KRIVOTVORITELJI POTKOPAVAJU STVARALAŠTVO

Autori knjige „Umjetnost i zločin“ Stefan Koldehoff i Tobias Timm razotkrivaju (ne)spretne varalice

Pranje novca, utaja poreza, kriumčarenje, pljačkanje kulturnog blaga, krivotvorenje, krađa i nacistička otimačina samo su neke od aktivnosti koje možete naći u svijetu što se voli prezentirati kao vrhunac rafinirane osjetljivosti i kulturnog izraza tržišta umjetnina. Tako pišu dvojica njemačkih istraživačkih novinara koji već dugo prate tamnu stranu umjetničkoga biznisa u publikacijama kao što je Die Zeit. To je jamačno široko istraživačko područje. FBI procjenjuje da zločini povezani s umjetninama i kulturnim blagom svake godine odnose milijarde dolara. Također se čini da se stanje pogoršava jer cijene dostižu stratosferske razine (kao npr. pola milijarde USD za sliku „Salvator Mundi“ Leonarda da Vincia na dražbi prije četiri godine). Priče koji autori iznose zastrašujuće su. Neke su dobro poznate i sežu više desetljeća u povijest, druge su novijeg datuma i prikazuju istaknute međunarodne ličnosti. Budući da se umjetnost danas smatra i financijskom stavkom, dijelom imovine i investicijom golemih razmjera, važno je shvatiti tmurniju stranu tržišta. Uzmimo kao primjer nasljedstvo Modiglianija, gdje je mnoštvo konkurentskih stručnjaka, od kojih su neki službeno potvrđivali autentičnost falsifikata, to uvrštavalo u svoje publikacije. Čitave izložbe Modiglijanijevih radova u Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji policija je zatvarala jer su izlagale krivotvorine. Pariški kustos Marc Restellini i Institut Wildenstein-Platner vodili su sudsku bitku o autentičnosti njegovog rada. Autori su uronili i u problematičan svijet antikviteta, od slučaja kustosice

Marion True i kupovine što ju je ona 1980-ih obavila za muzej Getty i nezakonito izvezenih starih umjetnina, do današnjeg mračnog „sivog tržišta“. Neki od opljačkanih antikviteta tijekom ratova u Iraku i Siriji prokrijumčareni su i vjerojatno se koriste za financiranje terorizma, drugi su grube krivotvorine. Knjiga navodi detalje njemačkog umjetničkog savjetnika Helgea Achenbacha koji je prevario kolekcionare za desetke milijuna eura. Počevši od 1970ih, „umjetnost je postala statusni simbol za velike kompanije i njihove menadžere“, pišu autori. A moderna umjetnost ukrašavana je izrazima koji snažno odzvanjaju u korporativnom svijetu: dinamično, otvoreno, kreativno, inovativno, kratko i odlučno. Kako navode autori, neumoran vlastiti promotor i promućuran operativac Achenbach prodavao je radove Pabla Picassa, Oscara Kokoschke, Gerharda Richtera, Jörga Immendorffa i Günthera Ueckera brojnim korporativnim liderima. Trgovina je prestala kada je 2015. Achenbach za prijevaru i pronevjeru osuđen na šest godina zatvora. „Kada diktatori stvaraju kolekciju“ naslov je jednog poglavlja knjige koje opisuje nedjela Ferdinanda i Imelde Markos. Nekadašnji vodeći bračni par Filipina sakupio je impresivnu zbirku opljačkanog blaga svoje zemlje. Našlo se tamo obilje umjetnina, od starih majstora uključujući sliku „Michelangelo“ vrijednu 3,5 milijuna dolara, do modernih radova, među kojima je Monetovo djelo plaćeno 35 milijuna dolara. U knjizi nije izostavljen ni pokušaj Donalda Trumpa da poveća vrijednost vlastitog portreta na dražbi. Dva milijuna dolara po odluci suda u New Yorku platio je bivši američki predsjednik zbog neumjesnog korištenja dobrotvorne imovine. Zabilježeno je i nuđenje kolekcije od 1800 avangardnih slika u Londonu, iako je sud u Wiesbadenu među eksponatima otkrio da ih je 19 krivotvorenih. Kriminalcima posao olakšava nesposobnost i neodgovornost onih kojima je povjereno čuvanje umjetnina, tvrde autori. Neki muzeji žmire prema sumnjivim umjetninama, drugi zanemaruju elementarnu zaštitu, kao što se dogodilo 2017. kada je iz muzeja Bode u Berlinu ukradeno više od 100 kg zlatnika. Vjerojatno zbog ustupka njemačkom pravnom sustavu knjiga „Umjetnost i zločin“ izbjegla je imenovanje mnogih aktera čija se nedjela navode u tekstu, ograničavajući se na inicijale ili samo na ime bez prezimena. To se čini suvišnim oprezom jer se sve afere može identificirati putem interneta. Unatoč galeriji zločinaca prema umjetnosti, autori zaključuju: „golema većina trgovaca umjetninama ponaša se korektno“.