Osnaživanje potrošača – ključni čimbenik u postizanju zelene tranzicije EU

Zelena tranzicija Europske unije ambiciozan je plan koji uključuje mjere za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Ovaj plan podrazumijeva transformaciju našeg društva i gospodarstva na održiviji i čišći način. Međutim, put do postizanja ove ambiciozne vizije može biti dug i izazovan s mnogim preprekama koje treba prevladati. Jedan od ključnih izazova u ostvarivanju ove vizije je osnaživanje potrošača u zelenoj tranziciji EU.

U ovom članku ćemo istražiti kako EU može osnažiti potrošače u zelenoj tranziciji, uključujući mjere poput zabrane ugrađenih kvarova i greenwashinga.

Zašto je osnaživanje potrošača važno za zelenu tranziciju?

Potrošači su ključni dionici u postizanju održive budućnosti. Oni odlučuju o tome što kupuju, kako koriste proizvode i koliko često ih zamjenjuju. Stoga, osnaživanje potrošača može biti ključni čimbenik u postizanju zelene tranzicije.

Osnaživanje potrošača može se postići pružanjem informacija i obrazovanjem o utjecaju njihovih potrošačkih navika na okoliš. To bi moglo uključivati razne oblike komunikacije kao što su obavijesti o utjecaju proizvoda na okoliš, oznake o ekološkoj održivosti, kao i kampanje za podizanje svijesti o ekološkim pitanjima.

Osim toga, osnaživanje potrošača uključuje i pružanje mogućnosti za izbor održivijih proizvoda, onih koji dulje traju i manje se kvare. To bi moglo uključivati poticanje na korištenje obnovljivih izvora energije, poput solarnih ploča i vjetroturbina, kao i promicanje korištenja održivih transportnih opcija, poput bicikala i javnog prijevoza. Konačno, osnaživanje potrošača uključuje i uspostavu pravnih okvira koji podržavaju održivu potrošnju i proizvodnju.

Ugrađeni kvarovi

Ugrađeni kvarovi u proizvodima koje kupujemo su problem s kojim se suočavamo zadnjih desetljeća. Ti kvarovi često se događaju odmah po istjecanju garancije, što dovodi do potrebe za popravcima ili zamjenama. To ne samo da stvara dodatne troškove za potrošače, već i stvara nepotrebni otpad, što ima ozbiljne posljedice po okoliš. Već godinama radim na rješavanju ovog problema, kako bi se potrošače zaštitilo od ugrađenih kvarova. Zabrana takvih praksi je dio nove EU Direktive o osnaženju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, za koji sam glavna autorica i pregovaračica.

Moje istraživanje pokazalo je kako čak 94 posto građana Hrvatske smatra kako su uređaji proizvedeni prije 20 godina trajali dulje nego uređaji proizvedeni danas. Isto tako, istraživanja su pokazala kako se najviše uređaja pokvari između druge i treće godine upotrebe, odmah nakon isteka obaveznog jamstva.

Presretna sam, ovime privodim kraju borbu za zaštitu potrošača od ugrađenih kvarova koju sam započela još 2014.! Zakonom ćemo osigurati dulje trajanje uređaja, bolju mogućnost popravaka i servisa, te jeftinije i dostupnije rezervne dijelove. Nadalje, zabranjuje se ugrađivanje komponenti koje ograničavaju trajanje uređaja i prodaje dobra za koje je dokazano da ima ugrađeni kvar, poput kontrolera za Nintendo Switch.

Istraživanja također pokazuju kako 90 posto građana smatra kako su rezervni dijelovi preskupi, a 78 posto kako na uređajima treba biti oznaka mogu li se lako i povoljno popraviti u slučaju kvara. Ti i slični problemi također su predmet novog zakona, čiji je cilj smanjiti pretjerano bacanje potrošačkih dobara i trošenje resursa, odnosno omogućiti potrošačima da biraju održivije opcije pri kupnji.

U novi zakon uključila sam velik broj dobrih stvari za građane. Bit će protuzakonito reklamirati da uređaj, npr. veš-mašina, ima garantiran broj radnih sati ukoliko to nije tako. Nadalje, neće biti moguće prodavati uređaje koji se ne mogu popraviti, bez da se o toj činjenici informira kupca. Dokidamo još jednu iritantnu praksu - prodaju dobara koja traže zamjenu potrošnih dijelova ranije nego je nužno, npr. kad printer počne signalizirati da nema boje, iako je toner još relativno pun.

Kako će funkcionirati nova pravila? Prije svega, proizvođači će biti obvezni osigurati da se njihovi proizvodi mogu popraviti, a da se pri tome ne unište ili oštete drugi dijelovi. Također će biti obvezni dati informacije o trajnosti proizvoda, poput očekivanog vijeka trajanja i mogućnosti popravka.

Nova regulativa također uključuje pravo na popravak. To znači da potrošači imaju pravo popraviti svoje proizvode kod neovlaštenih servisa bez da izgube pravo na jamstvo. Ovo je veliki korak prema većoj pravednosti za potrošače, jer su neovlašteni servisi često jeftiniji od ovlaštenih, što znači da će popravak biti pristupačniji za širi spektar potrošača.

Sve ovo ne bi bilo moguće bez suradnje između Europske unije i proizvođača. U sklopu ove inicijative, Europska komisija potiče proizvođače da proizvode kvalitetne proizvode koji su izdržljiviji i jednostavniji za popravak. Također, Komisija će nadzirati provedbu regulative i osigurati da se poštuju sva prava potrošača.

Ukratko, nova zakonska regulativa koja zabranjuje ugrađene kvarove u proizvodima široke potrošnje veliki je korak prema održivijoj i pravednijoj budućnosti. Potrošači će biti bolje informirani i dobiti kvalitetnije proizvode koji će trajati duže, biti lakši za popravak i pristupačniji za sve. Ova inicijativa ima potencijal smanjiti količinu otpada koja završava na deponijima i u okolišu, te također smanjiti negativne utjecaje koje proizvodi imaju na okoliš.

Međutim, iako je ova inicijativa važan korak prema održivijoj budućnosti, postoje i neki izazovi s kojima se suočavamo. Jedan od tih izazova je kako osigurati da proizvođači ispunjavaju zahtjeve regulative. Komisija će morati pažljivo nadzirati provođenje regulative kako bi se osiguralo da se poštuju prava potrošača.

Drugi izazov je kako osigurati da su potrošači dovoljno informirani o svojim pravima na popravak. Mnogi potrošači možda ne znaju da imaju pravo na popravak svojih proizvoda kod neovlaštenih servisa ili da proizvođači moraju osigurati da se njihovi proizvodi mogu popraviti. Stoga je potrebno provoditi edukacijske kampanje i informirati potrošače o novim pravima.

U konačnici, zabrana ugrađenih kvarova u proizvodima široke potrošnje je veliki korak prema održivijoj i pravednijoj budućnosti. Kvalitetniji proizvodi koji su izdržljiviji, lakši za popravak i pristupačniji svima, mogu imati pozitivan učinak na okoliš, ali i na džepove potrošača. Važno je osigurati provedbu regulative i informirati potrošače o njihovim pravima kako bi se osigurao njezin maksimalni učinak.

Lažno zeleno reklamiranje –greenwashing

Greenwashing je pojava koja se sve više susreće na tržištu, a označava manipulaciju marketinškim porukama u cilju stvaranja lažne slike o ekološkoj prihvatljivosti proizvoda ili usluge. U takvim slučajevima tvrtke koriste marketinške trikove poput lažnih ekoloških certifikata, nejasnih oznaka ili lažnih tvrdnji kako bi prevarile potrošače i ostvarile veću prodaju. To ima ozbiljne posljedice za potrošače, ali i za okoliš i društvo u cjelini.

Jedna od ključnih mjera Europske unije je usvajanje novog zakonodavstva o održivom financiranju, koje se primjenjuje na sve financijske subjekte na tržištu. To uključuje banke, osiguravajuća društva, mirovinske fondove i investicijske tvrtke. Prema novom zakonodavstvu, financijski subjekti moraju provjeriti ekološke karakteristike proizvoda u koje ulažu i pružiti transparentne informacije o svojim ekološkim performansama. Ova mjera pomaže u sprječavanju zelenog pranja novca, ali i u osiguravanju da potrošači ne budu zavedeni lažnim marketinškim trikovima.

Druga ključna mjera Europske unije je usvajanje novih pravila o označavanju proizvoda, koja se odnose na informacije koje tvrtke pružaju o ekološkim karakteristikama proizvoda. Novi sustav označavanja uključuje oznaku o održivosti koja će se primjenjivati na sve proizvode koji su ekološki prihvatljivi. Oznaka će biti jedinstvena za sve zemlje članice i jasno će pokazati koliko je proizvod ekološki prihvatljiv, kako bi se potrošačima omogućilo lakše donošenje informiranih odluka o kupnji.

U sklopu prije spomenute direktive o osnaženju potrošača u zelenoj tranziciji EU planira zabraniti neutemeljene i nedokazive ekološke reklamne tvrdnje poput „klimatski neutralno“ ili „dobro za okoliš“.

Moje istraživanje je pokazalo da gotovo svi građani primjećuju tu vrstu reklamiranja, ali 2/3 njih u iste ne vjeruje. Te oznake su sveprisutne, a istraživanje pokazuje kako ih je primijetilo 89 posto ispitanih građana Hrvatske. Njih 80 posto je reklo da nikad nije provjerilo istinitost takvih tvrdnji, a 70 posto je izjavilo da im ne vjeruje. Proizvođači su prepoznali kako je ekološki otisak proizvoda sve važniji kupcima, pogotovo mlađima, i zato ističu zelene tvrdnje i etikete bez ikakvog uporišta. Reklamne tvrdnje tog tipa u budućnosti će morati biti provjerene, dokazane i odobrene od strane neovisnih i stručnih tijela.

Računajući na ekološku svijest građana, proizvođači širokog raspona proizvoda sve više koriste takve prakse. Trenutno se u EU plasira više od 1200 takvih oznaka i tvrdnji, od kojih manje od 35 posto ima neki oblik certifikata ili provjere. Svašta se reklamira i prodaje pod „zeleno“, jer nema nikakvih propisa koji to reguliraju. Sada možete prodavati namještaj i na pakiranju bez ikakve provjere tvrditi da u njegovoj proizvodnji nije stradalo niti jedno stablo u Amazoni. Ili možete sami svojoj tvrtki dodijeliti priznanje da je klimatski neutralna i to staviti na ambalažu ili web stranicu. Kada nema pravila cvate lov u mutnom i sadašnja situacija je idealna za varanje potrošača.

Kako bi se osiguralo da tvrtke ne koriste lažne oznake ili tvrde neistine o ekološkim karakteristikama svojih proizvoda, Europska unija uvodi kazne za takvo ponašanje. Tvrtke koje se uhvate u greenwashingu, moći će biti financijski kažnjene, a kazne mogu biti značajne ako se utvrdi da je prevara bila namjerna.

Sve ove mjere imaju za cilj zaštititi potrošače od greenwashinga i potaknuti tvrtke da se zaista pobrinu za svoje ekološke performanse i povećaju svoju održivost. Međutim, i dalje postoje izazovi u borbi protiv greenwashinga, posebno s obzirom na raznolikost tržišta i proizvoda. Stoga je važno da potrošači budu svjesni rizika i traže provjerene informacije o proizvodima prije nego što ih kupe.

Potrošači također imaju ulogu u promicanju održivih praksi i odgovornog ponašanja tvrtki. Mogu to učiniti biranjem proizvoda koji su certificirani od strane nezavisnih tijela i tražiti informacije o ekološkim performansama proizvoda koje kupuju. Također, mogu dijeliti svoja iskustva i informacije s drugim potrošačima kako bi se podigla svijest o rizicima od greenwashinga.

Zaključno, potrošači su ključni igrači u zelenoj tranziciji EU, jer svojim izborima i ponašanjem utječu na potražnju za održivim proizvodima i uslugama. Kupnja ekološki prihvatljivih proizvoda, racionalna potrošnja energije, smanjenje otpada i potpora inovativnim rješenjima za održivi razvoj, sve su to potezi koje potrošači mogu poduzeti kako bi podržali zeleniju budućnost Unije. ST