Razgovori 2016

R A Z G O VO R I List za roditelje OŠ „Đuro Ester“ Broj 11 – godina XI – 2016.

Tema broja: BONTON U RAZREDU I ŠKOLI

RAZGOVORI

BROJ 11

Dora Švegović 3.b

Sandi Santor, 3.b

Nika Bači, 4.b

Valentina Piršlin, 4.b

2

RAZGOVORI

BROJ 11

1.

Bonton u razredu i školi

2.

Aktivnost Svi za+jedno

3.

Ponašanje – što je i koliko je važno?

4.

Poticanje

učenika

na

volontiranje

Poštovani roditelji, i ove školske godine izlazimo u tiskanom i elektroničkom obliku i dostupni smo vam na internetskoj stranici naše škole.

Kao i svake godine donosimo vam stručne teme o odgoju i obrazovanju vaše djece i naših učenika te zanimljive projekte iz naše škole. Ovaj broj lista tematski je posvećen bontonu u razredu i školi kojim naglašavamo važnost kulture komunikacije, pristojnog ponašanja, kao i značaj empatije za naše ponašanje. Određujemo što je ponašanje i zašto je ono važno u našem životu. Donosimo vam i iskustva roditelja učenika s teškoćama čitanja, pisanja i koncentracije navedenim teškoćama koje su sastavni dio života. U nastavku donosimo informacije o svim našim projektima i postignućima u njima. Želimo vam ugodno čitanje i ovog broja našeg lista i uspješnu suradnju roditelja i škole i tijekom ove i narednih godina.

i

humanitarni rad 5.

Aktivni u mnogim projektima

6.

Dugogodišnje obilježavanje Frankofonije u našoj školi

7.

Prometna kultura mladih

8.

Crtica iz učiteljske prakse – povjerenje razrednika i roditelja

9.

Utjecaj fizičke aktivnosti na učenje

10.

Iskustva roditelja učenika s teškoćama čitanja, pisanja i koncentracije

11.

Učenje

kroz

izvanučioničku

nastavu—

Razredni projekt „Od bicikla do bicikla“

mr.sc. Jasna Relja, pedagoginja

Izdavač: OŠ „Đuro Ester“ Trg slobode 5 Koprivnica Tel.048/622-433, 048/222-735 Ravnateljica: mr. Sanja Prelogović Glavna urednica: mr.sc. Jasna Relja, pedagoginja savjetnica Uredništvo: Jasna Relja, Sanja Prelogović, Dijana Lukačić, Renata Glavica, Miroslav Kanisek, Tijana Martić, Tomislava Kraljić, Dubravka Bijelić, Dubravka Vajdić Kolarić Lektorica: Sanja Antolić Naslovnica: Najbolji u aktivnosti „Svi za+jedno“ Grafička priprema: Snježana Mihočka Tisak: Tiskara Rihtarić Koprivnica List je besplatan

Ana Miklošić, 3.b

3

RAZGOVORI

BROJ 11

BONTON U RAZREDU I ŠKOLI:

AKTIVNOST: SVI ZA+JEDNO Ove godine ostvarili smo aktivnost u okviru Razvojnog plana škole pod nazivom „Svi za+jedno“ s ciljem razvoja i poticanja socijalnih vještina učenika. Uočili smo potrebu razvijanja bontona i definiranja normi pristojnog ponašanja u razredu i školi.

Cilj aktivnosti je bio potaknuti zajedništvo u razredu, razvijati prihvatljive oblike ponašanja te jačati moralnih vrijednosti kod učenika, razvijanjem osjećaja solidarnosti, poštovanja, pristojnosti, suradnje, razumijevanja i zajedništva.

U okviru aktivnosti zadatak, je osvijestiti cijeli razred na njihove mogućnosti pomaganja i utjecaja jednih na druge te na prepoznavanje jakih strana razreda kao zajednice koja može svakom učeniku biti poticaj i pomoć u rastu i razvoju.

Tijek aktivnosti: 1. razrednik upoznaje učenike na Satu razrednika sa ciljem aktivnosti na način da osvijesti jake i slabe strane razreda, kojim vrijednostima teže, koji cilj si kao razred žele postaviti u ovoj aktivnosti i da shvate međusobnu interakciju i ulogu u razredu i na vrijednost svakog pojedinca u razredu.

2. razrednik i razredno vijeće na kraju svakog mjeseca ocjenjuju ocjenom od 1 do 5

razred kao cjelinu prema navedenim kriterijima tako da svoju ocjenu javljaju pedagoginji.

3. učenici razreda također na kraju mjeseca ocjenjuje sebe prema navedenim kriterijima s kojima ih upoznaje razrednik, a razrednik ocjenu javlja pedagoginji.

4. od ocjena učitelja i učenika izvodi se prosječna ocjena razreda za svaki mjesec i po završetku aktivnosti, ona će biti dostupna samo razredniku po uvidu u evidenciju kod pedagoginje.

5. aktivnost traje od studenog 2015. do kraja veljače 2016., a na školskom panou predstavlja se razred koji je po završetku aktivnosti dobio najvišu ocjenu u Aktivnosti „Svi za+jedno“.

6. pri procjeni treba uzeti u obzir učenike s razvojnim teškoćama (problemi u učenju, ponašanju i emocionalnim problemima) koji u skladu s njima otežano usvajaju socijalne vještine i sporije se uklapaju u zajednicu.

7. ova aktivnost je proces odgojno - obrazovnog djelovanja škole i cilj je kontinuirano razvijati kod učenika prihvatljive oblike ponašanja kroz dulje vremensko razdoblje i ne smije biti razlog pritiska na razred.

8. ove je godine predviđeno da razrednici i članovi RV sudjeluju dobrovoljno.

4

RAZGOVORI

BROJ 11

Donosimo razmišljanja učenika o svom razredu Moj razred je najbolji. U svom razredu se osjećam dobro. Imamo najboljeg nastavnika i predsjednika. Čistili smo lišće i smeće ispred škole. Sadili smo cvijeće.

Stjepan Grobenski, 5.b Moj razred je jako dobar. Nitko nikoga ne tuče, a kada se netko rasplače nitko se ne smije i svi si pomažemo. Sve u svemu jako volim svoj razred.

9. ova aktivnost nije zamišljena kao natjecanje i konkurencija između razrednika i razreda nego kao procjena ponašanja učenika s ciljem razvijanja vještina samovrednovanja.

Šimun Benedikt Kopričanec, 5.b

KRITERIJI ZA PRAĆENJE RAZREDA KAO ZAJEDNICE: 1. praćenje nastave (aktivnost na nastavi, radna atmosfera, disciplina) 2. izvršavanje školskih obaveza (pisanje domaćih zadaća, nošenje školskog pribora i opreme, urednost radnog mjesta) 3. komunikacije s učiteljima (poštovanje, pristojnost, iskrenost) 4. komunikacije između vršnjaka (solidarnost, pristojnost, pomaganje, zajedništvo) Na kraju aktivnosti dva su razreda ostvarila najbolje rezultate. To su 6.a i razrednica Sanja Antolić te 5.b i razrednik Ivan Piskač.

Učenici su nagrađeni diplomama, izletom po našoj županiji te su istaknuti i na Danu škole.

Mislim da je moj razred dobar po tome što smo svi složni i ne svađamo se. Trebali bismo popraviti dizanje ruku kad netko želi nešto reći.

Filip Zvonarek, 5.b Naš razred je dobar. Ponekad se svađamo, ali se uvijek pomirimo. Dobro se ponašamo prema učiteljima.

Ivan Gajski, 5.b Moj 5.b razred je složan i jako dobar.

Međusobno si pomažemo i zajedno se smijemo.

Volim svoj razred jer su u njemu moji prijatelji.

Dunja Međurečan, 5.b

mr. sc. Jasna Relja 5

RAZGOVORI

BROJ 11

PONAŠANJE – ŠTO JE I KOLIKO JE VAŽNO? Sve što činimo je ponašanje, ono je značajan dio komunikacije jer njime okolini šaljemo različite poruke . Na temelju ponašanja stvaramo sliku i dojam o nekoj osobi, donosimo zaključke i izabiremo načine svog odnosa prema njoj. Ne možemo ne ponašati se, kao što niti ne možemo ne komunicirati, jer npr. i kada šutimo ili nekome okrenemo leđa šaljemo vrlo jasnu poruku.

Psihologija je znanost o ponašanju i psihičkim procesima koja traži odgovore na pitanja zašto se ponašamo, mislimo i osjećamo na određeni način. Ponašanje možemo razmatrati u socijalnom kontekstu odnosno kroz perspektivu odnosa s drugim ljudima. Tako govorimo o prosocijalnom, pristojnom i uljudnom ponašanju što znači da osoba poštuje druge, pridržava se opće prihvaćenih normi i pravila, ugodna je i pristojna u ophođenju i komunikaciji s drugim ljudima. Istraživanja pokazuju, ali i iz iskustva znamo, da suradljiva i uljudna djeca potiču kod odraslih i kod druge djece, ugodne emocije i prihvaćanje, što rezultira boljom međusobnom interakcijom, zadovoljstvom, a time i postizanjem boljih školskih rezultata. Poznato je i da ćemo pozitivnim pristupom, uljudnošću i mirnoćom postići znatno više nego ljutnjom, vikanjem i agresijom (što nam govori i poznata stara izreka „Lijepa riječ i željezna vrata otvara“). Tako će mudra odrasla osoba u situaciji ljutnje, sukoba ili agresivnog ponašanja djeteta, zadržati mirnoću i kontrolu nad svojim ponašanjem te kratko i jasno izreći svoja očekivanja i postaviti granice. Time će djetetu biti primjer ponašanja u problemskoj situaciji i poručiti da ne dozvoljava vrijeđanje, nanošenje povrede drugoj osobi ili uništavanje imovine, ali i tražiti da na prikladan način popravi nanesenu štetu.

Na taj način daje djetetu priliku za učenje, a

dosljednim zahtjevima i njihovim provođenjem pruža mogućnost usvajanja pozitivnih obrazaca ponašanja.

O neprihvatljivim ponašanjima govorimo kada osoba svojim postupcima na neki način uznemirava ili ugrožava okolinu, što uključuje cijeli spektar ponašanja: od ne-slušanja, ometanja, zadirkivanja, ruganja do prkosna suprotstavljanja, pa i verbalne i fizičke agresije. U takvim situacijama stvara se negativno ozračje, narušavaju se odnosi i postoji potreba za dodatno usmjeravanje i rad s djetetom vezan uz socijalne i emocionalne vještine.

Rizična ponašanja odnose se na značajna odstupanja u ponašanju vezana uz moguće dugoročno štetne posljedice po sebe ili druge osobe. U rizična ponašanja ubrajamo konzumiranje sredstava koja izazivaju ovisnost, bježanje iz škole ili od kuće, nasilnička ponašanja, samoozljeđivanje, neodgovorno spolno ponašanje, sklonost skitnji, hazardnim igrama i sl. Takvim ponašanjima djeca i mladi šalju jasnu poruku da imaju teškoće u zadovoljavanju emocionalnih i socijalnih potreba i tada im treba kontinuirana stručna pomoć.

Razvoj ponašanja, pa tako i onih rizičnih, treba promatrati kao složeni mozaik osobnog i prethodnog socijalnog iskustva u kojem ključnu ulogu ima obitelj.

Ako na ponašanje gledamo iz osobne perspektive možemo reći da je ono način na koji netko vlada i/ili upravlja sobom. Svako ponašanje zadovoljava neku našu potrebu. Od najranije dobi djeca po modelu imitacije uče upravljati sobom, razvijaju strategije kojima dolaze do ostvarivanja svojih želja i potreba.

Djeca svoje potrebe zadovoljavaju na način na koji su naučila, najčešće onim ponašanjem 6

RAZGOVORI

BROJ 11

kojim su postigla svoj cilj. Primjerice ako dijete zadobije pažnju odraslih upornim upadanjem u riječ i „zanovijetanjem“ ili mu se kupi predmet koji želi nakon što redovito izvede „scenu“ pri kupovini, dijete će već u vrlo ranoj dobi usvojiti takvo ponašanje kao učinkovito i svrsishodno.

Kada se dijete rodi, prirodno je da je roditeljima ono „centar svijeta“ i da je egoizam prva faza u socijalnom razvoju, no već od druge godine života stvaraju se predispozicije za spoznavanje drugih i učenje o interakcijama.

Značajne odrasle osobe, a djeci su to prvenstveno roditelji i drugi članovi obitelji, a potom odgojitelji i učitelji, imaju najveću ulogu i odgovornost u razvoju i formiranju uljudnog i odgovornog ponašanja djece.

U obiteljskom okruženju i u svakodnevnom odnosu s djetetom imajte na umu da su roditelji prvi i najvažniji modeli od kojih uči o odnosu i načinu ophođenja prema drugima, načinu rješavanja problema, izražavanju osjećaja, stavovima i životnim vrijednostima.

Djetetova sposobnost da se pravilno postavi prema odraslima, a osobito prema autoritetima, važan je aspekt njegove društvenosti i znak je visoko razvijene emocionalne inteligencije. U svakodnevnom životu često se susrećemo s djecom koja su neuljudna prema svojim roditeljima, drska prema nastavnicima i gruba prema drugoj djeci.

Nedostatak uljudnosti ima vrlo ozbiljne posljedice jer pridonosi porastu nasilja i nestajanju moralnih vrijednosti. Okolina djecu prosuđuje po tome kako se ponašaju prema drugima, a roditelji su prvi koji mogu utjecati na razvijanje navika lijepog ponašanja kod svog djeteta. Uljudnost je jedna od vještina emocionalne inteligencije koja se najlakše uči, a može biti presudna za djetetov uspjeh u društvu.

Lijepo ponašanje kod svog djeteta roditelji mogu postići nedopuštanjem neuljudnosti, manjka poštovanja i drskosti te podizanjem razine očekivanja u pogledu njegove uljudnosti.

„Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju odraslih.

Ali nikada nisu propustila imitirati ih.“ James Baldwin

Ako želite dobiti informaciju kako drugi ljudi doživljavaju ponašanje vašeg djeteta možete primijeniti priloženi test tako da zamolite da ga riješe osobe koje poznaju dijete (članove uže i šire obitelji, prijatelje) i samo dijete.

Lijepo ponašanje jest važno!

Test lijepog ponašanja Na crtu upišite djetetovo ime i ocijenite, u zagradama, sljedeće izjave ocjenama od 1 do 5, pri čemu je: 5 = uvijek; 4 = uglavnom; 3 = katkad; 2 = rijetko; 1 = nikad _________________________ _________________________ _________________________ _________________________ _________________________ _________________________ _________________________ _________________________ _________________________

je točan/na. je uljudan/na. se pristojno ponaša za stolom. nije drzak/drska. ne prekida druge. govori „molim“, „hvala“, „izvoli“ i „oprosti“. izražava zahvalnost kad dobije dar. je strpljiv/a i čeka svoj red. koristi svaku priliku da ljubaznim gestama pomogne ljudima (npr. pridržava vrata). _________________________ općenito pokazuje zanimanje i brižnost za druge.

7

( ( ( ( ( ( ( ( (

) ) ) ) ) ) ) ) )

(

)

RAZGOVORI

BROJ 11

Savršen rezultat je pedeset bodova, rezultat ispod trideset pet znak je za uzbunu.

Ako je vaše dijete postiglo loš rezultat, neka vas utješi to što se uljudnost očituje u sasvim određenom segmentu ponašanja koji se lako ispravlja.

(Preuzeto iz: Shapiro, L.E. (2007.).

Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta, Zagreb, Mozaik knjiga)

Pripremila: Renata Glavica, dipl. psihologinja

VRIJEDNOST EMPATIJE Empatija je sposobnost da razumijemo svijet iz perspektive druge osobe, odnosno da razumijemo i da se uživimo u osjećaje druge osobe. Da bismo se dobro slagali s drugima i razumjeli jedni druge, empatija ima važnu ulogu. Bez empatije ne bismo bili u stanju brinuti se za svoje bližnje, utješiti ih, radovati se s njima ili im dati osjećaj sigurnosti. Osobe koje su vješte u promatranju situacije s tuđeg gledišta i uživjeti se u tuđe emocionalno stanje ujedno su vrlo vješte u međuljudskim odnosima.

Stoga kažemo da se dobro osjećamo zbog empatije, ali i da je ona dobra za nas. Ako nam je stalo do drugih ljudi, ako se trudimo razumjeti tuđe ponašanje i osjećaje, tada ćemo i sami biti sretniji i bogatiji radi odnosa koje na taj način stvaramo. Jasno nam je da će se međuljudski odnosi narušiti ako se barem jedna osoba osjeća kako je druga osoba ne sluša, ne razumije njezine potrebe i osjećaje.

Empatija je ključni element u djetetovom socijalnom i emocionalnom razvoju.

Empatična djeca su uspješnija i sretnija u školi te u socijalnim situacijama, imaju više prijatelja i osjećaju se zadovoljno. Stoga je vrlo važno da djeca prepoznaju svoje osjećaje, da ih prikladno izraze, ali i da stvari promotre iz drugog kuta. Tako će neka djeca nježno prići zaplakanom prijatelju, staviti mu ruku na rame i pozvati ga na igru ili mu ponuditi čokoladicu utjehe. Druga djeca će samo proći pokraj

prijatelja nakon što su ga (ne)namjerno gurnuli u igri ili mu uzeli omiljenu igračku.

Pomanjkanje empatije je i važan društveni problem. Kultura koja promovira kako je najvažniji cilj biti bogat, mlad, slavan i zabavan osiromašuje djecu i mlade za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života koju nudi empatija. Tome je razlog što su djeca često nagrađivana za svoja osobna postignuća, a rijetko za sposobnost suradnje, dijeljenja i zajedništva. Na taj način empatija, dobrota, velikodušnost i drugi oblici dobronamjernog ponašanja često se smatraju iznimkom, a ne pravilom. Svakodnevni život pruža primjere negativnih ponašanja, sebičnost, natjecateljski individualizam, pretpostavke i predrasude o drugima. Djecu trebamo učiti da ih to ograničava i oslabljuje kvalitetu njihovih odnosa. Također, potrebno ih je učiti da prepoznaju svoju individualnost i jedinstvenost, ali i da poštuju jedinstvenost druge osobe, da postupaju prema drugima kao jednako vrijednim osobama te da pokazuju interes za tuđe situacije i osjećaje.

Kada gledamo fotografiju gladnog djeteta, ona u nama izaziva određenu emocionalnu reakciju (tugu, suosjećanje, zabrinutost i sl.). Međutim, ako smo svakodnevno preplavljeni lošim, uznemirujućim i deprimirajućim vijestima može doći do empatijskog zamora. Te informacije se nekako 8

RAZGOVORI

BROJ 11

potiskuju, odbacuju ili zanemaruju.

Primjerice, mogli bismo suosjećati s ažrtvama rata u Siriji, ali se istovremeno uvjeravati da naša pomoć ili neki postupak ne bi mogao riješiti tako veliki problem pa samim time i odustati od pokušaja. Mogli bismo misliti kako će se naša donacija zloupotrijebiti. Empatične osobe će vidjeti ove prepreke i djelovati unatoč njima.

Svakom je djetetu potrebna pomoć u učenju kako biti empatičan. Kao i druge vještine i empatija zahtjeva praksu i može se naučiti. Ali, dijete neće postati empatično ako ga opominjete da bude empatično. Ono će postati empatično ako ćete s njime biti empatični, ako pokazujete interes za njegove doživljaje i izražavanje svih osjećaja. Također, ako se roditelj ne uživljava u tuđe situacije i ignorira tuđe osjećaje, dijete će činiti isto. Kada god primijetite znakove empatije kod djeteta, svakako to istaknite i pokažite djetetu da to cijenite.

U školi već drugu godinu provodimo mali projekt „Naj dječje djelo“ koji je nastao prema ideji gradskog projekta koji su osmislili članovi Dječjeg gradskog vijeća. Namjera je poticati

aktivno djelovanje i angažiranost djece u školskoj, obiteljskoj ili lokalnoj zajednici. Kroz oblike pomaganja prema vršnjacima, starijim osobama, siromašnima, osobama s invaliditetom i ranjivim skupinama, djeca razvijaju socijalnu osjetljivost i empatiju. Na taj način stavljamo naglasak i važnost na činjenje dobrih djela i na međusobnu solidarnost, a kroz simbolične nagrade i priznanja, djeci želimo ukazati na vrijednost humanog ponašanja.

Ovo nas vodi zaključku kako smo, prije svega, mi odrasli pozvani da budemo empatični, brižni, tolerantni, velikodušni, pošteni, ustrajni, hrabri, pozitivni i sl. Živeći u skladu s ovim vrijednostima, djeci postajemo uzor i pokazujemo im put prema ispunjenom životu.

Stoga je dobro imati na umu da su djeca odlični imitatori i vrlo vjerojatno će se odnositi prema ljudima iz svoje okoline na način na koji mi to radimo. Djeca uče ono što žive.

Dijana Lukačić, prof. socijalna pedagoginja Korištena literatura: Krznaric, R. Empatija. Zagreb: Planetopija, 2014.

1.a pobjednici projekta „Naj dječje djelo“

9

RAZGOVORI

BROJ 11

POTICANJE UČENIKA NA VOLONTIRANJE I HUMANITARNI RAD Naša škola već nekoliko godina nastoji u Školski kurikulum (dostupan je na našim školskim internetskim stranicama) unijeti i planirati što više aktivnosti i projekata iz područja humanitarnog rada i volontiranja.

Takvim aktivnostima želimo kod učenika razvijati pozitivan odnos prema drugima, odnose solidarnosti, aktivizma, pomaganja i suosjećanja s drugima. Humanitarne aktivnosti spadaju u područje socijalnih vještina suradnje s drugima za koje smatramo da nedostaju učenicima što zbog načina života koji je orijentiran na individualne sadržaje slobodnog vremena kao što su Internet, TV, mobiteli, što zbog manjka moralnih vrijednosti u društvu.

Unazad nekoliko godina ove vrijednosti razvijamo kod naših učenika svih uzrasta kroz

aktivnosti kao što su projekt Škole za Afriku, Božićno darivanje, darivanje bolnice dječjim igračkama, pomaganje starijima u Domu za starije i nemoćne, pomoć psima lutalicama, pomoć izbjeglicama, doniranje hrane Crvenom križu, Akcija solidarnosti i mnoge druge. Jedna od aktivnosti je i izbor za Naj dječje djelo u kojoj nagrađujemo učenike koji se istaknu u svom razredu ili školi pomažući drugima u učenju ili organizirajući materijalnu pomoć za učenike kojima je ona potrebna. Učenici, učitelji i njihovi roditelji rado se uključuju u ovakve aktivnosti i projekte. Pomažući drugima pomažemo i sebi, razvijamo svoje ljudske potencijale i moralne vrijednosti koje su univerzalne ljudske vrijednosti. mr.sc. Jasna Relja

„SVAKI MJESEC JEDAN SAT VOLONTIRAM“

PROJEKT UČENIKA 7.B RAZREDA Učenici 7.b razreda naše škole već treću godinu provode brojne volonterske i humanitarne aktivnosti kojima razvijaju pozitivne osobine vidljive u svakodnevnom radu. Sve je počelo s bojanjem vrata na učeničkim sanitarnim čvorovima koja nisu uređivana dvadesetak godina i koja su bila išarana neumjesnim i neprimjerenim sadržajima, a nakon akcije je i ovaj prostor poprimio pristojan izgled.

Slijedilo je nekoliko aktivnosti prikupljanja novaca i prehrambenih potrepština za učenicu našeg grada koja je morala ići na operaciju , i za stradale u poplavi u Slavoniji. Slijedile su brojne aktivnosti s Udrugom slijepih za čije smo aktivnosti izradili pisanice dvije godine zaredom te božićne i novogodišnje čestitke na

Braillovom pismu kojima smo ih oduševili. Naša

suradnja se nastavila zajedničkim radionicama

10

RAZGOVORI

BROJ 11

na kojima smo izrađivali različite ukrase, a čime smo kvalitetno proveli vrijeme te se socijalizirali i družili s našim sugrađanima oštećena vida. I brojne suradnje sa Crvenim križem Koprivnice i Socijalnom samoposlugom temeljili smo na prikupljanju hrane za potrebite, ali i igračaka te knjiga za djecu koja su slabijeg imovinskog statusa. Čak smo i volontirali prilikom podjele paketa pomoći u Socijalnoj samoposluzi te smo vidjeli da doista potrebiti dolaze po pomoć. Naše smo aktivnosti nastavili uređenjem školskog igrališta i autobusnog stajališta, ali i čišćenjem okoliša škole od smeća. Još imamo mnogo ideja, ali pred nama je čitava godina te smo uvjereni da ćemo nešto i realizirati.

motivima grada Koprivnice. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva je upoznata s našim aktivnostima te su nas nagradili novčanom nagradom koja će nam poslužiti za plaćanje ulaznica u kulturne ustanove tijekom maturalnog putovanja. Dio naše nagrade potrošili smo za financiranje maturalnog putovanja za dvoje učenika našeg razreda. Dokazali smo da nam je stalo do osoba slabijeg imovinskog statusa, invalidnih osoba, gradske vlasti i drugih učenika te da svatko od nas ako odvoji malo svojega slobodnog vremena, može uraditi neko dobro djelo.

Miroslav Kanisek, prof. biologije i kemije

Za naše je volontersko djelovanje čula i gradonačelnica koja nas je protekle godine nagradila ulaznicama za kino predstave, a ove godine zahvalili smo joj unikatnim pisanicama s 11

RAZGOVORI

BROJ 11

DUGOGODIŠNJE OBILJEŽAVANJE FRANKOFONIJE U NAŠOJ ŠKOLI

Termin Frankofonija ili La Francophonie prvi puta je upotrijebio francuski geograf Onesime Reclus oko 1880. godine kako bi njime označio zajednicu ljudi i država koji govore francuski. 1970.stvorena je Agencija za kulturnu i tehničku suradnju koja je s vremenom postala Međunarodna organizacija Frankofonije (Organisation internationale de la Francophonie).

Frankofonska zajednica danas podrazumijeva 274 milijuna govornika francuskoga jezika raspoređenih na 5 kontinenata.

Osim punopravnih članica, Frankofoniji pripadaju i zemlje koje imaju status promatrača kao što je i Hrvatska. Cilj ove organizacije je razvoj demokracije, sprečavanje i uklanjanje sukoba, podržavanje prava čovjeka, jačanje međukulturnog dijaloga, zbližavanje ljudi, solidarnost i promoviranje obrazovanja. Njena misija je promicanje francuskoga jezika te kulturne i jezične raznolikosti, promicanje mira te razvijanje suradnje zemalja članica s ciljem ostvarivanja održivog razvoja.

Svake godine, u ožujku se širom svijeta obilježvaju Dani Frankofonije. Učenici naše škole koji uče Francuski jezik također tradicionalno svake godine svojim aktivnostima doprinose tom svjetskom slavlju francuskoga jezika i frankofonske kulture. Od 2009. godine učenici su u sklopu redovne nastave, kroz rad Francuske grupe i u sklopu projekata, na razne načine istraživali i prezentirali francuski jezik i frankofonsku kulturu.

Igrokazom „Asterix i Obelix“ učenici su nas odveli u vrijeme Rimskog Carstva i Galije.

(2010.)

Prikazom života i zabave na francuskom dvoru kroz lik i život Luja XIV., Marije Antoanete te plemstva tog vremena i njihove posluge prošetali smo kroz francusku povijest. (2010.)

Igrokaz „Le petit Nicolas“. Učenici su prikazali zabavne dogodovštine simpatičnog Nicolasa i njegovih prijatelja kroz igrokaz „La Photo de classe“ (2011.)

Učenici

12

šestih

razreda

pripremili

su

RAZGOVORI

BROJ 11

Učenici 4.razreda dječje pjesmice. (2014.)

igrokaz La Schtroumpfette. Naučili su da je autor Štrumfova Pierre Culliford Peyo, belgisjki crtač stripova te da su Štrumfovi rođeni 1958. godine kada su prvi puta objavljeni u stripu Le Journal de Spirou. (2012.)

Igrokaz Nains“ ( 2014.)

„Blanche-Neige

et

les

pjevaju

francuske

Igrokaz „Ce n'est pas un crime“ (2014.)

Učenici osmih i petih razreda poveli su nas na zamišljenu turističku šetnju Parizom. S njima smo posjetili muzej voštanih figura „Musée Grevin“. (2015.). Također su učili o poznatim pariškim građevinama i izrađivali njihove makete.

(2015.)

Sept

Učenici 4. i 6. razreda zajedno su sudjelovali u igrokazu „Alice au pays des merveilles. ( 2016.)

Uspješno smo surađivali s Umjetničkom školom „Fortunat Pintarić – odjelom suvremenog plesa, koju vodi profesorica Olja Vilić.

13

RAZGOVORI

BROJ 11

Obilježavanje Frankofonije je također prilika da učenici otkriju i degustiraju francusku kuhinju patako mogu kušati quiche lorraine, tarte aux pommes, les croissants ili mousse au chocolat. Učenje francuskog jezika neodvojivo je od učenja o frankofonskoj kulturi. Dani Frankofonije su prilika da učenici nadograđuju svoja znanja i razvijaju vještine koje će im kasnije biti potrebne kako bi aktivno sudjelovali u

društvu kao govornici francuskoga jezika. Naše su aktivnosti organizirane uz uspješnu suradnju i potporu Francuskog kruga Koprivnice te Francuskog veleposlanstva u Zagrebu.

Tomislava Kraljić, prof. francuskog i engleskog

PROMETNA KULTURA MLADIH Svakodnevno se susrećemo sa stradavanjem mladih u prometu, bilo kao pješaci, vozači bicikla, mopeda, suvozači u automobilu. Kako smanjiti stradavanje u prometu pitanje je kojim se stalno bavimo.

Jedino djelotvorno rješenje je preventivno djelovati na djecu od malih nogu. Baš se na taj način i djeluje u našem gradu Koprivnici. U vrtićima se djeca i roditelji educiraju kako na siguran način sudjelovati u prometu, kao pješaci, suvozači u automobilu ili vozači bicikla.

U nižim razredima osnovne škole u suradnji s Prometnom policijskom postajom i Auto-klubom Koprivnica organiziraju se predavanja i radionice. U petom razredu učenici se uključuju u Prometnu grupu, gdje stječu znanja i vještine za sigurno sudjelovanje u prometu. Učenici s velikim interesom i u

velikom broju pohađaju grupu. Nastavak slijedi u sedmom razredu gdje se učenici uključuju u rad Školske prometne jedinice. U OŠ „ Đuro Ester“ Koprivnica već dugi niz godina djeluje INA Školska prometna jedinica. Grupa broji 20. učenika sedmih i osmih razreda.

Interes učenika je veliki obzirom da se dalje u srednjoj školi učenici uključuju u rad Jedinice prometne mladeži, koja regulira promet u gradu , za što su adekvatno plaćeni.

Cilj cijelog ovog ciklusa je smanjiti stradavanje mladih u prometu, te razvijati i promicati prometnu kulturu. Učenici svojim ponašanjem u prometu postaju uzor mlađim učenicima, koji također poštuju prometna pravila i propise.

Drugi ozbiljan problem je zaštitna biciklistička kaciga, koju veliki broj učenika ne koristi. Budući da živimo u modernom vremenu okruženi elektroničkim uređajima, većina mladih koristi za vrijeme vožnje bicikla slušalice uz mobilne uređaje ili mp4 uređaje.

Djeca se izravno izlažu opasnosti jer do njih ne dopiru zvučni signali što je veoma opasno u prometu.

Podaci iz postaje prometne policije Koprivnica prikazani su u tablici.

U 2010. godini u prometnoj nesreći smrtno je stradalo dijete koje se prevozilo u osobnom automobilu.

Sve ove spomenute aktivnosti i edukacije koje realiziramo pomažu da se broj 14

RAZGOVORI

BROJ 11

p o s t aj o m K o pr iv n ic a iz v rš i l i edukaciju novih članova Školske prometne jedinice. Njihov zadatak je preventivno djelovati u školi i izvan škole. Učenici svakodnevno ZADO- ZADO- ZADO- ZADO- SMRTdežuraju na pješačkom prijelazu kod BILI BLI BILI BLI NO LTO TTO LTO TTO STRA- škole, te pomažu učenicima i DALI starijim osobama pri prelasku kolnika.

2010 176 6 34 136 6 2 1 2 Učenici su pomagali prilikom 2011 218 4 41 173 1 2 4 organizacije utrke Tour of Croatia 2012 197 6 31 160 7 3 1 biciklističke koja je prošla kroz 2013 204 3 28 173 10 6 1 Koprivnicu.

2014 188 4 31 153 11 1 2 1 Škola se uključila u Projekt Do 119 1 20 98 4 1 1 Lets'Move koji se odvija u sklopu 30.09.20 programa Erasmus+. Cilj projekta je 15. motivirati učenike da u školu dolaze učenika koji stradavaju u prometu smanji, a biciklima, ukazati na važnost kretanja i utjecaj prometna kultura dovede u visoki stupanj. na zdravlje, te izgraditi sigurne staze za Ove školske godine u suradnji s Auto učenike kako bi sigurno dolazili i odlazili u klubom Koprivnica izvršili smo edukaciju svih školu. Smatramo da sve navedene aktivnosti učenika petih razreda za samostalno pomažu u razvoju prometne kulture naših sudjelovanje u prometu kao pješaci ili kao učenika. vozači bicikla. Učenici su usvojili naviku korištenja biciklističke kacige, nakon što su upoznati s posljedicama nenošenja zaštitne Tijana Martić, prof. tehničke kulture kacige. Također smo u suradnji s Policijskom Godine UKUP- POGINO NULE STRA- OSODALIH BE

TEŠKO POVRIJE ĐENI

LAKO SUDJELOVALO SUDJELOVALO MLADIH POMLADIH DO 18 DO 18 GOD. KAO PJEVRIJE GOD.KAO BICIŠACI ĐENI KLISTI

CRTICA IZ UČITELJSKE PRAKSE – POVJERENJE RAZREDNIKA I RODITELJA Biti osoba od povjerenja, steći nečije povjerenje važno je u učiteljskom životu, a naročito u odnosu učitelj- roditelj. Često se na početku školovanja, kao sadržaj predavanja roditeljima prvačića, može čuti rečenica:" Vi nam povjeravate na brigu nešto najvrednije što imate, a to su vaša djeca." Učiteljica gradi povjerenje od prvog dana. Zamoli roditelje da joj povjere sve što bi trebala znati kako bi bolje upoznala njihovo dijete ili bila pripremljena na neke neočekivane situacije. Naravno da su to

povjerljivi podaci i oni ostaju povjerljivi.

U svojoj dugogodišnjoj praksi imala sam i imam divne odnose sa roditeljima, ali bilo je i onih roditelja čije povjerenje nisam stekla iako sam pokušavala biti jednaka prema svima.

Povjerili su mi dječje bolesti, alergije, događaje koji su utjecali na ponašanje djeteta, obiteljsku situaciju, a nešto sam saznala u zadnji čas ili kroz naivno objašnjenje.

Na kraju četvrtog razreda učenici putuju na višednevni izlet ili školu u prirodi. Većini 15

RAZGOVORI

BROJ 11

noći provedene u hotelu kucalo na moja vrata, a ja sam ga smirivala i uvjeravala da je sigurno.

Da sam to znala prije, mogla sam s roditeljima smisliti bolju strategiju. U to doba nije bilo mobitela.

I još jedan zanimljiv slučaj. Djevojčica pred kraj četvrtog razreda, tjelesno razvijenija od drugih, svaki je mjesec izostajala sa sata tjelesnog jer su joj se pojavljivali "čirevi" na nogama, a zapravo je to bila mjesečnica.

Prihvatila sam takvo mamino objašnjenje, ali mi je ipak bilo žao što mi nije rekla istinu.

Zaštitila bih djevojčicu kao što i jesam.

Vjerojatno je majci bilo neugodno povjeriti se.

Bilo je još događaja i sretna sam što su svi dobro završili.

Imajte povjerenja u svoju učiteljicu ili ga barem pokušajte izgraditi.

Dubravka Bijelić,

Dinko Blažek, 3.b

učenika je to prvo odvajanje od roditelja gdje se moraju brinuti o sebi bez onog: "Mama, gdje mi je.....? " ili " Mamaaa daj mi..." tako sam neposredno prije ukrcaja u autobus saznala da dijete ima noćne more i strahove i da nije do sada nikada spavalo samo bez roditelja. Moja reakcija? Naravno da sam bila jako iznenađena, ali sam preuzela odgovornost. Dijete je u tri

učiteljica razredne nastave

UTJECAJ FIZIČKE AKTIVNOSTI NA UČENJE Tijekom zadnjih godina opadaju dječje sposobnosti učenja zbog načina života koji je orijentiran na sjedenje pred ekranom televizora, kompjutora ili mobitela te manjkom fizičke aktivnosti djeteta i cijele obitelji. Putem fizičke aktivnosti dijete razvija svoje potencijale mozga i centre za govor, čitanje, pisanje, koncentraciju, motoriku tijela. Dakle, fizička aktivnost i igra itekako u funkciji zdravog djetetovog razvoja.

Na početku jedno pitanje i nekoliko odgovora : Kojim dijelom tijela učimo?  Mozak ne može učiti sam.  Drugi dijelovi tijela dobavljaju mu informacije.

    



16

Oči, uši, ruke i noge isto su tako organi za učenje.

Oni dovode osjete iz vanjskog svijeta u mozak.

Osjetilna iskustva grade neuronske mreže.

Od rođenja su važni podražaji i poticaji za razvoj djetetovih refleksa.

Veliki je značaj puzanja, hodanja, vrtnje, bacanja u zrak, ljuljanja, visenje naglavce, penjanja…za djetetovo učenje, sposobnost pamćenja, čitanja, pisanja i koncentracije.

Zbog načina života i zbog ograničavanja dječjih motoričkih igara sve je više djece

RAZGOVORI

BROJ 11

s kombiniranim teškoćama: (hiperaktivnost, disleksija, disgrafija, lošija fina i gruba motorika, držanje olovke, držanje tijela, slabija koncentracija, pažnja i pamćenje…) .

Suvremena ovisnost djece o medijima Loše strane ove suvremene ovisnosti su manipulacija sadržajima (reklame, sapunice…), zračenje, otuđenje čovjeka od čovjeka, gubitak koncentracije i pažnje, gubitak emocija, lošija kvaliteta slobodnog vremena, lošije zdravlje (slabiji motorički razvoj, pretilost…) Što donosi ova ovisnost, osim već navedenog?  Stvara izmišljeni svijet kod djeteta  Izaziva lažna sjećanja – djeca postaju mali odrasli, ponašaju se i govore kao da su zrelija i starija  Uzrokuje probleme s koncentracijom i pažnjom – nerealno brzi ritam izmjene prizora u emisijama može izmijeniti normalni razvoj mozga, on se razvija tijekom prve tri godine (tada ne bi smjelo biti gledanja televizije), manjak sna, teško zaspu, nemir  Izaziva ravnodušnost  Uči različitim oblicima nasilja, posebno verbalnom nasilju koje se ogleda u povećanom broju ogovaranja drugih, ucjenjivanja, vrijeđanja, omalovažavanja, ismijavanja …

Utjecaj video igrica na živčani sustav Što više vremena dijete provodi gledajući televiziju i igrajući video-igre, to se više navikava orijentirati na snažne podražaje i impulzivnu akciju. U stvarnom svijetu podražaji su mnogo blaži, a aktivnost obično usporenija.

Javlja se dosada i počinje tražiti sve snažnije podražaje u okolini.

Televizija i video-igre, istovremeno izazivaju snažne osjećaje i potrebu za akcijom.

Tako se nakuplja živčana i mišićna napetost.

Nakon što se 'vrati u stvarni svijet' djetetu je

teško naći način izražavanja i otpuštanja te energije i napetosti.

Značaj koncentracije za djetetovo učenje Koncentracija se definira kao „sposobnost voljnog usmjeravanja misli u željenom smjeru“. Biti koncentriran znači imati mogućnost da svoje misli određeno vrijeme usmjerimo na neki zadatak. Kako bismo izvršili bilo koji zadatak, važna je koncentracija, ona je jedna od osnova učenja. Da bi mogla nešto naučiti, djeca se moraju usredotočiti na zadatak, ostati sjediti određeno vrijeme, pratiti uputu i zapamtiti je. Zato je važno vježbati koncentraciju. Što pomaže boljoj koncentraciji?

Obratiti pažnju na fiziološke potrebe Devet sati sna, manje šećera u hrani, zdrava prehrana, povećati unos proteina, kretanje i fizička aktivnost.

Osigurati atmosferu koja potiče koncentraciju Uredno mjesto gdje dijete boravi i uči (neurednost potiče nemir) i stalno mjesto za učenje (mozak se zna pripremiti za posao kad dođe u prostor gdje je navikao raditi).

Aktivnosti rukama Neka djeca bolje se koncentriraju kad rade rukama – rezanje papira, oblikovanje gline, glinamola, kućanske aktivnosti, pomoć u dvorištu ili vrtu, igra.

Obavezno dovršiti aktivnost Kad se počne igrati, crtati, slagati kocke, ne prekidati dijete. Tako se vježba usmjeravanje pozornosti i koncentracija.



17

Promijeniti način gledanja na djetetovo učenje fizička aktivnost je osnova psihičkog socijalnog i emocionalnog razvoja, kao i sposobnosti učenja

RAZGOVORI





BROJ 11

nedostatak fizičke aktivnosti uzrokuje i depresiju, depresivna djeca pate od osjećaja krivnje, loše slike o sebi, loše koncentracije, slabije motoričke vještine učiti dijete samostalnosti (samostalno

oblačenje, zdrava prehrana, obavljanje kućanskih poslova…)

dječje

mr.sc. Jasna Relja

ISKUSTVO MAJKE UČENIKA S POTEŠKOĆOM ČITANJA I PISANJA U rujnu smo krenuli u školu. Bili smo sretni, zadovoljni i ponosni. U početku zadaće nam nisu predstavljale problem, rješavali smo ih bez većih problema. Nakon tri tjedna nastave moje dijete je krenulo na dopunsku nastavu iz hrvatskog jezika. Sve mi je to bilo u redu, mislila sam kako je to dobro, bolje će naučiti.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo i gradivo išlo dalje počeli smo se susretati sa sve većim poteškoćama. Svakim danom nam je za rješavanje zadaće trebalo sve više i više vremena. Došli smo do toga da smo sjedili po 23 sata za knjigom.

Na informacijama je učiteljica govorila kako se kod njega vidi velik napredak i kako to njemu ide na bolje. Prošli su zimski praznici, došlo je drugo polugodište i vrijeme za ocjenjivanje. Moje dijete je dobilo prvu peticu iz vjeronauka. Sreća, veselje, ponos. Odmah smo zvali tatu da mu kažemo sretnu vijest. Pet dana nakon toga, PLJUSKA, nedovoljan iz diktata. U tom trenutku nije mi ništa bilo jasno.

Nisam imala iskustva s tim. Starije dijete koje polazi sedmi razred je odličan učenik od samog početka, čak je išla i na županijsko natjecanje iz povijesti.

Testovi su zaredali, moje dijete iz nijednog ne može dobiti veću ocjenu od 3.

Zimski mjeseci su nam bili jako teški. Mislila sam da je meni najteže, nije mi bilo jasno gdje sam pogriješila. Bila sam tužna, ljuta i razočarana. Starije dijete nosi doma petice a mlađe pita:" Zašto ja ne mogu dobiti pet?"," Kad ću ja mama dobiti pet?". Teško je djetetu objasniti takve stvari.

Trenutak kad sam odlučila potražiti pomoć je bio kad je moje dijete pisalo test, naravno svi u razredu su dobili pet a moje dijete 3. Došli smo doma a on je rekao: "Ja sam glup, ubit ću se!" Odlučila sam obratiti se pedagoginji kojoj sam beskrajno zahvalna na strpljenju i trudu. Shvatila sam da mi više nisu važne petice, samo želim da je moje dijete sretno i da voli školu. Idemo pedagoginji na vježbe grafomotorike, pisanja i čitanja i to nas silno veseli. Upisali smo i školu rukometa. Moje dijete je opet pomalo sretno i vraća mu se volja za školom. Malo smo si drugačije organizirali dan i obaveze i sada sve stignemo. Idemo polako, iz dana u dan zajedno savladavamo teškoće. Nije nam teško, jako smo strpljivi, uporni i MI TO MOŽEMO.

Mama prvašića

18

RAZGOVORI

BROJ 11

ISKUSTVO MAJKE UČENIKA S POTEŠKOĆOM KONCENTRACIJE I HIPERAKTIVNOSTI (ADHD) Polaskom mog sina u školu bila sam u iščekivanju, kao i svaki drugi roditelj kojem prvo dijete kreće u školu, kako će prihvatiti i nositi se s novim prostorom , novim obavezama, novom djecom i učiteljima.

Uz to sam strahovala kako će uspjeti mirno sjediti i biti pažljiv cijeli školski sat, jer se prilično vrpolji i nemiran je. I eto, nije to bila samo moja bojazan, već smo ustanovili da se radi o poteškoći u koncentraciji i održavanju pažnje te hiperaktivnosti. Nešto što je bilo prisutno od njegovog rođenja, ali nije imalo imena sve do prvog razreda.

Srećom mama sam veselog, znatiželjnog i inovativnog dječaka velikih intelektualnih mogućnosti . S obzirom na njegovu poteškoću taj potencijal ne dolazi do izražaja u potpunosti, ali mu uvelike pomaže pri svladavanju školskog gradiva.

Rutina u dnevnom rasporedu je važna jer se na taj način može lakše sjetiti što dalje slijedi i samostalno odraditi obaveze. Pažnju mu često zaokupi nešto i umjesto da dovrši to što radi, prelazi na drugo. Kad hodamo ulicom on će rijetko hodati uz mene i pratiti moj ritam čak i ako sam ga to zamolila da učini. Pristojno će se složiti sa mnom, ali će već idući trenutak odlutati mislima i skakutati malo dalje od mene, ne zato jer me nije želio poslušati, već

ga je u potpunosti zaokupila neka igra u njegovim mislima. Takvih sličnih dogodovština u toku dana ima dosta.

Uz veliko strpljenje i uporno bodrenje, ponavljanjem, uz obaveznu pohvalu za svaki trud svladava strahove i raste mu samopouzdanje.

Osobito se veliki pomak uočava u drugom polugodištu, jer je prihvaćen u razredu od djece i učiteljice koji ga kao ravnopravnog člana njihovog kolektiva potiču na trud i ne odustajanje. Isto tako pomoć i podrška stručnog osoblja škole, konkretno pedagoginje i učiteljice, pozitivno djeluju na njega, ali i na mene jer su mi olakšale i razjasnile nedoumice, usmjerivši me kako još više pomoći svojem djetetu, a i sebi.

Vježbamo koncentraciju i pažnju, uporni smo i rezultati se pomalo primjećuju.

Trebat će nam još puno strpljenja, ponavljanja, podsjećanja i podrške, ali je najbitnije da smo se suočili s poteškoćom i krenuli u njezino ispravljanje. Svaki mali "korak" na tom putu je velik napredak za budućnost mog dječaka i ostvarenje ispunjenijeg i kvalitetnijeg života svih u našoj obitelji.

Mama prvašića

ISKUSTVO MAJKE UČENICE S POREMEĆAJEM VJEŠTINA UČENJA I MUCANJEM Kroz odnos sa svojom kćeri (kćerkama) shvatila sam da u ovom kaosu današnjeg suvremenog svijeta, djeci treba mir, poljubac, zagrljaj i topla riječ. U jednoj stresnoj fazi za moje dijete, ja joj to nisam pružila. Upravo suprotno, postupila sam nezrelo. Mislila sam da

ću joj zabranama, oduzimanjem mobitela, kaznama-neodlaska na aktivnosti i ružnim riječima „lijena si“, natjerati da bude bolja u učenju. Kako krivo!

Naime, krenuvši u prvi razred sve je bilo jednostavno i lako. Oduševljavala me svojom 19

RAZGOVORI

BROJ 11

samostalnošću, savjesnim i odgovornim ponašanjem. Krenuvši u peti razred, sve je krenulo u „krivom smjeru“.

Počelo je zaboravljanjem stvari, zadaća, ima li predsate ili nema i dobivanjem slabijih i negativnih ocjena. Škola je za nju postala veliki pritisak i stres s kojim se nije znala nositi, a ja nažalost još manje. Kad bi dolazila iz škole moje pitanje bi bilo „Kako je bilo u školi?“ i „Koliko si danas dobila?“, umjesto „Kako si?“. Sad znam da sam dodatno vršila pritisak. U školu me pozvala razrednica jer je primijetila da je popustila, da je odsutna i tužna. Zahvalna sam joj što mi je time ukazala na situaciju. Malo smo više nakon toga pričale, ali se ništa nije mijenjalo. Nije željela moju pomoć u učenju.

Vršeći pritisak, obje smo bile nervozne i bilo je nemoguće surađivati. Završio je peti razred, ali postignutim rezultatima ona nije bila zadovoljna.

Počinje šesti razred i opet počinje stresno stanje za obje. Počinju negativne ocjene iz pojedinih predmeta, gdje je više gradiva i dalje među nama nema suradnje. Ja držim prodike sve dok jednom s očima punim suza ona ne kaže: „ Sve mi uzmi, ali ništa se

neće promijeniti“. Odavala je nemoć i tugu.

Shvatila sam da nešto krivo radim i da joj treba pomoć, ali ne moja. Tražim stručnu osobu koja radi kao pomoć pri učenju u školi. Nakon par sati njihovog zajedničkog rada, upozorena sam na poteškoće u koncentraciji djeteta. Nakon toga me savjetuje da krenemo do logopeda i psihologa. Nakon svih testiranja otkrivene su poteškoće u učenju radi težeg koncentriranja i nesnalaženja u stresnim situacijama, što dovodi do poteškoća u govoru-mucanje. Dobili smo dijagnozu koja glasi: mješoviti poremećaj vještina učenja i povećana anksioznost.

Situacija nije bila ugodna, ali je donijela olakšanje. Ja sam konačno shvatila da moram biti strpljivija i mirnija da bih to mogla prenijeti na dijete.

Shvatila sam da negativnim stavom i pritiskom nismo ništa postigle. Naučila sam biti suosjećajnija i blaža, a samim time osjećam da je i ona sretnija.

Nadam se i daljnjoj ugodnoj suradnji s osobljem škole i vjerujem da će individualiziranim programom moje dijete ići s veseljem u školu i lakše svladavati nastavni program.

Mama učenice 6. razreda

UČENJE KROZ IZVANUČIONIČKU NASTAVU RAZREDNI PROJEKT "OD BICIKLA DO BICIKLA" Projekt kao jedan od načina učenja pruža velike mogućnosti u stjecanju novih i proširivanju stečenih znanja, vještina i stavova, ali razvija i jača kulturu ponašanja.

Sa svojim 5. a razredom osmislila sam projekt " Od bicikla do bicikla". Krenuvši od škole, oboružani planovima grada, prošetali smo do Zrinskog trga i Trga bana Josipa Jelačića, zatim Nemčićevom ulicom do Trga mladosti te obišli Muzej biciklima na otvorenom. Kod svakog smo saznali kada su postavljeni, čije

replike predstavljaju i iz kojeg su razdoblja.

Pokušali smo si zamisliti kako je bilo voziti se na njima i usporedili ih sa svojim, današnjim biciklima.

Nastavljajući svoj projekt, u 6. razredu smo ugostili učenike 8. razreda iz OŠ Ivana Lackovića Croate iz Kalinovca i njihovu razrednicu Elizabetu Trepotec Marić.

Nakon druženja i uživanja u slasticama koje su pripremile mame učenika domaćina, podijeljeni u skupine, učenici su krenuli na 20

RAZGOVORI

BROJ 11

te učili jedni druge i vježbali komunikacijske vještine. Zaključili su da u tome mogu još puno napredovati.

Stigavši do 7. razreda, povezali smo Muzej bicikala na otvorenome i svoje današnje bicikle s potrebom kretanja i stalnog učenja o svome gradu, ovaj puta o biciklističkim stazama i o našem parku.

Tako smo u Tjednu cjeloživotnog učenja prošetali parkom, fotografirali njegove pojedine dijelove i nove sadržaje povezali s našim projektom.

Na ovaj smo način ostvarili izvanučioničku nastavu, povezali sadržaje sata razrednika s geografijom, uključili učenike Malih turističkih vodiča, dali svoj doprinos Tjednu kretanja i Tjednu cjeloživotnog učenja, proširili znanja o svom gradu, podsjetili se na kulturu ponašanja i kretanja gradom te osvijestili potrebu što češćeg hodanja i vožnje biciklom kako bi očuvali svoje zdravlje i zdravlje svoga grada.

Uz sve to, ugodno smo se družili i ostvarili suradnju s učenicima druge škole izmjenjujući znanja i iskustva. Učenicima preostaje sve ovo pokazati i roditeljima.

Vjerujem u nove ideje učenika u 8. razredu.

Dakle, razredni projekt se nastavlja...

izvršavanje dobivenih zadataka..

Na početku je učenica Manuela Horvat uz plakat, u ime razreda predstavila kratkim izlaganjem povijest razvoja bicikla, suvremene vrste bicikla te bicikle koji su dio našeg muzeja na otvorenom.

Svaka je skupina dobila isječak plana grada i ucrtan smjer kretanja. Prateći označen put, naši gosti trebali su uočiti ulice i neke karakteristične objekte te stići do jednog spomenika biciklu, a učenici domaćini su im u tome trebali pomoći i sačekati ih kod pojedinog spomenika. Članovi svake skupine trebali su pripremiti kratko izvješće o biciklu, fotografirati se te kasnije, povratkom u školu o tome izvijestiti ostale.

Nakon rada po skupinama, sačekale su nas učenice Sabina Pintarić i Sarah Posavec, članice grupe Mali turistički vodiči i goste upoznale s poviješću grada, trga i parka.

Osim što su upoznali učenike druge škole, učenici su zajedno ponovili nastavne sadržaje geografije o planu grada i orijentaciji

Dubravka Vajdić Kolarić, učiteljica savjetnica geografije 21

RAZGOVORI

BROJ 11

OŠ „ĐURO ESTER“ AKTIVNA U MNOGIM PROJEKTIMA Naša škola je uključena u mnoge projekte što doprinosi stručnom usavršavanju učitelja i kvalitetnijem radu s učenicima. Zbog visoke motivacije kolektiva za inovacijama učitelji su prošli edukaciju za projekt e-Dnevnik tako da smo svi uključeni u taj projekt. Opremljenost škole je na vrlo visokom nivou zahvaljujući osnivaču Gradu Koprivnici, donatorima i dobroj organizaciji u školi. Radi razvoja nastavnog procesa i stručnosti učitelja, škola vodi veliku brigu i o stručnom usavršavanju učitelja prisustvovanjem stručnim skupovima izvan škole i organizacijom stručnih aktiva u školi. Svojim stručnim usavršavanjem otvaramo školu za inovacije.

Tako smo postali eksperimentalna škola u provedbi kurikuluma građanskog odgoja, eksperimentalna škola izbornog predmeta građanskog odgoja u osmim razredima, uveli smo e-Dnevnik, izabrani smo u projekt e-Škole, uključili smo se u projekt Rane odgojnoobrazovne intervencije temeljene na pokazateljima uspješnosti, u projekt Razvoj kurikulumske kulture, Međunarodno nastavničko vodstvo, usavršavanje učitelja za izradu elearning sadržaja u okviru projekta EduTeach, pola kolektiva prošla je Superviziju. Ove godine uključili smo se u nove projekte, neki od njih su: Vodni agent s UZORom – mjerenje potrošnje vode, projekt Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva „Svaki mjesec jedan sat volontiram“ u kojem smo dobili novčanu nagradu, projekt: Regionalna zaklada za lokalni razvoj Zamah, natječaj „Naš doprinos zajednici“ (građanska akcija), projekt pod nazivom „ Vodu štedim da vrt uredim“ u kojem smo također dobili novčanu nagradu, u projektu

Lets moove – Erasmus + surađujemo sa svim gradskim školama, a nositelj projekta je Grad Koprivnica sa Španjolskom, Francuskom i Poljskom. Projekt: Oboji svijet! bojama tolerancije – učiti demokraciju i toleranciju – škola je partner s Forumom za slobodu odgoja, u projektu pod nazivom „Grad na drugi pogled“ partneri smo s Udrugom PUNKT i Gradskim muzejom Koprivnica, nastavljamo s projektom na temu održivog razvoja s gradom Grenoblom u Francuskoj.

Surađujemo s drugim školama u Republici Hrvatskoj i europskim gradovima. Na međunarodnoj razini ostvarujemo i nastavljamo suradnju s OŠ „Olga Meglič“ iz Ptuja, članovi smo Međunarodne Eko škole, povezujemo učenike koji uče francuski jezik s učenicima iz Francuske, surađujemo s europskim nastavnicima kroz projekt Internacional teacher leadership. Energetsko osvještavanje učenika projekt je za koji smo primili nagradu u Italiji (Napulju), a nakon toga na završnom natjecanju drugu nagradu u Belgiji (Bruxelles) što nam je otvorilo mogućnost odlaska nastavnika i učenika na susrete u Europu.

mr. Sanja Prelogović, ravnateljica

22

RAZGOVORI

BROJ 11

Jelena Triplat, 8.a

Ivan Buhić 6.b

Mateo Čani, 6.b

Hana Švelec , 7.b

23

Državna smotra iz građanskog odgoja i obrazovanja - Projekt građanin „Čuvajte nas, pazite nas“.

Našu školu predstavljali su: Lea Miloš, Tara Kučina, Mihaela Šestanj i Filip Verčević, učenici 8.d. razreda. Mantorice: Ana-Marija Bobovčan i Tjana Martić

Našu školu su posjetili učenici Češke osnovne škole iz Daruvara u okviru izborne nastave građanskog odgoja u osmom razredu.

Grupa Mali turistički vodiči upoznali su goste iz Daruvara sa znamenitostima Koprivnice.

Treći razredi obilježili Klimatski tjedan čišćenjem okoliša škole.