Važnost razvitka elektromobilnosti za povećanje održive mobilnosti

Promet je odgovoran za veliku količinu emisije stakleničkih plinova, te je od velike važnosti probuditi svijest u barem jednom dijelu (cestovnom prometu) o promoviranju čišćih i energetski učinkovitijih vozila. Kako se svakodnevno čovjek trudi očuvati prirodu, razvijaju se ekološki prihvatljiva prijevozna sredstva koja će zadovoljiti potrebe svojih korisnika, a također će doprinijeti održivom razvoju. Pritom je bitno istaknuti da ovdje ne radi samo o promjeni osobnih automobila s konvencionalnog pogona na električni pogon, jer bi na taj način zagušenja u gradovima ostala ista, dok bi se dijelom smanjila zagađenja i buka. Potrebno je stoga razmišljati o izmjenama u cijelom prometnom sustavu, koje su počele primjenom električnih tračničkih sustava u javnom prijevozu, preko električnih autobusa za gradski prijevoz, do električnih bicikala, pa i električnih romobila, kojih je danas sve više na našim gradskim prometnicama.

Svakim danom, raste broj električnih vozila širom svijeta pa tako dolazimo do podataka da je početkom 2019. godine zabilježen porast od 64% što izno- si oko 5,6 milijuna električnih vozila širom svijeta. Za sada, Kina i Sjedinjene Američke Države vodeće su države po proizvodnji električnih automobila. U Europi, električni automobili najviše su zastupljeni u Norveškoj, Francuskoj te Velikoj Britaniji.

Na ulicama svjetskih gradova broj električnih autobusa je prošao 400.000, od čega je najveći postotak i to čak 99% u Kini, gdje se nalaze i najveći proizvođači električnih autobusa. Gradski autobusi idealni su za prelazak na električnu energiju budući da pomažu u rješavanju zagađenja zraka u gradovima i emisija ugljikovog dioksida u prometu. Oni su također popularniji među putnicima nego dizelski autobusi jer su čisti, tihi, s manje vibracija i bez mirisa.

Osim razvitka automobila i autobusa na električni pogon, veliki proizvođači krenuli su i u proizvodnju teretnih vozila. Zasad ovdje prednjače Volvo i Tesla, no većim dijelom rezultat je ograničen na manja gradska dostavna vozila i na testne faze velikih teretnih vozila.

Paralelno s razvojem sustava običnih javnih bicikala u svijetu, kojih je već preko xy, razvijaju se i sustavi električnih javnih bicikala, a očekuje se da će njihova prodaja 2023. godine iznositi više od 40 milijuna primjeraka. Osim toga, u porastu je i prodaja i proizvodnja individualnih električnih bicikala, kao i električnih romobila, bilo javnih bilo osobnih.

Kao jedna od najvećih prednosti električnih vozila spominje se mogućnost punjenja vozila na poslu ili kod kuće, posebno ako se uzme u obzir punjenje noću po jeftinijoj tarifi. No, potrebno je naglasiti da se s povećanjem električnih vozila traže mogućnosti punjenja obnovljivim izvorima energije, zbog velikog pritiska na električnu mrežu. Osim toga, gotovo su bešumna, što je važno radi smanjenja zagađenja bukom. Kako emitiraju štetne stakleničke plinove, to rezultira manjom količinom zagađenja i boljom brigom za okoliš.

S druge strane, kao nedostaci se ističu kratko trajanje baterije, a time i sužen domet vožnje. Iz tog je razloga bitna razvijenost mreže punionica te vrsta punionice, odnosno brzina punjenja. Na kraju, javlja se pitanje skladištenja starih baterija i njihovog štetnog utjecaja na okoliš.

Primjer dobre prakse razvoja elektromobilnosti u Republici Hrvatskoj je Grad Koprivnica, kao primjer prvog javnog prijevoza nulte emisije. U sustavu su dva električna mini autobusa, koji mogu prevesti 12 putnika uz autonomiju od 90 do 130 kilometara. Osim toga, u sklopu sustava javnih bicikala u opticaju je, osim 60 običnih bicikala, i 10 e-bicikala, koji funkcioniraju unutar sedam terminala za ostavljanje bicikala. Kao što je napomenuto, važna je i infrastruktura punionica, pa je u Koprivnici postavljeno 9 stanica za punjenje, dok je nedavno u sklopu Interreg projekta „Low-carb“ postavljen još jedan terminal za javne bicikle te dvije punionice i to u koprivničkom Kampusu, gdje se nalazi i Sveučilište Sjever, koji je proglašen „prostorom nulte emisije“, odnosno prostorom na kojem smiju prometovati samo vozila nulte emisije plinova.

Prema podacima europske agencije za okoliš, zagađenje zraka i toplinski valovi pogoršani klimatskim promjenama doprinose oko 13% svih smrtnih slučajeva u europi. Zagađenje zraka najveći je ekološki zdravstveni rizik u europi, koji svake godine pridonosi više od 400.000 preranih smrti. Dugotrajna izloženost zagađivačima može uzrokovati dijabetes, plućne bolesti i rak, a rana istraživanja povezana sa pandemijom covid-19 ukazuju na to da zagađenje zraka može biti povezano s višom stopom smrtnosti među pacijentima s covid-19.

Europska razina zagađenja naglo je pala uslijed blokada nametnutih tijekom pandemije, no očekuje se da će pad biti privremen i većina zemalja eu na putu je da propusti svoje ciljeve za smanjenje onečišćenja zraka u sljedećem desetljeću. S obzirom da je već moguće vidjeti da zagađenje ponovo raste u zemljama gdje su se stanovnici vratili na posao, prebacivanje prijevoza i transporta na održive pogonske oblike, biti će presudan korak prema dugoročnom smanjenju emisija.

Ključni načini na koji održivi prijevoz može produžiti učinak covid-19 na smanjenje onečišćenja zraka su da se gradovi prenamijene za ljude, a ne za automobile, te da javni prijevoz bude održiviji upotrebom its-a i elektromobilnosti.

Mnogi su gradovi tijekom pandemije počeli širiti prostore za biciklizam ili hodanje, i to prvo kao privremene površine, da bi ih postepeno pretvorili u trajne, gdje je to bilo moguće. Europski su gradovi i nacionalne vlade izdvojili više od 800 milijuna eura za aktivnu mobilnost i najavili preko 1.200 km biciklističke infrastrukture od početka faze oporavka od koronavirusa. U tome prednjače brisel i pariz. U mnogo loših strana ove 2020. Godine, ova koja ljudima daje prednost pred automobilima, svakako daje nadu u bolje sutra.

Iako je u doba pandemije, javni prijevoz bio smanjen ili čak prekinut, bitno je da se u post-pandemijsko vrijeme vrati na predpandemijske brojke, a da bi se to ostvarilo, potrebno je provoditi sve mjere za smanjivanje infekcije u javnom prijevozu. A to su nošenje maski, ulazak na stražnja vrata, ali i its rješenja koja olakšavaju prilagođavanje ruta i voznih redova kako bi se izbjegle gužve na određenim linijama. Rješenja za planiranje i raspoređivanje kako bi se spriječila prenatrpanost uključuju dodavanje novih linija ili vozila na popularne rute u popularno doba dana i suradnju s lokalnim vlastima kako bi se pružile usluge raspoređenih vremena početka i završetka u školi i na poslu, umjesto zadržavanja gužve u vršnim vremenima.

Javni prijevoz je osnovna usluga za mnoge ljude koji se na njega oslanjaju kako bi pristupili potrebnim uslugama kao što su zdravstvena zaštita i škole, kao i za obavljanje osnovnih poslova. Iz tog razloga javni prijevoz mora i dalje biti okosnica gradskog prijevoza. Jedan od uvjeta za smanjenje zagađenja je i prelazak na električni pogon. Električni autobusi proizvode znatno niže emisije stakleničkih plinova od dizelskih, dizel-hibridnih i autobusa na prirodni plin. Zamjena svih tranzitnih autobusa na dizelski pogon električnim autobusima mogla bi eliminirati više od 2 milijuna tona emisija stakleničkih plinova svake godine.

Oko 99% ukupnog broja električnih autobusa na svijetu nalazi se u kini, no promjene dolaze i u ostatak svijeta. U europi obvezujuća pravila eu postavljaju minimalne nacionalne ciljeve nabave za nove čiste autobuse i kamione za 2025. I 2030. Ipak, postoje problemi i to najviše u početku. Početni troškovi kupnje električnog autobusa veći su, a pružatelji usluga prijevoza također moraju imati uspostavljenu potrebnu infrastrukturu za punjenje.

Sada je vrijeme za oblikovanje ugodnijih gradova, u kojima možemo udisati čisti zrak i slobodno se kretati.