Issuu

Edi KevriÄ‡ - Ramsko jezero prekriveno oblacima

IMPRESSUM

Časopis studenata Fakulteta za tehničke studije i Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku

RIJEČ UREDNICE EDITOR

Broj 15 Decembar 2019 Godina 8 Glavna urednica Marija Garić Tehnički urednik Miran Bradarić Redakcijski kolegij Amela Bajrić, Alisa Čaber, Marija Garić, Lamija Grabus, Fikreta Kerić, Azra Seferović DTP Amina Begovac, Miran Bradarić, Azra Seferović Lektura Amela Bajrić, Lamija Grabus, Fikreta Kerić Naslovnica Edi Kevrić - Hajdučka vrata Čvrsnica Izdaje Udruženje Grafx Travnik, Bosna i Hercegovina Aleja konzula br. 5 Za izdavača doc. dr. sc. Amra Tuzović Menadžerski kolegij mr. sc. dr. Nihad Selimović doc. dr. sc. Amra Tuzović mr. Maid Omerović mr. Aljo Delić www.grafx.ba ISSN 2233-1913 e-ISSN 2303-5358

Nastavak priče (o uspjehu, umjetnosti i dizajnu) u novom ruhu Podsticaj iz prošlog izdanja da nastavimo s pričama o uspjehu, umjetnosti i dizajnu razvio je ovo izdanje Grafxa novim i drukčijim od dosadašnjih. Pri susretu s prvim sadržajima, a otkrivajući i ostale, neizostavno je primijetiti - promijenili smo dizajn! Sviđa vam se? Novom timu u tehničkom dijelu realizacije ukazano je povjerenje da svojom svježinom i dizajnerskim umijećem približe Grafx svojim kolegama studentima, a opet da ostane isti, pristupačan i sadržajan. To potvrđuje, odmah na početku, obilježavanje jubileja, 65. godišnjice izdanja djela "Prokleta avlija". Da je nobelovac Ivo Andrić veliki pisac koji je u svojim djelima uspio spojiti i lijepo i ružno, i dobro i zlo u jednu kompaktnu cjelinu, izvrsno nam je predočila autorica ovog članka. Umjetnički izraz se vidi u svemu što stvaramo. Arhitektura je jedna posebna umjetnost koja plijeni pažnju, odnosno kojom studenti iskazuju svoje sposobnosti i vještine. Potvrdila je to izložba radova 10 knjiga o arhitekturi. U ovom izdanju predstavljeni su neki radovi sa postavke ove izložbe. Dokaz uspješnog ostvarenja spoja umjetnosti i arhitekture je dvorac Neuschwanstein koji je možda najpoznatiji kao inspiracija za Disneyev dvorac, a ono što ga čini još zanimljivijim je njegova historija.

Pročitajte i pogledajte priču o ovom bajkovitom dvorcu koji primi 1,4 miliona posjetitelja godišnje. „Na putu do afirmacije, ne treba puno vremena, već na vrijeme početi“, kaže nam naš kolega i fotograf Edi Kevrić u intervjuu, ali i predstavljanjem kroz svoje fotografije prirodnih ljepota te kulturnih i povijesnih znamenitosti. Pogledajte neke njegove uratke u ovom izdanju, a više na njegovoj oficijelnoj web stranici. Kada se pruži prilika da se nešto napravi, definitivno je treba iskoristiti. Svoju šansu iskoristio je i naš kolega dizajner Armin Begović. Koliko mogućnosti se nudi ukoliko se netko trudi i radi na sebi saznali smo u razgovoru s njim. Neizostavni su studentski radovi, stalne rubrike iz oblasti pedagogije i književnosti, tehnologije i umjetnosti. Propratili smo aktivnosti naša dva fakulteta, te saznali da su ove godine promovirani prvi doktori nauka, ali i druge aktivnosti u kojima su sudjelovali naši studenti.

Izložba 10 knjiga o arhitekturi

sadržaj umjetnost

24 28

Jackson Pollock Neoekspresionizam

Završna konferencija projekta Inclusion

intervju

38 42

Armin Begović Edi Kevrić

Promocija magistranata, diplmonata i doktoranata

ostale rubrike

06 12 32 54 66

Jubilej 65 godina "Proklete avlije" Tehnologija Tehnike uveza knjiga Umjetnost i dizajn Dvorac Neuchwansten Psihologija Strahovi i fobije Pedagogija Saradnja škole i porodice

Studentijada

O jeziku, priči i pričanju

65 godina od izdanja romana „Prokleta avlija“ Pripremila: Amela Bajrić

Nobelovac Ivo Andrić nesumnjivo je veliki pisac koji je u svojim djelima uspio spojiti i lijepo i ružno, i dobro i zlo u jednu kompaktnu cjelinu. Životna staza Ive Andrića, jednim svojim dijelom, vezana je za Bosnu i život njenih ljudi. Ne samo da je Andrić rođen u Bosni, da je u njoj proveo djetinjstvo i dječaštvo (Travnik – Višegrad – Sarajevo), nego je u tome dijelu naše zemlje spoznao i mnoge istine o ljudima i njihovom životu na ovim balkanskim vrletima. 6

Grafx

Jubilej

"Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kad na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo mislima najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja treba tada malo vremena da se digne sa dna, gde je potisnuta, i pojavi na površinu." (Andrić, 2004: 56. str)

odina 2019. obilježena je kao jubilej objavljivanja romana „Prokleta avlija“. Prošlo je tačno 65 godina od objavljivanja ovog djela travničkog nobelovca. Roman „Prokleta avlija“ jedan je od najmodernijih romana južnoslavenske književnosti. Ovo djelo je posljednje dovršeno djelo Ive Andrića, pisano s dosta truda, a prošlo je i mnoga odbacivanja i kraćenja kako bi se dočekalo njegovo

konačno ostvarenje. Nobelovac Ivo Andrić nesumnjivo je veliki pisac koji je u svojim djelima uspio spojiti i lijepo i ružno, i dobro i zlo u jednu kompaktnu cjelinu. Životna staza Ive Andrića, jednim svojim dijelom, vezana je za Bosnu i život njenih ljudi. Ne samo da je Andrić rođen u Bosni, da je u njoj proveo djetinjstvo i dječaštvo (Travnik – Višegrad – Sarajevo), nego je u tome dijelu naše zemlje spoznao i mnoge istine o

ljudima i njihovom životu na ovim balkanskim vrletima. „I Andrić i njegovo djelo neraskidivo su vezani za Travnik, Višegrad i Sarajevo: Moja literatura stoji na liniji između Travnika i Višegrada, tamo gde leži srž mog života“ (Halilović, 2011: 545 u Zborniku Austrougarski period u životu i djelu Iva Andrića (18921922), cit. prema Popović, 1976: 180). Andrića možemo čitati na bezbroj načina. Što više načina čitanja, to je ljepše. 7

Jubilej Kod njega doista dolazi do izražaja sva ljepota njegovog stila i jezika. „On je taj koji je do vrhunca doveo sintaksu našeg jezika“, kako bi rekao Danilo Kiš. U našem jeziku nema boljeg pisca proze od Andrića, jednostavno nema. On je zapravo stvorio onaj Ničeov naputak o pisanju dobre proze koji veli da se ona vječito stvara po ugledu na stih, i skoro da se na tren s njim prepliće. Tako jednostavnim jezikom i stilom stvarao je svoje prozne tekstove, a to još samo Alber Kami i Džejms Džois znaju.

U fabulativnom središtu romana „Prokleta avlija“ je stambolski zatvor koji predstavlja osnovni simbol djela univerzalnog značenja, proizvod civilizacije koja se guši u vlastitim protivrječnostima jedne otuđene vlasti. Godina 2019. obilježena je kao jubilej objavljivanja romana „Prokleta avlija“. Prošlo je tačno 65 godina od objavljivanja ovog djela travničkog nobelovca. Roman „Prokleta avlija“ jedan je od najmodernijih romana južnoslavenske književnosti. Ovo djelo je posljednje dovršeno djelo Ive Andrića, pisano s dosta truda, a prošlo je i mnoga odbacivanja i kraćenja kako bi se dočekalo njegovo

„I Andrić i njegovo djelo neraskidivo su vezani za Travnik, Višegrad i Sarajevo: Moja literatura stoji na liniji između Travnika i Višegrada, tamo gde leži srž mog života“ (Halilović, 2011: 545 u Zborniku Austrougarski period u životu i djelu Iva Andrića (1892-1922), cit. prema Popović, 1976: 180). Andrića možemo čitati na bezbroj načina. Što više načina čitanja, to je ljepše. Kod njega doista dolazi do izražaja sva ljepota njegovog stila i jezika. „On je taj koji je do vrhunca doveo sintaksu našeg jezika“, kako bi rekao Danilo Kiš. U našem jeziku nema boljeg pisca proze od Andrića, jednostavno nema. On je zapravo stvorio onaj Ničeov naputak o pisanju dobre proze koji veli da se ona vječito stvara po ugledu na stih, i skoro da se na tren s njim prepliće. Tako jednostavnim jezikom i stilom stvarao je svoje prozne tekstove, a to još samo Alber Kami i Džejms Džois znaju. U fabulativnom središtu romana „Prokleta avlija“ je stambolski zatvor koji predstavlja osnovni simbol djela univerzalnog značenja, proizvod civilizacije koja se guši u vlastitim protivrječnostima jedne otuđene vlasti.

2004. izdanje knjige "Prokleta avlija", 1954.

Grafx

Osim što je simbol stalne borbe dva svijeta, između kojih nema i ne može biti dodira - borba između svjetla i tame, dobra i zla, "Prokleta avlija" predstavlja i vješto prikriveni simbol nade kojeg odaju vrhovi čempresa i džamije.

1995. izdanje knjige "Prokleta avlija"

"I Andrić i njegovo djelo neraskidivo su vezani za Travnik, Višegrad i Sarajevo: Moja literatura stoji na liniji između Travnika i Višegrada, tamo gde leži srž mog života." -(Halilović, 2011: 545 u Zborniku Austrougarski period u životu i djelu Iva Andrića (1892-1922), cit. prema Popović, 1976: 180)

Prvo izdanje knjige "Prokleta avlija", 1954. (izvor: barper.com)

O naglašenoj simbolici samog naslova ovog romana asocijativno je pisao Borislav Mihajlović: „Kako samo uzbudljivo, fantastično a tvrdo precizno, pravo ime: Prokleta avlija! Ne tamnica, ne apsana, ne istražni zatvor već avlija – pojam koji u sebe sabere odmah i orijentalnu ambijentaciju, i dekorativan mizanscen, i tanku patinu vremena, i izuzetnost, i poprište, i vašar, i grad u gradu, i sve ono tajanstveno što svaka tačna i iznenadna metafora ponese u sebi i zbog čega se pravi...“ (Borislav Mihajlović, „Čitajući Prokletu avliju“ u knjizi „Ivo Andrić u svjetlu kritike“, 1977). S ciljem promovisanja Andrićevog lika i djela, u Travniku se svake godine organizuje kulturna manifestacija „Andrićevi dani“, a 2019. godina bila je posebna jer je dosta sadržaja posvećeno obilježavanju 65 godina od izdanja romana „Prokleta avlija“. Posjetioci su tokom mjesec dana trajanja manifestacije, koja je počela na Andrićev dan rođenja (9.10. – 10

Grafx

9.11.2019.), imali priliku uživati u književnim večerima, promocijama knjiga, projekciji filmova, pozorišnim predstavama i dr. U organizaciji JU Gradska biblioteka Travnik, za srednjoškolce sa područja općine Travnik održana je radionica pod nazivom „Prokleta avlija Ive Andrića: o jeziku, priči i pričanju“ koja je naišla na pozitivne reakcije srednjoškolaca o čemu svjedoči i velika posjećenost ovoj radionici. Nadalje, u organizaciji JU Zavičajni muzej Travnik, u memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića” održana je književno-filmska večer u sklopu koje su prikazani inserti ekranizacije Andrićeve "Proklete avlije" iz 1984. godine. Zasigurno je središnje mjesto zauzeo tematski dijelog pod nazivom „Bosna kao prostor između u književnosti Ive Andrića“ na kojem su govorili poznati književnici i univerzitetski profesori. Bilo je tu još mnogo događaja vrijednih pažnje, a sve s

"Rečeno je napred, i istina je, da se život u Avliji stvarno ne menja nikad. Ali menja se vreme i s vremenom slika života pred svakim od nas. Počinje da se smrkava ranije. Javlja se strepnja od pomisli na jesen i zimu, na duge noći ili kišovite, hladne dane." (Andrić, 2004: 56 str.)

Jubilej

(fineartamerica.com)

ciljem da ova manifestacija poprimi državni karakter, ali i da ova dešavanja postanu međunarodno priznata. U Štokholmu (Švedska) 1961. godine uručena mu je Nobelova nagrada iz oblasti književnosti, za roman „Na Drini ćuprija“. Svoju zahvalnost na nagradi Andrić je iskazao govorom „O priči i pričanju“, po kojem će ostati zapamćen zbog svoje skromnosti, jer tom prilikom nije pričao o sebi i svojim postignućima, već je podijelio svoje refleksije o pripovijedanju i pripovjedačkom djelu uopće. Svoj govor Andrić je održao na francuskom jeziku, a tekst je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji „Nobelova nagrada“ u izdanju Nobelove fondacije, a nalazi se i u okviru njegovih „Sabranih dela“. “Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača

koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju kraja nema” (decembar 1961.) Ono što je sigurno jeste da bismo se Andrića trebali prisjećati svakog dana u godini naročito ako znamo da je novčani iznos koji je dobio na ime Nobelove nagrade darovao za izgradnju bosanskih biblioteka i kupovinu knjiga.♣

Literatura: Andrić, I. (2004). Prokleta avlija. Sarajevo: Civitas; Halilović, S. (2011). Orijentalizmi u pripovijeci Put Alije Đerzeleza: Uvodne napomene; Zbornik Austrougarski period u životu i djelu Iva Andrića (1892-1922), str. 545-553, Institut für Slawistik der Karl-Franzes-Universität GrazBeogradska knjiga, 2011.; Trifković, R. (1977). Ivo Andrić u svjetlu kritike. Sarajevo: Svjetlost.

"Pa to je nauka, to su knjige! – upao je ogorčeno kadija koji je iz iskustva znao kako štetni, i po društvo i pojedinca opasni mogu biti ljudi koji zbog svoje ograničenosti neograničeno veruju u svoju pamet i pronicljivost i u tačnost svakog svog suda i zaključka." (Andrić, 2004: 48 str.)

Knjiga Povijesni aspekti i tehnike uveza Kroz povijest su postojali različiti oblici uveza knjiga, a osnovna svrha im je bila očuvanje i upotrebljivost, koja vrijedi i danas. Sam sadržaj knjige također je utjecao na njen oblik i izgled. Svi uvezi prvenstveno čuvaju sadržaj knjižnog bloka te omogućavaju da se knjiga lakše može upotrijebiti za čitanje. Pripremila: Anita Jozak

njiga predstavlja grafički proizvod otisnutih listova spojenih u knjižni blok koji je uvezan u korice. Povijest knjige stara je više od 7.000 godina i dio je opće povijesti kulture, a pismo se javilo kao potreba razumnog bića da slikom izrazi misao i osjećaje. Sve do danas je izmijenjeno mnogo različitih oblika knjiga, a na to su utjecali različiti materijali od kojih je knjiga rađena, način pisanja i umnožavanje tog materijala. Povijest knjige Najstarije kineske knjige bile su sastavljene od bambusovih daščica, a poslije su to bili svici od svile. Stari Egipćani pisali su na drvenim i kamenim pločama, te na svicima koji su omotavani oko palice. Stari Grci i Rimljani koristili su drvene ili voštane ploče za pisanje, pri čemu su dvije ploče mogle biti svezane zajedno prstenima ili vrpcama kao bilježnica. U 3. stoljeću nove ere počinju se koristiti bilježnice od papira ili pergamenta dvostrukih listova koje su bile preteča kodeksnoj knjižnoj formi. Savijeni listovi bi se ulagali jedan u drugi te bi se tako šivali. Kodeks je ime preuzeo od rimskih

12 16

Grafx

zakonika. Za zaštitu kodeksnog knjižnog bloka postavljane su korice od zalijepljenih papirusnih listova, a kasnije su se upotrebljavale drvene korice. Uvez je najčešće bio presvučen kožom te potom bogato ukrašen. Izum tiskarstva Društveni razvoj zahtijevao je brže umnožavanje knjigâ. Pomoć je stigla u obliku tiskarskog stroja, jednog od najvećih čovjekovih otkrića. Kao i do izuma papira, i do izuma tiska prije Europljana su došli Kinezi. Oni su još godine 868. prvi tiskali blok-knjigu Dianomd Sutra, a već godine 1041. kovač Pi Šeng izradio je pojedinačna slova iz pečene gline, da bi ih kasnije izrađivao od drveta i metala. Izum tiskarskog stroja omogućio je brže, točnije i jeftinije umnožavanje knjiga, čime je knjiga postala dostupnija većem broju korisnika. Prva otisnuta knjiga bila je Gutenbergova Biblija i to na latinskom jeziku, izašla 1454. godine. Knjiga ima dva sveska velikoga formata, s tekstom otisnutim u dva stupca i 42 retka i pravo

je remek-djelo tiskarskoga umijeća. Biblija je tiskana na 1282 stranice, u samo 200 do 300 primjeraka, od kojih se sačuvalo četrdesetak, što potpunih, što nepotpunih primjeraka. Knjiga je kasnije ukrašavana minijaturama (sitnim slikama) i inicijalima (ukrasnim početnim slovima). Njemačkom tiskaru Johannesu Gutenbergu (1397–1468) se pripisuje izum sustava za metalne komadiće s nalijepljenim slovima. Komadići se mogu stavljati jedan pored drugog i formirati riječi. Nakon tiskanja jedne stranice, stroj se mogao ponovo upotrijebiti za tiskanje dodatnih stranica, no glavna je prednost i revolucija tog načina tiskanja što se cijeli tekst, pomoću tih komadića, mogao složiti unaprijed, pa bi se, tako pripremljen, otisnuo.

Gutenbergova biblija

Tehnologija Sa ovom metodom Gutenberg je uspio otisnuti izdanje od stotinu i osamdeset primjeraka. Njegov izum je označio početak književne produkcijske eksplozije u Europi.

Knjige mogu biti namijenjene za jednokratnu ili višekratnu upotrebu (trajnost do godine dana). U prvom slučaju radi se jednostavni uvez žicom ili ljepilom (npr. rotoromani), a u drugom su to uglavnom meko uvezani školski udžbenici sa jednodijelnim kartonskim koricama. Za trajnu upotrebu izrađuju se tvrdo uvezane knjige, kao npr. beletristička izdanja, rječnici, leksikoni, enciklopedije. Knjige koje udovoljavaju najvišim zahtjevima imaju najkvalitetniji tvrdi uvezi, kao što su monografije.

slučaju, knjižni blok je lijepljen i uvezan u jednodijelne kartonske korice. Taj tip uveza nazivamo klasičnim mekim uvezom. Time se ostvaruje direktna, neposredna veza između knjižnog bloka i korica. Tvrdi uvez knjige imamo kada je: zalijepljen knjižni blok preko podstave uvezan u višedijelne tvrde korice s jednodijelnom presvlakom; zalijepljen knjižni blok preko podstave uvezan u višedijelne tvrde korice s višedijelnom presvlakom; koncem sašiveni knjižni blok preko podstave uvezan u višedijelne tvrde korice s jednodijelnom presvlakom; koncem sašiveni knjižni blok preko podstave uvezan u višedijelne tvrde korice s višedijelnom presvlakom i žicom kroz hrbat sašiveni knjižni blok preko podstave uvezan u višedijelne tvrde korice s jednodijelnom presvlakom.

Jednostavni i složeni uvezi knjiga

Vrste uveza

Kvalitetna i lijepa knjiga je ona knjiga koja je ostvarila dva zadatka, a to je prijenos informacija koje se manifestiraju kvalitetnim tiskom i dekorativni izgled koji se ostvaruje kvalitetnim uvezom. Uveze možemo podijeliti na jednostavne i složene. Svaki oblik uveza ima svoje specifičnosti u proizvodnji, svoje opravdanje u primjeni i svoju tehnologiju. Osnovna svrha svih uveza je prvenstveno da čuvaju sadržaj knjižnog bloka te da se knjiga može lakše upotrijebiti za čitanje. Kod jednostavnog uveza, uvezna jedinica je list papira, a tu se ubrajaju fascikli, mape, registratori, spiralni uvezi, uvezi zakovicama, kočama i vijcima te blokovi. Spiralni se uvez vrlo često primjenjuje za dokumente čija je upotrebljivost ograničenog trajanja. To su obično različite upute i prospekti, a često i neki radovi (npr. studentski). Spirale se izrađuju od metala (čelika, bakra, aluminija) i plastike, u različitim bojama. Složeni tipovi uveza knjižnih slogova ili knjižnih blokova su meki uvez i tvrdi uvez. U prvom

Osim strojne izrade knjiga, postoji i ručna izrada. Prilikom ručne izrade, uvezeni proizvod postaje unikatno djelo jer je nemoguće ručnom izradom napraviti dva identična proizvoda. Baš zbog toga ručno izrađene knjige dobivaju na vrijednosti, te predstavljaju poseban znak pažnje prilikom poklanjanja.

Podjela knjiga prema upotrebi

Kroz povijest su postojali različiti oblici uveza knjiga, a osnovna svrha im je bila očuvanje i upotrebljivost, koja postoji i danas. Nakon nekog vremena knjige postaju statusni simboli. Sam sadržaj knjige također je utjecao na njen oblik i izgled. Ako promatramo sam izgled knjige, možemo gledati njezin format i dizajn korica ili omota. Različite vrste uveza možemo razlikovati prema razdoblju u kojem su nastali, odnosno u vremenu u kojem su se koristili te prema materijalu koji se koristio da bi se njihovo uvezivanje privelo kraju. Tako, prema vremenu u kojem su nastali

razlikujemo: koptski uvez, etiopski, romanski, gotički, francuski i drugi. Prema materijalu koji se koristi raspoznajemo kožni, platneni, kartonski, pergamentni, cjelokožni, cjeloplatneni, cjelopapirni, polukožni, poluplatneni i polupapirni uvez knjige. Koptski uvez Koristi se od 2. do 11. stoljeća, a ime je dobio prema kršćanima iz Egipta (engl. the Copts) koji su ga razvili. Karakteristika ove vrste uveza je jedan ili više slogova pergamenta, papirusa ili papira prošivenih kroz njihove pregibe koji su, ukoliko ih je bilo više od jednog, bili međusobno pričvršćeni jedni za druge lančanim šavom duž hrpta. U početku su stranice bile od papirusa. Zbog materijala koji se koristio za kodekse razlikuju se dvije vrste koptskih uveza. Kodeksi u kojima se koristio samo papirus nazivaju se Nag Hammadi uvezi, a ime su dobili po selu u Egiptu u kojem je pronađeno 13 takvih kodeksa. Druga vrsta su koptski uvezi koji su se sastojali od dvaju ili više slogova, a njihov je uvez u početku bio prekriven slojevima papirusa koji više nije bio za drugu uporabu. Poslije 4. stoljeća ovi kodeksi nađeni su uvezani i u drvene pločice. Drvene pločice nisu ukrašavane, već su se kasnije dodatno oblagale kožom. Najpoznatiji sačuvan primjerak ove vrste uveza je, tzv. Cuthbertovo evanđelje (engl. The St. Cuthbert Gospel) koje se nalazi u British Library i potječe iz 7. stoljeća.

Koptski uvez

Tehnologija Etiopski uvez potječe iz 16. stoljeća. Etiopski kodeksi imali su najmanje jedan, a najviše sedam parova rupica za šivanje kroz koje se provlačio konac za međusobno povezivanje knjižnih slogova u jedan knjižni blok. Najmanji su se sastojali od jednog para rupica i bili su uobičajene visine od 80 do 120 mm, dok su veći kodeksi uglavnom imali dva ili tri para, a samo rijetki čak do sedam parova rupica. Za svaki set rupica koristila se jedna igla što znači da se za jedan par rupica koristile dvije igle, za dva para rupica četiri igle itd.

Etiopski uvez

Romanski kodeksi datiraju od druge polovice 11. sve do kraja 14. stoljeća. Za ovu vrstu kodeksa koristio se uglavnom tanki pergament od ovčije kože. Drvene pločice uglavnom su bile od bukve, topole ili hrasta te često neoblikovane, ali iste veličine kao i pergament na kojoj je bio rukopis. Uvezivalo se kroz sam rub pločica i knjižnog bloka, a hrbat je ostajao ravan (nije bio konveksan). Francuski uvez je nastao u 18. stoljeću u Francuskoj te se danas francuskim uvezima često nazivaju i obični cjelokožni uvezi u teleću kožu. Kod ove vrste uveza hrbat korica je izbočenim vezicama podijeljen u više hrptenih polja te ukrašen zlatotiskom. Polufrancuski uvez nema pregiba, a hrbat ima izbočena rebra koja ga dijele na polja među kojima je naslov, ime autora i ukrasi. Koža za presvlačenje hrpta se stanjuje. 14

Grafx

stoljeću, a razvoj mu je pospješen pojavom nakladničkog uveza. Cijela površina korica presvučena je platnom ili nekim drugim presvlačnim materijalom (tekstil, jači papir, papir sa sintetičkim nanosima). Poluplatneni uvezi mogu biti s navučenim hrptom, poluplatneni spojeni uvezi, poluplatneni pojačani uvez i poluplatneni industrijski uvez.

Francuski uvez

Kožni uvez je knjižni uvez kojemu su, kako i samo ime govori, korice presvučene kožom. Cijela površina korica prekrivena je kožom, imitacijom kože, plastičnom ili sintetskom kožom. Kožni uvezi mogu biti i vatirani, mogu imati tvrde ili polutvrde korice. Tvrde korice često su presvučene termozapaljivom plastičnom folijom. Koža se mora stanjiti radi lakšeg uveza. Polukožno uvezivanje je uvezivanje u čijem slučaju je kožom presvučen samo hrbat te eventualno uglovi korica, a same korice presvučene su platnom ili papirom.

Kožni uvez

Platneni uvez knjižni je uvez s koricama koje su presvučene knjigoveškim platnom (tzv. cjeloplatneni uvez) ili je njime presvučen samo hrbat (tzv. poluplatneni uvez) i eventualno uglovi korica. Ova vrsta uveza javlja se u 19.

Nakladnički uvez knjižni je uvez koji je jedinstven za sve ili bar većinu primjeraka određenog izdanja, a izrađen je prema izboru ili nalogu izdavača. S obzirom na materijale koji se koriste za uvez i izradu korica razlikujemo: mekani, tvrdi i mehanički uvez. Pergamentni uvez knjižni je uvez s koricama koje su presvučene pergamentom, a ukoliko su i korice i hrbat presvučeni pergamentom, onda ga zovemo cjelopergamentnim uvezom. Polupergamentni uvez je vrsta uveza kod kojeg je samo hrbat presvučen pergamentom te eventualno rubovi korica. Za uvez se upotrebljava deblji pergament od onog koji je namijenjen pisanju jer je pergament na koricama morao biti i neka vrsta zaštite knjige te joj je morao davati određenu čvrstoću. Po svojoj kvaliteti najprikladniji za uvez bio je teleći pergament, zatim koziji, svinjski te ovčiji pergament koji se na kraju ukrašavao zlatotiskom. Danas se ova vrsta uveza upotrebljava kao bibliofilski uvez. Bibliofilski uvez je, zapravo, ručni uvez, ali posebno naručen i izrađen prema nacrtu i željama ljubitelja knjiga. Knjige koje su bile namijenjene bibliofilskom uvezu dolazile su u knjižare broširane i neobrezane, tj. ovakve knjige imale su privremeni uvez koje je imao svrhu štititi knjigu dok ne dođe do konačnog uvezivanja. Knjižni blok dobivao je privremeni kartonski omot te tako neobrezan stizao u knjižare gdje se zatim uvezivao po već spomenutim željama bibliofila.

E-knjiga ili tiskana knjiga U današnje vrijeme sve je prisutnija pojava e-knjiga koje su dostupne putem interneta. Samim time neki smatraju da je budućnost klasičnih, fizičkih knjiga upitna, no vjerojatnosti da elektroničke knjige istisnu realne, opipljive knjige jako su male. Pojavu novih otkrića i medija obično prati nagli porast u popularnosti, a s time i u proizvodnji, dok se za negativne značajke ili ne zna ili ih se ignorira. Zato je vrlo bitno znati što sve e-knjige nude u odnosu na tiskane knjige. S obzirom na to da e-čitači imaju ugrađeni izvor svjetlosti, e-knjige je moguće čitati u potpunom mraku za razliku od tiskanih knjiga koje zahtijevaju određene izvore svjetlosti. Jedna od glavnih prednosti koje e-knjiga ima u odnosu na tiskane knjige je mogućnost pretraživanja teksta.

Postoji mogućnost unosa ključne riječi koju je potrebno naći u tražilici te je korisnik nakon nekoliko trenutaka preusmjeren na stranicu na kojoj se tražena riječ ili pojam nalazi. Pored navedenog, ekonomska isplativost i ekološka prihvatljivost velike su prednosti e-knjige. Glavna prednost tiskane knjige je njen sami fizički oblik. S obzirom na to da su e-knjige vezane za e-čitače, veliki broj ljudi još uvijek preferira tiskane knjige upravo zbog navike i ljubavi prema mogućnosti držanja knjige u rukama, listanja, mirisa same knjige i slično. Prilikom posjedovanja većeg broja tiskanih knjiga, moguće ih je slagati na police i promatrati kao kolekciju, što im daje i određenu kolekcionarsku vrijednost u odnosu na e-knjige.

Primjer čitača e-knjiga

Sikstinska dvorana – Vatikanska biblioteka je prva u Europi po starosti i bogastvu rukopisa

Književnost

Kako voljeti sebe više? Treba dati vremenu vremena Pripremila: Esma Hodžić

Sve trebamo posmatrati kao jedno iskustvo koje nas čini bogatijim, iskusnijim i opreznijim. Sve se može preživjeti, ali se ne može izbrisati.

ivot je poput testa; neki padnu, a pojedini ustanu. Život je poput duge staze bez kraja koju sami iscrtavamo, biramo njene linije i dužine. Ponekad se na tom putu nađu zalutale duše koje pokušavaju gumicom zavisti izbrisati naš put, postaviti nam zid. Da li će nam taj zid biti izgrađen od perja ili će zauvijek ostati tu zajedno sa nama? Da nema prošlosti ne bi bilo ni sadašnjosti, ni budućnosti. Da li je teško je ostaviti neke uspomene? Jedna izreka kaže: "Da bi bio star i mudar moraš biti mlad i lud." Sve trebamo posmatrati kao jedno iskustvo koje nas čini bogatijim, iskusnijim i opreznijim. Svaki put kada padnemo test znamo kako drugi put nećemo raditi, zar ne? Tako trebamo posmatrati i prošlost, kao jedan nepoloženi ispit koji se više ne ponavlja, ali ostavlja neizbrisiv trag. Sve se može preživjeti, ali se ne može izbrisati. Ljudi žive u zabludi jer u glavi ne postoji gumica koja će sve uspomene izbrisati, ali možemo potisnuti i gledati ih kao jedno divno iskustvo. Svaku ljubav koja nam se desi i koja završi trebamo posmatrati kao

Grafx

jednu divnu uspomenu, kao još jednu priču u našoj neispisanoj knjizi koju ćemo ispričati jednom malom biću kada mu srce prvi put bude slomljeno. Čovjeku čije je srce slomljeno, teško je reći zaboravit ćeš. Kao da decembar, koji tako brzo dođe, podsjeća na sve. Svaka pahulja je jedna uspomena, jedan dio srca. Slomljeno srce se ne može zalijepiti, ali može zacijeliti. Samo treba dati vremenu vremena. Vrijeme liječi i najdublje rane na srcu. Jednom kada postanete jači, kada preživite nekoga, život će vam bar koliko-toliko biti lakši. Spakovat ćete sve uspomene u jedan stari kofer, staviti ispod kreveta da ga ponekad možete uzeti, sjetiti se stvari koje su vas nasmijale, pustiti pokoju suzu i ponovo nastaviti dalje. Živite za sebe, radite stvari koje vas ispunjavaju, ne dozvolite da vas loše iskustvo sputava. Kroz život će vam proći još mnoštvo ljudi, ali svaki put i kada nekoga zavolite, volite sebe više, jer to su samo putnici koji izlaze na prvoj stanici, a vi trebate putnika koji ima nepovratnu kartu kao i vi. Jer vi niste ono što vam se dogodilo, vi ste ono što odlučite biti. ♣

Studentski radovi

Ajla Hodžić - Euforija Studentica II godine Grafičkog inžinjerstva i dizajna Fakulteta za tehničke studije

Umjetnost

Citypop (pinterest.com)

Prepoznatljiva estetika urbane pop-muzike Pripremila: Azra Seferović Korijeni Citypopa leže u folk-rock hibridu koji je crpio inspiraciju od Bob Dylana, ali presudno su istaknuti umjetnici koji su pjevali na japanskom. Mnogi su crpili inspiraciju od ovog pokreta, te počeli raditi različite umjetničke projekte, od audioprerade Citypop pjesama, do imitacija nekih od najupečatljivijih naslovnica albuma iz tog perioda. Citypop je nastao u Tokiju tokom kasnih sedamdesetih objedinjavanjem žanrova poput zapadne pop, disco, funka, RnB, jazza i karipske muzike.

vaj žanr i pokret bio je popraćen jedinstvenim vizualima, ali i usko vezan uz brzi tehnološki napredak u Japanu. Četrdeset godina kasnije, doživio je preporod u zapadnim državama zahvaljujući internetu i hitu koji je proslavio žanr „Plastic Love“ pjevačice Mariye Takeuchi iz 1984. godine. Stara pop-muzika ima tendenciju da se vraća u „underground“ scenu (engl. underground — podzemlje; odnosi se na nešto što je „pod zemljom“, odnosno van očiju šire javnosti). Primjeri variraju od grupa Styx, a-ha i Steely Dan, do beskrajnih interpretacija hita „Africa“ grupe

Grafx

Toto iz 1982. godine. Postoji niz slučajeva u kojim su umjetnici prošli kroz neki tip preporoda, što je izazvalo osjećaj nostalgije kod mladih slušalaca koji, zapravo, nisu bili tu kada su te pjesme tek izašle. Ipak, niti jedan napredak nije toliko iznenađujući poput onog u 21. stoljeću. Jednostavan, lako slušan japanski pop ili „J-Pop“ koji je koristio razne američke i azijske utjecaje, uključujući funk, soul i disco, Citypop je definisao japanski mainstream od kraja sedamdesetih do sredine osamdesetih. Korijeni Citypopa leže u folk-rock hibridu koji je crpio inspiraciju od Bob Dylana, ali presudno su

istaknuti umjetnici koji su pjevali na japanskom. Prije početka sedamdesetih, većina japanskih rock-djela pjevana su na engleskom. Mnoge zvijezde eksperimentalnog pokreta poznatog kao „New Music“, uključujući Haruomi Hosono i Shigeru Suzuki iz benda Happy Enda (prva rock-grupa koja je pjevala na japanskom), nastavile su praviti Citypop. Suzukijev „Lady Pink Panther“, objavljen 1976, najstariji je trag na kompilacijskom albumu „Pacific Breeze“ izdavačke kuće Light in the Attic i može se posmatrati kao prijelaz između dvije scene ima prozračnu folk-rock jezgru, ali posjeduje elemente brazilske bossa nove.

Članovi benda Happy End – prva grupa koja je izvodila rock pjesme na japanskom (cragycloud.com)

„Mnogi Japanci koji su odrasli uz muziku Citypopa, smatrali su je otrcanom, mainstream muzikom za jednokratnu upotrebu“, izjavio je Yosuke Kitazawa, predstavnik izdavačke kuće Light in the Attic, za portal VICE. On je predvodio ponovno izdavanje albuma Haruomija Hosona, kao i kuriranje japanske arhivske serije za svoju izdavačku kuću. Tada se vjerovalo da pjesme ovog žanra imaju svoj „rok trajanja“, no u samim pjesmama se krio duboko iskren pristup komponovanju muzike i pisanju emotivnih tekstova koji je očarao svoje nove slušaoce širom

svijeta. Ono što definiše ovu muziku u konačnici je više sam osjećaj. Jednostavno rečeno, to je urbana popmuzika za one koji imaju urbani stil života, čineći Citypop jednim od onih stilova koje jednostavno prepoznate čim ga čujete. Citypop dijeli luksuznu Hi-Fi paletu s takozvanim yacht rockom (engl. yacht – jahta). Ove kvalitete uklapaju se u osjećaj mašte koja se prožima kompilacijskim albumom Pacific Breezeom sve od svoje same naslovnice, koju je dizajnirao veteran Citypop albuma - Hiroshi Nagai. Predstavlja spokojan prizor bazena i mirnog okeana s glatkim gradskim

obrisom u daljini. „DNK ovih pjesama možda su stvari koje poznaje američki funk i soul i boogie, te osamdeseti soft pop ovdje možete čuti elemente svih tih stilova, ali tu je ipak i nešto originalno japanski“, izjavio je osnivač online radiostanice Dublab Mark McNeill za časopis Rolling Stone. Ta neobična bliskost dijelom je proizvod ogromnog utjecaja koji je Amerika imala nad Japanom u poslijeratnim godinama. Muzika očito gestikulira prema američkim zvucima, a pjesma poput „L.A. Night” Yasuko Agawe je audioprikaz fantazije o zapadnoj obali.

Primjeri jedinstvenosti Citypop estetike (albumi: Takako Mamiya - Love Trip; Kiruchi Momoko - Adventure i Tomoko Aran - Fuyu Kukan) (izvor: discogs.com)

Umjetnost No, ipak, Citypop umjetnici nisu bili samo imitatori „Mislim da možete čuti poštovanje prema američkoj muzici“, dodao je Kitazawa za Rolling Stonese. „Oni mogu izvući ono što je važno iz američke muzike i upotrijebiti to kao odskočnu dasku.“. Citypop je uvijek bio komercijalna muzika. Umjetnici su redovno prodavali svoje pjesme televizijskim reklamama, dok su drugi, poput umjetnice Izumi Kobayashi, pisali pjesme za TV serije. Michael K. Bourdaghs, profesor sa Sveučilišta u Chicagu i autor knjige „Sayonara Amerika, Sayonara Nippon: Geopolitička pretpovijest J-Popa“, primjećuje da je stigma „rasprodaje muzikalnosti“ različita u Japanu, gdje reklamna industrija uživa u većem kulturnom statusu nego u Americi. Umjetnici u Japanu imali su puno veću vjerovatnost da će izbjeći nastupe na popularnim muzičkim programima nego reklamne kompanije ili korporacije koje traži jingle. „New music i Citypop izašli su iz odbacivanja toga, posebno ovog osjećaja da se politika stavlja ispred estetskih problema. Muzičari u New Musicu i Citypopu bili su odlučni stvarati muziku koja, prije svega, dobro zvuči. Oni su svjesno reagovali protiv generacije muzičara koji su politiku stavljali ispred muzike.“ - nalaže Bourdaughs u svojoj knjizi „Sayonara Amerika, Sayonara Nippon“ Po uzoru na modernu japansku „enka“ (izrazito sentimentalan i ekspresivan žanr balada koji podsjeća na tradicionalnu japansku muziku) Citypop pjesme, poput Harumi Hosonove „Sportsmen“ i Yukihrio Takahashijeve „Drip Dry Eyes“, koristile su emotivne i iskrene tekstove „preko“ pozitivnih i uzbudljivih instrumentala. Spojila se s posve jedinstvenim oblikom urbane melanholije - usamljenošću koja vas uvlači u gomilu. Najzaslužniji za stvaranje prepoznatljive Citypop estetike jesu Eizin Suzuki i Hiroshi Nagai. Njihova djela su pretežno prikazivala način života visoke klase na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država koristeći odabrane palete boja, najčešće pastelne, no bez vidljivih znakova prisustva ljudi. Time su htjeli dati akcenat na prelijepe prizore i luksuze, a da mnogi nemaju ni vremena da uživaju u tome. Djela Hiroshija Nagaija stvaraju kontrast između optimističkog pristupa životu pedesetih i rasta japanske ekonomije u osamdesetima. Postao je prepoznatljivo ime definirajući estetiku Citypop žanra koristeći jedinstveni stil crtanja bazena, luksuznih kuća i jahti. Eizin Suzukijevo najpoznatije djelo jeste naslovnica popularnog albuma „For You“ kantautora Tatsuro Yamashite koje prikazuje muzičku prodavnicu smještenu u Kaliforniji. Kako je kritičar Michael Grasso rekao za časopis „We Are the Mutants“ - „Često se izgubim u detaljima dizajna albuma i cjelokupnog vizuelnog koncepta albuma. Uvijek otkrijem neki novi detalj.“ 20

Grafx

Naslovnica albuma Harumi Hosona „Philharmony“ (discogs.com)

C itypop シティーポップ

Naslovnica kompilacijskog albuma „Pacific Breeze: Japanese City Pop, AOR and Boogie 1976–1986“ (lightintheattic.net)

Hiroshi Nagai sa svojim ilustracijama koje su korištene na mnogim Citypop albumima (kaput-mag.com)

Detalji naslovnice albuma „For You“ Tatsuro Yamashite (discogs.com)

Ilustracija Eizina Suzukija (1988.) (gallery.eizin.co.jp)

Umjetnost

Naslovnica albuma „Variety“ Mariye Takeuchi

Naslovnica singla „Sweetest Music“

(discogs.com)

Specifičnost dizajna naslovnica Citypop albuma i singlova, ima puno veći značaj nego što mnogi misle. Naime, jedan od glavnih razloga zašto je ovaj žanr napravio veliki povratak jeste pjesma Mariye Takeuchi iz 1984. godine „Plastic Love“ koja je 2017. godine postala viralni hit. Do tada, veliki broj pjesama iz tog perioda neprimjetno je boravio na popularnoj videoplatformi „YouTube“. Neki od ranijih objava pjesme koristili su naslovnicu albuma „Variety“

na kom se pjesma i nalazi, no tek kada je YouTube korisnik „Plastic Lover“ tu zamijenio sa simpatičnom naslovnicom njenog singla „Sweetest Music“ u julu 2017. godine, pjesma je nakupila više od 5 miliona pregleda za samo 6 mjeseci. Muzički portal „noisey“ je pjesmu nazvao „najboljom pop pjesmom svih vremena“. Slušaoce, iz pretežno zapadnih zemalja, fascinirao je jedinstveni zvuk, jednako kao i sam vizual, te je započeo novi muzički i vizuelni pokret „Vaporwave“.

Mnogi su crpili inspiraciju od ovog pokreta te počeli raditi različite umjetničke projekte, od audioprerade Citypop pjesama, do imitacija nekih od najupečatljivijih naslovnica albuma iz tog perioda. 2018. godine, popularna korejska pop pjevačica Yubin objavila je singl i spot „Lady“, u potpunosti inspirisan Citypopom što se može odmah prepoznati od njenog načina oblačenja na naslovnici i stilu fotografije, retro efekata u spotu te samog zvuka pjesme. ♣ Izvori: vice.com, rollingstone.com, studybreaks.com, nion.berlin, discogs.com, japantimes.co.jp, graphicine.com, vintag.es

Slika preuzeta iz spota za pjesmu „Lady“ (2018.) južnokorejske pjevačice Yubin (youtube.com/JYPEntertainment)

Grafx

Studentski radovi - izložba "10 knjiga o arhitekturi" (19.10.2019. godine, Fakultet za tehničke studije)

Selma Purić - Modulor (vježba) Studentica I ciklusa Arhitekture Fakulteta za tehničke studije

Zerina Gaši - Figure & Ground (vježbe) Studentica I ciklusa Arhitekture Fakulteta za tehničke studije

Umjetnost

Slikanje kao

avantura samopoznaje Apstraktni ekspresionizam Jacksona Pollocka Jackson Pollock je bio slikar apstraktnog ekspresionizma koji je ostavio trag u području tog umjetničkog pravca sa sopstvenom tehnikom slikanja koju mnogi obožavatelji slikarstva smatraju fascinantnom. Pripremila: Amina Begovac

Jackson Pollock (1950.) (izvor: bbc.co.uk)

"Na podu je sve jednostavnije, osjećam se bližim slici." - Jackson Pollock 24

Grafx

aul Jackson Pollock (28. januar 1912 - 11. august 1956.) rođen je u mjestu Cody, Wyoming, SAD. Još kao dječak je imao buntovnu narav te su mnogi to prepisali majčinom utjecaju koja mu nije poklanjala toliko pažnje. Nakon srednje škole Pollock izražava želju da studira na Višoj umjetničkoj školi „Manual Arts“ u Los Angelesu. Međutim, put ga vodi u New York gdje se 1930. pridružio najstarijem bratu Charlesu u radionicu slikara Thomasa Harta Bentona koji je imao svojstven stil istraživanja historijskih predmeta zemlje i njenog savremenog života što se Pollocku jako svidjelo. Bentonova slika američke scene, pojačana primjerom

meksičkih muralista zaslužna je za epsku kvalitetu Pollockovih djela iz vremena četrdesetih godina prošlog stoljeća koja su se tematski odnosila na univerzalnost. Pollock se borio s akutnom depresijom i alkoholizmom u kasnim tridesetima. Pored svega što je tretman učinio za njegove emocionalne krize, duboko je utjecao na njegovu umjetnost ohrabrujući njegovo traženje totemskih slika s univerzalnim, nesvjesnim značenjem. Prvu samostalnu izložbu održao je 1943. u galeriji The Art of This Century u New Yorku. Vlasnica galerije Peggy Guggenheim smatrala se najzaslužnijom za „otkrivanje“ Pollocka i do kraja života polagala je prava na njegova djela.

„Mural“. Originalna veličina Pollockove slike „Mural" na izložbi Muzeja umjetnosti Columbia (izvor: postandcourier.com)

Mnogim svojim kompozicijama, u periodu 1942-1948. godine, davao je naslove s pretjeranim tonovima primitivnih sila: Čuvari tajne, Muškarac i Žena, Mjesečeva žena, Lekcija Totema, Noćna ceremonija, She-Wolf i Očarana šuma. Potom je slijedio period 1948-1952 kada je svoje slike većinom numerisao, nije ih imenovao naslovom, ali još su zadržale totemske asocijacije. Tražeći

sebe u raznim slikarskim stilovima, napokon se pronašao u slikanju na podu. Prilikom oslikavanja nekog murala, zagledao se u kapi boje koje su s kista padale na pod i oduševio se onim što je nastalo. Po podu je počeo postavljati ogromna platna i po njima izlijevao i nanosio boje, ponekad ih miješajući s materijalima poput pijeska ili smrvljenog stakla. Za slikanje je, osim šake i zgloba,

koristio cijelo svoje tijelo, uz samo jedno pravilo: kistove, palete i ostali slikarski alat izbacio je iz upotrebe te se počeo služiti štapovima, špahtlama i kuhinjskim noževima. „Na podu je sve jednostavnije, osjećam se bližim slici, kao njezin sastavni dio jer se na taj način mogu kretati oko nje, raditi sa sve četiri strane i doslovno ući u sliku“, opisao je Pollock svoj doživljaj slikanja. 25

Umjetnost

Jackson Pollock u toku slikanja. (izvor: literaryramblings.com)

„Drip Painting“ tehnika Kapljana i nalijevana platna, koja su uslijedila odmah nakon serije „Zvuci u travi“ krajem 1946. ili početkom 1947, imaju još više gestualne slobode od svjetlucavih supstanci. Stvarajući djela poput Katedrale i broja 1 1948, položio je svoje platno na pod i koristio četke poput štapova, lebdeći iznad površine, ali nikad ga ne dodirujući. To je omogućilo lakše, spontanije kretanje ruke i tijela nego što je mogao postići, a pritom je još uvijek pritiskao boju četkom ili nožem na platno, kao u svjetlucavoj supstanci. Radeći izravno na podu, mogao je hodati po kompozicijama, dosežući svaki dio, doslovce ulazeći u njih. U kapljicama je eliminisao sve simbole i znakove; samo je gesta ostala kao mitska metafora. 26

Grafx

Smatrao je središnju temu slikarstva izvedenicom iz ovog izravnog, introspektivnog istraživanja umjesto iz vanjskog svijeta.

protivnici, konzervativni ljubitelji realizma, su tu tehniku proglasili umjetničkim terorom.

Njegova tehnika rijetko je koga ostavljala ravnodušnim. Intuitivno gledalac može osjetiti postupak po kojem je Pollock stvarao svoja djela u vidu kapljica. Njegova djela rađena ovom tehnikom zahtijevaju da se gledatelj preda intelektualnoj kontroli, a pritom se slobodno suoči sa energičnom bojom i pokretom. Ovo stanje volje obustave kontrole jedini je mogući način da se upusti u emocije koje je slikar bilježio na platnu. Oni privlače publiku da pažljivo pregleda detalje, te istovremeno preplavljuju gledaoca svojom monumentalnom veličinom i stvara dojam stvarne dubine i prostora. S druge strane, neki njegovi najglasniji

Jackson Pollock - "No.23" (1948.) (izvor: jackson-pollock.org)

Jackson Pollock - "No.5" (1948.) (izvor: jackson-pollock.org)

"Pollock je ostao zapamćen po svojoj fascinantnoj tehnici slikanja koja ne ostavlja ravnodušnim i time postaje lice apstraktnog ekspresionizma."

Jedan od najvećih slikara 20. stoljeća Pollockovo zdravstveno stanje i depresija u koju pada sve dublje, dovode ga do toga da potpuno prestaje sa slikanjem 1956. godine. 10. augusta iste godine poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Time je okončana njegova briljantna karijera, ali su ipak njegova djela zapamćena kao jedna od najmoćnijih u historiji

umjetnosti. Pollock je ostao zapamćen po svojoj fascinantnoj tehnici slikanja koja ne ostavlja ravnodušnim i time postaje lice asptraktnog ekspresionizma. Da je ovaj umjetnik jedan od najvećih slikara 20. stoljeća, govori činjenica da je njegovo djelo „No. 5“ iz 1948. godine na jednoj aukciji 2006. godine prodano za 140 miliona dolara. ♣ izvori: dailyartmagazine.com, visual-arts-cork.com, nytimes.com

Umjetnost Jörg Immendorf - Naht (1982) (izvor: artsy.net)

Neo

ekspresionizam Agresivne emocije prenesene na platno Pripremila: Azra Seferović

Ovaj umjetnički pokret karakterisan je povratkom figuracije u ekspresivne, gestualne i, ponekad, agresivne radove. Iako je najviše povezan s grupom njujorških umjetnika koji su uključivali Juliana Schnabela, Davida Sallea i Jean-Michel Basquiata, termin neoekspresionizam često se koristi da obuhvati trendove u slikarstvu tog vremena, kao što su talijanska transavangardija i Neue Wilde, generacija njemačkih slikara rođenih tokom Drugog svjetskog rata (Georg Baselitz, Markus Lüpertz, AR Penck i Anselm Kiefer).

eoekspresionizam je predstavljao odvajanje od intelektualne udaljenosti, apstrakcije i formalizma konceptualne umjetnosti. Teme ovog pokreta uključivale su kulturni, mitološki i historijski značaj, nacionalizam i psihologiju, uvijek fokusiranu na kontroverzno ili 28

Grafx

tabu. Radovi su često bili velikih proporcija, ponekad ispunjavajući cijeli zid jedne sobe, a prikazivali su uznemirujuće subjekte sa agresivnom upotrebom boja, zahtijevajući pažnju. Umjetnici ovog pokreta imali su vrlo različite pristupe ovom pokretu, okrenuli su se u ekspresivnim smjerovima kako

bi stvorili djela koja su potvrdila otkupnu snagu umjetnosti općenito i slikarstva posebno, oslanjajući se na različite društvene teme. Kako bi bolje razumjeli značenja i emocije nekih djela ovog pokreta, predstavit ćemo umjetnike predstavnike neoekspresionizma.

Georg Baselitz - Der Bruckechor (1983) (izvor: artsy.net)

Georg Baselitz - Man of Faith (1983) (izvor: artsy.net)

Georg Baselitz (izvor: widewalls.ch)

Georg Baselitz Uspon neoekspresionizma u Evropi kao pokreta započeo je radom upravo njemačkih umjetnika poput Baselitza. Rođen je 1938, te je jedan od najutjecajnijih ekspresionista nakon završetka Drugog svjetskog rata. Vodio je povratku ekspresionizma u Evropi već krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a čitav njegov opus obilježen je neoekspresionizmom. Svoje prvo djelo naslikao je 1966. godine s preokrenutom figurom, što je bila česta tema tokom njegove karijere.

U njegovom poznatom djelu “Man of Faith” glavna figura stoji pred gledaocem kao da je poludjela. Lice i udovi blistaju vanzemaljskim plavetnilom i ljubičastim bojama, bijesne oči očaravaju, a iz lica mu ističe žuto-ružičasta aura. Ostatak platna gusto je ispunjen podebljanim, instinktivnim tragovima poput oštrih crnih linija njemačkih ekspresionističkih šuma u početku 20. stoljeća. Njegov rad od šezdesetih godina utjecao je na naciju umjetnika koja se borila za izražavanje složene kulturne baštine njemačkog

identiteta nakon Drugog svjetskog rata i podijeljene nacije s istočnim dijelom pod sovjetskom kontrolom. Njegovu izložbu 1963. u Zapadnom Berlinu zatvorio je državni tužilac pri čemu je zaplijenio slike na temelju nepristojnosti. Drugi umjetnici su se pridružili Baselitzu u stvaranju izlaza za ekstremne emocije nacije, formiranje pokreta “Neue Wilden”, ili "New Fauves" do kasnih 1970-ih. Izraz fauves (franc. Fauves - zvijeri) potječe iz vremena ranijeg ekspresionističkog pokreta kojim su kritičari nazivali njemačke umjetnike. 29

Umjetnost

Anselm Kiefer - Rorate Caeli Desuper (2016) (izvor: artsy.net)

Anselm Kiefer - Hortus Conclusus (2002.)

Anselm Kiefer (izvor: artnet.com)

(izvor: mutualart.com)

Anselm Kiefer Anselm Kiefer rođen je 1945. godine u Donaueschingenu u Njemačkoj i u djetinstvu svjedočio uništavanja uzrokovana ratom i dio pokušaja obnove identiteta i podijeljene zemlje što je ostavilo veliki utjecaj na njegovu umjetnost. Potreba za otkrivanjem, sakupljanjem, kopanjem, rekonstrukcijom i razbijanjem tabua je bila od njega od ranih dana. Kao dijete, pisao je poruke na papiru kako bi ih kasnije zakopavao u vrtu svojih roditelja. Tekstualne poruke još uvijek predstavljaju veliki element njegovog današnjeg rada, boreći se u haotičnoj mješavini materijala i znakova u svojim ambicioznim komadima. 30

Grafx

Bavi se mitom i sjećanjem, posebno referencirajući toteme njemačke kulture i kolektivne historije. “Nijemci žele zaboraviti prošlost i započeti nešto novo stalno, ali samo ulaskom u prošlost možete ići u budućnost”, izjavio je Kiefer za britanski časopis “The Guardian”. Kieferove epske, guste skulpture i slike često su izložene elementima poput kiseline i vatre, a uključuju materijale poput olova, spaljenih knjiga, betona, trnovitih grana, pepela i odjeće. Poznati kritičar i historičar Simon Schama opisao je Kieferov rad kao “maksimalizam s velikim teretom”.Njegovi poznati radovi uzimaju inspiraciju od opera

"Umjetnost je emotivno teška. To nije zabava." - izjavio je Kiefer za britanski časopis "The Guardian" njemačkog kompozitora Richarda Wagnera, elemente romantizma kao kod njemačkog slikara Caspara Davida Friedricha, te politiku hladnog rata. Za časopis “The Guardian” izjavio je da je “Umjetnost emotivno teška. To nije zabava.”

Jean-Michel Basquiat

(artsy.net)

Jean-Michel Basquiat - Untitled (1981.)

Jean-Michel Basquiat - Dos Cabezas (1982.)

(izvor: artsy.net)

(artsy.net)

JEAN - MICHEL BASQUIAT Ovaj umjetnik je poznat po svom sirovom gestualnom stilu slikanja s grafitima sličnim slikama i prekriženim tekstovima. Bio je američki umjetnik koji je izašao iz “punk” scene u New Yorku i prešao u krug svjetskih galerija. Kao dječak je, za vrijeme oporavka u bolnici nakon nesreće, dobio kopiju knjige anatomije od svoje majke. Trajan dojam te knjige pokazuju njegovi kasniji radovi koji su imali anatomske elemente. Postao je prepoznatljiv po street artu sa “dječijim” stilom crtanja. Basquiat je prvi put stekao slavu kao dio SAMO-a, neformalnog street art dvojca sa umjetnikom Al Diazom. Zajedno su pisali

enigmatične epigrame u kulturnom korijenu Manhattana u New Yorku krajem 1970-ih. Godinu dana prije svoje mature, 1978. godine, Basquiat je napustio srednju školu i porodičnu rezidenciju. Počeo je živjeti s prijateljima i preživljavati prodajom ručno oslikanih majica i razglednica. Izrađivao je crteže i kolaže s elementima apstraktnog ekspresionizma. Glumio je i zajedno sa slavnom pjevačicom benda “Blondie” Debbie Harry u filmu “Downtown 81”. Film je bio bajkovita verzija njegovog vlastitog života i nije bio objavljen, ali mu je pomogao da stupi u kontakt s ključnim ličnostima poput Andyja Warhola.

S njim je razvio blisko prijateljstvo, te 1984. godine napravio i seriju zajedničkih radova, a jedno od poznatijih je “Olympic Rings”. Za samo nekoliko godina, Basquiat je postao jedan od najslavnijih slikara neoekspresionističkog pokreta. Njegova umjetnost često govori o društvenim problemima, politici, rasizmu i klasizmu u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas se smatra jednim od najčuvenijih slikara svih vremena. ♣

Izvori: artsy.net; theculturetrip.com; basquiat.com; redtreetimes.com; theguardian.com; tate.org.uk

Tematika

"Mjesto je jedno od najljepših koje se može pronaći, sveto i nepristupačno" - Kralj Ludwig II

Grafx

Dvorac Neuschwanstein (izvor: finduslost.com)

Umjetnost i arhitektura

NEUSCHWANSTEIN Maštoviti dvorac kralja Ludwiga II Naizgled bajkovit, dvorac Neuschwanstein krije duboku priču kralja Ludwiga II zaslužnog za ideju ovog dvorca koji, nažalost, nije doživio završetak njegove izgradnje. Iako je gradnja inspirisana srednjovjekovnim legendama i pričama, u dizajniranju su korištene najnovije inovacije i najsavremenija tehnologija toga doba. Dvorac Neuschwanstein možda je najpoznatiji kao inspiracija za Disneyev dvorac, a ono što ga čini još zanimljivijim je njegova historija.

Pripremila: Amina Begovac

zgrađen u 19. stoljeću za ekscentričnog i tajanstvenog 'ludog kralja' Ludwiga II, Neuschwanstein trebao je biti mjesto bijega i izolovanosti. Složeni dvorac u blizini Füssena, u Njemačkoj, sagrađen je na vrhu stjenovite litice preko korita Pöllat u bavarskim Alpama po nalogu bavarskog kralja Ludwiga II. Nakon što su 1866. godine Bavarska i njeni saveznici izgubili brutalni rat s Prusijom, kralj je izgubio sposobnost kontrole vlastite vojske. Smatrajući to najvećim porazom u svom životu, nakon toga je ogroman fokus stavio na planiranje vlastitog kraljevstva kao

dokaz želje za povratkom svoje moći. Tako je nastao dvorac New Hohenschwangau - prvobitno ime dvorca, jedna od mnogih građevina koje je kralj poručio tokom svog života. Neuschwanstein je poznat kao dvorac paradoksa. Izgrađen je u doba kada dvorci više nisu bili potrebna utočišta, a uprkos romantiziranom srednjovjekovnom dizajnu, Ludwig je zahtijevao da posjeduje sve najnovije tehnološke prednosti. Raskošna građevina upotpunjena je dvorištem sa zidom, unutrašnjim vrtom, šiljacima, kulama i umjetnom špiljom.

"Dvorac Neuschwanstein možda je najpoznatiji kao inspiracija za Disneyev dvorac, a ono što ga čini zanimljivim je njegova historija" 33

Umjetnost i arhitektura Ludwigov san o vlastitom dvorcu Kralj Ludwig II (25. avgust 1845. – 13. juni 1886.) rođen je u Minhenu, u dvorcu svoje porodice. Bio je najstariji sin bavarskog kralja Maksimilijana II i kraljice Marije Pruske. Uglavnom je odrastao u dvorcu Hohenschwangau, koji se nalazi tačno ispod mjesta na kojem je na kraju sagrađen Neuschwanstein. 1846. godine, na svoj osamnaesti rođendan, postaje kraljem Bavarije. Odrastanje bez obrazovanja o politici ili državništvu mu je otežalo situaciju, te je jedva bio spreman za poziciju kralja. Odrastajući u velikim dvorcima koji su bili povezani s francuskim kraljevima kuće Bourbona, imao je idealizovano viđenje monarhije i onoga šta to znači. Oduševili su ga plemstvo i zamke koje su nastale zajedno s tim. Opsjednut idejom svetog kraljevstva, oko sebe je izgradio maštoviti svijet u kojem će, daleko od stvarnosti, osjećati da je pravi kralj. Ne razmišljajući o troškovima, on je naručio zgradu Neuschwanstein čija je izgradnja započela 1869. godine. No, mladom kralju stvari nisu dobro išle. Potrošio je daleko više od očekivanog i projekat je počeo bankrotirati kraljevstvo.

Kralj Ludwig II (izvor: pinterest.com)

Kako se intenzivnije fokusirao na izgradnju svog bajkovitog kraljevstva, Ludwig se zajedno s uglednim zaštitnikom umjetnosti sve više povlačio iz svog javnog života i dužnosti. Ubrzo je počeo ispoljavati čudna ponašanja, uključujući i prijetnju da će sebi oduzeti život ako ne bude mogao nastaviti izgradnju. Ironično, te prijetnje su se kasnije ispostavile smrtonosnim za njega. Prisilno biva uklonjen s prijestolja 10. juna 1886. godine. Dijagnosticirana mu je šizofrenija, međutim nije dugo patio. Misteriozno je umro samo tri dana nakon što je smijenjen s vlasti. Izgradnja dvorca Inspiraciju za Neuschwanstein Ludwig je crpio iz dvorca Hohenschwangau, svog doma iz djetinjstva. Ime koje je odabrao za svoj dvorac bilo je New Hohenschwangau, a za njegovu je izgradnju odabrao mjesto na Jugendu, planinskom grebenu. Bavarske vlasti preimenovale su dvorac u Neuschwanstein nakon Ludwigove smrti. Neke od Ludwigovih arhitektonskih ideja koje se nisu uspjele ostvariti obuhvatale su mavarsku dvoranu, prijemnu komoru koja je trebala imati ukrasnu fontanu kao središnji dio, i viteško kupalište koje je Ludwigu trebalo omogućiti oponašanje obreda čišćenja koje su križari izvršili prije traženja Svetog Grala (sveti predmet koji se spominje u literaturi i kršćanskoj tradiciji). 34

Grafx

Umjetna spilja kralja Ludwiga II (izvor: estauro.de)

Freske u prostorijama dvorca (izvor: pinterest.com) (izvor: destination-munich.com)

Prijestolnica dvorca (izvor: pinterest.de)

Umjetnost i arhitektura (izvor: happytowander.com)

Ludwig je bio veliki obožavalac opernog kompozitora Richarda Wagnera i ukrašavao je Neuschwanstein muralima, slikama i drugim umjetničkim djelima nadahnutim njemačkim legendama koje su bile uvrštene u Wagnerove opere. „Mjesto je jedno od najljepših koje se može pronaći, sveto i nepristupačno, vrijedan hram božanskog prijatelja koji je svijetu donio spas i pravi blagoslov“, rekao je Ludwig jednom prilikom Wagneru. Iako očaran srednjovjekovnim legendama i pričama, također je želio ono najbolje od najboljeg za svoj novi dom. U dizajniranju Neuschwansteina graditelji su koristili najnovije inovacije kako bi osigurali da kralj ima na raspolaganju najsavremeniju 36

Grafx

tehnologiju. Pobrinuo se da dvorac bude povezan s telefonskim linijama, iako je u vrijeme njegove gradnje vrlo malo ljudi imalo telefone. Dvorac je imao centralno grijanje s toplim zrakom i svaki je sprat imao tekuću vodu. Kuhinja je sadržavala i hladnu i toplu vodu, a toaleti dvorca bili su među prvima s automatskim sistemom za ispiranje. Čak je i gradnja izvršena vrhunskim alatima. Parni motori pokretali su dizalice koje su se koristile za izgradnju dvorca, a čelična konstrukcija bila je osnova prijestolne sobe. Ludwigova arhitektonska vizija Neuschwansteina bila je idealizovana verzija srednjovjekovnog dvorca, koja je više odgovarala bajci nego onoj koja je autentično preslikavala stvarne dvorce ere. Ipak, Ludwigove ekstravagantne ideje nisu stale na tome.

Umjetna spilja zauzela je jedan dio dvorca. Neobična soba, prvobitno opremljena umjetnim vodopadom, povezana je s malim konzervatorijem. Spilja je također ukrašena freskama Ludwig se nadao da će projekat biti dovršen u roku od tri godine, ali njegova tehnička složenost i poteškoće u radu, uz padavine, znatno su usporile izgradnju. Prvi kamen temeljac graditelji su položili 1869. godine i završili Kapijsku zgradu dvorca. Konačni dovršeni dijelovi Nouschwansteina, kule s Bowerom i kvadratom, bili su gotovi do 1892. godine. 29. januara 1880. održana je ceremonija dogradnje. Nažalost, Ludwig nije doživio konačnu izgradnju dvorca. ♣

izvori: traveltips.usatoday.com, blog.eftours.com, nationalgeographic.com.au, theculturetrip.com

Studentski radovi

Ajla Hodžić - Sail Away Studentica III godine grafičkog inžinjerstva i dizajna Fakulteta za tehničke studije

Intervju

ARMIN

BEGOVIĆ

Razgovarala: Azra Seferović

Armin Begović je mladi grafički i UI/ UX (User Interface/User Experience) dizajner iz Travnika koji se za veoma kratak vremenski period afirmisao u svijetu dizajna. Sa dizajnom se prvi put susreo na kursu 2016. godine kroz projekat Coworking Space WiP. Nakon uspješno završene četveromjesečne edukacije, Armin je radio na raznim freelance projektima, a jedan od najvećih iz tog perioda je učešće u brendingu najveće regionalne digital marketing konferencije “Konverzija 2017/2018.” Danas, Armin radi u kompaniji Atlantbh, jednoj od najvećih IT kompanija u BiH. 38

Grafx

Naši studenti su se prvi put upoznali sa Vašom pričom i radom kroz Vašu prezentaciju na Prvoj međunarodnoj studentskoj konferenciji GeTID-S u 2018. godini. Prezentacija je nosila naziv „Zero to hero“ (engl. „Od nule do heroja“). Zašto baš taj naziv? Konferencija GeTID-S mi je pružila priliku da se po prvi put javno predstavim ljudima i pokažem svoje radove. To je bilo nešto novo za mene i jako sam sretan što sam bio dio ovog projekta. Pored same prezentacije, konferencija mi je omogućila i da mnogo toga naučim od ostalih kolega dizajnera.

"Moj cilj je da mladim ljudima prikažem i približim koliko mogućnosti se nudi ukoliko se trude i rade na sebi."

Sama prezentacija “Zero to hero” je bila prikaz mog puta od srednjoškolca do uposlenika velike kompanije kao što je Atlantbh. Moj cilj je bio da mladim ljudima prikažem i približim koliko mogućnosti se nudi ukoliko se trude i rade na sebi. Kako ste se pronašli u svijetu grafike, jeste li ikada to gledali kao neko buduće zanimanje? Sasvim slučajno sam došao do kursa koji sam polagao u sklopu projekta Coworking space WiP. Dizajn nije bila moja prva opcija, ali crteži koje sam radio tokom školovanja su privukli pažnju organizatorima kursa i oni su me usmjerili na dizajn. U tom periodu bio sam jako uzbuđen i nisam znao šta me čeka u tom svijetu. Nije dugo trebalo da se razvije ljubav prema dizajnu i da shvatim da je prihvatanje tog izazova bilo ključno za sve što sam danas ostvario. Jako rano u svojoj karijeri ste imali priliku da vidite svoj dizajn na proizvodu jedne velike firme poput SteelSeries. Kakav je to bio osjećaj? Kao dijete mnogo vremena sam provodio igrajući igrice i uvijek sam bio fan opreme SteelSeries. Kada sam vidio otvoren konkurs za dizajn, nisam mogao odoljeti, morao sam napraviti i svoju verziju. Riječ je o dizajnu trakice za jedne od najboljih gejmerskih slušalica “Artics 5". Između stotina dizajnera iz cijelog svijeta, koji su poslali svoje radove, moj rad je odabran za pobjednički. Taj osjećaj pobjede na samom početku karijere je bio nevjerovatan, to mi je pokazalo da sam na dobrom putu i izuzetno me motivisalo da nastavim dalje. Jedan od Vaših većih freelance projekata jeste brending Konverzije 2017/2018. Kako je izgledao taj proces? Konverzija je definitivno moj najveći i ujedno najzahtjevniji freelance projekat. Jako sam zahvalan i sretan što sam imao tu čast da budem dio tima koji je radio na tom projektu. Bio sam zadužen za rad na brendingu 2017. i 2018. godine. Za mene je u tom periodu sve bilo novo, po prvi put sam radio u timu i imao kontakt sa marketing timom i štamparijama. Na kraju, sav rad i trud se isplatio. Imao sam priliku da vidim svoj dizajn uživo, u interakciji sa ljudima, saznao sam da su svi bili oduševljeni i to je nešto čemu se svaki dizajner raduje.

Dizajn trake za slušalice SteelSeries

Koje projekte biste voljeli izdvojiti? Da li imate još nekih značajnih projekata/kolaboracija? Novi projekti dolaze stalno i jako sam ponosan na sve njih, pogotovo one na kojima radim u Atlantbh. Ukoliko bih izdvajao, volio bih spomenuti projekat vezan za popularni brend odjeće Molimao, baziran u Sarajevu.

Dizajn promotivnog materijala za Konverziju 2017/2018

Intervju

Armin Begović i Kenan Kurdić na takmičenju Young Lions

Moj dizajn je bio izabran i uvršten u ljetnu kolekciju majica za 2019. godinu. Izdvojio bih, također, i pobjedu na takmičenju Young Lions, organizovanom u sklopu Brending konferencije. Na takmičenju sam učestvovao sa kolegom Kenanom, zajedno smo predstavljali našu kompaniju Atlantbh i osvojili prvo mjestu među mladim marketing profesionalcima u našoj zemlji u Digital marketing kategoriji. Na Vašoj prezentaciji smo imali priliku vidjeti različite zanimljive projekte u sklopu firme za koje ste Vi radili brending. Koji su to projekti i kakav pristup ste imali prema njima? Definitivno jedan od zanimljivijih brending projekata je ABH Tribal Games, teambuilding koji je iznenadio svakog Atlantera. Teambuilding se održavao u Međugorju i niko osim mog tima i mene nije znao plan vezan za taj događaj. Ono što je bilo iznenađenje jeste to što je čitav teambuilding bio brendiran i upotpunjen raznim igrama.Više detalja o tom projektu se može vidjeti kroz video ABH Tribal Games na YouTubeu. Rad na takvim projektima zahtijeva dosta vremena i strpljenja.

Dodjela certifikata na takmičenju Young Lions 40

Grafx

"Inspiracija dolazi kada počnete sa radom, bez rada neće biti ni inspiracije."

Također, jako je bitno da se nalazite u dobrom okruženju ljudi kako biste takve projekte izveli do kraja. Pored brendiranja teambuildinga tu je i dosta ostalih događaja poput brendinga ABH Internship programa, ABH JobFaira i slično. Nedavno ste objavili svoj rad „Instagram prisoner“. Šta on za Vas predstavlja i da li planirate raditi još sličnih projekata? “Instagram prisoner” je poster koji je nastao kada sam shvatio kolika je moja ovisnost o Instagramu. Ovaj dizajn me natjerao da razmislim o svome životu i vremenu koje provodim na telefonu. Danas se mnogi ljudi nalaze u sličnoj situaciji, svi polako postajemo “zatvorenici” Instagrama, a i drugih društvenih mreža. Ovakvi projekti su posebni, ne nastaju često, ali kada se pruži prilika da se naprave definitivno je treba iskoristiti. Koji način smatrate najboljim za nove dizajnere da steknu znanje i pronađu inspiraciju? Rad, rad i rad. Inspiracija dolazi onda kada počnete sa radom, bez rada neće biti ni inspiracije. Isto tako je i sa znanjem, bitno je da svaki dan napravite nešto. Danas svi imamo pristup najvećoj riznici znanja, a to je internet. Na internetu možete pronaći rješenje za sve, vidjeti iskustva drugih ljudi i primijeniti to u praksi. Neke od korisnih mreža su definitivno Behance i Dribbble gdje možete pratiti ostale dizajnere širom svijeta. Također, te su mreže korisne i za mlade dizajnere jer tu mogu objavljivati svoje radove i raditi na svojoj promociji. ♣

"Instagram prisoner"

Dizajn promo materijala za program ABH internship

Projekat ABH Tribal Games

Dizajn majice za brend Molimao

Intervju

Edi Kevrić

Emocija zabilježena kroz objektiv Fotografije prirodnih ljepota te kulturnih i povijesnih znamenitosti upućuju na to da se radi o jednoj prelijepoj zemlji s bogatom kulturom i povijesti, mnogo rijeka, jezera, planina... Kada se kroz objektiv gleda Bosna i Hercegovina, tada nastaju najbolje fotografije i videouratci mladog fotografa Edija Kevrića koje neizostavno bude emocije u ljudima i ostavljaju bez daha. 42

Grafx

Edi Kevrić - Vrelo Bune ( Tekija, Blagaj ) jedno od najjačih krških vrela u Europi.

Edi Kevrić. Jablanica. Mi Vas znamo kao novinara i fotografa, ali i kao našeg kolegu. Studirali ste na Fakultetu za tehničke studije. Je li Vaše obrazovanje i rad vezano isključivo za Bosnu i Hercegovinu? Istina je da sam jedan vremenski period radio u novinarstvu, kao dopisnik i fotoreporter Federalne novinske agencije FENA, kao i Dnevnog Avaza, što je zaista doprinijelo jednom boljem shvatanju dokumentarne fotografije i novinarstva. No, kada je u pitanju moje obrazovanje, mogu slobodno kazati kako je ljubav prema digitalnoj fotografiji, kinematografiji i grafičkom dizajnu bila osnovni motiv da upišem

i uspješno završim studij Grafičkog inžinjerstva i dizajna na Fakultetu za tehničke studije u Travniku. Prije studija jedan dio života proveo sam studirajući "medien informatik" u Beču, gdje sam također stekao određene vještine iz spomenute oblasti. Stoga, zaključio bih kako je uz ljubav prema ovom poslu zaista potrebno i znanje koje sam stekao na našem fakultetu, posebno u radu sa grafičkim alatima. Dosta dobro sam poznavao i radio u grafičkim programima kao što su Adobe Photoshop, InDesign, Corel, kao i Adobe Premiere Pro i After Effects, ali sam stručnu podlogu upotpunio na studiju.

Kada ste se počeli baviti fotografijom? Vi radite to zato što to volite... Volio sam vidjeti dobru fotografiju i uvijek me je interesovalo šta je to što je privuklo nekoga kad kaže kako je jedna fotografija za njega dobra ili posebna. Ne radi se tu o kvalitetu fotografije, već o jednom vidu emocije koje fotograf prenosi preko nje. Po završetku studija počeo sam se aktivno baviti fotografisanjem. Priroda je nešto što najviše volim fotografisati, no radim i fotografisanje vjenčanja. Smatram da kada spojite ljubav i znanje u jednoj fotografiji, kod gledalaca probudite određenu emociju za tom fotografijom i oni to prepoznaju, a neizmjeran je broj motiva koje ima naša prelijepa Bosna i Hercegovina. Kakvom opremom danas raspolažete? Je li to mjerilo dobre fotografije? Trenutno posjedujem digitalni fotoaparat Nikon D810, a od objektiva koji najčešće koristim su Nikkor 1424 mm, Nikkor 24-70 mm te Nikkor 70-200 mm. Oprema igra bitnu ulogu u samom kvalitetu fotografije, no svakako da nije presudan faktor u tome. Najvažnije je imati dobro svjetlo, dobru kompoziciju, i naravno dobro oko.

Edi Kevrić - Livanjski divlji konji na Kruzima

Intervju

"...u životu se vodim idejom da koliko daš toliko ćeš i dobiti. Svaki trud, ljubav, rad i volja se isplate u životu i budu nagrađeni." - Edi Kevrić

Grafx

Edi KevriÄ‡ - Zalazak Sunca na Blidinju / Blidinje - Risovac

Edi Kevrić - Općina Jablanica (moj rodni grad, neiscrpan izvor inspiracije za fotografisanje) / Jesen u mom sokaku

Što znači imati dobro oko? Kada nastaju Vaše najbolje fotografije? Imati dobro oko ustvari znači pronaći, primijetiti i vidjeti neizmjernu ljepotu u nekom određenom detalju, kompoziciji, bilo da se radi o fotografisanju prirode, ljudi, arhitekture, te tu istu emociju zabilježiti kroz objektiv kako bi se ona prenijela na druge ljude koji posmatraju tu fotografiju. U toku dana postoje vremenski periodi koji se zovu plavi sat i zlatni sat. To je rano ujutro u izlazak sunca i navečer u zalazak. Tada svjetlost daje zaista posebne boje, te uz dobru kompoziciju nastaju i meni najdraže fotografije.

Svoje radove objavljujem putem Facebook stranice Edi Kevric photography, no često puta moje fotografije budu objavljene u brojnim online medijima i portalima. Osim fotografije od ove godine objavljujete uratke u 4K rezoluciji. To su zapravo videouratci napravljeni dronom?

Uzora nemam, a u životu se vodim idejom da "koliko daš toliko ćeš i dobiti". Svaki trud, ljubav, rad i volja se isplate u životu i budu nagrađeni.

Da, od ove godine uz fotografije, radim i videozapise. Nisu svi rađeni isključivo dronom. Trenutno radim na jednom dosta kvalitetnom videozapisu koji se zove "Amazing BiH". U njemu su sadržana sva mjesta koja sam imao priliku obići u protekloj godini u BiH. Nadam se da ću i na taj način uspjeti dodatno približiti nepresušne izvore ljepote naše prelijepe Bosne i Hercegovine onima koji ga budu gledali, te na neki način potaknuti mlade ljude da se pokrenu, iskoriste pametno i kvalitetno slobodno vrijeme, uživajući u prirodnim bogatstvima.

Gdje objavljujete radove? Preferirate ljepote Bosne i Hercegovine...

Savjet kolegama s našeg Fakulteta i mladim ljudima općenito?

Imate li uzor?

Grafx

Kolegama s Fakulteta poručio bih da rad i trud nikada nisu uzaludni. Moraju imati jaku volju, vjeru u sebe te znati šta žele napraviti u životu. Treba uvijek imati cilj, i težiti ka realizaciji tog cilja čije će ih ostvarenje na kraju učiniti sretnijim i zadovoljnijim. Mladim ljudima poručio bih da se što više aktiviraju, što prije shvate ono šta postići u životu i na vrijeme počnu raditi na tome. ♣

Edi KevriÄ‡ - "Izronio Stari" - Stari Most u Mostaru

Aktivnosti studenata

Izložba 10 knjiga o arhitekturi Na Fakultetu za tehničke studije Univerziteta u Travniku 19. oktobra 2019. godine svečano je otvorena izložba studentskih radova pod nazivom „10 knjiga o arhitekturi“. Izložbu su priredili studenti odsjeka Arhitektura pod mentorstvom doc. dr. Nermine Mujezinović. U postavci je predstavljeno 38 studentskih radova 27 autora, bivših i sadašnjih studenata odsjeka Arhitektura na Fakultetu za tehničke studije, a podijeljenih u 10 kategorija i nastalih u periodu od 2014. do 2019. akademske godine. Pripremila: Lamija Grabus

rhitektura je jedna posebna umjetnost koja plijeni pažnju. Studenti našeg Fakulteta su „ispisali“ 10 knjiga koje će biti sačuvane u studentskim radovima. Ovo je prva njihova izložba. Svi radovi nastali su u toku redovne nastave, u okviru različitih predmeta koje studenti slušaju na dva ciklusa, od II do V godine studija ili kao završni odnosno magistarski radovi.

Grafx

U ime menadžmenta Fakulteta obratila se voditeljica studija doc. dr. Amra Tuzović. Prisutne je upoznala sa osnovnim informacijama vezanim za izložbu istakavši da je izložba djelo studenata odsjeka Arhitektura od prve do pete godine studija. Smatra da je arhitektura jedna posebna umjetnost koja plijeni pažnju, odnosno kojom studenti iskazuju svoje sposobnosti i vještine.

Doc. dr. Nermina Mujezinović, inicijator izložbe, prisutne je nešto više upoznala sa samom izložbom, prenijela svoja iskustva i predstavila autore. "Svi radovi nastali su u toku redovne nastave, u okviru različitih predmeta koje studenti slušaju na dva ciklusa, od II do V godine studija ili kao završni odnosno magistarski radovi.

Autori radova sa doc. dr. Nerminom Mujezinović i doc. dr. Amrom Tuzović

'10 knjiga o arhitekturi' prva je izložba Odsjeka i zasigurno neće biti posljednja. Nastavit ćemo, kao i dosad, iz semestra u semestar, sa studentima ispisivati naše "knjige" – uvijek nove, i uvijek drugačije, a one će biti sačuvane u studentskim radovima, da ih "čitaju" naši budući studenti", istakla je doc. dr. Nermina Mujezinović na otvaranju izložbe. Kazala je da arhitekta mora biti svestrano i široko obrazovan. Naglasila je i da je izložba podijeljena u deset cjelina i da svaka cjelina ima svoj naziv, te da radovi nisu grupisani

samo tematski nego i hronološki, krećući se od jedne cjeline do druge. Zahvalila se onima koji su doprinijeli otvaranju izložbe, odnosno Fakultetu za tehničke studije i voditeljici doc. dr. Amri Tuzović, potom autorima, tehničkim timovima, kao i timu koji je pomogao oko organizacije. Doc. dr. Amra Tuzović je istakla da Fakultet ima studente koji odrastaju u stručnjake. Zahvalila se na učešću i odzivu, te Izložbu proglasila otvorenom. Prisutni gosti su svojim dolaskom pružili podršku našim mladim arhitektima koji su svoje ideje

predočili u djela u želji da ih podijele sa posjetiocima. Radovi izložbe su sadržani u ovom broju Grafxa. ♣

"Nastavit ćemo, kao i dosad, iz semestra u semestar, sa studentima ispisivati naše 'knjige'." - doc. dr. Nermina Mujezinović 49

Studentski radovi - izložba "10 knjiga o arhitekturi" (19.10.2019. godine, Fakultet za tehničke studije)

Lejla Kavazović- Muzej moderne umjetnosti (završni rad) Studentica I ciklusa Arhitekture Fakulteta za tehničke studije

Grafx

Studentski radovi - izložba "10 knjiga o arhitekturi" (19.10.2019. godine, Fakultet za tehničke studije)

Denis Topić - Višestambena zgrada (Semestralni projekat) Student I ciklusa Arhitekture Fakulteta za tehničke studije

Tematika

Uvodno predavanje Svečanom dodjelom indeksa 12. oktobra 2019. godine brucošima obilježen početak 2019/2020. akademske godine Pripremila: Fikreta Kerić

Grafx

a Edukacijskom fakultetu i Fakultetu za tehničke studije Univerziteta u Travniku u subotu 12. oktobra 2019. godine svečano je obilježen početak nove akademske 2019/2020. godine. Tim povodom upriličeno je uvodno predavanje za sve brucoše ova dva fakulteta. Na samom početku predavanja studentima se obratio mr. sci. dr. Nihad Selimović, predsjednik Upravnog odbora Univerziteta u

Travniku. Dr. Selimović se u svome obraćanju osvrnuo na početke rada Univerziteta u Travniku koji je ove godine 13. generaciji studenata otvorio svoja vrata i poželio dobrodošlicu. Univerzitet u Travniku je, kako je naveo dr. Selimović, prošao trnovit put u toku svoga osnivanja i afirmacije, a danas je ponosni nosilac Erasmus+ projekta koji se realizuje u saradnji sa drugim evropskim univerzitetima, partnerima na projektu.

Događanja Na kraju, uputio je poruku studentima u kojoj je istakao da je znanje koje će steći na visokoškolskoj ustanovi nešto što se uvijek nosi sa sobom te poručio da ga koriste na pravi način. Dekan Edukacijskog fakulteta prof. dr. Hazim Selimović, uz srdačnu dobrodošlicu brucošima, istakao je da Edukacijski fakultet posjeduje savremene uslove za studiranje te kvalitetan akademski kadar, što će utjecati na razvoj kompetencija studenata i pripremu mladih generacija za rad u budućnosti. Brucošima je zaželio sretan početak akademske godine. U ime dekana Fakulteta za tehničke studije, prof. dr. Hrustema Smailhodžića, prisutnim studentima obratila se doc. dr. Amra Tuzović, menadžerica za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja na Univerzitetu u Travniku. Studentima je dala važne smjernice u vezi sa studijem upoznavši ih sa cjelokupnim nastavnim procesom, ali i vannastavnim aktivnostima koje se realizuju na ova dva fakulteta.

Dodjela indeksa brucošima Fakulteta za tehničke studije

Brucoše je pozvala da se pridruže aktivnostima studenata, te da se uključe u razne projekte koje vode ili organizuju ova dva fakulteta. Također, studenti su imali priliku upoznati i akademsko osoblje fakulteta, predstavnike službi koje djeluju na fakultetima, rukovodioce biblioteke, te predstavnike studenata.♣

Dodjela indeksa brucošima Edukacijskog fakulteta

Događanja

Studentijada 2019 (Vlašić, 26. 10. 2019.)

Brucoši na Vlašiću Tradicionalna Studentijada na Vlašiću i ove godine ostavila nezaboravan utisak na brucoše Pripremila: Lamija Grabus

ako je već poznato, tradicionalna Studentijada je aktivnost koju asocijacije studenata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije provode već dugi niz godina. Uz dobru zabavu i raspoloženje ova aktivnost ostaje u sjećanju na prve studentske dane. Kao i prethodne godine, organizovana je na Vlašiću gdje su se brucoši imali priliku, kroz radni dio programa, upoznati sa studentskim aktivnostima, ali i sami postavljati pitanja o onome što ih interesuje kada je u pitanju nastava na fakultetu, vannastavne aktivnosti koje se organizuju i sl. Predsjednica Asocijacije studenata Edukacijskog fakulteta (ASEFT), Amina Perenda, brucošima je predstavila asocijacije studenata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije, Mrežu studenata, Studentski parlament kao i Klub matematičara. Upoznala ih je sa organizacijom, načinom rada te i načinom kako se učlaniti i postati dio ovih aktivnosti. Dosadašnji rad redakcije Grafx-a, studentskog časopisa studenata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije, brucošima je predstavila

Grafx

Lamija Grabus, koja je njen član od prvog dana studiranja. Upoznala je studente sa časopisom Grafx koji izlazi od 2012. godine, a izdaje se kao printana i elektronska publikacija. Portal grafx.ba svakodnevno se osvježava novostima iz života studenata, aktivnosti naših dvaju fakulteta, ali i nizom zanimljivih članaka iz oblasti koje su zanimljive studentima. Nakon što su studenti upoznati sa radom i aktivnostima sa kojima će se susretati kroz studiranje, uslijedio je i zabavni dio programa. Brucoši su imali priliku da se kroz razne društvene igre zabave, nasmiju i međusobno bolje upoznaju. Akcenat je stavljen na upoznavanje sa studentskim životom iz perspektive starijih studenata. Na koncu, brucoši su prošetali planinom Vlašić i uživali u ljepotama koje ta planina nudi. Sigurni smo da im je ovaj dan ostao u lijepom sjećanju te im želimo mnogo uspjeha u narednim godinama studiranja. Ovo je jedno nezaboravno iskustvo za sve brucoše ali i starije kolege koji su pripremili ovogodišnju Studentijadu. ♣

Događanja

Svečana promocija

2019. Svečana promocija diplomanata i magistranata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije održana je 26. oktobra 2019. godine. Među završenim studentima I i II ciklusa Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije, ove godine je promovisano i šest doktora nauka iz oblasti jezika, menadžmenta u obrazovanju, pedagogije i matematike. Pripremila: Fikreta Kerić

večana promocija diplomanata i magistranata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije te doktoranata Edukacijskog fakulteta održana je u Kampusu Univerziteta u Travniku, 26. oktobra 2019. godine. Svečanosti su prisustvovali članovi akademske zajednice Univerziteta u Travniku, roditelji i prijatelji diplomanata, magistranata i doktoranata, kao i ostali mnogobrojni gosti. Ovo je trinaesta generacija diplomanata i magistranata ova dva fakulteta, a ono što je posebno obilježilo ovogodišnju

Grafx

dodjelu diploma jeste promocija prve generacije doktora nauka Edukacijskog fakulteta. Ukupno je promovisano šest doktora nauka. U uvodnom dijelu svečane ceremonije prisutnima su se obratili predsjednik Upravnog odbora Univerziteta u Travniku, mr. sci. dr. Nihad Selimović, dekan Fakulteta za tehničke studije - prof. dr. Hrustem Smailhodžić, dekan Edukacijskog fakulteta - prof. dr. Hazim Selimović i menadžerica za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja na Univerzitetu u Travniku - doc. dr. Amra Tuzović.

Osnivač fakulteta i predsjednik Upravnog odbora Univerziteta u Travniku, dr. Nihad Selimović, prisutne je ukratko proveo kroz put osnivanja fakulteta, od 2006. godine do danas. Naglasio je da je trnovit put kojim je fakultet hodio dao rezultat. Rezultat napornog rada se ogleda kroz niz projekata koje Univerzitet ogranizuje ili vodi. Posebno je naglasio činjenicu da je Edukacijski fakultet nosilac projekta u okviru Erasmus+ programa u kojem učestvuju univerziteti iz regije i svijeta. Istakao je i to da je

Događanja

ovogodišnja promocija diplomanata, magistranata i doktoranata dokaz kvalitetnog rada Univerziteta. Poseban osjećaj ponosa, kako je istakao dr. Selimović, jeste promocija prve generacije doktora nauka Edukacijskog fakulteta. Iskoristio je priliku da čestita diplomantima, magistrantima i doktorantima, profesorima fakulteta koji su uložili veliki napor i trud u radu sa studentima, kao i ostalim uposlenicima Univerziteta. Čestitke je uputio porodicama i prijateljima diplomanata, magistranata i doktoranata, kao i svim onima koji

su uložili napore na putu ostvarenja njihovih ciljeva. Pozdravno obraćanje diplomantima, magistrantima i doktorantima imala je i menadžerica za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja na Univerzitetu u Travniku, doc. dr. Amra Tuzović. Prisutne je pozdravila u ime Odbora za kvalitet Univerziteta i u lično ime te izrazila zadovoljstvo što Univerzitet promoviše još jednu generaciju diplomanata i magistranata. Naglasila je da je ovogodišnja promocija drugačija u odnosu na prethodne, jer je promovisana prva generacija

doktora nauka na Edukacijskom fakultetu. Ova promocija dokaz je da Univerzitet u Travniku kao visokoškolska ustanova koja, obrazujući studente na sva tri ciklusa studija, ispunjava svoju misiju visokoškolske ustanove koja je uspješno akreditovana. Diplomantima, magistrantima i doktorantima je poručila da stečena iskustva iskoriste na polju inovativnosti, te da svoje poslove obavljaju na najbolji mogući način. Ova promocija dokaz je da Univerzitet u Travniku kao visokoškolska ustanova koja,

Događanja

Obraćanje dekana Edukacijskog fakulteta, prof. dr. Hazima Selimovića

Obraćanje dekana Fakulteta za tehničke studije, prof. dr. Hrustema Smailhodžića

Obraćanje menadžerice za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja na Univerzitetu u Travniku, doc. dr. Amre Tuzović

Obraćanje predsjednika Upravnog odbora Univerziteta u Travniku, mr. sci. dr. Nihada Selimovića

Diplomantima, magistrantima i doktorantima je poručila da stečena iskustva iskoriste na polju inovativnosti, te da svoje poslove obavljaju na najbolji mogući način. Također, diplomantima, magistrantima i doktorantima je poručila da budu hrabri, da čvrsto stoje iza vlastitih uvjerenja te da budu etični, što je najveća počast člana akademske zajednice. 58

Grafx

Prisutnima se obratio i pozdrave uputio u lično ime i u ime rektora Univerziteta u Travniku, prof. dr. Rasima Dacića, dekan Edukacijskog fakulteta, prof. dr. Hazim Selimović. Posebnu zahvalnost uputio je roditeljima studenata koji su uvijek davali podršku Fakultetu. Diplomantima i magistrantima, kako je naglasio, biserima u ovoj priči i kruni uspjeha,

poručio je da dostojanstveno nose znanje i iskustvo stečeno na ovoj visokoškolskoj ustanovi. Članovima prve generacije doktora nauka Fakulteta poručio je da budu pravi ambasadori te da kvalitetno obavljaju posao, kao što su radili tokom studija. Na kraju, uputio je čestitke diplomantima, magistrantima i doktorantima, te istakao da promocija bude

samo podsticaj za daljnji uspjeh. Radost trenutka sa prisutnima podijelio je i dekan Fakulteta za tehničke studije, prof. dr. Hrustem Smailhodžić. Svim diplomantima, magistrantima i doktorantima zaželio je da dostojanstveno nose diplome te da znanje koje su stekli na ovim fakultetima iskoriste na pravi način i prenose ga na druge, te da slobodno koračaju kroz život. U

ime prve generacije doktora nauka Edukacijskog fakulteta obratila se dr. sc. Amela Bajrić. Uz zahvalnost menadžmentu fakulteta za uslove koji su doktorantima pruženi za treći ciklus studija prisutnima je poručila da budu ustrajni na putu ostvarenja vlastitih ciljeva te da uspješno prelaze sve prepreke koje se na njemu nađu. Svečana ceremonija završena je bacanjem kapa, što

je simbol završetka određenog ciklusa studija. Završetkom svečane promocije diplomanata, magistranata i doktoranata Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije Univerziteta u Travniku, akademska zajednica Bosne i Hercegovine bogatija je za nove članove, a naša domovina Bosna i Hercegovina za nove intelektualne snage. ♣ 59

Projekti

Završna konferencija projekta Inclusion

Završna konferencija u sklopu projekta Inclusion održana je u Yerevanu u periodu 24 - 25. 9. 2019. Pripremile: Fikreta Kerić i Lamija Grabus

avršna konferencija u sklopu projekta Inclusion održana je u Yerevanu u periodu 24 25. 9. 2019. godine. Tom prilikom konzorcij je iskoristio priliku posjetiti partnersku visokoškolsku ustanovu u Armeniji SAFAA (State Academy of Fine Arts of Armenia), laboratorije kojima raspolaže ova visokoškolska ustanova te se upoznati sa radovima i obrazovnim programima studenata SAFAA. Nakon posjete na Američkom sveučilištu u Armeniji održan je koordinacijski sastanak, vođen od strane menadžmenta tima SAFAA. Predstavljene su glavne aktivnosti, uključujući pripremu završnog izvještaja koje bi svaka partnerska organizacija trebala učiniti za uspješan završetak projekta. Dan je završen obilaskom Charents Archa, Garnija i Gegharda, gdje su imali priliku upoznati se sa historijskokulturnim obilježjima Armenije. Sljedećeg dana, 25. septembra, uslijedila je završna konferencija 60

Grafx

Inclusion koja je održana na Američkom sveučilištu u Armeniji. Tim BiH predstavljale su institucije: Univerzitet u Travniku, Univerzitet u Tuzli, nevladina organizacija "Sarajevo susret kultura" i Federalno ministarstvo nauke i obrazovanja. Tim povodom organizovane su tribine provedene kroz četiri sesije na četiri teme. Prva tema se odnosila na to šta je inkluzija, čime je obuhvaćen njen koncept, zakonodavstvo te prevladavanje stereotipa. Također, prva tema obuhvata i pitanja zašto je uključivanje bitno te kako riješiti pitanje inkluzije. Druga tema sesije bila je podučavanje i praktikovanje inkluzije, što obuhvata tehnologije podučavanja, priručnike, praksu te mehanizme osiguranja kvalitete. Posljednja tema ove sesije bila je budućnost inkluzije. U ime tima Bosne i Hercegovine panelisti su bili dr. Dino Mujkić, dr. Jasmina Alihodžić, dr. sc. Maja Đurić, Sanela Kuko, Zlatan Buljko i Nedžla Kadić.♣

dr. sc. Maja Đurić

Predstavnice Univerziteta u Travniku

Studentski radovi

Amina Begovac - Believers Studentica III godine Grafičkog inžinjerstva i dizajna Fakulteta za tehničke studije

Psihologija

(imgur.com)

Strahovi i fobije

Kako ih se riješiti? Pripremila: Ilhana Dervić

Smatra se urođenim odbrambenim mehanizmom koji pomaže osobi da se zaštiti od potencijalno prijetećih i situacija koje bi joj mogle nanijeti štetu bilo kakve prirode.

iječ fobija vodi porijeko od grčke riječi phobos, što znači strah ili bijeg. Sumirajući različite definicije, dolazimo do zaključka da su fobije najčešće neutemeljeni strahovi koji se vezuju za najrazličitije stvari, situacije, događaje i slično. Mnogo su intenzivnije od strahova. Strah je jedna od četiri primarne emocije, te je prisustvo straha u određenom intenzitetu poželjno i povoljno jer predstavlja jedan 62

Grafx

od načina zaštite organizma. Smatra se urođenim odbrambenim mehanizmom koji pomaže osobi da se zaštiti od potencijalno prijetećih i situacija koje bi joj mogle nanijeti štetu bilo kakve prirode. Pretpostavlja se da se prvi strahovi javljaju u drugoj polovini prve godine života, te kroz razvoj osobe neki nastavljaju biti prisutni, neki iščezavaju, a s druge strane neki poprimaju veće razmjere ili osoba usvaja nove strahove, utemeljene na nekim realnim ili nerealnim pojavama i događajima.

Najčešći strahovi koji se javljaju kod djece su strah od nepoznatih ljudi i prostora, koji se u toku života i razvoja djeteta smanjuju ili povećavaju. Prema Essau (2014), strah se sastoji od fizičke, kognitivne i bihevioralne komponente. Fizička komponenta uključuje sve one simptome koji se tjelesno manifestuju. Najočitije reakcije straha koje se primjećuju na tijelu su posljedica aktiviranja simpatičkog dijela autonomnog nervnog sistema.

(imgur.com)

Nervni sistem sačinjavaju neuroni koji se međusobno spajaju, isprepliću i omogućavaju komuniciranje organa unutar organizma ali i komunikaciju organizma sa sredinom u kojoj se nalazi. Zadatak autonomnog dijela nervnog sistema koji se odnosi na simpatikus je pripremanje tijela za stresnu situaciju, a bazira se na aktiviranju medulle nadbubrežne žlijezde te otpuštanju adrenalina. Kao posljedica otpuštanja adrenalina u krv javlja se lupanje srca, smanjenje peristaltike crijeva, pretvaranje glikogena u glukozu, a sve u cilju usmjeravanja raspoloživih snaga organizma i energije koja se razgrađuje razgradnjom ugljikohidrata na bijeg iz situacije koja predstavlja opasnost. Zjenice se šire što može opet dovesti do nejasnog vida ili pojava određenih mrlja u vidnom polju, što dodatno doprinosi povećanju straha jer se osobama može učiniti da su vidjele dodatne pojave koje bi ih mogle povrijediti. Znojenje tijela se povećava, a sve u

svrhu hlađenja tijela. Disanje postaje brže i dublje jer organizmu treba kisika da bi se mogao pripremiti za izvršavanje fizičkih zadataka koje inače u uobičajnim situacijama ne izvršava. Kao posljedica svega ovoga, može se pojaviti crvenilo u licu, osjećaj vrtoglavice ili glavobolje, mučnina ili povraćanje, valovi toplote ili hladnoće. Ukratko, tijelo se priprema za situaciju napad - bijeg. Kognitivna komponenta straha se odnosi na procjenjivanje toga šta je prijetnja, povezivanje i uočavanje pojava iz okoline za koje se vjeruje da bi organizmu mogle naštetiti. Većinom se ova komponenta bazira na neizvjesnosti koja je uzrokovana nemogućnošću osobe da zna koji će konačni ishod date situacije biti te svi mi većinom katastrofiramo i mislimo da je jedini ishod onaj koji će biti loš po nas. Kada se kognitivni sistem aktivira na ovaj način, posljedice su mentalna blokada, zaboravljanje, pojavljivanje osjećaja nervoze, poteškoća u koncentraciji i panike.

Bihevioralna komponenta straha podrazumijeva nadmoćne impulse u smislu agresije i želje za bijegom, međutim okolina u kojoj se osoba nalazi spriječi ovakvo reagovanje osobe, ali uprkos tome strah će se održati. Izbjegavajuće ponašanje često bude negativno potkrepljeno, odnosno, pojačava se ako dovodi do uklanjanja neugodnog podražaja.

Pretpostavlja se da se prvi strahovi javljaju u drugoj polovini prve godine života, te kroz razvoj osobe neki nastavljaju biti prisutni. 63

Psihologija Jedan od oblika izbjegavajućeg ponašanja koji se javlja kod djece jeste plač, ali tinejdžeri i odrasle osobe koriste neke druge oblike izbjegavanja kao što su fokusiranje na neke druge pojave ili predmete iz okoline ili udaljavanje od situacije. Simptomi koji se ispoljavaju bi bili: drhtanje usana, mucanje, kruto držanje, zgrčeni čeljusni mišići, izbjegavanje kontakta očima. S obzirom na simptome s kojima smo se upoznali u prethodnom dijelu ovog teksta, možemo i sami zaključiti da strah izaziva više negativnih nego pozitivnih reakcija organizma, te da te reakcije, ako se konstantno i duži vremenski period ponavljaju iz dana u dan, mogu trajno naštetiti našem organizmu. U svrhu unapređenja i održanja zdravlja našeg organizma, trebamo se upoznati sa osnovnim načinima na koje se možemo izboriti

sa našim strahovima. Prvi mehanizam odbrane koji koristi većina ljudi jeste potiskivanje. Svrha potiskivanja se ogleda u tome da se svi nepoželjni podražaji potiskuju do granice nesvjesnog i da se ne doživljavaju. Ova metoda će biti učinkovita do jednog određenog momenta kada više neće biti moguće zauzeti ovakav stav u situacijama u kojima imamo fizičku i psihološku manifestaciju straha. Našem organizmu će biti preteško da se ovako nosi sa stresnim situacijama i morat će pronaći novi način za prevazilaženje straha. Pomak je način borbe sa strahom koji se zasniva na preusmjerenju straha s jedne na drugu metu, gdje će strah i dalje biti prisutan, ali ne u intenzitetu u kojem je bio prisutan prvobitno. Projekcija je još jedan od mehanizama koje organizam koristi za borbu sa strahom, gdje se loše stanje u

organizmu koje izaziva određeni strah, vezuje i direktno pripisuje određenoj situaciji, osobi ili predmetu koji možda izvorno nisu uzrok tog straha. Liječenje fobija i strahova Liječenje fobija i strahova zavisi od njihove ozbiljnosti. Većina ljudi se bori sa fobijama koje im ne smanjuju kvalitet života u potpunosti, tako da sami iznalaze načine za borbu sa svojim strahovima. U iznalaženju načina za borbu sa našim strahovima mogu nam pomoći i specijalizirani stručnjaci poput psihologa i psihijatara koji, s obzirom na ozbiljnost fobije, mogu preporučiti kognitivnobihevioralnu terapiju u kombinaciji sa medikamentoznom terapijom. Suština kognitivno-bihevioralne

(hendrikpaul.com)

terapije se krije u tome da će se stanje u kojem se nalazimo promijeniti ako mi promijenimo naše razmišljanje. Jedan od najboljih načina na koje možemo racionaliziovati naše strahove jeste suočavanje. Ono na šta se treba obratiti posebna pažnja kod suočavanja sa strahovima jeste da se napravi lista strahova te da se suočavanje sa strahovima zasniva na suočavanju sa strahom za koji osoba smatra da je najmanjeg intenziteta provodeći to segmentirano i postepeno. Također, važno je da osoba bude dosljedna te da ne pobjegne iz situacije koja izaziva strah. Ako se to desi možemo samo proizvesti potkrepljenje. U momentu najintenzivnijeg straha osoba sebe treba prisiliti da bude i dalje u istoj situaciji, a već nekoliko momenata poslije toga intenzitet straha će se

smanjiti. Još jedan od načina na koji se možemo boriti sa strahovima je prepoznavanje zastrašujućih misli povezanih sa strahovima i rad s njima. Zasniva se na tome da kada se nađemo u situaciji koja izaziva strah i kada mislimo da će nam se nešto loše desiti, pokušamo racionalizirati našu misao te pružiti sebi mogućnost borbe sa strahom. Riječi su mač sa dvije oštrice, mogu biti naše najbolje oružje protiv nas samih ili nešto što će nas podstaći na prevazilaženje, za nas teških situacija. Smatram da bi ljudi, isto onoliko koliko se trude da ne povrijede druge ljude svojim riječima, trebali obratiti pažnju i na sebe te da s vremena na vrijeme, a naročito u situacijama stresnim po organizam, upute riječi koje bi ih mogle motivisati za borbu sa datim situacijama. Rečenicu poput

„Onesvijestit ću se!“ osobe bi trebale preformulisati u „Bila sam u istoj situaciji puno puta i ovako se osjećala. Ništa mi nije bilo prethodnih nekoliko puta, pa neće biti ni ovaj put, ovo je samo tjeskoba, brzo će proći.“ Na koncu, moramo biti spremni da kroz borbu sa našim strahovima budemo izloženi tome da se naš strah u potpunosti ispolji, ali i da kroz analiziranje razloga zbog kojih se zapravo bojimo, situacije sagledamo objektivno i realno te da ih kao takve procesuiramo, što za krajnji cilj ima smanjenje intenziteta straha. ♣

Izvori: Essau, C. A. (2014). Angst bei Kindern und Jugendlichen, 2. Auflage. München: Ernst Reinhardt Verlag; Nietzel MT, Bernstein DA, Milich R. Uvod u kliničku psihologiju. 1. Jastrebarsko: Naklada Slap, 200; vaspsiholog.com; plivazdravlje.hr

(500px.com)

Pedagogija

Zajednički interes

Saradnja porodice i škole Porodica i škola su jako značajni faktori u odgoju mladih generacija, pa cjelokupan uspjeh u odgojnuobrazovnom radu zavisi od jedinstvenosti utjecaja ovih faktora. Njihov rad može pojačati pozitivno dejstvo ostalih odgojnih faktora, a nedostaci u njihovom radu mogu predstavljati pogodno tlo za negativno djelovanje brojnih drugih odgojnih faktora. Pripremila: Lamija Grabus

okom historijskog razvoja ljudskog društva bilo je protivrječnih utjecaja porodice i škole, pa je škola djelovala u jednom, a porodica u drugom pravcu. Od stepena njihove organizovanosti, od njihove pedagoške usmjerenosti, uzajamnog pomaganja i jedinstvenog djelovanja, ovisi razvoj pojedinca i potpunije shvatanje i praktično ostvarivanje osnovnih odgojnih ciljeva. Ciljevi i zadaci odgoja u našem su društvu jedinstveni. U njihovoj realizaciji sudjeluju svi odgojni faktori, a posebno porodica i škola.

Grafx

(rand.org)

Jedinstveno odgojno-obrazovno djelovanje porodice i škole onemogućava mimoilaženje između roditelja i nastavnika u koncepciji odgoja, principima odgojnog rada, sredstvima i metodama toga rada, stavovima prema učenicima i njihovom položaju u nastavi i odgajanju, izgrađivanju društvenih, moralnih i karakternih svojstava, osposobljavanju mladih za samostalan rad, izbor adekvatne profesije i stvaralačku društvenu djelatnost. U svim područjima odgoja saradnja ova dva faktora je neophodna. Odgovornost roditelja i nastavnika

je velika za svestran i harmoničan razvoj mladih, za pravilno organizovanje i provođenje slobodnog vremena mladih, za psihički razvoj sposobnosti, za razvoj intelektualnih interesa, sposobnosti za kritički odnos prema zbivanjima i izvorima saznanja, utvrđivanju stepena razvoja strukture ličnosti za moralni odgoj, estetski odgoj i radni odgoj. Roditelji i nastavnici se dogovaraju kako da se u vrijeme naglih promjena zadovolje potrebe i interesovanja mladih kao i zahtjevi društvene zajednice. Oni nastoje poboljšati materijalne uvjete škole, povezati je sa sredinom

Pedagogija i učiniti je sposobnom za savremeni odgojno-obrazovni rad. Roditeljima je neophodna pomoć škole u odgoju djece. Škola roditelje upućuje na potrebu usklađivanja ciljeva porodičnog i školskog odgoja, upoznaje ih s reformama u njoj, ukazuje na načine, metode stjecanja znanja, uvodi ih u vidove pomoći djeci u savladavanju tehnike učenja i formiranja radnih navika. Da bi se ovi zadaci realizovali jako je bitno uspostaviti dobru saradnju između škole i porodice. Škola može saradnju sa roditeljima da unapređuje i da radi na njenoj sve većoj efikasnosti. Da bi se to postiglo neophodno je da se ostvaruju određeni principi: poštovanje ličnosti roditelja, princip taktičnosti, princip korisnosti, princip efikasnog korištenja vremena, princip korištenja iskustva roditelja, princip uzrasne i obrazovne odmjerenosti. Poštovanje ličnosti roditelja jedan je od principa na koji se stavlja najveći akcenat prilikom organizovanja saradnje. Poštujući ličnost roditelja, učitelj doprinosi razvoju povjerenja. Od međusobnog povjerenja zavisi i efekat saradnje. Učitelj treba da je osoba u kojoj roditelj vidi sigurnost kada mu se povjerava i traži pomoć. Princip taktičnosti podrazumijeva da se od učitelja očekuje da je prijatan, ljubazan, optimističan, raspoložen, spreman za saradnju. Samo takvim odnosom prema roditeljima, on će uspjeti da zadobije povjerenje i da mu roditelji uzvrate na isti način. Princip korisnosti je od velike važnosti, jer uspješnost ovog principa proističe iz samog efekta saradnje. Ako roditelji procijene da je saradnja koju ostvaruju sa školom uspješna, da iz nje proističe korist, oni će se intenzivno zalagati i doprinositi istoj. A ako roditelji saradnju ne dožive kao uspješnu, ako iz nje ne naslute napredak, oni će je smatrati gubljenjem vremena, neće se odazivati na pozive za dolazak u

školu. Princip efikasnog korištenja vremena treba da ide u prilog i roditeljima i učitelju. Učitelj treba tako da organizuje saradnju da može da uskladi svoje vrijeme sa slobodnim vremenom roditelja. Kada zakazuje razgovor sa roditeljima, učitelj treba da odvoji vrijeme samo za to. Ne treba da dopusti da ga roditelj po dolasku u školu čeka. Neki roditelji to mogu da shvate kao neozbiljnost od strane škole, da odustane od saradnje i da se ne odazove sljedećem pozivu. Pod principom korištenja iskustva roditelja podrazumijeva se da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna šta je najbolje za njega. Učitelj treba da ima to u vidu kada roditeljima govori o njihovoj djeci, bilo da se radi o pohvalama ili kaznama, jer on je taj koji može da upoznaje učenike ali ne i da ih zna kao roditelji, jer nije riječ o jednom učeniku, to je veća grupa djece koji se međusobno razlikuju. Zato, pri iznošenju određenih zapažanja o učeniku, učitelj to treba da radi pažljivo, jer to što govori o učeniku projektuje se na roditelje. Dobra saradnja između roditelja i učitelja je moguća ako učitelj pri saradnji poštuje roditelje i njihovo iskustvo. Princip uzrasne i obrazovne usmjerenosti podrazumijeva da prilikom planiranja saradnje sa roditeljima, učitelj treba da je upoznat sa činjenicom o starosti i obrazovnom nivou roditelja. To će mu olakšati rad jer će znati na koji način da izlaže tematiku. Poštujući ovaj princip, učitelj može da unaprijedi saradnju, jer mu se pruža mogućnost da svoje mišljenje uporedi sa mišljenjem roditelja i tako dobije povratnu informaciju. Uspješnost saradnje zavisi od mogućnosti odgajatelja da prilagode svoje ciljeve i načine rada novim ulogama koje se nameću njima i roditeljima. Roditelji su pozvani i kompetentni da sudjeluju u odgoju

i obrazovanju svoje djece zajedno sa nastavnim osobljem, jer svi imaju zajednički interes, dobrobit djece. Razvoj partnerstva mogu inicirati roditelji jer dobrim odnosom sa ostalim roditeljima i razrednikom/ com mogu razmijeniti iskustva i sigurno naučiti nešto novo i korisno za dalji odgoj svoje djece. Naime, pozitivna komunikacija je vještina koja se uči cijeli život, a koju možemo učiti samo u kontaktima sa drugim osobama. Važno je njegovati dobre odnose sa svojim djetetom i ukućanima jer u dobroj klimi, kako u školi, tako i kod kuće, dijete postaje zainteresovanije i uspješnije. Za uspjeh djece u školi su jednako odgovorni kako nastavnici u školi, tako i roditelji u kući. Kada je dijete sretno i uspješno, roditelji su također zadovoljni i ohrabreni jer osjećaju da su doprinijeli tom dobru. Dakle, za razliku od uzajamnog nepovjerenja i okrivljavanja, zahvaljujući pozitivnoj komunikaciji koja se razvija i uči u partnerskim odnosima između porodice i škole, imamo dogovor, podršku i zadovoljne roditelje, nastavnike i sretnu djecu. ♣

Pod principom korištenja iskustva roditelja podrazumijeva se da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna šta je nabolje za njega. Izvori: Selimović, H., Selimović, Z. (2015). Opća pedagogija, Travnik: Univerzitet u Travniku Selimović, H., Tomić, R. (2011). Pedagogija II. Travnik: Univerzitet u Travniku Tomić, R. (2008). Obiteljski odgoj, Tuzla