Katalog izložbe GRAFIKE :Dragan Čubrić

DRAGAN ČUBRIĆ IZLOŽBA 18. 12. 2015. - 25. 01. 2016.

SKD PROSVJETA SREDIŠNJA BIBLIOTEKA PRERADOVIĆEVA 18/1 ZAGREB

IZDAVAČ: SKD Prosvjeta Berislavićeva 10, Zagreb ZA IZDAVAČA: Srđan Tatić UREDNIK KATALOGA: Čedomir Višnjić AUTOR IZLOŽBE I KATALOŠKOG TEKSTA: Boris Vrga EKSPONATI: Svi potječu iz privatne zbirke Borisa Vrge.

POSTAV IZLOŽBE: Snježana Čiča FOTOGRAFIJE: Petar Šimunić NA NASLOVNICI: Razbijeno okno, linorez, 1973.

GRAFIČKI DIZAJN: Barbara Blasin TISAK: Intergrafika TTŽ d.o.o.

NAKLADA: 70 kom IZLOŽBU SU SUFINANCIRALI: Savjet za nacionalne manjine RH Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije Grad Zagreb

01

GRAFIČAR DRAGAN ČUBRIĆ

Svojim grafičkim listovima, Dragan Čubrić predstavlja se kao grafičar geometrijske vokacije čija praksa ima morfološko ishodište u modernoj evropskoj geometrijskoj umjetnosti nastajaloj 50. i 60.-ih godina XX. stoljeća te pojedinim njenim izvedenicama, ponajprije u konstruktivizmu, op – artu i minimal – artu. Jer dok binarna, crno – bijela struktura grafičkog lista predstavlja osnovu konstruktivističke paradigme, a redukcionizam i pročišćenost prizivaju poetski minimalizam, dotle iluzija pokreta, ostvarena na ravnoj plohi i gledateljevom oku ukazuje na opartističku igru koja je, kao što znademo, sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća doživjela svoj vrhunac u evropskoj i američkoj umjetnosti (Victor Vasarely, Francois Morellet, Josef Albers).

Pri svemu ovome, nužno je istaći Čubrićevu neortodoksnost u primjeni postulata geometrijske apstrakcije, tim više što je ovaj grafičar u geometrizirane grafičke sustave nerijetko amalgamirao pojedine figuralne elemente. Postižući nesumnjivi odmak od klasične geometrijske stilizacije, time je davao svoj odgovor na pitanje kako „humanizirati“ apstraktnu umjetnost i pridati osobni obol estetskom pluralizmu postmoderne zasnovan na kreativnoj reviziji i nadogradnji strukturalne strogosti geometrijskog rastera te ravnopravnom tretmanu i stvaralačkoj fuziji dvaju antipodnih plastičnih koncepata realiziranih uglavnom u reprezentativno formatiranoj linoreznoj tehnici koja, kao što je poznato, ne dopušta finiju modulaciju i nijansiranje.

Zahvaljujući takvom autorovom pristupu može se govoriti o uspostavljanju nekoliko jezičnih modusa koji rezultiraju raznim vrstama grafičkih artefakata: primjerice onima koje zastupaju racionalno strukturirani prizori čije fundamentalne plastične jedinice predstavljaju određeni geometrijski likovi, ponajprije trokuti, rjeđe pravokutnici, kvadrati i krugovi, ili pak onima u čije se „raspukle“ geometrijske strukture unosi figurativan svijet, ponajčešće glave ljudi, a pokatkad i njihova tijela.

Racionalno operiranje s trokutima kao bazičnim elementima, čijom se kontroliranom multiplikacijom i adiranjem definira i ritmički dinamizira prostor, rezultiralo je kreacijom preglednih i pregnantnih kompozicijskih struktura koje, iluzionirajući naznake treće dimenzije, aktiviraju promatračevu percepciju i u njegovim očima stvaraju privid

02

neprestanog kretanja (Dine), pulsiranja nebeskih tijela (Kvazar), neslučajnog curenja grafičke tvarnosti iz kodificiranoga geometrijskog ornamenta (Razbijeno okno) ili nekoga drugog oblika gibanja i pomaka, vibrantnosti i lelujanja (Plantaže, Refleksija, Besciljni putnici).

Umnožavanjem istovjetnih geometrijskih likova, ritmičkim nizanjem i raspoređivanjem trokutića jednoga do ili ispod drugoga, alterniranjem njihovih proporcija i položaja, baš kao i optičkom igrom njihova približavanja i udaljavanja od gledateljeva oka te dijalektikom crno – bijelih suodnosa, autor je kreirao jezički čiste površine kakve je Vasarely nazvao „istinom strukture“, dok ih potpisnik ovih redaka radije imenuje terminom „viša razina stvarnosti.“ Pronašavši osobni jezik pogodan za nove interpretacije, varijacije i permutacije, Čubrić je uspio s relativno malo fundamentalnih elemenata konstruirati složene tektoničke i mentalne varijable te polučiti vizualno dojmljive učinke, od kojih je fikcionalni kinetizam tek jedan od najsugestivnijih. Pritom, nije nevažno istaknuti, kako autor uspijeva metodičkim kombinacijama trokutastih jedinica te kontrastima crnoga i bijeloga, punine i praznine, komponirati veće kvadratične i kružne bikromatske oblike (Nemir).

Da ovakva stroga geometrijska artikulacija nije nepresušna u svojoj poetičkoj osmišljenosti i serijalnoj izvodivosti, nagovještava grafički list ostvaren u skladu sa svojim simboličkim naslovom Iscrpljenost, koji afirmira ponešto drugačiju kombinatorsku vještinu.

Riječ je o četiri pravilna, vertikalno položena geometrijska rastera pri čemu je svaki naredni strukturiran od količinski i veličinom sve manjih konstitutivnih trokutastih likova, e da bi se konačno peti, sastavljen od već pomalo dezintegriranih trokutića, strukturno „iskrivio“ i ostavljajući neispunjenu bijelu pukotinu u svom imaginarnom ležištu, uveo optički „nered“ i vizualnu neravnotežu u inače harmonični kompozicijski raspored.

Ovime smo se zapravo približili drugom, postmodernom hibridnošću obilježenom modelu likovne sintakse. Riječ je o grafičkim listovima u čije su stroge geometrijske rastere unešeni pojedini figurativni elementi humane ili predmetne provenijencije koji potenciraju emocionalno prisustvo umjetnika unutar grafičkog prikaza. Odnos između ovih dvaju tipoloških koncepata većinom je uravnotežen i odvagnut do onoga jedinstva koje je nužno da se percipira cjelina, odnosno da određeni plastički likovi i simbolički motivi ne „prebace“ prikaz u područje prekomjerene deskripcije i literarizacije što Čubriću uglavnom i uspijeva,

03

pogotovo u onim slučajevima kada pri autorskom definiranju odnosa između figurativnih oblika i grafičke strukture, figurativni oblici nisu postavljeni u prvi plan kadra već su na neki način „maskirani“ u perforiranom geometrijskom rasteru (Bjegunac, Maskerada ratnika, Panta rei, Rezignacija).

Pažljivijom analizom autorovih grafičkih produkata dolazimo i do trećega oblikovnog modela kojega predstavljaju artefakti figurativne provenijencije na kojima je još izrazitije likovno referiranje na zbiljski svijet, a čiji su konkretni predlošci strukturirani aplikacijom trokutastih geometrijskih partikula. Svjesnim autorovim odmakom od imperativne metodičke kontrole i autonomne konstruktivističke logike, povećala se je mimetička izglednost, a samim time i čitkost odabranih figurativnih odrednica čija se oblikovnost, unatoč tome, nikada ne svodi na puko oponašanje prirode i imitaciju zbilje. Koliko god naime, inzistirao na prepoznatljivosti motiva, autor uvijek podjednako uznastoji i na njegovoj ornamentalnoj prekompoziciji i geometriziranoj strukturalizaciji (Napuštena kuća, Congedo /Rastanak).

Kao grafičar, koji iskazuje naglašenu brigu za kombinatoriku, gustoću i čestoću trokutastih jedinica te njihovu crno – bijelu interaktivnost te crtač koji pokazuje zanimanje za motivsku potku i jasnost realističkih formi, Čubrić je iskazao poseban interes za njihove oniričke, simbolično – fantastične i nadrealističke transformacije, primjerice u Rezignaciji gdje se vertikalnim nizom sastavljenim od pet ljudskih glava prati proces razvoja čovjeka od dječaštva do starosti i Flori koja je „okrunjena“ cvijetom koji ima iznadzbiljsku veličinu ili pak u Gradonačelniku, na kojem se, uz disparatnost velikoga i malog, predmeti i ljudi dovode u začudne odnose, pa tako prvi čovjek grada, poput mitskog Atlanta, drži na glavi gradsku vijećnicu.

Autorovo preferiranje humane ikonosfere, posljedica je njegovih razmišljanja o čovjeku i njegovoj egzistenciji u kontekstu prirodnih i društvenih, poglavito ratnih nepogoda koje su u njemu potaknule određene misaone i emotivne reakcije (Dozivanje vode, Ranjeni pejsaž). Spomenuto nas navodi na zaključak kako u njegovim likovnim sintagmama, ne smijemo tražiti samo grafičku tvarnost te stilističke, morfološke i druge likovne odrednice, već i svjetonazorske sadržaje, proklamaciju osobnih duhovnih stanja i moralnih nagnuća. Među njima ima posebnu ulogu autorov antimilitarizam, najočitiji na linorezu Pirov kaplar na kojemu je između dva dramatično suprotstavljena vojnika

04

pozicioniran napukao medaljon koji je samo oblikom nalik onom za hrabrost, a u stvari, svojom inskripcijom pledira protiv konflikta i rata.

Budući da naslovi Čubrićevih grafičkih listova u načelu intendiraju njihova ključna semantička obilježja, recimo da Ištar i Flora afirmiraju mitologiju starih Babilonaca i Rimljana, Enigma velegradsku otuđenost od prirode i životinjskog svijeta, Gradonačelnik pohvalu čovjeku, koji kao prvi među jednakima, vodi brigu o svim stanovnicama grada, Desdemona inspiraciju literarnim predloškom, Posmatrači duhovito ironijski komentar, a Bjegunac atmosferu koja odiše stanovitom misterioznošću.

Sintetizirajući razne tradicijske modele i već pomalo nadživljene tragove predhodnika, pozicionirajući se u svom likovnom govoru dihotomno, između dviju, ne tako lako spojivih krajnosti: strogosti racija i emocionalnosti doživljaja, naturalističke figuracije i apstraktne strukture, zasnovane na multiplikacijama i kombinatorici amblematskih trokutastih elemenata, Čubrić je definirao osobno viđenje grafičkog medija te ostvario vjerodostojne i prepoznatljive likovne artefakte koji mogu pobuditi interes gledatelja i podršku stručne javnosti.

Boris Vrga

05

Razbijeno okno, linorez, 60 x 45 cm (35 x 37), AO, 1973.

Dine, linorez, 50 x 54 cm (38 x 38 ), AO, 1973.

06

Flora, linorez, 60 x 44 cm (43 x 29), AO, 1973.

07

Enigma, linorez, 60 x 49 cm (34 x 30), AO, 1973.

08

Panta rei, linorez, 54 x 43 (33 x 30), AO, 1973.

09

Sjećanje, linorez, 34 x 30 (26 x 23), AO, 1973.

Besciljni putnici, nacrt za linorez, tempera, 48 x 42 cm (34 x 34), s. a.

10

Bjegunac, litografija, 62 x 50 cm (37 x 37), AO, 1973.

11

Ištar, linorez, 60 x 45 cm (49 x 25), AO, 1973.

12

Nemir, linorez, 50 x 40 cm (23 x 20), 10/30, 1973.

13

Kvazar, linorez, 65 x 50 cm (37 x 37), AO, 1973.

14

Pirov kaplar, linorez, 42 x 52 cm (25 x 36), litografija, 1973.

Desdemona, linorez, 50 x 66 cm (33 x 42), AO, 1973.

15

Ranjeni pejsa탑, linorez, 62 x 45 cm (40 x 39 cm), 11/30, 1973.

16

Refleksije, linorez, 54 x 40 cm (36 x 33), AO, 1976.

Iscrpljenost, linorez, 70 x 50 cm (34 x 34 ), AO, 1974.

17

POPIS IZLOŽAKA 1

Posmatrači

2

Razbijeno okno / linorez, 60 x 45 cm (35 x 37), AO, 1973.

3

Dine / linorez, 50 x 54 cm (38 x 38 ), AO, 1973.

4

Flora / linorez, 60 x 44 cm (43 x 29), AO, 1973.

5

Enigma

6

Panta rei / linorez, 54 x 43 (33 x 30), AO, 1973.

7

Sjećanje / linorez, 34 x 30 (26 x 23), AO, 1973.

8

Bjegunac / litografija, 62 x 50 cm (37 x 37), AO, 1973.

9

Maskerada ratnika / linorez, 65 x 50 cm (56 x 33), AO, 1973.

10

Ištar / linorez, 60 x 45 cm (49 x 25), AO, 1973.

11

Pirov kaplar / linorez, 42 x 52 cm (25 x 36), litografija, 1973.

12

Nemir / linorez, 50 x 40 cm (23 x 20), 10/30, 1973.

13

Kvazar / linorez, 65 x 50 cm (37 x 37), AO, 1973.

14

Desdemona / linorez, 50 x 66 cm (33 x 42), AO, 1973.

15

Dozivanje vode / linorez, 66 x 46 cm (46 x 39), AO, 1973.

16

Ranjeni pejsaž / linorez, 62 x 45 cm (40 x 39 cm), 11/30, 1973.

17

Resignatio / linorez, 65 x 36 cm (62 x 26), AO, 1973.

18

Iscrpljenost / linorez, 70 x 50 cm (34 x 34 ), AO, 1974.

19

Refleksije / linorez, 54 x 40 cm (36 x 33), AO, 1976.

20

Napuštena kuća / linorez, 62 x 45 cm (37 x 35), AO, 1980.

21

Plantaža / linorez, 53 x 44 cm (35 x 39), 10/15, 2000.

22

Gradonačelnik / litografija, 84 x 52 cm(69,5 x 39), AO, 2011.

23

Congedo (Rastanak) / litografija, 42 x 52 cm (25 x 36 cm), AO, 2011.

24

Besciljni putnici / nacrt za linorez, tempera, 48 x 42 cm (34 x 34), s. a.

/ linorez, 52 x 43 cm (34 x 29), AO, 1970.

/ linorez, 60 x 49 cm (34 x 30), AO, 1973.

18

ŽIVOTOPIS

Dragan Čubrić rođen je 27. I. 1928. u Velikom Gradcu (Banija). Školu za primijenjenu umjetnost završio je u Novom Sadu, a Akademiju za primijenjene umjetnosti u Beogradu (1957.). Postdiplomske studije završio je na Odsjeku primijenjene grafike u Beogradu 1959. u klasi prof. Mihaila S. Petrova, avangardnog umjetnika koji se se upravo u to vrijeme približio apstraktnom izrazu. Od 1960. do 1980. radio je u redakciji inostranih izdanja pri NIP „Privredni pregled“ u Beogradu Samostalno je izlagao u Smederevskoj Palanki (1973. ), Pančevu (1974.), Beogradu (1979.) i Glini (1984., s Momčilom Krkovićem) te na desetak skupnih izložaba. Autor je nacrta za monumentalnu mozaičku kompoziciju na temu ustaškog pokolja Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. namijenjenu nerealiziranom Spomen obilježju u Glini.

Osim izvornih grafičkih ostvarenja, okušavao se je na raznim primijenjenim zadacima: likovnoj opremi knjiga (npr. naslovnica knjige Vojina S. Dabića: Banska Krajina 1688. – 1751., 1984., Stane Džakule – Nidžović: Žene borci NOR-a Sedme banijske divizije 1941. – 1945., 1999., Dr. Milenka Potparića: Kontrola namirnica, 1979., Veselina Mišnića: Crtač krugova, 1984. i dr.), novinskoj ilustraciji, izradi prospekata, kalendara, pozivnica, povelja, diploma, etiketa za robu široke proizvodnje, omota za gramofonske ploče i drugo.

Nagrađen je za plakate – Festival narodne omladine, 1951., Vojvođanske brigade, 1953, Borba protiv alkoholizma, 1957. Živi i djeluje u Beogradu.