Bilten 23. Sarajevo Film Festivala #3

Svjetska premijera filma “Zrno” Semiha Kaplanoğlua

2

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

Film “Niotkuda” Fatiha Akina prikazan u programu Open Air U okviru programa Open Air 23. Sarajevo Film Festivala prikazan je film NIOTKUDA / IN THE FADE Fatiha Akina. Uloge u filmu ostvarili su Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch, Samia Chancrin, Numan Acar, Ulrich Tukur, Rafael Santana, Hanna Hilsdorf, Ulrich Friedrich Brandho... Pro-

jekcija je zbog kiše umjesto u Ljetnom kinu Raiffeisen upriličena u sali KSC Skenderija.

Film govori o Katji, čiji se život zauvijek promijeni kada se DNK analizom ustanovi da ostaci pronađeni na mjestu bombaškog napada pripadaju njenom mužu i sinu. Nedugo zatim, policija privodi dvoje mladih neonacista osumnjičenih

Dijala Hasanbegović

Segor Hadžagić Emina Adilović Lejla Kalamujić Dario Bevanda

NOVINARI:

OFICIJELNI FOTOGRAFI:

Marinela Domančić Namir Ibrahimović

Amer Kuhinja Muhidin Živojević

UREDNICA:

Andrijana Copf IZVRŠNA UREDNICA:

Adi Kebo Dženan Kriještorac Kemal Softić Admir Dervišević Haris Karamehmedović Eugénie Sophie

za napad. Da bi bila sigurna da krivci neće izbjeći kaznu, Katja uzima pravdu u svoje ruke... Diane Kruger, koja je za ulogu Katje proglašena najboljom glumicom na ovogodišnjem Cannes Film Festivalu, priznala je da ju je uloga Katje jako dirnula, da ju je dirnuo cijeli film, jer govori o „tugovanju, pravdi i kako nastaviti sa životom“.

IZBOR I OBRADA FOTOGRAFIJA:

Fatih Er PREVOD:

Diwan Dizajn: BOOM Produkcija DTP:

Zorica Pandžić

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

3

Takmičarski program - igrani film

Ubijanje ljudskog u čovjeku Buđenje dana (Albanija, Grčka, 2017) Režija: Gentian Koci Uloge: Ornela Kapetani, Suzana Prifti, Kasem Hoxha

Violeta Kurti je samohrana nezaposlena majka; duguje stanodavcu i dadilji novac.

Nedovoljno zarađuje njegujući Sofiju, teško bolesnu staricu i obavezna je da cijeli dan bude s njom. Sofijina kćerka Arijana odlazi u Francusku, a unuka Ola nema interes za brigu o baki - često nije u stanu.

Prikazujući život sredovječne žene uhvaćene u klopku svakodnevnice, koja živi na rubu grada kao i na rubu egzistencije, u vječitom kašnjenju i strahu od naredne životne prepreke - autor filma pred publiku postavlja brojna pitanja o ljudskoj (prije svega ženskoj) egzistenciji u današnjem društvu, gdje samo tijelo nije dovoljno da osigura i minimalne životne uvjete. Film nam ne daje prošlost glavne junakinje - ne znamo ko je otac djeteta (u jednom kratkom razgovoru znamo da je ostala bez posla medicinske sestre jer je pomogla pacijentu da umre nakon što je i ljekar odbacio

svaku nadu u izlječenje), likovi općenito malo govore - prisutna je formalna konverzacija; kao da su svi likovi osakaćeni za ljudsko povezivanje, za empatiju. Ogoljavajući nam ženu koja se bori preživljavati, režiser tjera nas da sami preispitamo vlastite moralne norme i vrijednosti koje živimo.

Da li je moguće da publika osudi Violetu što ne preza ni od čega da osigura egzistenciju, ako društvo slabima ne pomaže nego ih ugnjetava? Država će svakako primjenjivati kazne kad marginalci krše zakone, ali tada će već biti teško u njima prepoznati ljude.

Namir Ibrahimović

Takmičarski program – Studentski film

Zaokružene priče ČISTOĆA (Bosna i Hercegovina, 2017), NEVIDLJIVO (Mađarska, 2017), WANNABE (Austrija, Njemačka, 2017)

Sva tri filma u ovom bloku su igrana, a ČISTOĆI je ovo prikazivanje svjetska premijera.

Diplomski film Nevena Samardžića (Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu) realistična je priča o narkomanu Fudi (Nerman Mahmutović), koji nakon fatalnog overdouza svog najboljeg prijatelja Paje (Davor Golubović) odluči da se skine s heroina i opet započne kakav-takav život. Nepovjerenje okoline bit će mu najveća prepreka na tom putu, uz nezgodnu okolnost da je ostao bez krova nad glavom. ČISTOĆA je film zapadnjačke dramaturgije, s momentima oporog humora i nekim sjajnim glumačkim epizodama (Sanin Milavić kao Fudin nekadašnji prijatelj i bivši narkoman). Snimljen unutar sivih stambenih blokova sarajevske periferije (fotografija Amela Đikolija), Samardžićev film je relevantan pogled na jedan milje uglavnom previđen u bosanskohercegovačkoj kinematografiji.

NEVIDLJIVO Árona Szentpéterija nastao je na Univerzitetu za teatar i film u Budimpešti. U inspirativno riješenoj uvodnoj sceni filma, čiji dijalog se odvija u potpunom mraku, upoznaju se Balázs (Tamás Barkó) i

Anna (Bettina Józsa). On je slijepi vodič kroz postavku izložbe kojoj je cilj da upozna posjetitelje i posjetiteljice sa svakodnevicom ljudi poput njega. Anna, koja je na izložbu došla s momkom, nekoliko dana poslije slučajno opet sreće Balázsa, i njih dvoje dogovaraju sastanak. Uskoro Balázs počinje sumnjati u Annine namjere, nesiguran da li je zanima on, ili njegovo sljepilo. NEVIDLJIVO je zreo filmski uradak koji svoju snagu crpi ponajviše iz sugestivne glumačke izvedbe Tamása Barkóa.

WANNABE Jannisa Letza satiričan je, iako ne i osuđujući, pogled na generaciju milenijalaca i postmilenijalaca. Priča o mladoj YouTuberici Coco (Anna Suk), koja bezuspješno pokušava postati slavna, rađena je kao intermedijalni projekt (istovremeno s filmom kreiran je YouTube kanal na koji su redovno aploadovani klipovi s protagonisticom). Obeshrabrena nepostojećom karijerom i problemima u privatnom životu, Coco umjesto fingiranih nasmiješenih vlogova aploada snimak svoje plačne ispovijesti, koji, u ironičnom preokretu, za razliku od prošlih klipova na njenom kanalu, dobija ogroman broj pregleda. Dario Bevanda

4

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

5

Takmičarski program – dokumentarni film

Djelić petogodišnjeg užasa Za suze mjesta nema (Turska, 2017) Režija: Reyan Tuvi

Mjesto radnje je pogranični pojas između Turske i Sirije, regija Rojava. Preciznije, mjesta su dva – Maheser na turskoj i Kobanê na sirijskoj strani. Za početak, kamera je u Maheseru. U neposrednom susjedstvu vatra i dim se rumene i crne kao da cijeli horizont gori. Vode se borbe za kurdski grad Kobanê, YPG (narodne odbrambene snage) se otimaju sa ISIS-om (snagama islamske države) za svaku kuću i ulicu. Žene, djeca i starci mahom su se sklonili u susjednu Tursku gdje su našli privremeno utočište u izbjegličkim kampovima. Oplakuju i sahranjuju mrtve i žele samo jedno – vratiti se u svoje razorene domove. Snage ISIS-a držale su Kobanê pod opsadom četiri mjeseca i pri tome je 70% grada potpuno srušeno. Gleda-

jući ulice ovog grada uništene do neprepoznatljivosti neko će vidjeti Mostar, neko Vukovar, neko aerodromsko naselje... a besmislenost ovako neciviliziranog ponašanja valjda bi trebalo da vide svi. Dirljivo je koliko su izbjegli Kurdi nepokolebljivi u nakani da se vrate kućama, pronađu žive srodnike, obnove grad i svoju kulturu, kako im je u kraju iz kojeg su izbjegli čak i prašina slatka. U borbi za preživljavanje nema mjesta za suze a povratak u razorene domove prati pjesma, prkosna i ponosita.

Redateljica Reyan Tuvi, Turkinja sa britanskom diplomom magistrice dokumentarnog filma, sa ratom se srela u Maheseru, na prepad – zaskočio ju je u izbjegličkom naselju Suruç’s Collective Life Initiative. Bez namjere

da snima film, prikupljala je potrepštine i radila sa djecom u šatorskom gradu. Zatečena čemerom izbjeglištva iz prve ruke i preplavljena suosjećanjem i solidarnošću, isprva je htjela snimiti samo 5 minuta onoga što je vidjela kako bi privukla pozornost javnosti. Uskoro se 5 minuta pretvorilo u 84... i tako je nastao čisto

promatrački film. Iako tematski obuhvaća tek jedan djelić užasa koji se u Siriji odvija već više od pet godina, vrlo snažno apeluje na indolentni ostatak svijeta da ovim užasima napokon stane u kraj i da pokaže više razumijevanja za ove ljude koji ne bježe iz obijesti već zato što nemaju kud.

Marinela Domančić

Protraćeni talenat Vodič kroz crnu rupu (Srbija, Bosna i Hercegovina, Velika Britanija, 2017) Režija: Aleksandar Nikolić, Zlatko Pranjić

U mraku crno-bijelog filma, londonskim Portobellom kreće se jedva uočljiv dugokosi lik.

Na glavi mu je neizbježna kapa ispod koje viri sijedi repić, lice ispijeno i neobrijano a oči... oči su zagledane nekud u prazno. Pijan ili pripit, ljulja se i nešto mrmlja sam za sebe. To je Banjalučanin Suad Arnautović, slikar, pjesnik, budist i usamljenik slomljenog srca. Tumara Londonom a sanja Vrbas. Čežnja za rodnim krajem ga izjeda, samoću tegli za sobom kao zatvoreničku kuglu zakovanu za članak a suze lije slušajući narodnu muziku rodnoga kraja. Teško je razaznati kada se Sule ispovijeda kameri slučajno, a kada zato što to autori od njega traže jer u ovom filmu on i glumi samog sebe i jednostavno biva ono što jeste.

Kombinirajući dokumentarni i igranodokumentarni pristup, redatelji prate svog junaka kroz uspone i padove. Ovog drugom u njegovom je životu bilo daleko više. Jedine sretne godine su one iz ranog djetinjstva i sa obala rodne rijeke, zatim se nad njegov život nadnijela prijeteća očuhova figura a ni kasnije, kada je svoju sreću potražio u Londonu,

nije puno sreće našao. U Velikoj Britaniji je već 40 godina. Za to vrijeme se oženio, dobio djecu, bio beskućnik, ispijao duvan iz cigaretpapira, obilato se opijao, recitovao stihove na vrtnim zabavama i prodao poneku sliku. Bolje je možda mogao ali nije znao. Rijetki momenti, poput smrti prijatelja ili posjete liječniku, donosili su kratkotrajne trzaje triježnjenja i nalete inspiracije. U jednom takvom naletu završio je četiri slike iz serije VODIČ KROZ CRNU RUPU. Mnogo češći su bili dani kada bi se survao u ponor i uništio sve do čega mu je bilo stalo. Tada bi prokockao i propio novac jedva sakupljen za odlazak u Banjaluku.

Redatelji su oduzeli boje većem dijelu grubog reza filma. Obojili samo dva dijela – izložbi u Ambasadi BiH, koja je mogla biti prekretnica u Suletovom životu a to nije bila, i nešto između alkoholne halucinacije i sna.

Igranje bojama svakako ima smisla jer aludira na to da je veći dio Suletovog života bio bez boje i da je on stalno tražio „pravu“ boju, crvenu boju ljubavi, ali šteta što su, zbog potencijalne ljepote kadrova samoostvarenja, obezbojeni i oni rijetki dijelovi kada zaneseno nanosi boje na platno pokazujući svoj protraćeni talenat.

Marinela Domančić

6

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

7

Kinoscope

Katarzično razrješenje traume Rad (SAD, 2017) Režija: Jairus McLeary, Gethin Aldous Uloge: Vegas, Rick, Dark Cloud, Brian, Charles, Chris

Jedan od osnovnih principa grupne terapije jeste omogućavanje korektivnog emotivnog iskustva, odnosno da se neriješeni problemi iz prošlosti riješe „sada i ovde“ u interakciji s članovima grupe, no sama pretpostavka da će zaista doći do iskrenog otvaranja je pomalo na klimavim nogama. Postoji velika šansa da će doći do manipulacije pomoću lažnog otvaranja ili mogućnosti da se zloupotrijebi povjerenje. No, to je svakako kompleksna tema, čija razrada je ovom prilikom sasvim izlišna.

Grupna terapija u prvi plan postavlja interakciju članova grupe sa različitim problemima i tako

proizvodi mogućnosti za stvaranje različitih modela ponašanja i uloga koje spontano nastaju iz procesa „dijeljenja“ problema s drugima.

U filmu RAD, ovaj proces je doveden do same krajnosti, budući da se nalazimo u unutrašnjosti zatvora Folsom u Kaliforniji. Sam prostor, reduciran na neutralnu prostoriju sasvim minimizira efekt manipulacije, a akteri su neki od najozloglašenijih zatvorenika.

Film prati tri „slobodna“ muškarca koji u zatvor dolaze da bi se suočili sa svojim problemima i preispitali prošlost. Ovakav scenarij može da djeluje prilično morbidno,

kao da je u pitanju neki perverzni reality show, ali redatelji Jairus McLeary i Gethin Aldous puštaju da se stvari razvijaju spontano, bez redateljskih „štaka i pomagala“ kao što su „talking heads“ ili naracija iz offa. Ovdje je kamera potpuno neutralna i usmjerena na mini scenarije između različitih grupa „slobodnih“ i zatvorenika.

Naglasak je na traumama „slobodnih“ civila koje interakcija dovo-

di do neočekivanih provala bijesa, a same uloge se mijenjaju – zatvorenici često postaju ti koji primjerenim ponašanjem postaju očinske figure. Iako je čitav film sveden na neutralnu prostoriju, traume sudionika i njihovo katarzično razrješnje u interakciji sa zatvorenicima, čine od ovog dokumentarca jedan od najboljih psiholoških trilera u posljednjih nekoliko godina.

Segor Hadžagić

Turisti ili putnici?

Gabriel i Planina (Brazil, Francuska, 2017) Režija: Felipe Gamarano Barbosa Uloge: João Pedro Zappa, Caroline Abras, Alex Alembe, Lenny Siampala, John Goodluck, Rashidi Athuman, Tonny Lesika, Rhosinah Sekeleti, Luke Mpata, Lewis Gadson

Gabrijel je budući polaznik doktorskog studija javnih politika na jednom prestižnom američkom univerzitetu, koji se nakon desetomjesečnog putovanja po svijetu upušta u avanturu upoznavanja Afrike. Ovakva priča može na prvu da izazove odbojnost zbog mogućeg razvodnjavanja u takozvani „turistički“ film koji bi putovanje predstavio kao puko konzumiranje drugačijih kultura. Ako i ima takvih odjeka u filmu (Gabriel nosi sa sobom vodič Lonely planet), oni prvenstveno služe ironiziranju takve suvremene verzije hipsterskog prosvjetiteljstva. Sam junak prezrivo odbija sebe nazvati turistom, insistirajući na terminu „putnik“ , koji sadrži samospoznajni momenat, za razliku od maničnog kolekcionarstva iskustva drugih kultura.

Napraviti film o putniku umjesto o turistu, zaista nije nimalo lak zadatak, no Barbosa je imao pred sobom razradu „intimnog“ materijala, budući da je priča zasnovana na iskustvu njegovog prijatelja koji je premi-

nuo i to upravo u Africi, tako da film ima izvjesne elemente dokumentarnog filmskog dnevnika.

Gabrijel se zaista pokušava uklopiti u okolinu, no koliko god insistirao na želji da bude povezan sa lokalnom kulturom i stanovništvom, odnosno „dušom Afrike“, ta je poveznica sasvim izvanjske prirode. Svijest da je on ipak klasični zapadnjak u očima „lokalaca“, nikako se ne može izbrisati činjenicom da nosi jednaku odjeću i obuću kao oni. Ova svijest o neminovnoj razlici između Gabriela, njegove projekcije Afrike i „stvarne Afrike“ ima svoje zgodno filmsko rješenje, a ono se krije u različitim naratorima: kako Gabriel vidi svijet i druge, i kako drugi vide Gabriela.

Njegovo putovanje počinje u Keniji a završava na vrhu planine Mulanje u Malaviju.

Nakon što se popne na vrh Kilimandžara, u Dar Es Salamu susreće svoju djevojku Kristinu koja će ga pratiti na konferenciji u Južnoafričkoj Republici. Ovaj susret ispituje zrelost protagonista i mogućnost da bi sva njihova ubjeđenja možda mogla biti papirnate konstrukcije koje vrlo lako mogu biti srušene. A upravo njihov odnos problematizira centralno pitanje filma: koliko smo turisti, a koliko stvarni putnici? Da li su sva naša putovanja na druga, tobože privlačnija mjesta zapravo opsesivno udaljavanje od sebe ili postoji neki srednji put kojeg Gabriel otkriva?

Segor Hadžagić

8

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

Kinoscope

Zabrinutost nad čovječanstvom Priča jednog duha (SAD, 2017) Režija: David Lowery Uloge: Casey Affleck, Rooney Mara, McColm Sephas Jr., Kenneisha Thompson, Grover Coulson, Liz Cardenas Franke, Barlow Jacobs

Po naslovu filma očekivala bi se tipična horor priča sa duhovima, ali ono što je David Lowery uspio napraviti daleko prevazilazi žanr. Iako definitivno posjeduje žanrovske odrednice horora, PRIČA JEDNOG DUHA više lebdi u ozračju melanholije i sjete i možemo je posmatrati kao intimnu, redateljevu meditaciju o smislu života, i to bez ikakve primjese patetike. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Lowery napisao prvi draft filma za samo jedan dan i da je Casey Affleck pristao glumiti u filmu „naslijepo“, dakle bez ikakavih saznanja o detaljima priče i načinu glume, jasno nam je da film posjeduje onu rijetku vrstu simbioze redateljskog i glumačkog bića.

Tretman teme, priče i glume (naime lice Caseya Afflecka se ne vidi ni u jednom trenutku) i impresivna fotografija filma čine od PRIČE JEDNOG DUHA , najprimjerenije rečeno, nezaboravno iskustvo. A priča je jednostavna: duh nedavno stradalog muškarca (saobraćajna nesreća) vraća se svome domu

kako bi utješio svoju ženu ( Rooney Mara), no za razliku od mnogih filmova sa ovom fabulom (npr. DUH sa Patrickom Swayzeyem u glavnoj ulozi), on nije u stanju ostavriti komunikaciju, već je prinuđen pasivno promatrati različite odlomke vremena kroz koje se bestjelesno kreće.

S obzirom da ne može utješiti svoju voljenu, duh kreće na metafizičko putovanje kroz osobnu i društvenu istoriju, na kojem se, naravno, suočava sa nerješivim filozofskim pitanjima.

Ovaj film, kao gotovo nijedan prije u zadnjih dvadeset godina, stvara takvu lirsku atmosferu zabrinutosti nad čovječanstvom, ne straha, već upravo zabrinutosti nad osnovnim pitanjima, kao što su ljubav, briga za druge, smisao života i rada, i to ga činim izuzetno prijemčivim i pitkim, toliko udaljenim od očekivanog osjećanja straha horor filma i toliko udaljenim od svake pretencioznosti da se usred te zapitanosti daju i neki konačni odgovori...

Segor Hadžagić

U fokusu

Ljubav u klaonici O tijelu i duši (Mađarska, 2017) Režija: Ildiko Enyedi

Ljubavna priča Marije i Endrea smještena je u klaonici – ona je kontrolorka kvalitete rada klaonice, Endru je direktor. Na početku se čini da Endre i autistična Marija nemaju ništa zajedničko i da jedva mogu razmijeniti koju riječ, posebno je teško komunicirati s Marijom koja glasno izgovara to što misli.

Između kadrova koji prikazuju brutalnost ubijanja krava i komadanje njihovih tijela, autorka prikazuje detalje enterijera i eksterijera, ne tako uočljive pokrete pojedinih likova miješajući to sve sa kadrovima jelena i košute koji se u šumi, u različitim godišnjim dobima, često susreću. Neočekivana policijska istraga zahtijeva da se svi upo-

slenici podvrgnu psihijatrijskom tretmanu. Razgovarajući s uposlenicima, psihijatrica otkriva da Endre i Marija sanjaju isti san – on je jelen, a ona košuta, i to im saopćava. Početno nepovjerenje ubrzo prerasta u pravu ovisnost o susretu u snu, usamljenost u stanu i sakata komunikacija na poslu kompenzuju se snovima.

Inteligentan, duhovit, intrigantan i napet film propituje svakodnevnu ljudsku shematiziranost i automatiziranost u kojem caruju predrasude i hladnoća; gdje emocije kipte u likovima, a pokazuju se na kapaljku i gdje je ljubav često izjednačena sa seksom. Endre i Marija otkrivaju i povezanost duša, ne samo tijela i pokušavaju

kako da duhovnu povezanost pretoče i u tjelesnu. Patnja zbog žudnje za drugim tijelom tako postaje osnova za moguću tragediju ako Marija i Endre ne izgovore svoju čežnju jedno drugome bojeći se da će pokvariti zajedničko sanjanje.

Nužno je preuzeti rizik i napraviti korak dalje u povezivanju.

Namir Ibrahimović

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

9

10

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

Open Air

Sloboda koja se plaća životom Pravo vrijeme (SAD, 2017) Režija: Josh Safdie, Benny Safdie Uloge: Robert Pattinson, Benny Safdie, Jennifer Jason Leigh, Barkhad Abdi, Buddy Duress, Taliah Webster, Peter Verby, Gladys Mathon, Necro

Jedinstvena filmska rješenja u krimi drami PRAVO VRIJEME, koja je premijerno prikazana u glavnom Takmičarskom programu ovogodišnjeg Cannes Film Festivala, se s jedne strane ogledaju u odličnom osvjetljenju i odgovarajućoj muzici. Pored toga, nemoguće je ne zamijetiti da montaža koja omogućava slojevitiji uvid u konfuzno psihološko stanje glavnih i sporednih

likova, njihova tajna previranja i agonije, ruši granice uobičajenog krimi žanra.

Rezultat rada redateljskog dvojca, braće Josha i Bennya Safdie, donosi priču o intrigantnim dešavanjima u svijetu gradskog kriminala pružajući uvid u odnos dvojice braće, Con-

stantina i Nicka. Kada njegov mlađi brat završi u zatvoru zbog neuspjele pljačke banke, Constantin će na poznatoj teritoriji kriminalnih skupina otići korak dalje pokušavajući da izbavi brata iz zatvora pod bilo koju cijenu. Manipuliranje djevojkom, nasilje i prevare postepeno po-

staju njegova svakodnevnica.

Međutim, nakon samo jedne odlučujuće noći u kojoj je spoznao kako zaista izgleda kada mu se sve što ga okružuje okrene naopačke, Constantin shvata da će cijena kojom će platiti Nickovu slobodu možda biti upravo - vlastiti život.

Počasno Srce Sarajeva za Olivera Stonea Sarajevo Film Festival će imati čast da u programu Posvećeno ugosti istaknutog reditelja Olivera Stonea, kojem će u okviru 23. izdanja Festivala, prije projekcije filma PRAVO VRIJEME, koje se prikazuje u programu Open Air, 13. 8. u 20:30, biti uručena nagrada Počasno Srce Sarajeva za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

Višestruki dobitnik nagrade Oscar Američke filmske akademije, Oliver Stone je napisao i režirao preko 20 dugometražnih filmova, a njegov opus uključuje neke od najuticajnijih, kultnih naslova koji su obilježili protekle decenije. Stone je u nekim od svojih filmova u potpunosti odbacio konvencije mitskog žanra, a u tom se kontekstu prvenstveno pominje VOD SMRTI (1986.), inače prvi film iz njegovog vijetnamskog triptiha, te filmovi ROĐEN 4. JULA (1989.), JFK (1991.), ROĐENI UBOJICE (1994.), NIXON (1995.), kao i satirični filmski portret bivšeg američkog predsjednika Georga W. Busha W (2008.) i dokudrama o životu američkog zviždača Edwarda Snowdena SNOWDEN (2016.).

Njegovi su filmovi osvajali pažnju brojne međunarodne publike i imali su značajan kulturni uticaj. Među takvim filmovima se ističu oštra filmska

kritika američkog angažmana u Centralnoj Americi SALVADOR (1985), kritički prikaz američkog korporativnog kapitalizma WALL STREET (1987.), istinita

priča o dvije od samo 20 osoba koje su preživjele teroristički napad u New Yorku 11. septembra 2001. WORLD TRADE CENTER, te poetski omaž šezdesetim godinama prošloga vijeka i ekstatičnoj muzici Jima Morrisona THE DOORS (1991.).

Autor je i više dokumentaraca, uključujući tri filma o Fidelu Castru COMANDANTE (2003.); TRAŽEĆI FIDELA (2004.) i CASTRO ZIMI (2012.); i jedan film o ogromnim društenim promjenama u Južnoj Americi, JUŽNO OD GRANICE (2009.), u kojem je značajna pažnja posvećena Hugi Chavezu i šestorici drugih južnoameričkih predsjednika. Također je snimio i film o izraelsko-palestinskim odnosima, PERSONA NON GRATA (2003.).

Stone je u skorije vrijeme snimio mounumentalnu, dvanaestosatnu TV seriju NEISPRIČANA ISTORIJA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA (Showtime, 2012.) o uvriježenoj, trijumfalističkoj interpretaciji američke istorije i četverodijelni razgovor sa ruskim predsjednikom, INTERVJU SA PUTINOM (Showtime, 2017.).

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

11

12

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

Gala projekcija filma “Muškarci ne plaču” Alena Drljevića

Otvoren je Takmičarski program – studentski film

Predavanjem Jessice Hausner otvoren je Talents Sarajevo

Gloria party za učesnike Talents Sarajevo i brojne goste

Plazma - Filmsko druženje

Bosnalijek vaš partner u zdravim životnim navikama Kontinuiranom podrškom Sarajevo Film Festivalu Bosnalijek potvrđuje svoju poziciju prijatelja filma i istrajava u svojoj misiji da uspješne poslovne rezultate podijeli sa širom društvenom zajednicom.

Kao društveno odgovorna kompanija, Bosnalijek će i dalje ostati značajan oslonac zajednici u kojoj djeluje te u skladu sa svojom

misijom unapređenja kvaliteta života nastaviti pružati maksimalnu podršku projektima i manifestacijama u oblasti kulture, zdravlja, sporta, nauke i obrazovanja.

Bosnalijek, vaš partner u zdravim životnim navikama, želi vam vrhunsku zabavu tokom ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala.

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

13

Joshua Oppenheimer na otvaranju Tribute to... i programa Suočavanje s prošlošću

Simon Al-Bazoon i Sherwan Haji, glumci filma “Druga strana nade” Akija Kaurismäkija, gosti programa Kafa sa... u razgovoru sa Mathilde Henrot

Druženje mladih u House of Youth

U čast 20 godina Factuma: Nenad Puhovski i Mirsad Purivatra Nagrada publike/Audience Award IGRANI/FEATURE 1. Muškarci ne plaču/Men Don’t Cry: 2. Niotkuda/Aus dem Nichts: 3. Rekvijem za gospođu J./ Requiem for Mrs. J.: 4. Druga strana nade/Toivon tuolla puolen: 5. Ljeto 1993./ Estiu 1993:

4.85 4.54 4.46 4.39 4.38

DOKUMENTARNI/DOCUMENTARY 1. Chavela/Chavela: 4.64 2. Djeca/Kinders: 4.22 3. Grad sunca/Mzis Qalaqi: 3.59

YOUTH AUDIENCE AWARD/YOUTH AUDIENCE AWARD 1. Muškarci ne plaču/Men Don’t Cry: 2. Rekvijem za gospođu J./ Requiem for Mrs. J.:

4.90 4.50

14

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

15

Summer Screen

Vrijedno muzičko iskustvo Pati Cakes (SAD, 2017) Režija: Jeremy Glasper Uloge: Danielle Macdonald, Bridget Everett, Siddharth Dhananjay, Mamoudou Athie, Cathy Moriarty, Sahr Ngaujah, McCaul Lombardi, Wass Stevens, MC Lyte

Jeremey Glasper, poznati redatelj muzičkih spotova, donosi jedan od najzanimljivijih ovogodišnjih „indie“ filmova koji nam na dopadljiv i efektan način daje prikaz jedne mladalački gnjevne, ali brutalno iskrene „poetike marginaliziranih“. Glavna junakinja utjelovljuje praktično sve što današnja muzička industrija, odnosno cjelokupna pop kulture nije, sa svojim precizno dimenzioniranim idealima sekspila, ljepote, lifestylea...

Patricia Dombrowski je konobarica u zabačenom, prljavom i ozloglašenom baru u New Jerseyu. Njen život nije nimalo jednostavan ni „profesionalni“, lokalni je dripci stalno prozivaju uvredljivim nadimkom Dumbo (Glupko), a niti u privatnom životu joj baš ne cvjetaju ruže.

Njena majka je alkoholičarka koja je i sama sanjala o muzičkoj karijeri, dok je baka plemenita ali čangrizava starica kojoj su potrebni lijekovi.

Ovo je prilično tipičan „seting“ filma o autsajderu koji

se nastoji othrvati iz čeličnog zagrljaja zatucane i bolesne sredine i uglavnom počiva na karizmatičnosti glavnog junaka, u ovom slučaju junakinje čije je „sredstvo“ bijega hip –hop. Još od prve pjesme, kada Patricia, odnosno Pate Cakes ili Killa P

(kako je naziva njen najbolji i jedini prijatelj Hareesh) izvodi svoju „mylifeisfuckinawesome“, jasno je da svjedočimo vanserijskom talentu koji posjeduje autentičan glas.

PATI CAKES nije samo sjajan film, već i neopisivo vrijedno mu-

zičko iskustvo. Mlada Danielle Macdonald bi poslije ovoga mogla napraviti sjanu muzičku karijeru i osvojiti svijet svojom „stvarnosnom“ pojavom, toliko udaljenom od vještačkog ideala bezbrojnih anoreksičnih pop zvjezdica.

Segor Hadžagić

BH Film – Multiplex Cinema City SAN O KRUGOVIMA

POSLJEDNJA BARIJERA

Režija: Zoran Pavljašević Bosna i Hercegovina, 2016 16:45 sati

BiH, Austrija, Hrvatska, Velika Britanija, 2016 Režija: Jasmin Duraković 21:45 sati

SVUKUDA

NEPRIJATELJI

Režija: Nedžad Begović Bosna i Hercegovina, Crna Gora, 2017 20:00 sati

Režija: Emir Z. Kapetanović, Sead Kreševljaković Bosna i Hercegovina, 2017 22:00 sati

Short matters! 2 – Art Cinema Kriterion - House of Shorts, 18:00 sati ČOVJEK, VRAĆEN

PUNOĆA VREMENA (ROMANSA)

EDMOND

Režija: Mahdi Fleifel Velika Britanija, Lebanon, Danska, Holandija, 2015

Režija: Manon Coubia Belgija, Francuska, 2016

Režija: Nina Gantz Velika Britanija, 2015

ĆASKANJE

ZBOGOM

Režija: Even Hafnor, Lisa Brooke Hansen Norveška, 2015

Režija: Clara Roquet Španija, 2015

16

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

17

Specijalne projekcije

Preživljavanje samospoznaje Sve su radosti moguće (Turska, 2017) Režija: Selman Kılıçaslan Uloge: Kemal Uçar, Arif Erkin, Ruhi Sarı, Nilay Erdönmez

Mladića Alija ništa nije moglo pokolebati u njegovoj nakani da podsredstvom Erasmus programa nastavi studiranje mašinstva u inostranstvu. Sada se pita, da li zaista želi da ode? U trenutku kada je to najmanje tražio, iznenada se zaljubljuje u Gulce, pjevačicu u obližnjem narodnjačkom kafiću. Postepeno se između Alija, Gulce i usamljenog starca koji živi u staroj gradskoj četvrti razvija nesvakidašnje prijateljstvo što glavnog lika u filmu tje-

ra da preispita svoje životne odluke i zacrtane ciljeve. Ipak, šta će dobiti čak i da ostane? Zbog

čega osjeća da prijateljstvo sa starcem i ljubav prema Gulce nisu tako bezazleni i bezopasni?

Četiri kratke priče Kvalitetno provedeno vrijeme (Holandija, Norveška, 2017) Režija: Daan Bakker Uloge: Noël Keulen, Fred Goessens, Giulio D’Anna, Bert Bunschoten, Ria Mark,s Thomas Aske, Berg Tomas, Alf Larsen, Steve Aernouts, Laura Mentink, Anneke Blok, Michiel Romeijn, Guido Pollemans, Willemijn Kressenhof

Ovo je film u četiri poglavlja o četiri neobična muškarca sa četiri nesvakidašnja poremećaja.

Iako je film podijeljen na manje odjeljke koji međusobno ne ovise jedan o drugom, njegova primarna osobina ponovo ostaje konzistentnost i cjelovitost jer je te-

Quality Time, credit: Robbie van Brussel Pupkin

matska okosnica o muškarcima koji ne mogu napustiti porodično gnijezdo uvijek suptilno prisutna. Također, iako film obiluje scenama koje bi inače trebale izazivati nelagodu, prikazujući ih na tragikomičan način, humor je

iskorišten kao protuteža tragičnim elementima. U suprotnom, da li bi uopće bilo moguće ispričati priču o njima? Koen se na porodičnom okupljanju zamalo predozira šunkom. Kjell je uvjeren da može putovati u prošlost

i konačno postati samouvjeren.

Karela misli da se kući vratio kao mutant nakon otmice vanzemaljaca, a Jef se suočava sa najozbiljnijim problemom u životu jednog muškarca – upoznavanjem svekra i svekrve.

BH Film: Srednjoškolski film – Multiplex Cinema City, 14:45 MOJ KOMŠIJA DAMIR

EMIRAN

PROVALA

Režija: Aldin Sarić Bosna i Hercegovina, 2017

Režija: Azra Hodžić Bosna i Hercegovina, 2017

Režija: Armin Skenderagić Bosna i Hercegovina, 2017

EMA

HINJA

ŠTA JE LJUBAV

Režija: Medina Mehić, Emina Dostović, Ema Šehić, Aldin Sarić Bosna i Hercegovina, 2016

Režija: Erik Bajraktarević Bosna i Hercegovina, 2017

Režija: Zana Kadić Bosna i Hercegovina, 2017

BUMERANG

PIJANA NOĆ

VRAĆANJE

Režija: Nedim Šegalo Bosna i Hercegovina, 2017

Režija: Ena Kalabić Bosna i Hercegovina, 2017

Režija: Ejla Patak, Berina Muhović Bosna i Hercegovina, 2017

18

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

19

BH Film – Dokumentarni 2, Multiplex Cinema City, 12:30 JAUCI SA ZMIJANJA

S RUBA PAMETI

RANJENO ZLATO

Bosna i Hercegovina, 2016 Režija: Branko Lazić

Bosna i Hercegovina, 2017 Režija: Milana Majar

Holandija / Bosna i Hercegovina, 2017 Režija: Mustafa Hadžiibrahimović

BH Film – Kratki 2, Art Cinema Kriterion - House of Shorts 15:00 JEŽEVA KUĆA

SNIJEG ZA VODU

KINESKI ZID

Kanada / Hrvatska, 2017 Režija: Eva Cvijanović

Bosna i Hercegovina, 2017 Režija: Christopher Villiers

Bosna i Hercegovina, 2017 Režija: Aleksandra Odić

Dječiji kratki 1

Čudesni šal

Nadmudriti autić

Luda ležaljka

Glineni svijet

Koyaa – ledeni šal (Slovenija, 2017)

Koyaa – nevaljali autić

Koyaa – divlja ležaljka

Jednog kišnog dana, Koyaa odluči spremiti svoju sobu. Staje na dječiji autić i luda vožnja počinje. Autić se počinje ponašati nevaljalo i odbija da parkira, ali ga pametni Koyaa uspijeva nadmudriti.

Jednog lijenog ljetnog poslijepodneva, Koyaa se spušta na ležaljku kako bi se odmorio.

Nepodnošljiva vrućina izluđuje ležaljku i ona počinje da se bacaka kao divlji pastuh! Koyaa je jedva kontroliše...

Snip, Snap, Snut (Švedska, 2016)

Režija: Kolja Saksida Uloge: Frano Mašković, Žiga Saksida

Koyaa se sprema da izađe iz kuće i zakorači u leden zimski dan. Pokušava skinuti šal s vješalice, ali šal odgmiže poput zmije i počinje se čudno ponašati! Hoće li ga Koyaa uspjeti uhvatiti?

Režija: Maria Hulterstam, Cecilia Actis)

Pridružite se avanturama Snipa, Snapa i Snuta u njihovom živopisnom, maštovitom, glinenom svijetu, u kojem drveće rađa balone i krofne sa cimetom.

Dječiji program

Povratak staroj ljubavi Wendy (Njemačka, 2017) Režija: Dagmar Seume Uloge: Jule Hermann, Maren Kroymann, Jasmin Gerat, Benjamin Sadler, Julius Hotz

Dvanaestogodišnja Wendy ni najmanje nije oduševljena kada njeni roditelji odluče da čitav ljetni odmor provedu na Rosenborgu, oronuloj farmi konja u vlasništvu njene bake Herte. Svojevremeno uspješna i strastvena jahačica, Wendy se nakon ozbiljne nesreće na jahanju nikad više nije popela

na konja. Ali čim stigne na farmu, upoznaje povrijeđenog konja Dixija koji je lokalnom mesaru Röttgersu pobjegao ispod noža.

Između ovo dvoje usamljenika razvija se prijateljstvo koje ne samo da će zauvijek promijeniti Wendyn život već bi moglo spasiti Rosenborg od prodaje.

TeenArena

Neodoljivi zov prve ljubavi Čudo na planini – neočekivano prijateljstvo (Njemačka, Italija, 2017) Režija: Tobias Wiemann Uloge: Mia Kasalo, Samuel Girardi, Susanne Bormann, Denis Moschitto, Jerry Hoffmann, Jasmin Tabatabai, David Bredin, Shenia Pitschman

Tvrdoglava Amelie je kraljica psovki. Psuje roditelje, snishodljive doktore, a više od svega psuje svoju prokletu astmu. Prilikom prisilnog boravka u specijalnoj klinici u Južnom Tirolu, Amelie iznenada odluči pobjeći.

Tokom napornog uspona uz planinu, pridružuje joj se nepoželjan saputnik. Osim što mora skupiti hrabrost da savlada izazove na koje nailazi, Amelie je prisiljena suočiti se i s neodoljivim zovom prve ljubavi.

20

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

21

Posvećeno/Suočavanje s prošlošću: Joshua Oppenheimer Sarajevo Film Festival s ponosom predstavlja program Posvećeno u okviru kojeg smo ugostili Joshuu Oppenheimera, koji u Sarajevu predstavlja ostvarenja koja su ga svrstala među najznačajnije filmske autore današnjice.

Njegov drugi film, THE LOOK OF SILENCE / POGLED TIŠINE (nominacija za Oscara za najbolji dokumentarni film 2016.), je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Veneciji 2014. godine, gdje je osvojio pet nagrada uključujući Veliku nagradu žirija, nagradu međunarodnog udruženja filmskih kritičara (Prix FIPRESCI) i nagradu evropskih filmskih kritičara (FEDORA). THE LOOK OF SILENCE je nakon toga osvojio još 72 prestižne filmske nagrade, uključujući Independent Spirit nagradu, IDA nagradu za najbolji dokumentarac, nagradu Gotham za najbolji dokumentarni film i tri Cinema Eye na-

grade, uključujući nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg reditelja. Cinema Eye ga je 2016. godine proglasila filmskim autorom koji je obilježio

deceniju, a oba njegova filma filmovima koji su obilježili deceniju. Joshua Oppenheimer je 2014. godine osvojio prestižnu MacArthur Fellowship nagradu

(poznatu i pod imenom “nagrada za genijalce”). THE LOOK OF SILENCE će biti prikazan i u okviru programa Suočavanje s prošlošću.

22

Today at CineLink Industry Days 10:30 – 11:30 Hotel Europe • Atrium CineLink Talks / Dealing with the Past From Photography to Film - Ron Haviv and Lauren Walsh Photojournalist Ron Haviv and professor Lauren Walsh explore the dynamics of memory and photography through a discussion of ‘Biography of a Photo’, their in-progress documentary film. The main “characters” of the film are two photographs taken by Ron Haviv – one from Panama in 1989; one from Bosnia and Herzegovina in 1992. What are the afterlives of images, particularly iconic images and especially in the aftermath of conflict? What do they reveal about how societies move forward beyond trauma, and about how visual media shape our social and political lives, as well as our shared historical memory?

15:00 – 17:00 Hotel Europe, Atrium CineLink Talks / Avant Premiere / Innovation Day Lab with Europa Cinemas Promoting Cinema Culture | Nina Peče Grilc (Kinodvor) and Javier Pachon (CineArte) How can cinemas work to strengthen cinema-going culture and become vital hubs in their communities?

What are the best ways to engage and reach new audiences? What successful examples from across Europe can we learn from?

CineLink Talks are open for all accredited festival guests.

The complete programme is available on www.sff.ba.

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.

A Good Day’s Work to Be Produced as Part of Sarajevo City of Film for Global Screen At last year’s Sarajevo Film Festival, the feature film production scheme Sarajevo City of Film for Global Screen (SCF GS) was launched by the festival and TRT TV Movies. Today the film selected to be produced within SCF GS was announced - A Good Day’s Work, by Slovenian director Martin Turk.

Sarajevo City of Film for Global Screen is a pilot project for the production of micro-budget films targeted to wider audiences, aimed at delivering fiction projects from Bosnia and Herzegovina, Croatia, Kosovo, Macedonia, Montenegro, Serbia and Slovenia.

A Good Day’s Work is a character-driven social drama that tells the story of a Andrej, an ordinary man struggling to find his place in life. His story reflects how the devaluation of human integrity is one of the most painful consequences of any crisis.

The film will be set and shot in Sarajevo, where the shoot will commence in late October, with Croatian cinematographer and acclaimed music video director Radislav Jovanov Gonzo as DOP. Casting is underway.

Martin Turk, born in 1978, is a graduate of the Academy of Theatre, Radio, Film and Television in Ljubljana (AGRFT). He has made a number of award-winning short films that have screened around the world, including Every Day Is Not the Same, which premiered at the Directors’ Fortnight in Cannes. In 2009, he was selected for the Cannes Cinéfondation Residence with his feature project Feed Me with Your Words (2012). A Good Day’s Work will be Turk’s second feature, and he is currently developing a third, slated to be shot in 2018.

Mirsad Purivatra, Director of the Sarajevo Film Festival, said: - Sarjevo City of Film for Global Screen offers filmmakers from our region the chance to have a film financed

and made quickly, and seen by large audiences on TV and in cinemas. So we were not surprised, but very happy, to see strong interest and a large number of applications. We can’t wait to see the finished film next year, and hope to share it with audiences at the 24th Sarajevo Film Festival.

Martin Turk, director of A Good Day’s Work, said: – I want to portrait a man who tries to stay honest and proud no matter how the things are going wrong. This is a project that has a long history, since I started to write it as a short film six years ago. But it looks like it had a life of its own and it needed to grow and to travel to find the right place to became reality. It found Sarajevo as the right place and I am very excited to accept this new challenge, a new experience, with new people in a new place.

Ibrahim Eren, Director General, TRT, said: - Our interest in Sarajevo Film Festival is a reflection of the cultural legacy shared between Turkey and the Balkan region. The film industry is somehow an intersection between culture and economy and we see the partnership between TRT and SFF as a beginning with great potential. Through this project we can support the creativity and film talent in the Balkans, and at the same time bring the selected film to the audiences of one of the biggest TV networks in the region and Europe.

Sarajevo City of Film for Global Screen fully finances and cash flows the selected project with €200,000 in cash, and supports the development process, supervises production and helps place the project in the international marketplace. In addition, filmmakers are offered a carefully designed programme that provides access to multilevel expertise and individual mentorship throughout the production process. One aim of SCF GS is to promote the growing connection between the TV and feature-film markets, both artistically and in terms of production.

nedjelja, 13. 8. 2017.

FESTIVALSKI BILTEN

23

24

FESTIVALSKI BILTEN

nedjelja, 13. 8. 2017.