Jačanje otpornosti za nove izazove

Globalni sukobi, energetska nesigurnost, nestašica hrane, ubrzana inflacija i ozbiljni klimatski događaji potresli su svijet još uvijek uznemiren pandemijom COVID-19. Posljedično, čelnici država i tvrtki sada prepoznaju da naša društva i institucije moraju funkcionirati u okruženju definiranom stalnim prirodnim i umjetnim poremećajima.

Ti se poremećaji ne mogu tretirati izolirano, jedan za drugim, dok nastaju i odjekuju kroz naše krhke ekosustave i opterećene mreže. U svijetu nema dovoljno resursa za to.

Mnogi vladini i institucionalni djelatnici te čelnici tvrtki sada se sla- žu da je otpornost naš ključni izazov: moramo ojačati otpornost iznad kapaciteta preživljavanja kako bismo omogućili dugoročan, održiv i uključiv rast. S ovog stajališta, otpornost se shvaća kao sposobnost suočavanja s nedaćama, izdržavanja šokova te kontinuirane prilagodbe i ubrzavanja kako se s vremenom pojavljuju poremećaji i krize. Došlo je vrijeme da se djeluje u skladu s tim razumijeva - njem. Cijena nedjelovanja je previsoka. Program otpornosti prvi je ozbiljan program za koordinaciju dugoročnih rješenja kroz široku strukturu našeg poremećenog svijeta.

Otpornost postaje imperativ

Izgradnja otpornosti za budućnost održivog uključivog rasta tako postaje imperativni uvjet za osiguranje održive, uključive budućnosti. Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u svibnju 2022., vladini, poslovni i neprofitni čelnici odlučno su se okupili oko ove teme. Usred teških klimatskih događaja, pandemije koja još uvijek tinja i tragičnog rata u Europi, pokrenuli su (Konzorcij elastičnosti) Resilience Consortium. Konzorcij je katalizator za koordinaciju napora javnog i privatnog sektora za izgradnju i jačanje otpornosti. Vodeće svjetske organizacije pridružile su se upravnom odboru konzorcija, koji podržava Svjetski ekonomski forum i McKinsey & Company.

Otpornost za održivi, uključivi rast, obuhvaća strateška područja otpornosti, uključujući klimu, hranu, opskrbne lance, tehnologiju, organizaciju, obrazovanje i zdravstvenu skrb. Svi su podložni stalnim promjenama i poremećajima. Moramo njima upravljati kao nikada prije ako želimo održivo rasti i napredovati.

Resilience Consortium naglašava da se izgradnja otpornosti mora ostvariti zajednički i koordiniranim naporima javnog i privatnog sektora. Koordinacija se također mora proširiti na područja otpornosti. Ona su postala duboko međusobno povezana na načine koji nisu uvijek vidljivi dok kriza ne nastupi. Stoga valja istražiti međusobne veze i ranjivosti koje one mogu skrivati kako bismo osigurali da su napori u jednom području otpornosti usklađeni s ciljevima u ostalima i ubrzali napredak prema njima.

Konačno, mora prevladati dugoročno gledanje. Lideri moraju izbjegavati da budu preopterećeni trenutnim problemima. Moraju zaštititi resurse namijenjene dugoročnim ciljevima održivog rasta.

Konzorcij i njegovi članovi surađivali su s brojnim inicijativama Svjetskog gospodarskog foruma. Na temelju uvida iz ovog rada, sada smo kao mogućnost predstaviti prvi holistički plan otpornosti, koji utvrđuje potrebne radnje i predlaže dublju suradnju u područjima strateške otpornosti. U ranijim istraživanjima procijenjeno je da je cijena neuspjeha u izgradnji otpornosti između 1 i 5 posto godišnjeg globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Vodeće istraživanje pokazuje da će u nadolazećim desetljećima djelovanje ili nedjelovanje na tim područjima otpornosti utjecati na rast BDP-a za plus ili minus postotke koji se prevode u trilijune dolara. Program otpornosti osmišljen je da ubrza kolektivnu akciju u ključnim temama otpornosti. To je prvi ozbiljan program koji koor- dinira dugoročna rješenja kroz široku strukturu našeg poremećenog svijeta.

Kako bi se pomoglo u usmjeravanju razmišljanja vodstva i omogućio stvarni napredak u usklađivanju s ovim ciljevima, moraju se prepoznati tri ključna koncepta:

1. Program otpornosti je složen, kontinuiran napor koji će se protezati kroz godine i desetljeća. S obzirom na razinu poremećaja i međusobnu povezanost pitanja, sadašnja vremena zahtijevaju integriranu agendu otpornosti koju ovaj dokument po prvi put predstavlja. Rat u Ukrajini otkrio je veze između ranjivosti opskrbnog lanca, energetske sigurnosti i pristupačne energetske tranzicije. Tehnologija mora postati pokretač rasta poslovanja, kao i pružanje novih odgovora za bolju zdravstvenu skrb i lakšu energetsku tranziciju. Međusektorske veze mogu se naizgled navoditi ad infinitum.

2. Dugoročna perspektiva je imperativ. S obzirom na trenutnu krizu, mnoge su vlade i tvrtke prirodno usredotočene na pronalaženje rješenja za neposredne probleme. Međutim, od jednakog ili čak najvećeg značaja je dugoročni fokus. Njegova je važnost očigledna u smislu klimatskih rizika, ali se proteže na globalni lanac opskrbe, geopoli - tičko okruženje, tehnologiju, ljude i obrazovanje te zdravstvenu skrb. Osim klimatskih promjena, dugoročni rizici uključuju demografske trendove, tehnologiju koja se temelji na podacima, rastuću potrošnju energije i zdravstvene probleme u ponašanju.

3. Napredak će doći samo kroz međunarodnu javno-privatnu suradnju. Pojedinačne vlade i tvrtke ne mogu same riješiti svjetske probleme ili otvoriti individualni put ka održivom rastu. Privatni i javni sektor nikada nisu trebali jedan drugoga više nego sada za definiranje dugoročnih parametara gospodarskog rasta. S obzirom na poremećeni svijet, uspjeh može doći samo iz međunarodne suradnje i angažmana u gospodarskom razvoju te osigurati održiv i uključiv rast.

Kako bi se spriječila šteta i iskoristile prilike, potrebni su otporni lideri. Samo čelnici koji razumiju njenu važnost moći će upravljati programom otpornosti.

Kako globalna poduzeća sve više doživljavaju utjecaj sve nestabilnije političke dinamike, geopolitički rizik se popeo na vrh dnevnog reda za izvršne direktore i kreatore politike. Usredotočite se na koheren- tne vrijednosti i globalni etos. Institucije koje djeluju u osjetljivim regijama trebaju znati za što su i protiv čega su. To znači da treba produbiti razumijevanje ekonomskih i geopolitičkih ovisnosti. Otporan rast ovisi o usklađivanju interesa i standarda javnog i privatnog sektora u odnosu na neravnotežu koju stvaraju političko i gospodarsko natjecanje i stalna neizvjesnost. Vlade bi trebale raditi s dugoročnijim pogledom na strateško i geopolitičko usklađivanje, definirajući jasne parametre za globalnu trgovinu unutar koje tvrtke i industrije mogu djelovati. Kako bi podržali sektore od nacionalne strateške važnosti, kreatori politike mogu postaviti poticaje za poticanje ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj, proizvodnju i distribuciju. Politike i standardi o osjetljivim poslovnim područjima kao što su trgovina, intelektualno vlasništvo, istraživanje i razvoj, podaci te ciljevi zaštite okoliša, društva i upravljanja (ESG) mogu promijeniti dinamiku industrije i utjecati na konkurentnost na razini zemlje.

Otpornost na klimu, energiju i hranu

Na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama u Glasgowu (COP26) 2021. godine, uspostavljanje ambicija neto nule uvelo je nova razmatranja o klimi za donositelje politika i poslovno okruženje. Već 2021. rastuća inflacija i rat u Europi po- krenuli su pitanja o tome kako postići energetsku tranziciju koja je sigurna, pristupačna i čista. Troškovi energije mogu ostati visoki nekoliko godina, što je trend koji će utjecati na konkurentnost energetski intenzivnih sektora i još više otežati život ugroženom stanovništvu. Kao postotak globalne gospodarske proizvodnje, ulaganja u energiju od 2015. bila su više-manje statična na 2,2 do 2,6 posto (najviša točka u 2019.).

U kombinaciji s nedovoljno raznolikim opskrbnim lancima, kao i nedostatkom radne snage i sirovina neophodnih za energetsku tranziciju, statična ulaganja ugrožavaju dostupnost i sigurnost energije. Treba povećati energetsku neovisnost i održivost. Očekuje se da će potražnja za električnom energijom porasti za više od 250 posto do 2050. uz nultu emisiju.

Kako bi zadovoljile potražnju, organizacije moraju diverzificirati izvore energije i ubrzati korištenje obnovljivih izvora i čiste energije. Također moraju ulagati u elektrifikaciju mreže. To će zahtijevati od javnog i privatnog sektora da poboljšaju učinkovitost i pouzdanost mreže, uvođenjem digitalne tehnologije za povećanje fleksibilnosti mreže. Prijelaz energije također je, po definiciji, prijelaz materijala i minerala. To uključuje oslanjanje na određene oskudne minerale proizvedene u samo nekoliko zemalja. Potražnja za nekim mineralima rijetkih zemalja već je veća od poznate ponude. Rješavanje takvih izazova zahtijeva ulaganja u istraživanje i razvoj kako bi se pronašli zamjenski minerali, ubrzalo recikliranje materijala i preispitali opskrbni lanci. Sada je vrijeme za velika ulaganja u obećavajuće nove tehnologije koje mogu transformirati energetski sustav. Na primjer, do 2050. plavi bi vodik mogao biti odgovoran za 20 posto smanjenja emisija. Nedavno izvješće Swiss Re-a pokazalo je da se investicijski jaz smanjuje, ali polako. S trenutnim tempom ulaganja, neto nula bi se mogla postići tek do 2069. — gotovo 20 godina iza cilja.

Dekarbonizirajte kroz prirodu

Postizanje ciljeva neto nulte emisije stakleničkih plinova zahtijeva masovno uklanjanje ugljika iz emisija. Trenutačno je jedini isplativ način za uklanjanje CO2 u velikom obujmu kroz prirodni okoliš. Promicanje ovog procesa ima brojne dodatne prednosti, uključujući kontrolu poplava i otpornost hrane. Prirodna klimatska rješenja mogla bi osigurati do jedne trećine smanjenja emisija potrebnih za postizanje puta od 1,5%. Vlade mogu koristiti regulatorne okvire kako bi spriječile štetu okolišu, dok tvrtke mogu početi procjenjivati okolišni rizik kao dio svojih kriterija ulaganja. Potrebno je vrednovati prirodna dobra: na primjer, pravedno odrediti cijene ugljika ili vode kako bi se utjecalo na korištenje, gdje dobrovoljna tržišta ugljikom mogu igrati ključnu ulogu. Vlade mogu iskoristiti dugoročni ekonomski potencijal ovih projekata. Ambiciozni projekt Afričke unije Veliki zeleni zid za borbu protiv degradacije zemljišta, dezertifikacije i suše predstavlja prihvatljiv model. Osim hvatanja velikih količina ugljika, cilj projekta je ponuditi plodnu zemlju i sigurnost hrane ugroženom stanovništvu.

Hrana, voda, energija i klimatske promjene temeljno su međusobno povezani izazovi. Neuspjeh u rješavanju jednadžbe otpornosti dovest će do rizika od klimatskih događaja većih razmjera i posljedičnog povećanja fizičke štete. U razdoblju 2021. – 2022. poplave u Pakistanu, tropske oluje u istočnoj Aziji i suše u Sjedinjenim Državama, Africi, Europi i Kini ograničile su dostupnost hrane i rezultirale višim cijenama hrane. Otpornost prehrambenog sustava, zajedno sa sigurnošću prehrane, neophodni su kako bi stanovništvo živjelo zdravo. Različiti dionici stoga će morati raditi zajedno na prijelazu na zeleni uzgoj kako bi zdravija hrana bila obilnija. Dostupnost energije i dekarbonizacija potrebni su kako bi se obuzdale klimatske promjene i omogućilo svim zemljama da proizvode hranu na održiv način. Zajedno, javni i privatni sektor moraju razmisliti o ovim međusobno povezanim pitanjima i osigurati da su napori usklađeni za stvaranje sigurnosti hrane i vode zajedno s dostupnošću energije.

Otpornost trgovine i opskrbnog lanca

Čelnici i njihove organizacije moraju bolje razumjeti ovisnosti opskrbnog lanca i smanjiti geopolitičke, tehnološke i ranjivosti jednog izvora u svojim operacijama. U isto vrijeme, napori za otpornost ne smiju žrtvovati dugotrajne odnose opskrbe i globalne međupovezanosti koje omogućuju prosperitet. Kako bi uočili rizike izvan horizonta, tvrtke i vlade trebale bi pojačati korištenje „ranog otkrivanja“ i planiranja scenarija.

Promjenjiva potražnja jedan je od poznatih uzroka poremećaja u opskrbi. Geopolitički čimbenici mogu potaknuti deglobalizirajući trend u trgovini, a odnosi s dobavljačima mogu postati sve više politizirani. Ipak, takvi će se pritisci također suočiti s utvrđenom realno - šću međuovisnog svijeta, stvarajući regulatorne izazove i povećane troškove. Nijedna regija na svijetu nije ni blizu samodostatnosti; svi uvoze najmanje 25 posto jednog ili više važnih resursa ili proizvedenih dobara.

Ljudi, obrazovanje i organizacijska otpornost

Organizacije sutrašnjice moraju postati znatno fleksibilnije kako bi se prilagodile gospodarskim promjenama. To će zahtijevati decentralizaciju u donošenju odluka i novi model vodstva. Gospodarstvu sutrašnjice trebat će nove vještine. Društva i organizacije moraju stoga više ulagati u obrazovanje, posebno u rano obrazovanje, kako bi preokrenuli rastući jaz u talentima i smanjili društvene nejednakosti, dok usavršavaju i prekvalificiraju postojeću radnu snagu. Pritom treba imati na umu da se organizacijska dinamika brzo mijenja kako se krize i poremećaji ubrzavaju. Demografski trendovi i tehnološke inovacije, koji datiraju iz vremena prije pandemije COVID-19, postali su izraženiji. Nedostatak radne snage i nedostatak vještina dodatno povećava neizvjesnost. Potrebna je brzina i agilnost, jer poremećaji zahtijevaju brze promjene u strateškom smjeru i raspodjeli resursa, dok su organizacije i njihovi procesi i strukture često previše rigidni da bi učinkovito odgovorili.

Gdje početi mijenjati jednadžbu?

Dobro mjesto za početak je vodstvo. Organizacijama javnog i privatnog sektora nedostaju potrebne sposobnosti vodstva. Istraživanja pokazuju da je u pandemiji COVID-19 i nakon nje značajan broj zaposlenika u mnogim sektorima planirao napustiti svoja radna mjesta zbog problema s menadžmentom i vodstvom. Međutim, mnogi napori u poboljšanju kvalitete vodstva ne uspijevaju, uglavnom zato što ne uspijevaju sustavno ugraditi stvaranje vodstva kroz organizaciju. U međuvremenu, praznine u talentima izravno utječu na rast poduzeća i javno blagostanje. Tri četvrtine tvrtki izvješćuje o nedostatku talenata i poteškoćama pri zapošljavanju, pri čemu su nedostatci dosegnuli 16-godišnji maksimum. McKinseyjevo istraživanje izračunalo je da će 375 milijuna radnika diljem svijeta trebati značajne nove vještine do 2030. U isto vrijeme, zaposlenici daju otkaz ili planiraju dati otkaz poslova u većem broju nego ikad prije.

Jaz između ponude i potražnje za talentima još je veći u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, gdje je pandemija smanjila obrazovanje. Prema UNICEF-u, udio desetogodišnjaka koji ne razumiju jednostavan pisani tekst popeo se s 57 na 70 posto tijekom tog vremena, a samo je 40 posto mladih na putu da stekne vještinu čitanja i matematike na srednjoj razini.

Podržite raznolikost i inkluziju

Raznolikost i uključenost sada su temeljni atributi uspješnih organizacija. Najrazličitije organizacije imaju znatno bolje rezultate od najmanje raznolikih. Uključiva i raznolika radna snaga i timovi vođenja potiču različite ideje i potiču sposobnost preispitivanja, mijenjanja i drukčijeg razmišljanja. To su neprocjenjive sposobnosti koje pomažu organizacijama da se prilagode i izađu ojačane iz kriza. Među radnom snagom treba njegovati okruženje psihološke sigurnosti. To omogućuje kreativnu raznolikost misli i suradnje, jer će ljudi u posao unijeti svoju autentičnost. Raznolika zastupljenost talenata je početak, ali organizacije moraju ići dalje.

Zaposlenici trebaju jednake mogućnosti, postignute pravednošću, transparentnošću i meritokracijom. Organizacije se danas trebaju pripremiti za vještine sutrašnjice. Uzimajući dugoročniji pogled na upravljanje talentima, trebali bi učinkovitije ulagati u zapošljavanje, razvoj i zadržavanje talenata. Pristup zapošljavanju, temeljen na vještinama, ključan je način da se, na primjer, iskoriste prethodno zanemareni bazeni talenata. Organizacije bi također trebale ulagati u usavršavanje i prekvalificiranje svoje postojeće radne snage, poteze koji omogućuju fleksibilnost oko zahtjeva za kapacitetom i kapitalom u nestabilnom okruženju. Novi profili poslova zahtijevat će dodatne „meta vještine“, kao što su kognitivne strategije za rukovanje novim informacijama koje se brzo mijenjaju. Uspješni programi izgradnje sposobnosti temelje se na jasnom razumijevanju koje točno vještine trebaju pojedinci kako bi ispunili organizacijske ciljeve.

Gospodarstva trebaju nove vještine. Temeljno obrazovanje treba proširiti kako bi se zatvorile praznine u vještinama i ostvario puni po- tencijal buduće radne snage. Kako se potrebe za radnom snagom razvijaju s tehnološkim promjenama, neke su zemlje i segmenti stanovništva u boljem položaju od drugih. Transformacija obrazovanja mora uključiti upravo lošije situirane zemlje u razvoju i stanovništvo s niskim prihodima unutar razvijenih zemalja kako bi se osigurala jednakost i puno sudjelovanje u globalnoj ekonomiji.

Kako bi pripremile buduću radnu snagu, zemlje trebaju obrazovne sustave koji će služiti najranijim fazama obrazovanja. Vlade koje su sudjelovale na UNESCO-ovoj Svjetskoj konferenciji o obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu, naglasile su da je univerzalni pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu ključni temelj za buduće učenje. Javni i privatni sektor bi svaki trebao unijeti svoje jedinstvene perspektive u suradnju na poboljšanju obrazovanja i planu vještina za budućnost. Društva i poduzeća mogu najbolje uspjeti usvajanjem kulture cjeloživotnog učenja i podržavanjem djece i odraslih u formalnim i neformalnim obrazovnim mogućnostima. Javne i privatne organizacije koje se usredotočuju na izgradnju otpornog vodstva i talenta mogu stvoriti dobar krug poboljšanja: prilagodljivo organizacijsko okru- ženje privući će potrebne talente i biti u boljem položaju za otpornost kako bi se postigao održivi rast.

Zaključak: poziv na akciju

Svjetski ekonomski forum, s tvrtkom McKinsey & Company, predstavio je prvi integrirani pogled na program otpornosti. „Nadamo se da je bačeno svjetlo na ključna područja otpornosti na koja se transformacijski napori moraju usredotočiti, kao i na pokretače koji će to olakšati. Doista, ova agenda ukazuje na globalni pothvat javno-privatnog sektora u razmjerima koji nisu viđeni dugo vremena. Međutim, nedavni utjecaj kriza i poremećaja ne zahtijeva ništa manje. Svijet mora sada djelovati prema ovom planu, gradeći na kolektivnom zamahu nedavnog tekućeg rada mnogih organizacija na popravljanju i poboljšanju društava i gospodarstava. Sada je doista vrijeme za akciju. Odluke i financijske obveze donesene danas odredit će budući tijek planeta, gospodarstava i društava. S programom otpornosti kreatori politika i poslovni čelnici zajedno mogu iskoristiti prilike i djelovati kako bi ostvarili održivi, uključivi i dugoročni globalni rast“.

Pripremio: Ante Gavranović