Šeher Banja Luka 7

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJALUKA #7 MAJ-JUNI 2010 • MOTALA • CIJENA 25 SEK

UVODNIK Poštovani čitaoci, Prošlo je tačno godinu dana od izlaska prvog broja «Šeher Banjaluke». Mukotrpan rad grupe entuzijasta urodio je plodom i naš list je počeo ploviti mirnim i sigurnim vodama. Prilika je to da se osvrnemo unazad, pogledamo koliko i što smo učinili, da li smo mogli i bolje. Ta želja ka boljem i kvalitetnijem, je nešto što nas neprekidno nadahnjuje i potiče na stvaralaštvo, a ujedno nas u redakciji, zbližava i jača. Ne treba zaboraviti da smo mi, koji smo odgovorni za ovaj list, najvećim dijelom samo jedna grupa skromnih entuzijasta koja pokušava otrgnuti naš grad i našu domovinu od zaborava.

Savez Banjalučana je imao mnogo značajnih aktivnosti u zadnje vrijeme i jedan dio sadržaja ovog broja je upravo posvećen tim događajima. I naša udruženja su veoma aktivna kad su u pitanju integracijski procesi, organizovanje kulturnih manifestacija i humanitarni rad. Nekoliko reportaža u ovom broju govori upravo o tim aktivnostima.

U Sarajevu je održan peti po redu Kongres Svjetskog Saveza Dijaspore. U Banjaluci se odrađuju završne pripreme za tradicionalni «Vezeni most». Susreti u maju, sjećanje na našeg pozorišnog i filmskog barda Adema Ćejvana, održano je u Norrköpingu. A kako se u Nyköpingu obilježio najveći državni praznik «Nationaldag» također možete pročitati u ovom broju.

Da vas još jednom podsjetimo, bliže se izbori u Bosni i Hercegovini i Švedskoj. Prijavite se što prije. Ovih dana su mnogi naši građani dobili, direktno na svoje adrese, obrazac za prijavu za predstojeće izbore, a on se mora uz kopiju važećeg identifikacionog dokumenta, vratiti Centralnoj izbornoj komisiji najdalje do 19 jula. Vi koji niste glasali na prošlim izborima, morate izvršiti ponovnu registraciju i to putem obrasca PRP-1. Uputstva imate na stranici «Izbornog budilnika» ili službene stranice «Centralne izborne komisije».

Približava se vrijeme godišnjih odmora, a to je za većinu naših sugrađana po pravilu, odlazak u domovinu i na Jadransko more. Zato vam, naši dragi čitaoci, želimo da se prijatno provedete u najljepšoj zemlji na svijetu, napunite svoje duše toplinom i mirisom Bosne i sretno se vratite svojim domovima.

Mirsad Filipović

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/Utgivare SAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ/ RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180 Glavni i odgovorni urednik/ Chefredaktör och ansvarig utgivare Mirsad Filipović Urednik/Redaktör Samir Rajić Grafička obrada/Grafisk arbete

SBLŠ / www.blsavez.se Lektor/Korrekturläsare Azra Lokvančić

Redakcija/Redaktion Goran Mulahusić Enisa Bajrić Fatima Mahmutović Esmina Malkić Dopisnici/Korrespondenter Ismet Bekrić (Slovenija) Slavko Podgorelec (BiH) Mišo Vidović (BiH) Bedrudin Gušić (USA) Adresa redakcije/Redaktionens adress Šeher Banjaluka, Luxorgatan 12 591 33 Motala Telefon: +46(0) 141 51684 Internet: www.blsavez.se E-post: mirsad.filipovic@hotmail.com

List izlazi dvomjesečno.

Godišnja pretplata: 6 brojeva 150 SEK plus poštarina Švedska: PG 155 25 59-5 Pretplata i reklame na tel: +46(0) 141 51684 e-post: mirsad.filipovic@hotmail.com Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB

Linköpings Tryckeri AB 013-31 60 40 Naslovna stranica: Enver Enko Kadenić Ferhadija - krovovi

SADRŽAJ BROJ VII/2010

4 PUSTE KAFANE

18 SA GLUMCIMA U MAJU

5

POSJETA MADIH SPORTISTA IZ DONJEG VAKUFA

19

PETI KONGRES SSD BiH

8

PJESMMOM I SLIKOM KROZ VRIJEME

22

TARZANOVA RIJEKA

10

NORRKÖPING SA GLUMCIMA U MAJU

24

DEVET GODINA ASOCIJACIJE "FATMA"

12

RAZOVOR: ENVER ENKO KADENIĆ

29

DI-LOK 2010 – SUSRETI NA PLIVI 10

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 3

Banja Luka

Puste kafane...

Piše:Slavko Podgorelec Banjalu~anin Velike, baš kao i male gradove ne reprezentuju samo kulturne institucije, spomenici, monumentalna zdanja i uređeni javni prostori. Urbana središta prepoznaju se i po kultnim kafanama, gostionicama, bifeima...

Naime, svaki grad posjeduje takva okupljališta koja, po svom enterijeru, nisu ni malo reprezentativna, ali su zato slavna po klijenteli odnosno gostima koji se na takvim mjestima okupljaju.

Zato što su takve kafane zapravo središta i stjecišta kulture ali i – "subkulture"...

I jedan podatak koji govori o tome koliko Evropa, zapravo, zaostaje za Banja Lukom: iz jedne zakladnice saznajemo da je Banja Luka prvu kafanu dobila 1617 godine, a vlasnik je bio neki hadži Husein.

Prema tome, Banjaluka je imala kafane 55 godina prije Pariza (koji je prvu otvorio 1671. godine) i 65 godina prije Beča koji se prvom kafanom mogao pohvaliti tek 1683. godine. DA SE ZNA! Banja Luka je grad koji je, govorili smo već o tome – mnogo prije Pariza i Beča dobio kafane, a danas je ostao bez ijedne.

Moderni kafići su sve prije nego li kafane koje su, zapravo, bila mjesta tišine i intelektualne kontemplacije.

U prvom redu zbog toga što se u njima ni po koju cijenu i ni u kom obliku nije mogao poslužiti alkohol.

Teško da bi iko mogao izbojati kafane koje su, s obje strane Vrbasa, postojale između dva svjetska rata, pa i neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

Prema dokumenovanim opisima i živoj riječi uglednog akademika , pokojnog profesora Vlade Miloševića, kafana je bila mjesto za meditaciju ili tihi razgovor. Uz kafu i osvježavajuće napitke. A u kafanama su se okupljali i ljubitelji dobre kapljice koji su umjeli uživati i u čarima kafanske apstinencije.

Stariji Banjalučani još se sjećaju kafane kod Karla Goldbahera koja se nalazila na desnoj obali Vrbasa – tik uz most u Gornjem Šeheru. Ovdje su pješice, fijakerima, i autobusom dolazili banjalučki ugledni liječnici, kulturni i javni radnici, a čest gost je bio i ban Svetislav-Tisa Milosavljević.

U bašti Karlove kafane gosti su, osim kafom i osvježavajućim napitcima, posluživani i domaćim kiselim mlijekom. Štaviše – mnogi su ovdje dolazili isključivo zbog – kiselog mlijeka, što je danas zaista teško razumjeti.

Kako god je Banja Luka ostala bez starih kafana, tako je ostala i bez gostionica.

Kad to kažemo, onda mislimo na prepoznatljivi ambijent koji, osim obaveznog roštilja, obilježavaju stolovi sa "kockastim" stolnjacima za kojima sjedi klijentela koja dostojno reprezentuje sve moguće socijalne slojeve grada Banja Luke.

Gostionice su, baš kao i kafane, bile prostori "angažovane demokratije" odnosno socijalne jednakosti. To su, dakle, mjesta

4 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Kafana Mostar početkom 20. stoljeća

gdje su za istim stolom sjedili radnici i ugledni umjetnici, liječnici i piljari, oficiri, inžinjeri, nosači i slastičari...

U sjećanju Banjalučana zauvijek će ostati gostionica i kafana "Mostar" koja je sada već davne 1989. godine nepovratno nestala.

Ovaj lokal, koji možemo vidjeti na banjalučkim razglednicama od prije stotinu i više godina, nalazio se u nizu zgrada nakon ogromne Hipotekarne banke koju Banjalučani i danas prepoznaju po dva monumentalna bronzana kipa.

A "Mostar" iz posljednjih godina njegova postojanja upamćen je, osim po kariranim stolnjacima, i po tome što je bio okupljalište najuglednijih imena glumačkog, književnog, kulturnog i javnog života – i to ne samo Banja Luke.

Unatoč reprezentativnim hotelskim zdanjima, u kojima su noćili, najpoznatiji glumci Beograda, Zagreba, Ljubljane i Sarajeva redovno su se sastajali u "Mostaru".

Ljuba Tadić, Stevo Žigon, Ivan Hajtl, Uglješa Kojadinović, Miša Janketić, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Fabijan Šovagović, Zoran Radmilović, Rade Šerbedžija, Pero Kvrgić, Mira Banjac, Reihan Demirdžić, Uroš Kravljača, kao i mnoga druga glumačka imena ovdje su, za istim stolom, sjedili sa banjalučkim ljekarima, profesorima, prosjacima i boemima...

Unatoč mnoštvu prostora u ustanovama kulture, pred kafanom "Mostar" su godinama pripremani, sada već istorijski, banjalučki susreti "S glumcima u maju".

Posljednji su održani 1987. - samo dvije godine prije nego što je "Mostar" pretvoren u kafe-slastičarnicu, prepunu bliještećeg hroma i mesinga, metala i stakla.

S "Mostarom" je, rekli bismo, zauvijek nestao i specifični kafansko-gostioničarski ambijent.

Svako vrijeme nosi svoje – rekli bi mnogi, ali - zar je Banja Luka baš morala ostati bez posljednje oaze u kojoj je vrijeme zaustavljeno početkom prošlog vijeka?

U praškim pivnicama i danas marljivo glancaju mesingane pločice sa ugraviranim imenima uglednika koji su imali svoja mjesta na hrastovim klupama.

Mi smo ostali bez starinskih kafana i gostiona, a omiljeni stolovi, baš kao i drvene sjedalice - završili su ko zna gdje...

Iz aktivnosti naših udruženja

Posjeta mladih sportista iz Donjeg Vakufa Piše:Mesud Mulaomerovi}

P

rilikom prošlogodišnje posjete sportista iz Landskrone sportistima D.Vakufa dogovorena je saradnja između ova grada.

Sportski savez Landskrone i sportska društva rukometa ,nogometa, košarke i stonog tenisa iz Landskrone na čelu sa predsjednikom Sportskog saveza gospodinom Tomom Sörenssonom bili su domaćini sportistima iz D.Vakufa u periodu od 11.5-18.5.2010 g.zajedno sa KK "Bosna L-A" iz Landskone. Mladi sportisti iz BiH-e godišta 93-95 njih 54, sa vodstvom puta u kojem je bio i načelnik Opštine D.Vakuf gospodin Huso Sušić, proveli su divno druženje sa svojim vršnjacima. Odigrano je nekoliko utakmica, održani zajednički treninzi a domaćini su organizovali sadržajan i interesantan program za svoje goste. U sklopu tog programa gosti su obišli značajne kulturne i historijske objekte Landskrone, zanimljivo druženje je održano na bazenu, organizovana je i roštiljada a stiglo su se obići i mnogobrojne trgovine. Stvorena su nova prijateljstva, razmijenjene adrese i mejlovi i za očekivati je da će se budućnosti te veze još više produbiti. .

Koordinator svih ovih aktivnosti bio je KK "L-A Bosna " Landskrona čiji je agilni predsjednik Ferid Lukačević sa svojim saradnicima, Nailom Vajračom, Almom Kapo, inače vođom ovog projekta, Lejlom Arnautović, Naidom Sinanović i Smaijli Shpresa bili domaćini za svaku pohvalu.

Velike mogućnosti kvalitetne saradnje Cilj posjete bio je unapređenje sportske saradnje između Donjeg Vakufa i Landskrone te sagledavanje mogućnosti razvijanja privredne i kulturne saradnje. Preliminarno je dogovoreno da 14. septembra delegacija Landskrone posjeti Donji Vakuf.

Organizovan je vrlo uspješan seminar od strane Sportskog Saveza Landskrona na temu"Uloga sporta u društvu"sa osvrtom na ulogu trenera u sportu, aktivnost mladih i uključivanje u amaterski rad u organima klubova te razmjena iskustava iz ove oblasti.

Posebno je značajno što je postignut dogovor oko izgradnje sportske dvorane u Donjem Vakufu, realizaciji Sportskog centra na otvorenom i obnovi Planinarskog doma, pri čemu je gosp.Tom Sčrensson obećao i pomoć Landskrone.

"Kao načelnik u realizaciji programskih ciljeva imam želju da izgrađujem saradnju sa što više zemalja u kojima sada žive naši zemljaci koji su protjerani u ratnim uslovima.Takva saradnja se ostvaruje sa našim dobrim prijateljima iz Landskrone, koji su bili u posjeti Donjem Vakufu.

Ovdje smo predivno dočekani, posvećena nam je maksimalna pažnja od naših zemljaka ali i Švedana,te izražavam svoju zahvalnost, u ime građana Donjeg Vakufa, organizatorima a posebno gosp.

Tom Sörenssonu i Feridu Lukačeviću. Pozivam naše prijatelje iz Švedske da dođe do uzvratnog posjeta, sa nadom da ćemo i mi biti dobri domaćini. Želja mi je da se pored sportista povežu i privrednici. Osjetio sam da nas ljudi jednostavno vole,vrlo su srdačni, jesu osobeni a mi smo Balkanci."

Dr.Hamdija Mlinarević,predsjednik Sportskog saveza Donji Vakuf: "Nosim vrlo pozitivna iskustva sa željom da preslikamo ovo na rad u našim klubovima. Naša djeca su veoma zadovoljna sa svim sto su doživjela ovom posjetom. Da budem iskren,kod nas još nisu sazreli uslovi za aktivno bavljenjem sportom,a mi postajemo robovi sjedećeg života, premda meni kao doktoru stavljaju sportsku aktivnost na prvom mjestu. Svojim kućama se vraćamo sa puno emocija"

Izjave gostiju i domaćina

Selimović Enver(14),mali nogomet:"Ovo je moj prvi dolazak, sjajni utisci, uslovi rada su ovdje izvaredni, moji vršnjaci Švedani imaju mnogo više motiva za rad."

Sedmično druženje je brzo prošlo, a kako je doživljena ova posjeta od strane gostiju najbolje se vidi iz njihovih izjava koje su dali autoru ovog članka i dječijem novinaru Amni Hadžić.

Huso Sušic, načelnik Opštine Donji Vakuf je kazao:

Mirnes Sarač,(13),košarkaš:"Isto sam prvi put u Švedskoj, uslovi rada su ovdje mnogo bolji nego kod nas, Stekao sam nove prijatelje".

Ajna Dužic,(12), stoni tenis:"Prvi mi je dolazak, sjajni uslovi broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 5

za rad, želim da i oni nama dođu,da vide kako i mi znamo dočekati goste."

Salim Hodžic,(14),nogomet:"Sve mi je super, nosim pozitivne utiske, hvala svima."

Emsad Đelilovic,(14) nogomet:"Uočio sam velike razlike oko uslova rada kod nas i kod Švedana. Hvala na gopstoprimstvu” Fikret Kilim, član uprave STK Donji Vakuf i sponzor: "Organizacija i sve ostalo je bilo super, smještaj,ishrana i gostoprimstvo domaćina na najvišem nivou " Haris Hadžić, član uprave KK Donji Vakuf: "Sve je bilo fantastično, domaćinu čista desetka" Enes Đihan,šef omladinskog pogona:"Iznenađen sam koliko poklanjaju pažnje i odgovornosti prema mladima.Organizacija i prijem su ekstra, svi odreda su nam pomogli."

Sead Cerić, sekretar Sportskog saveza Donji Vakuf:"Najveća korist da se naša djeca upoznaju sa svojim vršnjacima, da vide kako se ovdje živi i kako je organizovan sport."

Nafiz Balihodžić, predsjednik STK Donji Vakuf:"Iskreno govoreći nismo očekivali ovakav doček i da ćemo na ovaj način funkcionisati. Gosp. Tom Sörensson je bio svaki dan sa nama i nosim vrlo pozitivno mišljenje o svim ljudima jer su sve uradili, čak i izvan programa. Teško je sada primjeniti u našim uslovima stečene spoznaje u radu sa mladima, ali moramo učiniti sve da stvaramo uslove za takav rad."

Nail Vajrača,"Bilo je naporno ali slatko, sve je proteklo u najboljem redu, tako da nam ni kiša nije mogla pokvariti niti raspoloženje niti druženje."

Ferid Lukačević, predsjednik KK L-A "Bosna" Landskrona: "Drago nam je da smo imali opet šansu da ugostimo naše sportske prijatelje iz Donjeg Vakufa. Bilo je lijepo i drago mi je što smo uspjeli. Veliko hvala mojim saradnicima a posebno bih se zahvalio Sportskom savezu Landskrone i gosp.

Tomu Sörenssonu što je učinio sve da ova posjeta ostane u sjećanju svih učesnika. Zahvaljujem se i sportskim društvima Landskrone; FK Wormo, GW Landskrona HK, BK Scania i naravno zahvaljujem se našim saradnicima, Savezu Banjalučana Švedske, BH udruženju iz Helsinborga, podršci građana Donjeg Vakufa iz Malmö-a na čijem čelu je Mirhet Kilim kao i Udruženju "Ljiljan" Landskrona, te svim roditeljima kako našim tako i švedskim na pomoći. Svi zajedno se moramo zahvaliti ambasadi Švedske u Sarajevu koja je pomogla našim gostima oko dobivanja viza i neradni dan, nedjelja, bila je njihov radni dan". Šta reći na kraju. Kao učesnik ove manifestacije i nezaboravnog druženja mogu samo zaželjeti da ovakvih susreta bude što češće te da se ostvare želje svih učesnika za razvijanje saradnje kako u sportskom i kulturnom dijelu tako i na privrednom planu".

6 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Domaćini smotre u društvu gostiju Aleksandra Gabelića, člana Švedskog Parlamenta i Darka Zelenike ambasadora BiH u Kraljevini Švedskoj

Zaduženi za organizaciju smotre - Azra Jelačić i Zlatko Avdagić sa Merdanom Ramezić iz udruženja «Bosanska Krajina» - Malmö

Smotra mladosti, znanja i ljepote

Banjalučanka Sadeta Sokol recituje svoju poeziju

Doktor Besima Sokol, doktor Amira Čehić, Sadeta Sokol u društvu Mirsada Filipovića

Hor iz udruženja «Behar» Geteborg na čelu sa Zlatkom Djonlagićem, dao je poseban šarm smotri kulture

I ove godine održana je Smotra znanja i kulture bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj. Kao i obično, na jednom mjestu, skupili su se juniori i seniori da pokažu sve ono što su radili i vježbali u toku ove godine.

Pjesma i ples, recitacije i folklori uljepšali su tu subotu, 5. juna 2010 godine, svim prisutnima toga dana u Motali.

Publika je svoje odobravanje izražavala aplauzima, a oni na sceni su u punom sjaju predstavljali ono što znaju, čime vladaju i što žele podijeliti sa publikom.

Takmičari u znanju, učenici od IV do IX razreda, pokazali su da su i ove godine spremni na izazov koji testiranje nalaže!

Mnogo treme i puno znanja dali su rezultate i pobjednike koji ove školske godine putuju za Bosnu i Hercegovinu, kako nam je to obećao koordinator za školstvo Safet Omerović.

Svi oni koji su se toga dana našli u Motali, gradu domaćinu, jesu pobjednici na ovaj ili onaj način. Trud i rad te želja da pokažu šta znaju i umiju bila je nagrađena te subote.

Ne bismo bili pošteni kada ne bismo spomenuli udruženje ” Ljiljan” iz grada domaćina i njihovu angažovanost na smotri. Uvijek spremni da dočekaju svoje goste, članovi Ljiljana su to dokazali i ovaj put kao organizatori Smotre po peti put! Spremnost i volja članova udruženja je ogromna i to je iz sviju zračilo te subote! Nadamo se da su svi gosti jednako zadovoljni Smotrom kao i članovi udruženja.

Tekst: Azra Avdagić Foto: Goran Mulahusić Presretni pobjednici školskog takmičenja za nagradu putuju na jesen u BiH

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 7

»Vezeni most 2010«

PJESMOM I SLIKOM KROZ VRIJEME Piše:Ismet Bekri}

K

o se ne sjeća osnovne škole u Desnoj Novoseliji? Nosila je ime borca ovog kraja Zaima Isakovića. I danas tu odzvanjaju dječiji glasovi. Miješaju se sa žuborom slapa.

Sada je to područno odjeljenje osnovne škole iz Karanovca, nazvane po znanom sprskom pjesniku Milanu Rakiću.

Osmorazrednu školu pohađa 150 učenika, među kojima ima i bošnjačke djece. Lijepo je čuti da se prognanici vraćaju u svoj kraj, i da ima i najmlađih, koji se tu školuju. Brojevi nisu za veliko isticanje, ali – ipak se kreće...

I baš u toj školi, uz Vrbas, počeo je 26. maja i ovogodišnji književni karavan koji organizuje Zajednica udruženja građana Banjaluke i koji je, kako nam rekoše, uvod u julsko druženje Banjalučana. Onih koji su ostali u svome gradu, i onih koji su se rasuli svijetom, a kojih je mnogo, mnogo više.

Djeci Gornjeg Šehera, Novoselija i dijela Karanovca svoje stihove govorili su banjalučki pjesnici: Enisa Osmančević Ćurić, Ranko Pavlović, Kristina Mrđa i Ismet Bekrić. Njima će se na »Vezenom mostu«, 10. jula, u avliji rodne kuće Nasihe Kapidžić Hadžić, pridružiti i drugi književni stvaraoci, među kojima i Dušan Pop Đurđev, Manja Žugman Širnik, Gradimir Gojer, Nenad Radanović, Šimo Ešić, Mirsad Bećirbašić, Kemal Coco, Ranko Risojević, Jovan Joco Bojović, Aleksandra Ćvorović, Muhidin Šarić, Slavko Podgorelec i dr.

KAD ZAPJEVA »SAFIKADA«: Lijepe riječi čule se se te srijede, zapravo već večeri, i u prostorijama Zajednice udruženja građana Banjaluke u Mejdanu. Tamo gdje je nekad bila slastičarna »Dulčineja«. Prvo smo te riječi slušali u glasovima hora »Safikada«, koji tu srijedom ima redovne probe. »Put putuje Latif-aga...« »U Šeheru, kraj bistra Vrbasa.« Koliko je Latif-aga koji su morali put putovati, i kojima je žao svakog djelića rodnog grada. Tu žalost malo ublažuju ljetni dolasci, druženja, a onda opet rasplamsavaju ponovni odlasci.

I tako, u krug. Krug, ipak, postaje bar malo uži, bar zehricu, jer ima i onih koji se vraćaju, ili bar produžavaju vrijeme svoga boravka. Kao gosti u svome gradu.

A žene koje pjevaju u horu »Safikada« nisu, i ne žele, biti gošće u svome gradu. One su tu, i žele da to potvrde i svojom pjesmom.

O tome nam je govorila i Atifa Kika Duna, koja rukovodi ovom raspjevanom grupom: »Našem malom horu dali smo ime po čuvenoj Banjalučanki koja je ušla u legendu. Po Safikadi. Na redovne sedmične probe dolazi uvijek petnaestak zaljubljenica u našu pjesmu, u gradsku pjesmu, prije svega sevdalinku. Time želimo sačuvati i naše korijene, i na sve teškoće i izazove odgovarati prije svega – pjesmom.« »Safikada« je i naslov opere koju upravo završava banjalučki

8 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

profesor muzike i kompozitor Muharem Insanić. Tog majskog predvečerja u prostorijama Zajednice udruženja građana Banjaluke, gdje je predstavljena i najnovija knjiga »Banjalučkih žubora«, našao se i ovaj muzički pedagog i umjetnik. Nije puno govorio o sebi, i svome radu, jer to prepušta drugima; samo je napomenuo da završetak rada na operi »Safikada«, na libreto Slavka Podgorelca, očekuje do kraja ove godine.

BANJALUKA NA SLIKAMA ALIJE SARAČA Promocija nove, već 12., knjige Banjalučkih žubora, s naslovom »Sva ta draga lica«, bila je povod da se pročita poneki stih ili odlomak iz pjesama i zapisa stalnih saradnika: Jovana Joce Bojovića, Slavka Podgorelca, Denisa Dželića, Fuada Balića, Kemala Coce, Ejuba Pašalića, Muharema Sitnice Siće, Irfana Nurudinovića, Bedrudina Gušića, Mirsada Filipovića, i dr., ali i novih, onih koje su ova izdanja podstakla da ispričaju i svoje priče: Dejana Kataline, Sande Hrkić, Edhema Trake, Seada Mulabdića, Emke Smajlagić, Slobodana Rašića, Harisa Grabovca...

Riječi, tako, pomažu da se po svemu onome što smo mi, i što je naš grad, ne hvata paučina zaborava. Grad živi i na brojnim slikama i crtežima likovnih umjetnika: Alojza Ćurića, Omera Berbera, Enesa Mundžića, Ahmeda Bešića, Valide Mujezinović, Ante Mikete, Enke Kadenića... Stalni likovni saradnik Banjalučkih žubora je i likovni pedagog i slikar Alija Sarač, koji se u svoj grad vratio čim je ponovo dobio ključeve svoga stana u Boriku. »Banjaluka je moja stalna inspiracija«, rekao je Alija Sarač na promociji Banjalučkih žubora.

Vidi se to na stranicama svih knjiga Banjalučkih žubora, a Banjaluka kroz vrijeme zablistaće i na njegovim brojnim slikama i crtežima na izložbi koja je otvorena u prostorima Banskog dvora i koju će svi oni koji dodju na ovogodišnji »Vezeni most« moći razgledati i u dane druženja. »Na mojim slikama i crtežima oživljavam ljepote Vrbasa i Suturlije, a također i dijelove stare, već pomalo zaboravljene Banjaluke«, rekao nam je slikar Alija Sarač. »Pokušao sam i da crtežom dočaram panoramu stare Banjaluke, one iz 1900. godine. Tu su i stara zdanja Donjeg Šehera, kao i moga Pobrđa.« Ovih dana Alija Sarač slavi 60-godišnjicu mature u banjalučkoj Učiteljskoj školi. Tome svome datumu, i datumu svoga grada, najljepši poklon je upravo jedna izložba na kojoj ćemo »Crtežom i slikom kroz vrijeme« doživljavati svoj grad kao nepresušno vrelo.

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 9

Sjećanje na Adema Ćejvana

NORRKÖPING ”SA GLUMCIMA U MAJU” Piše:Ozren Tinji} Slobodno bi se moglo reći da je i ovog maja, po 12-i put, Bosanski kulturni centar u Norrköpingu, bio centar kulturnih zbivanja u Švedskoj. U znak sjećanja na velikog banjalučkog glumca i boema, Adema Ćejvana, koji je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća osmislio druženja glumaca sa područja bivše Jugoslavije ”Sa glumcima u maju”, a koje su se održavale u Banja Luci, slična kulturno- umjetnička manifestacija je ponovo održana i ove godine. Bogat dio svog repertoara mnogobrojnim posjetiocima su predstavili Folklorna grupa i Mješoviti hor udruženja ”Bosna i Hercegovina”, a u muzičkom dijelu nastupili su Enes i Aziz Kapidžic pokazavši svu raskoš i ljepotu koju pruža sviranje gitare, te sazlija Asim Hodžic. Prisutne je pjesmom vratio u neka ljepša vremena Vahid Vajdo Alić a recitalima Sabahudin Bahtijaragić Cober i Šemso Avdić. Prisutnima se obratio Mirsad Filipović, predsjednik Saveza Banjalučana Švedske a u uvodu programa, o samoj manifestaciji i njenom značaju govorio je Ozren Tinjić, koji je rekao: Prije svega, cijenjeni prijatelji lijepe riječi, ugodne pjesme i srcu bliske muzike, koristim priliku da Vas pozdravim i, na određen način, zahvalim jer ste svojom prisutnošču ovoj kulturno umjetničkoj manifestaciji još jednom pokazali i dokazali da duh jedne ljepše i kulturnije BiH još uvijek postoji među nama. I ne samo to: ovim svi mi nedvojbeno pokazujemo da smo lišeni i to u svakom pogledu onih tako zamornih i svugdje prisutnih podjela na naše i njihove, na one koji se klanjaju ovom a oni drugi onom bogu, na one koji se zovu ovako a oni tamo onako, itd., itd.

U svakom slučaju, cijenjene dame i gospodo, drugarice i drugovi, sasvim sam siguran da Adem Ćejvan, kada je svojevremeno zamišljao svoje i naše ”Susrete sa glumcima u maju”, niti jednog trenutka nije znao da će oni, protekom vremena, poprimiti i danas prepoznatljivu Švedsku dimenziju. A ta je da upravo ti glumci, evo, u maju, okupljaju na jednom mjestu ne samo Banjalučane, već uopšte ljude koji neopterećeni današnjim tako prisutnim razlikama i različitostima, neosporno dokazuju kako postoji jedan bolji i ljepši svijet u kojem se isplati živjeti.

Tamo negdje početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, u kratkom osvrtu povodom 30-ogodišnjice Ademovog glumačkog rada, poznati banjalučki ljekar i boem, Josip Jović - Sover, napisao je: ”Voli Banja Luku, Vrbas i svaki kamen. U stanju je ad hoc izmisliti legendu o svakoj avliji, mjestu kraj Vrbasa, a o Ćejvanovoj pećini iznad rodne kuće izrekao je toliko priča, i čini mi se da mu je pripovjedački dar osnovni talent. O porijeklu Ćejvana čuo sam nekoliko verzija nadahnuto izmišljenih, ali umjetnički duboko istinitih. Doživio je svoj jubilej naš Adem Badem, Nundara, Piljub, Kvak i mi mu želimo da poživi među nama mnogo godina onakav kakav jeste, u dobrom zdravlju, služeći podjednako mitološkim bogovima: Taliji, Veneri i Bahusu”.

Profesionalno gledajući, podatak da je Adem Ćejvan dugi niz

10 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Mješoviti hor iz udruženja « Bosna i Hercegovina» Norrköping otpjevao je nekoliko najljepših banjalučkih pjesama

godina radio u Beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Hrvatskom narodnom kazalištu i Gaveli, Sarajevskom i Banjalučkom narodnom pozorištu, najbolje govori o kakvom je formatu glumca riječ. Međutim, grdno bi pogriješili ako bi pomislili da su pozorišne daske ili filmske i televizijske kamere bili jedina Kvakova preokupacija. Postajao je on, onaj pravi Adem kada bi zasjeo u Kabareu kod Slavka Zamole, sa Soverom i rajom u bašti kafane ”Mostar” ili na nekoj od mnogobrojnih Vrbaskih plaža. A o poznatim akšamlucima u hladovini njegove bašte da i ne govorimo. Znao je ponekada biti i ekstravagantan, kao npr. kada se jureći provoza banjalučkim ulicama na svom trofeju iz II Svjetskog rata, švapskom motoru sa prikolicom. Na glavi onaj starinski kožnati šljem i starinske okrugle naočale, duboke do koljena oficirske čizme a iza vijore skute njegovog kožnog mantila. ”Reći ma šta ovoj ljudini, sočnoj, kabastoj, plećatoj, gotovo neuhvatljivoj i nemjerljivoj, i kao čovjeku i kao glumcu, bojim se da će to biti uzaludno mucanje, pa čak i konvencija i šablon, a na izgled vrletni Ćejvan (u suštini dobrodušan i plemenit) jeste i ostaće odlučan demanti sapinjanja u bilo kakve definicije i šablone”, reći će o njemu Vlajko Ubavić i zaključiti: ” Adem Ćejvan spada u uzak krug istaknutih dramskih umjetnika cijele naše zemlje, a bez ikakve sumnje, među najpopularnije stvaraoce, i to ne samo u teatru nego i na filmu i na televiziji, gdje je cio niz godina trajno i bogato prisutan. Neka od njegovih ostvarenja u sva tri ova medija idu u sam vrh jugoslovenskog glumišta. Adem Ćejvan ima sve, baš sve što rođenom glumcu treba. Od tog dragocjenog blaga koristio je i iskoristio zaista mnogo, ali ne sve. A on to, uvjeren sam, može. Čudni su putovi Ademovi…. Čudni, šaroliki i čestiti”.

A šta je sve Adem posijao, ostavio iza sebe, posebno njegovoj maloj raji, najbolje pokazuje primjer Izudina Smailagića našeg Zude koji nam je i ove godine, nesebičnom i strastvenom organizacijom ovih susreta, Sa glumcima u maju, u najljepšem mjesecu u godini, doveo u naš grad tračak Banja Luke, Vrbasa i uopšte naše Bosne i Hercegovine.

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 11

Razgovor - po banjalučki bez povoda ENVER ENKO KADENIĆ - banjalučki slikar, pisac i pjesnik u egzilu:

RASPLAMSAVAJMO PLAMEN, NEDAJMO DA SE GASI, PRI^A O NAMA, VRBASU I LIJEPOJ ALMASI! Piše: Bedrudin Guši} (USA)

E

vo još jednog mog sugrađanina, u kratkom vremenskom intervalu. Za razliku od razgovora sa Zlatkom Lukićem, koji je bio s povodom, ovaj je bez povoda, ali sa itekako mnoštvom razloga i motiva. Puno toga imamo zajedničkog da se ne bi ispričali od jutra do sutra, ali za ovu priliku neka bude ovih nekoliko pitanja, te njegovih odgovora koji su, zapravo, originalan govor njegove umjetničke duše. Ja sam ga pitao "prozno", a on je, uglavnom spjevao svoje odgovore. Ne samo stihova radi, nego i snažnih poruka u njima, a naročito između njihovih redova.

Dragi prijatelju, sugrađanine, kolega po peru, kolega po egzilu i komšijo! U ovih nekoliko riječi stale su naše obje lične karte. Jesam li sta propustio kada govorimo o njima (ličnim kartama obojice)?

KADENIĆ:" Uglavnom su slične, sve sudbine i naše karte lične, nas koji tumarajuć' gustom šumom, basamo za našim drumom"...

"Nema šanse da banjalučka duša, da bilo čija duša, ako je svjesna šta je bilo u Bosni, ostane spokojna", rekao mi je u nedavnom intervjuu naš sugrađanin i kolega po peru Zlatko Lukić. Kako stoje stvari sa tvojom dušom?

KADENIĆ: " U mojoj duši haraju i ne smiruju se oluje, isprovocirani grmljavinama i magmama mučnim, što iz bezdani njene sukljaju grotlima žučnim"...

Da li je još uvijek prisutan eho egzila u tebi i hoće li i kada prestati?

KADENIĆ: " Nikad' neće prestati taj " Eho " , i sad' odzvanja evo, hara ambisima smrknutih zora, niknulih iz noćnih mora, kroz čija ugašena jutra, odjezdiše nekud' naša izgubljena sutra"...

12 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

"Nezatvoreni krug", naslov je tvoje knjige. Šta je njena tematika i hoće li krug ostati nezatvoren, barem za našega vakta?

KADENIĆ: Knjiga je posvećena našim slijedećim generacijama...Neka znaju ko su, odakle su, zasto nisu tamo gdje nas više nema, da znaju gdje su im korijeni. Opisuje jednu malu, poštenu, bosansku porodicu, koja je prošla kroz ratni uragan vodeći svoj mali rat, na sebi svojstven način - rat za opstanak, rat za goli zivot. Priča ne dotiče ni političke, ni vjerske, ni rasne, niti bilo koje razloge stradanja osim onih ljudskih u smislu ljudskog ili neljudskog u ljudima ili neljudima...Krug se nije zatvorio. Nakon što junaci ove priče provozaše životni slalom kroz kapije sudbine i dalje ne znajući šta li im se iza brda valja...Ko zna kad, ko zna gdje i kome će se iznad glave zatvoriti taj vrtlog, koji evo nas sviju još uvjek raznosi u svom nepredvidljivom kovitlacu???

Može li se i gdje knjiga nabaviti?

KADENIĆ: Obe moje knjige - roman " Nezatvoreni krug " i zbirka poema " Eho Egzila " su printane u vrlo malom i ograničenom broju - praktično u kućnoj radinosti, tek toliko da bi se zadovoljile službene forme njihove prezentacije i copyright-a. Šta da radim sa možda cirka, najmanje hiljadu knjiga, jer nitko neće da printa manje tiraže , u svom malom apartmanu - ateljeu, koji je do zadnjeg milimetra ispunjen slikama, platnima, štafelajima, skicama i svim ostalim potrepštinama koje prate ovo čime se ja bavim? Nažalost, knjige se još ne mogu nabaviti, bar za sada, a ono što je otprintano razgrabili su prijatelji i rodbina. Pokušavam ih prevesti i na engleski jezik.

U pripremi ovog razgovora rekao si mi da spremaš novi ciklus slika sa naslovom "Na kantaru razuma". Šta je inspiracija tome ciklusu?

KADENIĆ: Nakon objektivnog zatišja, poslije nekoliko izlozbi ovdje u Manchesteru, Exhitoru, Bostonu,vratio sam se ciklusu " Na kantaru razuma ". Noseća ideja i inspiracija ovog

Ciklusa je, da je na tom mom kantaru " šljem prevagnuo mozak". Osim toga, kao eliksir za dušu, paralelno radim na Ciklusu " Soccer " ili po našem rečeno, "Nogomet ". Kad' će biti , šta će biti ???

Za sve treba dosta vremena, pa i para, čega je ovdje uvijek malo.

Ako sam dobro informiran, jedan si od onih naših sugradjana koji ne posjećuje naš grad. Jeste, to je sada neki potpuno drugi i drugačiji grad, ali još uvijek su u njemu mezari i grobovi naših najmilijih, zeleni Vrbas još uvijek jednako žubori i ne mogu, barem njemu, ništa. Naravno, ne spočitavam nikome ništa, ali nije li to, na neki način, pomalo bježanje od stvarnosti?

KADENIĆ:" Grad, gradom ne čine ulice i zgrade, nego ljudi i duše, raznosi se opet Eho, ovom olujom što puše."

Citirat ću jedan pasos iz moje poeme " Studenac ": " Jednom po ponoći , tražeci duši pomoći, odlučih da kradom, prošetam svojim gradom, stišavajuć' koraka bat, kroz policijski sat...

Upadoh u neku čudnu noć, k'o iz najcrnje bajke, zvijeri nose puške, ljudi su ispred hajke.

Zvijeri urliču, laju, reže, ljudi se okreću, zbunjeni bježe...

Sve su bliže i bliže, iz pušaka plamen lize, štekću rafala smrtonosni hici, samrtnički guši hropac, jezivi se prolamaju krici "...

Zar je ovo bježanje od stvarnosti ?Šta je s' onima obeščašćenim, opljačkanim, izubijanim, omalovaženim, što se vraćaju, ovima " gore "da im upotpunjavaju zadovoljštinu, da ih još koji put šutnu otpozada ?

Ferhadija se polahko a sigurno uspravlja. Ako nas ne bude tamo, te naših potomaka, hoće li taj naš najprepoznatljiviji orijentir u vremenu i prostoru - nekada simbol Grada, postati nijemi spomenik našeg nekadašnjeg višestoljetnog bivstovanja na obalama Vrbasa? Kome će ona, zapravo, trebati?

KADENIĆ: Ah, Ferhadija, Ferhadija ! Donji Šeher, Sahat Kula , Vrbas, Kastel pa Studenac, Kastelov ćošak, kolijevka djetinjstva i života. Sve sam to slikao , stihove pisao,u dušu utisnuo svu Banja Luku i sve ono okolo... To ishlapiti ne može.

"Nisam mog'o ići na tu stranu, nisam mog'o suze oku skriti, morao sam s' tugom okrenuti glavu, il' plakati, plakati ili se napiti."

Ne znam u stvari koga sam citirao (Zvonka Bogdana, op.

B.G.), ali je upravo tako bilo. Nikad' nisam otišao da vidim to toliko užasno stratište, a meni toliko sveto.

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 13

!"

vandalističko- razularenog nacizma.

Nadvila se tuga nijema kao duga, od Novoselije , pa dole Seherom, s obe strane niz Vrbas...

Dostojanstveno se Banja Luka guši bolom svojih muka ...

Kroz reflekse rata, najvećeg ovog Kazamata, doći će bijele ptice, iz poštene maternice, akšamima novog vakta fina, odjeknuće s Ferhadije glas Mujezina

Nas poznati sugrađanin - biskup Franjo Komarica, nam je na kraju jednog intervjua kojeg sam radio s njim, poručio: "Nemojte dozvoliti da vam zavičaj postane tuđina, a tuđina zavičajem". Vjerovatno se uvaženi biskup poslužio metaforom budući da svaki čovjek može imati samo jednu majku i samo jednu domovinu, jer sve ostale su maćehe. Kako bi ti odgovorio na biskupovu poruku, vapaj...?

U nastavku moram da citiram nekoliko izvadaka iz moje Poeme " Ferhadija " ( kako je nastala ): " Čudna svjetlost neka, omamljujuće, džennetski meka, rujnom zorom što sviće, iz majke zemlje niče...

Bljesnu svjetlost, obasja sviju, ugledaše Ferhadiju, ljepoticu vitka stasa, što se izvi kraj Vrbasa." ( kako je nestala ): " Raspuče se zemlja - jeknu, jednom, pa još jednom, do zvjezda odjeknu, taj sablasni eho što grmi u mojoj duši, kao i sada evo.

Vidjeh iskru što bljesnu, u tonama dinamita nesta, Ferhadija sijati presta, kroz mrak cinizma,

14 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

KADENIĆ: Sve zavisi od toga šta je ko doživio i kako je to preživio. Svi oni čija su svetišta ostala netaknuta, svi oni koji su ostali u svojim stanovima, kućama i na svojim položajima - ostali u Banja Luci...Svi oni koji se nisu morali kriti po podrumima banjalučkih periferija, koji nisu doživjeli "azil" Jordanskog bataljona (za one koji ne znaju, riječ je o vojnim formacijama UN koje su bile stacionirane u tampon zoni izmedju tada okupiranog dijela Hrvatske - "Republike Srpske Krajina" i slobodnog dijela Hrvatske - od Nove Gradiške do Novske, op. B.G.) pod tenkovskim ceradama i gašinačka poniženja...Svi oni koji nisu razbacani po krajevima Svijeta razrogačeni skakali iz Reffugee kreveta pitajući se: " Zašto su more snovi moji, zašto baš u meni taj otrov stoji ???"

Zureći do bezdaha na poslove najnižeg ranga, najmizernije plaćeni, izloženi prezirima i poniženjima nezamislivih granica.

Da ! Svi oni neće za nas ni da čuju,hrabro samo poručuju: "Ostajte tamo- vi ste naša dika !

Nema veze što vas stoji rika, ništa ne brigajte, čemer rigajte !

Ne bacajte "sovu", samo pošaljite lovu, pognute glave šljakajte bez pretenzija, riknite u blatu bez penzija.

Nastavite u starom izbjegličkom, ofucanom čamcu, sanjajući kartu u suprotnom pravcu.

A nama i meni sličnima, sve što nam bi sveto, davno je već oteto.

Kako da shvatimo, da nema gdje da se vratimo...

A svi oni tamo što su, bar za mene zna se ko su..."

Rekao si mi da pomalo pišeš. Je li na pomolu neka nova knjiga ili...?

KADENIĆ: Da, pomalo, ponekad' nabacim poneki stih, tek toliko da uhvatim žicu za nešto što sam počeo poodavno, pokušavajući da odgovorim na pitanja otkad zemlja traje : " Jel' starija koka ili možda jaje?

Ali ne bih ja o tome dugo, jer postoji teško i pitanje drugo, na koje do sad' odgovorio nije niko, dal' je Banja Luka il' je Kastel prvi, kraj Vrbasa niko'??? " Za sada o tome toliko.

Zastupljen si u Publikaciji "Ko je ko u bh. dijasporu - pisci", u izdanju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Da li je i tebe prijatno iznenadilo da nas se barem neko u Domovini sjetio?

KADENIĆ: Ipak se pokrenulo. Aferim !!!

Ovo što ti radiš, što ja radim i još mnogi, neki zovu "uzaludan posao" koji "nema nikakvog smisla" jer sve je "izgubljeno". Barem meni tako govore. Da li je uistinu ova naša borba, a to jeste borba i to za uzvišene ciljeve, besmislena?

KADENIĆ: I ovdje ću citirati samoga sebe iz moje poeme " Kamen sa duše ": " Trljam oči, kontam k'o ukopan, gdje nestade dan?

Okrećem glavu na sve strane, nikad' da svane.

Noći i nakaze svijetom gaze, jezike plaze.

Skeptičan i bez daha, doletih u susret individuama nekim, što me sjeku pogledima prijekim.

Podmuklo reže, pogledi im bježe dole, pucali su na nas gole.

Sva moja maštanja da zagrlimo praštanja, su prst u oko, klikcem žestoko dok kamikaza letom, tumaram planetom, olujama poniženja obraze kvasim, nigdje da se skrasim.

Ne mogu da sletim, a da se ne svetim, nisam ni ja nik'o iz saksije,

dio sam ove Galaksije.

Smoždiću one što Svijet ruše, ovim kamenom sa moje duše."

Prema tome, borba je sveta i za najuzvišenije ciljeve !

Mi - muhadžiri koji samo tijelom obitavamo na nekim drugim - izvanzavičajnim prostorima, znamo reći: "Ovdje nismo - tamo (u zavicajima) nas nema". Gdje nas, ustvari, uopće - ima (ako nas ima)?

KADENIĆ: " Nikad ne zaboravimo, nad nama učinjen lopovluk, prijateljima za dušu, dušmanima uz ćorluk.

Rasplamsavajmo plamen, nedajmo da se gasi, priča o nama, Vrbasu i lijepoj Almasi !

Evo nam se smješi, cijeloj Bosni maše, slobodno i drukčije ovo Sunce naše, maše nam po cijelom svijetu, na svakom poslu i fakultetu, svuda srećem našu sortu, i u sportu i na frontu, i po danu i po mraku, i na vodi i u zraku.

Snažnije i hrabrije Suncu kliču, oštre Boce naše, što svuda niču !"

Na samom kraju, hoceš li uručiti neku hediju našim sugradjanima i čitateljima, ili poručiti?

KADENIĆ: Heeej Banjalučani !!! " Protjerani, na sve strane rastjerani, opljačkani, omalovaženi, silovani, klani, živi zatrpavani, ne klečimo, ne molimo, ne puzimo, ne plačimo.

Uskovitlajmo naša stoička ispaštanja, visoko iznad pognutog praštanja, nek' jezovit prasak grmljavine spasa, odjekne Kanjonima Vrbasa." Želim da Te zdravlje i stvaralačka energija još dugo služe, da samom sebi i svima nama podariš još mnogo govora svoga srca i duše, bilo na platnu bilo u stihovima i tekstovima, te hvala za ovaj razgovor.

KADENIĆ: Kao što vidis, ja sam uvjek u " gardu " i prije nego što gong udari ja sam spreman. Nabijen sam inspiracijama.

Skripaću perom i mahat ću kistovima do posljednjeg daha.

Da bih sve uradio što planiram trebalo bi mi makar tri života , ali šta se može, ne može se iz ove kože. Iako sam nastojao da budem sto koncizniji u našem razgovoru molio bih i Tebe i čitaoce da ne zamjerite ako sam negdje bio preopširan.Hvala Ti na prijatnom razgovoru uz najljepše želje Tebi i svoj našoj raji. A sada je vrijeme da se i kahva popije. broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 15

»VEZENI MOST 2010« UREĐUJE: ISMET BEKRIĆ

BANJALUČKA SJEĆANJA

ŠARE DJETINJSTVA U sobi djevojčica išarala zidove – za svoju mamu nacrtala svatove u veseloj sviti, veliku lađu i jablan viti.

A mama rekla glasno, u sreći: »Neka se ova soba ne kreči!

Nek plovi lađa nacrtana još mnogo sati, još mnogo dana!«

Nasiha KAPIDŽIĆ HADŽIĆ

I Banjalučke Aleje Bile Su Naša Svetišta U Dosluhu Sa Bogovima Ljubavi Što Su Prostirali Šareni Jesenji Tepih Ispred Naših Nogu Šaputajući U Vrhovima Kestenova Naša Imena Mjesečeve Obrise Između Listova Da Nam Osvijetle I Pokažu Pravi Put

16 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

(25. juni 2008.)

Iz rukopisa nove pjesničke zbirke Migdat HODŽIĆ

O LIPI Još nije s time načisto svijet – da li je lipa drvo il' cvijet.

Jer, ona s proljeća, izgleda, prvo, kao i svako normalno drvo, ali čim proljeće pred ljetom padne, sva se u cvijet i miris dadne.

Tada joj krošnja postane medna, poslastičarnica osa i pčela i prava košnica koja miriše u deset šuma i devet sela!

RUKA POMIRENJA Ima li mjesta za mene tu pokraj tebe u našem gradu brate ima li nade da živimo skupa kao ljudi

A onda prođu vrućine ljetne i jesen lipi u krošnju dune, pa joj se lišće i grane cvjetne kao maslačci počnu da krune.

Tada je lipa ponovo drvo – cijele se zime mrzne, al' sanja kada će ponovo granuti sunce i doći bajno doba cvjetanja...

Zbog toga ostaje tajna za svijet, da li je lipa drvo ili cvijet.

Šimo EŠIĆ

BANJALUČKI ROMI Vjetrovi nas s Vrabasa odnesoše ispod dalekih duga, dušu nam cigansku obuze čemer, i tuga, hiljade nas tumaramo bez doma i groba, izgubljeni, ne znamo jedan za drugoga.

O, sjeto, nemiri razoriše naše domove, i snove, ožiljke i suze stoljetne ne brojimo više, lažnim osmijesima bijasmo potapšani, danas spoznasmo istinu, šta nam se piše.

Cigani, braćo, u pjesmamam vas tražim, za ratove plaćamo danak, i ove noći.

Gdje nas nema, tu nema ni sreće, kataklizme se vraćaju, i zlo će opet doći.

Ožiljke na duši s osmijehom nosimo, izgubljeni u bespućima zbog tuđih ratova, na Veselom ni plača ni smijeha nema, o, da li će ikad biti ciganskih svatova.

Šemso AVDIĆ

Evo ruka – pomirenja čovjek budi daj da zajedno volimo

ovaj grad našu Banjaluku obasjanu suncem okupanu Vrbasom kao majčicu kao sestricu kao djevicu ponosnu Kao Šehitluci visoku kao Vrbanja duboku kao Šeher bistru našu banjaluku Evo ruka čista kao suza pruži i ti svoju da gradimo most prijateljstva da živimo kao ljudi zajedno u istom gradu brate ne daj da nam našu budućnost kradu

Mirsad OMERBAŠIĆ

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 17

Sa glumcima u maju

Sje}anje na jedno vrijeme, jednog ~ovjeka, jedan na~in života Piše:Izudin Smailagi}

A

dem se rodio u Banjaluci 2. marta 1927, jedan dan prije Šemse Sitnice i zato ga je mogao poslati da mu kupi pivo, ali mu je šeret Šemso, u prisustvu mladih dama, znao reći «kako čika Adem kaže». Adem se mogao roditi samo u Bosni kao sedmo dijete, jer su familije u tadašnjoj Bosni imale puno djece.

Završio je osnovnu školu i trgovačku akademiju u Banjaluci. Otišao je mlad u partizane i proveo tamo dvije godine. U glumce ga je odveo Ćamil Sijarić koji je tada bio upravnik Narodnog Pozorišta u Banjaluci.

Poslije je bio prvak Hrvatskog Narodnog Kazališta, Sarajevskog Narodnog Pozorišta i Beogradskog Dramskog Pozorišta. Nekoliko puta se vraćao u Banjalučko Pozorište gdje je dočekao penziju.

Imao je rak prostate i drugu operaciju srce nije izdržalo jer mu je drugi infarkt skratio muke. Rekao je jednom prilikom «umro je reditelj Hasanaginice, umro je i Pintorićbeg a i Hasanaginica, pa im fali na Ahiretu Hasanaga te me zovu» Adem je volio svoju mater, babu koji je umro relativno mlad 1943.godine u 52. godini života i to kada je Adem bio u partizanima. Volio je svojih pet sestara, svoje tri žene, uopšte žene a i one su voljele njega. Volio je svoje dvoje djece a nagovarao je svoje žene da rađaju još. Volio je i životinje.

Sjećam se jedne svrake koja je dolazila na krušku ispod koje smo sjedili, igrali remija i šalili se. Ona je reagovala na njegov glas i kao da je razgovarala sa njim, ali kad bi mi drugi pričali uopšte nije reagovala.

Evo nas dvanaesti put «Sa glumcima u maju» u Noršopingu da se sjetimo Adema Ćejvana, glumca i čovjeka, da spomenemo Najviše zaslužan za održavanje «Susreta u maju» - Izudin Smailagić

18 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Uvijek rado viđeni gosti , sevdalije Vahid Vajdo Alić i Enes Kapidžić

njegovu i našu Banjaluku, Vrbas, Studenac, vrbaske sedre. Da se sjetimo Ademovog glasa koji je sa Studenca bodrio čamđije kada bi ustjerivali čamce uz brzake sa povikom aaaaaaaa, a njemu bi se pridružilo desetak odraslih i djece koji bi se zadesili na Studencu. Adem je bio vrhunski glumac i imao je izuzetno dubok glas koji je djelovao umirujuće i od kojeg su mala djeca brzo zaspivala.

Jednom prilikom kada je živio i radio u Zagrebu padne Ademu na pamet njegova stara mati pa se Adem uputi vozom za Banjaluku. Po dolasku na stanici naleti na nekakvo veselo društvo, popije nekoliko pića, pa onda ode na Studenac, pa na Abaciju gdje ga dočeka roštilj, poslije ode u Orhideju kod Tice i na kraju kod Asima «Nosonje» u Karanovac na jagnjetinu.

Nakon tri dana vrati se u Zagreb i ode do direktora pozorišta da mu ispriča šta ga je zadržalo tri dana u Banjaluci. Direktor ga sasluša i upita: «Pa jeli ti lakše, jesi vidio majku?»

Nisam odgovori mu Adem.

Adem se vratio svojim roditeljima, babi i majci, tako je rekao, u svom stilu, u Stupnici na jednoj dženazi, svome Banjalučaninu Muhamedu Ibrahimbegoviću Paladi.

Ostavio nam je u amanet našu Banjaluku, svoj način života, puno priče i duhovitosti i mogućnost da barem za trenutak odlutamo do rodnog grada i sjetimo se nekih dobrih ljudi i vremena.

Peti kongres SSD-a BiH

Predstoje}i izbori i popis stanovništva presudni za BiH Tekst i foto::Mirsad Filipovi}

Sarajevo 21-23 maja 2010. godine Glavni grad naše domovine je još jednom bio domaćin delegatima, posmatračima i brojnim gostima koji su se okupili na Petom Kongresu Svjetskog Saveza Dijaspore.

Aktuelne i najvažnije teme ovogodišnjeg Kongresa su bile izbori i predstojeći popis stanovništva te uloga i značaj dijaspore za BiH. Među 51 delegatom i 67 posmatrača iz 18

To je često sputavalo delegate u njihovim raspravama. Moja primjedba je bila da se radni dio Kongresa održi u dva dana kao i prethodnih godina. Rasprava se vodila i oko promjena statuta SSD-a jer članice saveza nisu imale dovoljno vremena da kvalitetno razmotre nacrt novog Statuta koji je predložila radna grupa. Izvještaji o radu, finansijama i reviziji su usvojeni uz male primjedbe a onda se prešlo na izbore novih članova GO SSD-a. Za predsjednika SSD-a je jednoglasno izabran Zaim Pašić iz Velike Britanije. Za potpredsjednike su izabrani Desanka Delić delegat iz Njemačke i Hasan Šehović iz Turske dok će funkciju sekretara obavljati Anes Cerić iz Velike Britanije. Delegat iz Švedske u GO naredne dvije godine bit će Fikret Kadić predsjednik BHRF-a.

Izbori

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić u uvodnom govoru naznačio značaj dijaspore za našu državu

zemalja nalazila se i petočlana grupa delegata iz Švedske.

Ispred Saveza Banjalučana delegat je bio predsjednik Saveza Mirsad Filipović, ispred Saveza bh. udruženja delegati su bili Fikret Kadić, Ismet Nuhanović i Nesib Karišik a ispred Saveza žena Fikret Babović. Jedan od pokrovitelja Kongresa član Predsjedništva BiH Željko Komšić je u uvodnom govoru napomenuo koliki značaj ima dijaspora za svoju državu i kako joj se zbog politikanstva ne pridaje dovoljno pažnje.

Zato i nemamo zakon o dijaspori koji bi omogućio da dijaspora ima svoje predstavnike u državnom Parlamentu.

Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjegla lica, napomenuo je kako je izbjeglička populacija veoma mlada i mnogo više obrazovana od domaće i da tu činjenicu treba iskoristiti na adekvatan način. Radna sjednica Kongresa je bila po mom mišljenju poprilično kratka a delegati su često upozoravani od predsjedavajućeg da skrate svoja izlaganja ili primjedbe kako bi se ispoštovala veoma zgusnuta satnica.

Uvodno izlaganje je podnijela predsjednica Izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić. Ona je iznijela niz statističkih podataka sa prethodnih izbora a veći dio svog referata je posvetila objašnjavanju na koji način se treba prijaviti za glasanje i kako pravilno poslati glasačke listiće. Praksa je pokazala da je mnogo listića bilo nevažećih upravo zbog banalnih grešaka pri ispunjavanju i slanju istih. Delegati su postavljali mnoga pitanja i opšti zaključak je bio da je proces glasanja još uvijek komplikovan i neefikasan i da je to jedan od najvažnijih razloga zašto je odaziv dijaspore na izbore tako zabrinjavajuće malen. I politika koja se vodi u domovini je slabo učinkovita, neefikasna i nedorečena pa mnogi ljudi

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 19

u dijaspori odustaju od glasanja za političke partije koje su na vlasti jer u njihovim programima i načinu vladanja ne prepoznaju demokratske procese na koje su navikli u zemljama iz kojih dolaze.

prerano i samo će legalizovati izvršeno etničko čiščenje koje je sprovedeno u BiH. Na Kongresu je bilo riječi i o školstvu, kulturi i sportu u dijaspori. Govorilo se također o stranom ulaganju u BiH. Po

Radno predsjedništvo

Delegati Švedske na svečanoj večeri u Domu oružanih snaga BiH

Dvojno državljanstvo i popis stanovništva

završetku radnog dijela Kongresa za sve učesnike i goste priređena je u Domu oružanih snaga prigodna večera uz kvalitetan zabavni program. Moja ocjena petog Kongresa , a nju sam rekao i na radnoj sjednici, je da se u neku ruku GO favorizovao u odnosu na Kongres i dobio novim Statutom veće inguriencije i ovlaštenja. U svom izlaganju sam spomenuo i da političke partije i mediji nisu ni ovaj put poklonile dovoljnu pažnju svojoj dijaspori i uporno zanemaruju njen značaj za Bosnu i Hercegovinu.

Veoma osjetljiva i značajna tema na ovom skupu je bilo pitanje o statusu 1,3 miliona bosanskohercegovačkih izbjeglica trenutno nastanjenih širom svijeta. Mali broj zemalja je potpisao bileterarni sporazum o dvojnom državljanstvu a među njima su napr. Švedska, Srbija i Hrvatska. Opšta konstatacija je da u BiH vladajućim strukturama još uvijek nema dobre volje da se ovo bolno pitanje riješi na zadovoljstvo svih. Susjedne države Hrvatska i Srbija su nažalost mnogo bolje i efikasnije riješile to pitanje sa svojom dijasporom nego naša država. Za koju godinu ćemo doći u opasnost da mnoge izbjeglice izgube bh. državljanstvo ako Parlament BiH bude pasivan kao do sada kad je u pitanju riješavanje ovog za Dijasporu krucijalnog problema.

Delegat iz Njemačke Desanka Delić je u svom referatu govorila o predstojećem popisu stanovništva i naglasila da se moraju naći načini da se popišu ljudi u dijaspori. To je jedini način da se utvrdi tačan broj naših građana koji žive izvan svoje zemlje. Bilo je mišljenja da ovaj popis ipak dolazi

Ismet Nuhanović i Fikret Kadić, predstavnici delegacije iz Švedske

20 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Nekoliko zanimljivih podataka Broj visokoobrazovanih stanovnika u BiH je između 6 i 7 posto dok je taj broj u dijaspori dva do tri puta veći. U SAD-u naprimjer univerzitetsko obrazovanje posjeduje 15 posto bh. građana a u Švedskoj impozantnih 28 posto što je otprilike na nivou švedske populacije. Zanimljiv podatak je da svaka porodica iz dijaspore pošalje godinje oko 3000 eura u BiH. Bosanske dopunske škole su najbolje organizovane u Švedskoj a naša djeca u toj zemlji imaju pravo i na jedan sat maternjeg jezika nedeljno u osnovnoj školi i gimnaziji.

Prijatelji iz djetinjstva, Trebinjci Faruk Tičić član GO SSD i Fikret Babović delegat iz Švedske

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 21

Priče iz banjalučkog djetinjstva Djetinjstvo je jedro, razapeto, i svi bi nekud, kad dođe ljeto.

TARZANOVA RIJEKA Piše:Ismet Bekri}

N

aša osnovna škola nalazila se između visokim zidom ograđenog zatvora, zvanog Crna kuća, i ulice što se spuštala prema otvorenim obalama rijeke Vrbas. Pošto nas zatvor ni najmanje nije privlačio, preostajalo nam je jedino da za vrijeme odmora ili poslije nastave skoknemo do vode koja je mamila svojim sedrama, brzacima i zelenomodrom bojom. Takmičili smo se ko će pljosnati kamen dobaciti na drugu obalu i uz to više puta zasjeći površinu vode. A nekad smo se, krajem maja ili početkom juna, kad je bilo toplo, znali i bućnuti u hladnoću vira ispod Studenca, najpoznatijeg banjalučkog izvora kraj rijeke koji i danas žednima daruje najljepše gutljaje.

Zaneseni žuborom i bacanjem kamenčića znali smo i zakasniti na časove poslije velikog odmora, a posebno ako bismo, kao tada, kad se školska godina već primicala ljetu i raspustu, malo i zaplivali. »Moramo vježbati za ljeto!« govorio je Zaja koji je najduže ostajao u vodi ali zato i imao namodrije usne.

Kad smo dotrčali do škole, osjećajući kako nam se curci iz mokrih gaća već slijevaju u patike, čas geografije je već uveliko počeo, a nastavnica je provjeravala šta smo naučili o rijekama i jezerima naše zemlje. »Baš lijepo, pošto se, sigurno, upravo vraćate sa obale, vidjećemo šta sve znate o rijekama, a posebno o Vrbasu!« dočekala nas je nastavnica sa »dobrodošlicom«, kad smo, tiho, jedan po jedan, ulazili u učionicu.

Zaja se, kao pokisli mačak, uvukao posljednji, a nastavnica mu je rekla da ne mora žuriti na mjesto, nego da malo zastane pred raširenom geografskom kartom: »E, lijepo, sad ti nama pokaži gdje izvire i kuda sve teče rijeka Vrbas!« Zaja je na karti prvo tražio plavu vijugu koja se provlači između smeđih visova i zelenih udolina, a onda je očima šarao po razredu, kao da je odgovore htio da pročita na našim licima. »Dobro, reci ti nama gdje izvire Vrbas?« upitala je nastavnica.

Zaja se ponovo okrenuo prema razredu i prvim klupama u kojima su obično sjedili bolji učenici, koji su mu pokušavali pomoći dodirujući uši. Zaja je to protumačio na svoj način i odlučno izustio: »Vrbas izvire ispod uhate planine!« Razredom se razlio smijeh, a nastavnica je ipak uspjela da

22 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

sačuva ozbiljnost: »E, da si malo učio, znao bi da to nije planina koja ima velike uši, nego koja se zove po zecu!« Zajin prst je zatim pratio vijugu sve do Jajca, a nastavnica ga je zatim upitala koja se veća rijeka tu ulijeva u Vrbas.

Ponovo smo mu pokušali pomoći tako što smo mahali rukama, kao da plivamo.

U to vrijeme bili su popularni filmovi o Tarzanu, junaku iz džungle koji se dičio svojim plivačkim vještinama i podvodnim borbama sa krokodilama i zmijama, pa je Zaja naše mlataranje odmah preveo na svoj način i pobjednički odgovorio: »Tarzanova rijeka!« Ovog puta ni nastavnica nije mogla suzdržati smijeh: »Možda je nekad i po toj rijeci plivao neki naš Tarzan, ali ta se rijeka ipak zove Pliva!« Zaja se sve više primicao karti, kao da je htio da se u nju uvuče i nestane negdje u tjesnacu Vrbasa. Pred razredom i nastavnicom tad se ukazala mokrina ispod njegovih kratkih hlača, dok se jedan curak polako slijevao prema koljenu. Nastavnica je u prvi mah pomislila da, možda, od treme ili našeg smijanja, nije pokvasio gaće, pa ga je odmah poslala kući, ali kad je kasnije, ispitujući i nas pred kartom, shvatila da smo se to kupali u Vrbasu, odmah je obavijestila direktora i nastavnički kolektiv koji je strogo zabranio ne samo kupanje u toj rijeci, nego i prilazak obali.

A kad su kod Zaje, koji dan zatim, ponovo otkrili mokre hlače, poslali su ga odmah direktoru, da on razračuna sa neposlušnim učenikom. »Za tebe, izgleda, ne važe odluke o zabrani kupanja u Vrbasu!?« ljutito je mahao rukama direktor. »Zar želiš da te baš sada, pred sam raspust, isključimo iz škole?!« »Ali, druže direktore«, branio se Zaja, »ja se nisam kupao u Vrbasu, nego u Crkveni.« Zaja se tako spasio da ne bude izbačen iz škole, ali su zato odluku dopunili da se strogo zabranjuje kupanje u Vrbasu, Crkveni, Vrbanji, Suturliji i svim drugim vodama, uključujući i one u koritima. U svemu ipak ima i nečega dobroga – nismo bar morali da do kraja školske godine peremo uši.

U idućem broju: HABIBA METAR

Iz Banja Luke

Devet godina asocijacije Fatma u Banja Luci!

Piše: Aida Ceri}

U

aprilu mjesecu 2001. godine hrabra žena, profesorica Fatima Hukić direktorica Fatme je sigurnim korakom zakoračila u Banja Luku. Žena koja je svoju časnu, nezamjenjivu ulogu ostvarila i shvatila da od nje ovisi sudbina našeg naroda. Dobrota joj je najveći kapital, želja da pomaže slabe, dobrim pokriva loša djela. Za jedno je kriva. Kriva je što Fatma i u Banja Luci ima jedan od najkvalitetnijih programa koji saradnice realizuju za vrlo kratko vrijeme.

Sve što radimo u Banja Luci je za dobro djeteta i da imamo dobro dijete i naravno stručnu edukovanu ženu- majku. Prije dolaska Fatme u Banja Luku osjećale smo se strancem u svom gradu. Sad imamo osjećaj da smo okupljene u Fatmi zajedno, da stojimo čvrsto na nogama, sigurne smo, superiorne, imamo veoma izgrađene svoje stavove, veoma čvrsto samopouzdanje i veliko poštovanje drugog i drugačijeg. Krčimo put humanim i pravednim idejama. Uspostavljamo dijalog sa vladinim i nevladinim sektorom, svima kojima je stalo do boljeg i kvalitetnijeg života.

Fatma je smogla snage da radi na više pravaca uzimajući u obzir i specifičnosti sredine u kojoj djeluje – rad sa djetetom, povratnicima, bacanje težišta na instruktivnu nastavu na pet lokacija u Banja Luci kako bi ovaj grad imao obrazovan kadar, rad kroz edukativna predavanja sa ženom, majkom i svim njenim problemima uključujući i našu ženu u učešću na međunarodnim konferencijama, uspostavljanje mostova i komunikacija sa našim sugrđanima koji žive širom svijeta.

Animiranje naših sugrađana da pomognu stipendiranju učenika i studenata u Banja Luci, dobra saradnja sa banjalučkim muftijstvom i Merhametom. Fatmi nije u programu da prikuplja novčana sredstva ali kada joj se pojavi problem pored njega ne možemo proći nego reagujemo, animiramo institucije i pojedince koje mogu pomoći. Asocijacija Fatma je jedna jaka ženska asocijacija koja ima viziju svoga postojanja,veoma dug period djelovanja sa ciljem da radimo sa svakom ženom podižući joj njenu samosvijest i veoma važnu ulogu u društvu.

Za 9 godina Fatma je izrasla u respektabilnu asocijaciju koja je postala prepoznatljiva i podržavana u Banja Luci, Bosni i van njenih granica.

Najveća snaga su njene saradnice.

One su te koje svoju obrazovanost, humanost i suptilnost, umijeće žene,

majke pretaču u podršku mladom biću.

Asocijacija Fatma nije humanitarna organizacija, a nije ni fondacija ali zbog stečenog povjerenja mnogi nas smatraju i takvima. Često humani rad nailazi na prepreke, opstrukcije i nerazumijevanje. Uz veliku upornost i zalaganje, u misiji odgoja djece i edukacije majke, saradnice vođene tim plemenitim zadatkom, savladavaju sve barijere. Da imaju hrabrosti pokazuje i organizovanje 10 Bajramskih koncerata, promocija knjige, saradnja sa BIMA ljekarima iz Sarajeva.

Ponekad ovakvim radom Fatma izađe iz zacrtanih okvira svoga djelovanja. Može se slobodno reći da je to bila potreba, jer niko nije imao sluha za potrebe Banjalučana. Postigle smo rezultate pri posredovanju u dodjeli stipendija, pri zapošljavanju mladih visoko obrazovanih saradnica. Fatma sigurno neće stati, nastaviće svoj rad još bolje i još kvalitetnije. Sigurno da veliku zahvalnost dugujemo i gospodinu Adilu Osmanoviću, Potpredsjedniku Republike Srpske, čovjeku koji je uvijek imao sluha za rad Fatme u Banja Luci. Zahvalnost dugujemo i Savezu Banjalučana u Švedskoj: gospodin Nurko Golalić (firma Plivit trade) - gospodin Azmir Filipović (pekara Feđa) - gospodin Zembo Fuad (STR. Koža) - gospodin Emir Bakič (Eko inžinjering) - gospodin Teofik Kušmić – Kiko ( SZR. Mramor) - gospodin Izet Beganović - gospodin Sakib Tešnjak -Institut IPSA -BBI banka Sarajevo, i mnogim drugim..

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 23

Sveriges Nationaldagsfirande i Nyköping den 6 juni

Sverige kalas

D

et har blivit en tradition att föreningen Hand i Hand i Nyköping deltar i Sveriges Nationaldagsfirande.

Den här gångens firande var lite annorlunda. Det var mycket olika arrangemang hela dagen och många invandrarföreningar som deltog.

Bland annat anordnade Sörmlands museum återinvigning av Kungstornet – Nyköpings hus på slottet.

som avslutning på programmet sjöng alla barn tillsammans med Sisters of Soul sången ”Sverige”.

Det var ca 1 000 besökare.

Anna Bergström, Sörmlands museum Nyköping Enisa Bajric, Föreningen Hand i Hand

Nyköpings hus började byggas i slutet av 1100-talet, staden behövde skydd för att den hade vuxit till en stor handelsplats. Kungstornet var en stor byggnad och har sedan medeltiden varit stadsvapen för Nyköping. Nyköpingshus fungerade som militärt skydd men också som huvudstad.

Man kunde se många utställningar i Kungstornet där makten stod i fokus.

Under en tid var Kungstornet stängt för att renovering behövdes och Sörmlands museum återinvigde Kungstornet på nationaldagen och firade med ”Sverige-kalas”. Invigningssången var ”Du gamla du fria…” Riksdagens talman från Nyköping, Per Westerberg invigningstalade. Han fick klippa det ihop-knutna bandet, Kungstornet invigdes för andra gången.

Grundskoleelever var inbjudna för att framträda med sång och dans. Några visade upp somalisk dans, några sjöng på thai, några flickor dansade vietnamesisk dans. Nio tjejer och fem killar visade 2010: s bröllopsmode. Sångduon från Nyköping: Sisters of Soul deltog i programmet.

Publiken bjöds på kaffe, saft och tårta. Den gul-blåa tårtan för 500 personer var formad efter Sveriges kontur och i takt med att den serverades kom alla världens flaggor fram.

Föreningen Hand i Hand serverade kaffe och saft.

Enisa Bajrić i Ismeta Strukan pokretačka snaga udruženja «Hand i Hand»

24 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Obilježavanje 6 juna- Dana Državnosti Švedske, Sverige kalas Već je postala tradicija da udruženje Hand i Hand iz Nyköping-a učestvuje u obilježavanju Dana Državnosti Švedske.

Ovog puta, bilo je to nešto drugačije nego ranije.

Organizovano je nekoliko različitih cjelodnevnih aktivnosti, uz učešće mnogo više udruženja sa stranim predznakom.

Pored ostalog, Sörmlands muzej je u proslavu Dana Državnosti uvrstio manifestaciju ”Sverige kalas” – ponovno otvaranje Kungstornet-Nyköpinghus u krugu dvorca, na kojoj je učestvovalo udruženje Hand i Hand.

Kungstornet-Nyköpingshus je počeo da se gradi krajem 12 stoljeća, jer gradu Nyköpingu je bila potrebna zašita, pošto je postao veliki trgovinski centar. Kungstornet je bio velika građevina i zaštita za Nyköping. Funkconisao je kao vojna zaštita ali i kao glavni grad, gdje je živio kralj.

Organizovane su mnoge izložbe koje su ukazivale da je vlast upravo tu.

Duži period Kungstornet je bio zatvoren, jer je bila potrebna sanacija. Šestog juna ove godine na Dan Državnosti Švedske, Kungstornet je ponovo otvoren u

organizaciji Sörmlands museum-a. Svečano otvaranje je počelo sa pjesmom ”Du gamla du fria…” Uvodnu riječ je dao Per Westerberg iz Nyköping-a, član Švedskog parlamenta. Uz prisustvo od oko 1000 posjetilaca, presjecanjem vrpce,Kungstornet je ponovo otvoren.

U programu su učestvovali i mlađi i stariji. Učenici osnovne škole su nastupili sa pjesmom i plesom, publika je vidjela somalijski ples, pjesme na tajlandskom jeziku, a nekoliko djevojčica se predstavilo sa vijetnamskim plesom. Djevojke i momci su učestvovali u modnoj reviji vjenčanica i vjenčanih odijela za 2010 g, Sve je to popraćeno nastupom dueta iz Nyköping-a ”Sisters of Soul”.

Posjetioci su počašćeni sa tortom, kafom i sokom. Velika žuto-plava torta za oko 500 osoba bila je napravljena u obliku karte Švedske, a ogromna tacna-podloga bila je sva iscrtana sa zastavama cijelog svijeta. Udruženje Hand i Hand se pobrinulo za serviranje kafe i soka.

Na kraju su sva djeca zajedno sa Sisters of Soul odpjevala pjesmu ”Sverige”.

Banjalučani koji žive u Nyköping-u rado posjećuju Nyköpingshus-dvorac, jer ih svojim izgledom podsjeća na Kastel i Vrbas. Svaki put kad idemo tamo kažemo: ”Idemo u Kastel”! I ovaj put je proslava Dana Državnosti Švedske bila u Kastelu.

Enisa Bajrić

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 25

POEZIJA: Meho Baraković (Švedska) Meho Baraković, bosanski pjesnik koji je svojom biografijom uvezao Bosnu a ona njega. Rođen u Banja Luci, a školovao se u Trebinju, Dubrovniku, Sarajevu, pa Böllnesu u Švedskoj.

Sve škola do škole, život do života. U svijet poezije je ušao sa knjigom "Azil" Sarajevo 1972. a onda se redaju "Dvoje", "Osipanje", "Nebeska Studen", "Di fronte a Ragusa il mare" na italijanskom, "Opšta mjesta", "Zemno srodstvo", "Skrovište za nesanicu". Od 1992. kad je prognan iz svog Trebinja počinju knjige prognaničke i nostalgične poezije: "Izmedju Plava i zaborava", "Plavska zvijer", Legitimacija raseljenog lica", "Homo balkanikus". Baraković je član Društva BiH pisaca, Društva švedskih pisaca i član Društva BiH pisaca i prevodilaca u Skandinaviji. Dobitnik je više nagrada i priznanja a objavio je i tri knjige poezije na švedskom jeziku.

Ukupno je objavio 19 knjiga poezije. Aktivno surađuje sa mnogim listovima i kulturnim magazinima. Česti je gost na gotovo na svim značajnim bh.kulturnim manifestacijama koji se organizuju u Švedskoj. Učesnik je i na sajmu knjiga koji se održava svake godine u Sarajevu.

Najznačajnije nagrade: Prva nagrada na književnom natjecaju "Göteborgs Skrivarsällskap", Göteborg 1999.

Dobitnik je i prestižne nagrade « Angereds Kulturpris 2007» Prva nagrada za najbolju skandinavsku knjigu pjesama među bh. stvaraocima u 2009. godini « Geteborg ili ko bi to rekao da je moguće», Meho Baraković, koji danas živi u Švedskoj, naglašava da se uz posao pisca bavi i novinarstvom: „Oblik novinarstva kojim se bavim je uglavnom pisanje o knjigama koje izlaze u Bosni. Imam intenzivnu komunikaciju sa Sarajevom, prijatelji mi pomažu da na vrijeme dobijem odgovarajuće knjige i da o njima pišem. U Švedskoj izlazi nekoliko listova na bosanskom jeziku. Jedan od najboljih i najkvalitetnijih je ,Bosanska pošta‘, u kome također sarađujem. Tako da pokušavam da sa svojim kolegama, koje sam ovdje vidio i s kojima komuniciram, približim Bosnu i Hercegovinu, odnosno pisanu riječ BiH Šveđanima. Najbolji način su knjige koje sam objavio na švedskom jeziku. Ne znam švedski jezik dovoljno da bih na njemu pisao, već koristim usluge prevodioca. U Švedsku sam došao iz Trebinja i prva knjiga koju sam na švedskom objavio zove se ,Bollnäsplats för min sorg‘. Godine 2000. sam objavio zbirku pjesama na bosanskom jeziku u Švedskoj – ,Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar‘. To je bio moj doprinos gradu Mostaru, objedinjavanju grada Mostara i tako dalje. A jučer je iz štampe izašla još jedna knjiga, ovoga puta dvojezična, ,Štokholm iznutra i druge pjesme‘. Mislim da je pozicija pisca u Švedskoj dosta teška. Mora se steći status, morate raditi na afirmaciji svoje književne ličnosti, jer ja sam u Švedsku došao kao pisac iz Bosne.“

26 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

TO IZBJEGLIČKO U MENI To izbjegličko u Meni nikako da Izgori nikako da Istrune sve je na vidljivom Mjestu na Površini u prepoznatljivoj i drskoj Stvarnosti u Sadašnjosti možda i više nisam Čovjek samo kakav sam Smrtnik i koliko će ova Neizvjesnost trajati samo kakva Neizvjesnost samo tiho Umiranje još samo na Zemlji ali ima nas već i pod Zemljom Dosta nas Ima To izbjegličko u Meni zanijemilo ima Vremena još se u Sebe mnogo sunovrati zaostale Račune utrošak Svjetlosti sve mogu svojim sićušnim Životom Platiti Vani se strah umnožava i beskućnik se umiva jezerskom vodom

Naša fudbalska reprezentacija u Švedskoj Štokholm 29. maj Već od ranih jutarnjim sati preko 20000 bosanskohercegovačkih navijača preplavilo je ulice glavnog grada Švedske. Prijateljska nogometna utakmica između selekcija domaćina i Bosne i Hercegovine bila je razlogom da se tog dana skoro jedna četvrtina bh. populacije koja živi u Švedskoj okupi na jednom mjestu. Čini nam se da je rezultat bio u drugom planu. Bosna je izgubila sa rezultatom 4:2 ali je atmosfera prije i poslije utakmice bila fenomenalna. Sve je podsjećalo kao da smo u Sarajevu a ne u Štokholmu. Naše zastave, šaroliki rekviziti, dresovi, šalovi, kape i majice sa bh. natpisima i slikama Džeke, Misimovića, Spahića su se mogle vidjeti na svakom koraku. Sve je bilo u plavo-žutoj boji a neprestano se pjevalo i skandiralo našoj reprezentaciji. A na samoj utakmici je napravljen fenomenalan štimung. Stadion Råsunda je eksplodirao kada su na stadion istrčali naši igrači.

Domaći navijači, njih oko 5000, izgubili su se u toj masi ljubitelja bh. reprezentacije, praktički nisu se ni čuli. Iako su nažalost, naši reprezentativci izgubili ovu utakmicu, to nije mnogo uticalo na ukupnu prekrasnu sliku koja se mogla vidjeti tog dana. Dojmovi su prekrasni, atmosfera na samoj utakmici je bila nezaboravna, a što je najvažnije sve je proteklo bez najmanjeg incidenta. Možemo biti ponosni na sve naše ljude, a pogotovu na omladinu i djecu koji još jednom pokazali svoju ljubav i privrženost domovini. Jednom riječju, bilo je to lijepo i neponovljivo druženje bosanaca i hercegovaca koji su stigli iz svih

Važne pripreme pred utakmicu

Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino orilo se stadionom

Poslije vodećeg gola, gledalište je eksplodiralo

Svugdje prisutan. Ambasador BiH Darko Zelenika u društvu Larsa Wahlunda direktora u Ministarstvu vanjskih poslova Švedske i Gorana Mulahusića člana naše redakcije

krajeva Švedske, Danske i Norveške kako bi bodrili selekciju Bosne i Hercegovine.

Tekst: Samir Rajić Foto: Goran Mulahusić i Samir Rajić broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 27

Telefonirajte jeftino za Bosnu i Hercegovinu!

Med Com Hem kan du ringa till Bosnien för bara 1,10:-/minut.

Allt du behöver göra är att skaffa fast telefoni från Com Hem. Om du väljer telefonabonnemanget Small och tillvalet Utland (totalt bara 88:-/månad) så får du våra allra lägsta minutpriser.

Ring Kundservice på 0771-55 00 00 för att beställa.

Erbjudandet gäller tillsvidare. Öppningsavgift 0,49:-/samtal tillkommer. Bindningstid 12 månader. Abonnemangskostnad under bindningstid: 1 056:-.

Modem 1:- (ord pris 595:-) och frakt 97:- tillkommer. Med autogiro eller e-faktura sparar du 35:- i tillägg för pappersfaktura. Besök comhem.se för mer 28 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni broj 7 information om våra avtalsvillkor och 2010 samtalstaxor.

Iz udruženja DI-LOK 2010 – SUSRETI NA PLIVI 10 CENTRALNA MANIFESTACIJA POSVEĆENA GRAĐANIMA DIJASPORE I LOKALNE ZAJEDNICE 25.07.2010. Malo Plivsko jezero – JAJCE ORGANIZATOR: GRAD STOCKHOLM CENTRI ZA LOKALNI RAZVOJ BiH (BANJA LUKA, GLAMOČ, GORAŽDE, ILIJAŠ, JAJCE, KLJUČ ,MOSTAR, SREBRENICA,TESLIĆ) PLANINARSKO DRUŠTVO ĆUSINE SUORGANIZATORI: • MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE BiH • SVJETSKI SAVEZ DIJASPORE BiH • OPĆINA JAJCE • SVJETSKO UDRUŽENJE JAJČANA (KAO NEFORMALNA GRUPA KOJA ĆE SVOJ RAD OZVANIČITI NA OVOJ MANIFESTACIJI) Poštovani Centri za lokalni razvoj već niz godina u devet opština organizuju manifestaciju DI-LOK, koja je postala prepoznatljiva upravo po svom specifičnom cilju a to je druženje građana lokalne zajednice i Dijaspore. Građani BiH koji žive u Dijaspori 25. jula/srpnja 2010. sudjelovat će u Jajcu, sa lokalnim stanovništvom iz brojnih gradova BiH, u najvećem druženju ove vrste do sada. S ciljem druženja, ekonomskog, kulturnog i drugog povezivanja Bosanci i Hercegovci iz zemlje i Dijaspore razmijenit će iskustva, te planirati zajedničko djelovanje u budućnosti.

Kao organizatori manifestacije DI-LOK (Dijaspora i lokalno stanovništvo) ukljucujemo se u takodjer vec tradicionalne Susrete na Plivi te pozivamo i Vas da se uključite u pripremu i budete učesnik ovoga, do sada najznačajnijeg okupljanja Bosanaca i Hercegovaca iz Domovine i Dijaspore, koje za cilj ima povezivanje, razmjenu iskustava, druženje i razvijanje dugoročne prijateljske i poslovne saradnje.

Aktivnosti: - Kulturno-zabavni program uz nastup udruženja iz gradova BiH u kojim djeluju Centri za loklani razvoj i dijasporu i sire, zatim udruženja koja djeluju u dijaspori (odnosi se na sve zemlje u svijetu gdje djeluju naša udruženja). Planirano je okupljanja starih KUD-ova gdje će zajedno nastupati i članovi iz lokalne zajednice i dijaspore, te evocirati stare uspomene.

Sva udruženja, KUD-ovi, predstavnici redovnih godišnjih kulturnih, umjetničkih i drugih zabavnih manifestacija, mogu se prijaviti do 22. juna/lipnja za sudjelovanje u predstavljanju svoje organizacije, manifestacije ili ideje.

- Sportska takmičenja (planirano je da se održi malonogometni turnir, turnir u odbojci, povlačenje konopca, skokovi na Plivi, takmičenje u plivanju, trka dušecima, prezentacija sportskih klubova itd.) Svoje aktivnosti i potencijale mogu predstaviti svi klubovi i pojedinci iz BiH i Dijaspore. Također, mogu se prezentirati i sportske manifestacije, akrajnji rok za prijave je 22. juni/lipanj 2010.

- Sportska takmičenja koja obuhvataju malonogometni turnir, turnir u odbojci, povlačenje konopca, skokove na Plivi, takmičenje u plivanju, trka dušecima, prezentacija sportskih klubova itd.

- Ekonomski forum, organiziran kao manji sajam zapošljavanja na koji će biti pozvani predstavnici svih relevantnih institucija: Zavoda za zapošljavanje, web portala www.posao.ba i slično.

Pozvani su svi privredni i poslovni subjekti, te biznismeni iz BiH i Dijaspore da sudjeluju u radu Ekonomskog foruma, kako bi se otvorila mogućnost povezivanja i ulaganja. Za sudjelovanje na Ekonomskom forumu mogu se prijaviti biznismeni, kompanije, vlasnici ideja, vlasnici kapitala. Predstavnici biznis centara u Svedskoj, Holandiji i drugim zemljama odrzace forum na temu „Evropsko trziste i uvezivanje“ Program ekonomskog foruma bice proslijedjen prijavljenim ucesnicima sredinom juna. Rok za prijavu za sudjelovanje na ekonomskom forumu je 22. Juni/lipanj 2010.

- Omladinski forum uz učešće brojnih omladinskih udruženja iz cijeloga svijeta (s ciljem povezivanja mladih iz dijaspore i lokalnih zajednica, te vraćanja mladih svojoj domovini i svojim korijenima. Planirano je da se predstavnici udruženja iz Domovine i Dijaspore kroz razgovore i druženja dotaknu najvažnijih pitanja koja se tiču mladih. Prijave za sudjelovanje potrebno je dostaviti najkasnije do 22. juna/lipnja 2010. godine.

- Prezentacija Svjetskog udruženja Jajčana. Na prošlo-godišnjoj manifestaciji DI-LOK zaključak je bio uvezivanje Jajčana u dijaspori, nakon čega je potrebno povezati ih sa lokalnom zajednicom kroz jedan odbor, kako bi mogli djelovati i izlagati svoje ideje, i pratiti šta se to dešava u njihovom gradu. Prema zaključku se pristupilo radu i evo nakon godinu dana ćemo imati Svjetsko udruženje koje će imati svoje predstavnike u cijelom svijetu.

- Prezentacija lokalnih proizvođača i udruženja iz cijele BiH (uz mogućnost da na štandovima izlože i prodaju svoje proizvode). Očekuje se značajan broj zanatlija, poljoprivrednih proizvođača, sitnih poduzetnika, inovatora...

Ručak za učesnike koji će pripremiti članovi Planinarskog društva Ćusine.

Molimo Vas da svoje prijave za učešće prijavite organizatoru na dole navedene kontakte najkasnije do 22. juna/lipnja 2010.

U slučaju da ne želite da učestvujete u nekom od gore navedenih tačaka programa pozivamo Vas da prisustvujete na manifestaciji kao posjetioci.

U svakom slučaju želimo Vam srdačnu dobrodošlicu! broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 29

Ide Mujo, vozi bicikl i sretne Hasu. Pita njega Haso: Otkud tebi, bolan Mujo, biciklo?

Od Fate, bolan.

Otkud od Fate?

Pođemo ti Fata i ja u šumu i dođemo do jednog proplanka i tu ti svuče Fata halj`ne i baci na jednu stranu, a biciklo na drugu i reče mi: "Uzmi, Mujo, šta ti drago!"

I ja, bolan uz`o biciklo!

Pa jes` ba, šta će tebi Fatine halj`ne.

Sredovječni čovjek kupio novog Porschea, izađe na autocestu i stisne do 160, osjećajući kako mu prosjedu kosu mrsi vjetar.'Ovo je mrak', pomisli dodajući još gasa.

Ali, kad je pogledao u retrovizor, ugleda iza sebe policijski auto s upaljenim rotirajućim svjetlima.

'Ma, mogu mu pobjeći', pomisli i stisne na nekih 210 km/h.

Tada pomisli: 'Što, dovraga, radim, ja sam prestar za te gluposti' i zaustavi se pored ceste, čekajući da stigne policijski auto.

Zaustavi se policajac iza Porschea i prošeće do njega: 'Gospodine, završavam smjenu za pet minuta i rado ću vas pustiti ako mi date razlog zašto ste bježali... ali neki koji još nikada nisam čuo'. Čovek ga pogleda i reče: Prošli tjedan moja žena je pobjegla s policajcem pa sam mislio da mi je vraćate'.

Pandur ga pogleda, vrati mu papire i reče: 'Hvala, Doviđenja'.

Mujo, negdje na ratištu, nađe neku prašnjavu, staru lampu. Protrlja je rukavom, čisto da je malo očisti, a iz nje izađe duh!

- Oj, gospodaru, reci svoju želju i ja ću ti je ispuniti!

- Čekaj, kako to, jednu želju, čitao sam ja to, treba tri želje!

- E, žao mi je, sada imaš samo jednu.

- Dobro, ček malo, da razmislim. Gledaj `vako, ova naša situacija, ovo više ne može, da se izdrži. Ajde ti zaustavi ovaj rat i napravi dobro granice tako, da se niko ne buni.

Gleda duh mape, gleda, gleda...

- Znaš šta, ovo je mnogo komplikovano. Imaš li ti neku rezervnu želju, ovo je ipak za političare.

- Hmmmm... Znaš šta, moja je Fata mnogo ružna žena, ajde napravi je najljepšom ženom na svijetu.

- Gdje ti je ta tvoja Fata, da je vidim.

- Eno je tamo.

Gleda duh Fatu, gleda, gleda... pa reče: - Daj ovamo te mape...

30 ŠEHER BANJA LUKA maj-juni 2010 broj 7

Šaljive strane Dovoljno je bolestan onaj koji bolesnika dvori.

(Madžarska poslovica) Tko jede prije nego ogladni, liječniku daje kaparu.

(Njemačka poslovica) Zdravome čovjeku svaki je dan praznik.

(Turska poslovica) Prije spavanja pojedi jabuku i liječnik će kruha prositi.

(Engleska poslovica) Ono što čovjek nauči, voda ne može odnijeti niti vatra spaliti. (Čečenska izreka) Što mudrija glava to lakše leđima.

(Ruska poslovica) Nije zec kukavica, nego sebe čuva.

(Ruska poslovica) Da bi se dobila čašica riže, treba se proliti čaša znoja.

(Vijetnamska izreka) Bolje poduči jedna nesreća nego

hiljadu savjeta.

(Tatarska izreka)

PRETPLATA Poštovani čitaoci, ako se želite pretplatiti na Vaš magazin i dobiti ga na vašu kućnu adresu to možete učiniti na dole navedieni račun: Account Number-broj računa Account Name- ime računa

155 25 59-5

Account Adress RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE Luxorgatan 12 SE-591 33 Motala Bankadress: Nordea Bank Sweden SE-105 71 Stockholm IBAN: SE38 9500 0099 6034 1552 5595 BIC-kod (SWIFT-adress): NDEASESS Account Name:RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

broj 7 maj-juni 2010 ŠEHER BANJA LUKA 31

OSJEĆAJTE SE KAO KUĆI UZ PLIVIT BRAJLOVIĆ ROŠTILJ ASORTIMAN Sve za roštilj, originalni recepti i 100% juneće meso.

Bez nepotrebnih dodataka, samo meso i začini!

Predstavljamo vam novi roštilj asortiman Brajlović.

Uz primjenu tradicionalnih receptura i uz korištenje najkvalitetnijeg junećeg mesa, pripremili smo za vas u praktičnim pakiranjima 350 gr i 400 gr proizvode koji obezbjedjuju šarolikost na vašem roštilju Sarajevski ćevap 400 gr (16 kom x 25 gr) Banjalučki ćevapčići 400 gr (8 pločica x 50 gr) Sudjukice 350 gr (7 kom x 50 gr) Šiš ćevap 350 gr (7 kom x 50 gr) Hamburger 400 gr (4 kom x 100 gr) Bez nepotrebnih dodataka, samo meso i začini.

Potražite u vašoj prodavnici i ostale proizvode za uspješan i ukusan dan kraj roštilja:

NAJBOLJI I NAJKVALITETNIJI MESNI PROIZVODI?!

MI SMO SIGURNI DA JESU, A VI? PROBAJTE I OCIJENITE!

Pošaljite Vaš komentar na info@plivit-trade.com Najoriginalnijih 5 komentara nagradjujemo sa poklon paketom roštiljskog asortimana!

www.plivit-trade.com