Bilten 22. Sarajevo Film Festivala #1

SUBOTA, 15.8.2015.

FESTIVALSKI BILTEN

Počasno Srce Sarajeva za Roberta De Nira u magičnoj noći otvaranja Festivala

1

FESTIVALSKI BILTEN

2

SUBOTA, 13.8.2016.

Dobrodošli na 22. Sarajevo Film Festival Kada se svježe štampani posteri i programi Sarajevo Film Festivala počnu pojavljivati na gradskim ulicama, uzbuđenje i radoznalost naših sugrađana nam donose novu energiju i motivišu nas da sa dodatnim elanom obavljamo završne radove pred veliki događaj.

Ponosni smo na reputaciju koju smo stekli, kod kuće i u inostranstvu, i dirnuti aktivnim doprinosom stanovnika našeg grada koji posjetom kinima, učešćem u festivalskim aktivnostima, prisustvom paneldiskusijama, i, prije svega, toplim dočekom koji priređuju našim gostima, kreiraju svečanu atmosferu u danima festivala. U tom slavljeničkom duhu, i s velikim zadovoljstvom, želim vam dobrodošlicu na 22.

Sarajevo Film Festival.

Tokom godina smo ulogu drugog doma za mlade, perspektivne filmske autore iz regije prihvatili kao ključnu i najljepšu karakternu crtu našeg Festivala. SFF je postao istinsko mjesto okupljanja i regionalnih filmskih autora na kojem se povezuju sa ostatkom svijeta i započinju međunaroUrednice: Dijala Hasanbegović, Lejla Kalamujić; Novinari: Marinela Domančić, Namir Ibrahimović, Segor Hadžagić, Emina Adilović;

dnu karijeru. Najbolja potvrda tome su i ovogodišnji takmičarski programi koji će predstaviti, uglavnom, prve i druge filmove, s ukupno devet svjetskih premijera.

Programom “Posvećeno...” nastavit ćemo već ustaljenu praksu odavanja priznanja renomiranim filmskim autorima čiji jedinstveni i hrabri autorski izraz može biti neiscrpan izvor inspiracije, znanja i ohrabrenja umjetnicima mlađe generacije.

Ove godine ćemo imati čast da ugostimo mladog, ali već veoma značajnog meksičkog reditelja Amata Escalantea, koji će festivalskoj publici predstaviti svoj jedinstveni stvaralački opus.

Ponosni smo na kontinuirani razvoj našeg CineLink projekta koji će u ovogodišnjem, četrnaestom izdanju, predstaviti dvije nove platforme za podršku filmskim stvaraocima.

CineLink Drama projekt je osmišljen kao odgovor na rastući evropski i svjetski trend proizvodnje televizijskih sadržaja nastalih ukrštanjem vrhunske filmske produkcije i visokokvalitetnih televizijskih

Oficijeni fotografi: Senad Gubelić, Jasmin Brutus, Amer Kuhinja, Muhidin Živojević, Damir Hajdarbašić, Adi Kebo, Samir Cacan;

serijala. Smatrajući da postoji veliki potencijal za razvoj ovog žanra, takozvane filmotelevizije, u jugoistočnoj Evropi, okupit ćemo na jednom mjestu autore, producente i finansijere iz regije i svijeta, u želji da doprinesemo i proizvodnji i promociji kvalitetnih TV serijala proizvedenih na području bivše Jugoslavije.

Druga nova platforma, Market istinitih priča (True Stories Market), zamišljena je kao otvoreni izvor moderiranih priča, svjedočanstava i vizuelnih sadržaja direktno vezanih za nedavnu historiju bivše Jugoslavije.

Ovi materijali će biti dostupni rediteljima i producentima kao izvor inspiracije za njihove eventualne filmske projekte koji bi prenijeli ove priče široj javnosti i na taj način pridonijeli procesu izlječenja i pomirenja.

Nadam se da ćete uživati u programu 22.

Sarajevo Film Festivala i programu koji smo za vas pripremili!

U ime SFF tima, Mirsad Purivatra

Izbor i obrada fotografije: Damir Hodžić; Prevod: Diwan prevodilačka agencija; Dizajn: BOOM Produkcija; DTP: Zorica Pandžić

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Robert De Niro u Narodnom pozorištu zvanično otvorio 22. Sarajevo Film Festival Prvi dobitnik Počasnog Srca Sarajeva za životno djelo Robert De Niro zvanično je otvorio 22. izdanje Sarajevo Film Festivala.

Svečana ceremonija upriličena je u prepunoj sali Narodnog pozorišta. Domaćin ceremonije bila je istaknuta bosanskohercegov-

ačka glumica Alena Džebo.

Nakon ceremonije otvaranja publika je uživala u kultnom ostvarenju Martina Scorsesea TAKSIST koji je u čast 40. godišnjice prikazivanja restauriran.

3

4

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Počasno Srce Sarajeva za životno djelo uručeno Robertu De Niru pred 3.000 filmskih zaljubljenika U magičnoj noći otvaranja 22. izdanja Sarajevo Film Festivala, u Ljetnom kinu pred više od 3000 posjetilaca Robertu De Niru je uručeno prvo Počasno Srce Sarajeva za životno djelo.

U prisustvu jednog od najznačajnijih glumaca današnjice, films-

ki zaljubljenici su uživali u projekciji kultnog filma TAKSIST, koji je uz četrdesetu obljetnicu prikazivanja upravo i restauriran.

Bio je ovo savršen početak još jednog festivalskog putovanja kroz svijet filma koje nas očekuje u narednih devet dana.

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

5

6

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Elma Tataragić: Selektorica Takmičarskog programa - igrani film

22. Sarajevo Film Festival donosi za svakog po nešto Ove godine je odabrano, sve zajedno, 39 filmova iz regije da učestvuje u takmičarskom dijelu programa. Postoji li nešto zajedničko svim ovim filmovima, uglavnom od mladih autora?

U tri takmičarske kategorije za igrane, dokumentarne i kratke filmove takmiči se 39 naslova, od toga 8 igranih filmova, 21 dokumentarni i 10 kratkih igranih filmova. Program je izuzetno raznovrstan i dinamičan i možda možemo govoriti o najraznovrsnijem programu do sada. Većina autora osobito u kategorijama za igrani i kratki film su mladi autori a jedan od osnovnih ciljeva Sarajevo Film Festivala je otkrivanje novih talenata. To ovaj program ostvaruje možda najviše do sada.

Tematika filmova Takmičarskog programa - igrani film je uglavnom savremenog karaktera i ne govori o ratu i postratnoj stvarnosti. Radi li se o prirodnom proširenju tematike ili je to bila selektorska odluka?

Tačno je da se filmovi iz ovogodišnjeg Takmičarskog programa ne bave ratnim, postratnim niti tranzicijskim temama, što jeste posebno za ovu godinu. Ipak, to ne znači da filmovi nisu društveno angažovani. Možda čak jesu i više angažovani nego ranije jer zahvataju svijet mnogo globalnije nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Filmovi su izuzetno raznovrsni ove godine i u tematskom smislu, i stilski i u vizuelnom smislu, ali i u žanrovskom.

Ove godine u programu se je našao recimo film iz Austrije SLJEDBENICA koji se potpuno odvija u Argentini a govori o klasnom društvu i seksualnoj slobodi. Film iz Crne Gore IGLA ISPOD PRAGA je jedna pronicljiva komedija u kojem je glavni lik pravoslavni pop. Rumunjski film PSI je već u Cannesu okarakteriziran kao western, a drugi rumunjski film RANJENA SRCA je kostimirani filma čija se radnja dešava 30ih godina prošloga vijeka. Iz Turske dolaze potpuno dva različita filma: porodična drama LIVADA i drama sa komičnim elementima ALBUM. Iz Bugarske dolazi drama BEZBOŽNICA sa izuzetno jakim psihološkim portretom junaka. A iz Srbije film VLAŽNOST, Nikole Ljuce, koji tematizira pitanje šta je to brak ili veza uopće danas i da li je moguća. Radi se i o prirodnom mijenjanju tematike kod regionalnih

autora ali djelimično i jeste selektorska odluka.

Koja su to debitantska ostvarenja koja ćemo imati priliku gledati u okviru Takmičarskog programa - igrani film?

U Takmičarskom programu za igrani film gledat ćemo 5 filmova u konkurenciji te 1 film izvan konkurencije. Izvan konkurencije prikazujemo debitantski film autora Daneta Komljena SVI SJEVERNI GRADOVI koji je upravo prikazan izuzetno uspješno na filmskom festivalu u Locarnu.

Za nagrade Srce Sarajeva takmiče se debi-

tanti Nikola Ljuca iz Srbije sa filmom VLAŽNOST, Ralitza Petrova iz Bugarske sa filmom BEZBOŽNICA, Ivan Marinović iz Crne Gore sa filmom IGLA ISPOD PRAGA, Bogdan Mirica iz Rumunija sa filmom PSI, te turski dibitant Mehmet Can Mertoglu sa filmom ALMUB. Imat ćemo i dvije svjetske premijere dva omnibusa: IZ ISTOG VRTA iz Turske, te TRANSMANIA iz Hrvatske.

Kakvu će tačno ulogu Sarajevo Film Festival odigrati u kreativnom životu mladih autora koji u njemu ove godine sudjeluju i kakvu gledateljsku recepciju očekujete?

Autorima je Sarajevo Film Festival

postao izuzetno važan ne samo za prezentiranje već gotovih filmova, već i za razvoj budućih projekata, te za edukaciju. Sa Sarajevo Talents programom, CineLink koprodukcijskim marketom koji iz godine u godinu sve više raste i razvija se, te sa Takmičarskim programima Sarajevo Film Festivala, autori imaju jednu široku ponudu i oni to itekako znaju i cijene. Mi smo postali pravi inkubator kvalitetnih regionalnih projekata i to nastojimo da održimo.

Važan segment našeg festivala je publika koja je već godinama sa filmovima iz takmičarskog programa. Mislim da će ovakav raznovrstan program biti prepoznat od strane naše publike jer ove godine nudimo za svakoga po nešto. Zastupljene su razne teme, razni stilovi ali i žanrovi te ove godine u programu su se našle i komedije što je publici uvijek zanimljivo.

Koja je najupečatljivija poruka koju šalje ovogodišnji SFF svojim vjernim gledateljima?

Filmski autori i drugi umjetnici žele shvatiti svijet u kojem žive i kroz svoja djela ga propituju. Jedno od osnovnih pitanja koja postavljaju jeste da li pravljenje i prikazivanje filmova uopšte ima smisla u svijetu u kojem živimo, svijetu u kojem je sve teže naći prave vrijednosti, u kojem je teško reći šta je prava umjetnost. Pa ipak, mi iz godine u godinu radimo upravo to i svake godine pronalazimo sve više i više razloga da nastavimo. Svaki film uvršten u naš program nudi vlastiti odgovor na postavljena pitanja; svi su ti odgovori različiti, ali svaki je legitiman.

Filmovi koje smo uvrstili u naš ovogodišnji Takmičarski program će vas odvesti na uzbudljiva mjesta, ponekad mračna, a ponekad sjajna. Neki će vas filmovi navesti da pogledate oko sebe, neki da odvratite pogled, dok će vam neki skrenuti pažnju na ključne stvari koje možete pronaći i u svome životu. Ovi će vam filmovi reći i pokazati stvari koje je naprosto nemoguće izraziti riječima. Umjetnost je ključna i metafizička aktivnost čovječanstva, nesumnjivo najviši oblik ljudske djelatnosti. Velika umjetnost nam omogućava da damo značaj svojim životima pri tome vodeći računa kako o razumu tako i o emocijama. Ovogodišnja selekcija dokaz je toga.

D. Hasanbegović

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

7

8

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Takmičarski program - igrani film

Iza ograda Sljedbenica (Austrija, Južna Koreja, Argentina, 2016) Režija: Lukas Valenta Rinner Uloge: Iride Mockert, Martin Shanly, Andrea Strenitz, Mariano Sayavedra I jedan i drugi svijet su ograđeni; u jedan se ulazi tako što si bogat ili dobijaš posao u održavanju, u drugi se ulazi slobodno; u jednom svijetu ulaz kontroliraju naoružani čuvari, u drugom je slobodno ući; u jednom svijetu postoje pravila koja moraju znati i poštovati, u drugom je slobodno polako upoznavati i razumijevati svijet; u jednom svijetu je sve podređeno karijeri, novcu i uspjehu, u drugom je podređeno sebi, ličnom zadovoljstvu i hedonizmu. I jedan i drugi ograđeni svijet traže izolaciju od megalopolisa i vreve koja tamo stanuje. Belen je jedini lik koji redovno boravi u

oba svijeta, drugi stanovnici dva rezervata su odvojeni električnom ogradom. Susjedi koji se ne podnose i otvoreno preziru.

Belen je kućna pomoćnica kod Paole i njenog sina Juana Cruza, budućeg sjajnog tenisera koji tokom cijelog dana vježba u dvorištu, odlazi na treninge i turnire. Mama je sve podredila sinovljevoj karijeri.

Među njima nema pravog razgovora, Paola telefonom komunicira s prijateljicama pričajući besmislice. Belen se teško može zbližiti s njom iako Paola nastoji objasniti kako se posvetila sinu, pokazujući joj videosnimke Juanchija (kako

odmilja zove sina) iz ranog djetinjstva. Belen izvan radnog vremena odlazi u susjedni ograđeni prostor, postepeno otkriva svijet koji joj je bliži i gdje može pokazati ko je ona.

Dok luta skoro pa prirodnim rezervatom u kojem građevine izgledaju kao da su prenesene iz zaboravljenih gradova Asteka i Maja, vidi gole muškarce i žene koji čitaju, kupaju se, sunčaju, pričaju, prisustvuju seansama tantra yoge, raspravljaju... Ubrzo i ona skida odjeću sa sebe i priključuje se. No, sada mora zarađivati u jednom, a uživati u drugom svijetu; koliko dugo će to usp-

jeti i hoće li morati izabrati?

U drugom igranom filmu Lukasa Valente Rinnera pomalo prepoznajemo i filmske svjetove Urlicha Seidla ili Lucrecije Martel (oboje autora prethodnih godina imali smo priliku gledati u programu Posvećeno na SFF-u), gdje seksualna napetost buja u racionalnom svijetu bogatog sloja društva koja će, prije ili poslije, eksplodirati i imati tragične posljedice. Paradoksi, ironija, hiperbola, nadrealne scene smjenjuju se iz kadra u kadar bez da je to moguće u potpunosti razumjeti dok se film ne završi.

Namir Ibrahimović

tati kao da ih nikada nije ni bilo. Seoski put ostat će prazan i miran kao što je bio na početku ovog kratkog filma.

Izbjeglice su došle i prošle, a ništa se nije promijenilo. Sve izgleda isto kao i prije njih.

Damjan Kozole, slovenački redatej koji je svake godine na

Sarajevo Film Festivalu, odlučio se da režira ovaj kratki film tako što uopće neće režirati. Sve je jedan kadar i sve je onako kako u zbilji jeste. Da li je ikoga u stvarnosti briga? Ili je lakše zatvoriti oči tih deset minuta?

Marinela Domančić

Takmičarski program – dokumentarni film

Došli i prošli Granice (Slovenija, 2016) Režija: Damjan Kozole Dan je sunčan, lijep i miran.

Između obrađenih površina vijuga prašnjavi seoski put na kojem nema nikoga. Sve je pusto. Pod vedrim nebom nema čak ni životinja. Kamera je fiksirana pored urednih oranica koje dominiraju romantičnim jesenjim krajolikom. U kadar prvo ulaze dva policajca i jedan vojnik. Oni su prethodnica kolone koja će se pojaviti par koraka iza njih.

Vidno umorni i iscrpljeni, ljudi

koračaju prema granici. Neki nose usnulu djecu, neki premorene odrasle osobe a gotovo svi tegle zavežljaje, rance ili torbe. Dok odrasli muškarci i žene skrivaju pogled i nevesela lica od kamere, djeca joj se raduju, mašu i pozdravljaju.

Tamnih su očiju i kose a i koža im je nešto tamnija od one koja se obično sreće na granici između Hrvatske i Slovenije.

To su izbjeglice koje ko zna koliko dugo pješače, onako okružene policijom i vojskom koja im ne dopušta da se raštrkaju. Desetak minuta koračat će kroz kadar i onda nes-

SUBOTA, 13.8.2016.

9

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – dokumentarni film

Tableta za mentalno zdravlje Scream for me Sarajevo (Bosna i Hercegovina, 2016) Režija: Tarik Hodžić Možda ste pomislili da je sve o opsadi Sarajeva već rečeno i da vam se svakako ne gleda još jedan dokumentarac na tu temu.

Možda ste bili mladi zatočenici grada-taoca, možda vam je rata preko glave za ostatak života i možda ne želite nikada više pomisliti na njega. A možda ipak trebate dati šansu ovom filmu.

Možda vas uvjeri da još nije sve rečeno i da je akcentiranje lijepih stvari koje su se dešavale u ružno vrijeme način da se razbroji dobro i loše i da se u budućnost ponese samo ono pozitivno.

Jedno od općih mjesta sarajevske opsade za sve rock'n'rollere ovoga grada svakako je dolazak Brucea Dickensona i benda Iron Maiden na potpuno nestvarnu svirku u decembru 1994., priznat će to i oni kojima heavy metal nije najmilija vrsta

muzike. Ovim se filmom na taj događaj osvrće nakon dvadeset i jedne godine. Sve je počelo objavom sjećanja Chrisa Dalea na Metal Talk portalu za koju se zakačio Jasenko Pašić i pokrenuo lavinu koja je zakotrljala golemu grudvu sjećanja. Članovi benda, organizatori i posjetitelji, svako iz svog ugla, pričaju osobni doživljaj sa toliko iskrenih emocija da će vas uvući u auru jednog nesvakidašnjeg koncerta čak i ako se pokušate oduprijeti.

Razoružat će vas i natjerati da se lišite svakog odbrambenog stava i da se nekako tužnjikavo osmjehujete prisjećajući se šta je muzika značila u gradu pod opsadom – dašak normalnosti, privid kontakta sa vanjskim svijetom neukaljanim strahom za goli život, zvučnu tabletu za mentalno zdravlje... U podlozi

uspomena su Maideni (a šta bi drugo bilo?!), čiji su stihovi – pa poslušajte samo pjesme poput „Inertia“, „Run to the hills“, „Omega“, „The men of sorrows“ – kao pisani za doba u kome su se na trenutak našli. Bruce i ekipa su se strmoglavili u avanturu neizvjesnog putovanja nemajući pojma šta ih u Sarajevu čeka, ne vjerujući da nisu zaštićeni ni kao stranci, ni kao glazbenici, ni kao putnici UN-

ovih vozila. Par dana u kojima su izašli iz balona od sapunice koji okružuje velike zvijezde zauvijek ih je promijenilo. Suze na Chrisovom licu dok govori kako se nakon Sarajeva promijenio njegov način poimanja svijeta toliko su dirljive da ga poželite čvrsto zagrliti i ne reći ništa, čak ni hvala što su na par sati za mnoge u Sarajevu zaustavili rat.

Hvala se podrazumijeva.

Marinela Domančić

Autentično i živopisno da razluče ko je ko u priči u kojoj se svi ponašaju isto – žele na koridu – i ne djeluju baš ni malo posvađano, razjedinjeno niti raSiniša Vidović, austrijski rezličito. „Možda smo svi krkani i datelj bosanskohercegovačkih koseljaci, ali samo zajedno možemo rijena, u priču je ušao sa puno opstati,“ sumirat će Renata. emocija i sjećanja na djetinjstvo, Autentični, životni likovi plikada je obiteljski odlazak na kojene simpatije svojom jednosridu bio neizostavan dio njegovog tavnošću i živopisnošću i, posebodrastanja. Gotovo da vidite njeno, silnom ljubavlju prema životgove zjene u očima trojice injama (preminulim bikovima nata i Perica, čiji se svijet vrti oko dolaze pripadnici ne samo svih dječačića koje otac dovodi kod podižu nadgrobne spomenike). odgajanja bikova za borbe. Redomaćih nego i mnogih stranih djeda kako bi na koridi navijali za natu zovu kraljicom koride.

Valja odati priznanje i Senadu nacija, pokvarit će politika. Koridjedovog bika Tigra. Mješavina Bikovi su njena ljubav i njen život. da je otkazana zbog sumnje da se Halilbašiću koji je radio scenario uzbuđenja, plahosti i straha na na Međeđem brdu nalaze posmrt- skupa sa Vidovićem. Uz to je foOna je rijetka žena, može se slolicima dječaka naprosto je tografija Lukasa Kronsteinera dibodno reći celebrity, u svijetu ko- ni ostaci ratnih žrtava. Izmiješat neodoljiva. Bilandžije su jedan dio ride. Da li zbog toga ili zato što se će se zvuci molitve, malo muslivna, korištenje prirodnog svjetla priče – obitelj koja je utočište od znalačko i cjelokupni snimateljski nekome ne sviđaju, Pranjkovićimanke, malo pravoslavne, malo rata našla u Austriji i tamo izrodi- ma nepoznati počinitelj prvo zaposao je sjajno urađen. Još kad se katoličke (ova posljednja čak na la narednu generaciju. Djed Stipe pali „bemve“ (automobil) a zatim dva jezika) sa manipuliranjem žrt- u montaži vješto upotrijebi slow čeznuo je za starim krajem pa se vama koje će redatelj inteligentno motion, dobijete toliko prisan i lidvije granate baci na kuću. Odvratio na rodnu grudu gdje živi jep film da bi stvarno bilo šteta ne lazak na grmečku koridu, koja se posložiti tako da će biti jasno mirno i u ljubavi sa životinjama. pogledati ga. samo nama iz Bosne i Hercedešava gotovo dva i po stoljeća i Drugi dio priče su Pranjkovići, Re- na koju redovito i s oduševljenjem govine. Ostalima će trebati kazalo Marinela Domančić

Korida (Austrija, 2016) Režija: Siniša Vidović

10

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

U fokusu

Strah važniji od istine Noćni život (Slovenija, Makedonija, BiH, 2016) Režija: Damjan Kozole Uloge: Pia Zemljič, Jernej Šugman, Marko Mandić, Peter Musevski...

Iako su dvadeset godina zajedno, Lea čini se malo toga zna o svom mužu Milanu, uglednom ljubljanskom advokatu.

Kada prolaznici na trotoaru u ranim jutarnjim satima ugledaju Milanovo golo i od pasa izujedano tijelo s dildom, počinje Leina potraga za uzrocima nesreće. Ipak, nakon prvih saznanja o tome kako su Milana pronašli, ona čini sve da prikrije dokaze, podmiti službenike kako u medijima ne bi bilo pisanja o mogućim neobičnim i čudnim seksualnim navadama.

Strah od istine šta se Milanu zaista dogodilo sla biji je od straha eventualnog medijskog linča.

Blaćenje lažne idile građanskog porodičnog života čini se da nanosi veće povrede od ujeda pasa. Uostalom, Leina prijateljica, dodatno je potiče da nastavi započeto: "Ljudi su pakosniji od pasa".

Novi igrani film slovenačkog režisera Damjana Kozolea triler je u kojem nema raspleta, napeta drama žene koja do svitanja pokušava spasiti muževljev ugled prije nego sazna da li će

preživjeti brojne operacije. Moglo bi se reći da najviše liči na skandinavske krimi serije živopisni inspektori, čudni likovi, neobjašnjivi događaji, likovi koji su spremni pogaziti vlastite principe da bi ostvarili cilj... Na brojnim festivalima film je pobrao pozitivne kritike.

Kozole i u svojim dokumentarnim kao i u igranim filmovima ispisuje ličnu kartu savremenog slovenskog društva u ko-

jem dominiraju strah i licemjerje: Lein i Milanov brak može opstati jer oni samo ispunjavaju društvenu normu, a jedva da se i poznaju; društvena osuda će biti oštrija za Milanove eventualne seksualne preferencije, nego za one koji su mu nanijeli povrede...

U takvom društvu, istina i nije najvažnija tako da autor nema obavezu ni potebu uzroke objašnjaviti ni gledateljima.

Namir Ibrahimović

Posvećeno

Crnohumorna parodija života

Sangre(Mexico, Francuska, 2005) Režija: Amat Escalante

Escalanteovi likovi su groteskne marionete, simboli ispraznosti i dehumanizirajućeg života radnika. Diego je portir čiji zadatak je da broji i evidentira radnike koji ulaze i izlaze, rutina koja polako cijedi sav života iz njega. Njegova žena Blanca je zaposlena u fast foodu, a sve što njih dvoje rade kada dođu kući je gledanje sapunica i seksanje, no i to obavljaju tako mehanički, rutinski, bez imalo strasti i emocija.

Ono što oni žive nije život, već crnohumorna parodija života.

Dosadnu dnevnu rutinu prekida dolazak Diegove kćerke

Karine koja zaista treba pomoć .Nakon što Diego, na nagovaranje svoje žene odbije pružiti pomoć Karini, Escalanteov statični kadar ispražnjen od riječi, gesta i pokreta, polako poprima sasvim novi smisao – on postaje tamnica Diegove vlastite nemogućnosti da doživi iskupljenje.

Spori pokreti i dugi statični katedrovi u kojima se odvijaju monotoni dijalozi proizvode i komične efekte. Npr., dok Diego i Blanca gledaju sapunicu, ona mu odjednom kaže: „operi se, želim da se seksam“ kao i scena kada se tokom seksa slomi plastični stol. Escalante uvodi „comic re-

lief“, tek da bi nas pripremio za užas koji dolazi kasnije.

Posljednja trećina filma je tragični pokušaj Diega u potrazi za vlastitim iskupljenjem, no sve oko njega je samo ogromna deponija smeća, kao i njegov život do sada.

Escalanteov redateljski rukopis počiva na radovima njegovog mentora Carlosa Reygadasa, kao i Michaela Hanekea i Brune Dumonta, s tim što naturalistički prizori nasilja Hanekea ili Dumonta, te forsiranja estetike ružnog u filmovima Reygadasa, imaju određene društvene ili političke implikacije. Escalanteov film je isključivo priča o moralu, odnosno o nedostatku istog.

Segor Hadžagić

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

11

Kinoscope

Deklarativna osuda rata Pisma iz rata (Portugal,2016) Režija: Ivo M. Ferreira Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira, João Pedro Vaz...

Problem filma PISMA IZ RATA leži u silnoj sugestivnosti, moći i lirskom kvalitetu pisanog predloška, da bi ga pokretna slika mogla upotpunosti „ispoštovati“ i ispratiti. Slika naprosto ostaje u „offsideu“ pred pismima koje tada mladi medicinski radniknik Antonio Lobo (kasnije proslavljeni portugalski književnik) piše svojoj ženi nakon što je mobiliziran i raspoređen u Angolu tokom Portugalskog kolonijalnog rata 1971. Njegova pisma uglavnom su lične prirode i otkrivaju njegovu zabrinutost za trudnu ženu koja je ostala u Portugalu i njihovo nerođeno dijete.

Apsolutna osuda rata, nje-

gove slike apsurda i užasa i nemogućnost da Lobo shvati i prihvati sve strahote rata, u središtu su ovog filma, čiju desperzivnu i lirski intoniranu priču (pisma čita Lobova žena) redatelj Ivo M. Ferreira pokušava „savladati“ fascinantnim kadrovima angolskih pejzaža, zatim, naravno, i zaraćenih strana, vojnika koji se u dugim kolonama dehumaniziraju i postaju tek brojevi,a tu su, logično, i slike istin-

skih ratnih strahota, međutim fascinantna crno-bijela fotografija koja poklanja pažnju svakom detalju, teško da nam uspijeva reći išta više o prirodi Portugalskog kolonijalnog rata – njegovoj političkoj pozadini, uzrocima i posljedicama. Čak i Lobova supruga je samo u funkciji nijansiranja autorovog glasa koji se svodi na deklarativnu osudu rata.

No, naravno, daleko su PISMA IZ RATA od neuspješnog i li

dosadnog filma. Vizuelno ovo je jedan od najdojmljivijih filmova ovogodišnje selekcije programa Kinoscope, ali za neupućene u povijest sukoba Portugala sa svojim bivšim kolonijama Angolom, Gvinejom Bisao, Burkinom Faso, ovaj film je, nažalost, samo vizuelna poema koja osuđuje užase rata. Poema koja je, ruku na srce, jedna od najfascinantnijih u posljednjih nekoliko godina.

Segor Hadžagić

Kulturom protiv bahatosti Aquarius, (Brazil, Francuska, 2016) Režija: Kleber Mendonca Filho Uloge: Sonia Braga, Maeve Jinkings, Irandhir Santos, Humberto Carrão, Zoraide Coleto, Fernando Teixeira, Buda Lira Mendonca Filho u ovome filmu bira staloženiji, kamerni pristup temi siromaštva i rasizma, ali i dalje su u centru goruća socijalna pitanja. Boja kože je definirajući element društvene i poslovne klime, nova klasa mladih poslovnih ljudi je još brutalnija i nemilosrdnija u širenju svog imperija, pa čak i po cijenu uništavanja tradicije i bez ikakvog sluha za javno dobro, a

nepotizam ima najvažniju ulogu u (raz)gradnji društvenih normi.

Ove je teme Mendonca Filho znalački razradio u priči o Clari, šezdesetpetogodišnjoj muzičkoj kritičarki i udovici koja potiče iz tradicionalne, bogate porodice, a živi u prelijepoj dvospratnoj kuću, izgrađenoj u elitnom pri-

morskom naselju u Recifeu. Dok su ostali stanari prodali svoju imovinu bogatoj kompaniji za izfradnju nekretnina Bonfim, Clara ostaje vjerna mjesta u kojem je rođena i odrasla i u koju je utkala snažne uspomene i sjećanja, odgojila troje djece i sada uživa u zasluženoj mirovini.

Nakon što Diego, mladi biznismen i unuk vlasnika kompanije, dolazi s prijedlogom da za velike novce i ona proda stan, Clara odbija i tada započinje rat sa beskrupoloznim skorojevićima, koji predstavljaju sve što Clara nije: bahatost, razmaženost, brutalnost i potpuno odsustvo ukusa i stila. I taj rat je najbolje opisan u sceni kada kompanija iznajmi stan mladim bogatašima koji organizuju orgije, a Clara upotrebljava svoje najefikasnije oružje: pušta album grupe Queen do daske. Možda djeluje isuviše pedagoški izlizano, patetično i prazno, ali Clara predstavlja metaforu za borbu protiv pohlepe, neznanja i destrukcije jedinim mogućim putem: kulturom!

Segor Hadžagić

12

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Vatromet povodom otvaranja 22. Sarajevo Film Festivala

Mirsad Purivatra, direktor SFF-a i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković sa suprugom Dalijom Hasanbegović-Konaković

Telemach Kompanija Telemach je prethodnih godinu dana akvizirala sedam firmi: MH Company Sarajevo, HS Sarajevo, HKB Sarajevo, Velnet Mostar, VKT Bugojno, BHB Lukavac i Global Net. U razvoj širokopojasnog interneta u BiH Telemach je do

Elia Suleiman, predsjednik žirija Takmičarskog programa - igrani film

sada investirao 110.000.000 EURA, a svake naredne godine dodatno će uložiti 15.000.000 EURA u standardizaciju, unaprijeđenje mreže i infrastrukturu. Telemach se zalaže za brži razvoj informacijske tehnologije u BiH, kao i harmonizaciju propisa sa EU, radi lakše i jeftinije mogućnosti za razvoj širokopojasnog interneta.

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

13

Magična noć na crvenom tepihu 22. Sarajevo Film Festivala

Prijem povodom otvaranja Festivala

Piće dobrodošlice

Amat Escalante gost programa Posvećeno

14

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

15

Kinoscope

Drzak i šarmantan film Ostati uspravan ( Francuska, 2016) Režija : Alan Guiraudie Filmom OSTATI USPRAVAN, Guiraudie je, prije svega, zbunio, a tek potom nasmijao ili naljutio publiku.

Jako je teško pronaći žanrovsku odrednicu ovog filma. OSTATI USPRAVAN, bez sumnje, ima snažne elemente komedije, ali tu se potkradaju i teme drame, trilera, pa čak i horora, koje opet, Guiraudie obrađuje ili iznimno groteskno ili lakonski,tako da sve na kraju rezultira jednim od najbizarnijih filmova, na koji i pored cjelodnevnog ulaganja intelektualnog napora ne možemo odgovoriti o čemu je on zapravo.

Ali Guiaraudie je u cjelini toliko drzak i šarmantan, da ne moramo ni insistirati na ovom pitanju. Tek ukratko možemo spomenuti da se glavna priča vrti oko filmskog redatelja i scenariste Lea koji je u potrazi za temom budućeg filma. Tokom putovanja po jugu Francuske on upoznaje mladu pastiricu Marie koja ga zavodi.

I prije nego postanu par, ona nakon devet mjeseci rađa bebu. Leo živi kod Marie i njezinog oca farmera, ali zbog postporođajne depresije, Marie napušta i Lea i bebu.

Leo jeste samohrani otac bez kinte u džepu, ali on i ne pokušava da napiše scenarij za svoj film. Umjesto toga, on luta od mjesta do mjesta razgovarajući sa farmerima, koji svoje dijaloge i monologe izgovaraju prenaglašeno monotono kao da su ispali iz nekog skeča Monty Pythona. I svaki od tih likova je zanimljiv, ali kada vam se učini da bi redatelj mogao da pronađe svoju temu, on vas čistom zavodljivošću filmske slike i netaknutih pe-

jzaža ruralne Francuske ostavi u zrakopraznom prostoru.

Ma koliko to ironično izgledalo, Guiraudie jeste veliki majstor: u iznevjerivanju očekivanja. On nas do kraja ostavlja prikovanim za sjedište u kino sali.

Za svako naše dramatično pitanje „i šta sad“, slijedi redateljev odgovor „ništa to, vidi ovo sad“, tako da film jedino može biti metafora redateljske potrage za temom vlastitog filma.

Segor Hadžagić

Metafora borbe za ženska prava U sjeni (Velika Britanija, Katar, Jordan, 2016) Režija: Babak Anvari Već više od decenije Sundance Film Festival je najbolja odskočna daska filmovima za najveća svjetska dostignuća. Spomenimo samo neke koji su ovjenčani Oscarom , a potom i distribuirani u kina širom svijeta: Little Miss Sunshine, Boyhood, Precious...

Ove godine, čini se da se ni oko jednog filma ne stvara takav „hype“ kao oko debitatntskog ostvarenja U SJENI britanskog reditelja iranskog porijekla Babaka Anvarija. I to s pravom, jer U SJENI je film koji posjeduje apsolutno sve: briljantnu priču, izvanrednu glumu, maštovit ali i zanatski vješt redateljski pristup i čvrste konvencije jednog žanra (horor), što samo po sebi nije

presudan kriterij u procjeni kvaliteta, ali novom redateljskom imenu i samom filmu, može obezbijediti i mnogo komercijalnije puteve distribucije od same festivalske.

Radnja filma smještena je u Teheran 1988., u osmu godinu krvavog Iransko-iračkog rata.

Još uvijek traju bombardovanja gradova i revolucija unutar zemlje. Junakinja filma Shideh je majka koja je prinuđena da se

brine za svoju kćer Dorsa, dok je otac na ratištu. Klaustrofobično okruženje, pritisnuto svakodnevnim terorom, samo po sebi ne najavljuje žanr horora, no kada Dorsa počinje osjećati da je proganja misteriozna demonska sila, otvara se pandorina kutija zla kojim su okružene.

Anvari, naravno, ne insistira samo na uvjerljivim slikama horora. Njegov je film i oštra kritika društva u kojem su žene po-

tisnute na marginu. Jedna od bitnih informacija za uvjerljivost glavne junakinje jeste njeno obrazovanje: ona je dugogodišnji student medicine, koji ne može da dobije diplomu zbog prijašnjeg učestvovanja u protestima protiv režima, a podršku da se posveti ljekarskom zvanju nema čak ni od svog muža. U SJENI je film koji tako vješto balansira u prikazivanju vidljivog i nevidljivog neprijatelja, da se može posmatrati i kao metafora borbe za ženska prava. U društvu u kojem žena mora da se bori protiv okolnosti koje nikako ne može da kontrolira, ali i protiv mentalnog sklopa i tradicije. Ovo je film o jednoj ženi koja se bori za svoju porodicu i vlastito dostojanstvo, i kao takav ostaje jedno od najznačajnijih filmskih ostvarenja u 2016.

Segor Hadžagić

16

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

17

TeenArena

Težnja za pripadanjem U tvojim snovima! (Češka Republika, 2016) Režija: Petr Oukropec Uloge: Barbora Štikarová, Toman Rychtera, Klára Melišková...

Film prati priču o šesnaestogodišnoj Lauri koja slobodno vrijeme ne želi provoditi kao ostale tinejdžerke. Kada se nakon godišnjeg odmora provedenog sa ocem u planini vrati u Prag, Laura odbija nastaviti živjeti ustaljenim tempom. Kako bi pokazala svoje fizičke sposobnosti, prijavljuje se u muški parkour tim gdje upoznaje zavodljivog vođu tima, Luky. Muškarci, međutim, nisu spremni olako prihvatiti novog člana tima u ekipu.

Dječji program

Hronika jednog prijateljstva Pat i Mat – film (Republika Češka, 2016) Režija: Marek Beneš

Novi u sirotištu Moj život kao Tikvica (Švicarska, Francuska, 2016) Režija: Claude Barras Uloge: Gaspard Schlatter, Sixtine Murat, Paulin Jaccoud, Michel Vuillermoz Member of the ComédieFrançaise, Raul Ribera, Estelle Hennard Nakon iznenadne smrti majke, sramežljivi dječak, poznati pod nadimkom Tikvica, se doseljava u sirotište. Tikvica u novom domu upoznaje djecu sa kojom nastavlja odrastati u neobičnoj sredini. Školski dani im prolaze u zan-

imljivim poduhvatima, a uskoro im se pridružuje i misteriozna djevojčica, Kamila.

Dok se Tikvica i Kamila pokušavaju izboriti sa izazovima života u sirotištu, policajac Rejmond im sprema veliko iznenađenje.

Pat i Mat su vrijedne komšije kojima uvijek nešto krene po zlu.

Nakon 40 godina druženja i zajedničkog rješavanja problema, dvojica majstora se opredjeljuju za drugačiju zabavu. Šta će učiniti kada odluče da je avanturama

došao kraj? Pokreću stari kino projektor, a dok se na traci počinje vrtiti film o uzbudljivim trenucima iz njihovog svakodnevnog života, dva prijatelja se podsjećaju na doživljaje koje su i sami zaboravili.

BH Film - Multiplex Cinema City U potrazi za domom, 12:30 sati

Mediteran film festival predstavlja, 16:45 sati

Mama, 20:00 sati Papagajka, 22:00 sati

18

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

19

OpenAir

Sve čari neslavno slavne Florence Neslavno slavna Florence (UK, 2016) Režija: Stephen Frears Uloge: Rebecca Ferguson, Meryl Streep, Hugh Grant, Simon Helberg, Neve Gachev, Nina Arianda, John Kavanagh Nakon nesretnim slučajem okončane pijanističke karijere, Florence Foster Jenkins je do kraja života radila sve kako bi zasjala na sceni kao operna pjevačica. Sve bi naravno bilo mnogo lakše da je za to imala i talenta.

Ovako, više od sedamdeset godina nakon njene smrti, i dalje u pop kulturi struji mit o najgoroj opernoj pjevačici u historiji, ili divi galame.

Karikaturalan lik ove bogate, ali ipak veoma nesretne žene

kružio je 60-tih godina kao dobra šala na večernjim zabavama bogatijih slojeva američkog društva. Njen će lik kasnije po-

stati intrigantan i za umjetnike, pa su o njoj napisane četiri drame, od kojih je posljednja, „Glorious!“ Petera Quiltera

izvođena sa najviše uspjeha.

Svoje mjesto Jenkinsova je pronašla i u svijetu filma. Prvi put kao inspiracija za film "Marguerite", francuskog reditelja Xaviera Giannolia, a zatim i u najnovijem ostvarenju Stephena Frearsa, sa sjajnom Meryl Streep u naslovnoj ulozi.

Ono što karakterizira Frearsovu ekranizaciju života ove slavno neslavne dive, najbolje je objasnio sam reditelj u jednom intervjuu: „Čuo sam njeno pjevanje na You Tubeu i to je bilo zapanjujuće. Njen je glas bio presmiješan i zastrašujući, a opet tako dirljiv i saosjećajan“.

I to jeste Frearsova Florence. S jedne strane komična, a s druge tragična diva, za koju svi mogu reći da je pjevala grozno, ali niko ne može reći da to nije radila cijelim svojim bićem.

D. I.

20

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Summer Screen

Upečatljive slike izbjeglih duša Refugee Blues Režija: Stephan Bookas, Tristan Daws ( Velika Britanija, Francuska, 2016) REFUGEE BLUES je šestominutni kratki film koji, praćen stihovima istoimene poeme Wystana Hugh Audena, prikazuje jedan dan u životu izbjeglica u kampu grada Calaisa. Reditelji pokušavaju i na kraju uspijevaju prikazati intimniji život izbjeglica koji se svakodnevno sukobljavaju sa policijom. Kroz niz upečatljivih slika, gdje se gotovo ulazi u dušu svakog od likova u filmu, kao glavno osjećanje izbija upravo blues, odnosno čežnja za nekim boljim životom koji izgleda tako daleko.

Segor Hadžagić

Razbijanje tabua patrijarhata Sonita (Njemačka, Švicarska, Iran, 2016) Režija: Rokhsareh Ghaem Maghami SONITA iranske dokumentaristkinje Rokhsareh Ghaem Maghamij, u najkraćem predstavlja jedan od ideala savremenog dokumentarnog filma: da postane efikasno aktivističko oružje u borbi za ljudska prava. Najveću stvar koju je Maghami uradio jeste samo otkriće junakinje svog filma, četrnaestogodišnje djevojčice Sonite

iz Afganistana, koja živi u izbjegličkom centru u Teheranu, gdje istovremeno pohađa školu i radi kao čistačica. Zajedno sa svojom sestrom i rodicom živi u maloj, neuslovnoj sobici i sanja da postane svjetski poznata reperka, ugledajući se na pop zvijezdu Rihannu.

Kad ne čisti i ide u školu, Sonita izvodi svoje originalne rep pjesme djeci iz izbjegličkog centra. Ali Sonitini tekstovi nisu o ljubavi, seksu ili slavi već o teškoćama odrastanja u sredini koju obilježava siromaštvo, ali i šovinizam. Njeni tekstovi su iznenađujuće

zreli i artikulisani za jednu teenagerku, koja bi da je rođena na drugom dijelu planete, vjerovatno pjevala o svojoj prvoj simpatiji.

Ona je na izvjestan način i aktiuvista i revolucionarka koja se odlučila u ranoj dobi progovoriti o temama koje su u patrijarhalnom društvu strogi tabu. Zaplet počinje kada Sonitu iznenada posjećuje njena majka iz Afganistana sa viješću da mora ići nazad, jer su joj pronašli muža koji je porodici spreman platiti 9.000 dolara za Sonitu. Od ovog trenutka film postaje istinska borba za ljudska prava, pa se i redateljica (koju je nekoliko puta sama Sonita uključila u film jer joj postaje predosadno) Maghami uključuje u borbu za Sonitino dostojanstvo i pravo da živi svoj život. Ona plaća majci 2.000 dolara i tako prelazi liniju iz pasivnog posmatrača i svjedoka u aktivnog sudionika u borbi za elementarno ljudsko pravo jedne djevojčice.

Nastavak filma, koji se proteže u rasponu od tri godine fokusira se na umjetničko sazrijevanje Sonite u jedan od najupečatljivijih i najoriginalnijih glasova na svjetskoj sceni.

SONITA je istinsko remek djelo dokumentarnog filma i praktični primjer koliku moć jedan dokumentarist može da posjeduje, ako se odrekne uloge pasivnog promatrača.

Segor Hadžagić

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

21

22

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.

Welcome to the 22nd Sarajevo Film Festival When freshly printed posters and programs of the Sarajevo Film Festival start appearing on the streets, excitement and curiosity of our fellow-citizens bring us new energy and motivate us to wrap up the final works preceding the big event with additional enthusiasm.

We are proud of the reputation we have gained, both at home and abroad, and touched by active contribution of our fellow-citizens, who, by watching films, participating in the festival activities, attending panel discussions, and first and foremost, by giving a warm welcome to our guests, actively contribute to the creation of the festive atmosphere during the festival days. In that celebratory sprit and with a great pleasure, I extend you a welcome to the 22nd Sarajevo

Film Festival.

Over the years, we have accepted our role of the second home for young, promising authors from the region, as the key and the most beautiful feature of our Festival. SFF has become a true gathering place for regional film authors where they connect to the rest of the world and launch their international career.

The best proof of that are this year’s competition programs that will introduce, mostly, the first and second films, with the total of nine world premiers.

The program “Tribute to…” will continue the tradition of paying tribute to renowned film authors whose unique and brave auteur expression may be inexhaustible source of inspiration, knowledge and encouragement for the artists of younger generation. This year

Pretpremijere

we will have a pleasure of hosting a young but already quite distinctive Mexican director Amat Escalante, who will present his unique artistic opus to the festival audience.

We are proud at the continuous development of our CineLink project that will, in this year’s 14th edition, introduce two new platforms for extending support to filmmakers.

CineLink Drama project is designed as a response to the growing European and world trend of television content production, created by merging top film production and highquality television series. Considering there is a large potential for the development of this genre, so-called filmo-vision in Southeast Europe, we will gather authors, producers and financiers from the region and

the world in order to contribute to the production and promotion of high-quality TV series produced in the territory of former Yugoslavia.

The other new platform, True Stories Market, is envisaged as an open source of moderated stories, testimonies and visual contents directly related to the recent history of the former Yugoslavia. These materials will be accessible to directors and producers, as a source of inspiration for their potential film projects, which would pass these stories on to wider public and thereby contribute to the process of healing and reconciliation.

I hope you will enjoy the program of the 22nd Sarajevo Film Festival and the program we have prepared for you!

On behalf of the SFF team, Mirsad Purivatra

Specijalne projekcije

Svjedočenje o nestajanju Istjerivanje straha od smrti Oslobođenje Skoplja (Makedonija, Hrvatska, Finska, 2016) Režija: Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija Uloge: David Todosovski, Rade Šerbedžija, Mikko Nousiainen...

Šegrt (Turska, 2015) Režija: Emre Konuk Uloge: Hakan Atalay, Çiğdem Selışık Onat, Tuğrul Çetiner...

Film prati intimnu priču o porodičnim intrigama dječaka Zorana za vrijeme Drugog svjetskog rata u Makedoniji. Kako se oslobođenje Skoplja bliži, tako Zoranov život koji je poznavao prije rata polako nestaje.

Alim je šegrt u krojačkoj radnji već petnaest godina. Kada čuje o mogućnosti eksplozije plinskih boca u automobilima, provjerava gepeke taksija kojima se vozi do krojačke radnje. Ubrzo nakon toga počinje razmišljati o selidbi u novi stan.

SUBOTA, 13.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

23

24

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 13.8.2016.