Migracije radno sposobnog Republike Srbije i Hrvatske kao uzrok uvoza radne snage

Stanovni Tva

Za zemlje članice bivše Jugoslavije bilo je gotovo nezamislivo da će doći u situaciju u kojoj će biti u potrebi za uvoznom radnom snagom. No, globalizacija i internacionalizacija stvaraju potrebu upravo za uvozom radne snage. Koji je razlog za to i kako je došlo do prelaza s izvoza na trend uvoza radne snage? Jesu li obrazovani mladi ljudi na udaru tranzicije i što je posljedica ovog stanja?

Ako se vratimo unazad, Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su u razdoblju od posljednjeg desetljeća 20. stojeća do danas doživjele korjenite društvene, ekonomske i političke promjene. Ono što je ostavilo poseban trag višegodišnji su ratni sukobi. Događanja 90-ih godina predstavljaju jedno od turbulentnijih razdoblja za sve tri države. Međutim, istovremeno je to period velikih demografskih promjena na Balkanu i Europi općenito. Kada se promatra populacija stanovništva Srbije u periodu od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, do danas nije moguće steći potpunu demografsku sliku iz više razloga – ratna zbivanja, NATO intervencija u Srbiji i Crnoj Gori i oružani sukobi na Kosovu i jugu Srbije. Ovi faktori su u značajnoj mjeri utjecali i na prisilne migracije stanovništva koje su rezultirale stotinama izbjeglica.

Hrvatska je zemlja emigracije: broj onih koji odlaze veći je od broja novo pridošlih, a prisustvo migranata u zemlji sveukup - no je ograničeno. Za integraciju relativno malih zajednica stranih državljana, uspostavljena je integracijska politika prvenstveno usmjerena na podučavanje hrvatskog jezika, povijesti i kulture.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, većina migranata u 2019. godini došla je ili iz bivših jugoslavenskih država Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova ili iz zemalja EU poput Njemačke, Slovenije i Italije. Međutim, od svih novo pridošlih u 2019. godini, 26,2% bili su hrvatski državljani koji su se vratili. Iste godine bilo je i 1.932 tražitelja azila, uglavnom iz Afganistana (934), kao i iz Iraka, Irana, Sirije i Turske. Od 2017. do 2019. godine oko 250 sirijskih izbjeglica preseljeno je u Hrvatsku iz Turske. Nema dostupnih statističkih podataka o ukupnom broju TCN-a koji su stekli hrvatsko državljanstvo, ali podaci iz popisa stanovništva iz 2011. sugeriraju da je više od 13% stanovništva u to vrijeme bilo rođeno u inozemstvu. Većina novih državljana su etnički Hrvati iz Bosne i Hercegovine, grupa koja je od 1990-ih mogla lako dobiti državljanstvo. Politička situacija u 2022. godini također je doprinijela naseljavanju migranata kao posljedica rata u Ukrajini.

S druge strane, ako se sagledava Srbija i situacija u Srbiji, situacija se može svesti na sljedeće stanje: Prema podacima lokalnog komesarijata za izbjeglice i migracije u Srbiji se od 2022. godine nalazi nešto više od 7.000 izbjeglica, što je povećanje od 55% u odnosu na 2021.godinu, što je posljedica rata u Ukrajini. Prihvatni centri zbrinuli su približno 5.500 osoba, a većina njih su državljani Afganistana, Sirije, Pakistana, Bangladeša i Burundije. Postoji i određeni broj izbjeglica koji su smješteni u zemlji, ali ne u prihvatnim centrima, pa je njihov broj nepoznat.

Iako statistika ukazuje na kretanje stanovništva u obje zemlje, veliki problem stvara odljev stanovništva u Europu, što za posljedicu ima nedostatak radne snage. Najveći postotak odlaska i dalje drže radnici koji su pretežno srednjeg i nižeg obrazovanja. Međutim, na rad u inozemstvo se u posljednjem desetljeću 21. stoljeća sve više odaziva i veliki broj mladih s visokim obrazovanjem, pretežno iz grane medicine i arhitekture.

MMF je 2019. godine upozorio da će Srbija u naredna tri desetljeća izgubiti petinu radne snage i da će se u zemlji smanjiti broj radno sposobnih ljudi. U prilog tome ide i starosna struktura stanovništva. Sve je veći postotak starijih od 65 godina, a sve manji postotak radno sposobnih. Većina radno sposobnog stanovništva odlazi u Ameriku, Australiju i Zapadnu Europu, dok je najčešće zaposlenje u turizmu, ugostiteljstvu, industriji i prometu. Najveća je potreba u ovom trenutku za radnom snagom u ove četiri grane. Prema posljednjim dostupnim informacijama srpske vlasti, smanjuje se i granica za mogućnost dobivanja vozačke dozvole za upravljanje teretnim vozilima, kako bi se deficit ovog zanimanja što prije otklonio. S druge strane, podaci Nacionalne službe za zapošljavanje u Srbiji pokazuju da je u 2022. godini u prvih devet mjeseci izdato približno 24.000 radnih dozvola strancima. Postavlja se pitanje tko će raditi umjesto kadra koji nedostaje i koje su koristi, a koje štete od uvoza radne snage?

Zanimljiv podatak je i taj da veliki broj srpskog stanovništva odlazi u Hrvatsku na sezonski rad, pretežno tijekom ljeta, a zanimanja koja pokrivaju su u grani ugostiteljstva. Istovremeno s odlaskom Srba u Hrvatsku, u Srbiju pristiže radna snaga iz Turske. Hrvatska, za razliku od Srbije, ima uređen sistem kontrole radnika koji ulaze u zemlju. U obje zemlje je, prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, u 2022. godini najviše radnih dozvola izdato državljanima Filipina, Turske, Kine, Rusije, Ukrajine i Indije.

Da li je BDP po glavi stanovnika relevantan pokazatelj standarda u jednoj zemlji?

Da bi se prikazala razina financijskog stanja u jednoj zemlji, uglavnom se kao pokazatelj koristi BDP po glavi stanovnika, koji oslikava razinu blagostanja u zemlji. Međutim, BDP po glavi stanovnika nije jedini pokazatelj koji oslikava blagostanje. Mnogo je mjerodavnije promatrati SIP po glavi stanovnika kao pokazatelj standarda u zemlji nego BDP po glavi stanovnika.

Podaci Europske banke za obnovu i razvoj ukazuju i na posljedice krize izazvane pandemijom COVID-19, ratom u Ukrajini, koji su doveli do stvaranja inflacije i porasta cijena energenata. U proteklih pet godina BDP po glavi stanovnika u Srbiji povećan je za 46%. U Hrvatskoj je BDP po glavi stanovnika 2021. godine bio na razini od 70 posto prosjeka EU, odnosno bio je 30 posto ispod prosjeka Unije. Podaci Eurostata pokazuju da je 2020. godine bio 35 posto manji od prosjeka Unije. SIP po stanovniku je u 2021. godini bio 72% od prosjeka. Procijenjeno je da je ukupna ekonomska aktivnost u Republici Srbiji u 2022. godini, mjerena realnim kretanjem bruto domaćeg proizvoda (BDP), zabilježila rast od 2,3% u odnosu na 2021. godinu.

Bez obzira na opisane brojeve, bolju politiku i unaprjeđenje životnog standarda i dalje najveći postotak mladih i radno sposobnih odlazi u Njemačku, s obzirom na to da Njemačkoj u ovom trenutku nedostaje oko tri milijuna radnika.

Da li je razlog za odlazak samo novac ili ipak ne?

U Hrvatskoj i Srbiji u posljednjih se godinu dana najviše govori o manjku radne snage, ali se i provlači teza da je sve veći broj onih koji žele raditi, ali ne žele raditi za minimalnu plaću. Ova razina primanja nije dovoljna da pokrije elementarne potrebe čovjeka, pa ljudi teže prihvaćaju poslove. Drugi problem je i previsoka kvalificiranost radne snage budući da postoji dobar postotak stanovnika, posebno među mlađom populacijom, koji posjeduje veću razinu obrazovanja od onog koje je potrebno za obavljanje radnih aktivnosti za konkretno radno mjesto. Treći problem je prezasićenost tržišta određenim profesijama. Godinama unazad upisuje se na tisuće brucoša širom Hrvatske i Srbije na određene fakultete, bez procjene države o potrebama pojedinih kadrova. Nakon završetka studija mladi nemaju mogućnost pronalaska zaposlenja ili je razdoblje pronalaženja posla jako dugačko. Postavlja se pitanje hoće li države poduzeti određene strateške mjere kako bi riješile ovaj problem? Na koji način će stimulirati obrazovanje nedostajućeg kadra? Kako će poticati poslodavce da podignu razinu plaća i zadrže kvalitetan kadar? Hoće li će se porezna politika usmjeriti ka rješavanju ovog problema ili će se vrata otvarati strancima? Ova i mnoga druga pitanja zahtijevaju dosta vremena i intenzivnog rada države na njihovom rješavanju. Ipak, sve prognoze ukazuju da će se u budućnosti ostati bez petine radne snage, pa nam uvoz radne snage neće biti strana tema. ST