Issuu

NaĹĄ svet knjiga

Naš svet knjiga

Prije pet i pol godina... Biti svačija prijateljica je stvarno grozno. Razmišljala sam o tome dok sam vrtjela vrhove svoje crne kose oko mojih prstiju i zurila gore u strop. Krevet na kojem sam ležala se iznenada udubio, izvlačeći me iz mojih misli i uzrokujući da se trznem zbog remećenja mog mira i tišine. Pogledala sam u moju najbolju prijateljicu, koja je imala jednu ruku na krevetu kako bi održala ravnotežu, dok je drugom navlačila svoje štikle. Bronagh Murphy je bila moja suprotnost u svakom pogledu. Kad se nije pravila da je nevidljiva – bila je glasna, drska i imala je čvrsti stav. Bila je i duhovita, također, te iako nije tako mislila, imala je prvorazredno tijelo. Povezivanje Bronaghe i mene je bilo čudno i nismo uvijek bile prijateljice. Zapravo, tek smo prije nekoliko tjedana odlučile dati pravu priliku našem prijateljstvu, nakon što me napala školska nasilnica, a Bronagh me obranila. Nakon toga, brzo smo shvatile da smo, zapravo, najbolje prijateljice zauvijek i jednostavno smo morale stalno se družiti. Međutim, za Bronaghu smo bile djelo u nastajanju. Ja baš nisam društveni leptir, ali mogla sam se lako sprijateljiti kad sam to htjela, ali Bronagh nije. Imala je problema s povjerenjem, a postati njena prijateljica je bilo čudo samo po sebi. Bila sam u njenom razredu cijelu srednju školu, te sam je često viđala u osnovnoj školi, ali je nikada nisam zaista poznavala. Nitko nije... dok se Dominic i Damien Slater nisu doselili u naš grad, bili stavljeni u razred naše mentorice i posve doslovno, stjerali je u kut dok nije imala izbora osim da se oslobodi. Damien Slater, moj je um odlutao. Otkud da počnem s Damienom Slaterom? Oblizala sam usne i izdahnula. Damien je bio... moj Bog – bio je savršen. Bio je potpuno prekrasan, visok, imao je naglasak i nasmijavao me. Bio je identični blizanac, ali po meni, nije bio nimalo sličan svom bratu Dominicu. Znala sam od trenutka kad sam ga vidjela na njegov prvi dan u školi prije nekoliko mjeseci da ću potajno biti

Naš svet knjiga opsjednuta njime. Samo nisam znala da će ta opsjednutost njime trajati dvadeset – četiri – prokletih – sedam. Nikad nisam bila stvarno zaljubljena u nekog dečka dok Damien nije ušao u moj život. Smatrala sam neke dečke u školi i u gradu slatkima, a seksi slavne osobe su mi očito privlačile pažnju, kao i svakoj drugoj normalnoj tinejdžerici, ali nisam imala nikoga s kim bih zapravo željela biti. To se promijenilo kad sam prvi put ugledala Damiena. Njegova osobnost je bila veća od života, i koliko god to ofucano zvučalo, izgledao je kao da su ga izrezbarili anđeli. Bio je jedan od onih savršenih ljudi u koje pogledate i odmah znate da oni nikada neće u vašem smjeru ni pogledati, a kamoli zuriti. Deset sekundi nakon što mi je pogled pao na njega, zamišljala sam naše vjenčanje. Moj želudac je radio salta na prizor njegove plave kose kako se ističe uz njegov crni smoking dok izgovaramo “Uzimam.” Kako bi njegove sive oči zurile u moje dok bi svijetu objavljivao svoju vječnu ljubav prema meni. Kako bi njegove pune ružičaste usne bile kao baršun dok bi pokrivale moje i prisvajale ih u vrelom poljupcu. Kako bi njegov osmijeh izbrisao svaku moju brigu i strah i zamijenio je nadom. Kako bi njegova velika ruka držala moju dok bi šetali ulicom. Trebalo mi je još slijedećih deset sekundi kako bih shvatila da nikad nisam imala proklete šanse. Gotovo svaka cura u našem razredu, i u prokletoj školi, je najvjerojatnije imala iste misli kao i ja i potrudila bi se da bude prva koja bi privukla i zadržala njegovu pažnju. Bilo me je sram priznati samoj sebi, ali Damien je zauzeo veći dio mog života, a jedva da smo bili prijatelji. Ako me to nije označavalo kao jadnicu, onda ne znam što bi. Jedino što mi je išlo u korist je bilo to što nitko nije znao za tu sramotnu informaciju... osim Bronaghe, koja je bila previše pronicljiva za svoje dobro. “Alannah, zbog čega uzdišeš?” upitala je, udarivši moju nogu svojom. Skrenula sam pažnju na nju. “Ha?” “Stalno uzdišeš.” Zaista? “Oprosti, samo razmišljam.” Bronagh je zurila u mene, njene savršeno oblikovane obrve su se upitno podigle. “O Damienu?” upitala je. Osjetila sam kako mi se obrazi rumene od vrućine. Bronagh je bila moja najbolja prijateljica, ali ta je titula bila još nova, a to je značilo da još nije zaista 4

Naš svet knjiga znala dubinu mojih osjećaja prema Damienu. Nitko nije, a ako bude po mome, nitko ni neće. “Da,” promrmljala sam. Bronagh se usiljeno smješkala. “Tako si slatka kad se rumeniš.” Zato što je to ono kako osamnaestogodišnjakinja želi da je se smatra. Slatkom. Zaigrano sam je trknula. “Ostavi me na miru.” “Oprosti,” rekla je, zabavljenost joj je sjala u očima. “Zaboravljam koliki... si veliki introvert.” “Ja totalno nisam introvert. Ti si.” “Ja?” Bronagh se radosno nasmijala. Kimnula sam. “Koja se od nas zatvarala sama u sebe godinama?” “No, ja sam namjerno blokirala sve druge, ti nisi.” Nisam odgovorila, pa je Bronagh podigla obrve i zurila u mene, a sveznajući cerek joj je bio na njenim ružičastim usnama. “Dobro,” zagunđala sam. “Ja sam pomalo introvert, ali tako mi odgovara. Kad pokušam biti otvorena, to propadne, pa je najsigurnije biti povučena.” “Kad je propalo?” upitala je Bronagh. Kad nije propalo je bilo pravo pitanje. Trepnula sam. “S Damienom.” Moja prijateljica se namrštila. “Ti si mu prijateljica, njegova jedina prijateljica osim mene, a to je samo zato što ja hodam s njegovim bratom. Da ne hodam, vjerojatno bi me već pokušao poševiti i onda više nikad ne razgovarati sa mnom kad bi shvatio da nisam zainteresirana.” “Međutim, nije baš da smo pravi prijatelji. Viđam ga izvan škole samo zato što sam cijelo vrijeme s tobom, a to znači da sam također s Dominicom, a gdje je Dominic, tu je i Damien.” “Alannah-” “Ne sviđa mi se kad flertuje sa mnom zato što znam što želi,” prekinula sam Bronaghu, gutnuvši. “Tako je otvoren o tome da ne želi vezu dulju od valjanja po plahtama, ali ja ne želim samo seks s njim. Ne želim biti na njegovoj listi. Zaista mi se sviđa i užasno je to što se ja njemu ne sviđam na isti način.” Bronagh je posegla i stavila ruku na moje koljeno. “Oprosti, Lana. Voljela bih da je drugačiji.” “On je super takav kakav je,” naglasila sam. “Ali želim da mu se ja sviđam. Ne želim biti poput Destiny ili Lexi; one mijenjaju dečke kao lude, a

Naš svet knjiga ja ne mogu biti takva. Ne mogu biti kao one samo kako bih privukla njegovu pažnju. Samo... samo želim da mu značim više nego brza ševa... znaš?” Bronagh je kimnula. “Da, znam.” Raspoloženje je brzo postalo depresivno, pa mi je bilo krivo. “Oprosti, Bee. Oneraspoložila sam te u tvojoj važnoj noći.” Nakrivila je glavu. “Mojoj važnoj noći?” Zadahtala sam. “Tvoja vagina je razdjevičena. To znači da je ovo važna noć.” Bronagh je raširila oči prije no što je zgrabila jastuk i udarila me njime, uzrokujući da pucam od smijeha. Opet me je udarila njime, pa sam zacvilila i još jače se nasmijala. “Ti si kučka,” izjavila je. Široko sam se nasmiješila. “Ti me ipak voliš.” “Da,” rekla je Bronagh, zvučeći kao da je upravo došla do neke spoznaje. “Tako je.” Znala sam da je to što me je prihvatila kao prijateljicu bila velika stvar za nju, ali sam znala da to što joj je stalo do mene još veća stvar. “Hej,” rekla sam, zadobivši njenu pažnju. “I ja volim tebe, a to znači da si zapela sa mnom doživotno. Dominic će se morati naviknuti na mene kao treći točak.” Moja je prijateljica frknula. “On misli da imaš super sise i dupe, pa se neće buniti.” Uzdahnula sam. “Ne misli!” “Misli,” smijuljila se Bronagh. “Slučajno smo razgovarali o tome. A meni je potpuno u redu da ti to znaš, jer znam da si ti jedina djevojka u školi kojoj se više sviđa Damien nego on.” To je bila istina. Trznula sam se. “Prijateljice, Dominic je... fuj.” Bronagh je pucala od smijeha. “Damien je njegov identični blizanac, doslovno su isti u svemu. Pa, nemaju istu boju kose, ali sve ostalo je isto.” Nisam se složila. “Kad ih pogledam, vidim dvije potpuno drugačije osobe. Teško je objasniti, ali oni mi nisu ni slični, iako su isti u svemu. Da li ti vidiš Damiena u Dominicu?” Bronagh je odmahnula glavom. “Isprva jesam, ali sada, ne vidim. Dominic ima toliku osobnost da je njegovo tijelo ne može suzdržati.” “Kad već pričamo o ljubavniku.” Nacerila sam se. “Da li te, znaš, boljelo?” 6

Naš svet knjiga Bronaghini obrazi su se obojali crvenilom kad je kimnula. “U početku je boljelo, onda je bilo neugodno, a onda se sve promijenilo i bilo je nevjerojatno. Iskreno nije bilo loše kao što sam oduvijek mislila da će biti, ali da Dominic nije bio toliko usredotočen na to da se osjećam dobro, mislim da bi samo bilo bolno i ništa posebno kao što je većini ljudi prvi put.” Izdahnula sam. “To je dobro znati. Možda neću biti tako napeta kad konačno izgubim moju nevinost.” “Sad me malo boli, ali Dominic kaže da je to normalno jer mi je bilo prvi put. Kasnije više uopće neće biti neugodno. Bar tako on kaže.” Grickala sam svoju donju usnu. “Bolje da počneš piti pilule, samo da budeš sigurna.” “Da, Branna je rekla da će me odvesti doktoru da dobijem svoj mjesečni recept.” Iznenada sam se zahihotala. “Ti si totalna drolja, zapravo ti trebaju zalihe pilula i kondoma.” Bronaghino lice je još jednom plamtjelo vrućinom, a ja sam se odmah zapitala da li će ta boja ikad nestati iz njenih obraza. “Prestani. Tako se sramim kad se prisjetim toga. A i umirem od srama da opet budem nasamo s Dominicom.” Molim? Podigla sam obrve. “Ali, on ti je dečko.” “Pa?” upitala je moja prijateljica. “Volim ga, i u vezi smo, ali upravo me vidio golu i uzeo mi nevinost. Ne mogu si pomoći da se ne sramim.” “Tako si čudna,” zamišljeno sam rekla. Bronagh je šmrknula. “To nije nova informacija.” Muški smijeh u prizemlju mi je privukao pažnju, te sam se stišala. “Braća blizanaca,” rekla sam kad sam ih čula, “su puno više seksi nego što si rekla da jesu.” “Jesu?” Zurila sam u nju kao da joj je narasla još jedna glava. “Rekla si da su zgodni, ali dušo, oni su prezgodni. Nikad prije nisam srela muškarce kao što su Ryder i Kane. A Alec? To je previše seksipila da bi ga imala jedna osoba, onda su tu blizanci, koji su seksi na drugi način. Njihov je genetski bazen prokleto zadivljujući.” Bronagh je kimala glavom složivši se. “Trebala si me vidjeti kad sam ih ja prvi put srela. Zurila sam ne trepćući, a mislim da sam čak malo i slinila.” “Nitko te ne bi krivio ako i jesi,” komentirala sam. 7

Naš svet knjiga Moja se prijateljica nasmijala. “Jesi li spremna za polazak?” Uzdahnula sam kad sam se odgurnula od kreveta i ustala na noge. Izravnala sam svoju haljinu, nadajući se da se nije zgužvala. “Spremnija neću biti.” Bronagh se namrštila. “Ako bi radije ostala-” “Ne, želim izaći. Nikad prije nisam bila u klubu, jednostavno... nadam se da se neću uzrujati ako se Damien spetlja s nekom curom. Nemam nikakva prava na njega, ali stvarno mi se sviđa, pa ti mogu jamčiti da će me emocije obuzeti ako to napravi. Samo se nadam da se neću rasplakati.” “Znaš što?” upitala je moja prijateljica, iznenadno je samopouzdanje ispunilo njen ton. “Ti ćeš se spetljati s nekim večeras. Ti ćeš izludjeti nekog dečka poljupcem i zaboraviti na Damiena Slatera.” Da bar. “Da.” Navijala sam s lažnim entuzijazmom. “Dobra ideja.” Bronagh se ozarila, zadovoljna sama sa sobom. “Super. Idi dolje i reci dečkima da sam spremna. Idem staviti malo Branninog parfema i vidjeti da li je spremna.” Kimnula sam i otišla iz sobe. Kad sam došla do prizemlja, okrenula sam se i išla niz hodnik i u kuhinju gdje sam glavom naletjela na jednog od braće Slater. Pogledala sam gore i vidjela da Alec Slater gleda dolje u mene s usranim cerekom na svom skoro presavršenom licu. Stavio je svoje velike ruke na moja ramena kako bi me umirio, te ih ostavio ondje, zbog čega sam pošizila, jer je bio previše seksi da bi se to moglo opisati, a da bi me dirao dugi vremenski period. “Jako mi je žao,” brzo sam rekla. Nastavio se ceriti. “Ne zabrinjavaj time svoju lijepu malu glavu, dušo.” Čula sam stenjanje iz kuhinje za kojim je slijedilo smijuljenje. “Tek je navršila osamnaest, veliki brate.” To je Dominic govorio, a ja sam ga htjela udariti zato što me sramoti. Alec mi je jednostavno namignuo prije no što je maknuo ruke s mojih ramena, zaobišao me, te odlutao niz hodnik, a onda gore. Udahnula sam i izdahnula prije no što sam ušla u kuhinju. I ne shvativši, okrenula sam se prema praznom prostoru koji je Alec upravo napustio i zurila kao da će se on opet magično pojaviti. “Tako je prokleto lijep.” Pogledala sam u desno kad se oglasio muški smijeh i kad sam pronašla preostalu četvoricu braće Slater kako zure u mene, raširenih očiju. 8

Naš svet knjiga “Jesam li to rekla naglas?” upitala sam zgroženo. Društvo je kimnulo, a ja sam osjetila kako mi krv juri uz vrat do mojih obraza, što me je potaklo da stavim ruke na moje lice. “Ako te to tješi, puno ti bolje ide nego Bronaghi,” ponudio mi je Dominic. “Zurila je u svu moju braću kad ih je prvi put ugledala. Siguran sam da je i slinila.” Spustila sam svoje ruke, obrazi su mi još uvijek gorjeli. “Kad već govorimo o Bronaghi, idi i riješi je muka.” Dominic je trepnuo. “Želiš li to pobliže objasniti?” “Umire od srama da te vidi nakon što ste... znaš.” Smješkao se. “Da, znam.” Ryder i Kane su odmahnuli glavama dok je Damien lupio šakom o šaku sa svojim blizancem. “Idi i ponašaj se normalno kako bi ona prestala šiziti, jer kad ona pošizi i ja moram pošiziti. Kodeks najboljih prijateljica.” Damien se nasmijao; njegova braća nisu. Osjetila sam nalet zadovoljstva da barem on smatra da sam duhovita. “Idem se pobrinuti za nju,” rekao je Dominic kad je ustao, prošao pokraj mene i napustio prostoriju. Kad sam ostala sama s preostala tri brata, uhvatila sam se kako se ljuljam naprijed i nazad u mojim štiklama. Prestala sam se micati kad mi je strah od toga da će mi gležnjevi popustiti pod mojim visokim petama prošao umom. “Dakle,” pročistila sam grlo. “Vi ste Amerikanci.” Alannah, o moj Bože. Trznula sam se na šokantno započinjanje razgovora. “A ti si Irkinja,” zagrmio je Kane. “Sad kad smo tu očitu činjenicu maknuli s puta, koliko si bliska s Bronaghom?” Nisam bila spremna za pitanje, niti za napetost u Kaneovom tonu, niti optužbu u njegovim plamtećim očima. “Braco,” počeo je Damien, ali jedan pogled njegovog starijeg brata ga je ušutkao. Kane je opet pogledao u mene, čekajući moj odgovor, a ja nisam mogla napraviti ništa osim zuriti u njega. Bio je ekstremno zastrašujući. Bronagh me upozorila na njegov izgled, a znala sam i da mi njegovi ožiljci neće smetati jer ga njegov izgled nije definirao, ali nije spomenula da je pomalo bio seronja.

Naš svet knjiga “Bliske smo koliko nove prijateljice mogu biti, pretpostavljam,” odgovorila sam slegnuvši jednim ramenom. Kane je izvio obrvu. “Da li ti je ona govorila o nama?” “Vama?” “Meni. Mojoj braći.” Trepnula sam. “Um, ne. Rekla mi je vaša imena, da ste iz New Yorka i rekla je da ste svi zgodni, ali to je otprilike to.” Ryder se nasmiješio i upravo je htio nešto reći, ali Kane nije završio. “Hoćeš li se raspitivati o nama?” Imala sam osjećaj da mu se ne sviđam, iako nisam bila sigurna zašto, jer me nije ni poznavao. Progutala sam. “Ne, zašto bih?” “Zato što si znatiželjna.” “U vezi Damiena, ne vas.” Shvatila sam što sam rekla sekundu nakon što su mi riječi prešle preko usta, i htjela sam da se zemlja otvori i proguta me jer je to zvučalo drsko, a ja sam rijetko kad drska. “Nisam mislila kako je zvučalo,” izbrbljala sam. “Mislim-” “Znam što misliš,” prekinuo me Kane, naslanjajući se na naslon stolice dok me je odmjeravao očima gore i dolje. “Ti nisi prva cura koja je znatiželjna u vezi njega, a nećeš biti ni zadnja.” Što se događalo? “Ryder,” zagunđao je Damien. “Učini nešto.” Ryder je malo odmahnuo glavom prema njemu i ostao tih. “Oprosti, ali jesam li ti ja nešto loše učinila?” upitala sam Kanea, mrzeći kako sam se neugodno osjećala zbog njega. “Zato što ako nisam, želim znati koji je, dovraga, tvoj problem i zašto me ispituješ bez ikakvog prokletog razloga.” Kane je podigao svoje obrve, Ryder se nasmiješio, a Damien se zagrcnuo zrakom. “Samo te iskušavam,” odgovorio je Kane, oči su mu još bile prikovane za moje. Iskreno sam mislila da će mi srce eksplodirati od straha, ali sam čvrsto branila svoj stav. “Pa, možeš to učiniti i na pristojan način bez tog stava. Dobar početak bi bio da se predstaviš i jednostavno budeš ljubazan. Ne znam što je Bronagh rekla o meni, ali ja sam ljubazna osoba koja može trpjeti samo određenu 10

Naš svet knjiga količinu sranja. Ako mi nemaš ništa ljubazno za reći, nemoj mi uopće ništa ni reći. Bit ću i više nego sretna da te ignoriram.” “Pa, jebote,” rekao je Kane Ryderu prasnuvši u smijeh. U međuvremenu, ja sam bila zauzeta pokušavajući kontrolirati moje disanje i molila se da se ne onesvijestim. Nisam se sukobljavala, a nekako, to je bilo upravo ono u što sam bila uključena... a mislim da sam pobijedila. “Mislim da je ovaj razgovor završen,” rekla sam i na brzinu napustila prostoriju. “Baš ti hvala, seronjo!” prasnuo je Damien. Smijeh se nastavio kad sam čula stolicu kako grebe po podu, ritam koraka kako udaraju po podu, te prisutnost koja se pojavila iza mene. Okrenula sam se upravo kad je Damien posegao za mnom. Njegova ruka, za koju sam sigurna da je trebala pasti na moje rame, uhvatila je moju desnu dojku, a šok me ukočio na mjestu. “Nisam te namjeravao zgrabiti za sisu,” rekao je Damien, pogled mu je bio na mome, ali njegova ruka je ostala na mojoj dojki. Puls mi se ubrzao. “To je... u redu,” zacvilila sam. Pogledala sam dolje u Damienovu ruku, a kad je shvatio da me još uvijek drži za dojku, spustio je ruku kao da je opečena. “Sranje,” rekao je usplahireno. “Htio sam se ispričati zbog Kaneovog ponašanja, ne zgrabiti te.” Bila me je tako sram da sam razmišljala o tome da napustim kuću sa što manje izmijenjenih riječi, ali nisam. Umjesto toga, progutala sam i primorala se na osmijeh stisnutih usta. “Svejedno; vjerojatno se samo zezao sa mnom.” “Da,” slagao je Damien. Oboje smo znali da se Kane nije igrao sa mnom. “Zaboravi na njega,” nastavio je Damien. Kane Slater nije bio netko koga je lako zaboraviti. “Već je zaboravljen,” rekla sam, moj usiljeni osmijeh je još uvijek bio na mjestu. Damien je zurio kroz moj osmijeh. Znala sam da je, jer mu se lice raznježilo. Koraknuo je prema meni i otvorio svoja usta kako bi nešto rekao, ali je bio prekinut kad je Alec dotrčao niz stepenice. Koraknula sam unazad i kimnula prema Alecu, koji je prošao pokraj nas samo namignuvši u našem smjeru. Damien je pogledao preko svog ramena kad je Alec progovorio, a 11

Naš svet knjiga njegova ostala braća se nasmijala. Njih trojica su tada izašla iz kuhinje, a Alec se hvalisao. “Sve što želim reći je da moj mali brat ima vještine koje je očito pokupio od mene. Njegova cura je zazvala Boga više puta nego što sam mogao prebrojati. Kontrolirao je tu pič-” “Završi tu rečenicu, ti kurvo i ubit ću te!” izderala se Bronagh silazeći niz stepenice s Dominicom i Brannom koji su je slijedili. Alec je napravio gestu da su mu usta zatvorena, iako sumnjam da je završio sa zezanjem nje i Dominica u vezi njihove posebne noći. Htjela sam mu reći da je ostavi na miru, ali sam još uvijek bila prilično šokirana kako me je Kane na brzinu iznenadio i prijetio mi kao da radim nešto loše. Damien se odmakao od mene bez riječi kad mi je Bronagh stala uz bok i uzela me za ruku. Nasmiješila sam joj se i umirujući joj stisnula joj ruku. “Jesi li spremna?” retorički je upitala. Izdahnula sam duboki dah dok smo izlazili iz kuće u noć. Spremnija neću biti. *** “Trebala sam ostati kod kuće,” Bronagh je zijevnula i protegnula se. Prije dva sata, spremno bih prihvatila priliku da se odmaramo u njenoj sobi i gledamo film, ali sada kad sam bila malo pripita i zapravo osjećala glazbu u klubu, nisam htjela dopustiti Bronaghi da se dovoljno opusti u slučaju da zaista zaspe i da je moramo odvesti kući. “Popij piće i opusti se,” navijala sam, naginjući moju votku i Colu u njenom smjeru. “Ovo je zabavno!” Bronagh me probola pogledom koji bi utišao mnoge ljude, ali ne i mene. “Ujutro idemo u školu, pa ću propustiti piće,” rekla je podignutih obrva. “Ti bi trebala potpuno prestati. Inače ćeš umirati od mamurnosti kad se probudiš.” Nisam htjela da me podsjeća na školu, ili na bilo što osim zabave za odrasle. Ovo je bio moj prvi put da sam u klubu i pijem alkohol. Završit ćemo školu za nekoliko mjeseci i znala sam da ćemo i Bronagh i ja dobro proći na ispitima za maturu, pa se nismo morale brinuti zbog toga. Šanse da se često ovako opuštam su bile skoro nikakve, pa sam htjela uživati. Otpuhnula sam joj poljubac. “Hvala, mama, imat ću to na umu.” “Kučko!” izjavila je, nasmijavši me dok se ona cerila. 12

Naš svet knjiga Pogledala sam ulijevo i vidjela Brannu na Ryderovom krilu i bili su potpuno zaokupljeni jedno drugim tako da nisu primjećivali nikoga oko sebe. Alec, Damien i Dominic su bili negdje u klubu, a Kane je još uvijek sjedio pokraj Bronaghe. Nismo razgovarali otkad mi se ispričao nakon što smo ušli u klub, a ja sam bila dovoljno sretna da sve ostavim kako je za večeras. Izgledao je kao da mu je dosta kluba, kao i Bronaghi, a bilo je očito da je mrzio biti okružen s tako puno ljudi, ali nisam htjela dopustiti da njegovo hladno držanje prijeđe na mene, niti na Bronaghu. “Idemo plesati,” viknula sam mojoj prijateljici. Nasmijala sam se, jer sam praktički mogla osjetiti njen uzdah iako ga nisam mogla čuti. “Nemoj ni pomisliti da me odbiješ Bronagh,” upozorila sam je. “Moramo se povezati, a plesanje pomaže pri tome, zato hajde.” Moja je prijateljica zastenjala, a ja sam se uplašila da se neće ni pomaknuti, pa sam iskoristila jedino oružje u mom arsenalu. Moje oči. Otac mi je uvijek govorio da će mu moje oči doći glave jer su bile velike, smeđe i opasne kao u psića. Dobacila sam Bronaghi moj najbolji molećivi pogled, a prije no što se verbalno složila da pleše sa mnom, vidjela sam kako popušta, pa sam ispružila ruku prema njoj. “Ok,” zastenjala je i uhvatila me za ruku. Gem, set, meč. “Jej,” ozarila sam se. Bronagh je zaigrano zakolutala očima. “Vratit ćemo se kasnije,” rekla sam stolu, a da nisam nikoga posebno pogledala. Bronagh je opet pogledala u Kanea, Brannu i Rydera kad nam nisu poklonili nimalo pozornosti. “Pod kasnije,” rekla je, “nadajmo se da misli na slijedeću pjesmu.” Prasnula sam u smijeh, zaradivši veliki osmijeh od Bronaghe. “Nema šanse za to.” Vragoljasto sam se nasmiješila. “Sada, dolazi; volim ovu pjesmu!” Nisam mogla odrediti koja pjesma svira, ali sam znala ritam, a to je bilo dovoljno da se uzbudim. Plesala sam s Bronaghom dok su mi bedra i listovi gorili od premorenosti. Smijala sam se dok me grlo nije zaboljelo, te sam ispijala pića kao luda. Htjela sam reći Bronagh koliko se zabavljam, ali onda sam osjetila ruku na mojoj podlaktici koja me vodila usred gomile. “Hej,” viknula sam i povukla svoju ruku. “Pusti me.” 13

Naš svet knjiga Pogledala sam gore u vlasnika ruke koja me držala, a kad su se sive oči i hrpa bijele kose razbistrili kroz moju pijanu izmaglicu, ozarila sam se. “Damien!” Usredotočila sam se na njega i shvatila da mi se smiješi, oči su mu sjale od zabavljenosti. Stavio mi je ruke oko struka, te bez riječi, povlačio mi je tijelo dok se nisam prilijepila na njega, a to mi je oduzelo dah. Kad sam se sabrala, stavila sam mu ruke na ramena, te se ugrizla za usnu kad sam protrljala svoje tijelo uz njega. Praktički sam osjetila njegovo stenjanje kad su mu ruke na mom struku stisnule moje meso. Rekao mi je nešto. Vidjela sam da mu se usne miču, ali ga nisam mogla čuti. Stala sam na vrhove prstiju i viknula, “Ne čujem te.” Uhvatio me za ruku i vodio me s plesnog podija. Kad se okrenuo licem prema meni, nisam imala pojma što me spopalo da to učinim, ali podigla sam se, stavila ruke na obje strane njegova lica, te mu se primakla i pritisnula svoje usne na njegove. Damien se ukočio na nekoliko sekundi, a onda mi željno uzvratio na poljubac. Omotao je ruke oko mog tijela i privukao me k sebi što je bliže mogao. “Alannah,” osjetila sam kako govori uz moje usne. Odmakla sam se od njegova poljupca osjećajući da sam bez daha, radosna od uzbuđenja, te uspaljena do srži. “To je bilo predivno,” izdahnula sam. Damien je zaškiljio dolje prema meni prije no što me je opet uhvatio za ruku i vodio nas do dva ogromna muškarca koji su stajali na vratima. Izbjegavala sam pogledati u oba muškarca jer su bili zastrašujući. Umjesto toga, tiho sam slijedila Damiena kad su muškarci razdvojili i otvorili vrata koja su izgleda čuvali. Kad smo ušli u hodnik, a vrata iza nas se zatvorila, pao je veo tišine. Pogledala sam preko ramena, iznenađena da nisam mogla čuti niti jedan jedini zvuk iz kluba. “U ušima mi još zvoni,” viknula sam prije no što sam se sjetila da ne moram.” Damien me je pogledao i zacerekao se, onda me tiho vodio hodnikom i kroz zadnja vrata. Kad smo stupili u ogromni životni prostor, prvo što sam spazila je veliki krevet. Moja prva reakcija nakon što sam ga vidjela je trebala biti nesigurnost, ali vragoljasta crta je proradila u tom trenutku i gurnula moje noge da krenu prema krevetu. Kad su mi koljena udarila o njega, sagnula sam se i rukom prešla preko posteljine. Svila. 14

Naš svet knjiga “Ovo daje tako dobar osjećaj,” zapjevušila sam. Čula sam oštri udah zraka, a nalet zadovoljstva je prošao kroz mene. Znala sam da mi se haljina podigla malo više no što bi se smatralo pristojnim, a duboko u sebi sam znala da Damien može vidjeti sve izloženo. “Nebesa, pomozite mi.” Uspravila sam se, te ne popravivši haljinu, okrenula sam se. “Jesi li nešto rekao?” upitala sam. Damien je podigao svoju ruku i prošao njome kroz svoju kosu, a ja sam shvatila da je to bilo ono što sam ja očajnički htjela učiniti. “Rekao sam,” zagrmio je. “Nebesa, pomozite mi.” “Zašto trebaš pomoć?” upitala sam. “Nisi u nevolji.” “Baš naprotiv.” Smješkao se Damien. “Mislim da sam u hrpi nevolja.” Progutala sam. “Kakve bi to nevolje bile?” “Oni koji su visoki 1,65m, crne kose i smeđih očiju.” Leptirići su mi eksplodirali u trbuhu. “Misliš da sam ja nevolja?” “Dušo,” cerekao se Damien. “Mislim da si ti definicija toga.” Kako je to moguće? “Mislim da si me zamijenio s nekom drugom,” rekla sam, pala sam u sjedeći položaj na krevet kad sam pokušala koraknuti unazad. “Nikad u životu nisam bila u nevolji.” “Ne, siguran sam da nisi,” složio se Damien. “Ali mislim da bi ih mogla puno zakuhati.” “Da,” upitala sam. “Kakve?” “Kao onu kad me je jedan poljubac naveo da te želim dirati kako te još nitko nikad nije dirao.” Moje srce se zabilo u moja prsa. “Ka-kako ti znaš na koje načine me netko dirao?” Zamucala sam. “Mogla sam već biti dotaknuta ne sve moguće načine.” “Dušo,” je bilo sve što je rekao dok su mu se obrazi udubili. Osjetila sam vrućinu kako mi pali vrat, a on je priznao moju nevinost jednom riječju i prokletim smješkom. “Dobro,” oblizala sam usne. “Nitko me drugi nije dotakao, ali ja sam se dirala užasno puno.” Željni pogled koji je Damien dobacio u mom smjeru je poslao trnce uz moju kralježnicu. Progutala sam. “Zašto ti to ne promijeniš i dotakneš me?” 15

Naš svet knjiga S Damienovog lica su nestali svi tragovi zabave. “Budi oprezna, pjegice,” upozorio me. “Mislim da bi se trebali ohladiti i samo razgovarati-” “Ne želim razgovarati.” Prekinula sam ga. “Želim te ljubiti, dirati te... Želim... želim upasti u nevolju s tobom.” “Moj Bože.” Zastenjao je i stavio ruke na svoje lice. “Ti nisi cura samo za seks, Lana. Ti si cura za cvijeće, bombonijere, maženje noćima, te za stalnog dečka. I volim to kod tebe, ali ti ja to ne mogu dati.” Namrštio se. “Ne gledaj me tako,” rekao je Damien, izgledajući zbunjeno. “Pokušavam biti pošten prema tebi. Pokušavam uvjeriti samog sebe da me zapravo ne želiš na taj način-” “Želim.” Prekinula sam ga još jednom. “Znam tvoju situaciju i nisam glupa. Znam da s tobom može biti samo seks, ali te želim tako jako da ću i to prihvatiti.” Prisjetila sam se svog ranijeg razgovora s Bronaghom. Rekla sam da ne želim da me Damien želi samo za seks, da ne želim biti na njegovoj odstrijelnoj listi, ali sam imala snažan osjećaj da ga moram doživjeti u bilo kom smislu. “Ovo je bila loša ideja. Nisam te smio dovesti ovamo.” Počeo je koračati. “Samo sam htio razgovarati s tobom, ali prokletstvo, izgledaš tako slasno, i dobro mirišeš i imaš tako dobar okus, da je sve što mogu učiniti da ostanem na ovoj strani sobe.” “Dođi k meni,” pozvala sam ga. “Ne misli na kasnije, misli na sada. Ako poslije budem ljuta, sama sam kriva. Ovo je vjerojatno glupa ideja, ali nikad nisam trebala nekoga koliko trebam tebe. Ako je ovo pogreška, pusti da je napravim i naučim nešto iz nje.” “Pila si,” rekao je izravno Damien. “Prokleto sam se puno otrijeznila otkad si mi rekao da sam nevolja.” “Ti jesi nevolja.” “Dokaži,” izazivala sam ga. Damien je koraknuo naprijed i onda oklijevao prije no što je rekao, “Hajdemo se samo opustiti i razgovarati neko vrijeme. Samo... samo da vidimo da li je to ono što zaista želiš.” Riječi su jedva prešle preko njegovih usta prije no što sam se okrenula i povukla se uz krevet, te pala na leđa. “Što radiš?” 16

Naš svet knjiga “Kako to misliš?” Upitala sam, ostavši u tom položaju. “Opuštam se.” Damien je prekrižio ruke na prsima, kutovi usana su mu se trzali. “Obično se opuštaš na krevetu s raširenim bedrima?” upitao je s laganom naznakom smijeha u njegovom tonu. “Zapravo,” rekla sam, “ovako ležim na svom krevetu. Nekako je... oslobađajuće.” Damien je spustio svoj pogled s mojih očiju na moja razdvojena bedra. Vidjela sam mu Adamovu jabučicu kako se pomiče dok je gutao. Brzo je prešao preko sobe, okrenuo mi leđa, te sjeo na rub kreveta. Bez okretanja, potapšao je mjesto pokraj sebe i rekao, “Dođi ovamo i razgovaraj sa mnom. Želim čuti tvoj glas.” Praktički sam dolebdjela do njega, a to je nasmijalo Damiena. “Što želiš da ti kažem?” rekla sam, malo bez daha. Damien je skrenuo pogled na mene i gledajući me u oči rekao, “Reci bilo što. Samo ti želim čuti glas. Volim tvoj glas.” Osjetila sam se kao da je zrak bio isisan iz sobe. “Zaista?” zakreštala sam. Damien je oblizao svoje usne. “Da, čujem tvoj glas čak i kad nisi u blizini.” Srce mi se zabilo u prsa. “Zaista?” neprekidno sam kimala glavom. “Čujem te kad je tiho,” rekao je, spustivši svoj pogled na moje usne. Lijeno sam prelazila jezikom preko svoje donje usne. “Što govorim kad čuješ moj glas?” upitala sam; glas mi je bio pun želje. Damien se otpuhnuvši nasmijao. “Ne želiš znati, pjegice.” Namrštila sam lice od nezadovoljstva. “Zašto me tako zoveš?” Podigao je ruku, te svojim malim prstom, prešao njime po vrhu mog nosa i ispod mojih očiju. “Imaš nekoliko pjegica posutih upravo ovdje,” promrmljao je. Namrštila sam se. “Ako kažeš da misliš da su slatke, mogla bih te ošamariti.” Damien se smijuljio. “Slatko nije riječ koju povezujem s tobom.” Moj puls je poskočio. “Koju riječ povezuješ sa mnom?” “Imam ih nekoliko,” odgovorio je, spuštajući svoju ruku s mog lica. “Pametna, duhovita, marljiva... prelijepa, elegantna, seksi kao grijeh.” Uzdahnula sam. “Misliš da sam duhovita?” Damien je skoro odmah prasnuo u smijeh.

Naš svet knjiga “Kvragu, da, duhovita si.” Smijuljio se. “Od svih riječi koje sam rekao, ti si izabrala duhovita.” Zarumenila sam se. “Nitko mi nikad prije nije rekao da sam duhovita.” “Pa, jesi.” Nagnula sam mu se malo bliže. “Misliš da sam prelijepa i elegantna?” “I seksi kao grijeh,” zadahtao je. “Nemoj to zaboraviti.” Nasmiješila sam se, te sam začula malo stenjanja kako dolazi iz Damienova grla kao da se pokušava obuzdati. Ustala sam s kreveta i izula svoje štikle prije no što sam se okrenula licem prema njemu. Zurila sam dolje u Damiena, a on je zurio gore u mene. Nisam to mogla više podnijeti. Moje tijelo je davalo osjećaj kao da je električna žica. Htjela sam da me Damien ljubi i dira više od mog slijedećeg daha. Nisam htjela da on napravi prvi potez, bila sam ga previše svjesna da bih dopustila da se to dogodi. Umjesto toga, koraknula sam unaprijed; raširila njegova bedra svojim koljenima i stala između njih. “Alannah, što ti-” Spustila sam usta na njegova i uzela ono što sam htjela od prvog trenutka kad sam ga vidjela. Podigla sam ruke, gurnuvši ih u njegovu kosu, te skoro pala na moja koljena. Njegova je kosa bila gusta i meka – tako jebeno meka. Zaplela sam prste oko njegovih pramenova i povukla. “Igraš opasnu igru sa mnom, Lana,” rekao je Damien uz moje usne, glas mu je bio promukao. “Ja bih otišao da sam na tvom mjestu.” Hrabrost je prostrujala mnome. “To mi zvuči kao izazov.” “Razgovarati,” zastenjao je Damien u moja usta. “Trebali bi razgovarati.” “Razgovaramo,” odgovorila sam, gurnuvši moj jezik preko njegove donje usne. “Razgovaramo našim tijelima.” Damien je prekinuo naš poljubac i zurio gore u mene, lice mu je imalo šokiran izgled. Ubrzo je bio zamijenjen onim toliko punim vreline i čežnje da do vremena kad me je privukao uz sebe, drhtala sam. “Toliko te želim,” zadahtao je. “Bog zna da sam sanjao o tome da te diram, ljubim, kušam.” Morala sam spojiti koljena zajedno kako bih spriječila da padnem na njih. “Što ćeš mi učiniti ako ti dopustim da me diraš?” upitala sam, glas mi je bio pun želje.

Naš svet knjiga “Ljubio bih te. Lijepo i polako dok moje usne ne bi bile sve za što znaš. Moje ruke bi istraživale svaki centimetar tvog tijela dok ne bi znala samo za moj dodir. Volio bih te tako dobro da bi osjećaj mene ostao urezan u tvom životu. Učinio bih tvoje tijelo mojim.” “Da,” rekla sam zadihano. “Molim te, želim to.” Više od mog slijedećeg daha. Damien me povukao uz sebe, te pokrio svoje usne mojima. Zarežao je uz moje usne prije no što je ustao. Stavio je ruke ispod mojih bedara, podigao me dok se kretao. Uzdahnula sam u njegova usta, uhvativši rukama njegov vrat i omotavši svoje noge oko njegova struka. “Volim to što si tako visok,” zadahtala sam, povukavši se kako bih ga pogledala. “Osjećam se sićušno zbog toga.” “Ti jesi sićušna,” rekao je Damien, povukavši moju haljinu prema gore jednom rukom kako bi mi mogao milovati stražnjicu. Dotakao je svojim usnama moje još jednom, priljubivši ih zajedno kad mu je jezik kliznuo u poljubac, tako proždrljiv da je uzrokovao da mi koljena zadrhte, da mi se srce zabije u prsa i da mi koža porumeni od užitka. Moje misli su bile razbacane sa svakim prodiranjem i klizanjem njegovog jezika koji je lizao moj. Damienov je poljubac bio tako obuzimajući da nisam znala gdje on počinje, a ja završavam. “Tako si prekrasan,” izbrbljala sam uz njegove usne. “I volim tvoju kosu. Tako je prokleto lijepa i seksi. Koji regenerator koristiš? Zapravo, nema veze. Volim tvoje lice. Moj Bože, kako volim tvoje lice.” Osjetila sam Damienov smijeh kako vibrira uz moje usne prije no što me ljubio niz moju liniju čeljusti do mog vrata gdje je stavljao lagane poljupce po mojoj koži. “Ne bi vjerovao kakve sam stvari sanjala da ti radim i da ti radiš meni,” prela sam, moleći se Bogu da zvučim suvislo. Damien je prešao zubima preko moje slabe točke, a to je uzrokovalo da mi se leđa izviju, što je pritisnulo moja prsa o njegova. Njegove ruke na mojoj stražnjici su me čvrsto pritiskale. “Zašto mi ne kažeš u detalje što si sanjala da nas dvoje radimo,” upitao je, glas mu je bio promukao. “Koristio bi svoja us-usta na meni,” zamucala sam. “A kad bih pomislila da će me to ubiti, ti bi stavio i svoje prste unutra.” Damien je lagano grickao moj vrat, ohrabrujući me da nastavim. “Tvoj jezik.” Zacvilila sam. “Kušao bi me njime posvuda.” 19

Naš svet knjiga Uzdahnula sam kad se Damien iznenada okrenuo i otkačio moje ruke i noge iza sebe dok se odgurivao od mog tijela i kreveta odskočivši. Riješio se svoje košulje jednim potezom, a pogled na to mi je poslao trnce uz kralježnicu. “Ti si savršen,” rekla sam zureći gore u njega. Njegova preplanula koža je izgledala kao da sjaji na osvjetljenju, a pramenovi njegove kose su mu padali naprijed u oči. Podigao je ruku kako bi ih gurnuo unazad, a svijanje njegovih bicepsa je uzrokovalo da mi se unutrašnjost steže od potrebe. Njegova široka ramena su molila da mi se zubi zariju u njih, a obline njegovih trbušnih mišića su me izazivale da prijeđem prstima preko njih. Nemaš pojma što mi radiš. “To bi bila ti, dušo,” rekao je kad je uhvatio rub moje haljine i podigao je do mog struka. Bez ijedne jedine riječi uzeo je gornji dio moje haljine, povukao naramenice niz moja ramena i povukao materijal dolje dok moje gole grudi nisu bile slobodne. Nisam nosila grudnjak ispod moje haljine, nisam ni trebala, a čini se da je Damien cijenio to, ako se moglo suditi po njegovom stenjanju. Ostavio mi je haljinu nabranu oko struka i nagnuo se unazad oslonivši se na svoje pete kako bi mogao lutati očima po meni. “Prekrasna si, Lana.” Moje tijelo je zapjevušilo od užitka zbog njegovih riječi i njegovih ruku kad je kliznuo njima preko mojih bedara, prešao preko mog trbuha, te ih spustio na moje grudi. Obuhvatio ih je, malo ih stisnuvši prije no što je prešao svojim palcima preko osjetljivih ružičastih vrhova. Osjećaj trnaca je izvukao malo stenjanja iz mene dok je vrućina navalila između mojih nogu, a neprekidno pulsiranje raslo sa svakim zadirkujućim dodirom. Osjetila sam kako mi obrazi gore kad se njegov pogled prilijepio na sredinu mojih bedara. “Čipka?” upitao je ne pogledavši me. “Volim lijepo do-donje rublje.” “I ja isto.” Damien je pogledao gore u mene s vatrom u svojim očima. “Što ćeš mi učiniti?” upitala sam, glas mi je bio jedva šapat. Oblizao je svoje usne. “Ono što ti želim napraviti od trenutka kad sam te prvi put ugledao.” Trepnula sam. “Što je to?” 20

Naš svet knjiga Zacvilila sam kad je uhvatio rub mojeg donjeg rublja i povukao ga s mog tijela. Ako se moglo suditi po zvuku cijepanja tkanine, rekla bih da ga je čak malo i poderao pritom. Jedva sam mogla disati kad su moja bedra bila raširena, a Damien prinio svoje lice do moje pičke. Udahnuo je, a ja sam umirala od srama u tom trenutku. “Damien!” povikala sam i očajnički pokušavala skupiti svoje noge. “Zašto me njuškaš? O, Bože! Imaš li nekakav čudan fetiš ili tako nešto?” Nasmijao se, ali se nije ni pomakao osim kad me je spriječio da se migoljim. “Ne,” zamišljeno je rekao. “Uživam u tvom mirisu zato što je prokleto dobar.” Ako ikad budem razgovarala s njim nakon ovoga, to će biti prerano. “To je nepristojno!” izjavila sam, cijelo mi je lice gorjelo. “Možeš jednostavno – Damien!” Lizanje njegovog vrućeg, mokrog jezika je bilo neočekivano i tako jako slasno. “Sveta Marijo majko Božja.” Izdahnula sam. “Moli se kome god hoćeš, Pjegice. Nitko te ne može spasiti od mene sada.” Kad je to rečeno, počeo je lizati i sisati usmine moje pičke, a onda je iskoristio svoj jezik da ih razdvoji. Osjetila sam kako prevrćem očima, a to je bilo sve što sam mogla da ne propinjem svoje kukove njemu u lice. Njegov jezik je kliznuo stazom skliske vreline dok se nije vrtio oko mog klitorisa i darovao mi osjećaj za koji nikad nisam znala da postoji. Posegla sam dolje rukom, zaplela prste u njegovu kosu, te se držala kao da mi život ovisi o tome. Nanio je pritisak dok je vrtio jezikom oko osjetljivog pupoljka, a ta radnja je isisala zrak iz mene. Bilo je previše osjećaja – previše novih osjećaja – da bi to moje tijelo moglo podnijeti. Nisam mogla mirno ležati, pa je Damien obavio ruke oko mojih bedara i nanio teški pritisak na njih, što me je držalo na mjestu. “Dame.” Dahtala sam kad mi je disanje postalo nepravilno. Njegov odgovor je bio da brzo zatrese glavom s jedne strane na drugu, prelazeći jezikom preko mog klitorisa dok se micao, šaljući šokove blaženstva kroz moju kralježnicu. “O, Bože,” viknula sam na novi osjećaj koji je to donijelo. “Oh Bože, o Bože, o Bože!” 21

Naš svet knjiga Vrisnula sam samo na sekundu prije no što sam uvukla zrak, držeći ga u mojim plućima, dok je rastući užitak iznenada uzrokovao da mi bedra zadrhte od očekivanja. Na sekundu sam osjetila oštru bol, onda obamrlost prije no što se u mene zabilo ono što se može opisati samo kao Raj, te me preplavilo. Pulsiranje užitka je eksplodiralo kroz mene. Moji mišići su se grčili kao odgovor, kao da su poticali osjećaj koji se ovio oko njih. Ispustila sam dah koji sam zadržavala kad su mi pluća zahtijevala da tako učinim. Nisam čak ni shvaćala da sam sklopila oči, ali ih nisam mogla otvoriti čak i da sam to htjela, pa čak nije bilo ni važno. Moji udovi su postali opušteni kad je svaki trag energije nestao, a to je bilo sve što sam mogla učiniti da ne zaspem. “Tako si prekrasna, pjegice,” Damienov glas je promuklo rekao kad mi je raširio bedra još više. “Žao mi je ako te ovo zaboli.” To je bilo jedino upozorenje koje mi je dao prije no što su moji unutrašnji dijelovi zavrištali kad su bili rašireni i napadnuti. Oči su mi se naglo otvorile, a prigušeni jecaj mi je prešao preko usana. Moje ruke su se primile za Damienove jake ruke dok se umirio u meni, a moja leđa se izvila kad je ubod bola prošao kroz moju jezgru. “Proći će,” prišaptao je Damien promuklim glasom. Spustio je svoju glavu i poljubio me s takvom nježnošću i pažljivošću da je bilo lako usredotočiti se na njegove usne umjesto na bol. Šaptao je riječi ohrabrenja uz moje natečene usne, te pomilovao moj obraz vrhom svog nosa prije no što je položio svoje čelo na moje i zurio duboke u moje oči. Bili smo jedno u tom trenutku. Nedugo potom, migoljila sam svojim kukovima, izvukavši bolno stenjanje iz Damiena koji se trudio najviše što može da ostane miran kao kip. Još sam se jednom migoljila i osjetila sam malu neugodu, ali na moje iznenađenje, žareća bol se u potpunosti povukla. Čim sam zamumljala, Damien je to shvatio kao zeleno svjetlo da se pomakne. Kad se polako izvukao i onda se opet zabio unutra, mišići su mi se ukočili. Nije me boljelo, ali nije baš bio ni dobar osjećaj. “Opusti se dušo,” promuklo je rekao. “Stišćeš me kao škripac.” “Ti se opusti!” uzvratila sam. “Imam osjećaj kao da je dinja zabijena u mene.” Damien je imao obraza da se cereka, a to je zadržalo moju pažnju, ali kad se povukao i opet zabio u moje tijelo, dopustila sam da mi glava padne

Naš svet knjiga unazad na krevet dok sam stenjala. Uhvatio je ritam, a to je oduzelo moju sposobnost sa razmišljam suvislo, a kamoli da govorim. “Kriste,” Damien je zadahtao dok je spuštao glavu i stavljao poljupce duž mog vrata. “Osjećaj tebe je nevjerojatan.” Podigla sam noge i omotala ih oko njegovih kukova, prebacivši jedan gležanj preko drugoga kako bi ih držala na mjestu. Nisam mogla kontrolirati koliko sam glasna bila, posebno kad je svaki prodor slao drhtaje kroz moje tijelo i učinilo me gladnom za još. “Oh!” uzdahnula sam kad je tračak užitka zgrčio moje unutarnje mišiće. “Da,” promuklo je rekao Damien. “Oh!” “Nastavi tako,” dahtala sam. “O, nastavi tako, molim te!” “Ne bih mogao prestati ni da mi platiš,” odgovorio je Damien, znoj mu je orosio čelo. Brzo i jako nabijanje je zamijenilo spore i nježne prodore. Ukopala sam prste u Damienovo meso kad me želja da grizem obuzela. Pokušala sam se suzdržati, zaista jesam, ali nisam mogla. Kao životinja sam se nagnula naprijed i zubima se primila za njegov vrat, te zagrizla. Damien se zabio u mene tako jako da je kao odgovor zvuk pljas odjeknuo sobom. “Uništit ćeš me za bilo koju drugu ženu.” Prokleto sam se nadala da hoću. “Bože, mogao bih te zadržati zauvijek,” nastavio je govoriti, glas mu je bio pun strasti. Oslobodila sam ga, te pritisnula čelo na njegovo dok sam progutala. “Hoćeš li me zadržati?” “Da,” zadahtao je, gurkajući mi lice svojim. “Bože, da. Ti si moja.” Srce mi je lupalo od zadovoljstva, a ogromni osmijeh mi je obuzeo lice. Ubrzo je izbrisan kad je žareća vrelina prelila moje tijelo kao maslac, uzrokujući da mi se koža naježi. Moja usta su se iznenada otvorila u tihom vrisku kad je grmljavina počela u mojoj jezgri i nakupljala se dok nije prasnula iz mene u eksploziji svjetla. Užitak koji je počeo kolati mojim tijelom je slao male grčeve koji su se kotrljali kroz moje udove i ostavili me da drhtim. Kad sam došla k sebi, ponavljala sam Damienovo ime. “Da, da,” dahtao je dok su se moje unutarnje stjenke stezale oko njega. “Obećavaš da ćeš me zadržati?” upitala sam dok je pumpao u mene jače, brže i dublje. “Da,” skoro je viknuo. “Obećavam. Lana!” 23

Naš svet knjiga Njegovi pokreti su tada postali mahniti, a upravo kad su mu se prodori usporili i pretvorili u trzaje, gledala sam kako se osjećaji koje je iskusio dok su obuzimali njegovo tijelo, odigravali kao film na njegovom zgodnom licu. Oči su mu se zatvorile, zagrizao je donju usnu, obrazi su mu se zarumenili ružičastom nijansom, obrve su mu se nabrale, a mišići stegnuli. Oko deset sekundi kasnije, kao da se svaka trunka napetosti koja je pronašla put do njegovog lica otopila i proširila njegovim tijelom kao masaža dubokog tkiva. To je bilo jedino upozorenje koje sam dobila prije no što je pao naprijed. “Damien!” nasmijala sam se kad je zrak bio izbijen iz mene. Sva njegova težina je bila na meni i iako mi se to sviđalo, bilo je previše da bi moja prsa mogla podnijeti. Gurkala sam ga, a on je zastenjao kad je iskoristio svoje laktove da se propne prema gore, skinuvši većinu svoje težine s mene. “Bok.” Nasmiješila sam mu se. Moj um, tijelo i srce su bili tako zadovoljni i blaženi da ništa nije moglo upropastiti taj trenutak. “Nisam mislio to reći,” rekao je Damien, oči su mu isijavale... užas. Osim toga. Trepnula sam. “Reći što?” “Te stvari,” rekao je, pročistivši grlo. “O tome da ću te zadržati.” Osjećaj mučnine se počeo stvarati u dubini mog želuca. “Damien,” prišaptala sam. “Možeš li da ne govoriš to dok si još uvijek u meni?” Pogledao je dolje na naša još uvijek spojena tijela i brzo se izvukao iz mene. Trznula sam se, a on se ispričao. Ležala sam na posteljini, pa se nisam imala čime prekriti, osim mojim rukama. Damien se riješio sada iskorištenog kondoma – kondoma za koji ja nisam ni primijetila da ga je navukao – te se počeo oblačiti šokantnom brzinom. Počela sam paničariti i osjećala sam se kao da bih i ja trebala učiniti isto, pa sam mu se pridružila namještanjem moje haljine dok nismo bili obučeni i izgledali kao kad smo ušli u sobu – samo malo manje pribrani. “Ne razumijem što se događa,” rekla sam dok sam kliznula stopalima u moje cipele, stopala su mi vrištala u protestu. “Nisam smio reći to sranje.” Da me je udario, manje bi boljelo. Trznula sam se. “Nemoj to govoriti.” 24

Naš svet knjiga “Moram; inače, povjerovat ćeš u to.” “Dakle, da ne vjerujem što si mi rekao da ćeš me zadržati?” zahtijevala sam. “Što si mi obećao? Zašto si to onda, dovraga, rekao?” “Alannah, pristao bih na operaciju promjene spola u tom trenutku seksa,” rekao je otvoreno. “Nisam si mogao pomoći. Moj um i tijelo su oboje bili usredotočeni na osjećaj, a moj glas je sam od sebe preuzeo ulogu.” Osjećala sam se kao da ću povratiti. “Uništavaš ovo!” rekla sam, donja usna mi je drhtala. “Uništavaš sve u vezi mog prvog puta. Zašto mi to radiš?” Damienovo lice je problijedilo. “Žao mi je, ali neću ti lagati.” “Što je laž?” “Kad sam ti obećao da ću te zadržati,” izjavio je. Osjećala sam da su mi suze navrle u očima. “Damien,” prišaptala sam. “Nije da te ne mogu zadržati, Lana; već što to ne želim.” Nije me mogao pogledati u oči dok je izgovarao riječi za koje sam znala da nikad neću zaboraviti. Zbog njihove siline sam posrnula unazad nekoliko koraka kao da me je udario. Vjerojatno nisam imala prava osjećati se izdano, ali jesam, a to me boljelo više no što bih htjela priznati. “Idem se sre-srediti,” promucala sam. “Ne.” Namrštio se Damien. “Molim te, moramo razgovarati o ovome. Ono što mislim je-” “Mislim da ne postoji ništa što možeš reći od čega ću se bolje osjećati,” prekinula sam ga, trudeći se da držim svoje emocije pod kontrolom. “Alannah-” “U redu je,” prekinula sam ga opet. “Jebeno nije,” uzvratio je. “Znao sam da je ovo bila loša ideja. Pogledaj samo koliko si se uzrujala! Zato sam se pokušavao držati dalje od tebe. Ti si dobra djevojka i znao sam da će tvoje emocije izbiti u prvi plan. Ovo je bila greška!” Njegove riječi su bile potpuna istina, a mislim da su me zato toliko i boljele. “Bio si u pravu. Ovo je bila pogreška, ali ja sam je napravila.” Progutala sam. “I ja ću učiti iz nje.” Damien je posegao za mnom, ali sam se odmakla dalje od njega i krenula prema pripojenoj prostoriji, za koju sam pretpostavila da je kupaonica.

Naš svet knjiga “Ne želim više razgovarati s tobom, Damiene,” rekla sam kad sam otvorila vrata. Više nikad nisam htjela razgovarati s njim. “Lana,” bilo je sve što je on rekao. “Alannah,” rekla sam, moj stisak na vratima se pojačao. “Moje ime je Alannah.” Ušla sam u kupaonicu, zatvorila vrata za sobom, te ih zaključala. Besciljno, olakšala sam se i obrisala se najbolje što sam mogla malim komadićima papirnatih rupčića. Umjesto da izađem iz kupaonice, naslonila sam se na zid i kliznula dolje dok mi stražnjica nije dotakla pod. Nisam bila sigurna koliko sam dugo sjedila tamo, ali je bilo dovoljno dugo da mi suze, koje su mi tekle iz očiju i padale po obrazima, presuše. Između mojih bedara sam imala čudan osjećaj – kao slatka osjetljivost koje se nisam mogla riješiti. Učinilo mi se da sam čula podignute glasove, a kad sam čula kucanje na vratima, trznula sam se. “Lana?” čula sam svoje ime nježno izgovoreno. “Ja sam, mogu li ući?” Bronagh. Ustala sam, otišla do vrata, otključala ih, onda sjela na zatvoreni poklopac WC školjke. Bronagh je ušla u kupaonicu i brzo zaključala iza sebe. Izula je svoje štikle, spustila se na koljena, i onda posegla naprijed i privukla me u čvrsti zagrljaj. Kad sam stavila ruke oko nje, ispustila sam jecaj protkan boli. U tom trenutku, bila sam i povrijeđena i bilo me sram. Shvatila sam da sam se bacila na Damiena kao da nisam imala srama, a sada, sram je bio sve što me je ispunjavalo. Nisam mogla formirati riječi kojim bih rekla Bronaghi koliko sam bila izravna iz straha da će me ona osuđivati, pa sam držala usta zatvorena. “Bit će sve u redu, Lana. Snažna si i nećeš dopustiti da te iritantni američki seronja dotuče, zar ne?” Uspjela sam šmrknuti dok sam se izvlačila iz našeg zagrljaja. Uzela sam nekoliko papirnatih rupčića kako bih obrisala svoj nos. Bila sam u neredu, a znala sam da i izgledam kako se osjećam. “Znaš što?” Šmrcnula sam. “Znam da ti je Nico dečko, ali uvijek sam mislila da je on kreten, a Damien je bio onaj dobri. Jako sam pogriješila. Nico je iskren i uvijek je bio svoj bez obzira da li ga voljeli ili mrzili. Damien pak... on je kao zmija u ljudskom obliku. Mrzim ga.”

Naš svet knjiga Nisam mogla kriviti Damiena što je bio iskren prije no što smo imali seks, ali laži koje je ispljunuo tijekom seksa i usrani izgovori koje je imao zašto ih je rekao su me razljutili. “Ako ti je lakše,” umiješala se Bronagh, “Dominic je zaista kreten.” Počela sam se smijati kroz moje suze. Namrštila sam se kad je Bronagh sjela na svoju stražnjicu i trznula se na kontakt. Bio je to podsjetnik da ni ona više nije djevica, ali njen prvi put je bio čaroban, dok je iz mog čarolija isisana desetak sekundi nakon završetka. “Upravo sam shvatila da smo obje večeras izgubile nevinost i to od blizanaca.” “Pa... pa bar nas može boljeti i možemo ih mrziti zajedno.” I dalje sam bila uzrujana – to nije ni izbliza dovoljan opis – ali sam se nasmijala Bronaghinoj šali, a bezbrižni ton mi je malo pomogao. Čak i s mojom prijateljicom uz mene i smijehom koji je dolazio od nje, nisam si mogla pomoći da se ne osjećam kao da je red kamenja upravo zazidao moje srce. Nikad se neću dobrovoljno staviti u situaciju u kojoj bih opet osjećala ovakvu bol. Prevari me jednom, sram te bilo; prevari me dvaput, sram mene bilo. Zazvala sam Bronaghino ime kad je tišina koja nas je okruživala nestala, a zvuk lupanja se mogao čuti izvana. Nisam znala kako sam znala, ali znala sam da je Damien otišao iz sobe i ostavio otvorena vrata, te pobjegao hodnikom nazad u klub. Otišavši od mene što je dalje mogao. Jebena kukavica. Bronagh je gledala u mene kad sam progovorila. “Da?” “Jesi spremna izaći opet van?” upitala sam. “Čujem kako vani sada kliču 'DIVLJAK' i da su prekinuli s glazbom zbog borbe.” Sve je bilo u magli aktivnosti kad je Bronagh skočila na noge, obula opet svoje štikle, te me povukla iz sobe i niz hodnik u klub. Tijela svih oblika i veličina su okružila platformu na kojoj su bili Dominic i drugi borac. Nisam se mogla koncentrirati od buke i mora ljudi, pa kad se Bronagh probila kroz gužvu kako bi došla do Dominica nakon što je pobijedio u borbi, ja sam ostala dovoljno dugo da je zagrlim kad se vratila k meni. Čim je postala usredotočena samo na Dominica, odmaknula sam se od nje i krenula van iz kluba. Kad sam izašla van, nije bilo nikoga okolo, čak ni izbacivača, koji su nam odobrili ulazak u klub nekoliko sati prije. Bilo mi je drago da imam trenutak 27

Naš svet knjiga samoće kako bih mogla promisliti o svemu što se dogodilo. Sjela sam na rub pločnika i odbila novu turu suza. Ovo je katastrofa. Nikad neće postojati 'Damien i Alannah' na način na koji sam to htjela, a on se pobrinuo za to. Ne, mi smo se prokleto dobro pobrinuli za to. Oduzeo mi je nevinost, ali ja sam bila idiotkinja koja ga je praktički molila da mi je uzme. Za to nisam mogla krviti nikoga osim same sebe... i mojih prokletih hormona. Damien je ušao u naš intimni odnos bez ikakvih iluzija ili laži zaogrnutih lijepim riječima – dok nije dobio što je želio. Prije toga je rekao da ne želi vezu, htio je samo seks, i bilo je glupo da se osjećam tako slomljeno zato što je održao svoju riječ. U pozadini mog uma, tiho sam se nadala da jednom kad budemo imali seks, da Damien neće više htjeti biti bez mene. Ako to nije najgluplja zabluda koja je ispunjavala glave tinejdžerica širom svijeta, onda ne znam što je. Bol u mojim grudima je bila nešto što nikada prije nisam osjećala, a nisam znala ni kako se nositi s njom. Trebala sam Bronaghu. Trebala sam moju prijateljicu. Čula sam buku iza sebe, i nisam sigurna zašto, ali iznenadna vrtoglavica me spopala, i imala sam teškoća pri tome da ostanem sjediti uspravno. Upravo kad sam pomislila da mi glava i vid postaju bistriji, osjetila sam udarac na zatiljku za kojim je slijedilo da mi je tijelo palo unazad. Nije me boljelo, a prva stvar koju sam pomislila je bila da ću se onesvijestiti, jer sam pila alkohol po prvi put. Pomislila sam da je porast mojih emocija gurnulo moje tijelo u mod bez stresa, a moj um se jednostavno isključio kao posljedica. Bilo mi je drago zbog toga. Bilo mi je drago što sam se suočavala s tamom jer, u sadašnjem trenutku, tama je bila više dobrodošao prizor nego Damien Slater. Nije mi bio odobren taj mir jer prije no što sam se potpuno isključila, njegov glas je bio posljednje što mi je prošlo kroz um. Nije da te ne mogu zadržati, Lana; već to ne želim. Damien me nije želio, ali ono što je najviše boljelo je to što sam duboko u sebi znala da ću ja njega uvijek željeti, bez obzira na sve. No, to nikad neću odati niti njemu, niti bilo kome drugome. Damien me je možda povrijedio, ali nikad mu više neću pružiti priliku da to učini opet. Rekao je da me ne želi, i dok god budem živa, nikad to neću zaboraviti.

Naš svet knjiga

Sadašnjost... Naglo sam se probudila. Uspravila sam se i stavila ruku na prsa, osjećajući kako mi se srce zabilo u prsni koš, dok je mahnito nabijalo. Disanje mi je bilo otežano, te umjesto kao da sam se trgnula iz sna, zvučalo je kao da sam upravo istrčala maraton. Zatvorila sam oči i očajnički se pokušavala smiriti, no uzalud. Mrzila sam što su mi suze navrle na oči, i nisam ih mogla spriječiti da mi se preliju preko rubova i kanu mi na obraze kao velike debele kapljice. Šmrcnula sam dok sam ih nepažljivo obrisala stražnjom stranom dlana. Podigla sam koljena do prsa i obujmila ih rukama, čvrsto ih grleći. Čak i u snu, bila sam nesretna. Moj privatni i poslovni život, oba su se raspadala pred mojim očima, a činilo se kao da je sve što sam činila da spriječim da se katastrofa dogodi, samo još dodalo ulja na vatru i uništavalo još brže sve do čega mi je bilo stalo. U tom trenutku, moj privatni život je bio u komadićima i zauzeo je središnje mjesto. Skoro svake pojedine noći posljednjih nekoliko mjeseci, u detalje sam proživljavala noć kad sam izgubila svoju nevinost. Nisam sanjala o toj noći već dugo, ali njegovo nedavno ponovno pojavljivanje u mom životu, činilo se da je dovelo do toga da se sve opet srušilo na mene kao lavina emocija kojoj nisam mogla pobjeći. Sklopila sam oči, i kao i obično, svaka se misao prebacila na njega. Damien Slater. Nisam htjela misliti na njega, ali se činilo kao da nemam izbora u tome, jer su mi misli uvijek odlutale do njega. Biti toliko zagrijana za dečka koji mi je slomio srce u srednjoj školi je bilo jadno i ja sam to znala, ali činilo se da nisam mogla prijeći preko toga, bez obzira koliko se trudila. Prihvatila sam to, naravno, ali nikad nisam mogla prijeći preko boli koju bih osjetila kad bih mislila na njega i ono što se među nama dogodilo. Otvorila sam oči i korila samu sebe, kao i uvijek, shvatila sam kolika sam budala. Prestala sam brojati koliko puta sam poželjela da mogu vratiti vrijeme unazad i išamarati se što sam donijela tako glupu odluku koja je sve 29

Naš svet knjiga upropastila. Sklopila sam oči još jednom, naslonila se na moje uzglavlje, te stisnula zube kad je Damienovo zgodno lice prošlo mojim umom. Taj gad me je progonio. Pola vremena, nisam znala gdje početi kad bih mislila na njega. Bio je u mom životu tako malo vremena, a ipak je imao tako značajan utjecaj na njega. To što sam bila s njim me oblikovalo u ženu kakva sam postala. Koliko god mrzila što sam mu odavala bilo kakvo priznanje, on je bio razlog što nikad niti jednoj osobi nisam dopustila da se intimno zbliži sa mnom. Zbog njega sam podigla visoke zidove oko mog ranjenog srca. Međutim, nisam uvijek bila tako zaštićena. Dugo vremena, nakon što me ostavio, otišao iz proklete zemlje, misli o njemu su me obuzimale dok nisam bila sigurna da je sve što je ostalo samo lokve suza. Taj dečko... ne, taj muškarac... slomio mi je srce, a ja sam mu to dopustila. Ne samo da sam dopustila da me uništi, već sam ga praktički preklinjala da to učini. Moja tinejdžerska očaranost njime je otišla puno dalje od nečijeg prvog slomljenog srca zato što, prije no što smo postali intimni, bilo mi je stalo do njega puno više nego što mi je trebalo biti stalo do novog prijatelja. Vidjela sam ono najbolje u Damienu, čak i kad on sam to nije vidio. Prije šest godina, dala sam dušu i srce novom ženskarošu u školi, a kad je odbio moje srce i samo prihvatio moje tijelo, nisam se trebala iznenaditi, ali jesam. Bila sam očajna. Osjećala sam se kao da su mi prevarom oduzeli čarobno prvo seksualno iskustvo, jer je Damien postao sasvim druga osoba nakon što smo imali seks i nije ostao slatki dečko koji mi je obećao da će me zadržati, kad sam ga to pitala. Riječi koje je izgovorio su bile laži optočene vatrenom strašću. Laži. Laži. Laži. “Glupačo,” opsovala sam samu sebe. Odgurnula sam pokrivače s mog tijela i ustala. Trljajući moje umorne oči dok sam išla naprijed. Na kraju sam udarila glavom u moj ormar kad sam krivo procijenila lokaciju vrata na mojoj spavaćoj sobi. Zasiktala sam od boli dok sam pomakla prste s mojih očiju na sada pulsirajuće mjesto na mom čelu. Pogledala sam preko ramena, te kroz tamu, bijesno zurila u moja odškrinuta sobna vrata. Raspored mog novog stana je zahtijevao još malo privikavanja. Nedavno sam se uselila u prostrani dvosobni stan u Uptonu zahvaljujući jednoj od mojih najboljih prijateljica, Aideen Collins. Spomenula sam joj da se moram iseliti iz mog starog stana zbog apsurdnog poskupljenja stanarine, 30

Naš svet knjiga te mi je rekla da je slobodan novonamješteni stan u njenoj zgradi, po istoj stanarini koju sam uvijek plaćala. Nisam mogla vjerovati svojoj sreći kad sam saznala da ima dvije velike sobe umjesto samo jedne i odvojeni dnevni boravak i kuhinju, oboje vrlo izdašne veličine. Namještaj je također bio prekrasan. Praktički sam skočila na agenticu nekretninama koja mi ga je pokazala i rekla joj da ga uzimam. To je bilo prije mjesec dana, a ja sam se još sudarala sa stvarima tijekom noći. Povezivala sam to sa svojim ponavljajućim snovima – ne, ne snovima, noćnim morama – i jednostavno se nadala da će to prestati; inače, moji prijatelji će početi misliti da me netko tuče, ako se svježe modrice nastave pojavljivati na mom licu. Mogu reći “naletjela sam na ormar” samo određeni broj puta prije no što netko posumnja u to. Izašla sam iz spavaće sobe, stisnuvši prekidač za svjetlo, kad sam krenula prema kupaonici gdje sam se olakšala. Nakon što sam oprala i obrisala ruke, čula sam zvuk kako dolazi iz moje spavaće sobe. Zbog tog zvuka sam nabrala obrve dok sam prilazila mom noćnom ormariću. Podigla sam svoj mobitel, iščupala kabel od punjača iz njega, te pritisnula glavnu tipku. Uzdahnula sam kad sam vidjela da sam dobila poruku od osobe s kojom nisam željela razgovarati. Dante Collins. Dodirnula sam ekran kako bih otvorila njegovu poruku i zakolutala očima kad sam pročitala tekst. Poziv na seks? Po prvi put u nekoliko dana, pritisnula sam tipku za odgovor. Ne, hvala. Naši “pozivi na seks” su postali problem. Problem je bio u tome što su sada svi moji prijatelji i Damien znali za vezu koju sam htjela sačuvati u tajnosti. Uzdahnula sam, sjedeći na rubu mog kreveta, i nastavila zuriti dolje. Prije tjedan dana, morala sam se samo baviti s dramom u obitelji, ali sada, morala sam tome dodati i prijatelja za seks i bivšeg ljubavnika toj drami. Nikad nisam mislila da ću dobrovoljno htjeti biti prokleta samo s krivnjom što znam da moj otac ima aferu i što ništa ne poduzimam u vezi toga, ali baviti se time i sada još dramom s Damienom i mojim prijateljima, tjeralo me da poželim leći u krevet i ostati tamo zauvijek. Legla sam na madrac, zureći u strop i prisjetila se prošlog tjedna.

Naš svet knjiga

Dan je počeo kao i svaki drugi, probudila sam se, doručkovala, a onda provela većinu dana prebacujući se između crtanja, bojenja i izrade web stranice za klijenta. Moj posao je odnedavno bio moj jedini bijeg iz mog života, pa sam znala uroniti u njega što sam češće mogla, posebno zato što sam znala za očevu tajnu vezu. Išlo mi je dobro blokirajući sve to kad mi je Bronagh poslala poruku i pitala me hoću li se družiti s njom i Georgie. Provele smo jutro zajedno, i kao i obično, zabavile smo se. Sve je krenulo krivim smjerom kad smo svratile u kuću Rydera i Branne za vrijeme ručka. Damien je bio tamo, i bio je prijateljski raspoložen kao i obično. U svakom slučaju, moja prošlost s njim me činila sumnjičavom što se ticalo tog njegovog prijateljskog raspoloženja. Pokušavao je nešto sa mnom. Znala sam da je pokušavao, ali nisam znala što je pokušavao. Mogao je iskreno samo htjeti biti moj prijatelj, ali u pozadini mogu uma, stalno sam se podsjećala da zadnji put, kad je samo htio 'biti moj prijatelj', završila sam slomljenog srca i potpuno ponižena. Samo iz tog razloga, držala sam ga na sigurnoj udaljenosti. Kad bi ušao u prostoriju, ja bih izašla iz nje. Kad bi započeo razgovor sa mnom, pristojno sam ga odbila. Kad bi me pogledao, namjerno sam skrenula pogled i ignorirala ga. Radila sam to otkad se vratio kući prije više od godinu dana, ali tog dana, nešto u mom ponašanju prema njemu se promijenilo. Pozvao me na ručak, a ja sam iznenada osjetila kao da je moja tajna veza s Danteom omča oko mog vrata. Bio je to bizaran osjećaj, ali sam se osjećala kao da je Damien imao pravo znati da nisam slobodna. Ne zato što smo Dante i ja u odnosu kao prijatelji – s – povlasticama, već stoga što nisam htjela da gaji lažnu nadu da bi se nešto moglo razviti među nama. Ne da je on imao ikakve nade ili htio bilo što osim pravog prijateljstva, ali ja sam htjela biti iskrena prema njemu kao što je on uvijek bio prema meni. Znala sam da neće zanemariti upozorenje tako glupo kako sam to ja učinila. “Kako ćeš doći do tamo?” upitala me Aideen kad sam joj rekla za moj sastanak zbog razgovora za potencijalnog asistenta za moj posao s grafičkim dizajnom. “Znam da ti je auto u radionici mog tate gdje mu popravljaju kvar na pumpi.” “Ići ću pješice.” 32

Naš svet knjiga “Mogu te odbaciti,” ponudio se Damien, uspravljajući se od igranja s djecom. “Ry i ja se ne moramo vratiti na posao još sat i trideset minuta.” Oklijevala sam. “Ne želim te gnjaviti.” “Ti nikada nisi gnjavaža,” rekao je Damien, obrazi su mu se zajapurili s malo vrućine. “Mogli bi otići na ručak ili tako nešto nakon tvog intervjua, ako nisi previše zauzeta?” Sranje. Sranje. Sranje. “Ne mogu.” “Zašto ne?” upitao je Damien, prešavši preko sobe, namrštivši se. Izbjegavala sam pogledati u njegovom smjeru, znajući da će je ovo što ću upravo reći razljutiti. “Nekako se viđam s nekim.” Svi su smrtno utihnuli, čak i djeca; činilo se kao da znaju da se nešto sprema. “S kim?” upitala je Bronagh prva. “Da,” rekao je Damien, šokantno tihim glasom. “S kim?” “Nije bitno s kim-” “Prokleto jest!” prekinula me Bronagh. Pogledala sam u moju prijateljicu. “Htjela sam ti reći, obećavam, ali znala sam da bi ti rekla Aideen, a ja nisam htjela da od toga ispadne velika stvar.” “Zašto bi rekla meni?” upitala je Aideen namrštenih obrva. “I zašto bi iz toga ispala velika stvar?” Zastenjala sam i stavila lice u svoje ruke. “O, moj Bože!” iznenada je Bronagh uzdahnula. “U pitanju je jedan od njene braće, zar ne?” “Što?” upitala je Aideen, raširenih očiju. “Hodaš s jednim od moje braće?” Pogledala sam gore i umjesto da pogledam u Aideen, pogledala sam u Damiena i rekla, “Da.” Damien je stisnuo dlanove u šake. “Koji Collins?” Progutala sam. “Dante.” Prsa su mi se stegnula od boli kad sam vidjela bol u Damienovim sivim očima. “Moram ići,” rekao je i okrenuo se kako bi izašao iz prostorije. Instinktivno sam ga uhvatila za ruku. “Čekaj. Gle, moramo razgovarati.” “Ne,” rekao je Damien i sklonio moju ruku sa svoje. “Ne moramo.” “Molim te, ne znam zašto sam to spomenula, ali moramo pokušati-” “Pokušao sam s tobom.” Ljutito me prekinuo. “Pokušao sam biti strpljiv. Pokušao sam ti pokazati koliko mi je žao zbog onoga što sam ti učinio. Pokušao sam sprijateljiti se s tobom. Pokušao sam dati ti prostora... Pokušao sam ti pokazati koliko mi je stalo do tebe, ali ti mene ne želiš. Sad to shvaćam.” 33

Naš svet knjiga “Damiene-” “Ne, Alannah,” prekinuo me. “Ti si s Danteom Collinsom, a ja sam završio.” “To nije veza,” brzo sam rekla. “Mi ne hodamo. On je samo... tu.” “Što to, dovraga, znači?” ljutito je prasnula Aideen. Nisam skrenula pogled s Damienovih leđa. “On mi je pomogao da te prebolim-” “Tako što te stavio pod sebe?” prasnuo je. Trznula sam se. “To nije pošteno, Damiene. Jako te dugo nije bilo, a nismo ni bili u dobrim odnosima.” “Otišao sam za tebe!” viknuo je Damien dok se okretao licem prema meni. “Kad sam shvatio koliko sam te povrijedio, kad mi je Bronagh rekla ono što nitko drugi nije htio, odlučio sam otići kako bih postao bolji, ali isto tako da i tebi dam vremena. Tada nisam znao kako da pokušam poboljšati sve, ali uvijek sam se namjeravao vratiti po tebe, Alannah. Htio sam sve popraviti, ali ti si to jako otežala.” Knedla se stvorila u mom grlu. “Ja... nisam znala.” Damien je odmahnuo glavom. “Moram ići.” Okrenuo se i krenuo van iz kuhinje, ali sam ga brzo slijedila dok su svi ostali, ostali ukopani na mjestu. “Damiene, molim te,” molila sam ga, opet ga uhvativši za ruku. Mogla sam čuti kako je jedno od djece zaplakalo, najvjerojatnije zbog silne vike. “Pusti me, Lana,” odgovorio je Damien, ton mu je bio nizak. “Ne,” izjavila sam. “Moramo razgovarati.” “Ono što mi moramo je biti daleko jedno od drugoga,” odgovorio je Damien. “Idi Danteu; siguran sam da će biti i više nego sretan da te utješi.” “Damiene, prestani. Ne misliš to.” “Alannah. Pusti. Me.” “Ne, neću.” Okrenuo je glavu u mom smjeru i zurio dolje u mene. Mogla sam još vidjeti bol u njegovim očima, ali je tu bilo i bijesa, također. “Zašto odjednom želiš razgovarati?” zahtijevao je Damien nakon nekoliko trenutaka intenzivnog zurenja. “Zašto ne prvih milijun puta kad sam te molio?” “Zato što sam sad spremna nositi se sa svim ovim.” “Dugo ti je trebalo!” “Ne budi bezobrazan,” uzvratila sam mu. “Ništa od ovoga nije moja krivica. Ja sam ta koja je bila povrijeđena i osramoćena i koja je nosila to u sebi sve ove godine, ne ti.”

Naš svet knjiga “Ne ja?” izderao se Damien. “Nosio sam to u sebi od trenutka kad sam ti naudio i jebeno sam to znao. Znam što sam učinio, i pokušao sam to ispraviti, ali ne mogu. Ti si to učinila nemogućim.” “Kako?” “Tako što si bila s njim!” zarikao je Damien. “Nisam dotakao nijednu otkad sam dotakao tebe. Nisam poljubio nijednu otkad sam poljubio tebe. Nisam pogledao drugu ženu od moje jebene osamnaeste godine, ali to se završava večeras. Ako si ti krenula dalje, onda ću i ja.” Osjetila sam kako su mi se usta otvorila od šoka na Damienovo priznanje, a srce mi je nabijalo u grudima, ali njegove kasnije riječi su mi ostale i privukle mi pažnju. “Dobro,” zaurlala sam, ali mi je glas lagano pucao, označavajući da ću se rasplakati. “Idi, budi s nekom kučkom, jer ja neću biti ovdje kad se vratiš. Kažeš da si završio. Pa, i ja sam!” Damien su u silu nasmijao. “Gotova si ti sa mnom već godinama, i ti to znaš!” Damienova reakcija na moju vezu s Danteom je bila neočekivana, a potpuno iskreno, preplašilo me koliko sam jako marila što sam ga povrijedila. Nakon što me Damien pozvao na ručak, rekla sam mu da ne mogu ići s njim jer se viđam s nekim, a kad sam otkrila da je to Dante, nisam marila što je Aideen loše reagirala na tu vijest, samo mi je bilo stalo do toga kako je Damien reagirao na to. Reagirao je gore nego što sam mogla i zamisliti, a ja sam reagirala iz straha kad je počeo odlaziti od mene. Pokušavala sam si govoriti da sam htjela da ode od mene, htjela sam da završi s pokušajima spašavanja neke vrste povezanosti između nas, ali onda kad je učinio upravo to, uspaničila sam se. Pokušavao je razgovarati sa mnom mjesecima o tome što se dogodilo između nas, ali sam ga prekinula svaki pojedini put. A kad je otišao od mene, nisam se iznenadila što sam iznenada bila spremna razgovarati. Međutim, on se predomislio; nije htio razgovarati sa mnom niti imati bilo kakve veze sa mnom. Samo mi je bacio u lice stvar s Danteom, rekao mi da je završio sa mnom i otišao. Nakon toga, odmah sam otišla kući i provela ostatak dana plačući zbog Damiena. A to je nešto za što sam se zaklela prije puno vremena, da više nikada neću raditi. Znala sam da nisam ništa zgriješila. Bila sam slobodna žena koje je mogla biti u vezi s kim god poželi, ali iz nekog razloga, cijela situacija mi je ostavila loš okus u mojim ustima. Ne zato što sam se sramila što sam se spetljala s Danteom, već zbog njegove povezanosti s društvom. Bio je stariji brat moje 35

Naš svet knjiga prijateljice, bio je Kaneov budući šogor, i bio je Damienov i Ryderov radni kolega u C.A.R. – Collins Auto Repair. Nisam htjela da sve bude nezgodno s Aideen, a bojala sam se da bi moglo biti sada kad je bila svjesna da spavam s njenim starijim bratom. Isto tako, Damien i Dante će se sigurno sukobljavati na poslu. Nikad se nisu sviđali jedan drugome i prije no što su počeli raditi zajedno, zahvaljujući svađi braće Slater i braće Collins prije nekoliko godina, pa bilo kakva nada da oni iznenada postanu najbolji prijatelji, nakon Damienove reakcije na moje spavanje s Danteom, nije bila moguća. “Sve je tako sjebano,” rekla sam praznoj sobi. Osjećala sam se kao da sam kažnjena, a samo sam htjela ne osjećati se tako usamljeno. Dante je bio jedina osoba na božjoj zelenoj Zemlji s kojom sam bila intimna nakon Damiena, ali za razliku od Damiena, pobrinula sam se da ne stvaram nikakvu emocionalnu vezu s njim. Prije, nakon, niti tijekom seksa. Samo iz tog razloga nikad nisam poljubila Dantea, čak niti slučajno. Znao je da će ljubljenje sve uništiti što se mene tiče i bio je i više nego voljan da udovolji mom pravilu, ako je to značilo da ćemo biti zajedno ispod pokrivača nekoliko puta mjesečno. Dante se šalio o tome kako ga “koristim” s vremena na vrijeme, ali sam znala da je bio zadovoljan s našim dogovorom. Nikad nije navaljivao na više no što sam nudila, a ja nikad nisam ponudila više od onoga što sam htjela, i to je funkcioniralo za nas. Do sada. Sjela sam i pogledala dolje u moj mobitel kad se oglasio. Kakav problem? Uzdahnula sam. Problem zbog kojeg ćemo se mi vratiti tome da opet budemo samo prijatelji. Jedva da je prošlo deset sekundi kad mi je mobitel zazvonio, brz pogled na ekran mi je pokazao da me zove Dante. Zagunđavši i odmahnuvši glavom, javila sam se na poziv, stavila mobitel na uho i opet legla. “Bok.” “Sranje, ti si se zaista javila. Pokušavam doći u kontakt s tobom već danima.” Namrštila sam se. “Žao mi je. Nisam htjela ni sa kim razgovarati.” “Dušo, razgovaraj sa mnom.” Usne su mi se trznule. “Neću imati telefonski seks s tobom.”

Naš svet knjiga Dante se kratko nasmijao. “To bi bilo čudno pošto smo sada samo prijatelji. Mislim, mi jesmo sada samo prijatelji, zar ne?” “Da,” promrmljala sam. “Trebat će mi sva hrabrost koju mogu skupiti da se suočim s Aideen sada kad ona zna za nas. Mislim da ću umrijeti ako nastavimo dalje kako smo bili, a ona se suoči s nama zbog toga.” “Alannah.” Cerekao se Dante. “Aideen je moja mlađa sestra; ona nema pravo glasa u tome s kim ću ja imati seks. Čak i da je starija, još uvijek ne bi imala pravo glasa. Ja sam odrastao.” “To je tako tipičan bratski odgovor,” rekla sam zakolutavši očima. “Nju nije briga što se mi seksamo; nju je briga što smo to radili njoj iza leđa. Ona je jedna od mojih najbližih prijateljica, Dante i povrijeđena je jer sam joj praktički lagala.” “Kako znaš da je uzrujana?” upitao je. “Ja sam je vidio jučer, i nije izgledala kao da je ljuta na mene.” “Da li je razgovarala s tobom?” “Pa... nije.” “Gledala u tebe?” “Na djelić sekunde... možda.” “Točno. Vidjela sam to na njenom licu kad sam rekla Damienu da spavam s tobom,” zagunđala sam. “Nije bila samo šokirana, bila je uzrujana, a ja sam znala da je to bilo zato što je bila u neznanju. Bio je to isti pogled kakav su mi dobacile Bronagh i Keela. Bile su uzrujane što im nisam rekla. Nisu to izrekle, ali znam da je tako.” “Alannah.” Uzdahnuo je Dante. “Ne moraš podijeliti sve sa svojim prijateljicama. Dozvoljeno ti je imati privatan život.” “Ne razumiješ,” rekla sam frustrirano. “Ja i djevojke, zaista smo bliske. Kod nas nema granica.” Bio je to jedan od razloga što sam toliko voljela svoje prijateljice. Mogle smo razgovarati o svemu, i dok im nisam zatajila svoju vezu s Danteom, nismo imale tajni. Osjećala sam se jebeno užasno zbog toga. “Želiš li da razgovaram sa svojom sestrom?” upitao je Dante s uzdahom. “Ne može škoditi. Međutim, samo razgovaraj s njom. Ne s Kaneom, Ryderom, a posebno ne s Damienom.” “U vezi toga.” Dante je pročistio grlo. “Pokušao sam razgovarati s Damienom o tome na poslu jučer i završilo je... loše.” Sklopila sam oči. “Koliko loše?”

Naš svet knjiga “Ima šljivu na oku, a ja imam otečenu čeljust i razbijen nos... ali to je samo zbog Kanea-” “Tukao si se s Kaneom?” otvorila sam oči, te se rukom milovala po licu. “Pokušavao je prekinuti tuču, ali ja sam mislio da skače na mene, i jedna stvar je vodila drugoj, i njegov obraz je malo natečen. Nije ništa... zapravo.” Zastenjala sam i pustila da mi glava padne nazad. “To se nije trebalo dogoditi.” Dante se nasmijao. “Pričaj mi o tome.” “Osjećam se kao da me svi osuđuju.” “Tko ih jebe,” rekao je Dante odlučno. “Ti si odrasla žena; ne trebaš dozvolu da bi imala privatan život.” “Lakše je to reći nego učiniti kad je stariji brat moje najbolje prijateljice taj s kim spavam.” “Gle, gotovo je. Seksali smo se, ali više nećemo... ili hoćemo? Samo trebam pojašnjenje što se tiče seksa.” Nasmiješila sam se. “Ti si prava svinja.” “To nije ne za seks.” “Nema više seksa, Date.” Zacerekala sam se na korištenje njegovog poznatog nadimka koji je zaradio zato što je ženskaroš. “U redu, u redu,” umirivao ju je. “Nemoj biti toliko utučena zbog ovoga, u redu? To nije kraj svijeta, dušo.” “Znam.” Uzdahnula sam. “Samo se osjećam kao da je.” “Želiš li da svratim do tebe? Zvučiš kao da si utučena, a ja mrzim kad si tužna.” “Ne, dobro sam,” rekla sam, pomirivši se sa situacijom. “Opet ću odspavati. Imam osjećaj da će Bronagh doći da me prebije sutra. Izbjegavam je sad već danima, i znam da je dosegla svoju granicu.” “Sranje, sretno ti bilo s tom mladom ženom. To je oluja koju nikome ne bih poželio.” Nasmijala sam se. “Hvala, Date.” “Volim te, ljepotice. Samo zato što smo sada pristojni, to ne znači da ti ne čuvam leđa, čuješ li?” “Da.” Nasmiješila sam se. “Čujem te, i ja volim tebe, također.” I voljela sam Dantea; samo nisam bila zaljubljena u njega, a znala sam da nikad neću ni biti. “Ako ikad zatrebaš mene ili moj kurac, ovdje sam za tebe. Najbolji prijatelji do kraja života.” 38

Naš svet knjiga Nasmijala sam se. “Laku noć, ludo.” Prekinula sam poziv smijuljeći se Danteu i osjećala se lakša cijelu tonu što smo bar on i ja u dobrim odnosima. Sada, kad bi tako mogla biti sa svima drugima u mom životu, sve bi bilo super. Prebacila sam ruku preko lica i zastenjala, znajući da će za nekoliko sati, bar jedna od mojih prijateljica konačno uspjeti proći pokraj osiguranja u mojoj zgradi i zalupati na moja vrata. Samo Bog zna kako ću preživjeti uragan Bronagh. Isuse, pomozi mi.

Naš svet knjiga

“Alannah dobra – ni – za – što Ryan?” Dobacila sam pogled prema vratima i ostala nepomična. Znala sam tko je, a znala sam i da ona zna da je mogu čuti. To što je trudna ojačalo je sva njena osjetila, kao mami medvjedici, iako je odmakla samo nekoliko tjedana sa svojom drugom trudnoćom. Zadržala sam dah i nadala se da ne može namirisati moj strah. “Možeš prokleto i otvoriti jer ja neću otići, a ti me ne možeš natjerati da odem.” Morala sam ostati jaka. “Odlazi, Bronagh.” “Nema teoretske šanse, ti ludo,” brzo je odvratila. Ostala sam na mjestu. “Dobro.” Dramatično je uzdahnula. “Ostavi svoju trudnu najbolju prijateljicu vani u hodniku gdje je bilo tko može napasti.” Zakolutala sam očima, ali nisam mogla spriječiti da mi se kutovi usana ne trzaju. “Vlasnik zgrade ima samo četiri stanara u cijeloj zgradi,” viknula sam. “Aideen i ja smo dva od njih, a ostala dva su stariji parovi na nižim katovima. Ja sam jedina osoba na čitavom ovom katu. Vlasnik nije u žurbi da popuni stanove dok se većina njih još uvijek namješta, pa nema nikoga tko bi te mogao čuti, a kamoli te napadati.” Moja pažnja se ponovo vratila na vrata kad je odjeknuo udarac, nakon kojeg je slijedilo malo drmanje vrata, što mi je govorilo da je Bronagh malo udarila nogom u njih, a to je uzrokovalo da se malo nasmiješim. Nikad nije imala nimalo strpljenja, a to se počelo pokazivati. “Hoćeš li mi bar dopustiti da odem na WC?” upitala je s nadom u svom tonu. “Neću te čak ni pogledati. Otići ću na WC, onda ću se vratiti ovamo, zatvoriti vrata za sobom, pa možemo krenuti s ovom raspravom od početka. Obećavam.” Na to sam se nasmijala. “Ti si bol u mom dupetu, Murphy,” gunđala sam dok sam ustajala i prišla vratima, otključala ih, te ih širom otvorila. Bronagh je odmah projurila pokraj mene i otrčala niz hodnik. “Nisam se šalila u vezi toga da trebam WC!” 40

Naš svet knjiga S osmijehom još uvijek na mom licu, zatvorila sam vrata, te se vratila na moj kauč. Sjela sam, podigla noge pod moju stražnjicu, te čekala uragan Bronagh da protutnja ovuda. Dvije minute kasnije se vratila i odmah napala na mene. “Ti si sebična kučka,” rekla je dok je sjedala preko puta mene. “Znaš li to?” “Neću ti napraviti čaj zbog te primjedbe.” Bronagh je šmrknula. “Ispijanje čaja nije na mom popisu stvari za obaviti, ali roštiljanje tvog dupeta jest.” Odlučila sam se praviti glupa. “Što sam učinila?” “Što si učinila?” dobacila mi je pogled pun nevjerice. “Nestala si na sedam dana!” “Bila sam upravo ovdje i ti to znaš.” “To nema veze pošto nisam mogla ući unutra bez obzira koliko prijetila zaštitarima danju i noću,” govorila je. “Nisi odgovarala niti uzvraćala pozive bilo kome od nas od prošlotjedne oluje sranja s Damienom. Svi smo bili jako zabrinuti za tebe. Doslovno mi se povraća od pomisli na tebe sada.” Cerekala sam se. “Baš ti hvala.” “Ne šalim se. Sve to s Damienom je bilo jako ozbiljno. Jesi li dobro, dušo?” Stisnula sam zube na njegovo spominjanje. “Samo trebam malo prostora, Bee.” Sedam dana prostora i još nije bilo dovoljno. Bronagh je prekrižila ruke preko prsa i zurila u mene. Oduprla sam se potrebi da je zadirkujem, jer sam znala da nije ni blizu završetka roštiljanja mog dupeta. Ako budem bockala medvjeda dok je ljut, definitivno bih mogla ostati bez prsta ili dva. “Dakle,” rekla sam, “je li Branna još uvijek trudna?” “Da, ali da nije, ti bi propustila rođenje blizanaca.” Oblizala sam donju usnu. “Izašla bih iz hibernacije da se ona porađa.” “Naravno da bi.” Ignorirala sam njen ton. “Mislila sam da su joj trebali izazvati trudove do sada?” “Doktor je promijenio plan.” Njeni otresiti odgovori su mi govorili da je iživcirana. “Hajde,” rekla sam odmahnuvši rukom. “Ispljuni to zbog čega god da si došla čak ovamo da mi kažeš.” 41

Naš svet knjiga Duboko je udahnula, te jednim dugim dahom rekla, “Ševiš se s Danteom Collinsom, a niti jednom nisi ni pomislila da me prosvijetliš tom sočnom informacijom? Ti si najgora najbolja prijateljica koju je itko ikad imao na ovom planetu, a ipak te uopće nije briga.” Pokušala sam i nisam uspjela da se ne nasmijem, što je potaklo Bronagh da uzme jastuk i baci ga na mene. Uhvatila sam ga s osmijehom i privila ga na moj trbuh. “Alannah,” Bronagh je rekla, njeno lice je bilo oličenje ozbiljnosti. “Razgovaraj sa mnom.” Moj osmijeh je izblijedio. “Ne želim to, Bronagh. Samo želim biti sama jedno vrijeme i zaboraviti...” “I zaboraviti što?” Pogledala sam dolje u jastuk, te prešla vrhovima prstiju preko njega. “I zaboraviti da Damien postoji.” Usisala je oštri udah, te izvalila, “Ne misliš to.” Pogledala sam je ravno u oči. “Vjeruj mi, mislim.” Usne su joj se lagano razdvojile. “Alannah.” Povrijedila sam je svojim riječima, a u grudima me stezalo zbog toga. “Žao mi je,” rekla sam iskreno. “Znam da si stvarno bliska s njim, ali izbacujem ga, Bronagh.” “Izbacuješ ga iz čega?” “Mog života.” Bronagh se trznula unazad kao da sam je pljusnula. “Ono što se dogodilo... je bio samo nesporazum.” “Nije. To je bila svađa temeljena na godinama skupljanoj napetosti koja je konačno eruptirala.” Moja prijateljica je odmahnula glavom. “Ništa ne bi eruptiralo da nisi ležerno bacila ja-se-ševim-s-Danteom bombu usred Brannine kuhinje,” usprotivila se. “Mislim, jebeni pakao, Alannah. Da li si zaista morala pred svima izvaliti da se viđaš s nekim dok si to govorila Damienu? Bilo je to hladno.” Želudac mi se okrenuo. “Nisam to mislila tada reći,” naglasila sam. “Nisam to uopće namjeravala reći. Samo... samo sam osjećala da dugujem Damienu da budem iskrena prema njemu nakon što me je pozvao na ručak.” “Pa.” Namrštila se Bronagh. “Bila si iskrena. Brutalno iskrena.” 42

Naš svet knjiga “Znam.” “No, još uvijek ne mogu to shvatiti,” rekla je Bronagh namrštenih obrva. “Ti spavaš s Danteom Collinsom? On tako nije tvoj tip i puno je stariji od tebe. Kako se to, dovraga, uopće dogodilo?” Škrgutala sam zubima kako bi se spriječila da kažem Bronaghi da je šokantno da je netko tako seksi kao Dante htio spavati s nekim tako običnim kao što sam ja, ali sam se suzdržala i izdahnula duboki dah. “To se odvija samo nekoliko mjeseci.” Slegnula sam ramenima. “Sjećaš li se kad mi je pukla guma prije nekog vremena? Aideen mi je rekla da odem u radionicu njenog tate, pa sam otišla, a Dante je bio taj koji je to rješavao. Čavrljali smo i ne znam, jednostavno smo kliknuli.” “To mogu povjerovati.” Kimnula je. “Mogu povjerovati da ste kliknuli i postali prijatelji, ali prijatelji za seks? Ti uopće nisi takva, Lana.” Alannah. Slegnula sam ramenima još jednom. “Poslao mi je poruku jedne noći da vidi što radim. Gledala sam Netflix i pozvala sam ga da dođe k meni. Pristao je i mi smo-” “Gledali Netflix i opuštali se?” “Upravo tako.” Zurila je u mene i znala sam točno što misli. “Misliš da se ne ponašam svojstveno sebi, zar ne?” Crvenilo joj je umrljalo obraze dok je kimala. Grickala sam svoju donju usnu. “Ako ti kažem, molim te nemoj reći Aideen.” Bronagh je stavila prst na srce. “Niti riječi.” “To s Danteom je počelo kao eksperiment,” rekla sam ubrzanim dahom. Priznanje je skinulo golemi teret za koji nisam ni znala da nosim na mojim ramenima. Bronagh je zinula. “Molim?” “Nije tako loše kao što zvuči.” “Molim te.” Bronagh je mahnula rukom. “Objasni to.” Odakle da krenem? “U redu.” Izdahnula sam. “Dakle, Dante ima dugi popis žena koje je odveo u krevet, on nema dugotrajne veze, on je otvoren, šarmantan, apsolutno zgodan, brižan i odan svojoj obitelji... na koga te to podsjeća?” Bronagh je trepnula. “Na bilo kog od braće prije no što su se skrasili, ali izabrat ću Damiena, pošto je on tvoje središte.” 43

Naš svet knjiga Ignorirala sam njenu primjedbu da je on moje središte, i usredotočila se na spominjanje njega. “Pogodak.” Moja prijateljica je nabrala svoje obrve. “Spavaš s Danteom zato što je on kao Damien?” “Upravo tako.” “Znala sam da postoji neka poanta u svemu ovome,” rekla je Bronagh dok je trljala svoje sljepoočice, “ali imam trudnički mozak, pa hajde mi sve objasni u detalje, dušo.” Usne su mi se trzale. “Uvijek sam krivila svoje godine, svoje neznanje i glupe hormone što sam se spetljala s Damienom, a htjela sam dokazati samoj sebi da su te nevažne stvari zaista bile razlog zašto mi se toliko sviđao. Pa, kad se ukazala prilika da odem u krevet s Danteom, odmah sam je prihvatila i njega, te testirala moju teoriju.” “A tvoja teorija je bila?” “Da mogu imati neobaveznu seksualnu vezu s nekim kao što je Damien i da ne budem toliko pogođena njome kao što sam nekad bila.” Bronagh je izvila obrvu. “I kako ti to ide?” “Jako dobro,” rekla sam ponosno. “Dante me uopće ne zanima na romantičan način; to je čisto fizički.” “Međutim, tvoja teorija neće zapravo ništa dokazati.” Zastala je Bronagh i onda rekla, “Pa, ne ukoliko...” “Ukoliko, što?” upitala sam. “Ukoliko Damien nije osoba s kojom si legla i da onda odeš od njega.” Smrzla sam se. “To je glupo, Bee.” Predlagala je da imam seks s muškarcem za kojeg su mi trebale godine da ga prebolim? Međutim, jesam li ga doista preboljela? Škrgutala sam zubima na moje misli dok mi je prijateljica dahtala. “Upravo si mi rekla da se seksaš s Danteom Collinsom jer je kao Damien, a želiš dokazati da možeš leći s njim i ostaviti ga. Super je što možeš imati usputan seks s Danteom, ali to ne dokazuje ništa ukoliko ne legneš i ne ostaviš muškarca koji zapravo stoji iza tvoje teorije, a to je, draga moja prijateljice, Damien Slater.” Odbila sam dopustiti si da procesiram bilo što od onoga što je Bronagh rekla. 44

Naš svet knjiga Ukorila sam je. “Mislila sam da imaš trudnički mozak?” Nacerila se. “Imam svoje trenutke.” Imaj ih negdje drugdje. “Možemo li da ne razgovaramo o Damienu?” skoro sam molila. “Zaista ne želim misliti o njemu sada.” Bronagh me gledala. “Povrijedila si ga, znaš?” Bol koja je bila u njegovim očima kad sam mu rekla za Dantea prošla mi je umom, i ja sam se ukočila. “O čemu to govoriš?” upitala sam, ton mi je bio isprekidan. Bronagh nije odustajala. “Damien je pokušavao s tobom, Lana. Znaš da je.” Alannah. “Ne znam ništa takvo-” “Keela te ima snimljenu na videu kako priznaješ da znaš točno o čemu govorim.” Zagrlila sam jastuk stegnuvši ga čvršće. Znala sam prokleto dobro da je Damien pokušavao izgraditi nešto sa mnom; samo nisam trebala da mi sve drugi govore o nečemu što sam već znala. To je ekstremno otežalo da ostanem ljuta na njega. “Mislila sam da bi ti trebala biti moja prijateljica?” zahtijevala sam od Bronagh, moj je pogled bio čvrst. “Ja jesam tvoja prijateljica, ti idiote,” ona je uzvratila, njene oči su se suzile. “Ali sam i Damienova prijateljica, također, a umjesto da se skrivaš ovdje i da se sažalijevaš, trebala bi odvući svoje dupe do Brannine i Ryderove kuće i razgovarati s Damienom. Oboje ste se uvalili u ovu situaciju i samo vas dvoje se možete izvući iz nje.” Gurnula sam jastuk s mog krila i ljutito ustala. “Možda bi trebala otići,” rekla sam Bronaghi. “Imam posla.” “Lana-” “Alannah,” prasnula sam. “Moje ime je Alannah.” “Koji je tvoj problem?” zahtijevala je Bronagh. “Zašto sve ispravljaš kad te zovu Lana?” “Jer me je tako Damien prvi nazvao, i svaki put kad me netko drugi tako zove, to me podsjeti na njega! Sada, kao što rekoh, imam posla.” Ustala je. “Nemoj me gurati u stranu jer ti se ne sviđa ono što čuješ, ti govno. Prije sedam dana, rekla si Damienu da si spremna baviti se svime što je između vas dvoje, pa što se promijenilo od onda?” 45

Naš svet knjiga Sve. “Ništa.” “Nemoj meni srati.” Bijesno me gledala Bronagh. “Znam te bolje nego što ti znaš samu sebe, pa prestani s tom glumom i razgovaraj sa mnom.” Bilo je nemoguće pobijediti u raspravi s njom! “Ti si bila tamo,” rekla sam, sileći se da se ne uzrujam. “Čula si ga kad je rekao da ide van da 'krene dalje',” rekla sam napravivši u zraku navodnike na tim riječima. “Oboje znamo što je mislio time. Ne pretvaraj se kao da ne znaš.” Htio je 'krenuti dalje' između bedara neke druge žene. Nije mi trebalo biti stalo do toga, ali jest, i mrzila sam to. “Najdalje što je stigao je bio Jobey gdje su mu se pridružila njegova braća i napili su se do besvijesti.” Srce mi se zabilo u moja prsa i odjednom mi je bilo zlo. “On... nije se poseksao s nekom slučajnom ženom?” Bronagh je odmahnula glavom, a srce mi je skočilo na to. “Napio se toliko da mu je bilo zlo i tek se prije tri dana riješio mamurnosti. Njemu nije dobro... a to nema veze s tim što mu je 'zlo od pijanstva'. Također se potukao s Danteom na poslu, pa ni to nije pomoglo u vezi svega.” Odbila sam dopustiti si da osjećam grižnju savjesti, ali bilo je teško. “I svi krive mene?” Imala je pristojnosti zarumeniti se. “Ne krivimo te; oboje ste uzrok svojim problemima.” “Jedini problem koji imam je situacija s mojim tatom. Osim toga, savršeno sam-” “Da se nisi prokleto usudila reći da si dobro,” prekinula me Bronagh. “Zato što nisi. Prestani nijekati sranje koje ti je pred nosom. Zbog toga ispadaš tvrdoglava.” Odvratila sam pogled od nje. “Nikad nisam bila u vezi s njim, Bronagh. Bio je to samo seks; seks koji se dogodio prije šest godina. To nije velika stvar.” “Koga ti pokušavaš uvjeriti, mene ili sebe?” Ostala sam nijema. “Znam da imaš puno toga što se događa s tvojim roditeljima i tvojim poslom, ali Damien je ogroman dio razloga što se osjećaš nekako izvan sebe.” Uzdahnula sam. “Što želiš da učinim, Bronagh?”

Naš svet knjiga “Razgovaraj s Damienom,” odgovorila je. “To je sve što tražim. Samo razgovarajte jedno s drugim.” “A ako odbijem?” “Onda ću poštovati tvoju odluku, ali također ću ti reći koliko bi bila glupa da odbiješ. Možeš govoriti da ti nije stalo do Damiena koliko god želiš, ali tvoji postupci govore drugačije. Pogledaj se, skoro plačeš što ti ovo govorim.” Mrzila sam to što su me oči pekle od neisplakanih suza. “To je tako glupo,” gunđala sam, te obrisala oči prije no što su mi suze imale priliku kanuti. “Gle,” rekla je Bronagh, prišavši mi i čučnula prije no što sam sjela nazad dolje. “Volim te i želim da budeš sretna. Bez obzira bio Damien u tvom životu ili ne, ali vjeruj mi, proganjat će te što-ako ukoliko ne raščistiš stvari s njim.” Progutala sam. “Ja ću... razmisliti o tome da razgovaram s njim.” Bronagh je namignula. “Bravo, curo.” “Kad je to rečeno,” nastavila sam, “on nije mogao pobjeći dovoljno brzo od mene prošli tjedan, pa će vjerojatno pobjeći kad vidi da dolazim prema njemu.” “Vjerojatno.” Nacerila se. “Jednostavno ćeš morati čekati pravo vrijeme, izabrati pravi trenutak, te ga stjerati u kut kad to najmanje očekuje.” “Čini se da me on uvijek vidi prije no što ja vidim njega. Neću mu moći zamagliti te njegove pronicljive oči.” “Ako se to dogodi, jednostavno ću ti poslati poruku kad on bude kod mene, te ću zaključati vrata da ne može pobjeći. Jednostavno.” To je bilo tipično što bi Bronagh rekla. Odmahnula sam glavom. “Ti si luda.” “Znaš da jesam,” odgovorila je i zagrlila me prije no što se uspravila. “Moram krenuti.” Dominic je dolje u autu s Georgie. Rekla sam mu da ako ja ne budem mogla uliti malo razuma u tebe u petnaest minuta, da dođe gore i da se on okuša u tome.” “Idi.” Zezala sam je. “Prije no što se zgodni gad pojavi i mene uhapse zbog pokušaja ubojstva.” Bronagh je otišla iz mog stana, smijući se dok je odlazila. Kad je zatvorila vrata za sobom, osmijeh je ostao na mom licu, ali samo na nekoliko trenutaka. Koliko god da sam mrzila to priznati, Bronagh je bila u pravu. Morala sam razgovarati s Damienom. Nisam imala pojma što ću mu reći, ali razgovor se morao obaviti, a pomisao na to me je činila jako nervoznom.

Naš svet knjiga Ustala sam, onda otišla u spavaću sobu i presvukla se u crne tajice, crni top i kariranu plavu, veliku, košulju na kopčanje kojoj sam zasukala rukave do laktova. Svaki komad odjeće je imao na sebi mrlje boje, ugljena ili neku vrstu tinte, a ta odjeća je bila moja uobičajena kad god sam htjela crtati ili slikati. Upravo sada, trebala sam raditi oboje. Izvadila sam svoj štafelaj iz mog spremišta i postavila ga. Obično, kad god sam slikala, bilo je to na papiru, ali danas, nešto mi je govorilo da trebam slikati na platnu. Nisam ih imala puno. Zapravo, ostalo mi ih je samo šest iz hrpe od deset koje su mi Bronagh i Nico kupili za moj rođendan prije nekoliko mjeseci, pa sam pažljivo birala za što ih koristim, jer nisam imala novca da ih mogu nadomjestiti. Uzela sam najveće, stavila ga na stolić pokraj mog štafelaja, te malo zurila u njega. Razmišljala sam koje boje bih trebala koristiti, te da li želim da slika bude u boji. Odlučila sam se za tamne boje koje bi odražavale moje raspoloženje. Zgrabila sam svoje olovke, onda se smjestila na moj kauč, prekrižila noge, stavila platno na moje krilo i počela raditi. Nisam odlučila što ću nacrtati dok nisam dotakla platno naoštrenim olovom. A kad se moja ruka automatski svijala i crtala isti par očiju koji sam vidjela u mojim snovima svake noći, shvatila sam da nisam crtala nešto. Crtala sam nekoga.

Naš svet knjiga

Kad sam se probudila slijedeće jutro, imala sam plan. Odlučila sam prihvatiti Bronaghin savjet od jučer i testirati ga. Htjela sam razgovarati... ali ne s Damienom. Morala sam postepeno doći do toga. Osoba s kojom sam htjela razgovarati živjela je osam katova iznad mene, i dok sam stajala pred vratima njena stana, molila sam se da je dobro raspoložena. Poslala sam joj poruku da joj kažem da želim razgovarati s njom, a ona je primila poruku i rekla mi da dođem gore do njenog stana kad god budem spremna. To je bilo prije pet sati, a tek sam se sada našla pred njenim vratima. Prije no što sam se mogla uplašiti i pobjeći, podigla sam ruku i odlučno pokucala na tamno drvo. Spustivši svoju ruku sa strane, počela sam se preznojavati. “Ja ću.” Urlajući glas je pripadao nikome drugome do Kaneu Slateru. Od sve braće Slater, Kane je bio taj s kojim sam bila najmanje bliska. Nismo puno razgovarali iako smo puno bili zajedno u društvu. To nije bilo čudno jer sam znala koliko je povučen, ali moja šutnja nije bila zato što sam ja povučena; bila je zbog razgovora koji smo vodili kad mi je bilo osamnaest. Pitao me je hrpu pitanja o mom prijateljstvu s Bronaghom, koja mi nisu dobro sjela, pa sam ga prozvala zbog toga. Od tada se ispričao, ali nikad nisam zaboravila taj razgovor, te sam ostala jako na oprezu kad god sam bila u Kaneovoj prisutnosti, što je rezultiralo mojom šutnjom. Pristojno sam se nasmiješila kad su se vrata otvorila, a Kane mi je odgovorio kimnuvši u znak dobrodošlice. “Alannah.” “Kane.” Mogla bih se zakleti da mu se usne trzaju, ali nisam bila sigurna, pa nisam to spomenula. Umjesto toga, pregledala sam njegovo lice i usredotočila se na njegovu otečenu čeljust, što je Dante spomenuo da je ima, kad sam razgovarala s njim telefonom prije dvije noći. Izgledalo je gore nego što sam mislila da će izgledati. “Da pogodim,” razvlačila sam riječi. “Drugi tip izgleda gore?” Time sam zaradila cerek.

Naš svet knjiga “Obojica izgledaju gore,” odgovorio je, “ali ne mogu preuzeti zasluge. Dante i Damien se mogu dobro boriti, što je uzrokovalo da obojica izgledaju puno gore.” Ušla sam u stan kad se Kane povukao unazad i pokazao mi da uđem. “Upravo ono što mi treba,” gunđala sam. “Dvojica idiota koji se bore zbog nečega glupog.” Kane je zatvorio vrata. “Misliš da si ti nešto glupo?” Okrenula sam se od njega. “Nisi se tukli zbog mene. Tukli su se zbog svojih povrijeđenih ega.” Nije odgovorio, pa sam upitala, “Gdje je Aideen? Želim obaviti ovaj razgovor s njom što je prije moguće.” “U spavaćoj sobi je.” Oklijevala sam. “Je li obučena?” Morala sam pitati. Ipak je Aideen bila zaručena za brata Slatera, a to znači da ako ne objaviš svoju prisutnost kad god uđeš u kuću, sigurno ćeš naletjeti na prizor znojnih tijela kako se ševe. To sam naučila na teži način nekoliko puta prije toga. Kane je frknuo. “Jest.” “Hvala,” rekla sam, te bez ijedne druge riječi, otišla od Kanea u smjeru njegove i Aideenine spavaće sobe. Pokucala sam na vrata kad sam bila dovoljno blizu da to učinim. “Ja sam,” rekla sam, iako nisam bila sigurna zašto se najavljujem. Znala je da sam ja jer Kane prokleto sigurno nije kucao na vrata vlastite spavaće sobe i govorio svoje ime. “Uđi,” pozvala je Aideen. Udahnula sam, izdahnula, onda otvorila vrata. Poskočila sam od straha kad se začuo vrisak, onda sam se nasmijala. Jax, koji je ležao na krevetu, pogledao je gore kad je čuo da se vrata otvaraju i vrisnuo od radosti kad me ugledao. “Hej, mališa,” ozarila sam se. Ušla sam u sobu i ispružila svoje ruke prema njemu dok je on već pružao ruke prema meni, a njegov bebi jezik je bio u punom zamahu. Kad sam provirila prema Aideen, ona je zurila u mene dok joj je Locke spavao na rukama. “Koliko dugo?” Nisam se morala praviti glupom da ne znam što me pita. “Četiri mjeseca.” 50

Naš svet knjiga Aideen je to procesirala. “Tada ne prije no što se Damien vratio kući?” Odmahnula sam glavom. “Samo zadnja četiri mjeseca.” “Jeste li vas dvoje zajedno?” “Ne,” odgovorila sam. “Odlučili smo da je bolje da budemo samo prijatelji. Volim tvog brata, ali ne na romantičan način. On je bio moja stijena proteklih nekoliko mjeseci, a da budem iskrena, bez povezanosti koju dijelimo, možda bih doživjela živčani slom još prije prošlog tjedna. To što se Damien vratio mi je napravilo kaos u glavi ovih proteklih godinu i pol, a Dante me održao normalnom, baš kad sam mislila da ću implodirati.” “Onda mi je drago,” rekla je Aideen, prokleto me jako iznenadivši. “Drago mi je da su ti on i povezanost koju dijelite pomogli.” Nije izgledala kao da joj je drago, a to me zabrinulo. “Da li me mrziš?” Aideen je ustuknula. “Trebala bih te udariti što si me to uopće pitala.” Nagnula sam se unazad samo u slučaju da joj dođe da me udari. “Ne,” nastavila je. “Ne mrzim te i nikad te neću mrziti.” Ramena su mi se objesila od olakšanja. “Mislila sam da bi mogla, s obzirom na to tko je Dante tebi.” “Alannah.” Uzdahnula je Aideen. “Ne skačem od radosti što si ti u toj tajnoj vezi s mojim bratom. Da si u vezi s njim bez tog dijela s tajnosti, bila bih oduševljena zbog vas dvoje. Samo... samo... mi smo prijateljice. Kad sam ostala trudna s Jaxom, obje smo postale jako bliske. Mi smo veliki dio života jedna drugoj, i ja te stvarno volim. Samo me je uhvatilo nespremnu što si ti to krila od mene. Znam da je to bila tvoja odluka i da si imala svoje razloge, ali ne mogu da se ne osjećam uzrujano.” “Znam i žao mi je. Jednostavno nisam nikad mogla skupiti hrabrosti da ti kažem za to. Da kažem bilo kome za to, zato žao mi je.” Trepnula sam i nisam znala što da kažem, pa sam šutjela. “Kako si?” upitala me. “Zaista?” Izdahnula sam dugi dah i sjela na krevet, stavljajući Jaxa da sjedne pokraj mene. Držala sam mu ruku na leđima zbog ravnoteže. “Ne znam,” odgovorila sam iskreno. “U glavi mi je takva zbrka, a kad razmislim zašto, to me raspizdi. Ne razumijem zašto smo se Damien i ja uopće posvađali. Nismo par, a nikad nismo ni bili par, pa je to sve bilo zbog ničega kad razmisliš o tome.”

Naš svet knjiga Aideen je pucnula jezikom. “Vas dvoje imate prošlost, privlačite se, a usuđujem se reći i da vam je stalo jednom do drugoga. Oboje ste jednostavno potpuno užasni u komunikaciji.” Neočekivani smijeh je provalio i bio je dobar osjećaj opustiti se i istresti sva sranja. “Sve je jednostavno u tako velikom neredu.” “Da li planiraš počistiti to?” Grickala sam moju donju usnu. “Razgovarat ću s njim, ali sam Bog zna kako će to ispasti.” “Mislim da sve neće biti tako loše kako ti misliš da će biti.” “Vjerojatno će biti još gore.” Aideen se cerekala. “Inače nikad ne govoriš tako negativno.” “Znam,” priznala sam. “Samo sam malo potištena u zadnje vrijeme.” “Sve će biti dobro,” rekla je Aideen samouvjereno. “Što je suđeno bit će.” Poljubila sam Jaxa u potiljak. “Tako si se smekšala otkad imaš djecu.” Aideen se nacerila. “Samo kad su tihi.” Šmrknula sam i pogledala dolje u Jaxa dok je zgrabio i igrao se mojim prstima. “Hoćeš li ostati na ručku?” upitala je moja prijateljica. S mojim pogledom još uvijek na Jaxu, odmahnula sam glavom. “Moram pokupiti auto iz radionice tvog oca,” odgovorila sam. “Jedan od dečki je morao promijeniti probušenu pumpu za gorivo. Morala sam čekati da im dostave dio.” Aideen je zazviždala. “Damien radi danas. Ne radi više samo kao pomoć na cesti s Ryderom. Moj tata ih je obojicu primio kao šegrte.” Podigla sam pogled. “Ali, mislila sam da je Ryder rekao da nije zainteresiran da se školuje?” “Nije bio dok se nije zainteresirao za motore.” Slegnula je ramenima. “Moj tata im je to sve sredio s FAS-om1 kako bi bili plaćeni za rad u radionici mog tate, te istovremeno da im plaća FAS. Dio sa školovanjem je također super. Traje četiri godine da dobiju potvrdu da su završeni automehaničari, a to im je raspodijeljeno na vrijeme koje rade u radionici i vrijeme kad su u školi. 80% vremena su na poslu, a onda tri mjeseca u svakoj godini, imaju

Plan Financijske Pomoći

Naš svet knjiga večernju školu da se pripreme za svoje ispite. Dobivaju i džeparac za praksu, pa ne trebaju naknadu za školovanje.” “To je briljantno,” hvalila sam. “Tvoj tata se zaista dobro pobrinuo za njih.” Aideen je kimnula. “Rekao je da su marljivi kao i moja braća, pa je bio sretan što ih je dobio da rade za njega.” “Sretna sam zbog njih.” “Da li ćeš ipak otići pokupiti svoj auto?” “Moram,” rekla sam slegnuvši ramenima. “Ne samo da moram ići u kupovinu i napuniti hranom moje ormariće, već također imam i sastanak u gradu sutra s dečkom koji se prijavio za posao asistenta da mi pomogne s poslom, a neću ići autobusom. Bit će krcat jer Luas2 još uvijek štrajka.” “Luas uvijek prokleto štrajka.” Šmrknula sam i pogledala dolje u Jaxa, koji je slinio po mojim prstima dok ih je žvakao. “Sretan si što si sladak, dečko.” Aideen se nasmijala dok sam ga pomakla na sredinu kreveta i otišla u kupaonicu da operem ruke. Promolila sam glavu nazad u njenu spavaću sobu kad sam završila i rekla, “Vidimo se kasnije, ok?” “Javi mi kako je prošlo i jesi li se susrela s Damienom!” Naslonila sam glavu na vrata. “Pomoli se za mene.” “Izmolit ću dvije molitve.” Nacerila sam se dok sam išla niz hodnik. “Bok, Kane!” viknula sam dok sam otvarala ulazna vrata. “Bok,” urlao je iz dnevnog boravka. Kad sam napustila moju zgradu, zahvalila sam Bogu što ne pada kiša i počela svoju tridesetominutnu šetnju do C.A.R.-a da uzmem svoje vozilo. Šetnja mi je godila; to mi nije samo dalo vremena da razmislim, već mi je dozvolilo i da protegnem noge, također. To što sam bila zatvorena u stanu sedam dana za redom bilo je ubojstvo za moje mišiće, a nedostatak njihove uporabe je bila očita dok su mi bedra i listovi gorjeli svakim mojim korakom. Došla sam do zgrade brže nego što bih željela, ali sam bila spremna. Moj plan je bio da uzmem svoj auto i da uđem i izađem iz radionice prije no što me Damien, ili bilo tko drugi, uhvati pogledom. Bio je to dobar plan, solidan plan, besprijekoran jebeni plan. 2

Tvrtka tramvajskog javnog prijevoza

Naš svet knjiga Mogu ja to. Napravila sam sedam koraka u prokletoj zgradi prije no što sam ugledala Dantea Collinsa. Brzo, ali tiho sam skrenula putem prema recepciji gdje sam se sagnula izvan vidokruga, kako me ne bi vidio ako bi se okrenuo. Srce mi je tuklo u grudima, a dlanovi su mi se znojili više nego uobičajeno. Ovo je usran plan. “Zašto sam mislila da je ovo dobra ideja?” prišaptala sam samoj sebi. Bila sam u dobrim odnosima s Danteom, ali nisam htjela stajati i izazivati sranja s njim znajući da Damien radi. Nisam bila tako hrabra. Zatvorila sam vrata od recepcije i jako se nadala da nijedan od dečki ne uđe, jer iskreno nisam imala pojma što bih učinila da se ijedan od njih suoči sa mnom. Imala sam dvije sekunde za sebe prije no što sam skoro iskočila iz svoje kože kad su se vrata recepcije otvorila. Okrenula sam se i kad sam vidjela da je to samo gospodin Collins, stavila sam ruke na grudi i prisilila se da se opustim. Bila sam više navijena od jeftinog sata. “Bok, Alannah, dušo.” “Hej, gospodine Collins.” Ozarila sam se. “Jeste li dobro? Zato što izgledate dobro, gospodine.” “Pokušavaš li učiniti da se stari čovjek crveni, mala?” upitao je namignuvši. “Da li je itko od dečki već razgovarao s tobom?” Odmahnula sam glavom. “Upravo sam ušla.” Kimnuo je, onda pogledao po neurednoj prostoriji. “Zaista trebam unajmiti nekoga da organizira ovaj nered,” gospodin Collins je prijezirno pogledao hrpu papira prije no što me pogledao, oči su mu iznenada bile raširene i pune nade. “Pretpostavljam da ti ne tražiš posao, dušo?” Hihotala sam se. “Ne, gospodine. Žao mi je.” “I mislio sam.” Uzdahnuo je, ruke su mu se podigle do kukova. “Treba mi čudotvorac da ovo sve dovede u red.” “Stavite oglas u novine ili na internet,” predložila sam. “Iznenadili biste se koliko profesionalnih recepcionara ima tamo vani koji trebaju dobar posao.” “Mislim da nemam nikakvog drugog izbora,” rekao je s uzdahom. “Ne možemo stalno motriti na recepciju jer radimo na autima, pa ljudima koji dođu i čekaju da ih usluže bude dosta i odu. U ovo doba, ne mogu si dopustiti da izgubim klijente, posebno nakon što smo kupili zemljište pokraj prošle godine i sve smo renovirali u jednu veliku radionicu. Imam toliko 54

Naš svet knjiga papirologije da razmatram da se odam piću tijekom sezone poreza. Treba mi dobra vila u ovom trenutku da sve ovo sredi.” “Definitivno pokušajte s oglasom,” ohrabrivala sam ga. “Morat ćete tjerati kandidate, samo čekajte i vidjet ćete.” Gospodin Collins se nacerio prije no što je pogledao preko mog ramena i uzdahnuo. “Odmah ću se vratiti, dušo,” rekao je. “Moram se pobrinuti za klijenta kojeg moji dečki ignoriraju.” Kimnula sam. “Samo polako. Meni se ne žuri.” Velika. Debela. Laž. Nikad nisam htjela napustiti neku zgradu tako jako u cijelom svom životu. Stavila sam ruke na recepcijski stol, onda pogledala u prekrasan antikni sat na zidu. Prošla su tri sata poslijepodne, a pošto je bio ponedjeljak, bit ću na uobičajenoj tjednoj večeri s mojim roditeljima večeras u pet. Nadala sam se da moj tata neće biti tamo; nisam bila raspoložena da sjedim preko puta njega za stolom za večerom i pretvaram se da ne znam da ima aferu. Nisam imala snage za to. Ne danas. Vrata recepcije su se iznenada otvorila i zatvorila. Tišina se protegla na nekoliko trenutaka, i mogla sam se zakleti da sam čula smijuljenje, što je uzrokovalo da se ukočim još više nego što sam već bila. Jednostavno ću umrijeti ako je to Damien. “Rekao sam ti da će to sranje s Danteom uzrokovati probleme, Alannah.” Ramena su mi se spustila kad mi je pobjegao uzdah olakšanja. “Znam,” odgovorila sam čvrstim kimanjem. Nisam pomakla niti mišić dok je prošao pokraj mene, njegova sjena je pala na površinu stola. “Ipak si ignorirala moje mudre riječi?” zamišljeno će on. “Kladim se da se sada osjećaš glupo, ha, ljepotice?” Okrenula sam glavu, zabacila je unazad, spojila pogled s onim Harleya Collinsa, onda zakolutala očima. “Nikad te nisam smatrala čovjekom koji koristi frazu 'rekao sam ti.'” “Krivo si me procijenila zato što... rekao sam ti.” Harley je bio jedina osoba koje je znala za moju osobnu vezu s Danteom, jer su njih dvojica bili iznimno bliski. Da je ijedan od njih nešto napravio ili nekog obradio, drugi bi znao za to. “Odlazi,” gunđala sam. “Zao si.” Frknuo je na mene. 55

Naš svet knjiga “Date je rekao da ne može doći do tebe i da si mu ukinula pristup tvojoj zgradi. Uhapsili su ga kad je pokušao provaliti unutra, znaš?” Što, dovraga? Zagrcnula sam se. “Što?” “Ne brini, pušten je bez optužbe zahvaljujući vlasniku zgrade koji nije htio podnijeti tužbu.” Harley se nasmijao, ramena su mu se tresla. “Jebeni idiot je pokušao koristiti požarni izlaz kao stražnja vrata nakon što mu je odbijen ulazak po treći put. Također je bježao od zaštitara, ali je pao kao muha kad su ga pogodili elektrošokerom.” “Pogodili su ga elektrošokerom i uhapsili?” upitala sam, širom otvorenih očiju. “Onesvijestio se i sve.” Cerekao se Harley. “Nemoj mu reći da sam ti to rekao; njegov ego još uvijek pati zbog toga.” “Razgovarala sam s njim prije dvije noći, a on nije ništa ni spomenuo.” “I nećeš ni čuti da kaže išta o tome. Natjerao je i mene da obećam da nikad neću govoriti o tome.” “Tvoj tata?” “Bio je sa mnom kad me Date nazvao iz policijske postaje.” Pomilovala sam si lice. “Ovaj tjedan ne može postati gori.” “Slavne posljednje riječi,” promrmljao je Harley. Bila sam bijesna. Užasno prokleto bijesna. “Gdje je on?” “Sada, Alannah,” rekao je Harley, čuvši ga kako psuje prije no što je potrčao da me dostigne. “Dante Collins!” zaurlala sam. “Gdje si?” Bio je na drugom kraju radionice, podižući veliki komad automobilskog motora u zrak i na dizalicu. Stao je s onim što je radio, tada pogledao preko ramena, a kad me je ugledao, nasmiješio se. Taj smiješak je polako skliznuo s njegovog lica dok sam mu prilazila, a pitala sam se da li je vidio koliko sam ljuta, ili je Harley davao znakove rukama dok je hodao uz mene. “Što, dovraga, nije u redu s tobom?” prasnula sam na Dantea kad sam stala ispred njega i udarila ga u prsa. “Omamljen elektrošokerom i uhapšen? Jesi li ti prirodno glup Date, ili si rođen takav?” “Rođen je takav,” JJ i Gavin su povikali u isti glas negdje u radionici. Dante je zakolutao očima prema svojoj braći prije no što je pogledao opet u mene.

Naš svet knjiga “Morao sam te vidjeti, razgovarati s tobom... ali pošto si ti to učinila nemogućim prije našeg telefonskog razgovora, morao sam ići do krajnjih granica.” Korila sam ga. “Sretan si što te vlasnik zgrade nije tužio.” “Vlasnik zgrade je moj budući-” “Tvoj budući razlog što ćeš ići u zatvor ako pokušaš opet provaliti u njegovu zgradu,” JJ je povikao. Dante se trgnuo dok je pogledao u brata preko mog ramena, prije no što je prebacio pogled opet na mene. “To što je JJ rekao.” “Čak niti ne želim znati o čemu to vas dvojica govorite,” gunđala sam, trljajući svoje sljepoočice prstima. “Hej,” rekao je, prišavši bliže. “Sve je u redu. Nema problema.” Podsmjehnula sam se. “Seks s tobom mi nije donio ništa, osim problema.” Dante se vragoljasto nacerio. “No, bilo je vrijedno toga, zar ne?” Mrzila sam to što sam pokušala i nisam uspjela skriti osmijeh. “Jesi li ovdje da mene vidiš?” Odmahnula sam glavom. “Da pokupim svoj auto.” “Jutros sam završio s mijenjanjem one dizel pumpe, ali daj mi još pet minuta. Želim provjeriti razinu ulja na tvom autu. Mislim da je dosta nisko.” Dante je otrčao do mog auta i podigao haubu. Zurila sam u njega i stavila ruke na kukove. Očima sam prošla preko radionice, pazeći na Damiena, ali bilo je nekoliko auta i opreme koje su mi blokirale pogled. Produžetak radione je značio da je to mjesto ogromno, ali više prostora je značilo i da ga treba popuniti nečim. “Tvoj govor tijela vrišti koliko ti je neugodno,” promrmljao je Harley dok mi je stao sa strane. “Opusti se.” “Koliko bi ti bio opušten kad bi dečko s kojim imaš prošlost radio s dečkom s kojim sada spavaš?” Harley je prekrižio ruke preko prsa. “Jako neugodno, s obzirom na to da sam heteroseksualac.” Gurnula sam ga Harleya od sebe, sada se smijući. “Ti si prokleto urnebesno smiješan.” Vratio se meni sa strane, prebacio ruku preko mog ramena, te rekao, “Damien je u stražnjoj sobi, razvrstava nove alate u kolica s ladicama.” Harley je otišao do Dantea tada i počeo raditi, Bog zna što s motorom mog auta. Pogledala sam u vrata koja su vodila u stražnji dio radionice, te 57

Naš svet knjiga prije no što sam mogla racionalno razmisliti, krenula sam prema njima. Kad sam ušla u prostoriju, morala sam proći pokraj velikih kolica s alatom, ali kad sam ugledala Damienovu bijelu kosu, moja stopala i moje srce su stali. Oči su mi lutale preko njega. Imao je crne radne hlače, one koje su imale milijun različitih džepova i slasno se privijale uz muškarčevo dupe. Nosio je debele čvrste čizme, te vuneni prsluk s logom radionice na njemu. Bio je to jedini odjevni predmet uniforme koje su muškarci u radionici nosili. Udahnula sam i rekla, “Damiene?” Odmah se ukočio i ostao mi okrenut leđima. “Mogu li, molim te, razgovarati s tobom?” Šutio je i dalje, napet i nepokretan. “Znam da sam vjerojatno posljednja osoba koju sada želiš vidjeti, ali bila bih ti zaista zahvalna ako bi mogli razgovarati. Molim te.” Ništa. “U redu je,” rekla sam, ramena su mi se objesila. “Shvaćam.” Okrenula sam se i počela hodati prema izlazu iz stražnje prostorije, ali sam naglo stala kad mi je ruka zgrabila moju nadlakticu. U jednom brzom pokretu, okrenuta sam i privučena uz prsa tvrda kao kamen. “Damiene!” Djelić sekunde kasnije, usta su mu se zabila na moja. Apsolutna zapanjenost je obuzela moj um, ali ne i moje tijelo. Moje usne su se ponašale po svome, kao i moje ruke. Prošle su mojim rukama uz Damienove, uz njegov vrat, te čvrsto uhvatile njegovu gustu kosu. Zasiktao je u moja usta i poljubio me s glađu izgladnjelog čovjeka. Njegov jezik se zabio između mojih razdvojenih usana i izvodio ples zajedno s mojim. Njegove ruke su nekako došle do moje stražnjice, a on je čekao točno nula sekundi da je pomiluje i stisne je do boli. Nije tu stao; prošao je rukama uz moja leđa, vrat i uvukao ih u moju kosu. Kad ju je povukao, kao što sam i ja njegovu, usta su mi se otvorila kako bi uzdahnula, a on je iskoristio taj trenutak kako bi zgrabio moju donju usnu svojim zubima. Zastenjala sam kad mi je usisao usnu u svoja usta i zamumljao. Ruke su mu skliznule nazad do mog dupeta, a onda, moja leđa su bila pritisnuta uz kolica s alatom. Zastenjala sam, a nakon što je čuo taj zvuk, Damien je prekinuo naš poljubac, stavio svoje usne uz moje uho, te zarežao, “Sada mogu razgovarati s tobom.”

Naš svet knjiga Odmakao se od mene i tek tada sam shvatila da drhtim, i da me tijelo boli od potrebe. Moja prsa, kao i Damienova, su se ubrzano podizala i spuštala. Podigla sam ruku do moje usne otečene od detaljnog poljupca, a prsti su mi ostali u zraku trenutak prije no što sam spustile ruku sa strane. Zurila sam u njegovu šljivu na oku i nisam mogla vjerovati kako je seksi izgledao s njom. “Zašto si to učinio?” “Što sam učinio?” Kako to misli što je učinio? “Zašto si me poljubio?” upitala sam bez daha. Iako to nije bio samo poljubac, a ja sam znala da nije bio. Bio je puno više od toga; bilo je to zahtijevanje.. Damienove oči su bile sužene kad je rekao, “Nisam mogao razgovarati s tobom znajući da su njegove usne bile zadnje koje su dotakle tvoje, pa... popravio sam to.” “Popravio si to?” “Aha.” “Poljubio si me tako samo zato što imaš metlu u dupetu, jer je Dante bio taj koji me zadnji poljubio?” Damienovo desno oko se trznulo. “Tako nekako.” Podigla sam ruke u zrak. “Ti si jebeno nevjerojatan, Damiene Slateru.” Iznenadio me kad se nacerio i rekao, “Znam.” Spustila sam svoje ruke i ukorila ga. “To nije bio kompliment.” Slegnuo je ramenima i ponovio, “Znam.” Stavila sam ruke na kukove. “Da me više nikad nisi tako neočekivano poljubio.” “Mogu li te onda ljubiti ako to očekuješ?” “Što? Ne!” “Hej.” Damien je podigao svoje ruke. “Samo želim biti siguran.” Bijesno sam ga gledala. “Nema više ljubljenja. Ne sviđa mi se to.” Damienov osmijeh je nestao i koraknuo je bliže k meni. “Nije lijepo lagati.” Oblizala sam usne drhteći kad sam ga okusila na njima. “Ne laž-” “Još uvijek lažeš,” rekao je, glas mu je bio čvrst kad je koraknuo bliže k meni. “Poljubila si me kao opsjednuta žena, pjegice.”

Naš svet knjiga Nevoljko sam koraknula unazad i shvatila da me je Damien stjerao u kut kad su mi leđa udarila u nešto tvrdo. Kolica s alatom. “Damien,” rekla sam, glas mi je zvučao hrapavije nego što sam željela. “Moramo razgovarati, sjećaš se?” Pogled mu je bio na mojim usnama. “Sjećam se.” “Onda odstupi i prestani me gledati kao da sam tvoj plijen.” Prebacio je pogled na moj. “Da li se osjećaš kao moj plijen?” Kvragu, da. “Osjećam,” rekla sam, podigavši bradu. “Da li se bojiš da ću te pojesti?” upitao je spustivši svoj glas do zavodljivog šapata. Udahnula sam dah. “Prestani s tim.” “S čim da prestanem?” “Što god da to je što radiš... ne mogu razmišljati.” Kad god je blizu mene, svaka logička misao nestane. “Činim te nervoznom,” rekao je, a zvučao je... zadovoljno. “Izluđuješ me,” ispravila sam ga. “Upravo si me poljubio.” “Znam.” “Damien, ne možeš me jednostavno poljubiti kad god to poželiš.” Unio mi se u lice. “Jebeno me gledaj.” Imala sam osjećaj da su mi udovi kao žele. “Zašto si me poljubio?” “Morao sam,” rekao je. “On te poljubio zadnji.” Dante. “Ne, nije,” rekla sam s uzdahom. “Od svih stvari koje smo radili, ljubljenje nije bilo jedna od njih.” Damienove obrve su se nabrale dok je koraknuo unazad. “Što to znači?” “Ništa,” odgovorila sam. “Ne želim razgovarati o Danteu.” “On je dio razgovora i ti to znaš.” Podigla sam ruke do lica i uzdahnula. “Zbunio si me još više no što sam bila zbunjena, rekla sam, spustivši svoje ruke. “Mislila sam da želiš da budemo prijatelji?” “Da li se prijatelji ljube kao što sam ja upravo poljubio tebe?” Oblizala sam usne, još osjećajući njegov okus. “Ne,” rekla sam nježno. “Onda ne, Alannah,” zarežao je, “ne želim ti biti prijatelj.” 60

Naš svet knjiga Srce mi je nabijalo u grudima. “Ne mogu ti ponuditi više od toga.” “Sranje,” odrezao je Damien. “Osjetio sam kako si me poljubila, a vidio sam i kako me gledaš. Želiš me; samo si uplašena.” “Samo sam uplašena?” ponovila sam. “Damien, ja sam jebeno užasno preplašena. Moje jedino iskustvo s tobom se pretvorilo u katastrofu.” Namjestio je čeljust. “Nisam ista osoba kakva sam bio kad sam imao osamnaest godina.” Podigla sam bradu. “Nisam ni ja, i to zahvaljujući tebi.” Okrenula sam se i krenula prema izlazu, ali Damien nije htio ni čuti za to. Opet me uhvatio za ruku, zaobišao me, te stavio svoje veliko, čvrsto tijelo između mene i izlaza. “Ne,” viknuo je. “Dosta je bilo toga da odlaziš od mene kad razgovaramo.” Zinula sam. “Naređuješ mi?” “Možeš se kladiti u to svoje savršeno dupe da ti naređujem.” Bilo je pogrešno biti tako uzbuđena njegovim pokazivanjem dominacije. “Ne primam naredbe od tebe niti bilo kojeg drugog muškarca.” “Vidjet ćemo,” zarežao je. “Nećemo mi ništa vidjeti jer-” “Jer što?” Opet mi se unio u lice, ali nisam mogla misliti. “Ne znam!” prasnula sam. “Ne znam ništa kad si mi ovako blizu.” “I kažeš da mi ne možeš dati više?” upitao je uz režanje. “Tvoje tijelo zna kome pripada; tvoj ga mozak samo treba sustići.” To me je trgnulo iz moje omamljenosti. “Moj mozak i tijelo nisu ti koji su glavni,” podrugljivo sam rekla, “Srce koje si slomio jest!” Damien se nagnuo unazad i pogledao me u oči. “Znaš da bih dao sve da promijenim kako sam se ponio prema tebi.” Stavio je ruke na moja ramena. “Znam da ti to znaš.” Rekao mi je toliko puno puta tijekom proteklih godina, ali uvijek sam mislila da je to njegova grižnja savjesti. “Više ne znam ni ono što znam,” priznala sam, gledajući dolje. “Sve je u takvom neredu.” Damien je podigao moju bradu i moj pogled je sreo njegov. “Moramo razgovarati o svemu. Samo nas dvoje, dušo.” 61

Naš svet knjiga Dušo. Progutala sam i kimnula. “Kada?” “Večeras,” odgovorio je. “Doći ću večeras.” Srce mi je nabijalo u grudima. “U redu.” Popustio je svoj stisak i rekao mi, “Ispratit ću te.” Tada smo izašli iz stražnje prostorije, krećući se prema prednjem dijelu gdje je moj auto već bio spreman i čekao me. Alec i Kane su ušli u radionicu točno u tom trenutku, a ja sam pogledala u strop, tiho pitajući Boga zašto me toliko mrzi da me stavio u takvu situaciju. “Tvoj je auto spreman za polazak, ljepotice,” rekao je Dante meni s desna, zadobivši moju pažnju. Prišao mi je, zureći u mene kao da sam ja jedina osoba u prostoriji, a prije no što sam se snašla, zurila sam u leđa osobe umjesto u Danteovo lice. “To je dovoljno daleko, seronjo.” Sklopila sam oči čim je Damien progovorio, a u mom srcu, znala sam što će se upravo dogoditi. “Dat ću ti dvije sekunde da se makneš u stranu kako bih mogao brzo razgovarati s mojom curom.” O, Bože. “Tvojom curom?” prasnuo je Damien, koraknuvši naprijed, unijevši se u Danteovo lice. “Ona nije jebeno tvoja, govno jedno.” Aideenina braća su bili jedini muškarci koje sam poznavala da su bili visoki kao braća Slater. Čak i koliko je Dante bio visok, Damien je ipak bio viši za nekoliko milimetara. Pojurila sam do Aleca i Kanea, koji su samo gledali dečke kao da oni ležerno razgovaraju. “Učinite nešto!” zahtijevala sam. “Odmah!” Kane je pogledao mene, onda opet u dečke, otpuštajući me bez riječi. Okrenula sam se prema Alecu. “Molim te!” “Ne još,” odgovorio je ni ne pogledavši me. “Žao mi je što ti to moram ja reći, prijatelju,” Dante se podrugivao iza mene. “Ali ona prokleto sigurno nije tvoja!” Udahnula sam suzdržani dah dok je tamni oblak onoga za što sam znala da je bijes, došao iznad Damiena. “Molim vas,” molila sam, pojurivši naprijed i uguravši se između njih. “Zar ne možemo svi jednostavno stati i disati na minutu? Ovo ne mora završiti nasiljem.” “Bez nasilja?” ponovio je Alec. “To mi se ne čini u redu.” 62

Naš svet knjiga Kane je šmrknuo, ali je zadržao pogled prateći svog budućeg šogora. “Kane, zar misliš da će se Aideen ovo svidjeti?” upitala sam, nadajući se da će se urazumiti. “Misliš li da će ona biti puna razumijevanja zbog toga što si se tukao s njenim bratom? Zato što znaš da ćeš se tući s njim ako udari Damiena.” “Neću se tući,” rekao je samouvjereno. “Samo ću ih rastaviti ako se to dogodi.” “Gospodine Collins!” očajnički sam zaurlala za jedinim muškarcem koji je znao kako zaustaviti ovo ludilo. “Gospodine Collins!” “Otišao je na gablec, ljepotice.” “JJ!” viknula sam, ignorirajući Dantea. “Harley!” “Ovdje smo, Alannah,” odgovorio je JJ s druge strane prostorije. “Ali moraš se pomaknuti u stranu kako bi oni mogli razriješiti svoje nesuglasice, draga.” “Jebi se, JJ!” prasnula sam. “I ti isto, Harley. Da mi se nijedan od vas nije obratio ponovo.” “Što je s Gavom?” otpuhnuo je Harley. “On je ovdje, a ni on ih ne namjerava zaustaviti.” “Neka se i on jebe!” “Baš ti hvala, seronjo,” Gavin je zagunđao svom bratu. “Sada će me ignorirati kad me slijedeći put vidi. Ona nije kao Bronagh; ona me ne udara kad je raspizdim, ona me ignorira. Tišina boli puno više.” Ignorirala sam ih sve i usredotočila se na brata Collins koji mi je uzrokovao toliko puno nevolja. Gurnula sam Dantea u prsa objema rukama, iako taj pokret nije uzrokovao da on posrne unazad kao što sam se nadala da hoće. “Prestani s tim, uzrujavaš ga bez ikakvog razloga.” “Imam svoje razloge,” odgovorio mi je Dante, ali je držao pogled iznad moje glave dok je zurio u Damiena. “Puno njih.” Bio je izgubljen slučaj, pa sam se okrenula prema Damienu. “Molim te,” preklinjala sam. “Nemoj se tući, Damiene.” “Nazvao te svojom, a nisi.” “Pa.” Cerekao se Dante. “Prokleto je sigurno da nije tvoja, prijatelju, inače ne bi bila nam mom kurcu.” Damien je pokušao zamahnuti prema Danteu, ali pošto sam ja bila točno u sredini, između njih dvojice, stao je prije no što sam mogla stradati.

Naš svet knjiga Međutim, njegove oči... nikad prije nisam vidjela da toliko bijesa počiva u njegovim očima. “Samo prestani!” vrisnula sam dok sam odgurivala Damiena o njegova prsa. “Gledaj u mene!” Jest; oči su mu pale na moje i raznježile se skoro odmah. “Molim te,” preklinjala sam ga. “Nemoj to raditi. Mrzim tučnjave.” Napetost na njegovom licu je polako počela blijedjeti. “Bolje ti je da je poslušaš, Slateru,” nacerio se Dante. “Inače, morat ću ti još malo sjebati to tvoje lijepo lice, onda razgovarati s mojom curom.” Dante je imao obraza udariti me po stražnjici iz nijednog drugog razloga osim da započne tučnjavu prisvajajući me kao njegovu. Damienove oči su opet otvrdnule, te me zaobišao tako brzo da sam jedva imala vremena primijetiti to. Vrisnula sam kad su se Damien i Dante sudarili, ali srećom to je trajalo samo možda otprilike trideset sekundi prije no što su ih svi dečki rastavili. Nisam shvatila da plačem dok vikanje nije prestalo, a moje plakanje se moglo čuti. “Rekla sam prestanite!” derala sam se. “Ne želim da se itko tuče!” I Damien i Dante su dahtali kao razjareni bikovi i bijesno zurili jedan u drugoga. Iz Danteovog nosa je curila krv, ali Damien nije krvario. Izgledalo je kao da je on bolje prošao od njih dvojice. Nisam bila sigurna da li su čuli ijednu riječ koju sam rekla, ali znala sam da su ostali čuli jer sam zaradila mrštenje od svakog od njih. “Znate što?” rekla sam paru jadnika, šmrcajući. “Poubijajte se što se mene tiče. Imam većih stvari za brinuti se nego za vaša prokleta ega.” Pojurila sam naprijed, zgrabila svoje ključeve iz Harleyeve ruke ne zahvalivši se, te krenula prema mom autu. “Alannah!” viknuo je Damien. “Molim te, čekaj. Žao mi je! Dušo, čekaj!” Ignorirala sam ga. Ušla sam u moj auto, pokrenula motor, te izašla iz radionice. Vozeći u smjeru kuće mojih roditelja, samo sam plakala. Prsa su mi se ubrzano dizala i spuštala, a moje ruke su držale volan u smrtonosnom stisku. Bila sam bijesna i povrijeđena. Uvijek sam jebeno povrijeđena. Kad sam stigla do kuće mojih roditelja bilo mi je drago vidjeti da auto mog tate nije na prilazu. Malo sam uranila na večeru, ali nisam se htjela vraćati u moj stan i sjediti tamo sama. Ne nakon onoga što se upravo dogodilo u radionici. Kad sam izašla iz mog auta, zaključala sam ga i krenula u kuću mojih roditelja. Zvuk pjevanja moje majke u kuhinji mi je izmamilo osmijeh na usne. Uvijek je bila sretna i uvijek je izgledala tako vedro u vezi svega. Željela 64

Naš svet knjiga sam da sam malo više kao ona i da ne mislim o stvarima koje su me činile nesretnom. “Alannah, jesi li to ti, dušo?” Objesila sam svoj kaput na vješalicu. “Da, mama, ja sam.” “Briljantno,” cvrkutala je. “Možeš mi pomoći s večerom. Upravo sam nasjeckala povrće. Tata je upravo zvao i pridružit će nam se večeras. Zar to nije sjajno?” “Aha,” ponovila sam. “Sjajno.” Naslonila sam se na zid i oduprla se potrebi da udarim glavom u njega. Već sam izdržala neugodan razgovor s Danteom i Damienom danas, kao i gledala tuču između tvrdoglavih idiota, a sada sam morala presjediti cijelu večeru s mojim roditeljima i pretvarati se da ne znam da moj tata spava s drugom ženom. Ponedjeljci su jebeno užasni.

Naš svet knjiga

“Alannah?” Podigla sam pogled. “Ha?” Moja mama mi se nasmiješila. “Dušo, tebi govorim.” Zaista? “Oprosti, mama,” rekla sam s prisilnim cerekom. “Bila sam miljama daleko.” Došla mi je sa strane i gurkala me. “Da li si zbog muškarca toliko zamišljena?” Pogledala sam u nju, a čim sam ugledala njen vragoljasti smiješak, nasmijala sam se. “Ti si takvo dijete,” zezala sam je dok sam rezala pileća prsa. “To nije bio odgovor,” rekla je, zaigravši obrvama. Odmahnula sam glavom, zabavljeno. “Da, zbog muškarca sam zamišljena,” rekla sam i tada pojasnila. “Zbog dvojice muškaraca zapravo.” “Dvojice?” mama je uzviknula. “Ideš.” Spustila sam nož, zabacila glavu unazad, te se smijala dok me utroba nije zaboljela. Rijetko je govorila u slengu, ali kad je, to me jako nasmijavalo. “Nije tako uzbudljivo kako zvuči,” uvjeravala sam je, još uvijek se smijući. “Zapravo je potpuno suprotno.” “Sve mi ispričaj.” Bilo mi je drago što je moja mama bila tip majke kojoj sam sve mogla ispričati, a iz samog tog razloga, ubijalo me što sam joj tajila tatinu aferu. Sve sam joj ispričala, ali nisam joj mogla staviti taj teret na ramena. Radije bih da to bude moj teret za nositi nego njen. “Znaš Damiena Slatera, zar ne?” “Malo govno koje je uzelo tvoju nevinost, onda se pokupio i pobjegao iz zemlje kad ti je bilo osamnaest godina?” Moje usne su se izvile. “Aha.” “Što s njim?” “Rekla sam ti da se vratio u Ameriku netom prije no što se rodio Jax,” dodala sam. “Zar ne?” 66

Naš svet knjiga “Da.” “Pa, ono što ti nisam rekla je da se jako trudio da nadoknadi ono što mi je napravio kad smo bili klinci. Bio je zaista dobar prema meni i nije učinio ništa da me uzruja. Dao mi je prostora i ponašao se kao pravi džentlmen.” “Ali?” “Ali.” Uzdahnula sam. “Užasnuta sam da će se opet nešto loše dogoditi ako mu dopustim da mi se približi. Posljednji put, nismo čak ni bili par, a on me stvarno upropastio. Bojim se da čak i ako budemo samo prijatelji da ću patiti ako on bude sa drugom ženom... to bi me ubilo.” Nisam više mogla poreći svoje romantične osjećaje prema Damienu, ne nakon poljupca koji smo imali na njegovom poslu. Znala sam da duboko u sebi još uvijek gajim osjećaje prema njemu, ali nakon što smo se posvađali i on je otišao, moj um je činio sve moguće da zataška te osjećaje. Pretpostavljam da sam vjerovala da ako budem nijekala kako se zaista osjećam u vezi njega, da ću ga onda preboljeti. To očito nije baš dobro ispalo. “Dakle, ne želiš biti Damienova prijateljica niti išta više jer se bojiš da ćeš biti povrijeđena, ali također ne želiš ni da bude s bilo kim drugim... zato što će te to također povrijediti. Sklopila sam oči. “Čini se tako glupo kad to kažeš naglas.” “Nije glupo, dušo,” uvjeravala me mama dok je omotavala ruke oko mog struka. “Jednostavno je nesreća što osoba do koje ti je stalo je osoba za koju se užasno bojiš da te može slomiti.” Otvorila sam oči. “Voljela bih da mogu pucnuti prstima i sve preboljeti... jednostavno je preteško. Glas u pozadini mog uma me podsjetio kako sam povrijeđena već jednom bila zbog naših postupaka kad nam je bilo osamnaest. Što ako prijeđem preko svega i pružim mu priliku, a onda sve krene krivo? Ne mogu zamisliti koliko bih patila da ga zavolim i onda ga izgubim. Tjeskobna sam zbog toga.” “Razumijem to, a ta briga je potpuno opravdana... ali također nije dobar način da tako živiš svoj život. Brinuti se zbog nečega što se možda nikad neće dogoditi je kao da pijuckaš otrov svaki dan. Ništa dobro ne može proizaći iz toga. Jedina osoba koju ćeš povrijediti si ti.” “Znam.” Kimnula sam. “Znam.” “Što je drugim dečkom?” mama je pitala dok je posezala dolje i udarila me po stražnjici. 67

Naš svet knjiga Jauknula sam dok je otišla i sjela za kuhinjski stol. “Drugi muškarac.” Uzdahnula sam. “Je Dante Collins.” “Da li je u rodu s Aideen?” “O, samo njen stariji brat.” Mama je zazviždala. “Pa, tu si zajebala, dušo.” Nisam se trebala nasmijati, ali jesam. “Želiš li znati najgori dio?” upitala sam je. “Bila sam s njim u tajnosti i nitko za to nije znao osim Danteovog brata Harleya jer su oni podrška jedan drugome, ali svi su saznali kad sam rekla Damienu nakon što me pozvao na ručak prošli tjedan.” “O, sranje.” “O, sranje je točno.” Frknula sam. “No, sve je u redu s Aideen. Skupila sam hrabrost da razgovaram s njom o tome danas poslijepodne.” “To je dobro,” rekla je mama. “Međutim, zašto s njenim starijim bratom?” “Pa, Dante je točno onakav kakav je Damien nekad bio. Ne razumije riječ obaveza, a i previše je zgodan i šarmantan za svoje dobro.” Nastavila sam sjeckati hranu. “Htjela sam vidjeti da li mogu imati čisto fizičku vezu s njim ne razvijajući emocionalnu povezanost.” “Napravila si seks test na muškarcu?” “Mama,” zastenjala sam. “Nemoj tako govoriti. Tako se čini jezivo.” “Oprosti.” Šmrknula je. “Nastavi.” “Samo sam htjela dokazati samoj sebi da su moje godine jedini razlog što je Damien utjecao na mene na način na koji je.” “Ali sada imaš dvadeset i četiri godine, a još uvijek osjećaš istu bol zbog Damiena, i istu privlačnost... zar ne?” Zagunđala sam. “Tako je.” “Dakle, njegove godine nisu bile problem; samo si imala jaku povezanost s tim dečkom.” Još jedno gunđanje. “Pretpostavljam da je tako.” “Dakle, tvoj seks test s Danteom zaista nije bio potreban.” “Mama.” “Što je?” cerekala se. “Samo kažem.” Odmahnula sam glavom. “No, u vezi tog testa,” nastavila je. “Ne bi zapravo ništa dokazao ukoliko seksualni predmet nije bio Damien. Možeš se seksati s puno muškaraca i ostaviti ih, ali ne bi mogla dokazati ništa ukoliko se ne seksaš s Damienom i

Naš svet knjiga ostaviš ga. On je taj zbog kojeg si uopće sva napeta, pa ćeš morati eksperimentirati s njim da vidiš da li je tvoja teorija bila točna.” Usta su mi se razjapila. “To je točno ono što je Bronagh rekla!” Mama se nacerila. “Oduvijek sam govorila da je ona bistra djevojka.” Odmahnula sam glavom. “Neću se seksati s Damienom samo kako bih dokazala teoriju.” “Zašto ne?” ispitivala je mama. “Seksala si se s Danteom kako bi to dokazala.” Pravila se pametnjakovićka, ali pametnjakovićka čije su riječi imale puno smisla. “To je dovoljno razgovora o tome s kim ću se seksati, hvala puno.” Mama se nasmijala, a to je donijelo osmijeh na moje lice. Voljela sam njen smijeh. “Međutim, to je sve tako zanimljivo,” nastavila je. “Dva muškarca, a samo jedna ti.” “Još je i gore jer se Damien i Dante nikad zapravo nisu slagali.” “A sada se mrze?” “Otprilike,” rekla sam. “Danas su se tukli zbog mene.” “Čekaj,” rekla je mama pucnuvši prstima. “Dakle, spavala si s Aideeninim starijim bratom, a nitko nije znao za to, ali sada svi znaju za to, i muškarac prema kojem očito imaš osjećaje zna i mrzi tog starijeg brata, i tukao se s njim zbog tebe?” “U osnovi da.” Mama je pljesnula rukama. “To je kao jedna od epizoda Maury3!” “Mama!” korila sam je. “To nije smiješno.” “Naravno da nije,” rekla je, sklopivši ruke u krilu. “Molim te, nastavi.” “Nema se više što tu reći.” Slegnula sam ramenima. “Dante i ja ćemo biti samo prijatelji, a Damien želi razgovarati sa mnom večeras o svemu što se dogodilo između nas, ali nakon što sam vidjela kako se njih dvojica tuku zbog mene... to mi je ostavilo loš okus u ustima.” “Dva prekrasna muškarca koja se bore da osvoje tvoje srce je romantično, ne neukusno.” Zakolutala sam očima. “Čitaš previše romantičnih knjiga.” “Okrivi Keelu,” uzvratila je mama. “Ona mi ih sve preporučuje.” 3

talk show u kojem publika postavlja pitanja gostima

Naš svet knjiga Cerekala sam se. “Jesi li već pročitala njenu knjigu?” “Da, prekrasna je. Jesi li ti?” “Ne,” odgovorila sam. “Jako je zaštitnički nastrojena prema njoj. Toliko sumnja u sebe; misli da ćemo joj se smijati ako je pročitamo. Završila ju je već odavno, a nije ni blizu toga da je objavi.” “To je njena beba.” Viknula je mama. “To je projekt u koji je uložila krv, znoj i suze. Normalno je za nju da bude uplašena, ali ne bi smjela dopustiti da joj strah od toga da se ljudima neće svidjeti spriječi od objavljivanja.” “Jesi li to rekla njoj?” “Naravno,” odgovorila je mama. “Sjest će joj to jednom. Samo joj treba vremena. Ipak, ni Rim nije bio izgrađen u jednom danu.” “Nadam se da ću biti mudra kao ti kad budem starija.” “Drži se mene, mala.” Namignula je. “Prijeći će to na tebe.” Nasmijala sam se. “Pile je spremno.” Zajedno smo završile pripremanje večere, izmjenjujući se u kuhanju i začinjavanju hrane. Trebalo nam je trideset minuta da sve pripremimo, nikad se nisam toliko smijala u mom životu, a to je bila velika stvar, uzevši u obzir koliko me nasmijavao Alec Slater. Ali, moja mama? Ona je bila na potpuno drugom nivou zabavnog. “Trbuh me boli,” rekla sam dok sam sjedala za stol. Mama je šmrknula. “Mislim da nam je objema trebao taj smijeh.” “Znam da jest.” Osjećala sam se bolje. Nakon tjedna kakvog sam imala, a posebno današnjeg dana, bilo je lijepo zaboraviti na sve i samo se smijati s mojom mamom. Uvijek je znala što reći i učiniti da se osjećam bolje. Nastavile smo pričati viceve i smijati se... dok se ulazna vrata nisu otvorila. “Stigao sam, ljubavi.” Podigla sam pogled na moju mamu i vidjela kako joj se ogroman osmijeh proširio licem dok je moj tata ušao u kuću. Brzo je namjestila svoju pregaču i razbarušila svoju kosu, te istrčala u hodnik njemu u susret, kao da ima šesnaest godina i da je njen dečko slučajno svratio u posjet. Da nisam znala kakvo je govno moj tata, pomislila bih da je njegova veza s mojom mamom savršena, ali je bila jednostrana. Moja mama ga je obožavala, a on joj se odužio za tu ljubav i divljenje tako što je spavao s drugom ženom. Zbog toga mi je krv uzavrela.

Naš svet knjiga “Alannah, dušo,” tata se ozario kad je ušao u sobu, ruke su mu još bile oko mame, dok ga je ona čvrsto grlila, lice mu je prislonila na grudi. “Ti si uranila.” Nije bilo šanse na Božjoj zelenoj zemlji da ću mu reći pravi razlog zašto sam došla ovamo ranije, a znala sam da ni moja mama neće. Slegnula sam ramenima. “Htjela sam provesti neko vrijeme s mojom mamom.” Nasmiješio se, pogledao dolje u moju mamu, te je poljubio. Prsti su mi se savili prije no što su se stisnuli u šaku. Htjela sam masakrirati tog čovjeka kao divlja životinja zbog njegove obmane i ne ostaviti ništa što bi ptice mogle čvakati, a jedini razlog što to već nisam učinila je bila moja mama. Ona je bila jedini razlog. “Jesi li sada spreman za hranu?” upitala je mog tatu, nagnuvši se unazad kako bi ga mogla pogledati. Ona je bila moje visine – 165cm – a moj tata je visok 193cm. Bio je jako visok, a moja mama ga je često nazivala štrkljavim. Iz nekog razloga, moj um ga je uspoređivao s Damienom jer su oba bila iste visine. Dalje me je živciralo što sam željela da mogu reći da Damien nikad ne bi varao svoju partnericu, ali nakon što sam svjedočila da moj tata vara moju mamu, to je srušilo moje povjerenje u sve muškarce. Tata je kimnuo. “Umirem od gladi.” “Odlično,” mama je cvrkutala, skidajući ruke s njega te se okrenuvši prema hrani. “Idite oprati ruke, a ja ću poslužiti jelo.” Mom tati se nije trebalo dvaput reći; izašao je iz prostorije, skinuvši svoj kaput i sako dok je odlazio, te ih objesio u hodniku na vješalicu. Ostavila sam ga kako bi koristio kupaonicu da se opere dok sam ja čekala da mama završi sa sudoperom kako bih mogla koristiti ga. Nisam htjela biti sama s mojim tatom – bojala sam se što bih mu mogla reći ili ne reći, ako bih ostala sama s njim. “Zbog čega takvo lice?” Pogledala sam mamu. “Ha?” “Izgledaš kao da si progutala nešto kiselo,” šalila se. “Samo žudim za ovom večerom. Miriše prekrasno.” “Sjedni,” mama me tjerala. “Prvo ću napuniti tvoj tanjur.” Učinila sam kako mi je rekla i zauzela svoje mjesto za stolom. Moja mama je pred mene stavila tanjur pun vruće pržene piletine koji se pušio, a slijedilo je malo riže. Moj tata se vratio u prostoriju, a ona je učinila isto za njega, prije 71

Naš svet knjiga no što nam se pridružila sa svojim tanjurom hrane. Pognuli smo glave dok je moja mama zahvalila Bogu na našem objedu, a kad je završila, moj tata je kao jeka ponovio njeno amen. Ostala sam nijema. “Kako je bilo na tvom sastanku?” mama je pitala mog tatu, započevši razgovor. “Jako dobro,” odgovorio je tata, uzevši zalogaj hrane. “Ovaj kvartal je bio bolji nego prošli, pa se prodaja stabilno poboljšava.” Isključila sam se dok su razgovarali o poslu. Nije me bilo briga za posao mog tate, niti njega općenito, pa sjediti i slušati o njegovom danu nije bilo na vrhu mog popisa za obaviti. Međutim, kako bih nastavila predstavu morala sam to pretrpjeti. Nije bilo bitno koliko mi se to gadilo. “Alannah.” Pogledala sam gore kad je prozvano moje ime. Progutala sam zalogaj hrane u ustima. “Ha?” “Pitao sam kako je prošao razgovor prošli tjedan,” rekao je tata. “Znaš, s osobom koju si htjela zaposliti da vodi tvoj grafički posao na internetu, kako bi se mogla usredotočiti na dizajne koje trebaš stvarati.” Zurila sam u mog tatu na trenutak, iznenađena što se sjeća mog razgovora, ili da se uopće zanimao za moj posao. Razmišljala sam o tome da mu kažem da odjebe, ali to bi samo uzrokovalo probleme. “Morala sam ga pomaknuti,” rekla sam, gledajući u moj tanjur dok sam skupila još hrane na moju vilicu. “Umjesto onda, održat će se sutra.” Praktički sam gurnula hranu u usta, nadajući se da će to spriječiti bilo kojeg od mojih roditelja da mi postavljaju daljnja pitanja. Srećom, čavrljanje preostalih trideset minuta večere je bilo između mojih roditelja, te sam morala samo davati jednostavne odgovore kad bi mi uputili neko pitanje. Nakon toga, stavila sam sve suđe u perilicu i pospremila kuhinju, onda sam se pridružila mojim roditeljima u dnevnom boravku. Od sekunde kad sam ušla u sobu, osjetila sam da nešto nije u redu. Zastala sam na vratima. “Uđi, dušo.” Mama se nasmiješila, iako sam mogla vidjeti da je napeta. “Sjedni.” Pokazala mi je da sjednem na kauč koja je bio okrenut prema njima, pa sam s podignutom obrvom učinila kako je tražila. “Je li sve u redu?”

Naš svet knjiga Moji roditelji su izmijenili poglede, te odmah, znala sam da je odgovor na moje pitanje ne. “Mama?” poticala sam je. “Što nije u redu?” Pogledala je u mene. Njene oči su se sada ispunile suzama, a to je uzrokovalo da mi se želudac okrene. “O, Bože,” šapnula sam. “Je li u pitanju baka? Djeda? Brogan?” “Ne, ne,” brzo je rekla mama, brišući oči. “Sve je u redu. Baka, djeda i Brogan su savršeno u redu.” Brogan je bila moja sestrična i imala je samo šest godina. Živjela je s mojima bakom i djedom pošto su joj roditelji, moja tetka i tetak, poginuli u kućnom požaru kad je ona imala samo nekoliko mjeseci. Živjeli su u okrugu Offaly, pa smo ih viđali samo povremeno, ali mi je laknulo da čujem da su svi dobro. “Onda, što nije u redu?” navaljivala sam. “I nemojte mi reći ništa. Mogu vidjeti u tvojim očima, mama.” Moj tata je uzeo moju mamu za ruku kad se slomila, a srce mi je palo u dubinu mog želuca. “O, Bože,” rekla sam samoj sebi, zgrabivši jastuk kauča samo kako bi se mogla držati za nešto. Što god da su mi moji roditelji imali za reći, bilo je gadno. “Žao mi je,” mama je jecala. “Ne želim biti uplakani idiot. Obećala sam samoj sebi da neću plakati.” “Hej.” Tata se namrštio na nju. “Ti nisi ništa takvo; ne možeš pomoći svojim emocijama.” Zurila sam u njih i jednostavno eksplodirala. “Recite mi što se događa!” zahtijevala sam. “Odmah.” Mama je šmrcala. “Moramo ti nešto reći, ali molim te nemoj se uplašiti.” Pogledavala sam od moje mame do mog tate i obrnuto. Je li ovo vezano za aferu? Da li ona zna? Da li će mi upravo reći za to? “Prije no što ti kažemo bilo što,” rekla je mama sa što odlučnijim izrazom koji je mogla svladati, “želim da sjedneš i saslušaš nas dok ne završimo. Ne želim da se brineš.” Bila sam i više nego zabrinuta. “Recite mi,” skoro sam se gušila. “Molim vas.” Mamina donja usna je drhtala, a nakon napete pauze, rekla je, “Bolesna sam.” Srce mi je stalo. 73

Naš svet knjiga “Bolesna?” Kimnula je i šmrcala, svježe suze su joj kanule na obraze. “Koliko bolesna?” upitala sam, glas mi je bio jedva šapat. “Koliko si bolesna, mama?” “Nisam se osjećala baš dobro proteklih nekoliko tjedana, pa sam otišla svom ginekologu u vezi toga, a on mi je savjetovao da odem u bolnicu da napravim neke testove nakon što je našao nešto tijekom pregleda.” Što je našao? Stavila sam ruku preko usta i zurila u moju mamu s onim što sam znala da je bio užas u mojim očima. Želudac mi je bio u grču, a ja sam se počela tresti. “Međutim, dobro si, zar ne?” upitala sam, glas mi je pucao. “Nije ništa ozbiljno?” Pogledala je u mog tatu, a suze su joj i dalje padale dok ju je čvrsto privukao uza se i omotao ruke oko nje. “Tata!” skoro sam zarežala njegovo ime. “Reci mi.” Zalijepio je oči na mene i vidjela sam tugu kako prebiva u njima. “Rak,” zakreštao je. “Mama ima rak dojke.” Zrak mi je bio izbijen iz pluća sekundu nakon što je izgovorio te riječi. Glasan zvuk je ispunio moje uši, a bol se ukorijenila u mojim prsima, a odvratan osjećaj mučnine me pogodio kao tona cigli. “Ne,” jecala sam. “Ne, nema.” Moja mama se odvojila od mog tate i prišla k meni kad sam se slomila. Omotale smo ruke jedna oko druge i samo se grlile kao da nam život ovisi o tome, dok smo plakale. Mama me je njihala, pokušavajući me smiriti, kad sam ja trebala tješiti nju i uvjeravati je da će sve biti u redu. Zbog plakanja se osjećala nelagodno, pa se ispričala da ide u kupaonicu da se pribere i umije. Morala sam se prisiliti da mi ne pozli. “Kad ste vas dvoje to saznali?” “Prošli utorak,” odgovorio je tata. Moje držanje je bilo kruto. Moja mama ima rak, a on je to znao, a ipak... ipak ju je varao. “Bit će u redu, dušo-” “Ne diraj me!” udarcem sam mu maknula ruku kad je posegao za mojom rukom. Usta su mu se otvorila od šoka dok je gledao u svoju ruku kao da je tuđa. “Dušo.” Namrštio se. “Što nije u redu?” 74

Naš svet knjiga “Znaš ti jako dobro, govno jedno.” Zagrcnuo se zrakom. “Alannah!” “Znam,” rekla sam mu, stisnuvši čeljust. “Što znaš?” zahtijevao je, snizivši glas i gledajući prema vratima. “O čemu to govoriš, Alannah?” Htjela sam ga udariti što je izgledao tako zbunjeno; nije imao nikakvo pravo pretvarati se da je u neznanju. “Znam za drolju koju viđaš mami iza leđa!” Gledala sam kako je krv nestajala iz tatinog lica, a izraz sličan užasu ga je obuzeo. “Da,” iskesila sam se. “Bolje ti je da se bojiš.” “Nemoj joj reći,” molio je, oči su mu letjele od vrata do mene i nazad. “Ne sada.” “Ti si bolestan,” rekla sam mu. “Najgori od najgoreg.” “Znam.” Kimnuo je, gutajući. “Znam.” “Zašto?” zahtijevala sam, knedla se stvorila u mom grlu. “Zašto bi uopće htio nekog drugog osim mame? Ta žena obožava tlo po kojem hodaš.” “Znam da je tako,” odrezao je. “Znam, u redu? Bio je to trenutak slabosti.” Naslonila sam se i u silu se nasmijala. “Alannah,” molio je, ruke su mu se sada tresle. “Molim te, nemoj reći tvojoj majci.” “Mogla bih te ubiti,” rekla sam, prsti su mi se stegli dok sam stisnula ruke u šake. “Mogla bih te ubiti upravo ovdje i sada i ne bih osjećala nimalo kajanja.” Moj tata je zurio u mene, ne trepćući. “Medo-” “Da se nisi usudio tako me zvati!” Trgnuo se na hladnoću u mom tonu. “Molim te, dušo,” jadikovao je. “Molim te, žao mi je.” “Mrzim te zbog toga,” nastavila sam. “Mrzim te.” Njegova Adamova jabučica je poskakivala, koža mu je problijedjela, a mogla sam se zakleti da mu se srce slomilo tu preda mnom. Morao je spojiti ruke kako bi se prestale tresti. “Jako mi je žao.” Podigla sam bradu. “Nikad ti neće biti dovoljno žao.” “Prekinuo sam to,” tiho je uzviknuo. “Onaj dan kad sam otišao u bolnicu s tvojom mamom i kad smo saznali da je bolesna, prekinuo sam to. Trebalo 75

Naš svet knjiga je da dođe blizu toga da izgubim tvoju mamu da uvidim da je ona jedina žena koju sam ikad volio i koju ću ikad voljeti. Ona je moj prioritet, a uz tebe, ona je cijeli moj svijet. Zaista jest, Alannah. Kunem ti se. Volim je više od života.” Bijesno sam ga gledala, mržnja je tekla mojim venama kao krv. “Nemoj joj reći,” ponovio je. “Preklinjem te.” “Ne zaslužuješ je.” “U pravu si, ne zaslužujem je,” tata se odmah složio, pogledavajući prema vratima svakih nekoliko sekundi. “Ali, molim te, nemoj ništa reći. Ona se mora usredotočiti na svoje nadolazeće liječenje i da pobijedi ovu bolest, Alannah.” Bijes je jurio kroz mene. “Kako se usuđuješ!” prasnula sam. “Kako se usuđuješ koristiti njenu muku da me ušutkaš!” “Alannah!” tata je skoro zarežao. “Mrzi me koliko god želiš, ali nemoj pustiti da tvoja mama trpi više boli nego što mora.” “Ja?” prišaptala sam u nevjerici. “Ja nisam ništa učinila! Ti si preljubničko govno koje gura svoj kurac u drugu ženu.” Moj tata je zinuo. “Nikad se nisam seksao s Olivijom.” Olivia. To je droljino ime. “Ne vjerujem ti.” “Kunem se životom da nisam, Alannah.” Zakleo se. “Poljubili smo se i dodirivali, ali nikad nije došlo do seksa. To nije nikakav izgovor i još uvijek je potpuna izdaja povjerenja tvoje mame, ali tvoja majka... ona je jedina žena s kojom sam bio fizički intiman. Bila je to ona otkad sam imao sedamnaest godina.” “Bila je ona dok nisi sreo tu drolju.” Tatino cijelo tijelo se pognulo. “Zauvijek će mi biti žao što sam iznevjerio povjerenje tvoje mame. Hoće, Alannah, ali molim te, razmisli o tome što će joj to učiniti ako joj kažeš sada kad treba biti najjača.” Počela sam se tresti od bijesa. “Ti si kukavica,” rekla sam mu. “Ti si jebena kukavica.” Progutao je, Adamova jabučica mu je poskakivala. “Znam.” Čula sam korake kako silaze niz stepenice i osjetila sam kako me njegove oči peku s još jednom molbom da držim usta zatvorena. Ignorirala sam ga i usredotočila se na moju mamu dok je ušla u sobu. Njene oči su bile samo 76

Naš svet knjiga malo crvene i imala je opet osmijeh na svom prelijepom licu. Gledala je ravno u mene i vidjela da već zurim u nju. Došla mi je sa strane, sjela dolje, te stavila ruke na moje koljeno. “Prebrodit ćemo mi to,” rekla mi je, izravnavši leđa. “Nema ništa što nas troje ne bi mogli pobijediti zajedno.” Nas troje... zajedno. Jebiga. Kad me zagrlila, pogledala sam ravno u mog tatu, a kad sam mu neznatno kimnula, praktički se ispuhao od olakšanja. Okrenula sam se od njega, sklopila oči, te se usredotočila na moju mamu. Tajit ću od nje užasnu tajnu mog tate još malo duže jer je imao pravo što se tiče jedne stvari – morala se usredotočiti na to da pobijedi svoju bolest, ne na njega kako je prekršio svoje zavjete. “Jako te volim, mamice.” Čvrsto me stisnula. “Ja tebe volim više, dušo.” Strah se omotao oko mene. Molim te, Bože, pomislila sam. Nemoj mi je uzeti. Nikad nisam znala za tako potpuno i sveobuhvatnu bespomoćnost do tog trenutka.

Naš svet knjiga

Prije četiri sata, saznala sam da moja mama ima rak. Nakon početnog šoka, moji roditelji su mi objasnili da je otkriven u ranoj fazi. Liječenje će početi uskoro, a stopa uspjeha u povlačenju bolesti je također viša. Ništa od toga me nije tješilo jer, na kraju krajeva, moja mama je imala rak, a jedina svrha raka je bila da ubije svog domaćina. Taj domaćin je bila moja majka. Ostala sam u kući mojih roditelja razgovarajući i plačući dok sam se pokušavala pomiriti s ovom novosti koja mijenja život. Kad je moja mama počela pokazivati znakove umora, ispričala sam se da moram ići, kako bih mogla otići kući kako bih se pripremila za poslovni razgovor slijedeći dan. Moja mama je bila zadovoljna što želim nastaviti uobičajeno, ali pogled u očima mog tate je govorio da on zna bolje. Našla sam se ispred vrata Bronaghine i Nicove kuće nedugo nakon što sam otišla od mojih roditelja. Nije bilo jako kasno, bližilo se devet sati navečer. Morala sam se parkirati kraj ceste jer je Kaneov auto bio na prilazu pokraj Nicovog, a Ryderov auto je bio iza oba njihova, ne ostavljajući mjesta za nikog drugog. Iako sam imala ključ, pokucala sam na vrata i čekala. Keela je otvorila vrata, te se široko osmjehnula kad me ugledala, ali polako, njen osmijeh je napustio njeno lice. “Što nije u redu?” Nisam joj mogla odgovoriti; prošla sam pokraj nje i čula je kako zatvara vrata iza mene i brzo me slijedila u dnevni boravak gdje su svi bili. I pod svi, mislim svi. Jax je spavao u naručju svog tate, a Locke u naručju svoje mame. Nije bilo ni traga od Georgie, pa sam pretpostavila da je već gore u svojoj sobi i da spava u svom krevetiću. Nico je imao bebi monitor u svojoj ruci, pa ju je mogao vidjeti i čuti ako se probudi. “Dakle, dakle,” objavio je Alec kad su njegove zaigrane oči pale na moje. “Pogledajte tko je odlučio pojaviti se.” Nisam ga ni pogledala; umjesto toga, usredotočila sam se na moju najbolju prijateljicu čije je pogled bio na meni dok se polako podizala na noge. “Alannah,” rekla je polako Bronagh, privukavši pažnju svih na to da nisam dobro. “Što nije u redu?” 78

Naš svet knjiga Na trenutak, nisam mogla govoriti, a onda, nekako, uspjela sam izustiti riječi za koje sam znala da će me proganjati u snovima. “Moja mama,” zakreštala sam dok sam se pripremala izreći riječi koje niti jedno dijete nikad ne želi reći. “Ima rak.” Svi su uvukli šokirane udahe, ali to me nije iznenadilo. Ono što me je iznenadilo je bilo to da prva osoba koja mi je prišla, da me uzme u svoje naručje i zagrli me, nije bila Bronagh. Bio je to Damien, i u tom trenutku, nije postojalo drugo mjesto gdje bih radije bila. Stavila sam ruke oko njegovog struka i ukopala lice u njegove grudi dok su jecaji eruptirali iz mene. Nisam bila sigurna koliko sam dugo bila u Damienovom zagrljaju, ali s vremenom, on me odveo na sada prazan kauč. Sjeo je meni s lijeva svojom rukom još uvijek čvrsto omotanom oko mog struka dok mi je Bronagh sjela s desna. Naslonivši svoju glavu na moju, zagrlila me. “Što se dogodilo?” “Otišla sam k njima na večeru, kao svakog ponedjeljka.” Plakala sam. “Danas sam otišla ranije jer su se Dante i Damien potukli u radionici, a nisam htjela otići kući i biti sama nakon što... htjela sam vidjeti moju mamu, pa sam otišla tamo i pomogla joj oko večere.” Damien me je stisnuo i znala sam da je to tiha isprika zbog tuče s Danteom. “Smijale smo se kao što već jako dugo nismo.” Nasmiješila sam se, moja donja usna je drhtala. “Pišala sam od smijeha i bila je sretna kao što obično i je. To se promijenilo nakon večere kad su me ona i tata posjeli u dnevnoj sobi.” Još jedan stisak od Damiena. “Znala sam da je nešto loše,” rekla sam, prisjećajući se zabrinutih izraza na njihovim licima. “Isprva, pomislila sam da se možda nešto dogodilo mojima baki i djedi, ili Brogan. Ništa me nije moglo pripremiti na to što su mi imali za reći. Nisam očekivala da će mi reći da ona ima rak dojke. Nisam imala pojma. Nikakvog.” Bronagh je stavila svoju ruku u moju i čvrsto je držala. “Kad su mi rekli, a moja mama je otišla srediti se, bijesno sam napala mog tatu.” Bronagh je uzdahnula. “Jesi li se suočila s njim zbog afere?” “Jesam; sve što sam držala u sebi je jednostavno prekipjelo.” Progutala sam. “Također sam mu rekla da bih ga najradije razderala kao životinja.” 79

Naš svet knjiga Tišina. Bronagh je palcem milovala moju ruku. “Što je rekao?” “Da se pokajao.” Šmrknula sam u silu. “Da sekundu kad je saznao da moja mama ima rak, da je prekinuo to. Da ga je mogućnost da bi je mogao izgubiti natjerala da shvati koliko je bio u krivu i da je ona jedina koju bi ikad mogao voljeti i željeti.” Damien je promrmljao, “Ne vjeruješ mu?” “Ne,” odgovorila sam. “Ne vjerujem. Da ju je uopće volio, nikad ne bi ni pogledao drugu ženu, a kamoli imao vezu s njom. Zakleo se Bogom da se nikad nisu seksali, ali čak i da nisu, još uvijek ju je prevario. Prekršio je zavjete koje joj je dao.” “Da li tvoja mama zna?” upitao je Alec. Pogledala sam ga i odmahnula glavom, zbog čega se namrštio. “Preklinjao me da joj ne kažem.” Šmrcala sam. “Rekao je da se trebamo usredotočiti na to da se ona oporavi, a ako joj kažem, to neće pomoći tome.” “Taj manipulativni gad!” vikala je Aideen. “Iskorištava situaciju da skrije svoje pogreške.” Tiho sam kimnula. “Znam, ali koliko god me boljelo to priznati, u pravu je.” “Kako to?” upitala je Bronagh. “Ako joj kažem za aferu, to će je slomiti, i mislim da ona neće htjeti pobijediti rak.” “Naravno da hoće,” ispljunuo je Damien. “Htjet će živjeti.” “Ne razumiješ,” plakala sam. “Ona obožava mog tatu. Tako je zaljubljena u njega, Damiene. Ako joj kažem, to će je uništiti.” Tišina. “Što god da odlučiš učiniti,” uvjeravala me Bronagh. “Mi ćemo te u potpunosti podržati.” “Hvala vam,” prihvatila sam. “To mi puno znači.” “Skuhat ću čaj,” najavila je Branna. Ovo je bila jedna situacija koju čaj nije mogao poboljšati. “Ne,” brzo sam rekla, “Neću ostati.” Namrštila se na mene. “Ali, Alannah-” “Zaista, samo želim ići kući, Bran.” Brannino mrštenje se nastavilo dok je kimnula prema meni.

Naš svet knjiga “Mislila sam da si ti već trebala roditi bebe do sada? U ponedjeljak, kad sam te zadnji put vidjela, rekla si da za četiri dana ideš da ti izazovu trudove, ali to je došlo i prošlo.” “Doktor je u zadnji čas promijenio datume. Sad sam u trideset i osmom tjednu, pa kad god da ih rodim, bit će dobro vrijeme.” Stavila je ruku na svoj veliki trbuh. “Izazvat će mi trudove ovog petka sigurno ako ne dobijem trudove prije toga.” Nasmiješila sam se. “To je uljepšalo moj usrani dan.” Namignula mi je, ali nije mogla skriti zabrinutost za koju sam znala da je osjećala za mene. Nisam je htjela dalje zabrinjavati, pa sam ustala, pokret koji je uzrokovao da Damienove i Bronaghine ruke padnu s mene. “Bolje da krenem.” Svi su se namrštili za mene i mrzila sam to. Nisam htjela ničije sažaljenje, ali sam znala da sam ga primila desetorostruko. Bronagh je ustala. “Ispratit ću te.” Pozdravila sam se sa svima, a ona mi je zgrabila ruku kad smo došle do ulaznih vrata. “Što da radim?” upitala sam je. “Ne mogu je izgubiti, Bronagh. Ne mogu.” “Nećeš,” rekla je odlučno. “Nema šanse da tvoja mama neće to pobijediti.” “Ali ima,” zacvilila sam. “Postoji šansa da ona neće preživjeti.” “Pogledaj me,” naredila mi je, a kad jesam, nagnula se i poljubila me u obraz. “Ona će biti dobro.” Kimnula sam, ponavljajući to opet i opet u svom umu. “Idem da provedem noć s tobom,” rekla je. “Daj mi minutu da uzmem odjeću.” “Ne,” rekla sam joj. “Ostani sa svojom obitelji. Znam da ima puno toga, ali biti sama kad mi je svega previše, je upravo ono što mi treba.” Nije bila sretna zbog moje odluke, ali nije se ni prepirala sa mnom. On, međutim, je. “Izvini, Bee.” Bronagh se pomakla u stranu kad je Damien stupio u hodnik, a ja koraknula unazad kad mi je prišao. “Ja ću provesti noć s njom.” Bila sam sigurna da su mi obrve dotakle liniju kose. “Molim?” 81

Naš svet knjiga “Imaš još jednu sobu,” rekao je Damien, njegove sive oči su zarobile moje. “Spavat ću tamo.” Pogledala sam u Bronaghu, a ona je izgledala šokirano kako sam se ja osjećala, ali nije ništa rekla. Skrenula sam pažnju nazad na Damiena. “Mislim da to nije dobra ideja.” Slegnuo je ramenima. “Ipak ću provesti noć tamo.” Dio mene je bio šokiran njegovom odvažnošću, dok se drugom dijelu mene to sviđalo. Prije tjedan dana, da je izrekao takav zahtjev, svađala bih se s njim dok ne bih poplavila u licu, ali večeras... nisam imala snage za svađu. Nisam se više htjela svađati s njim, pa sam popustila. “U redu.” Bronagh je skoro pala na moj pristanak, ali nije ništa rekla. Ostala je nijema dok je pogledavala između Damiena i mene. “Dobro,” Damien je rekao kimajući. “Ništa ne trebam, pa možemo krenuti.” Automatski sam pozdravila Bronaghu, čvrsto je grleći prije no što sam se okrenula od nje, onda zajedno s Damienom, otišla stazom i ušla u moj auto. Stavila sam ključ u bravu, svezala moj pojas, ali prije no što sam ubacila u brzinu, pogledala sam u Damiena na suvozačevom sjedalu. “Je li ovo dobra ideja?” Usredotočio se na mene. “Samo za sada, zaboravi sve što je izrečeno između nas prošli tjedan i sve što se danas dogodilo. Znam da se brda moraju pomaknuti da bi ispravili stvari među nama, ali noćas, dopusti mi da budem uz tebe. Molim te.” Bilo je to prvi put u dugo vremena da me se nije prisiljavati da budem u Damienovom društvu. “Hvala ti,” rekla sam mu. “Nisam sigurna kako se sada osjećam, da budem iskrena s tobom, ali zaista cijenim to što mi želiš pomoći.” “Pazim na tebe,” rekao je, obećanje u njegovim riječima nije mi moglo promaknuti. “Ti si moja pjegice.” Te četiri male riječi su se omotale oko mog ranjenog srca, i na moje ogromno iznenađenje, zbog njih sam se osjećala malčice bolje. Pogledala sam naprijed, onda opet u Damiena. “Možeš li ti voziti?” upitala sam. “Odvest ću nas u jarak. Um mi je negdje drugdje.” Zamijenili smo mjesta, te u ugodnoj tišini, odvezao nas je do mog stana i parkirao auto na meni doznačeno mjesto. Dok smo se uspinjali k mom domu, Damien me pustio da vodim put jer nikad prije nije bio u mom stanu. Znala 82

Naš svet knjiga sam da je bio u stanu Kanea i Aideen, ali nikad nije bio na mom katu, pa nije bio siguran koji je stan moj. Dok smo se približili vratima mog stana, osjetila sam njegov pogled na meni, pa sam pogledala preko mog ramena, a na moje iznenađenje, Damienove oči su bile na mojoj stražnjici. Pogledao je gore u mene, kao da je osjetio moj pogled na njemu, a umjesto da se posrami što sam ga uhvatila kako bulji, jednostavno mi se nacerio i slegnuo svojim širokim ramenima. Brzo sam pogledala naprijed, osjećala sam kako mi obrazi gore. Kad smo ušli u kuću, upalila sam svjetla i otišla uključiti centralno grijanje. Kad sam ušla u kuhinju, Damien je već uključio čajnik i punio ga vodom. Ostavila sam ga tako i otišla u moju spavaću sobu da se presvučem u pidžamu. Upravo sam završila s presvlačenjem kad sam, odjednom, briznula u plač. Pokrila sam lice rukama i jecala. Moja mama mi je ispunila um, a pomisao na to da je izgubim je bila nepodnošljiva. Boljelo je. Bila sam tako izgubljena u svojoj zabrinutosti i očaju da se nisam ni trznula kad se madrac udubio, a ruke se omotale oko mog tijela. Mogla sam ga čuti kako šapće riječi u moje uho, ali nisam ih mogla razaznati od mog plača. Grlio me, a ja sam sve pustila iz sebe. “Žao mi je,” plakala sam. “Nisam htjela biti uplakani nered.” “Hej,” rekao je Damien odlučno, pritisnuvši usne na moju sljepoočicu. “Ako moraš plakati, onda plači. Ja nikuda ne idem.” Nisam trebala osjećati utjehu zbog te izjave, ali jesam. Nisam bila sigurna koliko smo dugo tako ostali – ja plačući, a Damien me tješeći – ali na kraju sam se uspravila i duboko udahnula. Morala sam se sabrati. Kad god mi je u životu nešto krivo krenulo, moja reakcija je bila da plačem i da se sažalijevam, ali to je bio lanac koji sam morala prekinuti. Pogledala sam u Damiena, a uz svjetlo iz hodnika, mogla sam vidjeti samo dio njegova lica. Ne razmislivši, posegla sam i povukla ga za kosu. “Kad smo bili klinci,” promrmljala sam, “bila sam uvjerena da si izblajhao kosu.” Kad se osmjehnuo, dah mi je zastao. “Zašto?” “Zato.” Slegnula sam ramenima, spustivši ruku. “Imaš isto lice kao Nico, ali drugačiju boju kose. Mislila sam da niste identični ako je tvoja kosa tako svijetla, dok je njegova tako tamna.” “Zar misliš da nismo identični?” 83

Naš svet knjiga Razmislila sam o tome i tada odgovorila, “Da i ne.” “Objasni.” “Obojica imate potpuno isto lice,” počela sam, “ali kad te pogledam, ne vidim Nicu. Glupo zvuči, znam, ali kad god ste nosili kapu u školi i pokušali zavarati druge, mene nikad niste zavarali.” “Hmm,” zamišljeno će Damien. “Sjećam se toga. Uvijek bi bila tako zadovoljna što te nisam mogao prevariti.” Kimnula sam. “Bila sam jako zadovoljna.” Damien me je stisnuo, te je naslonio čelo na moje. Srce mi je počelo nabijati zbog tog dodira, a moje tijelo je počelo drhtati na taj mali pokret intimnosti. “Tada si mi bila savršena,” prišaptao je. “A savršena si mi i sada.” Sklopila sam oči. “Trebali bi otići u dnevni boravak.” “Prije no što upadnemo u nevolje?” Na spomen riječi nevolja, vratila sam se u onu zajedničku noć kad sam ga zamolila da upadne u nevolju sa mnom, upravo prije no što smo se seksali. Trgnula sam se, otvorila oči, te ustala. “Da,” odgovorila sam. “Prije no što upadnemo u nevolje.” Ranije danas, izgubila sam svaku racionalnu misao kad mi se Damien približio. To je rezultiralo poljupcem od kojeg se grče nožni prsti, a koji me je zbunio još više no što sam bila zbunjena. Ako opet doživim takav trenutak s njim u spavaćoj sobi, nevolja će se definitivno dogoditi. Nisam bila dovoljno glupa da bi se pretvarala drugačije, a nisam bila dovoljno glupa ni da mislim da sam emocionalno stabilna kako bih to mogla podnijeti. Damien se nije protivio tome da odemo u dnevni boravak. Mislim da je i on trebao razbistriti glavu, što je bio razlog da se nije borio da se dogodi više između nas u tom trenutku. Uvijek sam mislila da je razborit, ali iz nekog razloga, činilo se da popušta svojim instinktima kad je sa mnom, baš kao što sam ja popuštala mojim kad sam bila s njim. Nisam znala što misliti o tome. “Želiš li malo čaja?” upitao je dok smo se približili kuhinji. “Pristavio sam čajnik.” Cerekala sam se. “Što je tako smiješno?” upitao je, a ja sam čula osmijeh u njegovom glasu. Ušla sam u kuhinju, naslonila se na šank, te prekrižila ruke na prsima dok sam se okrenula licem prema njemu. 84

Naš svet knjiga “Pitati mene ili djevojke želim li čaja je nešto što ti i tvoja braća često govorite,” zamišljeno sam rekla. “Mislim da ste se svi iskvarili.” “Čaj smiruje vas žene,” zezao je Damien. “To je jedini razlog što ga tako puno puta nudimo.” Nasmiješila sam se i odmahnula glavom, zabavljeno. Gledala sam kako mi Damien spravlja šalicu čaja, te se iznenadila kad je dodao tri šećera i baš pravu količinu mlijeka, a da mu nisam trebala ništa reći. Pitala sam se da li me gledao kod Branne ili Bronaghe prije kako si pripremam čaj. Ideja da me on promatrao je uzrokovala da mi drhtaji prođu duž moje kralježnice. Zgrabila sam kekse i tanjure dok je Damien i sebi napravio šalicu čaja, onda odnio obje šalice u dnevni boravak. Jednom kad je sve bilo na stavljeno na stolić, uključila sam televizor i zaokupila se time kako bih imala što raditi. Iznenada sam bila jako svjesna da je Damien u mom stanu, a ja nisam znala što da mislim, niti kako da se osjećam u vezi toga. Jako dugo vremena, bila sam tako sklona blokirati ga, ali večeras, nisam to htjela. Željela sam ga ovdje. “Alannah?” Uplašila sam se. “Da?” “Razgovaraj sa mnom,” rekao je Damien, izravnavši svoje dlanove na svojim jakim bedrima. “Izgledaš kao da ćeš pošiziti.” “Izgledam li?” trepnula sam. “Dobro se osjećam.” Podigao je obrvu. “Ne laži.” Ramena su mi se objesila dok sam podizala koljena na moje grudi i omotala ruke oko njih. “Ovaj prošli tjedan, govorila sam si da postoji razlog zašto smo završili tako kako jesmo,” počela sam. “Moram se podsjetiti što se dogodilo između nas; inače, napravit ću nešto glupo.” “Nešto glupo... kao uzvratiti mi poljubac kad te poljubim?” Progutala sam. “Upravo tako.” “Alannah.” Damien je uzdahnuo dok se naginjao prema naprijed i položio svoje laktove na koljena. “Čekat ću da imaš vremena da procesiraš vijest u vezi tvoje mame, ali želim da znaš da ono što se dogodilo između nas je naša prošlost, ali ne mora biti naša budućnost.” Zastenjala sam i stavila čelo na moja koljena. “Što to uopće znači?”

Naš svet knjiga “Znači,” nastavio je, “da se stvari mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Situacije se mijenjaju. Samo zato što se nešto loše dogodilo između nas prije ne znači da će se opet dogoditi.” To je bio jako veliki ako. Nagnula sam glavu unazad, položivši je na veliki jastuk iza mojih leđa. “Bojim se,” rekla sam naglas. “Zbog tvoje mame?” “Zbog svega,” odgovorila sam. “Moje mame, mog posla... tebe. Jednostavno svega.” “Upravo sada, samo ćemo se usredotočiti na tvoju mamu. Popravljanje stvari između nas se može dogoditi i kasnije, kao i bavljenje tvojim poslom.” Sklopila sam oči na spomen posla. “Sutra imam razgovor s dečkom koji se prijavio za posao mog asistenta. Prošli tjedan sam ga otpilila, a ne mogu opet odgoditi razgovor jer se bojim da će on odustati. On je bio jedina osoba koja se prijavila, a prema njegovom prošlom iskustvu, zaista zna o čemu govori, a to mi treba. Trebam nekoga da se bavi poslovnom stranom, kako bih ja mogla crtati i slikati.” “Ok, dakle, jednom kad razgovor makneš s puta, moći ćeš malo lakše disati?” Kimnula sam. “Onda ćemo se pripremiti za to,” rekao je, trljajući dlanove zajedno. “S čime trebaš pomoć?” Nisam odgovorila. Otvorila sam oči i zurila u strop. “Zašto si ovdje, Damiene?” “Rekao sam ti u autu,” odgovorio je. “Ti si moja pjegice.” “Ne znam što to znači.” “Znači da te imam. Uvijek.” Pogledala sam naprijed i vidjela ga kako intenzivno zuri u mene. “Ne znam zašto,” rekla sam mu. “Nemam pojma zašto želiš išta sa mnom. Bila sam užasna prema tebi od trenutka kad si se vratio u Irsku.” “Da li se ti šališ?” Zadahtala sam. “Da li izgledam kao da provaljujem viceve?” “Onda je to najgluplja stvar koju sam ikad čuo da si rekla.” Usta su mi se naglo otvorila. “Molim?” “Pitati se zašto ja želim bilo što s tobom je nešto što meni nema nikakva smisla,” odgovorio je. “Nisi bila užasna; štitila si se. Postoji razlika.” Pogledala sam dolje. “Bila sam užasno bezobrazna prema tebi.” 86

Naš svet knjiga “I pogledaj koliko si uzrujana znajući to,” rekao je nježno. “Ti nisi zlobna osoba, pjegice. Ti nemaš niti jednu lošu kost u svom tijelu, pa kad ti imalo naginješ prema bezobrazluku, svi znaju da postoji prokleto dobar razlog što se tako ponašaš.” “A ti misliš da je moj razlog bio opravdan?” “I te kako opravdan.” Kimnuo je čvrsto Damien. Protrljala sam glavu. “Ne mogu odrediti da li lažeš ili ne.” “Ne lažem kad se radi o tebi.” Na to sam šmrknula. “Svi lažu o nečemu.” “Izrekao sam jednu laž što se tebe tiče, a to je najveća laž koju sam ikad rekao i zbog toga se najviše kajem.” Mogla sam čuti kucanje vlastitog srca u mojim ušima. “Koja je bila laž?” Damien je otpuhnuo dah. “Jesi li spremna čuti ovo?” Ne. Jedva sam uspjela kimnuti. “Najveća laž koju sam ikad rekao je bila one noći u Tami kad sam ti rekao da te ne želim zadržati.” Nije da te ne mogu zadržati, Lana; već to ne želim. Srce mi se zabilo u grudi, a usta mi se osušila. Riječi koje su me proganjale godinama su iznenada bile neistinite i nisu imale značenje. Nisam znala kako to procesirati. “Nisi znao da će se produžiti ovoliko.” “Ne,” složio se, “ali, bez obzira trajalo to danima ili godinama, ipak sam te povrijedio, i mrzim samog sebe zbog toga.” Namrštila sam se. “Pa, ne mrzim te.” Pogled iznenađenja na Damienovom licu je bio pogled koji nikad neću zaboraviti. “Ne mrziš?” “Damiene,” počela sam. “Da te zaista mrzim, onda ne bih bila tako uzrujana u vezi svega što se dogodilo između nas. Samo sam bila ljuta na tebe, na tu situaciju. To se ponekad može činiti kao mržnja, ali je to bila samo ljutnja.” “Bila je samo ljutnja ili je samo ljutnja?” “Nisam sigurna.” Progutala sam. “Znam da ti je žao zbog svega, rekao si to dovoljno puta i pokazao mi to dovoljno puta otkad si se vratio, ali ne mogu 87

Naš svet knjiga samo pucnuti prstima i pretvarati se da je sve u redu. Voljela bih da mogu, ali ne mogu.” “U redu je,” rekao je Damien, grickajući njegovu donju usnu, oči mu se nijednom nisu maknule s mojih. “Imam vremena čekati da odlučiš.” Trepnula sam. “Što da odlučim?” “Želiš li biti sa mnom?”

Naš svet knjiga

Trenutak čim sam otvorila oči tog jutra, bila sam svjesna događaja iz dana i noći ranije. Izašla sam iz svog stana nakon što sam bila zatvorena u njemu sedam dana zaredom, i u par sati koji su uslijedili, moj život se još jednom okrenuo naglavačke. Damien me ljubio dok nisam mogla jasno gledati, potukao se s Danteom, opet, saznala sam da moja mama ima rak dojke, a Damien, od svih ljudi, je bio taj koji je ostao sa mnom preko noći samo kako ne bih morala biti sama. Bila sam u stalnom stanju zbunjenosti u vezi tog čovjeka. Otišla sam od toga da ne znam što želi od mene da toga da on otvoreno kaže da će me čekati da odlučim da li želim biti s njim ili ne. Da budem u ozbiljnoj vezi s njim. Rekao mi je da je lagao kad mi je rekao da me nije želio kad nam je bilo osamnaest godina. Riječi koje su me progonile danju i noću godinama, iznenada su postale neistinite. Ili je bar rekao da jesu. Još sam bila u stanju šoka u vezi svega toga. Nisam znala kako probaviti to što je govorio... što je zapravo želio. Činilo se kao da to nije stvarno. Nekad davno, da mi je Damien rekao da će me čekati, to bi bio sav moj život, ali više nisam bila dijete. Nisam bila bezbrižna, a moje srce nije bilo novo u toj igri. Kad sam tek upoznala Damiena, nikad me nitko nije poljubio, nikad nisam imala seks, i nikad nisam bila ni blizu tome da osjećam ljubav prema drugoj osobi. Bila sam uvjerena da nisam osjećala ljubav prema Damienu kad mi je bilo osamnaest, ali sam znala da se zaljubljujem u njega kad je sve krenulo nizbrdo između nas. Osjećala sam nešto za njega, nešto veliko. Inače ne bih bila tako uništena zbog njega ovih nekoliko proteklih godina. Damien je otišao iz mog stana davno prije no što sam se ja probudila, a morala sam priznati, osjetila sam veliko olakšanje. Kad sam ušla u kuhinju i vidjela poruku zalijepljenu na poklopcu za tanjur, podigla sam je i nasmiješila se na napisane riječi. Idem kući istuširati se prije posla. Ti se moraš odmoriti, pa te nisam htio buditi, ali sam ti napravio jelo. Pojedi ga. Vidimo se kasnije – Dame. Pusa.

Naš svet knjiga Školarka u meni je htjela zacviliti na pusu nakon Damienova imena, ali žena u meni ju je držala pod kontrolom. Nisam htjela niti trebala nadati se kad je Damien bio u pitanju. Nisam mogla misliti o tome što mi je rekao; morala sam se usredotočiti na veći problem, da moja mama ima rak. Prije no što sam pojela doručak koji mi je Damien pripremio, nazvala sam mamu. “Jutro, dušo,” odgovorila je na treće zvono. “Jutro,” odgovorila sam. “Kako si? Jesi li dobro? Osjećaš li se bolesno? Mogu doći i-” “Medo,” mama me prekinula, smijuljeći se. “Dobro sam, dušo.” Zagunđala sam. “Ne, nisi.” “U redu,” popustila je. “Općenito nisam dobro, ali upravo sada jesam, točno u ovom trenutku, osjećam se dobro.” Grickala sam svoju donju usnu. “Obećavaš?” “Obećavam, medo.” Usne su mi se trznule na taj nadimak. “Ipak ću kasnije doći da te vidim.” “Nakon tvog razgovora s osobom za posao tvog asistenta?” Kimnula sam iako me nije mogla vidjeti. “Da,” odgovorila sam. “Damien mi je sinoć pomogao da se pripremim za ono što želim pitati dečka, pa spremnija neću-” “Čekaj malo.” Moja mama me opet prekinula. “Damien ti je pomogao sinoć?” Čvrsto sam zažmirila, mentalno se udarivši što sam dopustila da mi to izleti. “Nije to velika stvar, mama.” “Prokleto jest,” izjavila je. “Zar nisi baš jučer bila ovdje govoreći mi da spavaš s Aideeninim starijim bratom, te da se Damien potukao s njim zbog toga... a sada je bio s tobom... noću?” Morala sam se prisiliti da se ne nasmijem; moja mama je zvučala tako uzbuđeno zbog moje drame. “Mama-” “Jesi li spavala s njim?” “Ne,” rekla sam s nevjericom. “Kakvom me to ženom smatraš?” “Ženom sa zdravim seksualnim nagonom?” Na to sam se nasmijala. “Ništa se nije dogodilo.” Cerekala sam se. “Svima sam rekla da si bolesna, i malo sam se uzrujala, a on je ostao sa mnom preko noći. Mislim, u drugoj

Naš svet knjiga sobi. Samo je htio biti tamo za mene. Nije mi dao ni nekakav izbor; samo je rekao da ostaje, i to je bilo to.” Mama je zacvilila. “To je slatko!” “Većina majki bi poticale svoje kćeri da pozovu policiju da muškarac s kojim su u čudnom odnosu jednostavno ostane preko noći u stanu s njom ne pitajući ih prvo.” “Kad sam ja uopće bila poput drugih majki?” Mislila sam na to na trenutak, onda sam šmrknula. “Nikada.” “Upravo tako,” rekla je moja mama, a ja sam jednostavno znala da ima osmijeh na svom lijepom licu. “Osim toga, da zaista nisi htjela da on ostane, rekla bi mu to, a prema onom koliko znam o njemu, poslušao bi te.” Uzdahnula sam. “Mrzim kad si u pravu.” “To si naslijedila od svog tate.” Škrgutala sam zubima zbog te usporedbe. “Da, pretpostavljam.” “Nazovi me nakon tvog razgovora.” “Učinit ću i bolje,” rekla sam. “Svratit ću.” “Alannah, obećavam ti, dobro se osjećam.” “Znam,” rekla sam, pokupivši nevidljivu nit s donjeg dijela moje pidžame. “Samo moram biti pokraj tebe. Tako ću se ja osjećati bolje.” “U redu, medo,” rekla je mama. “Vidimo se za nekoliko sati.” Nakon što smo prekinuli, pojela sam svoj doručak, onda isprala tanjur i stavila ga u perilicu suđa. Istuširala sam se, obukla se, te u pokušaju da budem pristojno obučena za poslovni razgovor, izravnala sam svoju kosu i našminkala se. Bila sam užasna u šminkanju. Imala sam hrpu proizvoda koje su me prijateljice natjerale da kupim, ali sam koristila možda tri od njih kad sam odlučila imati nešto na mom licu. Htjela sam koristiti sve moje stvarčice, ali nisam imala vještinu da bi ih znala koristiti. Pogledala sam tisuće tutorijala na YouTubeu, te sam konačno shvatila da gledam ta videa jer volim gledati kako ljudi transformiraju svoja lica, više nego što sam željela nešto naučiti od njih. Pažljivo sam nanijela osnovni premaz i podlogu na moje hidratizirano lice, te sam malom spužvicom nježno to utrljala dok nije izgledalo donekle prirodno. Bar onoliko koliko šminka može prirodno izgledati. Kosa mi je stalno padala na lice, pa sam je gurnula nazad, ali ne prije no što sam se nasmijala na kontrast moje kose i moje kože. Imala sam potpuno crnu kosu i svijetlu put. 91

Naš svet knjiga Jedini komadić kože koji nije bio bijel su bile svijetlo smeđe pjegice koje su se raspršile preko mog nosa i ispod mojih očiju. Pjegice koje su sada bile skrivene pod mojom podlogom. Nanijela sam puder u prahu i ispunila svoje obrve najbolje što sam mogla. Nakon što sam dodala malo maskare, malčice sam konturirala svoje obraze, te stavila malo bronzera da mi lice izgleda toplije, i bila sam spremna. Usne su mi imale prirodan pigment, pa nikad nisam stavljala ništa drugo osim balzama za usne na njih. Nakon što sam promijenila odjeću četiri puta, odlučila sam da ću nositi jedino poslovno odijelo koje sam imala. Bila je to pripijena siva suknja koju su mi roditelji kupili prije nekoliko godina kad sam počela tražiti posao i htjela sam dobro izgledati na razgovorima. Bilo mi je drago da mi još relativno dobro pristaje. Patent se više nije mogao do kraja zatvoriti na mom torzu, ali sam znala da je to zato što sam se malo udebljala tijekom godina. Ako se 11 kg moglo smatrati malo. Kad sam se spremila, zurila sam u sebe u ogledalu. Povlačeći sako do struka, poželjela sam da je duži da mi prekrije kukove. Ja nisam bila Bronagh Murphy. Moja je prijateljica imala oblik pješčanog sata, a ja nisam. Nisam bila sigurna za ime oblika tijela koji sam ja imala. Grudi mi nisu bile velike, ali nisu bile ni male, a struk mi je bio manji od kukova, ali ne puno. Kukovi su mi bili malo preširoki, a bedra su mi bila “bujna”. Tako je Nico rekao kad sam jednom u njegovom prisustvu spomenula koliko sam mrzila njihovu veličinu. “Bujno” je navodno bilo dobro, ali ja nisam tako mislila. Osjećala sam da bi bila puno sretnija s mojim tijelom da nemam ljubavne ručke. Moje tijelo je bio ogroman faktor u tome zašto skoro nisam završila s Danteom, s obzirom na to kako je on bio zategnut. Uvijek sam se osjećala nesigurno u vezi toga, ali Dante me uvjerio da sam seksi, te da je moje tijelo materijal za “spank bank”.4 Nisam bila sigurna da mu to vjerujem, ali je obožavao moje tijelo kad smo bili zajedno, a po pogledu u njegovim očima kad me vidio golu, znala sam da nije lagao kad je rekao da smatra da sam seksi. Voljela bih da sam ja vidjela ono što je on vidio, ali nisam. Grickala sam svoju usnu, zgrabila sam moj mobitel i odlučila pitati Bronaghu za mišljenje preko Face Timea. Nico se javio, njegovo nasmiješeno lice je ispunilo moj ekran. 4

Zbirka mentalnih slika na koje se misli kad se masturbira

Naš svet knjiga “Bok, ljepotice.” Pucnula sam jezikom. “Reći ću Bee da si me tako nazvao.” “Samo izvoli. Ona se slaže sa mnom.” Usne su mi se trznule. “Gdje je ona? Trebam njeno mišljenje u vezi moje odjeće.” “Zar moje mišljenje ništa ne vrijedi?” “Ne, zato što ćeš mi jednostavno reći da izgledam lijepo.” “Ti jesi lijepa.” Nasmiješila sam se. “Gdje mi je prijateljica?” “Bronagh!” urlao je Nico. “Alannah je na telefonu i želi tvoje mišljenje u vezi njene odjeće.” Trznula se. “Imaš velika usta.” “Glasno je jedini jezik koji Bronagh razumije.” Nasmijala sam se, a nedugo potom, Nicovo zgodno lice je zamijenilo Bronaghino prekrasno lice. “Hej, kako si? Jesi li dobro? Želiš li-” “Bronagh,” prekinula sam je, smijuljeći se. “Dobro sam trenutno.” “A tvoja mama?” upitala je. “Jesi li uopće razgovarala s njom danas?” “Da, i rekla je da je i ona dobro.” “To je dobro.” Kimnula je Bronagh. “Mislim to što se ona osjeća dobro.” “Da, jest.” “Dakle?” Nacerila sam se. “Dakle?” “Što se dogodilo s Damienom sinoć?” upitala je, ne trateći vrijeme. “To što ne znam me ubijalo.” “Ništa se nije dogodilo.” “Alannah!” “Što? Doslovno se ništa nije dogodilo. Plakala sam mu na ramenu zbog moje mame, onda mi je pomogao da sastavim pitanja za moj razgovor. Otišao je dok sam se probudila jutros.” Bronagh se namrštila. “Mislila sam da te je možda poljubio ili... nešto.” Nisam htjela znati što je to “nešto” značilo. “Poljubio me kad sam jučer otišla po moj auto u radionicu, pa-” “Što?” Poskočila sam na jačinu njenog povika. “Damien te jučer poljubio?” upitala je s nevjericom. “To je moj dečko!” urlao je Nico u pozadini. 93

Naš svet knjiga Zagunđala sam. “Zvala sam te za mišljenje o onome što ću obući za razgovor, ne da razgovaramo o Damienu.” “Da, ali-” “Hej, imali koga?” Alec. “Nema, gubi se,” urlala je Bronagh. “Upravo sam usred važnog razgovora.” Bronagh je okrenula mobitel, kako bih mogla djelomično vidjeti Aleca, kad je ušao u njenu kuhinju s Georgie u svojim rukama. Mogla sam vidjeti samo njene debeljuškaste nožice, ali mogla sam čuti njeno brbljanje u punoj jačini. “Vraćam ti tvog potomka. Pelena joj je puna.” “I nisi je mogao promijeniti?” upitao je Nico, uzimajući svoje dijete. Bronagh je pomakla telefon i mogla sam vidjeti kako Nico ljubi Georgieno lice, zbog čega je zacvilila od užitka. “Mogao sam.” Slegnuo je ramenima Alec. “Nisam htio.” “Ti si tip osobe ponedjeljak ujutro, Alec Slater.” Korila ga je Bronagh. “Krivo!” uzviknuo je. “Ja sam očito petak!” “Ha!” Bronaghin smijeh je izazivao. “Ti si najdalje moguće od petka!” “Tvoje riječi,” rekao je Alec, držeći se za prsa glumeći bol. “Ranjavaju me.” Moja prijateljica je krenula prema njemu, kamera je pokazivala njene noge kad joj se ruka spustila sa strane. “Ja ću te jebeno raniti!” Iz kuta iz kojeg sam mogla sada gledati, Nico je stavio ruku oko njenog struka, pažljivo izbjegavajući njen trbuh, te je privukao uz svoje tijelo, cereći se preko njene glave svom starijem bratu. “Pusti me!” “Jok,” odgovorio je Nico, naglašavajući K. “Trudna si, a on mora ostati živ kako bi svjedočio rođenju svog prvog djeteta.” Bronagh je skoro zarežala. “Dobro,” popustila je, “ali neće živjeti dovoljno dugo da začne drugo.” “To je pošteno.” “Halo?” uzdahnula sam. “Ja sam još uvijek ovdje, znate?” “Je li to Lana?” Alannah.

Naš svet knjiga “Sranje,” rekla je Bronagh i onda se vrpoljila dok je podizala mobitel kako bih joj sada mogla vidjeti lice i Nicova prsa dok je stajao iza nje. Mogla sam čuti Georgie, ali je nisam mogla vidjeti. “Oprosti, Alec je došao i iživcirao me.” Nacerila sam se. “To je njegov talent.” “Popuši mi, Ryan,” urlao je Alec. Frknula sam dok sam okrenula kameru i uperila je u moje ogledalo u punoj dužini. “Iskreno mišljenje, Bee.” “Koje sranje, Alannah,” zazviždala je. “Izgledaš kao seksi knjižničarka.” “Začepi.” Porumenila sam. “Ne izgledam.” “Ona ne laže, Lana,” Nico se priključio, onda je Alec rekao, “Pa, pojebi me sa strane, izgledaš doslovno grešno.” Okrenula sam ekran nazad prema mom licu, ali prije no što sam mogla prozvati dečke zbog njihovih sranja, Bronagh je rekla, “Šminka ti je jako lijepa!” Raspoloženje mi se poboljšalo. “Misliš? Potrudila sam se najbolje što sam mogla.” “Izgledaš prelijepo.” Moja prijateljica se blještavo smiješila. Oklijevala sam. “Nije malo previše?” “Ne, ti si ta koja intervjuira dečka za posao. Izgledaš kao profesionalna žena kakva i jesi.” “Profesionalna žena koja uzrokuje erekciju.” Bronagh je udarila Aleca za mene. “Moram ići, ali svratit ću kad se budem vraćala kući.” “I bolje ti je,” upozorila me Bronagh. “Imamo puno za razgovarati.” Kimnula sam. “Jasno, šefice.” Pozdravile smo se, te prije no što sam se i snašla, bila sam u mom autu vozeći se u grad. Stalno sam ponavljala pitanja koja sam uvježbala ponovo i ponovo u mojoj glavi, dok sam pogledala u ime kandidata na naslovnici mojih papira. Morgan Allen. Onda sam morala ponoviti to ime ponovo i ponovo kako ga ne bih zaboravila kad ga upoznam. Sat vremena nakon što sam krenula, sjedila sam u relativno velikom kafiću, pijuckajući šalicu čaja. Zijevnula sam po šesti put dok sam čekala da se Morgan Allen pojavi na razgovoru. Nije trebao početi još slijedećih petnaest minuta, ali sam se nadala da će se pojaviti ranije samo kako bih obavila taj sastanak. Bila sam nervozna. Nikad prije nisam intervjuirala nekoga da radi za mene, pa sam se ponašala 95

Naš svet knjiga potpuno instinktivno kad se radilo o pitanjima koja sam pripremila. Prošla sam kroz pitanja koja sam smislila s Damienom u ne znam kojoj količini vremena, onda sam uzela svoj mali blok za crtanje i počela skicirati, kad je sjena pala preko mog stola. “Gospođice Ryan?” Podigla sam pogled s mog bloka za crtanje i zvučno udahnula kad su mi oči pale na dobar primjerak ispred mene. Čovjek ili bog – zaista je izgledao kao grčki bog – gledao je dolje u mene s ljubičastim očima. Logički sam znala da ne postoji tako nešto kao što su ljubičaste oči, ali pigmentacija šarenice njegova oka je bila tako svijetla, da je nisam mogla nazvati nijednom drugom bojom. Zurila sam u njega i njegove oči dugo vremena, tako dugo da je pročistio grlo i posegao, te se u neugodi počešao po vratu. Osjetila sam kako mi se obrazi rumene od vrućine. “D-da?” promucala sam. “Hej.” Ljubičaste Oči su se nasmiješile, otkrivajući ravne biserno bijele zube. “Ja sam Morgan Allen, ovdje sam zbog-” “Razgovora,” završila sam s nervoznim cerekom. “Naravno, jako mi je žao što sam bila čudna i zurila u vas; samo... imate jako svijetle oči.” “Izgledaju strašno, zar ne?” “Strašno?” ponovila sam. “Pokušajte s prokleto kul. Jesu li to kontaktne leće?” Morgan je odmahnuo glavom. “Ne, to je moja prirodna boja očiju, vjerovali ili ne. Takve su jer u mojim očnim šarenicama ima malo ili nimalo boje, pa izgledaju kao nijansa ljubičaste. To je genetska mana. Ja sam praktički mutant.” “Voljela bih da ja imam genetsku manu od koje bi mi oči bile ljubičaste,” promrmljala sam. “Sve što sam ja dobila su nožni prsti s plivaćom kožicom.” Morgan se nasmijao. Nisam znala da li se smije meni ili ne, ali nisam ni htjela znati. “Operirala sam ih kad sam bila mala,” brzo sam dodala. “Sad izgledaju kao obični nožni prsti. Nema više plivaće kožnatosti.” “Kožnatosti?” upitao me Morgan, gledajući u mene kao u čudno deformiranog psa u utočištu kojeg nitko ne želi.” “Žao mi je,” rekla sam, osjećajući da mi se vrućina širi po cijelom licu. “Pravim budalu od sebe. Molim vas, sjednite.” “Hvala,” rekao je Morgan i sjeo preko puta mene. “I samo da se zna, imati malo kožnatosti je kul. Mogli bi biti plivati brže od mene u situaciji gdje nas 96

Naš svet knjiga morski pas naganja, te moramo otplivati. Mene bi prvog ulovio, a to bi bila prednost za vas.” Zurila sam u Morgana nekoliko sekundi, onda prasnula u smijeh. “O, moj Bože,” smijuljila sam se i pokrila usta rukom. “Vi ste čudniji od mene!” “Hej!” uzdahnuo je, praveći se da je uvrijeđen. “Pokušavao sam učiniti da se osjećate bolje zbog buljenja u mene i slinjenja.” “Nisam slinila!” Obrisala sam bradu samo kako bi bila sigurna, a Morgan se nacerio. “Jesam vas.” Pokušala sam se ne nasmijati dok sam bijesno gledala u njega. “Vi shvaćate da imam moć da vam ne dam ovaj posao, zar ne?” “Da, ali onda bi se morali zadovoljiti s nekim s običnom bojom očiju, a što bi bilo zabavno u tome?” O, bio je dobar. “Pretpostavljam,” zamišljeno sam rekla. “Boja očiju znači sve kad se radi o dizajnu.” “Bolje vam je da me onda brzo zgrabite, jer sam čuo da ovih dana hrpa drugih dizajnera zapošljava.” Šmrknula sam. “Ovo postaje sve gore i gore za vas,” rekao je Morgan odmahujući glavom. “Zurite, slinite, nekad ste imali plivaću kožicu između nožnih prstiju, a sada šmrkate dok se smijete? Kod vas popis nema kraja, ha?” Uzela sam svoj ubrus i bacila ga na njega. Uhvatio ga je prije no što ga je mogao udariti u lice, a imao je ubojiti osmijeh na njemu dok je to činio. Tek u tom trenutku sam shvatila da flertuje sa mnom, a ja sam mu uzvraćala flertom. Nisam to namjeravala, ali njegova ležerna aura me je opustila. Pročistila sam grlo, uspravila se, te potapšala moje papire. “Vrijeme za intervju.” Sjeo je uspravno. “Spreman sam.” “Zbog čega ste se prijavili za posao asistenta?” “To je lako,” rekao je Morgan. “Veliki sam obožavatelj vašeg rada i pratim vas, odnosno vaš rad, dugo vremena. Kad sam vidio da tražite asistenta, odmah sam iskoristio priliku da se prijavim. Također, znam i crtati, te sebično, nadao sam se da ću nešto i naučiti od vas kao i raditi za vas.” Usne su mi se razdvojile. “Želite učiti od mene?” “Definitivno. Vaš rad inspirira.” 97

Naš svet knjiga Osjetila sam da su mi se obrazi zarumenili od vrućine. “Hvala vam,” promrmljala sam prije no što sam pogledala u pitanja koja sam pripremila za njega. “Svjesni ste što će vaš posao uključivati?” Kad sam pogledala opet gore, vidjela sam da kima glavom. “Cjelokupno upravljanje poslovanjem.” “I mislite da ćete to moći obavljati?” upitala sam. “Broj poslovnih ponuda koje sam primila proteklih godina se utrostručio i jedva stignem sve ih pročitati dovoljno da se mogu organizirati i odlučiti koji su mi projekti koji me zanimaju prioriteti.” “Možemo razviti sustav,” rekao je Morgan. “Jednom kad shvatim kakve vrste projekata vas privlače, mogu ih kategorizirati u one koji su prioriteti i one koji to nisu.” Kimnula sam i pogledala opet u moja pitanja. “Rekli ste mi da imate iskustva, a i pročitala sam što ste prije radili, ali što mislite kako možete pridonijeti mom poslu?” “Snažnu radnu etiku kojom će vaša tvrtka postići efikasnost,” odgovorio je Morgan. “Radit ću sve što vas trenutno odvlači od crtanja, i poboljšat ću to.” Podigla sam pogled i nacerila se njegovom samopouzdanju. “Kako poboljšati?” “Vaš je rad izvanredan, ali dosad, nemate baš dobar marketing.” “Poslovne ponude su mi se utrostručile u prošloj godini,” ponovila sam. “Po tome se čini da je marketing sasvim u redu.” “Ali, to ide preko riječi i osobnih preporuka, točno?” Oklijevala sam. “Pretpostavljam.” Morgan je kimnuo. “To je fantastično, ali ja mogu podići marketing na veću razinu i doći do ljudi koji vas ne znaju s Adama. Oglašavanje je ključ uspjeha u grafičkom dizajnu. Moramo vaš posao gurnuti pod nos vašim potencijalnim klijentima. Morate biti izbirljivi i ciljati na projekte koji će biti uspješni u njihovim kampanjama. Vidio sam vaše dizajne za naslovnice knjiga, ali samo jedna od njih je postala relativno uspješna.” “Dakle, mislite da bih trebala raditi na projektima koji bi bili uspješniji na njihovom vlastitom tržištu kako bih privukla pažnju na moje dizajne?” “Upravo tako.” Kimnuo je. “Ne kažem da ne bi trebali raditi na drugim projektima jer uspjeh može doći od bilo kuda, ali upravo sada, morate učiniti svoje ime poznatim.” Kimnula sam, shvativši da se slažem s njim. 98

Naš svet knjiga “To je druga stvar,” rekao je pažljivo. “Vaše poslovno ime.” Namrštila sam se. “Što ne valja s Go – to Designs?” “Neobično je, ali nije nešto što odražava vaš talent na prvi pogled. Trebate poslovno ime koje će natjerati ljude da si uzmu vremena da kliknu na vašu web stranicu ili na stranice društvenih medija. Ime će ih privući, a vaši dizajni zadržati njihov interes. Vi niste tipična grafička dizajnerka. Ne koristite tuđe prikaze da bi kreirali dizajn; vi crtate i radite nešto potpuno originalno. Vaši prikazi ne izgledaju kao da su nacrtani, ukoliko to klijent ne želi. Vaši dizajni izgledaju kao fotografije prije no što ih skenirate u kompjuter, a mi moramo reklamirati taj talent.” Osjetila sam da mi uši gore od pohvala. Podigla sam svoju šalicu čaja i malo otpila. “Pretpostavljam da imate neka imena na umu?” Morganove usne su se trznule. “Nekoliko.” “Da ih čujemo onda.” “Pod nekoliko, zapravo mislim jedno.” Nasmijala sam. “Recite.” “Enigma Creations.” Trepnula sam. “Ja... zapravo mi se to stvarno sviđa.” “Briljantno.” Nasmiješio se Morgan. “Vaši dizajni su mi ponekad misterija jer kad nešto crtate, izgleda tako živopisno da se moram podsjetiti da ste to nacrtali rukom.” Grickala sam unutrašnjost mojih obraza. “Hvala, mislim da je Enigma Creations savršeno.” “Drago mi je da tako mislite.” Prošla sam još nekoliko pitanja s Morganom, a što je više govorio, više sam htjela prekinuti njegovu priču i ponuditi mu cijeli posao. Do onda kad sam ga pitala posljednje pitanje, cerila sam se kao budala. On mi je uzvraćao osmijeh. “Znači li taj osmijeh da sam dobio posao?” “Definitivno znači.” Morgan se ozario. “Smrtonosno.” “Pretvorit ću svoju drugu sobu u ured, pa ću s vremenom imati mjesto gdje ćete moći dolaziti raditi. Isprva sam namjeravala da radite kao online upravitelj svega, ali mislim da bi s radnim prostorom sve bilo bolje. Da li vam to odgovara?” “Ni ne znate koliko.” 99

Naš svet knjiga Dogovorili smo njegovu plaću i radni raspored, a onda smo malo čavrljali. Saznala sam da Morgan ime dvadeset i jednu godinu, te da je porijeklom iz Finglasa, ali se preselio u Tallaght sa svojim roditeljima kad je bio dijete. Kao i ja, pohađao je Dublinski institut za dizajn i upravo je diplomirao kao prvostupnik u umjetničkom dizajnu. Bio je jedinac i nije bio baš jako blizak sa svojim roditeljima. Nakon što sam ispila još jednu šalicu čaja, a Morgan je popio kavu, ustali smo kako bi otišli iz kafića. “Sutra ću vam poslati email, i možemo sve proći i napraviti promjene koje smo danas raspravili.” “Zvuči dobro, upravo smo završili na vrijeme za sastanak s mojom djevojkom.” Rekao je Morgan, namještajući remenje torbe na svojim ramenima. “Čut ćemo se sutra, gospođice Ryan.” “Molim te, zovi me Alannah.” “Alannah,” nasmiješio se Morgan naklonio se glavom. “Hvala ti što si mi pružila priliku, neću te iznevjeriti.” Htjela sam mu ponuditi prijevoz, ali sam odustala od toga. Nisam htjela odmah se sprijateljiti s Morganom; moj posao je bio na prvom mjestu, a on je sada bio moj zaposlenik, pa sam morala održati granice. Kad smo se razdvojili, gledala sam kako odlazi, te sam primijetila da je grupa djevojaka i žena zastala i usredotočila se na njega dok je stavljao svoje slušalice u uha. Nasmiješila sam se i odmahnula glavom, pitajući se da li on zna koliko je zgodan. Dok sam otišla na parkiralište na više katova po svoj auto, telefon mi je zazvonio. “Hej, mama,” rekla sam kad sam se javila. “Jesi li dobro?” “Dobro sam. Samo zovem da ti kažem da tata i ja idemo u kupovinu, pa neću biti kod kuće ako svratiš.” Namrštila sam se. “U redu, hoćeš li biti kod kuće sutra?” “Aha.” “Svratit ću onda,” rekla sam. “Nazvat ću te večeras prije no što odeš spavati. U koje vrijeme misliš da će to biti?” “Ne moraš me zvati, dušo.” Ušla sam u svoj auto. “Želim to.” Mama se nasmijala. “Obično zaspem do pola deset.” “Nazvat ću petnaest minuta prije toga.” “U redu,” rekla je. “Kako je prošao intervju s onim dečkom?”

100

Naš svet knjiga “Briljantno.” Ozarila sam se. “Zaposlila sam ga i jako mi je drago zbog toga. Uzbuđena sam jer ima super ideje za posao.” “Presretna sam zbog tebe, dušo.” “Hvala, mama.” “Kasnije ću razgovarati s tobom.” “U redu, bok. Volim te.” “I ja tebe volim, medo.” Kad smo prekinule razgovor, odvezla sam se nazad do Tallaghta i krenula prema Bronaghinoj kući. Bila sam zadovoljna što ne vidim auta parkirana u dvorištu osim Nicovog, jer je to značilo da nitko drugi nije u kući s njima. Voljela sam naše društvo, ali toliko je naraslo tijekom godina da smo se rijetko ja i Bronagh mogle same družiti. Kad sam parkirala svoj auto na prilazu, krenula sam prema ulaznim vratima. Upravo sam htjela pokucati, ali sam odlučila da prvo probam kvaku i bilo mi je drago kad sam vidjela da je popustila i vrata se otvorila. Nisam ni razmišljala o tome da se najavim. Dnevni boravak je bio prazan, pa je slijedeće očito mjesto koje bih trebala provjeriti bila kuhinja. “Hej, Bee,” rekla sam gurnuvši i otvorivši vrata. “Čekaj samo kad ti ispričam o – OMOJBOŽE!” Vrisnula sam, Bronagh je vrisnula, a Nico se nasmijao. Trenutno, moja najbolja prijateljica je bila sagnuta preko kuhinjskog stola sa svojim trapericama i gaćama spuštenima do gležnjeva. Nicovo čvrsto golo dupe je bilo izloženo da svi ili samo ja, mogu vidjeti, a njegove traperice su bile spuštene dolje do pola njegovih bedara. Nisam nimalo sumnjala, po položaju u kojem je bio iza Bronaghe i stiska koji je imao na njenim golim kukovima, gdje mu je bio ostatak tijela. “O, Isuse Kriste!” problijedjela sam. “Jako mi je žao.”

101

Naš svet knjiga

Moram si dezinficirati oči. Ta pomisao je divljala u mojoj glavi dok sam zatvarala kuhinjska vrata jako ih zalupivši, okrenula se i otrčala niz hodnik, samo da bih naletjela na mišićavo tijelo kad sam otvorila ulazna vrata. Jauknula sam i odmah pala unazad, samo da bi u zraku bila uhvaćena, okrenuta i pritisnuta uz čvrsto tijelo, kad sam pala na pod. Udarac je izbio zrak iz mene, pa kad sam uzdahnula, osoba koja je bila poda mnom se borila da nas posjedne. “Alannah, jesi li dobro?” Damien. Jednom kad sam udahnula nekoliko puta, uspjela sam ustati uz Damienovu pomoć kad je on ustao. “Dobro sam,” zakreštala sam i onda pogledala u moju suknju. “Sranje, jesam li je poderala?” Okrenula sam se kako bi Damien mogao vidjeti jesam li uništila svoju suknju, a kad nije odgovorio, rekla sam, “Damiene, jesam li je uništila?” Pročistio je grlo. “Savršena je.” Otpuhnula sam dah olakšanja. “Hvala Bogu, to je jedino odijelo koje imam.” Podigao je pogled do mog lica, a onda zastao. “Što je sa svom šminkom?” “Što nije u redu s njom?” Zaškiljio je. “Ne mogu ti vidjeti pjegice.” “Pa?” “Pa, volim kad ih mogu vidjeti. Lijepe su, ti si lijepa bez svega... toga.” Čuvši kako me naziva lijepom je uzrokovalo da leptirići trepere u mom trbuhu. “Da li to znači da me šminka čini ružnom?” “Ne!” usprotivio se Damien. “Dobro izgledaš. Valjda sam samo navikao da je ne nosiš. Izgledaš savršeno u svakom slučaju, ali... volim kad ti mogu vidjeti pjegice.” Te proklete pjegice. “Samo sam je nanijela za moj intervju kako bih izgledala sređena.”

102

Naš svet knjiga Krenula sam prema kuhinji kad sam se mogla zakleti da sam čula jecaj užitka, a moji su se obrazi zažarili. Zbog podsjetnika na ono od čega sam uopće i pobjegla i zbog čega sam se zaletjela u Damiena, trznula sam se. “Moram ići,” rekla sam i pokušala gurnuti Damiena, ali mi on nije dopustio. “Ne,” rekao je čvrsto. “Prvo mi reci što nije u redu.” Otpuhnula sam. “Ono što nije u redu je da ga moja najbolja prijateljica prima kao šampion, a kao šlag na kraju, vidjela sam golo dupe tvog brata!” Damien je zurio dolje u mene na trenutak, onda se nasmijao. Jako. “Naletjela si na Dominica i Bronaghu dok se seksaju?” upitao je, ramena su mu se tresla. Stavila sam ruke na moje goruće obraze. “Da,” odgovorila sam. “I nikad neću niti jednom od njih moći pogledati u oči.” Nastavio se smijati, a tek sam tada shvatila koliko smo stajali blizu jedan drugome. Koraknula sam unazad, nadajući se da nisam preočita u tome da mi treba prostora, ali po stiskanju Damienove čeljusti, primijetio je moje namjere. “Kako je prošao tvoj razgovor?” upitao je, gurajući ruke u džepove svojih traperica. Živnula sam. “Prošao je briljantno. Morgan je upravo ono što mi je trebalo.” Na Damienovu podignutu obrvu, dodala sam, “On će mi jako puno pomoći s poslom. Stvarno će skinuti veliki teret s mojih leđa.” “Drago mi je,” rekao je tada. “Sve zbog čega ćeš imati manje tereta na svojim ramenima je dobro.” Kimnula sam složivši se, ali sam se smrzla kad su se kuhinjska vrata otvorila. “Je li ona još uvijek ovdje?” Sklopila sam oči. “Ostani gdje jesi, čvrsto dupe.” Blizanci su se nasmijali. “Ubuduće ću vikati kad ulazim u ovu kuću kako se ovo više nikad ne bi ponovilo,” rekla sam, otvarajući moje oči. “To je slika koju nikad neću moći izbrisati.” “Alannah, dođi ovamo.”

103

Naš svet knjiga Zaobišla sam Damiena i zaklonila oči rukama dok sam prošla pokraj Nice, što su blizanci smatrali urnebesnim. Kad sam bila u kuhinji, zatvorila sam vrata za sobom, i izdahnula duboki dah. “Zaista sam trebala pozvoniti.” Bronagh se cerekala. “Oprosti zbog toga.” Pogledala sam u nju i nacerila se. “Da, izgledaš kao da ti je stvarno žao.” Izgledala je potpuno opušteno i zadovoljno s razbarušenom kosom. Zamahnula je u mom smjeru jer sam joj se cerila, praveći veliku dramu oko toga da ne sjednem ni blizu mjestu gdje je ona bila nedavno sagnuta, a to ju je jako nasmijalo. “Izgledaš nestvarno,” komentirala je Bronagh, oči su lutale mojim odjelom. “To odijelo ti savršeno stoji.” Nasmiješila sam se. “Hvala, gdje je Georgie?” “S Alecom i Keelom. Većinu dana je odvode i dovode kod njih. Keela se osjeća jako majčinski u zadnje vrijeme i često želi uzeti djecu. Alecu je to u redu, zato što kaže da trebaju praksu za vrijeme kad se dijete rodi.” “To je slatko.” Bronagh je kimnula složivši se. “Kako je prošao sastanak?” “Briljantno,” cvrkutala sam. “Zaista sam zadovoljna s Morganom i jako uzbuđena da počnem raditi s njim.” Bronagh je podigla obrvu. “Je li zgodan?” “Zašto?” “Samo pitam.” “Pa, da, je.” “Koliko je star?” “Dvadeset i jednu godinu.” “Odakle je?” “Finglas, ali se preselio u Tallaght kad je bio dijete.” “Ima li ribu?” Nasmijala sam se. “Nisam ga to pitala, njuškalo, ali da, ima. Spomenuo ju je u razgovoru.” Bronaghine usne su se stisnule. “Ok, prijeđimo na bolji razgovor.” “Krećemo.” Bronagh nam je pripremila čaj i onda rekla, “Reci mi sve i ništa ne izostavljaj.” “Bronagh, ništa-” 104

Naš svet knjiga “Da nisi,” prekinula me i onda spustila glas. “Rekla si da te je Damien poljubio jučer.” Zarumenila sam se na tu uspomenu. “Jest.” “Kakav je bio?” Razmislila sam o tome na minutu, a onda uzdahnula. “Svija nožne prste.” Bronagh je zacvilila. “To su najbolje vrste poljubaca.” “To je bilo tako neočekivano. Nisam shvaćala što se dogodilo, onda iznenada, njegove usne i ruke su bile na meni, a ja sam ga ljubila kao izgladnjela žena.” “To je tako seksi.” Oblizala sam usne. “Da on nije prekinuo poljubac, ne bih stala.” “Koje sranje.” Prišla je stolu, noseći naše šalice čaja. Igrala sam se ručkom moje šalice kad ju je stavila pred mene, prije no što je sjela meni nasuprot. Nisam je mogla gledati dok smo razgovarale o tome, jer me je bilo previše sram. Obično, naši razgovori o seksu ili ljubljenju su se uglavnom odvijali tako što je Bronagh pričala, a ja slušala. “Izgubim svaku racionalnu misao kad je on blizu mene,” priznala sam. “Kao da moj um jednostavno zaboravi dramu između nas.” “I kako se osjećaš u vezi toga?” Zagunđala sam. “Još više zbunjeno.” “Sviđa ti se.” To nije bilo pitanje. “Da,” priznala sam šapatom. “Ali, to ne znači ništa jer ne mogu otpustiti prošlost.” Bronagh nije ništa rekla. “Postaje gore,” rekla sam. “Kako?” “Rekao... rekao je da će čekati da odlučim da li želim biti s njim.” “O, Lana.” Osjetila sam kako su mi oči zasuzile. “Znam,” rekla sam, trljajući oči kako bih spriječila da glupe suze padnu. “Želim mu vjerovati, i želim vjerovati da će sve biti drugačije nego kao kad smo bili djeca, ali jednostavno se previše bojim. I znam da vi svi vjerojatno mislite da je već stvarno vrijeme da to prebolim i slažem se, ali kao da moje srce jednostavno... ne može.” 105

Naš svet knjiga Pogledala sam gore u moju prijateljicu kad je posegla, pokrila moje ruke svojima i stisnula ih. Oči su me pekle, a kad je nekoliko kapljica palo na moje obraze, brzo sam ih obrisala. Silila sam se da ih ne padne više jer sam znala da ako me ijedan od blizanaca vidi da plačem, neću moći otići iz kuće dok im ne kažem zašto. “Mislim da bi trebala pokušati,” nježno je rekla Bronagh. “Pokušati što?” šmrcala sam. “Mislim da bi trebala pokušati i vidjeti što će se dogoditi između tebe i Damiena.” Pogledala sam ju, oči su mi bile raširene. “Žalit ćeš zauvijek ako to ne učiniš. Znam da hoćeš.” I ja sam to, također, znala. “Uvijek sam bila tako jako protiv te mogućnosti, ali čuvši ih kako kažu da je on zainteresiran mijenja stvari.” Bronagh je kimnula složivši se. “Misliš li da će ići polako?” upitala sam. “Uz to što mi je mama bolesna, a tata lažljivi gad, ne mogu sada ući u pravu vezu. Nisam dovoljno emocionalno stabilna za to.” “Dušo, Damien će se kretati puževim korakom ako pomisli da ima šansu s tobom.” Avetinjski osmijeh je dotakao moje usne. “Ja ću... razgovarat ću s njim u vezi toga.” Bronagh je zacvilila i veselo pljeskala rukama kao tuljan na nastupu, a to me nasmijalo. Oba naša pogleda su poletjela na vrata kad su se iznenada otvorila i Damien u ušao s Georgie u svom naručju. Uspravila sam se i brzo obrisala moje obraze kako bi se pobrinula da nema preostalih suza. “Ova mala ljepotica je upravo stigla doma i mislim da je gladna.” Bronagh je ustala i krenula prema hladnjaku iz kojeg je izvadila tupperware posudu, onda skinula poklopac s nje i stavila je u mikrovalnu. “Smiksala sam joj ovo jutros. Hoćeš li je staviti u njenu visoku stolicu?” “Može.” Damien je otišao prema stražnjim vratima gdje se nalazila Georgiena visoka stolica, a što sam duže zurila u njega, kako je stavlja u stolicu i veže remenje oko nje, to sam bila nervoznija u vezi razgovora s njim. “Dame.” Pogledao me, njegove sive oči su izgledale skoro srebrno na svijetlu. Njegova šljiva na oku je činila da mi se želudac steže, a nisam znala zašto jer 106

Naš svet knjiga je to bila samo modrica. Nešto nije bilo u redu sa mnom što sam nalazila da je on seksi na grub način zbog nje. “Hmm?” “Možemo li razgovarati... kasnije?” Ukočio se. “Razgovarati?” Kimnula sam. “Kasnije.” Trepnuo je nekoliko puta, onda je polako klimao glavom. “Hvala,” rekla sam, izdahnuvši dah. Damien je pročistio grlo, onda se okrenuo Bronaghi, a iz nekog razloga, znala sam da što god da je on htio upravo reći je bilo kako bi maknuo spoznaju koja je iznenada ispunila sobu. “Dominic je rekao da praviš pizzu za večeru.” Bronagh ga je pogledala dok je vadila Georgienu večeru iz mikrovalne i kušala je. “Pravim.” Pogledao je okolo, prije no što se usredotočio na nju. “Ništa ne osjećam.” Prebacila sam pažnju na Bronaghu, te sam gledala kako su joj se oči lagano suzile. “Moram otići u Dunnes i kupiti pizze prije no što ih ispečem. Još je rano.” “Ah,” zagunđao je. “Dakle, neće biti hrane do kasnije.” “Pazila bih se da sam na tvom mjestu.” Damien je zatreptao prema Bronaghi. “Što sam učinio?” “Malo si pretjerao postavljajući pitanja kao pračovjek,” odgovorila sam umjesto moje prijateljice. “To je ono što radiš.” Bronagh je pucnula prstima kad sam završila i rekla, “Točno.” “Pračovjek?” nacerio se Damien. “Ako lupim šakom o stol, da li to znači da ćeš mi napraviti sendvič?” Položila sam bradu na dlanove, gledajući scenu koja se odigravala preda mnom s velikom zabavljenošću. “Još samo jedna riječ,” Bronagh je upozorila Damiena opasno mu zaprijetivši prstom. “Još jedna riječ i neću oklijevati da te zadavim.” “Da me zadaviš?” podigao je obrvu. “Možeš li uopće doseći moj vrat?” “Ti si pravi primjer!” zasiktala je Bronagh, ruke su joj poletjele na njene kukove. “Čega?” “Visoke osobe koje se ponaša kao jebeni kreten!”

107

Naš svet knjiga Damien se nasmijao, ja sam šmrknula, a Bronagh je bijesno gledala. Gledala sam je kako se vraća miješanju Georgiene hrane, a kad je ostala tiha duže od deset sekundi, rekla sam, “Mislila sam da ćeš ga zadaviti ako kaže još samo jednu riječ? Rekao ih je deset.” “Isuse, Lana,” ukorio me Damien, ali sam znala da je to bilo zaigrano. “Potpiši mi smrtovnicu, hoćeš li?” Pobjegao je iz sobe čim je Bronagh posegla za nožem. Šmrknula je dok je puhala na izmiksanu hranu, uzevši žlicu umjesto noža. “Pičkica.” Nasmijala sam se, onda pogledala u Georgie koja je gledala u svoju mamu, smiješeći se. “Tako je jako volim.” Bronagh je pogledala u nas i nasmiješila se. “I ja isto.” “Još uvijek ne mogu vjerovati da imaš kćer i da ćeš sada imati i drugo dijete. Kad smo postali tako odrasli?” “Pričaj mi o tome.” Cerekala se Bronagh. “Čini se kao da smo tek jučer imali osamnaest i išli u školu.” Amen. Bronagh je prišla k Georgie i nahranila je prije no što su je uhvatile mušice. Još smo malo razgovarale o Morganu i idejama za moj posao koje je imao; razgovarale smo o Branni i pitale se koji dan će ona i Ryder dobiti blizance, a pričale smo i o mojoj mami. Obje smo se pobrinule da ne uvlačimo mog tatu u taj razgovor iz očitih razloga. Kad je Georgie bila sita i čista, Bronagh je ustala. “Idem po namirnice za večeru.” “Idem s tobom,” rekla sam, napravivši pokret da ću ustati. “Ne,” rekla je čvrsto Bronagh. “Ti ostani ovdje; Damien će doći kad ostaneš sama. Možda te opet poljubi.” Ukorila sam je. “Bronagh.” “Ne ideš sa mnom.” Prekrižila sam ruke na prsima iživcirana, a to je samo uzrokovalo da se moja prijateljica naceri. Znajući da je pobijedila u raspravi, Bronagh je odvezala Georgie iz stolice i podigla svoju kćer u naručje, stisnuvši je bliže. “Neću biti dugo.” Namignula je. Ostala sam sama tada, te upravo kad sam htjela popiti gutljaj mog čaja, shvatila sam da me netko promatra. Kroz staklena klizna vrata, na udaljenoj drugoj strani vrta, pognut s trbuhom na tlu, te ušima podignutim u 108

Naš svet knjiga pozornosti, stajao je Tyson. Bio je smrtno miran, ne trepćući dok je zurio u mene. “Prestani,” zazvala sam ga. “Prestani zuriti u mene. Ne radim ništa pogrešno.” Nije pomakao ni mišić niti skrenuo pogled s mene, a ja sam ga korila zbog toga. Taj prokleti pas je zamjerao duže nego bilo tko koga sam poznavala. Bila sam poznata po tome da baš ne gledam kuda hodam kad sam rastresena, a možda sam jednom ili dvaput, ili deset puta, stala na Tysona tijekom njegova života, ako i toliko, ali uvijek je to bilo slučajno. Učinila sam to Stormu nekoliko puta tijekom godina, također, a on mi to nikad nije zamjerio. Međutim, Tyson mi očito nije oprostio, niti zaboravio što sam učinila... uvijek bi me promatrao, čekao... a od toga sam se prokleto jako ježila. Skrenula sam pozornost s Tysona na kuhinjska vrata kad sam čula poznati glas koji mi je donio osmijeh na lice. “Bolje ti je da nemaš moju šalicu, Ryan!” Alec je kliznuo u kuhinju, oči su mu se odmah zalijepile za šalicu koju sam držala u rukama. Kad je vidio da to nije njegova nagradna Harry Potter šalica, opustio se. “Mislio sam da je možda koristiš.” “I da riskiram tvoj gnjev? Nikada.” Usne su mu se trznule. “Kako je prošao tvoj razgovor s onim tipom?” “Briljantno,” uzviknula sam. “Bit će sjajan dodatak, znam to.” “Kul.” Osmjehnuo se Alec. “Drago mi je to čuti.” Pogled mu je tada pao na moje tijelo, a ja sam usisala dah. “Alec!” Oči su mu se pomakle opet do mojih, a kad je vidio koliko su široke, nasmijao se. “Izgledaš seksi, ali nisam te odmjeravao. Obećavam.” Ukorila sam ga. “Što si onda radio?” “Tražio tvoj blok za crtanje.” “Moj glavni blok je kod kuće.” Namrštio se. “Prokletstvo, htio sam vidjeti Keelin portret koji si rekla da si nacrtala.” “Zar ga nisi vidio?” “Ne... sad kad bolje razmislim, ti uvijek crtaš, ali ja nikad zapravo ne vidim što crtaš.”

109

Naš svet knjiga “Naravno da vidiš,” odgovorila sam. “Većinu toga što nacrtam ide na moju web stranicu nakon što završim, a znam da pregledavaš moju stranicu.” “Da,” složio se Alec, “ali to je kad ih skeniraš na svoj kompjuter i napraviš svu svoju čaroliju grafičkog dizajna na njima. Pola vremena, ono što crtaš ne izgleda nacrtano nakon što ga urediš na način kako ga klijent želi.” Nacerila sam se. “Zato što sam dobra u svom poslu.” “Ti si odlična u svom poslu,” ispravio me. “Ono što želim reći je da te želim vidjeti kako osobno radiš svoj posao.” Oklijevala sam. “Sutra ću donijeti sa sobom svoj blok u kojem je Keelin portret, pa ga možeš pregledati, ok?” “Dobro. Veselim se tome.” Podigla sam svoju obrvu kad je jednostavno otvoreno zurio u mene. “Što je?” “Hoćeš li poći gore u kupaonicu sa mnom?” “Što, zašto?” “Dominic je rekao da ima nešto u kupaonici što moram vidjeti, a ne idem gore sam u slučaju da je to, što god da je... živo.” Ustala sam, smijući se. “Hajde, princezo,” rekla sam, vodeći ga van iz prostorije. “Ja ću te štititi.” Kad smo stigli do kupaonice na prvom katu, oboje smo pritisnuli uha na vrata, te ostali smrtno tihi. Nijedno od nas nije čulo pokret, niti bilo kakav zvuk, pa sam posegla za kvakom i otvorila ih. Alec je odlučio postati hrabar dok je ulazio u kupaonicu, ali je udahnuo oštar dah nekoliko sekundi kasnije, te posrćući izašao iz prostorije. Provirila sam u kupaonicu i vrisnula kad sam ugledala klauna. Alec je već trčao niz stepenice, ostavljajući me da se sama obranim. “Ti kukavički gade!” derala sam se za njim. Nije prestao trčati. “Oprosti,” vikao je dok je izlazio iz kuće. “Nemoj me osuđivati!” Ušla sam u kupaonicu, te zurila u prilično zastrašujući karton s likom Pennywisea iz horor knjige TO od Stephena Kinga, koji se odmarao u kadi. Odmahnula sam glavom i stavila ruke na kukove. Pogledala sam preko ramena kad je gromoglasni smijeh dolebdio uz stepenice. Kad je Nico posrćući ušao u prostoriju, odmahnula sam glavom i cerekala se. “Njegova duša je vjerojatno sada na putu da se sretne s Isusom, nadam se da ti je to jasno.” 110

Naš svet knjiga Nicu nije bilo briga, tresao se od smijeha. “Rekao mi je da ga ja ne mogu uplašiti,” smijuljio se. “Dokazao sam kučki da nije u pravu, zar ne?” Ostavila sam nasmijanu hijenu, te krenula van iz kuće kako bih našla Aleca u dnu dvorišta. “To je samo izrezani karton.” “To je zlo, a kunem se da mi je namignuo.” Isprekidano je govorio Alec, stavljajući ruke na kukove. “Ubit ću Dominica.” Šmrknula sam, ali sam pogledala dolje kad mi je telefon zazvonio u torbi, pa sam brzo posegla za njim. Pritisnula sam za odgovor kad sam vidjela sliku Gavina Collinsa preko mog ekrana. “Ne razgovaram s tobom, Gavine Collins. Misliš li da sam zaboravila da si ignorirao moje molbe da spriječiš Damiena i Dantea da se potuku u radionici jučer?” “Jako mi je žao, ali molim te, moram razgovarati s tobom, Alannah! Mogu li svratiti? U velikim sam govnima.” Hitnost u njegovom tonu me zabrinula. “Jesi li dobro?” “Ne,” odgovorio je. “Upravo sam saznao nešto zbog čega će me moja braća i sestra ubiti.” Raširila sam oči. “Što si saznao.” “Postat ću tata.”

111

Naš svet knjiga

“Moraš mi to objasniti još jednom, Gav.” Gavin, koji je ležao licem prema dolje na mom kauču, je zastenjao. Nakon što me nazvao, ispričala sam se Alecu da moram ići, te sam skoro trčala do mog auta, vičući pozdrave svima usput. Alec je znao da sam razgovarala telefonom s Gavinom jer je čuo kad sam rekla njegovo ime, a mogla sam se samo moliti da nije čuo Gavinovu objavu jer sa svojim dugačkim jezikom, to će stići do Aideen prije no što joj Gavin sam bude mogao reći novost da će ona biti teta. “Već sam ti rekao sve što znam,” rekao je, glas mu je bio prigušen dok je govorio u jastuk kauča. “Molim te, ne tjeraj me da ti sve opet pričam.” “Tko je ona?” “Tko je tko?” Bacila sam jastuk, koji ga je udario u leđa prije no što je pao na pod, ali se ipak nije micao. “Tko je žena koja je zatrudnjela s tobom?” “Oh.” Zagunđao je dok se odgurnuo prema gore, onda se okrenuo i sjeo na svoju stražnjicu, naslanjajući glavu nazad na kauč. “Ona je samo netko s kim sam se viđao. Zove se Kalin, ti je ne možeš poznati. Ona je iz Kildarea.” Namrštila sam se. “Nikad nisi spomenuo da hodaš s nekim.” “Nismo hodali, samo smo-” “Seksali se?” “Da,” odgovorio je, okrećući glavu kako bi me pogledao. “Otprilike ono što ste radili ti i moj stariji brat.” Osjetila sam kako mi obrazi gore, a Gavin je šmrknuo prije no što je okrenuo glavu kako bi me pogledao. “Žao mi je što ti nisam rekla,” rekla sam motajući ruke. “Htjela sam, ali jedva da te ikad vidim, a kad bih te vidjela, uplašila bih se... onda si saznao zajedno sa svima ostalima prije no što sam mogla smisliti način kako da to formiram u riječi.” “Neka ti ne bude žao,” rekao je Gavin. “Ne moraš se javljati meni kad se pojebeš s nekim.” Trznula sam se. “Nemoj to tako reći.”

112

Naš svet knjiga Gavin se nasmiješio. “Oprosti, ne moraš se javljati meni kad imaš seks s nekim.” “To je bolje.” Cerekao se, tada kao da se prisjećao zašto je ovdje, naglas je zastenjao. Opet. “Kako se ovo dogodilo?” Pljesnula sam rukama. “Pa, kad se muškarac i žena sviđaju jedno drugome-” “Začepi, pametnjakovićko.” Hihotala sam se. “Oprosti.” Nagnuo se naprijed, stavljajući laktove na svoja koljena i lice u svoje ruke. Srce mi se slamalo zbog njega, pa sam ustala i sjela pokraj njega, stavljajući ruke oko njegova struka i položivši glavu na njegovo rame. “Smislit ćemo što ćemo s ovim,” rekla sam stisnuvši ga. “Jesi li razgovarao s Kalin? Da li ti je išta rekla u vezi bebe?” “Zadržat će je i trudna je šest tjedana. Također je ponudila test očinstva kako bi dokazala da je dijete moje, samo u slučaju da imam ikakve sumnje. Toliko znam.” “Imaš li ih?” pritiskala sam. “Imaš li bilo ikakve sumnje?” “U početku, hrpu njih,” priznao je. “Onda se nisam mogao sjetiti jesam li stavio kondom ili ne. Većinom smo se nalazili na zabavama, a kad smo pili na šefovim zabavama, pili smo dobro. Ionako bih napravio test, ali Kalin kaže da se seksala samo sa mnom i da zna da je dijete moje.” Šef o kojem je govorio je Brandon Daley, Keelin ujak. Nisam znala u što je točno Brandon umiješan, ali sam znala da je nezakonito. Moji prijatelji nikad nisu govorili o njemu kad sam prisutna, čak niti kad bih postavljala pitanja, pa sam shvatila da vjerojatno ni oni nemaju pojma u što je on zapravo umiješan. Međutim, Gavin je znao – ne da bi mi on to rekao. Ono što sam osobno znala o gospodinu Daleyu, sviđalo mi se. Puno je surađivao s osiguravajućom tvrtkom za koju je radio moj tata, a prije je čak kupio veliku sliku na platnu od mene. Nisam imala pojma tko je kupio tu sliku dok je nisam dostavila u njegovu kuću. Bio je pravi džentlmen, te mi rekao da će pripaziti na moju web stranicu za druge slike koje mu zapnu za oko. “Ti si idiot,” rekla sam Gavinu. “Ogromni.” “Znam,” rekao je. “Bože, tako sam mrtav.”

113

Naš svet knjiga “Imaš dvadeset i četiri godine,” podsjetila sam ga. “Mislim da se nećeš dobiti batine zbog toga što je djevojka zatrudnjela s tobom.” Gavin se podrugljivo nasmijao. “Ne poznaš moju braću i sestru tako dobro koliko misliš da ih poznaješ, u tom slučaju.” “To je tvoja odgovornost, ne njihova, a ako oni imaju što reći, saslušaj ih i onda im reci da odjebu.” “Možeš li ti biti sa mnom kad im kažem?” “Ja? Ne. Vjerojatno ću umirati od straha za tebe. Aideen me jako plaši kad je ljuta.” Gavin je prasnuo u smijeh prije no što je prebacio ruku preko mog ramena i nagnuo se da mi poljubi sljepoočicu. “Ne družimo se dovoljno.” “Ne,” složila sam se kad se naslonio na jastuk, povlačeći me sa sobom. “Ne družimo, a tko je kriv za to?” Gavin je primijetio moj ton i uzdahnuo. “Nemoj počinjati, medo. Nisam raspoložen.” Osim mojih roditelja, Gavin je bio jedini koji me zvao medo. “Ne, počet ću,” rekla sam iživcirano. “Kako smo došli od toga da se viđamo svaki dan do toga da se vidimo možda jednom ili dvaput tjedno, ako i toliko?” “Zaposlen sam,” odgovorio je Gavin. “Znaš to.” “Ne, ne znam to zato što svaki put kad te pitam što radiš, ne odgovoriš mi.” “Znaš da ne mogu razgovarati o tome što radim kad sam s dečkima,” odgovorio je čvrsto Gavin. “Rekao sam ti, ne pitaj me jer neću govoriti o tome.” Odmahnula sam glavom. “Mislim da se ne bi smio družiti s ljudima i raditi Bog zna što ako te to odvaja od tvoje obitelji i prijatelja.” Gavin se namrštio na mene. “Ne odvajaju me od tebe, medo.” Knedla se stvorila u mom grlu. “Što ako se jednog dana umiješaš u nešto, kao nešto o čemu ne možeš govoriti, a to te doista odvoji od mene?” Njegovo se mrštenje produbilo, a kad je vidio da mi se oči pune suzama, usne su mu se razdvojile. “Molim te, molim te, nemoj plakati.” Prekasno.

114

Naš svet knjiga “Zabrinuta sam za tebe,” rekla sam, brišući moje suze prije no što su mogle pasti na moje obraze. “Znam da mi ne vjeruješ dovoljno da mi se povjeriš u vezi nekih stvari-” “Ti si prva osoba koja mi je pala na pamet kad mi je Kalin rekla da je trudna.” Prekinuo me Gavin. “Ne Aideen, ne moja braća, ne Bronagh. Ti, Alannah.” Šmrcala sam. “Valjda.” “Prijatelji smo dugo vremena i uvijek ćemo biti prijatelji,” uvjeravao me Gavin, privlačeći me bliže k sebi. “Samo zato što ne mogu razgovarati o poslu ne znači da ti ne vjerujem, u redu?” Kimnula sam. “U redu.” “Ti si moja djevojka.” Stisnuo me Gavin. “Da te ne volim kao sestru, pokušao bih ti biti dečko već odavno.” Šaljivo sam ga odgurnula dok sam napravila grimasu potpunog gađenja. “Da ne znam bolje,” zezao se. “Pomislio bih da ti se gadim.” “Samo ako moram razmišljati o tebi seksualno.” Napinjala sam se na povraćanje da bi to pokazala, a Gavin se nasmijao. Nisam mu ja morala govoriti koliko je zgodan, jer sam bila sigurna da on to zna. Jednostavno nisam mogla o njemu razmišljati na seksualni način; nisam mogla to učiniti s niti jednim bratom Slaterom, također. Pa, osim s jednim od te braće. “Moram ti nešto reći.” Gavin me odmjeravao. “Ne ševiš se s Harleyem ili JJ-em... zar ne?” Udarila sam ga po ruci dok mi se smijao. “Budi ozbiljan.” “U redu.” Cerekao se. “Nastavi.” Imam ti dvije stvari za reći, ali ću početi s onom lakšom.” Izdahnula sam. “Damien me je poljubio jučer u stražnjoj prostoriji u radionici prije no što su se on i Dante potukli, a ja sam mu uzvratila poljubac.” Gavin je zazviždao. “Da li te je to sjebalo u glavi više nego što si već bila?” “Da,” uzdahnula sam. “Kad smo sinoć malo razgovarali, rekao je da će čekati da se odlučim da li želim pokušati biti s njim i naravno, moj um se sjetio svega što se dogodilo između nas i automatski to isključio jer se bojim da se povijest ponovi. Ali onda sam razgovarala s Bronaghom, a ona je rekla da će Damien ići polako koliko to bude bilo potrebno.”

115

Naš svet knjiga “Morate ići polako,” pritiskao je Gavin. “Ne znate se u ovom trenutku u svom životu. Ljudi se promijene u šest godina na bolje ili na gore. Početi iz početka ima smisla.” Kimnula sam složivši se. “Međutim, to me ne čini nimalo manje uplašenom.” Gavin je potapšao moju nogu. “Što je suđeno, bit će.” “Aideen mi je to jučer rekla!” “Sada znam odakle mi ta izreka onda.” Cerekao se. “Što je druga stvar koju si mi htjela reći?” Moja mama mi je prošla umom, a ja sam progutala. Skupila sam ruke u mom krilu i usredotočila se na moje disanje. “Moja mama je bolesna.” Gavin se ukočio, oči su mu se malo raširile. “Bolesna?” “Jako bolesna.” Usne su mu se razdvojile, ali nije izašla niti jedna riječ niti zvuk. “Rak dojke,” uspjela sam to izreći uz moju knedlu u grlu. “To je u ranoj fazi.” “Medo,” Gavin je rekao i posegao za mnom, povukavši me u zagrljaj. Duboko sam udahnula kako ne bih plakala po njemu. “Uskoro počinje s liječenjem,” rekla sam, glas mi je bio prigušen. “Ne znam ništa više od toga, ali kad je posjetim sutra, tražit ću informaciju o svemu i kakav je postupak liječenja.” Gavin je i dalje držao ruku oko mog ramena. “Jako mi je žao što ona prolazi kroz to.” “I meni, prijatelju.” “A tvoj tata,” zarežao je Gavin. “To govno.” “Ne znaš ti ni pola toga,” rekla sam, a onda sam mu ispričala o razgovoru koji sam vodila s mojim tatom o njegovoj aferi dok je bomba o raku bila bačena na mene. “Koji jebeni seronja!” uzviknuo je Gavin kad sam završila s pričom. “Znam,” složila sam se, “ali on je u pravu. Mama se sada mora usredotočiti na to da pobijedi rak. Ako sazna da ju je varao... ne želim ni pomisliti kako bi reagirala.” “To je sjebano, Alannah.” “Znam.” Gavin je maknuo svoju ruku s mog ramena i protrljao lice svojim rukama. “Mislio sam da sam ja u sjebanoj situaciji, ali ti si pobijedila, dušo.” 116

Naš svet knjiga Nasmiješila sam se. “Međutim, tvoja će situacija rezultirati malom bebom.” “Bebom,” ponovio je zadivljeno. “Ne mogu vjerovati da ću imati bebu.” “Kad ćeš reći svojoj obitelji?” “Nemam pojma,” odgovorio je. “Moram to prvo probaviti.” Umirila sam se kad me Gavin pogledao, pogled mu je bio čvrst. “Nemoj reći Bronaghi.” Usta su mi se otvorila. “Ne,” Gavin me upozorio prije no što sam se mogla usprotiviti. “Izlanut će se pred Nicom, a on će reći Kaneu, a Kane će reći Aideen, i nastat će sranje.” Počešala sam se po vratu. “No, Bronagh i ja nemamo tajne jedna pred drugom. Znaš to.” “Samo nakratko,” uvjeravao me Gavin. “Samo da se saberem i skupim hrabrosti da im kažem.” Zabacila sam glavu unazad i uzdahnula. “Dobro.” “Volim te, medo.” “Da, da,” rekla sam, uzvraćajući mu zagrljaj kad me je privukao u svoj zagrljaj. “I ja volim tvoje glupo dupe, također.”

117

Naš svet knjiga

Kad je Gavin otišao kući nakon našeg razgovora, toliko sam bila iscrpljena od dnevnih događaja da se nisam vratila kod Bronaghe kako sam prvotno namjeravala. Planirala sam poslati joj poruku i reći joj da ću umjesto toga svratiti kod nje sutra, ali nisam mogla pronaći moj mobitel. Razmišljala sam o tome kad sam ga zadnji put imala; nakon što sam razgovarala s Gavinom i odvezla se od Bronaghine kuće. Kad sam shvatila gdje je zagunđala sam od iživciranosti. Izašla sam iz stana i krenula u predvorje zgrade, mahnuvši Josephu, noćnom čuvaru pokraj kojeg sam prošla. Kad sam uzela moj mobitel iz auta i zaključala ga, čula sam nježni plač. Plač koji je zvučao opasno slično bebinom. Srce mi je nabijalo, a osjetila su mi bila u visokoj uzbuni, okrenula sam se, te zaškiljila, nadajući se da ću tako bolje vidjeti. Nisam. Poskočila sam kad sam opet čula plač, te žustro krenula u smjeru iz kojeg se čuo. Sve vrste scenarija su mi prošle umom. Puno puta sam na vijestima vidjela kako ljudi napuštaju novorođenčad i ostavljaju ih na otvorenom bez ikakve zaštite. Molila sam se Bogu da to nije slučaj, ali kad sam naišla na kartonsku kutiju između dva parkirana auta, moje cijelo tijelo se ukočilo, te sam skoro umrla na mjestu. Prišuljala sam se i kad sam skupila hrabrost da virnem u kutiju, skoro sam izdahnula od olakšanja kad sam vidjela da nije u pitanju beba... ali me onda preplavila samilost kad sam vidjela na što sam naišla. Netko je napustio bespomoćno, sićušno mače. “O, dušo,” govorila sam, ruke su mi bile privijene uz grudi. Kad je mače opet zaplakalo, bila sam zgrožena kad sam otkrila koliko sliči plaču djeteta. Jadno malo je izgledalo preplašeno, pa sam pažljivo posegla u kutiju i podigla ga, privila sam ga na grudi, trznuvši se kad mi je svoju kandžu ukopalo u moju kožu dok se držalo za goli život. Požurila sam u svoju zgradu, hodajući prema dizalu pod kutom kako Joseph ne bi vidio mače. Bila je stroga zabrana držanja životinja u zgradi, ali nisam mogla ostaviti mače na hladnoći da se samo snalazi. Jednostavno nisam.

118

Naš svet knjiga Kad sam stigla u moj stan, uzela sam manju deku za pokrivanje s mog kauča i umotala mače u nju. Stavila sam ga dolje na kauč i odmakla se. Laknulo mi je kad sam vidjela da mače nije pokušalo pobjeći; jednostavno je ostalo ušuškano unutra u sigurnosti i toplini deke. Izvadila sam moj mobitel i nazvala Aleca. On je radio u skloništu za životinje i bio je jedina osoba koje sam se mogla sjetiti da nazovem. “Alannah,” odgovorio je na peto zvono. “Je li sve u redu?” Rijetko sam ga zvala, a bližilo se osam sati navečer, pa je vjerojatno mislio da se nešto događa. “Tako nešto,” odgovorila sam. “Našla sam mače.” “Našla si mače?” “Da.” Kimnula sam, iako nije mogao vidjeti taj pokret. “Želiš li da dođem i uzmem ga?” upitao je. “Ja ga mogu čuvati i sutra ga odnijeti u sklonište.” Zastala sam. Kad sam nazvala Aleca, to je bilo kako bih pomogla mačetu, ali u tom trenutku, shvatila sam da sam ga samo nazvala za savjet. Nisam htjela da uzme mače. Nisam bila sigurna kad sam donijela tu odluku, ali sam htjela zadržati mače za sebe. “Ne,” odgovorila sam. “Zadržat ću ga.” Alec je bio tih. “Što?” pritiskala sam. “Zašto si tako zašutio?” Alec nikad nije šutio, pa je njegova šutnja puno govorila. “Ti... nisi baš dobra u brizi o životinjama.” Usne su mi se razdvojile u bijesu. “Jesam!” “Puno puta si stala na Storma kad si bila kod nas, a on je veći od tebe. Još uvijek ne razumijem kako ga nisi vidjela.” Nikad to ne bih priznala svojim prijateljima, ali moj vid nije bio najbolji, a sa svakom godinom, bilo je očito da ću morati skupiti hrabrosti i zakazati pregled kod okuliste kako bih dobila naočale koje znam da trebam. Nije pomoglo ni to što nisam zapravo gledala kuda hodam kad bih bila rastresena. “Ne gledam kuda stavljam stopala, pa jebeno me tuži.” “Tyson reži na tebe kad god te vidi jer si stala i na njega previše puta. Sada te samo promatra kad god si u blizini.” Taj prokleti pas nije mogao oprostiti i zaboraviti, baš kao i Storm. “Slušaj,” izjavila sam, “svaki put kad se to dogodilo bio je u potpunosti nesretan slučaj.” 119

Naš svet knjiga Alec se nasmijao. “Zadržat ću mače i to je to,” rekla sam otpuhnuvši. “Možeš li mi jednostavno reći što da kupim? Zato što nemam pojma.” “Mogu i bolje od toga,” cvrkutao je. “Mogu otići do Maxi Zooa prije no što se zatvori i donijeti ti sve što trebaš pošto ne bi smjela ostaviti mače samo.” Srce mi se ugrijalo, a ramena se objesila od olakšanja. “Hvala ti, Alec.” Rekla sam dirnuta. “Ne znam koliko je staro dok ga ne odnesem veterinaru sutra, ali izgleda jako mlado, pa kupi hranu za mačiće. Donesi račun kad dođeš, a ja ću ti vratiti novac kad dođeš ovamo.” Kad smo prekinuli razgovor, otišla sam i sjela pokraj moje nove cimerice, vireći pod deku. Krzno mačića je bilo potpuno bijelo, a po onome što sam mogla vidjeti, imalo je jedno zeleno oko i jedno plavo. “Tako si prekrasno,” tepala sam. Mače nije pomaklo niti mišić, pa sam pažljivo podigla deku i prigrlila ga na moja prsa. Kad se mače konačno iskobeljalo, posegla sam i podigla ga. Brzo sam pogledala između njegovih nogu i otkrila da je mače žensko. Stavila sam je nazad u deku i pustila je da se navikne na to što god da je njuškala i grebala. “Što je, bebo?” upitala sam kad je počela mijaukati i nije prestajala. Pitala sam se da li je gladna, a onda se opet pitala koliko je stara. “Trebala bi imati kul ime,” rekla sam kada je mače promolilo glavu iz deke i zurilo u mene, onda razgledavalo sobu. “O, što kažeš na Nala? Ona je bila kul lavica u Kralju lavova.” Mačkica je pogledala opet u mene i zurila u mene, ne trepćući. “Shvatit ću tvoju šutnju kao ne.” Razmišljala sam o nekoliko univerzalnih imena koja su zvučala kul u mojoj glavi, ali kad bi ih izgovorila naglas, niti jedno joj nije pristajalo. Njen izraz dosade mi je također rekao da su sva grozna. Uključila sam televizor i odabrala YouTube aplikaciju. Prolazila sam kroz videa, a kad mi je bio predložen jedan od glazbenih videa Barbre Streisand, zurila sam u njeno ime, onda pogledala dolje u mačkicu. “Što kažeš na Barbara?” Mačkica je zamijaukala kao da mi odgovara. Zurila sam u nju, uzela mijaukanje kao gromki da, onda se smijuljila. Srednje ime moje mame je Barbara, pa sam ostala pri tome načinu izgovora, jer sam znala da će to njoj biti smiješno. 120

Naš svet knjiga “Onda si Barbara.” Podigla sam moj mobitel kad je počeo vibrirati i javila se ne gledajući ekran. “Alec je rekao da si našla mače.” Nasmiješila sam se. “Hej, Bee.” “Gdje si pronašla mače?” nastavila je kao da ja ništa nisam rekla. “Vidjela sam da je Alec sjeo u auto kad sam izvozila Branninu kantu za smeće van. Rekao je da si našla mače i da on ide kupiti ti neke stvari za njega.” Rekla sam joj sve o tome kad, gdje i kako sam našla mače, a ona je zagunđala. “Zli gad, tko god da ga je ostavio.” “Nju.” Bronagh je šmrknula. “Jesi li joj već dala ime?” “Da.” “Da čujem.” Nacerila sam se. “Barbara.” Kao što sam i znala da hoće, Bronagh je prasnula u smijeh. “Nisam ni najmanje iznenađena,” rekla sam, zabavljeno. “Da si rekla neko moderno ime, ne bih ti povjerovala.” “Što je smiješno?” čula sam Nicu u pozadini. “Alannah je našla mačkicu i nazvala je Barbara.” Nasmiješila sam se kad je rekao, “Obožavam tu ženu.” Bronagh i ja smo neko vrijeme čavrljale, i srećom, nije spomenula ništa o Gavinu, na čemu sam potajno zahvalila Bogu. Nadala sam se da će Alec zadržati moj telefonski razgovor s Gavinom za sebe jer ako me Bronagh suoči s tim, bojala sam se da ću prekršiti svoje obećanje Gavinu i reći joj sve o tome kako će on postati otac. Upravo smo prekinule razgovor kad je zazvonio interfon u mom stanu. Otišla sam do vrata i pritisnula dugme kako bi Alec mogao ući u zgradu. Nisam pogledala u monitor kako bi se uvjerila da je on jer je Barbara mijaukla kao Banshee5. Kad sam se konačno okrenula i pogledala u monitor, ulaz je bio prazan, pa sam pomislila da je Alec ušao u zgradu. Otključala sam vrata za njega, te otišla nazad do mog kauča i nježno milovala Barbaru. Odmakla se od mene kad ju je moja ruka prvi put dotakla, onda se činilo da se opustila i da joj nije smetalo da je češkam iza ušiju. Zvono na mojim vratima je zazvonilo, pa sam viknula, “Otvoreno je.” 5

Po irskoj legendi Banshee je ženski duh koji svojim naricanjem upozorava na predstojeću smrt nekoga iz

kuće.

121

Naš svet knjiga Nastavila sam milovati Barbaru, a kad se pomakla nazad u sigurnost deke, okrenula sam se da pozdravim Aleca i pomognem mu s predmetima koje mi je donio. Samo što nije Alec bio u mom stanu, već Damien i nosio je dvije velike vrećice iz trgovine u svojim rukama. Zastala sam i zurila u njega razdvojenih usana od iznenađenja. Što on radi ovdje? “Kuda da stavim ovo?” Nisam znala što je u vrećicama, ali sam uspjela reći, “U kuhinju, molim.” Otišao je u kuhinju bez riječi, ostavljajući me da zurim za njim. Kad se vratio, zatvorio je ulazna vrata i ušao u dnevni boravak, odmjeravajući deku pokraj mene. “Znači, pronašla si mačku?” Tupo sam kimnula. “Bila je u kutiji između dva auta na parkiralištu, pa sam odlučila da bi mogle praviti društvo jedna drugoj.” “Spasila si je,” Damien je zaključio. “Valjda jesam.” “To je vrijedno divljenja.” Krv je navalila u moje obraze na njegovu pohvalu. “Gdje je Alec?” upitala sam, mijenjajući temu. “Zvao me i rekao mi da treba pomoć da nabavi neke stvari za tebe, onda me dovezao i ostavio ovdje sa svim tim stvarima.” Podigao je svoju ruku i počešao se po vratu. “Mislio sam da bi mogli sada razgovarati o onome što si ranije spomenula kod Dominica.” Srce mi je nabijalo u prsima kad sam shvatila da sam potpuno zaboravila da sam ga to tražila. Kad me Gavin nazvao, sve drugo je palo na drugo mjesto, a ja sam se usredotočila na mog prijatelja i njegov problem. “U-u redu.” Damienov pogled je pao na deku kad se pomakla. “Jesi li mu već dala ime?” “Njoj.” Usne su mu se trznule. “Oprosti. Jesi li joj već dala ime?” “Izabrala sam Barbara.” Osmijeh koji se raširio Damienovim licem je bio očaravajući. “Da li joj pristaje?” “Pristaje... vjerojatno bih je trebala nazvati Pahuljica, kao što zovem tebe.” “Zašto?” “Cijela je bijela, kao i tvoja kosa.” 122

Naš svet knjiga Posegla sam u deku i izvukla Barbaru, povlačeći deku s njenih šapa jer je zakačila tkaninu svojim kandžama. Privila sam je na grudi, pažljivo je namjestivši uz mene, kako me njene kandže ne bi ogreble kao igle kakve su očito bile. “Super oči,” mrmljao je Damien dok se naslanjao bliže da je bolje pogleda. “Jedno plavo, a drugo zeleno.” Umirila sam se dok se nagnuo iznad mene bez ikakve naznake da će se maknuti. Izvalila sam, “Činiš me nervoznom.” “Zbog toga što sam ovdje?” Kimala sam glavom. “Rekla si da želiš razgovarati sa mnom.” “Že-želim,” promucala sam. “Ja sam samo... samo...” “Uplašena?” završio je. Izdahnula sam duboki dah. “Užasno.” “Želiš li da odem?” upitao je namrštivši se. “Ne želim da se osjećaš neugodno.” Upravo sam zato bila nervozna – zato što se zbog njega nisam osjećala neugodno, zbog njega sam se osjećala... cijela. “Da li bi mi vjerovao ako kažem ne?” Damienove usne su se razdvojile od iznenađenja, ali ništa nije izašlo iz njega. “Sjedni,” rekla sam mu. “Već je krajnje vrijeme da skinem ovaj teret s grudi.” Damien je sjeo na kauč preko puta mene, a kad je stavio laktove na koljena i spojio ruke, znala sam kako se osjećao nervozno, što mi je dozvolilo da se malo opustim. Stavila sam mačkicu nazad u deku na kauču pokraj mene samo kako bih se zaokupila na sekundu ili dvije. Kad sam pogledala nazad u Damiena, na trenutak sam ga upijala. Bio je tako zgodan; činilo se nepravednim da netko može biti rođen tako prekrasan. Njegova kosa, kao i uvijek, bila je savršeno stilizirana. Bila je jako podrezana sa strana, te obrijana dok se spajala s njegovim vratom. Kosa mu je bila gusta; znala sam iz iskustva kad sam je dodirivala. Bila je malo duža, iako to nitko ne bi primijetio, jer je koristio gel za kosu i sušilo za kosu kako bi dobio savršenu bujnu frizuru začešljanu prema gore. Usredotočila sam se na njegovo lice, njegovu čistu kožu, te dlačice brade koje su malo narasle od njegova zadnjeg brijanja. Njegove obrve su imale 123

Naš svet knjiga trunčicu tame u njima. Bile su svijetle, ali niti izbliza onoliko koliko je svijetla bila njegova kosa, što mi je imalo smisla. Moja kosa je bila crna, ali su mi obrve bile prirodno svijetlo smeđe. Za razliku od mojih obrva, Damienove su bile guste i lijepo oblikovane. Bez sumnje zahvaljujući tome što ih se Bronagh dokopala. Njegove trepavice su bile svijetle i duge, a uokvirile su njegove prekrasne sive oči za koje se činilo da mi prodiru u samu dušu samo jednim pogledom. Znala sam svaku crtu njegova lica, svaku dlaku njegove kose, te svaki mogući način na koji se mogao nasmiješiti. Vidjela sam ga svake pojedine noći u mojim snovima. Mogla sam ga nacrtati po samom sjećanju... učinila sam to dovoljno puta. Ovaj čovjek mi se zavukao pod kožu i tamo je već dugo. Ovaj razgovor smo već odavno trebali obaviti i mogla sam se samo nadati da ću moći biti pravedna prema njemu i dati mu poštovanje koje zaslužuje. “Želim pokušati.” Damien je nakrivio glavu. “Pokušati što?” Što je suđeno, bit će. Izdahnula sam. “Želim pokušati biti s tobom... tj. ako me želiš.” Tišina. O, Bože. Dugi period zaglušujuće tišine. “Damien?” Zurio je u mene, dugo i jako, a ja sam shvatila u tom trenutku da bih platila bilo koju cijenu i učinila bilo što da saznam što mu je prolazilo umom. “Ok,” rekla sam, trljajući moje sada znojne dlanove uz moje tajice. “Sada me izluđuješ.” “Oprosti,” rekao je, ne trepćući. “Osjećam se kao da ovo nije stvarno.” Pogledala sam dolje u Barbaru kad je zamijaukala, onda sam prebacila pogled nazad na Damiena. “Jako je stvarno.” “Da li ti to govoriš... da želiš hodati sa mnom?” Da. Da. Da. Da. “Da.” Progutala sam. “Ali, ovdje stvari postaju komplicirane jer nisam spremna samo ti biti cura. Puno toga mi se događa sada, ali ne želim da to bude izgovor zašto bih te trebala isključivati više no što sam to već radila proteklih godinu dana. Preuzimam inicijativu ovdje, te slijedim savjet koji su mi dali, čini se, svi. Kad je to rečeno, želim da idemo polako.” “Što to znači?” 124

Naš svet knjiga “Znači da ćemo izlaziti na spojeve i upoznati se jer, da budem iskrena, drugačiji smo ljudi nego što smo bili kad smo imali osamnaest godina. Želim da izgradimo povjerenje, bolju povezanost nego što je sada imamo... želim sve što parovi rade prije no što se dođemo do intimnosti.” Damien je oblizao svoje usne. “Misliš sve što smo trebali učiniti prije no što smo se seksali kad smo bili klinci?” Upravo tako. “Je li to u redu?” “Da li se ti šališ?” objasnio je. “Možeš se kladiti da je to u redu... ali...” Moj se trbuh stegnuo. “Ali?” “Želim znati zašto to želiš.” Zarumenila sam se. “Kakvo je to pitanje?” “Valjano,” izazvao me Damien. “Odbacuješ me cijelu godinu, držiš me na udaljenosti otkad sam došao kući. Štitila si se, ali sada, iznenada, želiš pokušati sa mnom. Želim znati zašto.” Razmislila sam o tome. Jako. Jednostavno reći da me nevjerojatno privlači, nije mi se činilo kao dobar odgovor. Ne meni. Pogledala sam Damiena i ponovila njegovo pitanje u svom umu. Zašto sam htjela biti s tim čovjekom? I samo tako, odgovor mi je sinuo. “Zato što sam umorna od toga da me je strah prihvatiti da bi ti mogao biti onaj pravi za mene. Umorna sam od brige što bi se moglo dogoditi ako te prihvatim opet nazad u moj život,” odgovorila sam, glas mi je bio napet od emocija. “Uvjerila sam samu sebe da je sve što se dogodilo između nas bila tvoja krivica... a nije bila, Dame. Žao mi je što to nikad nisam priznala dosad.” Iznenađenje mu je osvijetlilo crte lice. “Nije bila moja krivica?” “Ne, ne u potpunosti, kao što sam uvijek govorila da jest.” Odgovorila sam. “Bio si otvoren i iskren cijelo vrijeme, a ja nisam trebala iskoristiti to što si rekao tijekom seksa protiv tebe. Zavela sam te, čak si mi i ti rekao da to nije dobra ideja. Rekao si mi što će se dogoditi. Rekao si da nisam tip cure za seks i bio si potpuno u pravu, ali nisam slušala. Vidjela sam kako si me gledao te noći, te sam iskoristila to što sam ti privlačna protiv tebe jer sam te tako jako željela. Bila sam svjesna što bi se moglo dogoditi, što se očito i jest dogodilo... ali sam mislila da se mogu nositi s tim ako do toga dođe.” “Ali, nisi mogla?” “Ne, nisam mogla.” Pročistila sam grlo. “Htjela sam te mrziti; nemaš pojma koliko sam to htjela. Pokušala sam si govoriti da te mrzim; svima 125

Naš svet knjiga drugima sam jasno dala do znanja da te prezirem... ali nisam. Samo sam mrzila ono što se dogodilo između nas jer me je tako jako boljelo. Ali samo znaj da nisi ti bio kriv. Mene treba više kriviti, ali nisam to nikome htjela priznati. Posebno ne sebi.” “Alannah,” promrmljao je Damien dok si je trljao lice rukama. “Teško je čuti te kako to sve govoriš.” “Da li te boli?” upitala sam nježno. “Nikad te nisam htjela povrijediti.” Izgled njegovog lica kad sam mu rekla za Dantea mi je prošao umom, a to me je zaboljelo do kosti. “Povrijediti me?” trepnuo je. “Dušo, izgledaš tako tužno dok mi sve ovo govoriš, da me to razdire iznutra.” Dušo. “Dobro sam.” Nasmiješila sam se, tužno. “Samo je bio izazovan tjedan.” “Isplivat ćeš na vrh,” uvjeravao me Damien. “Uvijek isplivaš.” “Nisam tako sigurna,” prišaptala sam. “Što?” “Nisam hrabra osoba,” rekla sam, donja usna mi je drhtala. “Kad me netko ili nešto povrijedi, nisam jako dobra u tome da budem ponosna i suočim se opet s time, jer sam sigurna da ću biti povrijeđena još gore nego prije.” Pogledala sam dolje. “Imam taj strah u sebi Damiene. On sve uništi.” “Alannah.” “Molim te,” rekla sam odmahnuvši glavom. “Nemoj govoriti da sam hrabra jer nisam. Ja sam beskorisna kukavica.” Damien je oštro udahnuo. “Jesam,” nastavila sam. “Bila sam kukavica s tobom, natjeravši te da povjeruješ da je sva krivnja za ono što se među nama dogodilo na tebi, kad sam prokleto dobro znala da nije. Kukavica sam sa svojim prijateljima; oni su bili glas razuma što se tebe tiče dugo vremena, a ja sam odbacivala njihova mišljenja. Automatski sam pretpostavila da su oni u krivu, samo zato što se nisu slagali sa mnom. Kukavica sam sa svojim roditeljima; moj tata je varao moju mamu Bog zna koliko dugo, a ja nisam ni pokušala reći joj to jer bi me boljelo ako ona to ne bude mogla podnijeti. Žena ima rak dojke... ona ima rak dojke, ne ja. Ona je ta koja se mora boriti s tim zlom u svom tijelu, a sve o čemu ja jebeno mogu razmišljati je da ne želim da ona umre, jer se ne bih mogla nositi sa svime bez nje... sve činim da je u vezi mene, a to ne mogu podnijeti.” “Alannah.” 126

Naš svet knjiga “Ja sam beskičmenjak,” izjavila sam, ljutito brišući suze koje su kanule iz mojih očiju prije no što su imale priliku kanuti. “Ja sam kukavica bez hrabrosti.” Trznula sam se uznemirena kad se Damien pomakao i prije no što sam shvatila što se događa, kleknuo je preda mnom. Njegove ruke su stavljene s obje strane mog lica, a njegovo lice se primaklo što je bliže moglo a da njegov nos ne dodirne moj. “Slušaj me, Alannah Ryan,” skoro je zarežao. “Ti nisi niti jedno od toga, imaš puno hrabrosti!” Skrenula sam pogled s Damiena, ne dozvolivši si da povjerujem u njegove riječi. “Kako možeš to reći, a kamoli povjerovati u to? Bojim se što bi se moglo dogoditi mojoj mami, njenom i tatinom braku. Bojim se da će mi posao propasti i apsolutno sam užasnuta da će sve završiti još gore s tobom nego prošli put.” “I kažeš da ti nemaš hrabrosti?” upitao je Damien, palcima mi je milovao obraze. “Prava hrabrost se pokazuje kad si užasnuta. Ti jesi hrabra.” “Zašto si tako dobar prema meni?” prišaptala sam. “Otežala sam ti život.” “Nemoj,” upozorio me. “Otišao si zbog mene.” Cmizdrila sam. “Tako si rekao prošli tjedan u Branninoj kuhinji.” “Rekao sam da sam otišao za tebe, ne zbog tebe. Otišao sam i za mene, također. Imao sam toliko sranja za razraditi, stvari koje sam mogao riješiti samo sam. Da sam i pomislio da si mi naudila na bilo koji način, Lana, ne bih se toliko jako trudio da zadobijem tvoje povjerenje. Ne bih se uopće vratio.” Pogledala sam ga duboko u oči. “Kako uspijevaš učiniti da se osjećam bolje oko nečega što me muči otkad se mogu sjetiti?” “To je talent,” rekao je, usne su mu se trzale. “Naučio sam to u školi.” “S drugim djevojkama?” Šmrknuo je. “Ništa od toga nije bilo važno. Sve su samo htjele moju pažnju.” “Sjećam se.” “Sve su htjele nešto od mene,” rekao je Damien. I dalje sam šutjela.

127

Naš svet knjiga Lutao je očima po mom licu. “Sve su htjele nešto... pa što si ti htjela od mene, Alannah?” Što sam ja htjela od Damiena Slatera? “Želim što sam oduvijek htjela, što još uvijek želim.” “A što je to?” upitao je, naginjući se prema meni kao da je trebao čuti moj odgovor. “Tvoje vrijeme.” “Što?” Damien se povukao nazad i zbunjeno me pogledao. “Imati ijedan trenutak tvog vremena je bio najbolji dio mog dana kad smo bili u školi, znaš li to? Sve su uvijek htjele tvoju pažnju, tvoje poglede, da ti budu u naručju... ali ja sam samo htjela biti blizu tebe. Ni više ni manje. Samo sam htjela razgovarati s tobom... samo sam htjela tvoje vrijeme.” “Imaš ga,” rekao je, stavljajući svoje čelo na moje. “Imaš njegovu svaku minutu, svaku milisekundu. Tvoje je.” Sklopila sam oči i stavila svoju dlanove na njegove ruke. “Poljubi me.” Damien je napravio zvuk, duboko u svom grlu. “Rekla si da moramo ići polako,” promrmljao je. “Moramo. Neću ovo upropastiti.” “Jedan mali poljubac neće ništa uništiti, pahuljice.” “Jedan od tvojih poljubaca me davno uništio, pjegice.” Kad sam otvorila oči i nasmiješila se Damienu, njemu je zastao dah i to je bilo jedino upozorenje prije no što je pokrio moja usta svojima. Moje ruke, kao što sam i znala da hoće, prošle su kroz Damienovu kosu, a moji prsti su se zapetljali oko gustih pramenova. Razdvojila sam usne, a kad je njegov jezik kliznuo uz moj, puls mi je počeo otkucavati između mojih bedara. Odmah sam prekinula poljubac. “Nevolja,” zakreštala sam. “Prestani. Upast ćemo u nevolju.” Damien se ukočio, ali nije me pokušao opet poljubiti, iako sam znala da to želi. Skoro sam mogla osjetiti koliko je to želio. “Želiš li da odem?” upitao je, njegov je pogled još bio na mojim usnama. Odmahnula sam glavom. “Ne, ne želim.” “Ne želiš da odem uopće?” “Ne,” odgovorila sam sramežljivo. “Pokušavaš me ubiti.” Zarežao je Damien. “Znam da pokušavaš.” “Obećavam da ću biti dobra.” Zagunđao je. 128

Naš svet knjiga “Bit ću dobra,” nastavila sam. “Neću izazivati.” “Bit ćeš dobra cura?” Moj želudac je napravio salto na spomen te riječi. “Jesam li ja tvoja cura?” “Da,” Damien je odmah odgovorio. “Ne želim se igrati. Hodat ćemo i izlaziti samo jedno s drugim. U čemu je poanta da ne budemo partner onom drugom kad znamo da ćemo to biti jedno drugom? Neću raditi ta sranja bez etiketa. Vidio sam kako neki od moje braće idu tim putem, i nije imalo nikakvog smisla za njih. Znam koga želim, a to si ti.” Moj želudac je eksplodirao leptirićima. “Bez igara?” ponovila sam. Damien je kimnuo. “Bez igara.” “Morat ćemo komunicirati,” navaljivala sam. “Bili smo jako loši u tom području ranije, pa to mora biti prioritet, ako ćemo zaista ovo učiniti.” “Učinit ćemo to,” rekao je Damien, polizavši si usne. “Ti si moja cura.” Školarka u meni je htjela vrištati, “Ja sam cura Damiena Slatera!”, a bar jednom, žena u meni je bila na istoj valnoj duljini. “Bit ću najbolja cura,” uvjeravala sam Damiena. “Obećavam.” Nasmiješio se, nagnuo se, te nježno prešao svojim usnama po mojima. “Ne mogu jebeno vjerovati da si ti moja cura.” Nisam mogla ni ja... moji prijatelji će umrijeti.

129

Naš svet knjiga

Naglo sam se uspravila kad sam čula glasan udarac, nakon kojeg je uslijedio niz psovki. Skočila sam iz kreveta, hvala Bogu da mi se plahte nisu omotale oko mojih nogu kao udav i bacile me na koljena. Istrčala sam iz sobe i poskakujući se zaustavila u hodniku ispred kuhinje. Trznula sam se na jačinu svijetlosti i podigla ruku kako bi je blokirala. Škiljeći, vid mi se razbistrio, a Damien mi je došao u vidokrug. Polugoli Damien. “Jebiga.” Damien je poskočio i okrenuo se licem prema meni. “Preplašila si me,” rekao je, iznenađeno stavljajući ruku na svoja apsurdno izvježbana prsa. Moje oči su lutale njegovim tijelom, a moj um je počeo stavljati kvačice na stvari jednu po jednu. Lijep ten? Kvačica. Ubojiti trbušni mišići? Kvačica. V linija zbog koje cure sline? Kvačica. Područje iznad gaća? Kvačica. “Alannah,” Damien je rekao, glas mu je bio promukao. Podigla sam oči prema njemu. “Kako održavaš svoj ten? Ljudi ovdje postaju svjetliji, ne tamniji.” Damien je pogledao dolje u svoje tijelo, onda opet u mene. “Svjetliji sam no što sam bio prije godinu dana.” “Meni se ne čini tako.” Kad nije odgovorio, podigla sam pogled na njega i smrzla se kad sam vidjela kako me gleda. “Prestani me gledati kao da me želiš pojesti,” rekao je, čeljust mu se napela. “Samo sam muškarac i pokušat ću te dotaknuti ako ne prestaneš.” Nisam bila sigurna da mogu udovoljiti njegovom zahtjevu, pa sam podigla ruku i potpuno prekrila oči. “Učinjeno.” Kad je Damienov tihi smijeh ispunio sobu, osjetila sam kako je iznenadna seksualna napetost polako nestaje pa sam se nasmiješila i spustila ruku sa strane.

130

Naš svet knjiga “Nisam te htio probuditi,” rekao je s laganim mrštenjem na licu. “Mačka je plakala, pa sam je došao provjeriti i naletio na stol kad sam ušao ovamo.” Uzdahnula sam. “Barbara!” Prije no što sam se mogla okrenuti i utrčati u dnevni boravak, Damienov glas me zaustavio. “Ona je u svojoj kutiji, dobro joj je.” Prije no što smo oboje otišli u krevet – u odvojenim sobama - postavili smo sve što je Alec kupio u moje ime za Barbaru. Tu je bilo igračaka, hrane, posude za hranu i vodu, kutije s pijeskom raznih veličina, kako bude rasla, stup za grebanje za koji je iznenađujuće trebala vječnost da se sastavi, paket mačje trave i mala četka za krzno. Nisam bila sigurna da neću trebati još potrepština za nju, ali za sada, činilo se da imam sve da zadovolji njene potrebe. “Je li što pojela?” Damien je kimnuo. “Ima mala udubina u onome što smo joj dali.” Grickala sam svoju donju usnu i brinula se. “Nadam se da nije premlada za mačju hranu.” “Alec je rekao ženi u trgovini da nisi sigurna koliko je stara, ali da je mala, pa nam je dala hranu koju ima za mačiće koji su se upravo odvikli od sisanja majčinog mlijeka.” Prekrižila sam ruke na prsima. “Ali što ako bi ona još trebala sisati majčino mlijeko, a mi joj dajemo krutu hranu?” “Sutra ideš veterinaru i znaš da ćeš to sutra pitati, u redu? Učinili smo sve što smo mogli sada.” Uzdahnula sam. “U redu.” Kad se Damien osmjehnuo, promijenila sam svoj položaj. “Što je bilo?” “Stojimo u tvojoj kuhinji usred noći razgovarajući o mačetu i u vezi smo.” Odmahnuo je glavom. “To jednostavno nije ono što sam zamišljao kako će ova noć proći kad si rekla da želiš razgovarati sa mnom.” “Kako si očekivao da će proći?” “Iskreno?” Kimnula sam. “Mislio sam da ćeš mi reći da želiš da budemo samo prijatelji.” Usne su mi se razdvojile. “Zašto?”

131

Naš svet knjiga “Nisam si htio dopustiti da se ponadam, pa sam se uvijek prisiljavao da očekujem najgore kad se radi o tebi... samo kako bi manje boljelo.” Želudac mi se okretao. “Dame.” Namrštila sam se dok sam spuštala ruke sa strane i prešla preko prostorije. Raširio je ruke i bez riječi prihvatio moj zagrljaj. Prigrlio je moje tijelo svome i gladio svojom rukom gore i dolje po mojim leđima. Začudilo me kako sam savršeno pristajala uz njega i koliko mi je umirujući bio njegov dodir. “Žao mi je što si se zbog mene osjećao kao da to moraš raditi.” “Nema više ispričavanja.” Poljubio me u potiljak. “Nećemo se više fokusirati na prošlost, u redu?” Stisnula sam ga. “U redu.” Barbara je počela tada stvarati puno buke, a Damien je uzdahnuo. “Ona nam pjeva pjesmu svog naroda.” Nasmijala sam se, te smo zajedno otišli u dnevni boravak. Pustila sam Barbaru iz njene kutije i ohrabrivala je da pojede još hrane i popije malo vode. Trebalo je nekoliko minuta, ali je konzumirala malo od oboje i to mi je dalo veliko olakšanje. Primakla sam njenu kutiju s pijeskom bliže njoj, kako bi je mogla vidjeti i namirisati je. Tipnula sam po ekranu mog mobitela kad mi je pitanje palo na um. “Mislim da mora ići na WC, a Google kaže da je stavim u kutiju s pijeskom nakon što jede i pije kako bi je potakla da obavi nuždu u njoj.” Damien je protrljao oči. “Ako Google tako kaže, mora da je tako.” Pogledala sam ga. “Jesi li ti sarkastičan?” trepnula sam. “Tako sam pod stresom zbog te mačke da ti ne mogu ni opisati.” Umorno se nasmijao, onda posegao i prebacio ruku oko mog ramena, privlačeći me k svom tijelu. “Volim što te mogu ovako dirati, a da se ne moram brinuti hoćeš li me napasti.” Kliznula sam rukama oko njegova gola struka, moji dlanovi su odmah postali ljepljivi. “Kad sam te ja ikad napala?” “Onaj dan kad sam znao da si ti ona prava za mene,” odgovorio je. “Imali smo osamnaest godina, a sve je upravo otišlo kvragu između nas. Udarila si me u jaja i rekla mi da odem u pakao i da se nikad ne vratim.” 132

Naš svet knjiga Moja slobodna ruka je poletjela do mojih usta i nasmijala sam se. “Zaboravila sam to!” “Isuse, ja nisam.” Zaigrano se trznuo. “Još mogu osjetiti zasljepljujuću bol kad razmislim o tome.” “Ti si takav lažov,” cerekala sam se. Pogledao je dolje u mene kad sam se nasmijala i rekao, “Ti si prekrasna.” Prestala sam se smijati skoro odmah i spustila glavu. “Nemoj govoriti takve stvari; sram me je.” Damien je zastenjao. “Bože, to je tako seksi.” Pogledala sam gore u njega s podignutim obrvama. “Što to?” “Činjenica da ti ne znaš da si prekrasna; to tako uzbuđuje.” Suzila sam oči, pokušavajući ignorirati moje užarene obraze. “Prestani.” Damien se nasmiješio s vragoljastim bljeskom u svojim očima. “Natjeraj me.” Smrzla sam se. “Nico to govori Bronaghi cijelo vrijeme, te devet od deset puta, izmislim neku izliku da odem jer znam da će se seksati.” “Mislim da imam više kontrole nego moj glupi brat blizanac.” Šmrknula sam. “Misliš to, ha?” “Znam to.” S osmijehom, okrenula sam leđa Barbari da vidim što ona radi, te sam udahnula. “Damien!” stisnula sam ga oko struka. “Pogledaj.” Pokazala sam na Barbarinu kutiju s pijeskom, onu koju je trenutno koristila. “Dobra curica,” rekao je Damien, te ne pogledavši gore u njega, znala sam da se smiješio. “Mislim da smo upravo usadili mudrost.” Damien je šmrknuo, onda kad je Barbara završila, vratio ju je u njenu kutiju. Bilo mi je žao što je stavlja tamo, ali Damien je rekao da je Alec rekao da mačići ne vole velike prostore koji su im nepoznati, pa će je stavljanje u kutiju opustiti i pomoći joj da se prilagodi. Nadala sam se da je u pravu jer mi je slomilo srce gledati je kroz mala vrata s rešetkama kao da je zatvorenik. “Zar je nisi čula u tvojoj sobi ranije?” Odmahnula sam glavom na Damienovo pitanje.

133

Naš svet knjiga Otpuhnuo je dok se uspravljao do svoje pune veličine koja je jebeno ogromna. “Čuo sam je u drugoj sobi,” rekao je. “Sve je u redu s njenim plućima, toliko ti mogu reći.” Posegla sam za njegovom rukom. “Možda bi trebao doći i spavati u mojoj sobi sa mnom onda.” Oči su se prebacile na moje, njegovo iznenađenje je bilo jasno kao dan, ako se moglo reći po njegovom izrazu lica i otvorenim ustima. “Nećemo upasti u nevolje,” uvjeravala sam ga, vidjevši pitanje u njegovim očima. “Samo ćemo spavati.” Damien je izgledao kao da se muči, ali kad sam povukla ruku, nije se opirao i izašao je iz kuhinje sa mnom, ugasivši svjetlo dok smo odlazili. Nasmiješila sam se samoj sebi. Osjetila sam da imam kontrolu nad nečim po prvi put u jako dugo vremena, a to je bio dobar osjećaj. Nisam se bojala spavati u istom krevetu s Damienom. Bila sam uzbuđena. “Da li uvijek u krevet nosiš toliko odjeće?” “Da,” odgovorila sam. “Lako mi bude hladno.” Moja soba je bila u mrklom mraku kad smo ušli u nju, a ja sam znala gdje je moj krevet, ali Damien nije, te je naletio ravno na podnožje. “Jebote!” Nasmijala sam se dok sam se penjala na krevet, odgurnuvši pokrivače. “Misliš da je to smiješno, je li?” Zakreštala sam kad se krevet udubio, a ruka se omotala oko mene, dok je druga išla gore i dolje po mom boku, nemilosrdno me škakljajući. Vrisnula sam, nasmijala se, te molila Damiena da prestane, ali nije. Vibrirao je od smijeha, samo da bi stao kad sam pala na leđa, te se našao nada mnom sa svojom rukom na mom sada golom struku, pošto se moja majica podigla tijekom napada škakljanjem. Oboje smo tada utihnuli. Nismo mogli vidjeti jedno drugo jer je soba bila obavijena tamom, ali bila sam ekstremno svjesna njega. “Dobro mirišeš.” Oblizala sam usne. “Zaista?” “Da.” Mogla sam čuti kako mi srce tuče. “Damiene, ne smijemo upasti u nevolju.” “Nikakva nevolja,” promrmljao je. “Samo te želim dirati. Mogu li te dirati, molim te?” 134

Naš svet knjiga Potreba da ga preklinjem da učini upravo to me preplavila. “Ali... ali...” “Da, želim ti dirati i dupe, također.” Odgurnula sam ga, a on se lagano smijuljio. “Opusti se,” šaptao je, spuštajući svoje lice dovoljno da mogu osjetiti njegov topli dah na mojoj koži. “Dopusti mi da učinim da se dobro osjećaš, dušo.” Dušo. Voljela sam ga čuti kako me naziva imenima od milja, ali to na stranu, bila sam prestrašena. “Mislim da to nije dobra ideja,” promrmljala sam. “Sjećaš se što smo rekli o to me da ćemo izgraditi bolju povezanost i povjerenje između nas prije no što postanemo intimni?” “Da li mi vjeruješ?” “Neka mi nebesa pomognu, ali da, vjerujem ti.” “Onda mi vjeruj da neću preći granicu,” rekao je Damien. “Vjeruj mi da ću ti samo dirati tijelo i pružiti ti užitak.” “Bojim se,” priznala sam. “Nisam se bojala kad smo ušli ovamo, ali sad se bojim.” “Znam, pjegice,” Damien je skoro preo. “Ali otpustiti taj strah na kratko će ti pomoći da se navikneš na mene u tom smislu. Mi smo sada partneri, a ja moram raditi na tome da spustiš svoj štit, a ovaj trenutak između nas će pomoći u tome. Znam da hoće.” “U-u redu.” “Dobra cura.” Poskočila sam kad mu je ruka kliznula s mog struka i došla na moj trbuh. Smrzla sam se, pitajući se da li će reći nešto o tome kako osjeća moj trbuh. Znala sam da nisam debela, ali nisam izgledala kao moje prijateljice. Mogla sam slobodno izgubiti 11 kg koje sam dobila tijekom proteklih nekoliko godina, a i bila sam jako svjesna činjenice da je Damienova ruka na meni. “Zašto si tako napeta?” Oklijevala sam, onda se sjetila našeg dogovora da ćemo komunicirati. “Sramim se.” “Jer te želim dirati?” “Jer sam zabrinuta da ti se neće svidjeti to što osjetiš.” Praktički sam osjetila kako mi Damienove oči probadaju lubanju kroz tamu. 135

Naš svet knjiga “Misliš da mi se neće sviđati tvoje tijelo?” upitao je s nevjericom. “Ne možeš to misliti ozbiljno, Alannah.” Migoljila sam se pokraj njega, ali je njegova ruka ostala čvrsto na mom trbuhu. “Malo sam debeljuškasta,” mrmljala sam. “Dobila sam malo na težini otkad smo zadnji put bili zajedno. Jako sam nesigurna zbog mog trbuha, kukova i bedara. Mog dupeta, također.” “Što, dovraga, nije u redu s tvojim dupetom?” zahtijevao je Damien. “Ili tvojim kukovima, bedrima i trbuhom kad smo već kod toga?” “Nisu zategnuti,” rekla sam zastenjavši od srama. “Imam celulit i male sarmice.” Bože, ovo je jebeno neugodno. “Samo da budemo na čisto, ja volim tvoje tijelo,” rekao je, njegov palac je polako milovao moju kožu. “Ekstremno me privlači.” Nisam se mislila nasmijati, ali jesam. “Ne vjeruješ mi?” Prije no što sam mogla odgovoriti, Damien je pipao u potrazi za mojom rukom, uhvatio je, zatim je podigao u zrak prije no što ju je pomakao na nešto... tvrdo. Nešto što je bilo jako tvrdo i pulsiralo je kao da sutra ne postoji. “Oh,” prišaptala sam kad sam shvatila na što je moja ruka pritisnuta. Damien je zagunđao prije no što je maknuo ruku s mog trbuha. “Izazivam te da se ne složiš s tim koliko volim tvoje tijelo sada,” izazivao me. “Moj kurac se neće složiti s tobom, a neće ni moj um, niti moje srce.” Bilo mi je drago zbog tame kad se osmijeh pojavio na mom licu, koje je gorjelo od vrućine. “Ne mogu si pomoći kako se osjećam u vezi mog tijela.” “Ne,” složio se. “Ali ćeš naučiti voljeti ga, baš kao što ga ja volim.” “Voliš moje tijelo?” “Jap,” rekao je naglasivši P. “Preko ušiju sam zaljubljen, to je sjajno tijelo. Savršeno, zapravo.” Hihotala sam se, ali sam prestala kad je ruka na mom trbuhu kliznula niže i smjestila se pod rub donjeg dijela moje pidžame. Srce mi je lupalo dok je Damien nježno gurkao moja bedra, razdvojivši ih. Drhtaji su zaplesali uz moju kralježnicu kad je njegova velika, gruba ruka kliznula s unutrašnje strane mojih bedara. Stisnuo je moje meso tu i tamo, čineći da mi cijelo tijelo oživi. “Damien,” prišaptala sam. 136

Naš svet knjiga “Lana,” promrmljao je. “Učinit ću da se osjećaš tako jebeno dobro.” Bedra su mi se iznenada spojila i zarobila Damienovu ruku. “O, ti želiš da te ja diram,” mumljao je. “Mogu osjetiti kako ti se mišići stežu.” Kroz tijelo mi je prošla vrućina, a noge su mi se polako još jednom razdvojile. “To je moja cura.” Udahnula sam oštri udah kad je Damienov palac prošao uz dužinu mog donjeg rublja. Trenje tkanine o moj klitoris je poslalo drhtaje uz moju kralježnicu. “Damiene,” zadahtala sam. Primakao je svoje tijelo bliže meni. “Jebote,” zasiktao je. “Volim kako izgovaraš moje ime. Puno sam vremena proveo uz Irce, ali tvoj naglasak je jedini zbog kojeg mi se digne kad progovoriš. Volim tvoj glas.” Sjetila sam se da mi je već jednom prije rekao da voli moj glas, a to je uzrokovalo da mi tijelo zadrhti. “Ubijaš me, Dame.” “Još se nisam ni zagrijao, dušo.” Cijelo vrijeme dok je govorio, trljao je prstom gore i dolje po mom prorezu. Bio je dobar osjećaj, ali ne dovoljno dobar. Bilo je skoro kao da me izaziva tako što nije gurnuo tkaninu u stranu. Kad su mu prsti konačno prešli preko mog klitorisa, leđa su mi se izvila. “Da!” Damien je stavio usta pokraj mog uha i izustio zvuk koji je bio sličan režanju. “Ti si zahtjevna mala,” rekao je, “zar ne?” Zastenjala sam kao odgovor dok je kliznuo prstom niz moj ulaz. Umočio ga je, jednom, dvaput, onda zastenjao. “Tako si vruća, tako vlažna. Mogu osjetiti kako se omotavaš oko mog prsta... ne mogu dočekati da to bude moj kurac.” Ni ja. Kad je moj prst kliznuo opet nazad gore do mog klitorisa i počeo vrtjeti oko njega polako, ali ga ne dirajući izravno, počela sam gubiti um. Moje tijelo se počelo uvijati s jedne strane na drugu, pokušavajući prisiliti Damienov prst da dođe na moj klitoris sa svakim pokretom. Međutim, naslonio se

137

Naš svet knjiga svojim tijelom na mene, te svojom težinom me držao na mjestu dok je nastavljao svoje slasno mučenje. “Godinama,” promrmljao mi je u uho, “milovao sam se i dovodio se do toga da svršim samo zamišljajući da sam ovako s tobom.” Disanje mi je postalo nepravilno. “Jesi?” “Kvragu, da,” zarežao je. “Sjetio sam se kako je bilo dirati te, okusiti te, osjetiti te tako čvrsto omotanu oko mene. Jako bih svršio svaki pojedini put.” Pomisao na to da ga gledam kako se dira je poslala još jedan val vreline kroz mene. “Je li istina?” iznenada sam upitala. “Ono što si rekao prošli tjedan, o tome da nisi dotakao niti poljubio nikoga otkad si mene zadnji put dodirnuo i poljubio?” Nisam dotakao drugu ženu otkad sam dirao tebe. Nisam poljubio drugu ženu otkad sam poljubio tebe. “Svaka riječ,” odgovorio je Damien, njegov jezik je zapalucao oko moje ušne resice. “Uništila si me za druge žene. Ti si jedina koju sam ikada htio opet dodirnuti. Rekao sam ti... ti si moja pjegice.” Viknula sam kad mu je prst konačno protrljao moj klitoris. “Da!” zacvilila sam. “Da!” “Jebote, tako si seksi.” Usne su okrznule moj obraz, onda ni sekundu kasnije, prekrile su moje i samo tako, bila sam izgubljena u Damienovom dodiru i okusu. Voljela sam ga ljubiti. Jednom sam se pretvarala da nikad nisam uživala u poljupcima koje sam s njim podijelila, samo kako ne bih nikada razmišljala o tome kako sam uživala u njima, ali ljubeći ga sada, shvatila sam da sam bila idiot što sam htjela zavarati samu sebe da mislim da oni nisu za uživanje. Od njih su se svijali nožni prsti. “Mogu li te okusiti?” upitao je uz moje usne. “Molim te, pristani.” “Već jesi.” “Ne.” Cerekao se, taj zvuk je bio tih i grmeći. “Ne tvoja usta, tvoju pičku.” Gurnuo je prst u moju pičku, upravo kad sam se zgrčila od njegovih riječi, a on je zarežao. “Ti to želiš,” zamišljeno je rekao. “Želiš moj jezik na sebi.” “Da,” zadahtala sam. “Da, molim te.” Tada se pomakao, a prije no što sam se ja mogla pomaći, deka je bila gurnuta na dno kreveta, a donji dio moje pidžame i donje rublje svučeno s 138

Naš svet knjiga mog tijela i bačeno sam Bog zna gdje u mojoj sobi. Ruke su se pritisnule na moja koljena i široko razdvojile moja bedra. Trznula sam se od iznenađenja kad su se usne pritisnule uz unutrašnjost mojih bedara i polako išle prema gore. Moji kapci su se zatreptavši zatvorili kad su Damienove ruke kliznule preko mog tijela, stisnuvši moje meso tu i tamo. Nježno sam stenjala kad je pravio put poljupcima uz unutrašnju stranu mojih bedara, njegovi zubi su grickali moju kožu svakih nekoliko sekundi, čineći da se grčim od uzbuđenja. Moje tijelo se propinjalo u vlastitom ritmu kad sam iznenada osjetila kako njegov topli, vlažni jezik klizi preko mojih osjetljivih usmina. Udahnula sam oštri udah, jer nisam osjetila taj osjećaj otkad je Damien zadnji put stavio usne na mene prije svih tih godina. Kad sam se seksala s Danteom, to je bio samo seks – bez oralnog, bez ljubljenja. Te su radnje bile previše intimne, previše posebne za mene i shvatila sam da želim dijeliti takvu vrstu povezanosti samo s Damienom. S nikim drugim, samo s njim. Zamumljao je uz mene, onda me lizao gore i dolje. Nije izravno dirao moje pulsirajući klitoris koji je bio tako bolan da sam škrgutala zubima. Stisnula sam šake sa strana i usredotočila se na disanje. Pogledala sam u križ kad je jezikom palucao oko vrha mog klitorisa, izazivajući me, izvlačeći dugo stenjanje s mojih usana. Prebacio je svoju pažnju i vješti jezik na moju vaginu i sisao moje usmine prije no što je gurnuo jezik u mene. “Damiene!” Sisao je usmine moje pičke i čak je zubima grebao po njima, šaljući drhtaje uz moju kralježnicu. Pomicao je jezik prema gore i konačno, osjetila sam vrući zrak na mom klitorisu, za kojim je uslijedio njegov talentirani jezik koji me lizao kao izgladnjeli čovjek. “Je... biga... Bože!” Damien je stavio ruke preko mojih bedara i izravnao dlanove na mom trbuhu, nanoseći pritisak kako bi zadržao moje dupe na madracu. Udahnuo je duboki dah, onda svijao svoj jezik polako oko mog klitorisa. Bio je to tako dobar osjećaj da me je skoro boljelo, ali to me nije spriječilo da ga preklinjem da ne stane. Pulsirala sam od potrebe, a potreba da posegnem dolje i stisnem u svoje šake Damienovu gustu kosu, postala je preteška za ignorirati. Moji prsti su se svijali oko mojih plahti. Diši, rekla sam samoj sebi. Samo nastavi disati.

139

Naš svet knjiga Tijelo mi se trzalo i grčilo kao na struji sa svakim prolaskom i lizanjem Damienova jezika. Moje meso je odisalo željom, a moja koža je gorjela od potrebe. Strast koju sam osjećala je bila intenzivna koliko i opijajuća. Ovaj kratki bijeg od stvarnosti je bio upravo ono što sam trebala, a Damien je bio upravo onaj muškarac kojeg sam htjela – ne, muškarac kojeg sam trebala da mi to da. “Damiene,” molila sam. “Nemoj prestati.” Ruke su mu se savile na mom trbuhu kao odgovor. Trzaji užitka su postali konstantniji tada, a uz obilje pažnje usredotočene na moj klitoris, moj orgazam je dobio ubrzani ritam. Moje disanje je iznenada postalo nepravilno, te se nisam mogla usredotočiti na ništa drugo osim kako sam se dobro osjećala. Počela sam se gubiti u Damienovom dodiru, te se nisam mogla oduprijeti; bacila sam se preko ruba. Moja bedra su se počela tresti kao žele, toliko jako da je Damien svojim rukama uhvatio unutrašnjost mojih bedara kako bi ih spriječio da ga udaraju u glavu dok me lizao. S novim položajem njegovih ruku, raširio mi je noge još više, a time se moja pička odgurnula još jače o Damienova usta. U tom trenutku, izgubila sam svoju bitku protiv potrebe da zavučem svoje ruke u njegovu kosu, a sekundu kasnije sam to i učinila, on je usisao moj klitoris u svoja usta, a moje tijelo se počelo grčiti. Vrisnula sam Božje ime prije no što sam uvukla oštri dah i zadržala ga. Na trenutak, na djelić sekunde osjetila sam otupjelost prije no što su neobjašnjivi valovi blaženstva krenuli iz mog klitorisa i sa svakim otkucajem, puštali taj osjećaj prema van. Moje oči su se okrenule prema gore, kralježnica mi se izvila, a moje usne razdvojile u tihom vrisku. Pluća su mi gorjela za zrakom, pa sam izdahnula dah koji sam prije zadržala prije no što sam pohlepno gutala još zraka. Moje tijelo se nastavilo nekontrolirano trzati, a Damien je još uvijek sisao i lizao moj sada preosjetljivi klitoris, kao da se trudi izvući još jedan orgazam iz mene. Kad sam počela jecati, mislim da je znao da ne mogu više podnijeti jer je pustio moj klitoris, spustio čedni poljubac na njega, onda se pomakao uz moje tijelo. Osjetila sam njegove ruke po meni; osjetila sam kako njegove usne ljube moja bedra, moje kukove, moj trbuh i svaki drugi dio kože koji su njegove usne mogle doseći. Do vremena kad je došao do mojih usana, već sam napola spavala, moje tijelo je potpuno ostalo bez energije. “Laku noć, pjegice.” Smijuljio se Damien, okrznuvši moje usne svojima. “Slatko sanjaj.” 140

Naš svet knjiga Posljednja stvar koje se sjećam nije bio Damien uz mene niti kako sam bila zadovoljena, bilo je kako sam se ugodno osjećala. To je ušlo duboko u moje kosti i omotalo se oko mene kao topla deka. Nisam se tako osjećala jako dugo, te sam se molila da se tome ne vidi kraj.

141

Naš svet knjiga

Kad sam se probudila, nije to bilo zato što je moje tijelo odlučilo da je spremno za to, već zato što mi se nešto ukopalo u moju stražnjicu i zbog čega mi je bilo neugodno. Kad sam otvorila oči, namjeravala sam opipati predmet koji sam slučajno ostavila na krevetu, ali čim je lagano hrkanje odjeknulo u mom uhu i nečiji topli dah puhnuo po mom vratu, znala sam da to nije bio predmet koji se gurao o mene. Bio je to dio tijela. Sjećanje na prošlu noć je pojurilo nazad u moj um u sekundi. Osmjehnula sam se apsurdno velikim osmijehom dok sam se lagano pomakla, a ruka prebačena preko mene se stegnula. Zagrizla sam svoju donju usnu kad se ruka savila oko moje lijeve dojke. Pogledala sam dolje i vidjela da Damien je stavio svoju ruku pod gornji dio moje pidžame i zgrabio moju dojku u svoju ruku. Oduprla sam se potrebi da se nasmijem, jer sam osjećala da je to tako muška stvar za njega da je učini, čak i u snu. Nastavio je hrkati, a ja sam bila zadovoljna što sam vidjela da nije ni glasno ni ometajuće, već začudo opuštajuće za čuti. Polako sam se okrenula licem prema njemu, ruka mu je pala s moje dojke, ali je ostala oko mog struka. Progutala sam kad sam shvatila da sam gola od struka naniže, a zbog razloga mi se želudac stegnuo. Sjetila sam se što mi je Damien radio prošle noći, a vrelina je prošla kroz mene. Damienova usta su bila na meni samo jednom ranije, ali sinoć je bilo najbolje od ta dva puta, jer sam se još uvijek osjećala zadovoljnom zbog oslobođenja koje je potpuno doslovno isisao iz mene. Grickala sam svoju donju usnu dok sam stavljala glavu na moj jastuk i zurila u njegovo uspavano lice. Bio je prekrasan, a ja nisam mogla vjerovati da smo razgovarali i donijeli odluku da ćemo hodati. Još sam bila užasnuta da će sve loše završiti između nas, ali kao što sam rekla Damienu prošlu noć, bilo mi je tako dosta dopuštanja da me moj strah od toga da ću patiti sprječava da radim stvari koje sam željela. Htjela sam biti hrabra, baš kao što je Damien rekao da jesam... i htjela sam da ta hrabrost započne tako što ću mu prirediti buđenje za dobro jutro. Bio je u pravu kad je rekao da će mali trenutak intimnosti između nas sinoć pomoći spustiti moj štit, jer više nisam osjećala potpuni otpor tome da me Damien dodiruje na takav način. Moji problemi su još bili tu, ali sam 142

Naš svet knjiga vjerovala Damienu kad je rekao da voli moje tijelo. Samo sam morala dovesti svoj um na istu valnu duljinu na kojoj je on, kako bih ga i ja mogla voljeti, također. S mojim pogledom na njegovom licu, rekla sam si da mogu učiniti to što sam upravo namjeravala učiniti i da će se Damienu to svidjeti. Ta budućnost me nagnala da poližem svoj dlan, onda pritisnem stražnji dio svog dlana na njegova čvrsta prsa i prođem njime niz njegov torzo. Oblizala sam svoje usne dok su mi zglobovi skliznuli preko njegovih trbušnih mišića i došli do ruba njegovih bokserica. Uvukla sam prste pod rub, a čim sam osjetila njegov kurac, omotala sam ruku oko tvrdog uda i nježno stisnula. Damienove usne su se razdvojile u snu, te je skoro zajecao. Uzbuđenje koje je prošlo kroz mene je skoro svijalo nožne prste. Podmazivanje mojom slinom na dlanu mi je dozvolilo da mi ruka lakše klizi gore i dolje, a po dizanju i spuštanju Damienovih grudi, znala sam da njegovo tijelo uživa u mom dodiru. Skoro sam poželjela da otvori oči i probudi se zbog užitka koje sam mu pružala, ali gledajući kako mu se crte lica grče od blaženstva u snu, me uzbudilo. Htjela sam mu raditi više toga. Pažljivo sam odgurnula deku koja je pokrivala oba naša tijela. Morala sam podići njegovu ruku s mog struka i gurnuti ga na leđa. Jednom ili dvaput, pomislila sam da će se probuditi, ali nije, a kad sam se migoljeći spustila niz njegovo tijelo i razdvojila njegova bedra, zurila sam u obris njegova debelog kurca u erekciji. Izvukavši ga iz njegovih bokserica, skupila sam ruku u šaku i pogledala u Damienovo lice upravo kad sam se sagnula dolje i sklopila usta oko glavića. Nikad nikome prije nisam pušila, pa sam radila po onome što sam vidjela u pornićima i jako se nadala da to dobro radim i da je dobar osjećaj za Damiena. Usta su mu se otvorila, ruke su mu se stisnule u šake, a glasno, iskonsko režanje je ispunilo sobu. Klimala sam glavom četiri puta, a na peti put, kad sam ga uzela duboko u moje grlo i gutnula, oči su mu se naglo otvorile. “Je...bote!” zasiktao je, podigavši se na laktove, te zurio dolje u mene, usne su mu se razdvojile, a oči raširile. “O, jebote. Alannah. Dušo, da.” Nasmiješila sam se uz njegov kurac, a kunem se da sam vidjela da je malo okrenuo oči prema gore. Sisala sam ga, stiskala mojom rukom, te ušla u ritam jebeći ga svojim ustima. Nekoliko puta, njegovi su se kukovi propeli prema gore, gurajući 143

Naš svet knjiga svoj kurac duboko u moje grlo. Dvaput sam se napela na povraćanje, a sline je bilo posvuda, ali to me nije usporilo. Stvari su postale neuredne kad sam iskoristila slinu koja je curila niz moju bradu i kliznula njome preko Damienova kurca. Naglas se molio Bogu, moleći ga da mu ovo potraje, ali ja nisam to dopuštala. Htjela sam da svrši i to odmah. Radila sam brže svojim ustima i rukama, jače sisala, te progutala baš kad je glavić Damienova kurca udario u pozadinu mog grla. Svršio je zarežavši, a njegova vruća sperma mi je prekrila jezik. Progutala sam svaku kap, nastavljajući ga obrađivati dok sam to činila. Damienovi kukovi su se propeli nekoliko puta, a njegovo tijelo je bilo tako napeto, da je izgledao kao da je ukočen kao daska, ali kad sam pustila njegov kurac iz mojih usta s praskom, on se opustio na madracu. Oči su mu bile zatvorene, a njegova prsa su se dizala i spuštala tako brzo, da bi pomislili da je upravo istrčao maraton. Obrisala sam usta i ruku s mojim gornjim dijelom pižame, onda se nasmiješila na njegov opušteni lik. “Dobro jutro, Damiene.” “Dođi,” dahtao je, “ovamo.” Dopuzala sam mu sa strane i privila se uz njega, povukavši deku nazad preko naših tijela. Naslonila sam glavu na njegovu ruku omotanu oko mene. Stavivši ruku preko mog struka, uzdahnula sam od zadovoljstva. Bila sam sramežljiva osoba kad se radilo o seksu; mogla sam slušati moje prijateljice kako pričaju o tome, ali ako je moj seksualni život bio pod mikroskopom, postala bi mi neugodno. Nisam uopće voljela pričati o tome... ali u krevetu s Damienom? Činilo se da nisam imala filtera. “Nisam znala da li će mi se to svidjeti ili ne, ali volim ti pušiti.” “Molim te,” skoro je zajecao, “rasplakat ćeš me.” “Rasplakati?” podigla sam obrvu. “Zašto?” “Zato što sam drkao na maštanje o tome kako me budiš tako što mi pušiš, i moj Bože, bilo je bolje od ičega što je moj um mogao dočarati.” Zamumljala sam. “Drago mi je to čuti.” “Osjećao sam se kao da mi je duša napustila tijelo,” rekao je, oči su mu još bile sklopljene. “Isisala si je iz mene.” Vibrirala sam od smijeha. “Da li ti se svidjelo?” “Da li je voda mokra?” uzvratio je. Nasmiješila sam se i poljubila mu prsa kao odgovor.

144

Naš svet knjiga “Međutim, nisi to morala raditi, znaš to, zar ne?” upitao je Damien, nježno me stisnuvši. “Ne želim da se osjećaš kao da mi nešto duguješ, jer sam ti sinoć lizao pičku.” Obrazi su mi gorjeli. “Znam, ali sam to željela napraviti. Bio si u pravu kad si rekao da će mi ova noć pomoći da malo spustim svoj štit. Jedva mogu vjerovati kako mi je ugodno ležati s tobom ovdje.” “Osjećaj je kao da tako treba biti, zar ne?” “Da,” rekao je, kimajući. “Jest.” “Jako sam sretan, Alannah,” izdahnuo je Damien duboki dah. “Po prvi put već godinama, ja sam iskreno sretan, a to je sve zbog tebe.” Bilo mi je toplo oko srca. “I ja se tako osjećam,” odgovorila sam. “Još uvijek se jako bojim, ali sam sretna što radimo ovo.” “I ja.” “Ovo je uobičajeno, ali ti si puno svršio,” rekla sam dok sam prstima prošla preko Damienovih prsa. “Da li se to nakupilo u šest godina?” “Drkao sam puno proteklih šest godina, ali danas? Isuse Kriste, moj kurac nije shvaćao što se događa i nije znao kad stati. Oprosti na količini, nisam ni shvatio.” “Zašto se ispričavaš?” upitala sam zbunjeno. “Bilo je seksi. Osim toga... progutala sam sve.” Damien je zarežao. “Prestani. Želim te jebati, a znam da ne smijem, zato prestani.” Odmah sam obratila pažnju na upozorenje i nisam ga htjela zadirkivati kad sam znala da bi to bilo okrutno. “Idem vidjeti kako je Barbara.” Podigao je očni kapak. “Ne mogu vjerovati da si mačku nazvala Barbara.” “Nemoj mrziti njeno ime,” upozorila sam. “Preslatko je.” Damien je potpuno otvorio oči. “Ti si savršena.” Pognula sam glavu, posramljena, a on se nasmijao, stisnuvši me uza se. “Hoćeš li posjetiti svoju mamu danas?” Kimnula sam, udahnuvši njegov miris. “Želim znati kakav je plan akcije da se ona oporavi.” “Što je s vođenjem Barbare veterinaru?” “I to ću, također, napraviti,” rekla sam. “Ne moram raditi do kasnije. No, moram se pokrenuti i pretvoriti drugu sobu u ured za Morgana.” “Morgan?” 145

Naš svet knjiga “Moj zaposlenik,” podsjetila sam. “Pomogao si mi pripremiti intervju za njega, sjećaš se?” “Da,” rekao je Damien polako. “Ali, zar nisi rekla da je to preko interneta?” “Isprva, da, ali ionako bih tu sobu pretvorila u ured, a ako on bude često tu, olakšat će stvari. On samo radi pet dana u tjednu, nekoliko sati svaki dan, tri od tih dana će provesti ovdje.” Damien je šutio, pa sam sjela i pogledala dolje u njega. “Što nije u redu?” Slegnuo je ramenima. “To nije odgovor, Dame.” Spojio je pogled s mojim. “Tek smo počeli hodati. Ne mogu reći što želim reći, a da ne ispadnem kao zaštitnički nastrojen dečko.” Posegla sam i palcima prešla preko njegovih usana. “Razgovaraj sa mnom,” ohrabrivala sam ga. “Držati stvari u sebi nikad nije ispalo dobro za nas, pa želim da budemo iskreni. Komunikacija, sjećaš se?” Damien je uzdahnuo, ali je kimnuo. “Ne osjećam se ugodno u vezi toga da strani muškarac bude ovdje s tobom.” Osmijeh mi se proširio licem. “Dame.” “Ljubomoran sam,” nastavio je. “Taj bi tip mogao biti homoseksualac, da nema kurac, i da misli da je pička odvratna, a ja bih ipak bio ljubomoran.” Moj osmijeh se samo proširio. “Dame.” “Mrzim kad moja braća flertuju s tobom, a oni to rade samo kako bi mene zezali, pa ako ti se taj tip samo krivo nasmiješi, poludjet ću. Znam da hoću.” “Dame.” Uzdahnuo je. “Što?” “Tako si seksi kad si ljubomoran.” Damienove oči su zasjale od želje. “Nemoj,” upozorio je. Zacerekala sam se. “Morgan je moj zaposlenik i to je to. Nema nikakav romantičan interes u vezi mene, a ja nemam nikakav u vezi njega. On ima i curu. Jedini dečko koji privlači moju pažnju i zbog kojeg mi krv brže kola, me gleda upravo sada.” Damien se opustio. “Vjerujem ti, ali ipak ću biti ljubomoran.” “O, računam na to.” 146

Naš svet knjiga Zasiktao je. “Pališ se na moju muku?” “Što da ti kažem? Stav spiljskog čovjeka privlači pažnju mog klitorisa.” Damien je prasnuo i pokušao posegnuti rukom prema dolje kako bi pronašao navedeni klitoris, ali sam stisnula bedra i toliko se jako smijala da me zaboljelo sa strane. “Ne,” preklinjala sam. “Ne možemo. Ti uskoro moraš na posao, a ja moram nahraniti Barbaru.” “Na to si trebala misliti prije no što si otvorila ta svoja seksi usta,” rekao je, privlačeći me k sebi. “Tako si drska u krevetu, ali plaha kao Barbara izvan njega.” “Zato što smo između ovih plahti samo ja i ti,” odgovorila je. “Jednostavno sam malo sramežljiva kad sam u društvu svih ostalih, to je sve.” “Znam i sviđa mi se to.” “Sviđa?” “Kvragu, da,” odgovorio je Damien. “To je strana tebe koju samo ja znam.” Čim su mu riječi prešle preko usta, Damienovo se cijelo držanje promijenilo i znala sam zašto. Shvatio je da je Dante dijelio krevet sa mnom, i to ne tako davno. “Pogledaj me,” rekla sam, kad jest nagnula sam se i poljubila ga u obraz. “Nikad nisam bila s Danteom na taj način na koji sam s tobom. Kunem se životom. Jedva da smo razgovarali, nismo se ljubili, nismo imali ni oralni seks. Bio je to samo seks. Sad me imaš, cijelu mene, a to je ono što je bitno, u redu?” Kimnuo je i sklopio svoje oči. “Želim ga povrijediti zato što dira ono što je moje.” Čuvši ga kako me prisvaja kao svoju je bilo jako seksi. “Imao je samo djelić mene na kratko vrijeme. Ti imaš cijelu mene i to otkad sam te upoznala.” Kad su se Damienove oči otvorile, posegao je gore i privukao me uza se, njegove usne su našle moje. Zamumljala sam u njegova usta, a njegov se jezik se uvijao oko moga, ali kad mi je posisao jezik, glasno sam zastenjala jer je to bilo tako dobro. “Prestani,” zakreštala sam. “O, prestani.” Damien me pustio, prebacio noge preko ruba kreveta i ustala. Pala sam nazad na leđa i bijesno gledala u njegova leđa. 147

Naš svet knjiga “Nemoj mi to raditi,” rekla sam mu. “Bože, to je seksi.” “Začepi.” Zarežao je Damien. “Nemoj govoriti; nemoj napraviti niti jedan zvuk. Smirujem se.” “Sebe ili svoj kurac.” “A... lannah.” “Oprosti.” Hihotala sam se. “Misli na golog Aleca, golog Rydera ili golog Kanea.” “Zašto ne Dominica?” Šmrknula sam. “Zato što je on praktički ti, pa bi to bilo kao da kažem ne moj misliti na sebe golog.” “Nismo praktički isti.” Damien se okrenuo licem prema meni, s cerekom na licu. “Moj kurac je veći.” “Donijet ću traku za mjerenje samo kako bi bili sigurni.” “Pametnjakovićka.” Nasmiješila sam se i privila se uz deku dok su Damienove oči počivale na meni. “Mogao bi se naviknuti na ovo,” rekao je. “Buditi se pokraj tebe.” Moje srce je otkucavalo u mojim prsima. “I ja.” Tada sam sklopila oči, osjećajući se iscrpljeno, a Damien je rekao, “Da li ideš nazad spavati?” “Ne,” odgovorila sam, ali sam držala oči zatvorene i nisam se micala. Osjetila sam da se krevet udubio, a poljubac je okrznuo moje usne. “Ja ću nahraniti mačku i očistiti njenu kutiju s pijeskom. Mislim da sam zagunđala. Osjetila sam kako se Damien udaljava od mene, onda sam osjetila kako je deka opet prebačena preko mene. Damien je zijevnuo, minutu ili dvije je lupkao po sobi, onda odlutao van. Nisam planirala opet zaspati, ali kad sam osjetila da se krevet iznenada udubio, trgnula sam se iz drijemeža. Otvorila sam oči dok se Damien vraćao u krevet. “Mislila sam da ideš nahraniti Barbaru.” Nacerio se. “Zaspala si.” “Nisam.” “Jesi, jer sam je nahranio i očistio njenu kutiju s pijeskom prije sat i pol,” rekao je smijuljeći se. “Zanio sam se gledajući utakmicu koju sam sinoć propustio.” “Koliko je sati?” upitala sam. “Upravo je prošlo osam.”

148

Naš svet knjiga Protegnula sam se prije no što sam se pomakla i privila se uz Damiena. “Kad moraš krenuti?” “Oko 08:45. Moja smjena počinje u 09:30, ali moram otići doma i istuširati se, te uzeti čistu odjeću.” Namrštila sam se kad sam shvatila da nisam htjela da on ode i to sam mu dala do znanja. “Ne želim da odeš.” Ruka mu je došla oko mene. “Vratit ću se nakon posla.” “Obećavaš?” Poljubio me u potiljak. “Obećavam.” “Donesi odjeću sa sobom ovaj put, i svoju četkicu za zube, pa se tako nećeš morati vratiti kući prije posla. Možeš se jednostavno ovdje istuširati i onda otići.” Damien je upitao, “Je li tvoj način da mi kažeš da želiš da ostanem prespavati kod tebe?” Umirila sam se dok me sumnja preplavila. “Da li ti ne želiš?” “Hej,” rekao je Damien i nije dalje govorio dok ga nisam pogledala. “Nemoj to raditi.” “Raditi što?” “Nemoj se povlačiti kad nisi sigurna u nešto; previše razmišljaš o stvarima kad to radiš.” Namrštila sam se. “Radim to?” “Da,” odgovorio je Damien. “Radiš to.” Kimnula sam. “A da odgovorim na tvoje pitanje, ja zaista želim provesti noć s tobom. Želim ostati svake noći ako mi to dopustiš. Nisam te htio to pitati jer je ovo sve novo... nisam htio izazivati sreću.” “Rekao si da se nećemo igrati, rekao si da smo partneri jedan drugome, a partneri spavaju zajedno u istom krevetu.” Damienove usne su se trznule. “To rade.” “Ne pitam te da se useliš,” rekla sam, osjetila sam da su mi obrazi vreli. “Samo... provela sam puno vremena u limbu zbog tebe, a da budem iskrena... usamljena sam.” “Usamljena?” ponovio je Damien. “Da,” mrmljala sam. “Ne vezano uz prijateljstva, samo...” “Vezano uz dečka.” 149

Naš svet knjiga “Pretpostavljam.” “Jesi li zato provodila vrijeme s Danteom?” Progutala sam. “Da i ne.” Damien je udahnuo i izdahnuo dah i rekao, “Reci mi. Želim znati.” “Neugodno je.” “Sa mnom razgovaraš, dušo.” Dušo. “U redu,” rekla sam nježno. “Kad... kad je sve počelo s Danteom, bilo je to samo kako bi nešto dokazala sebi.” Damien je šutio, pa sam nastavila. “Htjela sam dokazati da sam bila toliko zaokupljena tobom jer sam bila mlada i glupa... a pošto je Dante toliko sličan tebi kad si imao osamnaest godina, mislila sam ako spavam s njim i ne bude nimalo drugačije, da će to dokazati da su moje godine bile faktor zbog kojeg sam bila toliko slomljena zbog tebe.” “I da li je?” upitao je tiho Damien. “Ne, jer još uvijek osjećam isto prema tebi što sam i osjećala kad mi je bilo osamnaest.” Uzdahnula sam. “Nisam zainteresirana romantično za Dantea, ali uvijek sam bila zainteresirana za tebe na taj način, čak kad sam to nijekala i samoj sebi. Kad si me neki dan poljubio, osjetila sam to u mojoj duši... znam da to glupo zvuči, ali nikad se nisam tako osjećala u vezi nikoga osim tebe. Istina, ti si jedini dečko kojeg sam ikad poljubila, ali ipak, sve je u vezi tebe u mom umu. Uvijek je i bilo. Bilo dobro ili loše, to si stalno bio ti.” Damien je posegao rukom i obuhvatio mi obraz. “Ja sam jedini muškarac kojeg si ikad poljubila?” Kimala sam glavom. “Samo ti.” “I ja se isto osjećam,” rekao je. “Pokušao sam krenuti dalje kad sam se vratio u New York. Tijekom mog lošeg razdoblja, otišao bih u par barova i rekao si da ću pokupiti prvu seksi mačku koju vidim i pojebati je... ali nikad nisam. Ti si mi stalno bila na umu i to ne samo zato što sam se osjećao kao govno u vezi toga kako su stvari među nama završile... već zato što mi je bilo stalo do tebe. Ti si takva dušica, Alannah, i uvijek sam te nosio u mom srcu, čak i kad sam bio tisućama milja daleko.” Prekrila sam lice rukama kad su me suze zapekle. “Prestani,” molila sam. “Ne želim plakati opet po cijelom tebi.” Damien me privukao uza se. “Znaš da nismo kao obični cura i dečko koji tek započinju vezu, zar ne?” 150

Naš svet knjiga Spustila sam ruke i kimnula. “Imamo prošlost,” nastavio je Damien. “Dakle, ne brini se o tome tko je u pravu ili krivu kad se radi o tome kako bi se trebali ponašati. Ako je dobar osjećaj imati me pokraj sebe noću u tvom krevetu, onda ću biti ovdje... u redu?” “U redu,” odgovorila sam. “Želim te ovdje kraj sebe. Nikad se nisam osjećala tako zadovoljno kad bih zaspala kao noćas, s tobom pokraj mene.” Umirala sam od srama priznajući mu to, ali Damienov osmijeh mi je rekao da nemam razloga osjećati se tako. “Niti ja,” rekao je. “Ležao sam budan jedno vrijeme slušajući te kako dišeš i uživao što te držim u svom naručju.” “Dame,” promrmljala sam. Nagnuo se i pritisnuo usne na moje, dajući mi kratak i sladak poljubac. “Činiš me jako sretnim,” prišaptao je Damien. “Sjeti se toga svaki put kad god počneš sumnjati u sebe ili se osjećati uplašeno.” “I ti mene činiš sretnom, također,” rekla sam, “i kao što sam već rekla, još uvijek užasno bojim, ali se ne kajem što sam pokušala biti s tobom.” Bronagh je bila u pravu; ako ne pokušam s Damienom, moj um bi se mučio sa što – ako do kraja života. Koliko god mi to bilo teško učiniti, morala sam misliti pozitivno; inače, sabotirala bih moju vezu s Damienom prije no što uopće počne. To je zaista bilo izvan moje zone ugode, tako što sam s njim, išla sam protiv svega na što sam se prisiljavala da vjerujem šest godina. Moje postavke uma se neće promijeniti preko noći, ali sam bila voljna pokušati, a upravo sada, to je bilo najbolje što sam mogla učiniti. Molila sam se da bude dovoljno.

151

Naš svet knjiga

“Našli ste je u kartonskoj kutiji, kažete?” Nakon što je Damien otišao iz mog stana kako bi stigao na posao na vrijeme, istuširala sam se, obukla i nazvala najbližu veterinarsku kliniku kako bih ugovorila pregled za Barbaru. Srećom, netko im je otkazao pregled u 10:00 sati i ja sam ga odmah prihvatila. Klinika je slučajno bila povezana s utočištem za životinje u kojem je radio Alec. Dok sam sjedila u čekaonici da me veterinarka prozove, čula sam dvije žene kako se dive visokom, prekrasnom zgodnom Amerikancu koji je bio tako “smiješan” i pomogao im izvesti pse iz njihovih auta dok je prolazio na putu za posao. Zaigrano sam zakolutala očima na razgovor žena. Mogla sam zamisliti kako se veličina Alecove glave upeterostručuje na ovu vijest. “Da,” odgovorila sam veterinarki. “Bila je u kutiji bez deke ili bilo čega.” Veterinarka je odmahnula glavom i pregledala Barbaru od glave do pete. “Zli gadovi.” Usne su mi se trznule. “Slažem se svim srcem.” “Pa, drago mi je da ste prihvatili malu damu,” rekla je veterinarka hvaleći me. “Ne bi puno ljudi to napravilo.” “Nisam je mogla ostaviti da se sama snalazi,” rekla sam. “Gadila bih se samoj sebi da sam to učinila.” “Imate dobro srce.” Osjetila sam kako mi se obrazi žare od vreline. “Hvala.” “Mogu li vas nešto pitati?” Podigla sam obrvu. “Možete.” “Zašto ste joj dali ime Barbara?” Nasmijala sam se. “Barbra Streisand je bila na televiziji, a ja sam je pitala da li joj se sviđa ime Barbara, ona je zamijaukala, pa sam to shvatila kao da. To je također srednje ime moje mame, pa sam promijenila način kako se piše tako kako se piše njeno ime, samo kako bih je nasmijala.” Veterinarka je pokrila usta svojom podlakticom dok se smijala. Na trenutak, pitala sam se zašto nije stavila svoju ruku, ali onda sam shvatila da je to zato što je dirala Barbaru i da je dirala životinje cijelo jutro. Nosila je rukavice, ali da, nisam je krivila što nije stavila svoju ruku na usta. “To je najbolje što sam čula cijeli tjedan.” 152

Naš svet knjiga “Drago mi je što sam vas zabavila.” S osmijehom, veterinarka je tada rekla, “Što se njene dobi tiče... nije tako mlada, moja procjena bi bila između devet i deset tjedana.” Trepnula sam. “Ali tako je mala.” “Neuhranjena je,” objasnila je veterinarka. “Vjerojatno ju je majka odbacila, ili su je jednostavno maknuli izvan njene skrbi prije no što ste je našli.” Moj se želudac stegao. “Hoće li ona biti dobro?” “Hoće.” Kimnula je veterinarka. “Danas će se prvi put cijepiti, a ako želite, mogu je cijepiti i protiv mačje leukemije. Nije sto posto zagarantirano da se neće zaraziti bolešću, ali dat ću joj dobru priliku da to izbjegne.” “Dajte joj što god da smatrate da joj treba kako bi ostala zdrava, molim vas.” Slijedećih dvadeset minuta je bilo ispunjeno s mojim osiguravanjem Barbare osiguranjem za kućne ljubimce, dok je primila dva cjepiva, sredstvo protiv glista, usadili su joj mikročip, pregledali cijelo tijelo, onda je slikali po prvi put sa svojom veterinarkom. Na zidovima čekaonice sam vidjela da veterinarka ima slike sa stotinama životinja, sve različitih veličina i oblika. Većina slika su bile kad su životinje bile mlade, onda druge su bile godinama kasnije kad je životinja bila starija. Voljela sam to; to je pokazivalo koliko su ljudi imali povjerenja u veterinarku kad su joj i dalje dovodili svoje životinje tijekom njihovih života. Pogledala sam u vrata kad je veterinarka bolničarka ušla u sobu. “Oprostite što prekidam,” rekla mi je, onda je rekla veterinarki, “Cora će me zamijeniti; idem pomoći Alecu da nahrani pse u štenarama.” “U redu,” rekla je veterinarka. “Nemoj dugo.” Bolničarka je otišla poskakujući, a veterinarka se smijuljila sebi u bradu. “Čovjek je očarao sve moje žensko osoblje.” Alec Slater. “Vi znate Aleca?” “Svi znaju Aleca.” Smijuljila se veterinarka. “On nije tip osobe koju netko može zaboraviti, a i lijepo ga je gledati, također.” Nacerila sam se. “Nemojte da vas čuje da ste to rekli; umislit će se.” Veterinarka se cerekala. “Pretpostavljam da ga vi poznajete.” “Samo malo,” našalila sam se. “On je zaručen za jednu od mojih najboljih prijateljica.”

153

Naš svet knjiga “Ah, Keela.” Kimnula je veterinarka. “Puno priča o njoj, a pod puno, mislim neprestano.” Nacerila sam se. “Bio bi izgubljen bez nje.” “Ne morate meni govoriti, vjerujem to,” rekla je veterinarka. “On radi službeno ovdje kratko vrijeme; nakon što sam vidjela kako je dobar sa životinjama, te kako je vrijedan, morala sam mu ponuditi posao na puno radno vrijeme. Žensko osoblje ga obožava bez obzira da li je zauzet ili ne. On sve nasmijava, pa sve žele biti blizu njega.” “To zvuči kao Alec.” Pregled je tada bio završen. Barbara je bila slobodna do slijedećeg mjeseca dok se ne vrati po svoj drugi i konačni set cjepiva, onda će se jednostavno morati vraćati svakih dvanaest mjeseci po svoje godišnje cjepivo. Pozdravila sam se s veterinarkom i izašla iz klinike. Dok sam hodala prema parkiralištu, čula sam poznati glas i stala. “Lana.” Alec se ozario kad su on i bolničarka koja je ušla u veterinarsku sobu za preglede, brzo izašli iz ugla na putu prema klinici. Bolničarki je rekao, “Ovo je Alannah Ryan; ona mi je praktički sestra.” Bila sam potpuno zapanjena tim predstavljanjem, a iz nekog razloga, stvorila mi se knedla u grlu. Progutala sam je i pristojno se nasmiješila bolničarki. “Drago mi je upoznati vas.” “I meni vas.” Uzvratila mi je osmijeh. “Ja sam Tracey.” Alec se usredotočio na kutiju koju sam nosila. “Je li ona dobro?” “Aha.” Kimnula sam. “Dobila je svoja cjepiva, sredstvo protiv glista, mikročipirana je i sve je riješeno do njenog konačnog seta cjepiva slijedeći mjesec.” Alecove usne su se trznule. “Reci Tracey kako si je nazvala.” Prijekorno sam ga pogledala, onda u Tracey, nacerila sam se i rekla, “Barbara, po Barbri Streisand.” Tracey se nasmijala, a Alec se smijuljio sam sebi dok je odmahivao glavom. “Ti si mrzitelj,” rekla sam mu. “Nitko ne voli mrzitelje.” Alec se nastavio ceriti dok se ispričao Tracy, govoreći joj da će mi pomoći odnijeti Barbaru do mog auta. Htjela sam mu reći da je u redu, ali kad je uzeo kutiju od mene, uzdahnula sam od olakšanja. Protrljala sam ramena kad mi se stvorio čvor. “Ona nije teška, ali prokleta kutija teži puno.” 154

Naš svet knjiga “Ti si jednostavno slaba.” Zakolutala sam očima. “Popuši mi, kučko.” Otišli smo do mog auta, a kad je Alec smjestio Barbaru na stražnje sjedalo – čak stavivši pojas oko njene kutije – zatvorio je vrata i usredotočio se na mene. Podigla sam obrve, ne razumijevajući zašto tako intenzivno zuri u mene. “Razgovarao sam s Ryem jutros.” Srce mi je stalo. “Je li Branna dobro?” “Ona je dobro, još je trudna.” Opustila sam se. “Hvala Bogu.” “Kad sam razgovarao s njim, spomenuo je da mu je Damien poslao poruku da mu javi da neće dolaziti kući jer će provesti noć u stanu jedne određene osobe.” Cijelo mi se lice užarilo, a Alec je pucnuo prstima. “Znao sam,” rekao je. “Rekao sam Keeli da ste se vas dvoje spetljali, ali ona je bila uvjerena da će on spavati u drugoj sobi.” Pokušala sam ući u svoj auto kako bih pobjegla od Aleca i razgovora, ali me blokirao. “Nema šanse, crveno lice. Pričaj.” Zastenjala sam. “Kad si se pretvorio u Bronaghu?” “Čim sam shvatio da si prljavo iskoristila mog malog brata.” Zacvilila sam i lupila ga po podlaktici. “Začepi!” Alec je zalajao od smijeha. “Hajde, priznaj. Što se dogodilo?” Stavila sam lice u ruke i zastenjala, prije no što sam ih spustila sa strane. “On jest ostao preko noći... i ne u drugoj sobi.” “Jebeno sam znao!” “Čekaj.” Podigla sam ruku, zaustavivši ga od daljnje priče. “Nismo se seksali... ali također nismo ni samo spavali.” “To je moja cura,” rekao je Alec, podigavši ruku u zrak. Nasmijala sam se dok sam podizala svoju ruku i lupila dlanom po njegovom. “Dakle, što sad?” pritiskao je Alec. “Zbunjen sam, zato što, zar nisi ti izražavala mržnju prema njemu od... otprilike... oduvijek?” Namrštila sam se, mrzeći koliko je točan bio taj opis. “Razgovarali smo... razgovarali smo o svemu, a i raščistili smo puno problema koje smo imali, te iako nismo još sve u potpunosti riješili, taj

155

Naš svet knjiga razgovor nam je oboma donio puno dobra. Nismo htjeli igrati nikakve igre i oboje se želimo okušati u vezi, pa... hodamo. Službeno. Ekskluzivno.” “Alannah.” Alec se nasmiješio tako široko da sam bila sigurna da ga jamice bole. “Jako sam sretan zbog vas, ljudi.” Kad me zagrlio, ja sam mu uzvratila zagrljaj. “Hvala. Međutim, jako sam uplašena.” “Da će se loše završiti?” Kad smo se razdvojili, koraknula sam unatrag i kimnula. “Želiš li saznati tajnu?” “Uvijek,” odgovorio sam. “Još uvijek se bojim što bi se moglo dogoditi s Keelom.” Čeljust mi se spustila. “Začepi.” “Ozbiljan sam,” rekao je Alec. “Kad cijeli život baziraš na nekome... prirodno je brinuti se da oni neće uvijek biti dio tog života.” Nakrivivši glavu, rekla sam, “Ali, ti i Keela ste stvoreni jedno za drugo. Nikad nisam vidjela sretnijih dvoje ljudi.” Zastala sam. “Osim kad sam s Nicom i Bronaghom, Kaneom i Aideen... i Ryderom i Brannom. Sve vaše veze su jako čvrste; ne bi se trebao bojati.” “Ipak, u pozadini mog uma, još postoji strah.” Slegnuo je ramenima Alec. “Sve što kažem je da ne misliš da si jedina koja se boji neuspjeha. Svi se boje u vezi nečega.” Razmotrila sam to i uhvatila se da osjećam olakšanje. “Ti si briljantan,” rekla sam mu. “Osjećam se bolje samo kad sam to čula. Hvala ti.” “Nema na čemu.” Alec je pogledao preko ramena kad je njegovo ime bilo prozvano, onda se okrenuo opet prema meni. “Moram ići, ali vidjet ću te kasnije?” “Uvijek me vidiš.” Poljubio me u obraz, onda se okrenuo i otrčao prema velikoj zgradi na lijevoj strani dvorišta za koje sam znala da se tamo nalazi utočište. “Ako budeš išla kod Dominica,” viknuo je Alec, “ne diraj moju jebenu šalicu.” Moj smijeh ga je slijedio, a ja sam htjela pitati, ako je toliko volio svoju šalicu, zašto je ne drži u svojoj kući, ali znala sam odgovor. Previše je uživao prepirati se oko nje da je odnese, kako je ja nikad ne bih mogla uzeti, a ja sam ga voljela zbog toga. 156

Naš svet knjiga S osmijehom i novim osjećajem olakšanja koji je uslijedio nakon našeg razgovora, ušla sam u svoj auto i vozila prema kući mojih roditelja. Kad sam stigla, namjeravala sam ostaviti Barbaru na zadnjem sjedištu mog auta nakon što sam vidjela da spava u svojoj kutiji, ali onda je počelo jako kišiti, a buka je bila preglasna da se ona ne bi uplašila. Baš kad sam otkopčala svoj pojas, mobitel mi je zazvonio. Javila sam se ne gledajući u ekran. “Halo?” “Što si učinila mom mlađem bratu?” Ryder. Smrzla sam se. “Kako to misliš?” “Mislim, da se nije prestao smiješiti otkad sam ga pokupio ispred tvog stana, a to je bilo prije tri sata. Brinem se da bi mu lice moglo ostati tako ukočeno.” Hihot je provalio iz mene. “On je dobro,” uvjeravala sam Rydera. “Puno toga smo riješili sinoć... i možda sam mu priredila lijepo buđenje.” “Znao sam!” izjavio je Ryder i onda viknuo, “Znao sam da si malo dobio, ti lažljivi seronjo... uh, Alannah, koga drugog bi zvao da saznam zašto se tako glupo cerekaš?... Ne, zato što razgovaram s njom eto zat- Joj!” Čulo se komešanje i ispljunute psovke. Nasmiješila sam se kad je Damien rekao, “Halo?” Bože, kako volim njegov glas. “Jesi li ti to upravo povrijedio svog starijeg brata?” “Bit će on dobro,” odgovorio je, a čula sam osmijeh u njegovom glasu. “Što radiš? Nedostaješ mi.” Osmjehnula sam se tako jako da su me obrazi zaboljeli. “Upravo sam otišla od veterinara s Barbarom,” odgovorila sam. “I ti meni nedostaješ.” “Je li sve u redu s njom?” “Koliko veterinarka može odrediti, ona je stara devet do deset mjeseci. Dobila je svoju prvu turu cjepiva danas, a vratit ću se s njom za mjesec dana po drugu turu. Registrirala sam je i uzela osiguranje za kućne ljubimce. Ona je službeno Barbara Ryan, a ja sam joj majka.” Kad se Damien nasmijao, to je uzrokovalo da se nasmiješim, a nije me bilo briga. Znala sam da tko god da to vidi da koluta očima, ali bila sam sretna i nisam se imala namjeru ispričavati bilo kome što se tako osjećam. 157

Naš svet knjiga “Da li me to čini njenim taticom?” “Mislila sam da si ti moj tatica.” Trznula sam se čim su te riječi izašle iz mojih usta. Jednom sam se zaklela na sve što je sveto da nikad neću svog partnera zvati “taticom” jer sam se zbog toga ježila, ipak, eto me, spomenula sam da je Damien... tatica. “Nemoj,” upozorio me Damien, tihim glasom. “Da se nisi usudila uzbuditi me dok radim okružen svim ovim alatima.” Imala sam osjećaj da ne govori o opremi. “Ne pokušavam te uzbuditi,” rekla sam, usne su mi se trzale. “Iako se čini da ne treba puno da ti kurac stane u stavu pozornosti.” Damien je zarežao, ali nije ništa rekao, a ja sam bila zahvalna jer sam bila zabrinuta da kad bi nešto rekao, da bi izgubila malo ove drske samouvjerenosti koja me ispunila. Pogledala sam okolo i bilo mi je drago da tako jako pada kiša. To je značilo da sam mogla ostati u autu još malo dulje i... razgovarati. “Idi u stražnju sobu,” rekla sam Damienu, oblizujući svoje usne. “Želim nešto isprobati s tobom... odnosno preko telefona.” “Jebiga,” zagunđao je. “Ry, vraćam se za minutu.” Mislila sam da sam čula kako se Ryder smije, ali sam ga ignorirala, kao i Damien. “U redu,” rekao je Damien minutu kasnije. “U sobi sam, a vrata su zatvorena.” “Dobro,” rekla sam, moj želudac je treperio od leptirića. “Želim telefonski seks.” “A... lannah.” Samouvjerenost je potekla kroz mene čuvši očaj u njegovom tonu. “Zar ne misliš da će to biti zabavno?” upitala sam nježno. “Mislim da će to biti super predigra prije no što zapravo budemo imali seks.” “Ubijaš me, ljepotice.” Ljepotica. “Osjećam se kao da bi mogla biti odvažna s tobom, pa ću istupiti iz moje zone udobnosti samim time što to predlažem. Sram me je, ali ne želim da me to spriječi u tome da budem malo... zločesta.” “Bože na nebesima, pomozi mi.” Moje smijuljenje je bilo tiho. “Da li ti se digao?” upitala sam, moj glas malo zadihan. “Da li ti pulsira?” “Da,” zasiktao je Damien. 158

Naš svet knjiga “Tvoja ruka je moja ruka,” rekla sam. “Želim te dirati.” Njegovo teško disanje je bilo sve što sam mogla čuti, onda sam čula malo komešanja i onda, nakon nekoliko sekundi nježno režanje se začulo, a ja sam znala da mu je ruka omotana oko njegovog kurca. “Dobar dečko,” hvalila sam ga. “Da li ti se sviđa kad te diram.” Skoro je zasiktao svoje, “Da.” Poliži moj dlan,” prela sam, “onda sklopi oči dok ti se svija oko tvog kurca.” “Isuse,” zastenjao je Damien. “Da li radiš što ti govorim?” “Da, gospođo.” Nacerila sam se. “Pred tobom sam na koljenima,” rekla sam, oblizujući moje usne, “milujem te dok svojim jezikom vrtim oko glavića tvog kurca.” Damien nije odgovorio; jedina stvar koju sam mogla čuti je bilo njegovo teško disanje. “Možeš li me vidjeti na koljenima pred tobom, osjetiti kako te diram?” “A-aha,” odgovorio je. “Je...bote.” Zamumljala sam. “Voliš kad te pogledam u oči dok ti pušim kurac, zar ne?” “Alannah.” Zadahtao je. “Kriste.” Stisnula sam svoja bedra zajedno, prisiljavajući se da ignoriram rastuću bol između mojih bedara. Moj fokus je bio na Damienu, a upravo sada, htjela sam sve, svo zadovoljstvo, da bude njegovo. “Želim da mi svršiš u usta,” rekla sam malo žustro. “Želiš li to? Želiš li da progutam svaku slanu kap?” Zagunđao je, onda uzdahnuo. “Alannah. Jebiga. Daaaaaa.” Svršit će. Znala sam da hoće. “Progutat ću te cijelog,” prela sam. “Volim tvoj slani okus, želim da mi prekrije jezik.” “Jebote,” Damien je dahtao, njegov je glas bio još uvijek tih. “Oh, jebote!” “Daj mi to, dušo,” pritiskala sam. “Jebi moja usta tako jako da ne mogu dobro gledati.” Čula sam kako stenje, puno stenjanja, onda teško disanje koje je slijedilo dugo i zadovoljno režanje. Samouvjerenost se omotala oko mene znajući da

159

Naš svet knjiga su ga moje riječi i slike koje sam usadila u Damienovu glavu dovele do točke gdje je izgubio kontrolu. “Ti si grijeh,” zakreštao je Damien nakon nekoliko trenutaka. “O, Bože, ti si čisti jebeni grijeh.” “To je bilo zabavno,” rekla sam, ignorirajući moje vrele obraze. “Nikad prije nisam imala telefonski seks.” Damien je molio Očenaš, a to me nasmijalo. “Moraš izmoliti tri Zdravo Marije ili ti Bog neće oprostiti što si svršio na poslu.” Kad se oglasila grmljavina njegova smijuljenja, usne su mi se trznule. “Osvetit ću ti se za ovo.” “Osvetiti mi se?” trepnula sam. “Upravo si doživio orgazam. Nema na čemu.” Još jedno smijuljenje. “A-a, pjegice, uzbudila si me na poslu, jako dobro znajući da sam ti rekao da to ne radiš.” Durila sam se. “Samo sam se malo zabavljala.” “Znam,” odgovorio je Damien, “ali ipak ću ti se osvetiti.” “Radije bih da me okreneš na leđa,” zezala sam ga. “Naučit ću lekciju puno brže na taj način... Obećavam.” “Grijeh,” zasiktao je Damien. Uživala sam u ovome previše. “Ja sam anđeo, i ti to znaš.” “Izgledaš kao anđeo i tako se ponašaš, ali čim smo sami, ti si grijeh. Ti si moja definicija nevolje, pjegice.” Nasmijala sam se. “Ti to voliš.” “Možeš se kladiti u svoje dobro dupe da volim.” Odmahnula sam glavom. “Idi vrati mobitel svom bratu i radi nešto. Zgubidane.” Nastala je napeta stanka, onda je Damien promrmljao psovku. “Moram pospremiti ovaj nered, i onda oprati ruke... i Ryderovu masku mobitela, inače će me ubiti.” Nasmijala sam se, a Damien je zarežao. “Tako ću ti se osvetiti za ovo, pjegice.” “Pahuljice,” zamišljeno sam rekla, “Radujem se tome.” Prekinula sam vezu i mogla sam zamisliti izgled njegovog lica kad je to shvatio, te sam se nasmijala. Osjećala sam se veselo i samouvjereno. To je bilo 160

Naš svet knjiga cijele svjetove udaljeno od osjećaja straha i ogorčenosti zbog onog što se jednom dogodilo. Uzdahnula sam i zahvalila Bogu što imam najbolju prijateljicu koje me lupila u dupe kako bih se opametila, dok su me ostali sam gurkali.

161

Naš svet knjiga

Brzo sam požurila u kuću mojih roditelja, štiteći prednji dio Barbarine kutije od kiše, što sam najbolje mogla. “Mama?” zazvala sam kad sam ušla u kuću. “U kuhinji sam, zlato.” Stavila sam Barbarinu kutiju pokraj radijatora, kako bi joj bilo toplo, onda se izvukla iz moje jakne i otišla u kuhinju. Moja mama je prala šalicu u sudoperu, pa sam joj prišla odzada, kliznula rukama oko njenog struka i privila se uz nju. Ona se smijuljila dok je uzimala krpu i obrisala ruke, kako bi ih mogla staviti na moje. “Jesi li dobro?” “Jesam li ja dobro?” ponovila sam. “Ja sam dobro, mama. Jesi li ti dobro?” “Upravo sada, jesam,” odgovorila je. Pustila sam je, a kad se okrenula prema meni, zagrlila sam je bez riječi. “Medo.” Smijuljila sam se. “Dušo, dobro sam.” “Ali nisi, mama,” rekla sam, odmaknuvši se od nje kako bih je pogledala. “Nisi dobro; imaš rak dojke.” Rekavši to i znajući da je to istina je bilo kao udarac u trbuh. “Ja nisam jedina žena koja ima rak dojke, dušo,” rekla je nježno, stavljajući svoje ruke na moja ramena. “Milijuni i milijuni ga imaju.” “Da, i to je užasno, ali ti si moja mama... ne mogu si pomoći da se ne brinem za tebe.” “Znam,” namrštila se, podižući svoju ruku do mog obraza. “Pristavit ću čajnik, pa možemo razgovarati o tome, u redu?” Kimnula sam i sjela za kuhinjski stol. Spojila sam ruke ispred sebe i čekala. Kad je čaj bio gotov, moja mama je stavila moju šalicu na podmetač, onda sjela preko puta mene. Izdahnula sam duboki dah. “Reci mi sve,” skoro sam preklinjala. “Moram sve čuti.” Mama je kimnula. “Reći ću ti svaki detalj.” Otpila sam malo čaja kako bih pokušala smiriti moj želudac. “Imam rak dojke u prvoj fazi,” rekla je mama, te sam instinktivno posegla, uzela je za ruku i stisnula je. “Objasnit ću ti ovo najbolje što budem mogla. Tvoj tata to bolje razumije, jer ja ne znam što te sve velike riječi znače.” “U redu je,” uvjeravala sam je. “Samo polako.” 162

Naš svet knjiga “Rak je narastao u mliječnom kanalu u mojoj lijevoj dojki,” objasnio je, njen glas je bio malo drhtav. “Prva faza znači da je rak prisutan, ali je zadržan na područje gdje se razvila prva abnormalna stanica. Doktor me uvjerio da zato što je otkriven u ranoj fazi, da se može vrlo učinkovito liječiti.” Kimala sam glavom, ali nisam govorila. Nisam mogla. “Doktor je rekao da sam u fazi 1A, što znači da se nije proširio na moje limfne čvorove, pa je to zaista dobra vijest.” Vjerovala sam joj na riječ. “U mojoj lijevoj dojki, postoji mali tumor, manji od kikirikija.” Čuvši riječ tumor, koliko god bio mali, bio je mučan osjećaj za mene i morala sam se ugristi za unutrašnjost obraza da ne zaplačem. “Predloženo liječenje mora odmah započeti,” nastavila je. “Slijedeći tjedan, da budem točnija.” Moj dah je zastao. “Mama.” “U redu je,” rekla je, stisnuvši mi ruku. “Imat ću kombinaciju operacije i zračenja. Kemoterapija se ne preporuča za ovu fazu; to je rezervirano za kasnije faze kad je rak jači.” Uhvatila sam se kako kimam glavom dok je govorila. “Operacija koju ću imati je zakazana za slijedeći četvrtak, a zove se lumpektomija. Doktor će ukloniti tumor i što je manje tkiva dojke moguće.” Srce mi je divlje udaralo u prsima. “Počet ću sa zračenjem četiri tjedna nakon moje operacije. Imat ću ga pet dana u tjednu, pet do šest tjedana, a nakon toga, slobodna sam dok ne odem opet na testiranje nakon šest mjeseci da se uvjerim da se nije povratio.” Nisam shvaćala da drhtim dok mi mama nije čvrsto uhvatila ruke. “Dušo,” rekla je. “Molim te, nemoj se bojati.” “Ne mogu si pomoći,” progutala sam. “Bojati se, to je ono u čemu sam dobra.” “Ne, nije,” rekla je čvrsto mama. “Ti si jaka žena.” Nisam vjerovala u to. “Ti si jaka. Ti ćeš proći kroz sve to.” “Proći ćemo kroz to zajedno,” izjavila je mama. “Ja, ti i tvoj tata. Ovo utječe na sve nas, pa je u redu bojati se, osjećati se preplavljeno. Brinula bi se kad ne bi.” Izdahnula sam dah. “Samo mi je drago da je plan pokrenut.” “I ja.” 163

Naš svet knjiga “Idem u bolnicu s tobom na dan operacije,” informirala sam je. “I na sva tvoja zakazana zračenja.” “Ok, medo.” Nasmiješila se. Progutala sam. “Voljela bih da sam ja u pitanju umjesto tebe, mama.” “Da to nikad nisi rekla!” Rekla je sa zasljepljujućim strahom koji je sijao u njenim smeđim očima na mogućnost da se ja ikad razbolim kao ona. “Drago mi je da sam to ja, a ne ti, čuješ li me?” Kimnula sam. “Zato što imam rak dojke, šanse da ga ti dobiješ su porasle, zato želim da ideš na preglede dojki jednom godišnje ako možeš, u redu? Znam da je preporučljivo svake tri godine za tvoju dobnu skupinu, ali nije me briga. Ne možemo biti previše oprezne.” Složila sam se s njom. “Zakazat ću pregled kod mog ginekologa, u redu?” “U redu.” Opustila se. “Dobro.” Smrzla se kad je mijaukanje doprlo iz hodnika. “To je bila mačka maloprije,” rekla je izravnavši leđa. “Jesi li ostavila vrata otvorena?” “Ne,” odgovorila sam. “Ali sam donijela mačku sa sobom.” Mamine usne su se rastvorile od iznenađenja, pa sam joj brzo ispričala kako sam došla do Barbare, te da je zdrava i da je upravo primila njenu prvu turu cjepiva. Uzela sam je iz hodnika i odnijela njenu kutiju u kuhinju. “Bijela je,” mama se divila dok je virila u kutiju. “I ima jednu zeleno oko i jedno plavo. Tako je slatka.” “Zar ne?” “Bok, Barbara,” mama je tepala i onda se smijuljila. “Ne mogu vjerovati da si je nazvala Barbara.” “Sviđa mi se.” Nasmiješila sam se. “Pristaje joj.” Mama je pogledala od Barbare u njenoj kutiji do mene, onda je zurila u mene, a kad sam se zacerekala, pokazala je kažiprstom u mene. “Što se događa s tobom?” šaljivo je zahtijevala. “Zašto se činiš drugačija?” “Drugačija?” “Da, drugačija. Stalno se smiješiš... tako! Gle, opet se smiješiš!” Nasmijala sam se i odmahnula glavom. “Reci mi!” “Možda sam razriješila stvari s Damienom.” Mamine oči su se raširile. “Što to znači?” 164

Naš svet knjiga “Znači da smo zajedno.” Zarumenila sam se. “Dečko i cura.” “Što?” mama je zakreštala, onda spustila glas kako ne bi uplašila Barbaru. “Kako se to dogodilo?” “Razgovarali smo,” odgovorila sam. “Sviđamo se jedno drugome i želimo biti zajedno, pa smo zajedno.” “To je takav obrat,” rekla je mama, stavljajući ruku na svoja prsa. “Zar nije on udario Aideenina brata onaj dan, zato što je spavao s tobom?” Trznula sam se. “Da... ali to je u prošlosti.” Na spomen Dantea, napravila sam mentalnu zabilješku da mu kažem za moju novi status veze. Ne da mu to natrljam na nos – uglavnom će biti sretan što sam ja sretna – ali sam htjela da on poštuje Damiena i da ne baci našu prijašnju vezu u njegovo lice jer je to jednostavno nisko za napraviti. “Želim ga upoznati,” mama je najavila kimajući glavom. “Želim upoznati tog dečka koji te zajebao i sada je tvoj partner.” O, moj Bože. “Nećeš ga napasti, zar ne?” “Hoćeš li išta poduzeti ako budem?” izazvala me je s podignutom obrvom. “Kvragu ne, nisam glupa.” “Neću ga mučiti.” Nacerila se, zabavljena mojim odgovorom. “Samo ga želim upoznati. Ti si odrasla žena koja može donijeti svoje vlastite odluke o tome koga ima u svom životu... ali, ću ga zaklati ako te ikad povrijedi. Od toga ne mogu odustati, pa ćeš jednostavno morati prihvatiti to ovdje i sada.” Cerekala sam se. “Shvatila sam.” “Briljantno.” Posegla je za mojom rukom. “Sretna sam zbog tebe; nova veza je tako uzbudljiva. Početak je čarobno vrijeme.” “Misliš?” “Znam.” Namignula je. Znala sam da misli na mog tatu i morala sam se oduprijeti potrebi da skupim ruke u šake. Ostala sam u kući mojih roditelja sat vremena, čavrljajući s mojom mamom prije no što je otišla u krevet odspavati. Zajedno s Barbarom, odvezla sam se do mog stana. Zatvorila sam sva vrata jednom kad sam ušla unutra i pustila Barbaru u dnevnoj sobi. Tako je neću izgubiti, ako se negdje sakrije. Činilo se da je zadovoljna skrivajući se pod kaučem, pa sam otišla u moju spavaću sobu, svezala moju kosu u punđu na vrhu glavu, onda se

165

Naš svet knjiga presvukla u moju radnu odjeću. Uzela sam svoj blok za crtanje i pernicu iz druge sobe i vratila se u dnevni boravak. Također sam uzela moj laptop sa stolića i uključila ga. Postala sam e-mail Morganu i dala mu lozinku za moju web stranicu i poslovni e-mail kako bi mogao krenuti s organiziranjem svega za mene. Provjerila sam kalendar, primijetivši da je posao slijedeći dan počinjao s projektom za spisateljicu koja je htjela dizajn za naslovnicu knjige postapokaliptičke znanstvene fantastike za mlade. Njen je e-mail bio vrlo detaljan, pa sam bila uzbuđena da počnem s tim. Nakon što sam Morganu poslala informacije, izvadila sam svoj blok i provela sat vremena skicirajući portret Barbare na papiru veličine osam puta deset. Jednom kad sam napravila početni crtež, ugljenom sam ga definirala i baš kad sam ga završila, začulo se kucanje na vratima mog stana. Namrštila sam se dok sam ustajala i izašla u hodnik. “Tko je?” “Tvoj dečko.” Otvorila sam vrata i blještavo se osmjehnula Damienu. “Kako si došao do gore, a da mi nisi pozvonio dolje da ti otvorim?” “Došao sam baš kad je Kane dolazio kući iz trgovine s Aideen i dečkima.” Slegnuo je ramenima, naslanjajući se na dovratak izgledajući previše seksi za opisati. “Došao sam gore s njima.” “Jesu li te pitali zašto me dolaziš posjetiti?” “Očito.” Smješkao se. “Aideen je bila toliko uzbuđena što hodamo da je vrisnula.” Šmrknula sam. “Alec mi je dao visoki pet kad sam mu rekla u utočištu.” Odmakla sam se i pokazala Damienu da uđe u stan, ali je bio previše zauzet lutanjem očima po meni da bi to vidio. “Prekrasna si,” rekao je, oči su mu bile na mom licu. Podigla sam obrvu. “Prilično sam sigurna da imam ugljena na nosu.” “Imaš. Imaš malo i na obrazima i čelu, također.” Kimnuo je Damien. “A ipak si prekrasna.” Zarumenila sam se na taj kompliment, a to je donijelo osmijeh na Damienovo lice. Ne cerek, niti smiješak, već pravi osmijeh i bio je prekrasan. “Imaš tako lijep osmijeh.” Odgurnuo se od dovratka, koraknuo naprijed, te podigao ruke do mojih obraza i obuhvatio ih, milujući palcem moju kožu. “Siguran sam da bih ja trebao biti slatkorječiv prema tebi.” 166

Naš svet knjiga “Da li to kaže Muška Biblija?” Damienov se osmijeh proširio. “Kaže.” “Onda ću zašutjeti i pustiti da ti budeš slatkorječiv prema meni,” rekla sam, stavljajući ruke oko njegova struka. “Ne bih htjela osjetiti gnjev Nice i njegove pouzdane Muške Biblije.” “Mudra odluka,” promrmljao je Damien. Osmijeh mu je izblijedio, a pogled mu je sada bio prikovan za moje usne. Sklopila sam oči čim su njegove usne dotakle moje, a prije no što je pravi poljubac mogao početi, pomislila sam na Barbaru, odmakla se i uzdahnula, “Zatvori vrata, Barbara je izvan svoje kutije!” Damien se okrenuo i brzo zatvorio vrata dok sam ja odjurila u dnevni boravak, spustila se na ruke i noge pokraj mog kauča, te pogledala ispod njega. Skoro sam se tresla od olakšanja dok sam sjedila na petama i rekla, “Još uvijek je ovdje.” Damien je stajao iza mene, te je izgledao kao da mu je laknulo, ali kad je pogledao u moj blok za crtanje na kauču, nasmiješio se. “Nacrtala si Babs?” “Babs?” ponovila sam. “Svi imaju nadimke, a Barbarino je Babs. Pomiri se s tim.” Smijuljila sam se. “Da, nacrtala sam Babs.” “Ti si ludo talentirana, dušo.” Drhtaj je prošao mojom kralježnicom. “Hvala,” odgovorila sam sramežljivo. “Kako učiniš da izgleda tako živo?” upitao je Damien, zureći u crtež. “Izgleda skoro trodimenzionalno.” “Praksa,” odgovorila sam. “Puno i puno prakse.” “Kako si naučila tako dobro crtati?” “Nemam pojma,” odgovorila sam. “Uvijek sam crtala i nastavila tako jer sam to jako voljela raditi. Jednostavno sam postala bolja s vremenom.” “To se vidi u tvom radu jer, vau.” Uvijek mi je bilo teško prihvatiti kompliment, ali kad god su me hvalili za moj posao, moj ponos je rastao. Ipak nisam voljela pažnju na meni, radije bih razgovarala o nekome, ili nečemu drugome. “Želiš li ručati? Koliko ti dugo traje pauza?” “Nemoj to raditi.” Smrzla sam se. “Što da ne radim?” “Sramiš se kad ljudi hvale tvoj posao i pokušavaš promijeniti temu.” 167

Naš svet knjiga Grickala sam svoju donju usnu. “Sramežljiva sam.” “Sramežljiva?” ponovio je Damien. “Nisi se činila tako sramežljivom ranije preko telefona.” Moji obrazi su se pretvorili u supernovu na to podsjećanje. “O, Bože, nemoj!” upozorila sam ga. “Ranije sam bila hrabra, ali više nisam. Molim te, nemoj pričati o tome. Umrijet ću.” “Ostavit ću te na miru... ali ipak ću ti se osvetiti.” “I još uvijek se veselim tome, ali u međuvremenu, začepi.” Damien se nasmijao i vratio svoj pogled na crtež. “Da li ti je uvijek draže samo da crtaš?” Ovisi o mom raspoloženju,” objasnila sam. “Neke dane volim slikati.” Damienove oči su pale na moju običnu majicu, primijetivši mrlje. “Vidim.” “Ponekad zna stvoriti nered.” Vatra je zasjala u njegovim očima na trenutak, onda brzo kako se pojavila, tako je i nestala. “Kakav si ti tip umjetnika?” Razmislila sam o tom pitanju. Jako. “Drugačija sam,” slegnula sam ramenima. “Neki ljudi vide svijet crnobijelo, ili u eksploziji boja... ja ga vidim kao prazno platno koje me čeka da mu dam život kroz boju.” Nasmiješila sam se i pogledala dolje u moje ruke, primijetivši točkice različitih boja na mojoj koži i kako su ukrasile moje nokte, kao i mrlje od ugljena. “Volim slobodu umjetnosti. Nema novih pravila, nema pravog i krivog, nema kazne, samo samoizražavanje. To je moje središte; to je ono što volim raditi, pa ne marim što me to čini drugačijom. Volim drugačije.” “I ja volim drugačije, također,” rekao je Damien. “Ljudi koji su drugačiji imaju priliku biti originalni. Oni izlaze izvan okvira umjesto da se samo drže scenarija. Sve što rade je avantura.” Osjetila sam kako su mi se usta otvorila. “Točno,” rekla sam nježno. “Točno.” “Čemu taj šok na tvom licu?” “Ti me shvaćaš,” odgovorila sam. “Nitko me nikad prije nije jednostavno... shvaćao.” “Da, pa, nikad ne znaš,” Damien je namignuo. “Možda sam i ja drugačiji, također.” 168

Naš svet knjiga “Da,” složila sam se, zureći u njega kao da ga ponovo vidim po prvi put. “Možda.”

169

Naš svet knjiga

Nakon što je Damien ručao u mom stanu, vratio se na posao, a Ryder je velikodušno došao po njega kako ne bi zakasnio. Oprala sam se, presvukla se iz moje radne odjeće, te smjestila Barbaru u njenu kutiju nakon što je dobila malo hrane i vode. Nisam htjela da bude u kutiji kad ne idem nikuda s njom, ali činilo se da ona voli ostajati u njoj, čak i kad su vratašca bila otvorena. Ostavila sam vratašca njene kutije otvorena kako bi mogla doći do hrane, vode i svoje kutije s pijeskom. Onda sam krenula k Bronaghi. Znala sam da je Nico na poslu, pa sam htjela otići i praviti joj društvo s Georgie dok on ne dođe kući. Čim sam ušla u njenu kuću, moja najbolja prijateljica je nasrnula na mene zagrlivši me i... plakala je. “Bronagh?” upitala sam uznemireno. “Što nije u redu?” “Ti i... D-Damien,” jecala je. “Vi ste par. Ryder je rekao Branni, a ona je rekla meni i plačem od tada.” Zurila sam u nju kad se povukla iz našeg zagrljaja. “To te rasplakalo?” “Tako sam sretna.” Šmrcala je. “Tako sretna zbog vas oboje.” Nasmiješila sam joj se i opet je zagrlila, znajući da su njeni hormoni opet poludjeli sada kad je opet trudna. “Pristavi čajnik,” rekla sam, “a ja ću ti reći sve.” Otišle smo u kuhinju, a ja sam pogledala u Georginina kolica, primijetivši da su prazna. “Gdje je Georgie?” “Spava,” odgovorila je Bronagh, pokazujući na bebi monitor na šanku prije no što je uzela nešto rupčića i tapkala njima ispod očiju. “Zaspala je tek prije deset minuta, pa imamo bar dobrih sat vremena, prije no što se počne meškoljiti.” “O čemu prvo želiš čuti?” upitala sam. “Mojoj mami ili Damienu?” “Tvojoj mami,” odmah je odgovorila Bronagh. Pokrenula sam isti detaljni razgovor koji sam vodila s mojom mamom o njenom raku i predstojećem liječenju. Bronagh nam je skuhala čaj i sjela za kuhinjski stol sa mnom dok sam joj sve objašnjavala. Slušala je, a kad sam završila s pričom, rekla je, “Da li ti je bolje zato što postoji plan?”

170

Naš svet knjiga “Da,” odgovorila sam. “Još uvijek mrzim to, ali znajući da postoji pokrenuti plan, te da nije zapela u limbu je nekako utješno.” “Drago mi je.” Bronagh je pijuckala čaj. “Svratit ću sutra da je vidim. Već dugo nisam svratila na šalicu čaja.” “To će joj biti drago i iskreno, i meni,” priznala sam. “Sutra započinjem s novim projektom, a znajući da ćeš je ti posjetiti na neko vrijeme, to će me malo opustiti. Osjećam se tako zaštitnički nastrojeno prema njoj. Stalno želim biti u njenoj blizini i razgovarati s njom.” “Bit će ona dobro,” rekla je Bronagh. “Normalnost je ono što njoj treba. Ako si s njom svaki dan, vjerojatno će imati osjećaj kao da ona kvari stvari.” Namrštila sam se. “No, ne kvari.” “Znaš svoju mamu,” nastavila je Bronagh. “Ona ne voli biti teret nikome, čak kad sigurno nije teret. Sve što govorim je da održavaš sve normalnim za nju. Znam da će biti teško, ali pokušaj se svladati bar malo. Ona te ne viđa svaki dan, ali sada je pokušavaš vidjeti koliko god možeš. Da li shvaćaš na što mislim?” “Da,” zagunđala je. “Previše visim nad njom.” “Ti si zabrinuta kćerka,” ispravila me Bronagh, “a tvoja mama to shvaća. Svi to shvaćaju, i nitko ne kaže da je to loše, zato što nije. Samo mislim da bi ti bilo od pomoći da budeš svjesna kako će se njoj činiti tvoja iznenadna promjena rutine.” “Hvala,” rekla sam kimnuvši. “Prije to nisam shvaćala, ali kad god razgovaram s njom ili svratim do nje, ona me stalno uvjerava da je dobro. Ne želim da postane umorna od stalnog ponavljanja, jer bi to značilo da je njen rak stalno u centru pozornosti. Ona zna da ima rak, ne mora je se stalno podsjećati na to.” “Točno,” rekla je Bronagh, izdahnuvši dah. “Brinula sam se da bih te mogla uvrijediti.” “Nikada,” rekla sam. “Ti si moja najbolja prijateljica. Tvoj je posao da mi kažeš sranja koje mi nitko ne želi reći.” Bronagh se nacerila. “A pošto si ti moja najbolja prijateljica, tvoj je posao da mi kažeš sve o tebi i Damienu, i pritom mislim sve!” Osjetila sam da mi vrhovi ušiju gore, a Bronagh je zacvilila i vrpoljila se na svojoj stolici. “Ovo će biti dobro!” “Ti si luda.” “Svi to znaju,” rekla je. “Sada, kreni s pričom.” 171

Naš svet knjiga “Dobro,” počela sam, “dakle, puno se toga dogodilo otkad smo razgovarale sinoć. Nakon što sam pronašla Barbaru-” “Još uvijek ne mogu vjerovati da si nazvala mačku Barbara.” Podigla sam obrvu. “Imaš problem s njenim imenom?” “Jok,” Bronagh je odgovorila s osmijehom zalijepljenim na njenom licu. “To je fantastično.” Usne su mi se trznule. “U svakom slučaju,” nastavila sam, “sinoć, Damien je donio sve stvari koje mi je Alec kupio za Barbaru, i razgovarali smo, i Bronagh, bilo je tako... razotkrivajući. Razgovarali smo o svemu što se dogodilo između nas. Ispričala sam mu se-” “Ti si se ispričala?” prekinula me Bronagh, raširenih očiju. Kimnula sam. “Priznala sam da sam ja njega zavela, pa to što mu zamjeram ono što mi je rekao da će se dogoditi i konačno se i dogodilo, čini se besmislenim. Pa, čini se besmislenim sada, ali tada, pretvarajući se da mrzim Damiena mi je nekako pomoglo da ga odgurnem od sebe, znaš?” Bronagh je zurila u mene, ne trepćući. “Što je?” namrštila sam se. “Zašto me tako gledaš?” “Godinama ti govorim da-” “Znam.” Prekinula sam je prije no što je navalila na mene s “rekla sam ti” govorom. “Znam, bila si glas razuma, svi vi jeste, ali bila sam previše tvrdoglava da bi slušala ili priznala da to što se dogodilo nije ovisilo samo o Damienu. Vjeruj mi kad ti kažem da znam da sam bila potpuno nerazumna kad se radilo o njemu, ali moraš shvatiti, da je to bilo u potpunosti iz straha.” “Straha od čega?” “Straha od mogućnosti da budem s njim i da stvari krenu nizbrdo.” “A više se toga ne bojiš?” Skoro sam se zagrcnula zrakom. “Da li se ti to šališ? Prestravljena sam, ali želim biti hrabra, kao što Damien kaže da jesam. Moja mama je čak rekla da je, ne pokušati nešto iz straha od ishoda, usran način života. Znam da je to kukavički način života, i ja ne želim tako živjeti, pa sam zgrizla metak i sve izložila Damienu, a to je rezultiralo time da smo postali dečko i cura. Ne želimo se igrati; želimo biti zajedno, pa i jesmo.” Bronagh je sklopila ruke. “Tako sam sretna zbog toga,” topila se. “Zaista nemaš pojma koliko.”

172

Naš svet knjiga “I ja.” Nasmiješila sam se. “Sada kad se ne prisiljavam da se usredotočim na to da ga odgurujem od sebe, prolazim kroz faze da mi se opet sviđa. Nedostaje mi, iako sam ga upravo vidjela, smiješim se kad mislim na njega, ne mogu dočekati da opet budem kraj njega. Samo... čini mi se kao da me sve što se dogodilo između nas natjeralo da shvatim koliko mi je duboko stalo do njega sada kad smo na istoj valnoj duljini.” “To je duboko.” “Međutim, ne mogu u potpunosti vjerovati da je to stvarno. Kao, mogu ga poljubiti kad god poželim.” “Jesi li ga poljubila?” Skrenula sam pogled s moje prijateljice, a ona je posegla i udarila me po ruci što je uzrokovalo da zasikćem na nju kao mačka i privijem svoju ruku, koja me sada pekla, na moja prsa. “Zbog čega je to bilo?” “Da se nisi usudila sramiti se,” upozorila me. “Razgovaramo o mom seksualnom životu stalno. Želim čuti o tvom.” “Ti govoriš o svom seksualnom životu. Ja samo slušam.” Bronagh je suzila oči prema meni, pa sam podigla ruke da se predajem. “U redu, u redu. Smiri se, curo.” Upravo sam htjela krenuti u opis korak po korak kako se sve odigralo između mene i Damiena, kad je Bronagh podigla prst. “Prije no što bilo što kažeš, želim te pitati nešto što me mučilo.” “Pucaj.” “Sjećaš li se kad smo sve napravile test za trudnoću prije no što smo saznale da je Aideen trudna s Jaxom? Nismo bile sigurne koja je trudna. Rekla si, i citiram, 'kod mene nije bilo ništa šest mjeseci, pa nisam ja ta koja je trudna'... da li je to bila laž?” “Očito.” Šmrknula sam. “Nisam htjela da sve mislite kako sam jadna, jer sam se seksala samo onaj jedan put s Damienom.” “Nikad to nisam mislila i ti to znaš.” “Znam.” Uzdahnula sam. “Samo me je bilo sram. Mislim, osim seksa s Danteom par puta i onaj jedan put s Damienom, nemam iskustva. Bar ne kao vi ostale cure.” “Alannah, to ništa ne znači,” rekla je Bronagh namrgodivši se. “Trebalo mi je bar godina dana seksa s Dominicom prije no što sam imala dovoljno pouzdanja da znam što radim. Sve me je morao naučiti. Doslovno mi je morao reći kako da mu pušim, jer sam se brinula da bih to mogla zabrljati.” 173

Naš svet knjiga “Vidiš, to me izluđuje, jer sam ja tako neiskusna sada, a Damien ima hrpu iskustva.” “Damien također nije imao seks šest godina, pa mora da je i dečko zahrđao.” Obrazi su mi se užarili. “Ne po onome što mi je radio sinoć.” Bronagh se nagnula bliže, oči su joj sjale. “Što je radio?” “On... obljubio me je dolje.” Bronagh je stavila dlanove pod svoju bradu. “I?” “I što?” “Znaš ti prokleto dobro što, kako je bilo?” Grickala sam unutrašnjost obraza prije no što sam rekla, “Mislim da je raspamećujući savršena riječ.” Bronagh se nacerila. “Nastavi.” Opustila sam se u razgovoru. “Samo se čini da on točno zna što da radi da ja izgubim pamet,” rekla sam odmahujući glavom. “Mislim, dražio me. Bože na nebesima, dražio me do točke gdje sam htjela vrištati, onda bum, obilje pozornosti je došlo na moj klitoris, te sam skoro umrla tamo na krevetu.” Bronagh se veselo nasmijala. “Zvuči mi kao da on zna dovesti do prokleto dobrog orgazma.” “Možeš to ponoviti.” “Jeste li se seksali nakon toga?” Odmahnula sam glavom. “Ne, samo oralni je bio iznenađenje jer sam bila jasna u vezi toga da idemo polako, ali Damien me pitao da li mu vjerujem da će učiniti da se dobro osjećam, i jesam, pa je to učinio.” “Jesi li mu uzvratila?” Pročistila sam grlo. “Da,” rekla sam tihim glasom, “ali ne sinoć jer sam se obeznanila nakon što sam svršila s njim.” Bronagh je šmrknula. “Priredila sam mu lijepo buđenje,” rekla sam, osjećajući se ponosno kad sam pomislila kako sam ga probudila i vidjevši svoja usta na njemu. “Bila sam tako nervozna da to radim pogrešno, ali sam ga htjela zadovoljiti, i jesam.” “Da li se probudio dok si mu pušila, ili si ga samo iznenadila?”

174

Naš svet knjiga “Probudilo ga je to,” odgovorila sam. “Trebala si vidjeti njegovo lice. Izgledao je kao da će upravo umrijeti.” Bronagh se nasmijala. “Kako se uspio uvući u tvoj krevet?” “Nije,” odgovorila sam. “Zamolila sam ga da spava sa mnom. Htjela sam spavati pokraj njega i probuditi se s njim pokraj mene.” Bronagh je uzdahnula. “To je tako slatko.” “Mislim da sam u stanju šoka kad god sjednem i sjetim se toga jer sam jučer samo planirala razgovarati s njim, a danas smo u pravoj vezi. Nikad nisam vjerovala da bi se tako nešto moglo dogoditi, a kamoli ovako brzo.” “Svašta se može dogoditi u sekundi.” Slegnula je Bronagh ramenima. “Nema pravila kad se radi o tome da si s nekim. Iako znam da tamo vani ima ljudi koji nameću svoje mišljenje ljudima. Sve što je bitno je da to daje dobar osjećaj tebi i Damienu. Ako itko drugi ima problem ili misli da 'prebrzo', mogu sjesti i jebeno začepiti jer ono što je dobro za vas neće biti dobro za sve druge.” “Pa, jebote, uspjela si prenijeti svoje stavove.” Bronagh se nacerila. “Dobro.” “Mislim da je smiješno što hodamo s blizancima. Nikad nisam mislila da je to moguće dok smo bili klinci.” Puno sam sanjarila o tome, ali nikad nisam mogla ni zamisliti da bi to moglo postati stvarnost. “Nikad ih nećemo pomiješati,” šalila se. “I ne govorim o njihovoj boji kose.” “Točno?” rekla sam, smijuljeći se. “Nikad ne bih mogla pogriješiti i Damiena zamijeniti s Nicom, nikada. Previše su različiti.” “Kao dan i noć,” Bronagh je zaključila. Provele smo dvadeset minuta razgovarajući o svemu u mojoj novoj vezi, o tome što sam mama mački, o mojim roditeljima, te konačno o Gavinu. “Gavin me izbjegavao ovaj prošli mjesec,” komentirala je Bronagh. “Uvijek je 'zauzet', kad god ga nazovem ili mu pošaljem poruku. Jučer sam ga zvala i morala sam ostaviti jebenu glasovnu poruku. Kreten mi još nije nazvao nazad.” Osjetila sam kako mi se dlanovi znoje dok me je informacija koju sam imala u vezi Gavina vukla dolje kao tona cigle. U tom trenutku, mogla bih ga išamarati kao budalu što me je natjerao da obećam da ću čuvati njegovu tajnu. 175

Naš svet knjiga “Znam,” pročistila sam grlo. “Voljela bih da ne radi za gospodina Daleya. Što god da radi je mutno.” Bronagh je počela izgledati kao da joj je neugodno onoliko koliko sam se ja osjećala. “Što točno misliš kad kažeš 'mutno'?” Slegnula sam ramenima. “Čula si glasine da je gospodin Daley poslovni čovjek, ali... one zastrašujuće vrste.” “Zastrašujuće vrste?” “Hajde,” rekla sam zakolutavši očima. “Znam da si čula da je umiješan... s mafijom.” Zadnji dio sam rekla sa šapatom, a zbog toga su se Bronaghine usne trznule. “Jesi li ikad razgovarala s Gavinom o svojoj zabrinutosti što se tiče toga s kim njegov šef posluje?” Ruka mi je poletjela prsima. “Umrla bih od straha prije no što bih mogla išta izgovoriti.” Bronagh se nasmijala. “Ti si takva kukavica.” “I ponosim se time,” rekla sam, držeći glavu visoko podignutu. “Jedva mogu pogledati filmove o mafijašima, pa biti umiješana u bilo što takvo ili imati bilo kakve veze s tim... jednostavno bih umrla. Ne bih to mogla probaviti. Zato sam uvijek tako zabrinuta za Gavina.” Bronagh je iznenada skrenula pogled s mene. “Da,” rekla je. “Znam na što misliš.” Vibra između nas se tada promijenila, i iz nekog razloga, osjetila sam da postoji još nešto neizgovoreno između nas. Osjetila sam to puno puta s mojim prijateljima kad bi općenito razgovarali. Nešto bih rekla, a oni bi zašutjeli, a onda bih se ja osjećala kao da se ima još toga za reći... ali ništa se dalje ne dogodi, a ja ostanem s osjećajem da sam nešto propustila. Ovo je bio jedan od tih trenutaka, i baš kao i svaki drugi put, bila sam previše plaha da bih to ispitivala, pa bih to potisnula u pozadinu mog uma i pravila se da je to sve u mojoj glavi. “Idem na WC.” “Pristavit ću opet čajnik,” rekla je Bronagh, skočivši na noge. “Gladna sam. Želiš li pohanu piletinu? Imam gomilu toga od sinoć.” “Zvuči dobro.”

176

Naš svet knjiga Kad sam izašla iz sobe i došla do stepenica, ulazna vrata su se otvorila, a Nico je ušao u kuću s Ryderom iza njega. Obojica su stala kad su me ugledali, identični osmjesi su im se proširili na usnama. “Nemojte,” upozorila sam ih. “Da niti jednom od vas dvojice ne padne na pamet da me osramoti. Dosta mi je toga da mi lice gori kao sunce, za cijeli život.” Smijuljili su se kao djeca, onda je Nico koraknuo prema meni, a kad se sagnuo i poljubio me u obraz, rekao je, “Sad si službeno moja sestra.” To je bilo to; moje lice je gorjelo kao lava. “To je bilo tako slatko,” prišaptala sam prije no što sam se okrenula i pobjegla uz stepenice, dok je smijeh dečki odjekivao iza mene. Nisam čak niti stigla pitati zašto je ijedan od njih došao kući s posla, i naravno, pošto Ryder radi s Damienom, pitala sam se gdje je on. Razmišljala sam o tome dok sam bila na WC-u. Kad sam završila i oprala ruke, okrenula sam se da ću izaći iz prostorije, ali na pultu, centimetre udaljen od mene, bio je najveći pauk kojeg sam ikad vidjela u svih mojih dvadeset i četiri godine života. Zurila sam u njega i znala sam da zuri nazad u mene, izazivajući me... čekajući da napravim prvi potez. Nevoljko sam učinila kad sam izdahnula zadržani dah. činilo se da pauk jebeno klizi pravo na mene, pa sam učinila što bi i svaka normalna osoba učinila. Skočila sam na školjku i vrištala iz petnih žila. Mislim da je prošlo otprilike deset do petnaest sekundi prije no što su se vrata kupaonice naglo otvorila, a Nico i Ryder upali unutra. “Pojest će me!” kreštala sam dok sam se bacila na Nicu bez ikakvog upozorenja. Raširio je oči i raširio ruke djelić sekunde prije no što se moje tijelo sudarilo s njegovim. Moja prsa su udarila o njegova, moje međunožje se zabilo u njegov trbuh, moje noge su se omotale oko njegova struka, dok su mi ruke zagrlile njegov vrat tako jako da sam znala da ga gušim, ali nisam mogla popustiti stisak. “Izlaziizlaziizlazi!” skoro sam vrištala. Nico je posrnuo unazad na svog brata dok je on pokušavao pronaći brzi i laki izlaz iz kupaonice. Ryder nas je zaobišao i gad se smijao. Mogla sam ga čuti sad kad nisam vrištala. Zaista se smijao. “Začepi!” derala sam se na njega. “Samo ga ubij! Moj Bože! Velik je kao moja šaka, Ryder, moja jebena šaka!” 177

Naš svet knjiga Nasmijao se još glasnije. “Što to?” zakreštao je Nico, pokušavajući disati preko mog stiska na vratu. “Pauk.” Jecala sam. “Veliki pauk.” “Vrištiš tako zbog jebenog pauka?” Ostala sam pričvršćena za njega. “Nisi ga vidio, Nico,” rekla sam i shvatila da jecam. “Bio je og-ogroman.” Tada sam čula bebin plač, a moje srce se slomilo znajući da sam probudila Georgie. “Žao mi je, bebo,” pozvala sam je, ali nisam mogla pustiti njenog oca. Bronagh je trčala uz stepenice, vičući, “Ja idem do nje... nastavite.” Nico je uspio odlijepiti moj smrtonosni stisak sa svog tijela, a kad su moja stopala dotakla pod, stavio je svoje ruke čvrsto na moja ramena i zurio dolje u mene. “Pauk te stvarno natjerao da tako vrištiš?” zinuo je. “Alannah Ryan, razočarao sam se u tebe?” “Imao je jebena koljena, Nico! KOLJENA!” Ryder se toliko smijao da je skoro pao dok sam ja bila mirna i otresala se kao luđakinja. Nico je izgledao kao cerekajuća hijena i počeo se smijuljiti također, što me samo još više uzrujalo jer sam bila i više nego uplašena. Osjetila sam ogromno olakšanje kad je Damien iznenada dotrčao uz stepenice. “Što se događa – Alannah!” Gurnuo je Dominica u stranu i pojurio naprijed, stavivši svoje ruke na moje podlaktice. “Dušo, što je bilo?” “Pauk,” plakala sam. “Bio je ogroman i bio je na meni, a sada ne znam gdje je, ali nitko mi ne pomaže i-” Damien me podigao s poda kao da ne težim ništa i odnio me niz stepenice prije no što sam imala vremena shvatiti što se dogodilo. Kad smo ušli u kuhinju, spustio me dolje i pomogao mi da otresem svoju odjeću. “Nema ga više,” rekao je dok me vrtio okolo, otresajući me cijelu. “Nije na tebi.” Jecaji su mi potresali tijelo, a moje disanje je bilo otežano. “Bila sam tako u-uplašena.” “Znam,” rekao je Damien, omatajući ruke oko mene. “Znam da si bila.”

178

Naš svet knjiga Nisam pustila Damiena dok Bronagh nije ušla u sobu i rekla, “Lana, jesi li dobro? Pauk je mrtav. Ryder ga je ubio.” Olakšanje me ispunilo, ali nisam pustila Damiena. “Dečki su joj se smijali,” rekla je Bronagh, glas joj je bio prigušen dok je Georgie brbljala u, pretpostavljam, majčinom naručju. “Mislim da nisu svjesni koliko se ona boji pauka.” Užasavala sam ih se. Ukočila sam se kad su Nico i Ryder sišli niz stepenice i ušli u kuhinju. Pustila sam Damiena samo jer me on gurkao da to učinim. Uzela sam maramicu od Bronaghe kad ih je pružila nekoliko prema meni. Uzela sam ih s osmijehom, onda uzela Georgie kad je posegla prema meni. Privila sam je na grudi i zurila u njeno lice, zadovoljna što se opuštam. “Ispričajte se,” zahtijevao je Damien od svoje braće. “Zbog čega?” drsko je rekao Nico. “Samo smo se smijali.” “Prestravljena je!” prasnuo je Damien, skupivši ruke u šake. “Smij joj se još jednom kad te bude trebala i ja ću ti probiti lubanju mojom šakom.” Prebacio je svoj pogled na Rydera i zarežao, “I tebi jebeno također.” Bronagh je zinula, Ryder je podigao obrve, a Nico je zagunđao, ali nije rekao niti riječ. “Damiene.” Šmrcala sam, ljuljajući Georgie. “U redu je.” “Nije,” odgovorio je, čvrstim tonom. “Branna se užasno boji štakora, a Bronagh se boji moljaca, a ako bih se ja njima nasmijao kad se one uplaše nečega što ih plaši, ova dvojica seronja bi me pretukla. I oni to jebeno znaju.” Bila sam iznenađena kad su Nico i Ryder nekako pognuli svoje glave kao da se srame. “Oprosti, Alannah,” Ryder je prvi progovorio. “Nisam mislio da si tako uplašena. Inače se ne bi smijao.” “Niti ja,” dodao je Nico. “Ti si mi važna, a smijati se dok si uplašena je nešto što nikad ne želim raditi. Možeš li mi oprostiti?” “Nama,” ispravio ga je Ryder. Obrisala sam oči. “Naravno, dečki. Zaista je u redu, samo sam pretjerano reagirala i-” “Imaš fobiju od pauka,” Damien me prekinuo, okrenuvši se licem prema meni. “Nisi pretjerano reagirala.” “Ali, Damiene-” “Nisi. Pretjerano. Reagirala.” Moje srce je nabijalo u mojim prsima. 179

Naš svet knjiga “U redu,” rekla sam nježno. “U redu.” Prišao mi je korak bliže, prebacivši pogled na svoju nećakinju, te se skoro odmah raznježio. “Kako je moja djevojčica?” upitao je, dodirujući joj bok svojom rukom, škakljajući je. Njeno se malo tijelo grčilo u mojim rukama, pa sam je okrenula, smijući se. “Nemoj je škakljati,” upozorila sam. “Ona je kao i ja; ne može to podnijeti.” “Ja ću procijeniti koliko ti možeš podnijeti.” Nikome nije promakla insinuacija u onome što je Damien rekao. “Začepi.” Dečki su šmrknuli. “Ti si na sasvim drugoj razini ljepote kad se sramiš, pjegice.” Pognula sam glavu, a Damien se nasmijao dok je stavljao ruke oko mene i zagrlio me. Georgie nije gubila vrijeme dok je uhvatila njegovu ruku svojim ručicama, te ga uštipnula, zbog čega se povukao jauknuvši. “Joj!” namrštio se i zaprijetio joj prstom. “Ne. Ne štipaj. Ne, to nije lijepo.” Dijete ga je bijesno gledalo. “Ona voli Alannahu,” rekla je Bronagh. “Očito joj se ne sviđa što je diraš.” “Pa.” Damien je zurio nazad u svoju nećakinju. “Morat ćeš se naviknuti na to, mala.” Georgie je nastavila odmjeravati Damiena, a zbog toga sam se smijuljila. “Ona je vatrena,” rekla sam. “Sretno ti bilo kad bude tinejdžerica, Nico.” “Isuse, znam.” Svi smo se nasmijali, a Georgie se također nasmijala zbog toga, što nam je bilo još smješnije. Predala sam je njenoj majci, a Damien je kliznuo rukom oko mog ramena, privukavši me k sebi. Ryder je izašao van da se javi na poziv kad mu je mobitel zazvonio, pa sam se usredotočila na Damiena i rekla, “Kako to da si došao s posla?” “Utorkom završavam s poslom u 15:30.” “Oh.” Kimnula sam. “Morat ću naučiti tvoj raspored.” Damien je pognuo glavu i znala sam da me namjerava poljubiti, ali je zastao i odjednom pogledao gore. Slijedila sam njegov pogled i smrzla se. “Što?” rekao je Damien, pogled mu se prebacivao s Nice na Bronaghu, koji su zurili u nas. “Zašto nas oboje tako gledate?”

180

Naš svet knjiga “Jer smo jebeno čekali godinama da bi to vidjeli,” odgovorila je Bronagh, blještavi osmijeh joj se proširio na usnama. “Eto zato, braco.” Nico se nasmiješio dolje prema njoj kad je Damiena nazvala bracom. “Hoćete li svi biti čudni u vezi ovoga?” pitala sam. “Zato što ja nikada ne zurim u bilo koga od vas.” “Nitko od nas nije njuškao jedno oko drugoga tako dugo kao ti i Dame,” rekao je Nico. “Oboje ste JPP.” Trepnula sam prema Bronaghi. “Što JPP znači?” “Jedan pravi par,” odgovorila je. “Da.” Zakolutala sam očima. “Više nećeš smjeti na Tumblr, pretvaraš se u jedne od tih luđaka.” “Back of Tumblr, Lana.” Zaigrano sam podigla ruke, te se nacerila prije no što sam spustila ruke na ruke oko mene kad je Damien čvrsto prigrlio moje tijelo k njegovom. “Za nas je ludo da vidimo vas dvoje zajedno.” Rekao je Nico s osmijehom. “Dobro ludo.” “Naviknut ćete se,” odgovorio je Damien. “Svi ćete se naviknuti.” Bože, nadala sam se da je tako. Nasmiješila sam se mu se, ali moja pažnja je bila odvučena prema vratima kad je Ryder kliznuo u prostoriju, s divljim pogledom, a čelo mu se sjalo od znoja. “Što je bilo?” “Branna,” rekao je uspaničeno. “Njen vodenjak je pukao!”

181

Naš svet knjiga

“Kako je Ry doveo Bran u bolnicu tako brzo?” upitala sam Bronaghu dok smo trčale od parkirališta prema Sveučilišnoj bolnici Coombe Women & Infants, nakon što smo prošli kraj Ryderova auta koji je bio parkiran pod oštrim kutom. “Živimo četrdeset minuta odavde, a krenule smo u prokleto isto vrijeme kad i on!” “Bog ne bi mogao spriječiti tog čovjeka da dođe ovamo najbrže što može s Brannom i tim bebama.” Nisam mogla ništa drugo osim složiti se s njom dok smo trčale prema ulazu u bolnicu, ubod sam već osjetila u mom boku zbog aktivnosti. “Mrzim trčanje,” odgovorila sam bez daha. “Otkad je Georgie postala aktivnija i počela puzati, trčanje je sve za što sam dobra ovih dana.” Nasmijala sam se, onda uzela neophodno potreban dah kad smo usporile stigavši na prijemni pult u predvorju. Mislila sam da će Bronagh pitati gdje je smješteno porodilište, ali kad je skrenula lijevo i krenula prema ogromnom stepeništu, slijepo sam je slijedila. Tek kad smo prošle prvi kat shvatila sam da Bronagh zna točno kamo ide, ipak je ona rodila dijete u ovoj istoj bolnici. “Zar porodilište nije zatvoreno za posjetitelje?” “Inače je,” odgovorila je Bronagh. “Ali, pošto Branna radi ovdje, a ona je pacijent, to znači da imamo posebne privilegije.” “Mi?” usporila sam svoje korake. “Upravo si rekla mi... kao ti i ja?” Bronagh je zastala, onda se okrenula licem prema meni. “Čujem strah u tvom glasu,” komentirala je. “Odgurni ga u stranu, jer se moramo usredotočiti na Brannu.” Usne su mi se razdvojile. “Ali... ali... mislila sam da ću ja čekati u čekaonici,” rekla sam, grabeći se za slamke. “Mogu dati super moralnu podršku odavde, znaš? Sve će obavještavati o novostima. Neću napuštati ovo mjesto, čak niti da idem na WC. Bit ću najbolji sustav potpore iz daljine, kunem se.” Bronagh je šmrknula, onda se okrenula i nastavila hodati. S razvučenim izdahom, slijedila sam je, tiho se moleći da će nas zaštitar ili član osoblja informirati da ja nemam što raditi u sobi gdje će žena upravo roditi... ali nitko nas nije zaustavio. Niti jedna prokleta osoba. Slijedila sam Bronaghu prema 182

Naš svet knjiga bolničarskom pultu, a kad sam spazila Asha, Branninog kolegu s posla, iza pulta, nasmiješila sam se zajedno s Bronaghom. Ash je bio divan, a svaki put kad bih ga srela, uvijek bi me nasmijao nekom svojom glupom šalom, na ovaj ili onaj način. “Bronagh, Alannah,” rekao je s blještavim osmijehom kad smo stale pred pultom. “Divno je vidjeti vas obje. Koja od vas je u trudovima kako bi je mogao upisati?” Smijuljila sam se. “Seronja.” Nacerio nam se. “Skočila bih na pult i zavrnula ti vratom da nisam tako uzbuđena,” rekla je Bronagh, poskakujući s noge na nogu. “U kojoj sobi je Branna?” “Broj jedan,” odgovorio je Ash. “Sally je tamo s njom, kao i Taylor; ide joj divno. Već je otvorena osam centimetara.” Ash je jedva završio rečenicu prije no što je Bronagh uzbuđeno zacvilila i potrčala u sobu broj jedan na kraju hodnika. Nisam se ni pomakla kako bih je slijedila; umjesto toga, zurila sam u vrata sobe u kojoj je Bronagh upravo nestala. “Izgledaš uplašeno.” Pogledala sam u Asha. “Samo uplašeno? Jer se osjećam prestravljeno.” Usne su mu se trzale. “Zar nikad nisi vidjela kako se beba rađa?” “Ne uživo, a izbjegavam to i na televiziji kad god mogu,” odgovorila sam. “Nisam očekivala da ću ulaziti u sobu. Mislila sam da će to biti privatan trenutak.” “Po onome što mi je Branna rekla, ti si njena obitelj. Nema privatnije od toga.” To me natjeralo da se nasmiješim. “Da,” složila sam se. “Mi smo obitelj.” “Onda uđi unutra,” ohrabrio me Ash. “Što više potpore, to bolje, a i bolje ti nego ja, da budem iskren. Bronagh se može usredotočiti na Brannu, a ti se možeš usredotočiti na Rydera. Čovjek izgleda kao da će se srušiti svaku sekundu.” Kimnula sam, progutala, onda se okrenula i krenula prema sobi u kojoj je Bronagh nestala. Kad sam stigla do vrata i lagano pokucala, i prošlo je možda dvije sekunde prije no što su se vrata otvorila, otkrivajući jako uzrujanog Rydera. “Lana,” rekao je s olakšanjem. “Ulazi unutra.”

183

Naš svet knjiga Uzeo me za ruku i povukao u sobu, zatvarajući vrata iza nas. Odmah mi je pogled pao na Brannu. Bila je na rukama i nogama na krevetu, glava joj je bila spuštena, a kukovi se njihali s jedne strane na drugu, dok je stenjala. Nosila je lijepu ružičastu spavaćicu, a kosa joj je bila povučena unazad u francusku pletenicu. Bronagh je bila uz nju, njena jakna i torba su bile obješene na vješalici na drugoj strani sobe. Duge rukave svoje majice je zasukala do laktova, a kosa joj je bila zataknuta iza ušiju. Njena pažnja je bila 100% usmjerena na njenu sestru dok je grubo trljala njen donji dio kralježnice. Primijetila sam dvije žene, jednu stariju i jednu mlađu, kako koračaju sobom provjeravajući uređaje, pregledavajući Brannu, onda su čavrljale jedna s drugom kao da u sobi pored njih nije žena u užasnim bolovima. Pretpostavila sam da su to Sally i Taylor koje je Ash spomenuo. Čula sam kako Branna priča o njima prije, ali nikad ih nisam osobno upoznala. “Možeš ti to, Bran,” rekla sam pronašavši svoj glas. “Uskoro ćeš biti mamica.” Branna je podigla glavu, te iako je bila znojna i crvenog lica, nasmiješila mi se što je najbolje mogla. “Jako sam sretna zbog tebe i Damiena, dušo.” Srce mi se ugrijalo. “Hvala, Bran.” Spustila je glavu i rekla, “Evo još jednog.” Stenjala je od boli, a Ryder, koji je još držao moju ruku, stisnuo ju je. “Hej,” rekla sam, zadobivajući njegovu pozornost. “Uskoro će te ona učiniti taticom i bit će savršeno u redu.” Klimao je glavom i znala sam da ponavlja u svom umu ono što sam rekla. Još jednom mi je stisnu ruku, onda se maknuo do Brannine desne strane. Poljubio ju je u obraz, glavu, onda se sagnuo dolje uz nju i držao je za ruku dok je ona proživljavala trud. Iznenada je viknula od boli, a ja sam poskočila od straha. “Zaista ne bih trebala biti ovdje za ovo,” rekla sam nikome, želudac mi se stezao. “Mislim da ću se onesvijestiti.” Ash se smijuljio dok je ulazio u sobu, a i to me je uplašilo, što mi je govorilo koliko sam bila napeta. Usredotočila sam se na njega. “Ova soba je prepunjena, zar ne?” “Da,” odgovorio je trznuvši usnom. “Ali Branna radi ovdje, pa to što ima više ljudi, nije problem.”

184

Naš svet knjiga Namrštila sam se prema čovjeku. “Ti bi se trebao složiti sa mnom, onda me otpratiti s ovog odjela u čekaonicu.” Ash je grmio od smijeha. “Moja greška.” Usredotočila sam se na moju prijateljicu, kao i Ash. “Ide ti prekrasno, dušo,” rekao joj je. “Letiš kroz ovo.” Branna je zastenjala kao odgovor, a Ryder je nekako bijesno pogledao u Asha, dok je Bronagh nastavila trljati sestrina leđa i govoriti riječi ohrabrenja, kako bi prošla kroz trenutni trud. “Napreduje kao munja,” rekla je starija žena, za koju sam pretpostavila da je Sally prema onome što mi je rekla Branna, ozarivši se od ponosa. “Ti će blizanci biti ovdje unutar sat vremena, pazite što vam kažem.” Ryder je izgledao kao da će se upravo onesvijestiti. “Zar se ovo ne događa prebrzo?” upitala sam Asha. “Zar ona ne bi trebala biti u trudovima satima? Moja mama je bila u trudovima dvadeset i sedam sati prije no što me rodila, rekla mi je da je to razlog iz kojeg sam jedinica.” “Svaka žena je drugačija,” odgovorio je Ash slegnuvši jednim ramenom. “Kad sam došao jutros u smjenu, žena koja je bila u trudovima dvanaest sati kad sam otišao noćas je još bila u svojoj sobi u trudovima, dok je jedna žena došla i otišla sat vremena kasnije rodivši dijete.” “Vau,” promrmljala sam. “To je ludo.” “Branna je u trudovima od šest sati ujutro, a nije ništa rekla kako bi Ryder otišao na posao. U trudovima je sad već dobrih devet sati,” objasnio je Ash. “Samo nije nazvala Rydera dok joj nije pukao vodenjak prije sat vremena jer je znala koliko dugo trudovi mogu trajati, a nije ga htjela zabrinjavati.” To je bilo upravo tipično za Brannu. Ona ne bi nikoga zamarala, čak niti svog muža, osim ako baš neophodno mora. Branna je iznenada vrisnula od boli dok su joj se trudovi pojačali, a ja sam se trznula upravo kad joj se cijelo tijelo ukočilo. Nesvjesno sam stisnula noge dok sam udahnula i izdahnula duboke dahove. Shvatila sam da mi to pomaže toliko koliko se činilo da pomaže Branni, pa sam nastavila s tim. “Sjećaš li se,” rekla je Bronagh svojoj sestri s osmijehom, “kad mi je bilo osamnaest, a ti si me ostavila pred školom, ali nisam htjela ući unutra jer nisam htjela biti u Dominicovoj blizini?” Branna je kimnula, teško dišući. “Sjećam se.” “Sjećaš li se da si mi se smijala?” “Da,” zadahtala je Branna, znoj joj se slijevao sa strana lica. “Sjećam.”

185

Naš svet knjiga “Sjećaš li se da sam rekla da ću te podsjetiti na taj trenutak kad budeš na vrhuncu boli u porođaju?” Branna je zarežala. “Sjećam se.” “Ovo je moja osveta za taj trenutak... da li boli?” Branna je zamahnula prema Bronaghi, koja se nagnula unazad smijući se prije no što se vratila kraj sestre. Nastavila je snažno trljati donji dio Brannine kralježnice, a zbog toga je Branna zastenjala, ali ne od boli. Činilo se da joj se sviđa tretman koji joj Bronagh pruža, dok sam ja to smatrala prilično... grubim. “Nećeš me tjerati da opet vidim Dominica dok ja to ne budem htjela, zar ne?” zezala je Bronagh. Branna se nasmijala, onda opet vrisnula od boli, a iako sam u sobi bila tek nekoliko minuta, mogla sam odrediti da bolovi postaju jači i brži. “Boli,” zarežala je. “Bože, kako jebeno boli.” “Znam,” rekla je Bronagh. “Diši kroz bol. Možeš ti to, Bran.” Branna je vrištala kroz najgori dio truda, a agonija joj se ocrtavala na licu. Zvuk i prizor su me raspolovili na dvoje. Pogledala sam u Rydera, koji je zurio u svoju ženu ne trepćući, a izgledao je točno onako kako sam se ja osjećala. Jebeno užasnuto. “Što mogu učiniti, slatkice?” skoro je preklinjao. “Sve ću učiniti, samo mi reci i učinit ću to.” “Led,” zastenjala je Branna. “Malo leda, molim te.” Ryder je odjurio iz sobe da skupi malo leda prije no što je Branna završila rečenicu. Gledala sam ga kako odlazi. “On je jebeno prestravljen.” Branna je duboko udahnula i izdahnula četiri puta prije no što je rekla, “Nema smisla da ga tješim. Dok se bebe... ne rode... ostat će takav.” “Ili dok ne napune osamnaest godina,” zezala sam. Svi su se nasmijali upravo kad je moj mobitel zazvonio. Pogledala sam u ekran i vidjela da je to Damien, i odmah sam se javila. “Ima kakvih novosti?” Trznula sam se kad je Branna vrisnula i uhvatila se za Bronaghu kao udav. Bronaghino se lice malo zacrvenilo, što mi je govorilo koliko je jak stisak njene sestre na njoj bio. “Još je u trudovima.”

186

Naš svet knjiga “Čuo sam je, jadna mama,” rekao je Damien, a mogla sam zamisliti kako se namrštio. “Da li je ona dobro, osim što je očito u bolovima? Kako se Ryder drži?” “Branni ide briljantno.” Pogledala sam u njegovog starijeg brata u hodniku kako skuplja led iz ledomata i rekla, “A Ryder je još uvijek pri svijesti, pa to računam kao pozitivno.” Damien je šmrknuo, a Ash se nacerio pored mene prije no što je nešto rekao Taylor, zbog čega su joj se obrazi zarumenjeli. Gledala sam kako je potapšao njenu stražnjicu rukom, a smiješak mu se proširio licem prije no što je izašao iz sobe. Nije trebalo dugo da se shvati da su oni više nego samo kolege. “Nisam očekivala da ću biti u sobi,” prišaptala sam Damienu kad sam se ponovo usredotočila na naš telefonski razgovor. “Osjećam se tako uplašeno, i stalno skupljam noge, kad god je Branna u bolovima. Boravak ovdje je tako dobra kontracepcija; trebali bi natjerati tinejdžerice da iskuse ovo.” Damienov smijeh me opustio, ali još jedan Brannin vrisak je prekinuo taj zvuk. Stavila sam prst u moje slobodno uho kako bih ga mogla bolje čuti. “Bit ćeš ti dobro,” uvjerio me. “Misli o tome ovako; vidjet ćeš naše nećake kad dođu na svijet.” Naše nećake. “Da,” rekla sam, smiješeći se. “U pravu si.” Branna je vrisnula tako glasno da me to prepalo, a nisam mogla učiniti ništa osim trznuti se u njeno ime. “Moram ići,” rekla sam Damienu. “Nazvat ću te kad budem imala novosti.” “U redu, dušo. Bok.” Zagrizla sam svoju donju usnu kako bi se spriječila da se smiješim kao budala. Svaki pojedini put kad bi me nazvao dušo, ili bilo kojim imenom od milja, to me podsjetilo da smo zaista zajedno i da nisam ni zamišljala da ćemo biti par. “Bok.” Nakon što smo prekinuli poziv, spremila sam mobitel u džep. Ryder je ponovo ušao u sobu s vrčom punim leda, umjesto samo s malom čašom, a zbog toga sam se nacerila. Nikad nisam vidjela nekoga tako velikog da izgleda tako uplašeno, ali sam znala da se on ne boji samo za svoje bebe. Bio je preplašen i zbog svoje žene.

187

Naš svet knjiga “Znaš,” rekla sam ležerno, “stalno zaboravljam da ste vas dvoje vjenčani i da je tvoje prezime sada Slater, Bran.” Nasmiješila se kroz bol. “Znam. Dobro zvuči, međutim, zar ne?” “Aha,” složila sam se. “Međutim, Bronagh Slater zvuči strano.” “Vjerojatno neću uzeti Dominicovo prezime,” rekla je Bronagh slegnuvši ramenima. “Ovo je dvadeset i prvo stoljeće; ne uzima svaka žena prezime svog muža.” Ryder, koji je stavio komadić leda u Brannina usta, gledao je u svoju šogoricu i rekao, “Da li Dominic zna za to?” “Ne.” Nacerila sam se. “Mogu li ja biti tamo kad mu to kažeš?” “I ja,” rekli su Ryder i Branna jednoglasno, nasmijavši jedno drugo. Namrštila sam se kad je Branna zajecala kad ju je bol opet obuzela. Stavila je glavu uz Ryderov vrat i počela plakati dok se on sagnuo kako bi je zagrlio. Bronagh je nastavila trljati njena leđa, a Ryder je mrmljao nešto Branni od čega je klimala glavom. Sjela sam na stolicu na lijevoj strani sobe dok su stvari brzo napredovale. Jednu minutu, Branna je disala kroz bol, a već slijedeću, noge su joj bile raširene, a u sobi je bila hrpa ljudi. Čovjek zvan doktor Harrison, Taylor, Sally i dvije bolničarke koje su bile u pripravnosti da uzmu svaka jednu bebu kad se rode, su ispunili već pretrpanu sobu. Prije no što sam se snašla, Branna je tiskala. Bronagh joj je bila s lijeva, a Ryder joj je bio s desna, oboje su izgledali da bi zamijenili mjesto s Brannom odmah, kad bi mogli. Ja, s druge strane, sam bila usredotočena na moje disanje, jer sam osjećala kao da će moje srce upravo iskočiti iz mojih grudi. Ne bih se mogla zamijeniti s Brannom čak i kad bih to htjela; bila sam previše uplašena. Taj strah, koji sam osjećala, bio je opravdan, pa nisam osjećala krivnju zbog njega. Tijekom sve te zbrke, uzela sam moj mobitel i počela snimati. Pobrinula sam se da imam dobar pogled na Brannu dok se porađa, i pomislila da ću odmah izbrisati snimku, ako je ona ne bude htjela zadržati, ali pošto se nitko drugi nije sjetio snimiti taj trenutak, a ja nisam radila ništa drugo osim hiperventilirala, pomislila sam da ću biti korisna i snimiti jedinstvenu životnu uspomenu.

188

Naš svet knjiga “Vidi mu se glava,” najavio je doktor nakon nekoliko minuta tiskanja. Jednom kad je glava bila vani, Branna je vrisnula do nebesa. “Ramena, prsa... penis, bedra... i Beba A je ovdje.” Branna je zaplakala od olakšanja dok joj je sin položen na grudi, Ryder je bio totalno zapanjen dok je zurio dolje u svog prvorođenca, a Bronagh je tiho plakala. Suze su joj tekle niz obraze dok joj se smiješak protezao preko usana. “Uspjela si, Bran,” topila se Bronagh i poljubila sestrinu glavu. “Uspjela si!” “Hvala ti,” rekao je Ryder Branni, te joj ljubio lice. “Hvala ti što si me učinila taticom. Jako te volim.” “I ja volim tebe,” jecala je Branna. Zajedno, ona i Ryder su zurili u svoju bebu dok ga je Taylor tiho brisala s ručnikom. Ryder je poljubio sinovu glavu, a Branna ga je brzo slijedila učinivši isto. “Savršen je,” rekla je Branna začuđeno. “I izgleda baš poput tebe!” “Da li se ti to šališ?” odgovorio je Ryder, oči su mu sjale od neisplakanih suza. “On je prekrasan. To je sve na tebe, slatkice.” Zurila sam u bebu. “Da li se to meni priviđa, ili to dijete ima bijelo plavu kosu?” “Ne priviđa ti se,” nasmijala se Bronagh. “Damien više nije jedini svjetlokosi dečko.” Stvorila mi se knedla u grlu kad su me emocije svladale, ali sam držala ruku mirnom, pobrinuvši se da video koji sam snimala ne bude upropašten. Sedam minuta kasnije, Branna je zastenjala od boli, a Beba A je odnesena u stranu do Sally, gdje su ga mogli oprati, izvagati, te pravilno pregledati. Očajnički sam htjela otići vidjeti ga, ali sam ostala na mjestu. Sve je tada krenulo od mirnog do ludila u sekundi. Branna je opet imala trudove, te počela tiskati van svog drugog sina. Moja vagina je bila u agoniji samo je gledajući, moje noge su bile tako čvrsto stisnute da znam da bi Damien trebao dobiti medalju ako bi ih uspio opet raširiti. Uhvatila sam se kako tiskam zajedno s Brannom, kao da joj pokušavam pomoći. Beba B, koja je također imala bijelo plavu kosu, je trebala deset minuta duže da se pojavi na ovom svijetu, čineći tako svog brata sedamnaest minuta starijim, ali kad se pojavio, bilo je to s glasnim vriskom. Svi su plakali, najviše Branna, a dio mene je pomislio da je to zato što više nije morala istiskati nijedno dijete van u tom trenutku. Nakon što je Beba B 189

Naš svet knjiga provela nekoliko minuta s mamom i tatom, odnesen je u stranu da bude opran, izvagan, te pregledan kao i njegov brat. Obje bebe su vraćene Branni jednom kad je izbacila posteljicu, kad su je oprali s krpom i smjestili je u krevet. Prestala sam snimati do vremena kad se to dogodilo, ali sam puno slikala, samo za slučaj da Branna i Ryder budu htjeli da izbrišem video. Otišla sam do blizanaca nakon što su bili umotani u plave dekice i imali sićušne bijele kapice na svojim glavama. Topila sam se nad njima, a kad je Bronagh došla pridružiti mi se, uzbuđeno smo se zagrlile. Nakon što su bebe predane nazad Branni, Sally je rekla, “Beba A ima 2,30 kg i dugačka je 50,8 cm, a Beba B ima 2,26 kg i također je dugačka 50,8 cm. Odličan posao, dušo.” Branna se blještavo smiješila i onda je okrenula glavu i poljubila Rydera, koji je brisao suze s njenih obraza. Proveo je nekoliko minuta zureći dolje u blizance, onda je poljubio Brannu i još jednom joj zahvalio što mu ih je poklonila. Pažljivo je uzeo jednog blizanca od nje i prigrlio ga na svoje grudi. Srce mi se stisnulo dok sam ga gledala. Bio je planina od čovjeka, jako visok, vitak i mišićav, a eto ga, potpuno na milosti i nemilosti sićušnog zamotuljka u svom naručju. “Slike,” objavila sam. Ryder se blještavo osmjehnuo prema meni dok sam ja slikala njega i njegovog sina, Branna ga je oponašala dok sam slikala nju i njihovog drugog sina. Ryder se nagnuo bliže, pa sam mogla uslikati prvu fotografiju njih zajedno kao obitelj. “Možemo li sada čuti njihova imena?” upitala sam, spuštajući svoj uređaj. “Mislim da ću se upravo srušiti od sveg uzbuđenja: dajte mi nešto dobro da mogu nastaviti.” Novopečeni roditelji su mi se nacerili. “Ovaj mališa, Beba A,” blještavo se smješkala Branna, “je Nixon Joe Slater.” Ryder je djelomično sjedio na strani Brannina kreveta. “Ovaj mali tip, Beba B.” Smiješio se dolje na svog sina dok je on zijevao, “je Jules Alec Slater.” Stavila sam svoju slobodnu ruku na prsa. “Alec će se rasplakati kad sazna.” “Definitivno.” Odjeknula je Bronagh, onda je svojoj sestri rekla, “Dali ste Nixonu njegovo srednje ime po tati?” 190

Naš svet knjiga “Naravno.” Branna se umorno smiješila. “On je najbolji čovjek, uz Rya, kojeg sam ikad upoznala.” Bronagh je prišla sestri i poljubila je u obraz; tada je tiho opet zaplakala kad joj je Branna pružila Nixona da ga drži po prvi put. Bronagh je sjela na obližnju stolicu, a kad je Ryder zaobišao krevet i dodao joj i Julesa, također, mali jecaj se probio. “Smiješak, Bee,” rekla sam i čekala dok se nije učinila kako sam joj rekla prije no što sam ih slikala. Ryder i Branna su se još malo grlili i ljubili, ali kad se okrenuo prema meni, cerio se. Poskakivala sam s noge na nogu. Bila sam tako ponosna na njih oboje, a bila sam i jako sretna zbog njih da bih mogla puknuti. “Ti si tata!” zacvilila sam i bacila se na Rydera, koji me uhvatio, smijao se i tako me čvrsto zagrlio, da sam se mogla zakleti da sam čula kako mi kosti krckaju. “Ja sam tata.” “Čestitam, tako sam sretna zbog vas oboje, Ry.” Još jednom sam potražila svoj mobitel, kad me on pustio. “Moram obavijestiti sve,” najavila sam. “Inače će me ubiti.” Ryder je šmrknuo, onda otišao do Branne, koja je sada grickala tost i pijuckala čaj koje joj je Sally donijela. Izgledalo je kao da ne želi niti jedno od toga, ali s obzirom na pogled koji joj je Sally dobacila, znala je da je otpor uzaludan. Usredotočila sam se na moj mobitel i nazvala Damienov broj. Odgovorio je na drugo zvono. “Kako je ona?” “Ona je fantastično,” zacvilila sam, “kao i tvoji nećaci!” “Što?” viknuo je Damien. “Već ih je rodila?” “Aha!” “Branna je rodila blizance!” Vrisnuo je tako glasno, da sam morala odmaknuti mobitel od uha, smijući se. “Rodila ih je!” “Dva dječaka definitivno,” rekla sam. “Obojica su savršeno zdravi.” Damien je ponovio informaciju koju sam mu dala, a uzvici su se oglasili u pozadini. “A Branna?” upitao je. “Ona je briljantno,” topila sam se. “Trebao si je vidjeti; bila je kao superžena. Čak se i ne šalim, doslovno je ona moj heroj nakon što sam vidjela kroz što je prošla dvaput u razmaku od nekoliko minuta.” 191

Naš svet knjiga Damien se nasmijao. “Jesi li ti dobro?” “Ne,” odmah sam odgovorila. “Pet ili šest puta sam pomislila da ću se onesvijestiti, a moje noge će trajno ostati skupljene nakon ovoga čemu sam upravo svjedočila.” Damien je usisao dah. “Ne misliš to.” “Upravo sam vidjela ženu kako je istisnula, ne jedno, već dvoje ljudskih bića kroz svoju vaginu,” rekla sam odmahujući glavom. “Nikad se više neću seksati. Žao mi je, jednostavno se to neće dogoditi.” “Alannah,” rekao je Damien... ili je zajecao. “Nemoj donositi nikakve nagle odluke, samo... samo pusti seks s uma i usredotoči se na bebe i Brannu, u redu?” “U redu.” Kimnula sam. “Međutim, ipak se neću seksati.” “Jebiga!” “Ti si takav muškarac.” “Ne govori mi da se smirim,” prasnuo je Damien na nekoga u pozadini. “Upravo je rekla da se nikad neće seksati sa mnom jer je gledala Brannu kako se porađa! Kako bi se ti osjećao da tebi to Keela kaže? ... Upravo tako! Jebeno bi zaplakao!” Alec. Nasmijala sam se tako jako da su me svi ostali pogledali, pa sam im odmahnula i okrenula im leđa, pokušavši se usredotočiti na Damiena. “Moram ići,” rekla sam mu. “Vidimo se kasnije.” Prekinula sam poziv, primijetivši da se još uvijek svađa sa svojim bratom da bi uopće čuo da sam ga pozdravila. Poskočila sam kad mi je mobitel zazvonio prije no što sam ga stavila u džep; isprva sam pomislila da me Damien zove nazad, ali kad sam vidjela ime koje je pisalo preko ekrana, nasmiješila sam se i stisnula odgovori. “Hej, Morgan,” ozarila sam se. “Hej, Alannah,” rekao je kao odgovor. “Samo provjeravam da li je još uvijek dogovor da počinjem sutra? Ulogirao sam tvoju adresu u navigaciju, pa ću stići tamo bez ikakvih problema.” “Još uvijek je dogovor za sutra,” rekla sam, pogledavajući u moje prijatelje. “Još nisam pretvorila drugu sobu u ured, ali snaći ćemo se sa radnim stolom i namještajem koji imam za prvu ruku. “Briljantno,” odgovorio je Morgan. “Izradio sam raspored i jedva čekam da počnem raditi.”

192

Naš svet knjiga “Pa, čini se da sam napravila pravi izbor što sam te zaposlila. Zvučiš i više nego spreman da počneš s poslom.” Praktički je zagrmio smijuljeći se kroz moj mobitel. “Rođen sam spreman, šefice.”

193

Naš svet knjiga

Bilo je sedam ujutro kad smo se pripremili da napustimo bolnicu, kako bi Branna i Ryder mogli provesti vrijeme nasamo sa svojim sinovima i dobiti malo zasluženog odmora. Bronagh i ja smo ostale cijelo vrijeme; ostatak plemena se pojavio sat vremena nakon što je rodila, a do tada, već je bila smještena u velikoj privatnoj sobi bez ometanja. Svi smo zurili u bebe potpuno zadivljeni. Georgie i Jax su gledali u njih, ali nisu baš puno marili; jedini put kad su pokazali ikakav interes je bio kad su njihovi roditelji držali blizance. To im se nije baš sviđalo, a nije im se sviđalo ni kad sam ih ja držala. “Rekla sam ti da si im omiljena,” podrugivala mi se Keela. “Nisu plakali kad smo mi ostali držali bebe.” Nacerila sam se, uzimajući Jaxa od Kanea nakon što sam pažljivo predala Julesa njegovom ocu. Jax se privio uz moja prsa i stavio svoju ruku na moju dojku. Počeo se igrati s njom i tako sam znala da je umoran i da će mu Aideen uskoro morati dati sisati. Pogledala sam u njegovog mlađeg brata, a usne su mi se trznule. Locke je spavao skoro cijelo vrijeme koliko je bio u bolnici. Bio je briljantan u dvije stvari, jedenju i spavanju. “Jesam li ja jedini koji vidi da se on otvoreno igra s njenom sisom?” Zakolutala sam očima prema Alecu. “Jesam li ja također jedini koji vidi da Damien otvoreno bijesno gleda u dječaka zbog toga?” Pogledala sam u Damiena i, sigurno, njegove sive oči su bile prikovane na njegovog prvorođenog nećaka, a bile su sužene. “Mislim da se čak niti ja ne mogu slobodno igrati s njima,” rekao je Damien, ne skidajući pogled s Jaxa. “Zašto bi njemu trebalo biti dozvoljeno?” “Zato što je on beba.” Damien je prebacio pogled na moj. “To nije izgovor.” Jax je prikovao pogled na Damiena tada i u potpunosti stavio ruku na moju dojku, dlanom je pritisnuo, a to je uzrokovalo da Damien zasikta na njega. “Znaš prokleto dobro što radiš, mali. Znam da znaš.” Nisam mogla vjerovati kad se Jax umorno zacerekao. “Vidite!” Damien je pokazao na njega. “Rekao sam vam. On zna da je ona moja i da me to što je dira raspizdi.” 194

Naš svet knjiga Zaigrano pokazivanje dominacije je uzrokovalo da mi pulsiranje nastane između mojih bedara. “Prestani psovati,” rekao je Kane Damienu. “On ima skoro jednu godinu; naučit će riječi lakše ako budu često izgovarane.” “Je li prokleto prosta riječ?” Bronagh je promrmljala svojoj sestri. Branna se umorno nasmijala. “Nama ne, ali u Americi? Da.” “A pakao?” “To je psovka,” Nico je odgovorio svojoj zaručnici. “To je glupo. Kako to može biti prosta riječ kad je to mjesto?” “Nismo mi pisali pravila, dušo,” cerekao se Nico, prigrlivši Georgie na svoja prsa. “Samo smo odgojeni da znamo da su to psovke.” “Proste riječi, ne psovke.” Zakolutala sam očima. “Neka im njihov način govora; mi imamo gomilu usranih riječi s kojima se oni moraju baviti na dnevnoj bazi, a ne čuješ da se oni žale zbog toga.” Svaki muškarac u sobi je rekao, “Hvala ti.” Nasmijala sam se i poljubila Jaxa u glavu, zadobivajući njegovu pažnju. “Želiš li ti prespavati vani, mališa?” tepala sam. “Sa strinom Alannahom?” “I stricem Damienom.” Nasmiješila sam se, ne skidajući pogled s mog nećaka. “Ako jedan od vas ostaje u mom krevetu, onda je to Jax.” “Prokletstvo, mali.” “Damiene!” “Što je? Sranje, oprosti.” “Ne govori ni sranje!” “Ne mogu se sjetiti svih pravila, Kane!” Nasmijala sam se. “Podsjetit ću te, veliki čovječe.” Damienova pažnja se fokusirala na mene. “Je li to obećanje, ljepotice?” Progutala sam. “Oh.” Uzdahnula je Bronagh. “Mogu osjetiti seksualnu napetost između vas dvoje.” Odmah, moje se lice zarumenilo. “Bronagh!” “Što je?” nasmiješila se, zatreptavši trepavicama. “Što sam napravila?” Znala je prokleto dobro što je učinila. “Prestani govoriti, molim te.” 195

Naš svet knjiga Napravila je pokret svojim prstima da su joj usta zatvorena, ali je imala usrani osmijeh na licu, koji je uzrokovao da odmahnem glavom dok sam odbijala vlastiti cerek. Usredotočila sam se na Aideen i Kanea, onda kimnuvši prema Jaxu, upitala sam, “Može li prespavati kod mene?” “Da,” odgovorili su u isti glas. Damien je šmrknuo. “Locke se ne budi noću; pitam se što ćete vas dvoje raditi.” Kane se smješkao; Aideen je zadahtala. “Spavat ćemo,” rekla je autoritativno. “I nemojte da vas on zavara. Obeznanit će se prije mene.” Kane je slegnuo ramenima, ne poričući optužbe protiv njega, zbog čega smo se mi ostali zacerekali. Svi smo izljubili i izgrlili Brannu i Rydera, čestitajući im još jednom. Svako od nas je tepao uspavanim blizancima još jednom i spomenuo koliko sliče Ryderu. Svi smo se složili da moraju držati trake različite boje oko njihovih gležnjeva, jer nitko od nas ih ne može razlikovati. Bili su identični. Kane i Aideen su uzeli oboje djece u svoj auto, jer se činilo besmislenim da premještaju Jaxovu auto sjedalicu u moj auto kad se oboje vozimo do iste zgrade. Bronagh je otišla kući s Nicom i Georgie, a Alec je otišao s Keelom, što je značilo da smo ostali samo ja i Damien da uđemo u moj auto. Zakopčala sam svoj pojas prije no što sam shvatila da je bio na vozačevom sjedalu. “Hoće li to sada biti tako?” rekla sam. “Kad si mi uzeo ključeve?” “Visili su ti iz stražnjeg džepa. Lako sam ih uzeo.” Odmahnula sam glavom, smiješeći se. “Hodam s lopovom.” “Hodao sam divljom stranom, pjegice.” Umorno sam se zacerekala, prije no što sam zijevnula. “Zašto si predložila da ćeš uzeti Jaxa, ako si umorna?” “Zato što ga volim,” odgovorila sam. “I on prilično lako zaspi pokraj mene.” “Da li ti zaspi na grudima?” “Da, zašto?” Damien je zagunđao. “I ja bih se dovoljno ušuškao u san da ležim na tvojim grudima neko vrijeme, također.” Smijuljila sam se dok je izlazio s parkirališta. Damien je zatrubio dok smo prošli pokraj Nice koji je stavljao Georgie u njenu sjedalicu. Pogledao je preko

196

Naš svet knjiga ramena, mahnuo mi, onda pokazao srednji prst Damienu. Damien mu je uzvratio gestu ne trepnuvši. “Sada niste jedini blizanci u obitelji,” rekla sam dok smo se uključivali u promet. “Kako se osjećaš u vezi toga?” “Super, zato što nisu moji.” Usne su mi se trznule. “Mogli bi biti jednog dana.” “Onda mi je žao tebe, ti ćeš ih nositi.” Srce mi je stalo, kao i razgovor. “Lana,” rekao je Damien, uštipnuvši me za koljeno. “Nemoj mi poludjeti, molim te? Nisam to htio reći naglas.” Pogledala sam u njega. “Ali si to ionako mislio?” Pogledao me, onda na cestu. “Ne bi trebali razgovarati,” rekao je. “Previše je rano za to. Ne želim da budeš još više zabrinuta u vezi nas nego što već jesi.” “Damiene,” rekla sam, nakrivivši glavu dok sam ga gledala. “Upravo si rekao da ću nositi tvoje bebe... to nije nešto što bi trebali pomesti pod tepih.” Damien je progutao, a Adamova jabučica mu se pomicala. “Ok.” Oblizao je svoje usne. “Kad pomislim na to da imam djecu, ti si osoba koja mi automatski padne na um kao njihova majka.” U trbuhu su mi zatreperili leptirići. “Zaista?” Damien je kimnuo, ruke su mu stegle volan. “Jesi li izbezumljena?” “Ne,” odgovorila sam iskreno. “No, prilično sam dirnuta što me vidiš u tako važnoj ulozi.” Damien je slegnuo ramenima. “Rekao sam ti da želim ovo napraviti s tobom zapravo. Ne tražim avanturu, niti neku polovičnu vezu. Tražim suprugu za sebe, Alannah i znam da ćeš to biti ti jednog dana.” Usta su mi se osušila. “Damiene.” “Ludo je, znam,” rekao je. “Ali, zar ne misliš da bi mogli stići tamo, bar malo?” Razmišljala sam o tome, ali samo na trenutak jer odgovor nije bio težak. “Zamislila sam se kako se udajem za tebe nekoliko sekundi nakon što sam te ugledala u školi, pa što ti misliš?” Damien me je pogledao, onda na cestu, onda opet u mene, onda opet na cestu. “Jesi li ti ozbiljna?” 197

Naš svet knjiga “Kao srčani udar,” odgovorila sam. “Jebote, dušo, upravo si učinila nevjerojatni dan još slađim rekavši mi to.” Podigla sam ruku, prošla njome po njegovoj ruci, te je stavila na njegov vrat dok je vozio. “Doći ćemo do toga,” rekla sam. “Znam da hoćemo.” “Polako, ali sigurno?” Nasmiješila sam se i pogledala kroz prozor, grad je prolazio kroz maglu aktivnosti. “Polako, ali sigurno.”

198

Naš svet knjiga

“Dušo?” Podigla sam pogled s Jaxa kojem sam mijenjala pelenu, te samo na trenutak, morala sam se podsjetiti da mi Damien govori. Čuvši ga kako mi se obraća imenom od milja je još uvijek izgledala nerealno, a nisam mogla zamisliti da se naviknem na to. “Da?” “Neću se vratiti do navečer, moram raditi preko gableca i dva sata više no uobičajeno kako bih nadoknadio zaostatke što Ryder neće biti tamo.” “Ok,” rekla sam kimnuvši. “Pravim pečenje za večeru; želiš li da ti pripremim tanjur za kasnije?” zastala sam. “Da li ti uopće voliš pečenje za večeru? Upravo mi je sinulo da nemam pojma što voliš od hrane. Mislim, ako ćeš biti ovdje, mogla bih te i nahraniti, pa je to informacija koju trebam znati.” “Da, volim pečenje za večeru,” Damien je... zarežao. “Bože, već se veselim tome.” Smijuljila sam se dok sam se opet usredotočila na Jaxa. Kad sam mu promijenila pelenu, obukla sam ga upravo na vrijeme da Damien uđe u sobu, te ga izgrli i izljubi. “Mogu ga ostaviti kod Aideen na odlasku,” ponudio je. “Ti se možeš primiti posla na onom projektu koji si sinoć spomenula.” “O, hoćeš li?” opustila sam se. “Da, molim te. Glava mi je smušena. Moram opet pročitati izvještaj klijentice kako bih mogla uhvatiti viziju onoga što ona želi.” “Bit ćeš sjajna.” Pogledala sam u Jaxa. “Pa-pa, prijatelju.” Nasmiješio mi se i napravio zvuk poljubaca, pa sam se nagnula i izljubila ga svuda po licu, na što je zavrištao od zadovoljstva. “Što je sa mnom?” upitao je Damien, savršeno se nadurivši. “Zar ja neću dobiti poljupce?” “Ne znam,” zezala sam. “Jesi li bio dobar dečko?” “Noćas sam te natjerao da svršiš dvaput, jednom mojim jezikom, a drugi put prstima... Mislim da sam bio jako dobar dečko.” Pokrila sam Jaxove uši. “Beba je prisutna!” Damien se nasmijao. “Daj mi malo šećera, ljepotice.” 199

Naš svet knjiga Podigla sam se na nožne prste i pritisnula usne na njegove u čednom poljupcu. “Vidimo se kasnije,” prišaptala sam prije no što sam prešla jezikom po njegovoj donjoj usni. “Grijeh,” zarežao je Damien. “Ti si grijeh!” Namignula sam mu, onda skrenula pozornost opet na Jaxa. “Budi dobar mami i tati, u redu?” Kimnuo je kao da je znao što mu govorim. “Samo mami,” rekao je Damien. “Kane je danas zauzet.” Prije no što sam se mogla spriječiti da ispadnem znatiželjna, upitala sam, “Što radi?” Damien je namjerno skrenuo pogled s mene, i u trenu, znala sam da je to zato jer je, što god da je htio reći, bila laž. Znala sam to jer ni ja nisam znala lagati, a moji prijatelji su mi u više prilika rekli da i ja radim upravo tu istu stvar kad nisam iskrena. “Obavlja neke poslove,” odgovorio je. “Nisam uopće siguran. nisam ga slušao kad mi je pričao sinoć. Bio sam prezauzet gledajući tebe.” Kad me je Damien opet pogledao, morala sam se prisiliti da se osmjehnem, pokušavajući skriti nelagodu koju sam osjetila jer mi on laže s takvom lakoćom. “Pa.” Pročistila sam grlo, usredotočivši se na mog nećaka. “Budi dobar mami, čuješ li?” Jax je brbljao na svom bebinjem jeziku. “Shvatit ću to kao da.” Damien se nacerio i onda se sagnuo i poljubio me u obraz. “Vidimo se večeras?” Kimnula sam. “Jesu li to sve njegove stvari?” upitao je Damien, podigavši remen Jaxove torbe sa stvarima za bebu više na rame, dok je držao Jaxa na prsima jednom rukom. “Da,” odgovorila sam. “Kupila sam krevetić na rasklapanje, pošto djeca ostaju kod mene tako često. Pa sve što mu treba ima u toj torbi.” Još jedan poljubac i oproštaj, onda sam ostala sama sa svojim mislima, a iz prijašnjeg iskustva, znala sam kako opasno to može biti kad sumnjam u sve i svakoga. Damien mi je upravo lagao, znala sam da je, ali je to bilo u vezi onoga što je Kane radio. Nisam bila sigurna da li bih se trebala uvrijediti ili

200

Naš svet knjiga jednostavno to otresti jer zapravo, to se mene nije ticalo kamo je Kane išao, a nije bio ni Damienov posao da mi to kaže. Odmahnula sam glavom, gurnuvši to u pozadinu mog uma i krenula presvući se u svoju radnu odjeću. Pospremila sam po cijelom stanu, a sat vremena nakon što je Damien otišao, zazvonio je interfon, i znala sam odmah da je to Morgan. Dok sam išla prema ulaznim vratima, pogledala sam u sat na zidu i vidjela da je skoro deset minuta poranio na posao, zbog čega sam se nasmiješila. Nisam se javila na zvono; jednostavno sam otvorila Morganu kad sam ga vidjela na monitoru. Stavila sam Barbaru u njenu kutiju, samo kako ne bi poludjela kad Morgan uđe jer ga nije poznavala, a još je bila malo uplašena u blizini mene i Damiena. Pet minuta kasnije, čulo se kucanje na vratima. Otvorila sam ih s osmijehom. “Bok, Morgan.” Morgan mi je uzvratio blještavim osmijehom. “Hej, kako si?” “Ja sam super,” rekla sam. “Uđi, uđi.” Morgan je zazviždao kad smo ušli u kuhinju. “Lijepo mjesto.” “Hvala,” cvrkutala sam. “Volim ga.” “Jesi li dugo ovdje?” Odmahnula sam glavom. “Uselila sam se prije mjesec dana; moja prijateljica živi iznad mene i ona mi je rekla za njega.” “Lijepo,” rekao je Morgan, oči su mu lutale po sobi. “Mjesto gdje ja živim je rupa naspram ovoga.” Cerekala sam se. “Valjda sam jednostavno sretnica.” “Da,” složio se Morgan. “Valjda jesi.” “Želiš li šalicu čaja?” “Ako praviš čaj, neću odbiti. Dva šećera, molim.” Muškarac po mom ukusu. “Razmišljao sam o onome što si rekla za svoj ured.” Govorio je Morgan dok sam ja pravila čaj. “I mislim da bi ga nas dvoje mogli srediti i staviti u upotrebu danas, kako bi to maknuli s puta.” Pogledala sam ga preko ramena. “Jesi li siguran? Ne želim te gnjaviti. “Ne gnjaviš me,” odgovorio je. “Radit ću ovdje, pa sam mislio da mogu i pomoći da pripremimo radni prostor zajedno.” “To je lijepo od tebe,” rekla sam. “Hvala ti.”

201

Naš svet knjiga “Onda je to riješeno,” cvrkutao je. “Možemo krenuti s tim čim popijemo čaj.” Stavila sam njegovu šalicu ispred njega, i zajedno, sjedili smo za mojim kuhinjskim stolom. “Imaš li nešto danas na čemu treba raditi?” upitao je Morgan, pijuckajući čaj. “Da.” Kimnula sam. “Počela sam s naslovnicom za knjigu za spisateljicu; dala mi je prilično detaljan izvještaj u vezi toga. Trebam to ponovo pročitati kako bih dobila viziju, te je kombinirala s mojom vlastitom, kako bih stvorila nešto za što se nadam da će joj se svidjeti.” “Kad ti je rok?” “Za dva tjedna,” odgovorila sam. “Obično mi treba par dana da dobijem obris s kojim sam zadovoljna, onda jednom kad je skeniran na moj zaslon, stvari idu brže. Uvijek si dam dva tjedna, samo u slučaju da dobijem blokadu i izgubim viziju.” “Da li se to ikad prije dogodilo?” “Jednom,” odgovorila sam, progutavši. “Obiteljska drama me nekako skrenula s puta na nekoliko dana.” Saznanje o tatinoj aferi me skrenulo s puta; udarilo me punom snagom kao jebeni vlak. “Nimalo ne sumnjam da će što god da napraviš biti fantastično,” rekao je Morgan. “Nikad nisi napravila nešto što je manje od nevjerojatnog.” Vrelina mi je pojurila u obraze, pa sam podigla svoju šalicu čaja k svom licu, nadajući se da će Morgan pomisliti da su se zacrvenjeli zbog pare od vrele tekućine, a ne od njegove pohvale. “Jesi li spreman da pogledaš ured?” pročistila sam grlo. “Jedva čekam da krenemo.” Ostavili smo svoje šalice u sudoperu, onda ušli u budući ured. Morgan je pregledao sobu, ili upijajući sve ili pokušavajući smisliti gdje prvo početi. “Gdje ćeš staviti krevet?” “Htjela sam ga rastaviti, onda ga samo uspraviti i nasloniti na zid.” Slegnula sam ramenima. “Mogu ga se riješiti; on je dio namještaja koji je vlasnik pružio.” “To izgleda prokleto skupo,” primijetio je Morgan, “a madrac izgleda kao da bi bilo božanstveno ležati na njemu.” “I je,” zaključila sam. “Imam isti madrac u mojoj spavaćoj sobi i nevjerojatan je.” 202

Naš svet knjiga Morgan je stavio ruke na kukove, te odmjeravao ravne pakete u kutu sobe. “Mogu ti pomoći rastaviti ga i nasloniti ga uza zid. Onda možemo sastaviti te police za knjige i tvoj radni stol. Jadan je prizor vidjeti Macovo računalo s tako velikim monitorom kako stoji na tako sićušnoj polici.” Pogledala sam u jadnu policu i uzdahnula. “Znam,” priznala sam. “Jednostavno nisam baš jako vješta; užasna sam u sastavljanju stvari. Htjela sam zamoliti Damiena da mi pomogne, ali sam zaboravila. Moji prijatelji su jučer dobili blizance, a to je samo pridodalo tjednu koji je već ionako bio pun događaja.” “Damien?” “O, oprosti.” Zacerekala sam se. “Damien je moj dečko. Sad je na poslu.” “Kul,” rekao je Morgan kimnuvši glavom. “Siguran sam da bi ti on pomogao, ali pošto sam ja ovdje, možeš me onda i uposliti.” Usne su mi se trznule. “Ne moraš mi dvaput reći.” Zajedno, proveli smo sat vremena rastavljajući rezervni krevet i stavljajući drvo i madrac pažljivo uza zid na drugoj strani sobe. Sastavljanje velikog stola je bio puno brži pothvat nego što sam mogla zamisliti jer se činilo da Morgan točno zna što radi. Samo sam morala dodati ispravan vijak tu i tamo, a on je napravio ostatak. Kad je sve bilo sastavljeno, oboje smo podigli stol na njegovo novo dodijeljeno mjesto, te smo postavili police za knjige tamo kamo sam htjela da idu. Razmještanje mog kompjutora i monitora je trajalo možda pet minuta. Kad smo završili, stavila sam ruke na kukove i nasmiješila se. “Sviđa mi se!” Morgan je pogledao okolo. “Nekoliko tvojih dizajna na zidu će sve lijepo povezati.” Složila sam se i već počela spremati ideje što ću naslikati kasnije. Morgan je brzo pomakao naslonjač na kojem nitko nikad nije sjedio, iz dnevne sobe u ured, pa sam mogla sjediti tamo i crtati dok je on radio. Imalo je smisla, umjesto da se stalno dovikujemo. Jednom kad smo se smjestili, ponovo sam pročitala klijentičin izvještaj i krenula s crtanjem. Morgan se logirao u moj poslovni e-mail koji je bio povezan s mojom web stranicom i počeo organizirati e-mailove u kategorizirane popise iz kojih bih trebala birati. Onda je odgovorio na svaki pojedini e-mail, a po onome što sam mogla vidjeti, bilo je puno nepročitanih.

203

Naš svet knjiga “Što govoriš klijentima?” upitala sam dok sam izglađivala grube linije na djelomično uništenoj zgradi koju sam sjenčala palcem, stvarajući zadimljeni efekt. “Prilično standardan, ali službeni odgovor,” rekao je, ne skrenuvši pogled s monitora ispred njega. “Ne prihvaćamo njihovu ponudu da radimo za njih, ali je ni ne odbijamo. Tražim više informacija u vezi onoga što bi ti dizajnirala, bez obzira da li je to naslovnica za knjigu, ilustracija ili umjetnina koja će visiti u dnevnom boravku, takve stvari. O, i datume kad bi htjeli da rad počne i završi, kako bi mogli provjeriti da li smo slobodni.” Morgan je pogledao preko mog ramena. “Znaš što? Kreirat ću obrazac tražeći ih sve te informacije i više, onda ažurirati tvoju tablicu s kontaktima na tvojoj web stranici. Svi će morati ispuniti obrazac i poslati ti ga e-mailom kako bi mogli dobiti odgovor.” Podigla sam obrve. “Gdje si bio cijelog mog života?” Morgan se nasmijao, onda se okrenuo prema monitoru. “Povezujem tvoj kalendar i e-mail s mojim mobitelom, tako mogu raditi i vani i pobrinuti se da kad dođem na posao, ne budem zatrpan nekoliko sati dok sam ovdje.” Zastala sam. “Međutim, ne želim da radiš prekovremeno. To nije pošteno, pošto ti plaćam samo sate u tjednu koje smo dogovorili.” “Alannah.” Šmrknuo je Morgan, pogledavši preko ramena u mene. “Provjeravanje e-mailova; teško da ćeš me izrabljivati.” Napravila sam grimasu, ali se on nacerio i okrenuo se prema kompjutoru. Nastavio je dalje izmijenivši moju cijelu web stranicu, preimenovao ju je, te ažurirao moje račune društvenih medija kako bi se i na njih, također, odrazile promjene. “Tvoj cjenik treba izmijeniti.” “Preskupo?” Morgan se nasmijao. “Više je prejeftino.” Trepnula sam. “Primjer je tvoj dizajn naslovnice za knjigu spisateljice. Naplaćuješ stotku za naslovnicu papirnatog džepnog izdanja i šezdeset i tri za naslovnicu elektroničke knjige.” “Da-” namrštila sam se - “ali upravo sada, javili su mi se samo autori koji samostalno objavljuju knjige, a oni nemaju baš puno novca.” “Poštujem to,” rekao je Morgan, “zaista poštujem, ali ti ne sastavljaš naslovnicu od izrezanih slika i pošalješ im je. Ti je crtaš, te osim ako klijent 204

Naš svet knjiga izričito ne zatraži drugačije, tvoj rad izgleda živo, kao da je netko to fotografirao. Moraš naplatiti kvalitetu koju tvoj rad pruža.” Oklijevala sam. “Mislim, ako misliš da bih trebala...” “Mislim.” “U redu.” Progutala sam. “Promjeni cijene u koje god ti misliš, ali nemoj ih učiniti nenormalno skupima.” Morgan je kimnuo, onda se vratio poslu. Razgovarali smo svako malo tijekom slijedeća tri sata, on je postavljao pitanja, a ja sam na njih odgovarala prije no što bih ja njemu postavila vlastita pitanja. Bio je to zanimljiv način za mene da crtam. Inače, nitko nije bio kraj mene dok bih crtala na moj putni blok, ali sam bila jako zadovoljna saznavši da se mogu izgubiti u svom zanatu i još uvijek održavati razgovor s nekim, ukoliko to odlučim učiniti. Do vremena kad je jedan sat prošao, nacrtala sam distopijski uništeni grad u pozadini naslovnice s dodanim manjim detaljima, a likovi u prednjem dijelu su bili ocrtani. Zavrtjela sam vratom prema ramenima, a kad su mi kosti zakrckale, znala sam da sam završila za danas. Spremila sam svoje stvari, onda otišla iza Morgana da vidim kako on napreduje. Kad sam vidjela kako je promijenio moj cijeli sustav i sve organizirao, bila sam jako impresionirana. “U redu,” rekao je kad je osjetio prisutnost iza sebe. “Označio sam kategorije bojama. Svi projekti o kojima treba odlučiti su označeni plavo, žuto su projekti koje ćeš prihvatiti, crveno su projekti koje ćeš odbiti, zeleno su završeni projekti, a narančasto su djela u nastajanju.” Nasmiješila sam se. “Briljantno.” “Također,” dodao je Morgan, “promijenio sam tvoj način poslovanja. Jednom kad iscrtaš obrise i pošalješ prvi prikaz klijentu da ga on odobri, promjene na crtežu se mogu napraviti samo jednom prije no što ga skeniraš i kreneš sa svojim online dizajniranjem. Dodatne promjene nakon što su odobrili prikaz će se naplaćivati pedeset eura po promjeni, pošto ćeš morati brisati i fizički ponovo nacrtati promjene.” Kimnula sam. “Zvuči dobro.” “I,” nastavio je, “također sam izmijenio tvoj način poslovanja u smislu da se plaćanje za projekt mora platiti unaprijed u cijelosti. Neće biti depozita ili kapare bilo kakve vrste. Bit će to noćna mora pokušati dobiti novac od ljudi kod kojih si se već obvezala da ćeš raditi njihove projekte i provela vrijeme stvarajući ih.”

205

Naš svet knjiga “U početku sam htjela tako raditi, ali puno ljudi više voli prvo ostaviti depozit.” “Pa, ako zaista žele tvoj rad, morat će se prilagoditi novom načinu poslovanja i to bez problema.” Kimnula sam. “Da, u pravu si.” Proveli smo još sat vremena odlučujući koje projekte ću prihvatiti, a koje ću odbiti. Mrzila sam odbiti bilo koga kome se sviđao moj rad dovoljno da bi mi poslao email, ali neki od zahtjeva su bili tako bizarni, da nisam imala pojma da li mogu kreirati to što su tražili. Do vremena kad smo završili, Morgan je kreirao službene email odgovore s prikačenom fakturom. Svaki klijent je bio obaviješten da dok se faktura u potpunosti ne plati, rad neće početi, a njihovo mjesto u rasporedu je u opasnosti dok se račun ne podmiri. “Čim se fakture počnu plaćati, ažurirat ću tvoj raspored i odmah ga staviti na tvoju web stranicu, kako bi ljudi mogli vidjeti kad si zauzeta i morat će izabrati kasnije datume kad budu ispunjavali novi obrazac za projekte.” Odmahnula sam glavom, zadivljena. “Hvala ti, Morgan. Doslovno si organizirao cijeli moj posao.” “Hej,” rekao je, okrećući se licem prema meni. “To je moj posao. Zaista uživam, a tek mi je prvi dan.” “Prijatelju, sviđa mi se što si ovdje. Spasio si mi život.” Šmrknuo je i pljesnuo svojim dlanom o moj kad sam podigla ruku u zrak, tražeći visoki pet. “Kad budeš imala minutu,” rekao je, “moraš kreirati novi logo, a ja se mogu baciti na posao reklamirajući tvoje stvari.” “Imam nekoliko ideja za njega, pa ću ih početi skicirati kad budem imala slobodnog vremena i smislim nekoliko ideja između kojih ću moći birati.” “Kul.” Pogledala sam u sat na monitoru i rekla. “Posao je za tebe skoro gotov.” Mobitel mu je zavibrirao, onda uzdahnuo. “To je moja cura; ima planove za nas da idemo u kino i pogledamo onaj novi mjuzikl s Hugh Jackmanom i Zac Efronom.” Zacerekala sam se. “Idi onda.” “Sigurno si dobro? Mogu ostati i pomoći ti ako me još trebaš.” “Hajde. Kreni.” Odmahnula sam Morganu. “Tvoja cura će te razderati ako je ostaviš da čeka imalo duže.” Morgan se nasmijao dok je uzimao svoju torbu s poda i stavio svoje stvari u nju. 206

Naš svet knjiga “Vidjet ćemo se sutra.” “Zaista hoćemo.” Kad je Morgan otišao, pustila sam Barbaru iz njene kutije, onda otišla u moj ured i pogledala okolo s osmijehom na licu. Donijela sam neke usrane odluke u svom životu, ali to što sam zaposlila Morgana nije bila jedna od njih.

207

Naš svet knjiga

Nakon što sam se presvukla u običnu odjeću, nahranila sam Barbaru i očistila njenu kutiju s pijeskom. Prestala sam brojati koliko puta sam je očistila, ali Barbara još uvijek može ići na WC svuda, osim u njenu kutiju s pijeskom, pa sam držala usta zatvorena i nastavila s čišćenjem. Sad sam bila majka, pa nisam imala prava žaliti se. Umjesto toga, morala sam piti vino kad bi sranje postalo previše za mene za podnijeti. Nakon što sam se pobrinula za njene potrebe i stavila peći meso za moju i Damienovu večeru na manju temperaturu u pećnicu, trebala mi je oko pet sekundi da mi postane dosadno. Prije no što sam se zaključala u svoj stan na cijeli tjedan, provela bih skoro svaki dan u kući jednih od mojih prijatelja, a sada kada više nisam bila u stanju depresije zbog Damiena ili zabrinutosti zbog budućnosti mog poslovanja, htjela sam se vratiti mojoj normalnoj rutini. Uzela sam svoj mobitel i palcima napisala poruku Bronaghi. Jesi li kod kuće? Prošle su jedva tri sekunde prije no što mi se mobitel oglasio. Gdje bih drugdje bila? Šmrknula sam. Doći ću za 15 minuta. S mojim mobitelom još u ruci, slijedeću sam nazvala moju mamu. “Bok, medo,” odgovorila je na drugo zvono. “Hej, mama,” cvrkutala sam, toplo se smiješeći. “Kako si danas?” “Malo se osjećam loše.” Osjetila sam mučninu. “Dolazim k tebi.” “Ne,” mama je oštro odgovorila. “Razboljela sam se i osjećam se loše. Tvoj tata je uzeo slobodan dan i ovdje je sa mnom. Možda imam neki želučani virus i ne želim da se zaraziš.” “Što ako to nije virus?” “Tvoj tata je nazvao doktora da me dođe pregledati,” rekla je, onda se zakašljala, a zvučalo je kao da se nadimala na povraćanje, ali nisam mogla dobro čuti, pa sam pretpostavila da je odmakla mobitel od lica. “To nema veze s rakom, dušo. Samo se osjećam bolesno. Tvoj tata se osjećao bolesno prije nekoliko dana, pa mora da sam se od njega zarazila.” 208

Naš svet knjiga Podigla sam ruku do lica i uhvatila se za korijen nosa. To se kosilo sa svime kakva sam bila kao osoba, da ne budem tamo za nekoga do koga mi je stalo, a činjenica da je taj netko moja majka je činilo sve još težim, ali morala sam poštovati nju i njene želje. “Nazvat ćeš me kad doktor ode,” navaljivala sam, “i javiti mi kako si, zar ne?” “Čim ode.” “U redu.” Uzdahnula sam, nevoljko joj popuštajući. “Malo se odmori, pa se čujemo uskoro. Volim te.” Nakon što smo prekinule razgovor, morala sam se prisiliti da odem iz stana i krenem k Bronaghi. Više mi se nije dalo ići iz mog stana, ali sam znala da ako ne budem, da ću koračati naprijed i nazad dok sam čekala moju mamu da me nazove. Bronagh i Georgie će mi biti distrakcija koju očajnički trebam. Nakon što sam stala i ušla u kuću, našla sam svoju prijateljicu i njenu kćer kako plešu po kuhinji. Naslonila sam se ramenom na dovratak i smiješila se gledajući ih. Dobila sam poznati osjećaj leptirića kad sam pomislila na to da imam bebu jednog dana, baš takvu kao Georgie, te po prvi put u mom životu, sanjarenje je dodalo i Damiena kao budućeg bebinog oca. “Alannah!” Bronagh je zacvilila kad me uhvatila kutkom svog oka. “Skoro sam umrla.” “Oprosti.” Dodala mi je Georgie, koja je već posezala za mnom. Izljubila sam joj cijelo lice, natjeravši je da vrišti od užitka, zbog čega se njena mama nasmijala. “Kunem se da te voli više od mene.” Nacerila sam se. “Kako su Branna i blizanci?” “Briljantno,” ozarila se Bronagh. “Htjela sam otići do njih ujutro da ih vidim, ali Ryder je rekao da je Branna iscrpljena i da je spavala koliko i blizanci. Malo je popucala od porođaja, a krvni tlak joj je bio povišen sinoć, ali sada je dobro i sutra će je pustiti kući.” Osjećala sam se lakše znajući to. “Ne mogu dočekati da ih opet vidim,” topila sam se. “Tako su slatki da bi ih mogla pojesti.” Bronagh se cerekala, ali se složila kimnuvši glavom. “Ryder je rekao da oba blizanca sisaju kao profesionalci, te da su savršeno savršeni. Dominic im je odnio odjeću prije posla kako bi se Ry mogao istuširati i onda donio kući njihovo prljavi veš. Upravo sam ga oprala. 209

Naš svet knjiga Večeras ću otići do njihove kuće i sve pospremiti, kako bi kad dođu kući mogli uživati u svojim bebama.” Zastala sam. “Brannina kuća je tako čista da bi mogla jesti s poda, Bee.” “Znam.” Bronaghine usne su se trznule. “Ali mrzi prašinu, pa ću sve pobrisati kako ne bi osjećala da mora čistiti, znaš?” Kimnula sam. “Sestra godine.” “Molim te, sebična sam.” Zacerekala sam se. “Dominic već zna da ću pomagati s blizancima prvih nekoliko tjedana dok ne uđu u rutinu. Biti roditelj po prvi put je kao da te bace u mračnu rupu; nikad ne znaš što će se dogoditi. Imaju dvostruke nevolje s blizancima.” “Oboje su sve sredili s poslovima, zar ne?” “Aha.” Kimnula je Bronagh. “Ryder je jučer krenuo na porodiljski od dva tjedna, zbog čega je još uvijek zbunjen.” “Muškarci u cijeloj Irskoj su bili zbunjeni kad je taj zakon stupio na snagu, a bilo je i jebeno vrijeme ako mene pitaš.” “Amen, sestro.” “Međutim, što je s Branninim porodiljinim?” upitala sam. “Znam da po zakonu treba dobiti dvadeset i šest tjedana plaćenog dopusta i dodatnih šesnaest tjedana neplaćenog ako tako odabere, ali išla je raditi tijekom cijele svoje trudnoće. Istina, ne toliko u zadnje vrijeme, ali ipak je cijelo vrijeme radila dobrih trideset sati tjedno.” “Radila je tako kako bi imala više vremena s blizancima,” odgovorila je Bronagh. “Nije htjela traćiti plaćeni porodiljin sjedeći kod kuće, pa je zato nastavila ići na posao. Ona je službeno počela svoj dopust prošli ponedjeljak, jer smo mislili da će ranije roditi blizance, dok doktor nije sve promijenio. Rezervirala je svoj dopust prije sedam tjedana.” “Pametno,” rekla sam. “Jako pametno.” “Ryder je jako sretan što je dobila tako puno slobodnog vremena, a ipak će joj biti plaćeno.” Bronagh je šmrknula. “Kane je bio isti s Aideen; nisu mogli vjerovati kako je dobar naš porodiljin dopust, ili u činjenicu da je plaćen.” “I ja kažem,” rekla sam, te skrenula moju pozornost na Georgie, koja je slinila dok je žvakala svoju stisnutu šaku. “Ti si najljepša djevojčica na cijelome svijetu. Znaš li to, dušo?” Nasmiješila mi se preko svoje šake, a to me nasmijalo. “Ima li novosti od tvoje mame danas?”

210

Naš svet knjiga Uzdahnula sam dok sam krenula prema kuhinjskom stolu i sjela, smjestivši Georgienu stražnjicu na stol. “Danas je bolesna,” odgovorila sam Bronaghi dok sam izravnavala Georgienu majicu. “Doktor će je doći obići. On mi ne da da dođem kako se ne bi zarazila s tim što god da ona ima.” Bronagh se namrštila. “Ali vidjela si je neki dan, pa bi vjerojatno već imala to čime god da si se mogla zaraziti.” “Znam,” složila sam se, “ali probaj to reći mojoj mami.” Bronagh je šmrknula. “Ne mogu se raspravljati s njom; logika ponekad pobjegne kad pokušavaš da ti dijete bude sigurno.” “Meni kažeš.” Igrala sam se s Georgienim debeljuškastim ručicama dok nam je Bronagh objema pravila čaj. “Kako je sve s tobom i Dameom?” “Blaženo,” odgovorila sam, smiješak mi je razvukao usne. “U stanju sam stalnog šoka, jer kad god razmišljam o njemu, jednostavno ne mogu vjerovati da smo zajedno.” “Rekla sam to isto Dominicu sinoć.” Bronagh se cerekala s druge strane prostorije. “Rekla sam da ste oboje proveli tako puno godina u svađi i poricanju, da je za vas oboje, preći preko svih problema i biti zajedno, jednostavno ludo.” “Moć komunikacije.” “Amen.” Nasmijala se Bronagh. Stavila sam Georgie u njen vrtić dok smo Bronagh i ja pile čaj za stolom. “Danas je bio Morganov prvi radni dan.” “O, kako je bilo?” “Briljantno, toliko smo puno napravili. On je doslovno reorganizirao moj cijeli sustav i desetorostruko ga poboljšao.” “Lijepo. Da li ti je to ublažilo malo stresa koji nosiš na ramenima?” “Ne možeš ni vjerovati koliko.” Kimnula sam. “Moj posao i Damien su bila dva glavna faktora u tome zašto sam toliko pod stresom ovih prošlih godina, a sada kad mi dobro ide s oba, osjećam se tako čudno da imam samo dramu s mojim roditeljima s kojom se trebam baviti... i bolest moje mame, naravno.” “Naravno,” ponovila je Bronagh. “Bit će bolje i s drugim stvarima; znaš bolje nego itko drugi da nekim stvarima jednostavno treba vremena.” “Da,” tiho sam se složila. 211

Naš svet knjiga Nije prošlo dugo dok se trio nije umnožio. Aideen i Keela su se pojavile sat vremena nakon što sam ja došla, a mrzila sam što sam odmah htjela pitati Aideen gdje je Kane jer mi se moj raniji razgovor s Damienom vrtio u glavi, a nisam ga mogla utišati. “Gdje je Kane?” upitala sam što sam ležernije mogla. Aideen je skrenula pogled s mene i rekla, “Samo obavlja neke poslove u gradu.” Zurila sam u nju, i kao i kod Damiena, znala sam da laže. Činilo se da me ni ona nije mogla pogledati u oči, ali za razliku od Damiena, Aideen je postala jako uznemirena s mojim pogledom na njoj, te sam mogla samo zamisliti što joj je prolazilo umom. Bila sam malo povrijeđena što mi je lagala, ali sam se morala podsjetiti da me se to nije ticalo gdje je Kane, ili što on radi. Samo sam se nadala da što god da je u pitanju, da je on dobro. Sati su prolazili, a vrijeme je bilo ispunjeno razgovorom, smijehom, te jednim telefonskim pozivom od moje mame od kojeg sam odahnula, kad mi je javila da samo ima virus od kojeg povraća i da se ne radi o ničem zlokobnijem. Kad se približila večer, a sunce počelo zalaziti, ustala sam da si natočim još čaja, a kad sam stavila svoju šalicu, odnosno Alecovu šalicu, na šank, sve je krenulo jako po zlu. Glupo sam je stavila preblizu rubu, a kad je Jax vrisnuo zbog nečega, okrenula sam se da ga pogledam i mojim laktom gurnula šalicu. Vrijeme se usporilo dok se šalica počela okretati u zraku, njeno brzo spuštanje je uzrokovalo da moje srce kuca prebrzo. Prtljala sam i posrnula dok sam pokušala jedan očajnički pokušaj da je izvučem iz ralja propasti, ali je bila izvan mog dosega, i sekundu nakon što sam je srušila sa šanka, pala je na podne pločice i razbila se u komadiće. Spoznaja toga što se dogodilo poslala je oštru bol kroz moja prsa. Tišina je pala na prostoriju dok se moje otežano disanje moglo čuti. “Ubit će me.” Praktički sam osjetila da se Keela trznula. “Slažem se; ubit će je.” Aideen se mi se polako primicala. “Neće, dušo. Bila je to nesreća.” “Ha!” odmahnula sam glavom. “Linčovat će me prije no što uopće budem mogla objasniti da je to bila nesreća.” “Nabavit ćemo mu novu šalicu Harry Potter prije no što dođe kući,” rekla je Bronagh pucnuvši prstima. “Neće ni primijetiti razliku.”

212

Naš svet knjiga “Prokleto će znati,” zagunđala sam, zureći dolje u razlog mog predstojećeg ubojstva. “Ima nekakve tajne oznake na toj glupoj stvari, pa ako je ikad zamijenim s drugom šalicom, znat će.” Keela se nasmijala. Trznula sam pogled na nju i bijesno je gledala. “Oprosti.” Cerekala se. “On je jednostavno tako duhovit. Tako ga jako volim.” Zakolutala sam očima. “Hoćeš li ga i dalje voljeti tako jako dok mu budeš pomagala da zakopa moje tijelo?” Keela se nasmijala još jače, pa sam je ignorirala. Bila je izgubljen slučaj i već je bila iskvarena užasom kakav je bio Alec Slater. “Nemam drugog izbora,” rekla sam, stavljajući svoje ruke čvrsto na moje kukove. “Moram napustiti zemlju.” Bronagh je ispustila zvuk koji je zvučao jako slično smijehu, a kad sam je pogledala, tijelo je okrenula od mene, ali njena ramena su se tresla. “Usuđuješ mi se smijati kad sam suočena s ubojstvom, Bronagh Murphy?” “Moraš priznati...” cerekala se, okrećući se licem prema meni. “On će kao kučka napraviti najgoru scenu poznatu čovječanstvu.” Bože, pomislila sam. Hoće. Očistila sam nered koji sam uzrokovala, a nakon što sam bacila razbijene komadiće šalice u kantu za smeće, bilo mi je zlo. Alec će me definitivno ubiti. “Moram se izvući iz-” “Mačkice, jesi li tu?” Smrzla sam se, kao i samo vrijeme. “Ne,” prišaptala sam. “Nema jebene šanse, zašto je on ovdje?” “Srijeda je,” odgovorila je Keela, oči su joj se uznemireno raširile. “On završava s poslom ranije srijedom. Zaboravila sam.” Prije no što je Keela mogla završiti, pojurila sam do nje i stala iza njene stolice. Instinkt mi je govorio da otključam stražnja vrata u slučaju da se budem morala baciti u bijeg, pa i jesam. Sve smo se ukočile kad je Alec ušao u prostoriju. Čak su i djeca utihnula i zurila u njega. Alecove oči su ciljale od Keele do svih ostalih, onda konačno do mene, te ih je suzio u proreze. “Što si učinila?” Približila sam se stražnjim vratima, povukavši Keelinu stolicu i nju zajedno sa mnom. Kad je ona ustala, držala sam je preda mnom, ne osjećajući ni najmanji sram što koristim trudnicu kao ljudski štit. “Bila je to nesreća,” izjavila sam mirno. “Sjeti se toga prije no što ti kažemo.” 213

Naš svet knjiga “Što. Si. Učinila?” Gušila sam se od panike i nisam mogla pronaći riječi. “Keela,” promrmljala je Bronagh. “Ti mu reci.” Alec se usredotočio na nju, a kad je progovorila, njegovo desno oko se trzalo sa svakom riječi. “Bila je to nesreća, potpuna nesreća... Alannah je razbila tvoju šalicu Harry Potter. Opet, potpuno slučajno, svjedočit ću u njeno ime ukoliko bude potrebno.” Keela je pokazala na kantu za smeće, a on je tiho prišao k njoj. Alec je zurio u kantu, i kunem se Bogom, oči su mu malo zasuzile, prije no što ih je ispunio gnjev i one se okrenule prema meni. S mjesta gdje sam stajala, munja je pretvorila njegove inače sive oči da se čine crnima, a u tom trenutku, povjerovala sam da je on inkarnirani vrag. “Znao sam da ćeš to jednom učiniti, ti mali demone koji ubijaš šalice.” “Nisam to učinila namjerno.” Mahnito sam odmahivala glavom. “Kunem se svojim životom.” “Nije važno,” rekao je šokantno mirno. “Ipak si to učinila, pa ti je bolje da se ne kuneš.” Isuse. “Trudna je s tvojim djetetom.” Uhvatila sam Keelu za struk. “Ne možeš me napasti kad je ona trudna.” “Samo me gledaj,” rekao je Alec i počeo hodati prema meni, ne trepćući, a pokreti su mu bili proračunati. Ostala sam na mjestu cijele dvije sekunde prije no što sam se okrenula, povukla klizna vrata otvorivši ih, te potrčala preko stražnjeg dvorišta. Pogled mi je letio posvuda tražeći put bijega, ali sve je bilo blokirano prokletim igračkama. Jedina stvar koju sam spazila je bio trampolin, a u mojoj glavi, planirala sam ući unutra i zatvoriti mrežu koja će biti prepreka između mene i Aleca. Taj plan nije upalio jer kad sam uspjela ući u prokletu stvar, Alec mi je bio za petama. “Vraćaj se ovamo!” Vrisnula sam od straha i posrtala u bijegu od njega kad je ušao kroz prorez na mreži. Bio je krupan čovjek, ali njegova ogromna visina me plašila još više unutar zatvorenog prostora. Pokušavajući pobjeći na trampolinu je bilo ništa drugo do potpuni neuspjeh, kako sam ubrzo shvatila, a sve što sam mogla smisliti je bilo da skačem što sam jače i brže mogla, kako bih srušila Aleca s nogu i pružila si šansu da pobjegnem. Zaprijetio mi je čim sam počela 214

Naš svet knjiga skakati, a kad je nasrnuo, vrisnula sam glasnije i poskakivala brže. Kroz moje vrištanje i Alecove prijetnje mogla sam čuti svoje prijateljice kako se smiju kao jebene hijene. “Prestani skakati!” naredio je Alec. Skakala sam još jače, učinivši da mu se noge ljuljaju još više. “Ovo je napad!” “Nisam te još jebeno ni dotakao” Još. “Onda će biti napad kad me dotakneš.” “Upravo će napredovati do ubojstva, ako je tako.” Vrisnula sam. “Priznao je da će me ubiti!” Još smijeha. “Bronagh,” preklinjala sam. “Pomozi mi!” “Zašto ja?” “Zato što,” zakreštala sam kad je Alec nasrnuo na mene, ali se zabio u mrežu kad sam se bacila u stranu. “Jednostavno zato!” “Što se, dovraga, događa – jesu li to Alannah i Alec?” “Damiene!” zaurlala sam, olakšanje me preplavilo. “Spasi me!” “Što se dogodilo?” zahtijevao je. “Izgleda kao da će je ubiti.” “Razbila je njegovu šalicu,” odgovorila je Keela. “O, sranje,” zbor muških glasova je progovorio. Primijetila sam otvor na trampolinu sada kad ga Alec nije blokirao, te sam otpuzala prema njemu što sam brže mogla. Došla sam na pola puta preko trampolina kad me ruka uhvatila za moj lijevi zglob i držala se za njega kao za goli život. “Ne bih jebeno rekao, ti uništavačice života!” “To čak nije ni riječ!” “Nije me briga,” Alec je viknuo. “Škakljat ću te dok ne zaplačeš!” Kao u horor filmu, odvučena sam nazad u trampolinu dok sam cijelo vrijeme vrištala da mi Bog pomogne pošto nitko od seronja u stražnjem dvorištu nije htio. “On je kao Pennywise koji me vuče u smrt,” derala sam se. “Neka mi netko od vas gadova pomogne; ne želim biti kao Georgie!” Moja nećakinja je uzviknula kad je čula da vičem njeno ime, ne shvaćajući da zapravo govorim o izmišljenom liku Georgie kojeg je divljački ubio jebeni rasplesani klaun.

215

Naš svet knjiga Nisam mogla vidjeti moje usrane prijatelje jer sam se okrenula na leđa kako bih mogla pratiti Alecove pokrete, ali sam ih mogla čuti, a svi su se smijali. Mogla sam se zakleti da sam čula i Jaxa i Georgie kako cvile, a to je jednostavno bilo pogrešno. Donijeti te dvije prekrasne bebe da svjedoče mojoj propasti je bilo neoprostivo. Zurila sam gore u Aleca, a način na koji mu se glava nakrivila dok je zurio u mene, me podsjetila na Damiena. Sva su braća bila slična, ali su blizanci najviše sličili Alecu. Na spomen svjetlokosog blizanca, sinula mi je ideja. “Damiene!” Tišina, onda, “Da?” “Ići ću se seksati s tobom ako makneš ovog luđaka dalje od mene!” Još više tišine, onda je Alec podigao pogled i zarežao, “Da nisi jebeno ni pomislio na to, ti malo govno.” Čula sam komešanje iza mene. “Oprosti, brate.” Cerekao se Damien, zvučeći jako blizu meni. “Ne mogu propustiti njenu ponudu. Sanjao sam o seksu s njom više godina no što sam spreman priznati.” Ruke su me uhvatile ispod mojih pazuha, i ja sam povučena unazad, izvan Alecovog dosega, koji se bacio za mojim nogama. Savila sam ih, spriječivši ga da ih zgrabi dok se odbio od trampolina i psovao sve i njihovog psa. “Izdajice!” Alec je prasnuo na svog mlađeg brata. Pokazala sam na svakog od izdajica dok me Damien držao uza se. “Sjetit ću se ovoga kad vam zatreba dadilja.” Osmijesi Bronagh i Aideen su nestali s njihovih lica, te su problijedjele, osim Keele čije je lice bilo crveno od smijeha. “I ti isto,” rekla sam joj. “Tvoje dijete demon nikad neće dobiti Alannahinu skrb od pet zvjezdica.” Skupila je bedra dok se smijala. Damien se tako jako smijao dok me spuštao na noge, onda se nasmijao još jače kad sam se progurala pokraj njega i pojurila u kuću. “Sredit ću te, Alannah!” urlao je Alec, njegov je glas zvučao gotovo demonski. “I tvoju malu mačku, također.” Ne Barbaru! Nisam zastala u svom bijegu dok nisam izašla iz kuće i bila sigurna u mom zaključanom autu, te odjurila. Zahvalila sam Bogu što sam živjela u

216

Naš svet knjiga osiguranoj stambenoj zgradi, jer sam Bog zna što će mi Alec Slater učiniti jednom kad me se konačno domogne. Bila sam tako mrtva.

217

Naš svet knjiga

“Nećemo se stvarno seksati... znaš to, zar ne?” Zaboravila sam na Damiena kad sam tek pobjegla iz Bronaghine kuće. Kad sam shvatila da nije sa mnom, brzo sam se okrenula i odvezla se nazad po njega. Pobrinula sam se da ostanem u autu zaključanih vrata dok on nije dotrčao iz kuće, smijući se kao luđak. Suze su kanule iz njegovih očiju kad je Alec pješice lovio moj auto, dok sam ja, s druge strane, vrištala kao luda dok ga nisam izgubila iz vida u svom retrovizoru. “Misliš, rekla si mi što si mislila da želim čuti samo kako bi dobila moju pomoć i kako bih te maknuo od mog psihotičnog starijeg brata, koji te namjeravao škakljati do smrti, jer si razbila njegovu omiljenu šalicu? Zaista sam šokiran na ovaj obrat događaja.” Zurila sam u Damiena, napućenih usana. “Pa-” trepnula sam “-ovo je bio tvoj prvi trenutak pametovanja u našoj vezi.” “Da ga označimo u tvom kalendaru kako bi ga proslavili iduće godine?” “A to-” zakolutala sam očima “-ti je bio drugi. Treći promašaj i ispadaš, prijatelju.” Damienov vragoljasti osmijeh je radio stvari mojoj unutrašnjosti. Zločeste, zločeste stvari. “Jesi li ti ikad u životu pogledala bejzbolsku utakmicu?” “Isuse, ne.” Osjetila sam kako sam problijedjela. “Zašto bih ikad napravila tako nešto?” Njegov je smijeh donio osmijeh na moje lice. “Volim tvoj smijeh.” “Da?” upitao je, njegove svijetle oči su sjale. “I ja sam malo sklon tvome.” “Slatkorječiv si.” Pomogao mi je skinuti kaput, onda ga objesio zajedno sa svojim dok sam ja otišla obići Barbaru. Pažljivo sam otvorila vrata dnevnog boravka, te odmah, gadan miris je napao moje nosnice. Brzo sam pogledala okolo i vidjela korištenu kutiju s pijeskom. “Zašto si, zaboga, ostavila tu glupu kutiju s pijeskom ovdje?” Stavila sam ruke na kukove i pretražila sobu, zastala sam kad sam pronašla Barbaru kako sjedi na karniši. 218

Naš svet knjiga “Barbara!” uzdahnula sam. “Kako si, za ime Krista, dospjela tamo gore?” “Kako je dospjela gdj- koje sranje.” Počela sam paničariti i pojurila preko sobe dok nisam bila točno ispod Barbare s podignutim rukama, spremna uhvatiti je u slučaju da padne. Gledala je dolje u mene s izrazom dosade i nije se ni pomakla kako bi pokušala sići. “Smrdi.” “Damiene, usredotoči se na nju sada, ne na glupi smrad.” “Alannah, ona je mačka,” mirno je rekao. “Neće pasti, a i ako padne, uhvatit ćemo je.” “Mi?” zahtijevala sam. “Ja sam jedina koja stoji ovdje s podignutim rukama.” “Vidim to,” odgovorio je. “Tvoja majica se podigla zbog tog pokreta... tvoje dupe tako dobro izgleda u tim trapericama.” “Damiene!” “Točno, oprosti. Ja ću je skinuti.” Primakao se k meni, te bez da se zapravo morao protegnuti, posegao je i podigao Barbaru iz njenog sjedećeg položaja. Njene kandže su se ukopale u zavjesu, pa je Damien nježno povukao tkaninu da je oslobodi. Kad mi je dodao mačku, prigrlila sam je na grudi, onda zasiktala kad su se njene kandže ukopale u mene. “Ti mala kučko, to boli.” “Kandže kao igle, ha?” “Da.” Namrštila sam se. “Moram naliti vode u bocu s pumpicom kako bih je naučila da se ne penje po zavjesama. Ne samo da bi mogla pasti, već će i uništiti zavjese svojim kandžama.” Damien je podigao obrvu. “Mačke su jako sklone grebanju stvari, kao što je namještaj.” “Ali, nabavila sam joj stup za grebanje!” Usne su mu se trznule. “Ona se još navikava na stan i na nas. Naučit će s vremenom.” “Valjda.” Spustila sam Barbaru, a onda je odmah skočila na kauč, uvukla se pod jedan od jastuka, te se ispružila na trbuhu kao da je upravo istrčala maraton. Odmahnula sam glavom prema njoj, onda nastavila čisteći njenu kutiju s pijeskom dok je Damien odnio njenu hranu i vodu u kuhinju. Stavila sam njenu kutiju s pijeskom u kut sobe i mentalno pribilježila da je čistim nekoliko 219

Naš svet knjiga puta na dan. Ako je budem održavala čistom od kakice i mokraće, smrad se neće zadržavati. Bar sam se nadala. Damien je krenuo u kupaonicu kad je pogledao u ured, zastao, tada se okrenuo i ušao u sobu, paleći svijetlo dok je ulazio. “Što se, dovraga, ovdje dogodilo?” “O, moj ured.” Ozarila sam se dok sam praktički doskakutala u sobu. “Što misliš?” “Mislim da je super, ali dušo, ja bih to napravio za tebe.” “Zaista je u redu. Napravila sam to s Morganom.” “Napravila si to s Morganom?” “Da,” odgovorila sam. “Danas mu je bio prvi dan, a sobu smo razmjestili u skoro sat vremena.” Trebao mi je trenutak da shvatim da je Damien jako tih i jako miran. Skrenula sam svoju pažnju s ureda na njega i uhvatila ga kako zuri u mene. Tijelo mu se ukočilo, a nije mi trebalo dugo da osjetim da se naljutio. Zbrojila sam dva i dva i trznula se. Ovo je bilo zbog Morgana. “Zar ti nisam rekla da mu je danas bio prvi dan?” “Ne,” hladno je odgovorio Damien. “Nisi.” Njegov ton mi je govorio da je ljut i možda malo ljubomoran. “Zaboravila sam uz to što je Branna rađala blizance, saznavši da mi je mama bolesna i onda to što sam prohodala s tobom,” rekla sam ispreplećući prste. “Prošlo je samo nekoliko dana otkad su se sve te stvari dogodile, a ja još to probavljam i jednostavno sam to smetnula s uma. Oprosti.” Kimnuo je i skrenuo pogled s mene, pa sam koraknula u njegov prostor stavila ruke oko njegova struka. “Nemaš razloga biti ljut niti ljubomoran,” rekla sam govoreći mirno. “Niti jedan. Morgan radi za mene i to je sve.” Damien se polako opustio. “Znam.” Uzdahnuo je. “Vjerujem ti, zaista...” “Ali?” “Ali, mi smo tek počeli, a to što je drugi tip kraj tebe jednostavno mi smeta. To je sitničavo, znam, ali jednostavno me to muči.” Nakrivila sam glavu. “Da li bi se osjećao bolje ako bi upoznao Morgana?” “Da,” odgovorio je Damien odmah. “Taj tip je stranac meni, tebi, pa će me to da ga upoznam vjerojatno opustiti.” Sumnjala sam u to, ali sam bila voljna pokušati.

220

Naš svet knjiga “On radi za mene pet dana u tjednu, ali smo fleksibilni, pa većinu vremena, možda ni neće biti ovdje. Radi od deset do dva kad je ovdje i od deset do tri kad nije, ili manje ako počne raditi prije toga. Dvadeset i sedam sati u tjednu ukupno je ono što smo dogovorili.” Damien se namrštio. “Imam moje radno vrijeme uklesano u kamen slijedećih nekoliko tjedana, a počinjem u devet. Gospodin Collins ne tolerira kašnjenje, a ne mogu dobiti slobodan dan dok je Ryder na porodiljskom. Harley i JJ imaju četiri dana slobodna kako bi provjerili lokaciju za bar koju razmatraju kupiti, ili tako nešto.” “Dame.” Smijuljila sam se. Upoznat ćeš Morgana s vremenom; to ne mora biti sad odmah.” Samo je kimnuo kao odgovor i znala sam da je upoznavanje Morgana sad odmah, upravo ono što je on htio, ali to nisam mogla promijeniti, pa sam to gurnula u stranu i okrenula se nazad mom uredu. “Moramo oličiti ili nalijepiti tapete ovdje.” “Je li ti to dozvoljeno?” upitao je Damien vedrijim tonom. “Agent za nekretnine je rekao da vlasnik dozvoljava da ljudi uređuju, ali to mora biti s ukusom i uklapati se s namještajem koje on ili ona nudi.” “Ne znaš čak niti da li ti je stanodavac muškarac ili žena?” Slegnula sam ramenima. “Oni su obavili posao preko agenta za nekretnine; vjerojatno se ne žele povezivati direktno sa svojim stanarima. Puno stanodavaca su takvi.” “Valjda,” odgovorio je Damien, hodajući po sobi. “Trebala bi napraviti nekoliko slika na platnu i objesiti ih.” “Morgan je predložio to isto.” Damien nije odgovorio; samo je provjerio koliko su čvrsta moja polica za knjige i moj radni stol. Odmahnula sam glavom prema njemu dok je tražio neke mane i mentalno zabilježila da ne pričam o Morganu kraj njega kako bi držao emocije pod kontrolom. Shvatila sam kako on razmišlja i priznao je da je ljubomoran. Nisam mu htjela gurati pod nos nešto zbog čega se uopće ne mora zabrinjavati. “Jesi li gladan?” upitala sam, mijenjajući temu. “Meso za večeru se peče na niskoj temperaturi cijeli dan. Sad ću pripremiti pire krumpir, zapečene krumpire, krokete i povrće, ako želiš pomoći?” “Pomoći ću.” Kimnuo je Damien. “Međutim, to je jako puno krumpira.” Nagnula sam se unazad i pogledala ga kao da mu je narasla još jedna glava. 221

Naš svet knjiga “Ne postoji tako nešto kao previše. U Irskoj si, prijatelju.” Damien je šmrknuo. “Reci krumpir.” Zadahtala sam. “Neću.” “Reci to,” navaljivao je. “Neću.” Nadurio se, odrasli muškarac se zapravo nadurio, a to je izvuklo uzdah iz mene. “U redu, krumpir.” Zaigrano sam zakolutala očima na Damienovo šmrkanje. “Ali ja ih tako ne zovem.” “Da li ih zoveš ba-day-tahs kao ostale djevojke?” Nasmijala sam se kako je polako to izgovorio. “Da, tako to kažem.” “Ja ću se jednostavno držati krumpira; taj način je previše težak za mene.” Zajedno smo ušli u kuhinju i krenuli pripremati našu večeru. Nakon što smo sve pripremili i krenuli kuhati, izvadila sam meso i prekrila ga aluminijskom folijom dok nije došlo vrijeme da ga izrežem. Uvijek sam slušala glazbu dok sam kuhala večeru, pa sam instinktivno posegla u stražnji džep mojih traperica, pipajući za mojim mobitelom. Kad sam shvatila da nije kod mene, provjerila sam svaku prostoriju u stanu. “Što tražiš?” “Moj mobitel,” odgovorila sam zastenjavši. “Mislim da sam ga ostavila u mom autu. Uvijek to napravim!” “Ja ću otići po njega.” “Ne.” uzdahnula sam. “Ja ću; samo pripazi na Barbaru.” Izašla sam iz stana i dizalom se spustila u predvorje. Otrčala sam iz zgrade i do mog auta, gdje sam proklela svoj mobitel kad sam ga vidjela da stoji u držaču za čaše. “Glupa stvar.” Nakon što sam uzela svoj mobitel, zaključala sam moj auto, te brzo ušla nazad u moju zgradu, ušla sam u dizalo, ali sam ga morala držati otvorenog kad je netko zaurlao da to učinim. Kimnula sam, pozdravivši Kanea kad je dotrčao do dizala i rekao, “Hvala.” “Nema problema.” Pokazao je svoju identifikaciju ispred skenera i onda pritisnuo dugme za svoj kat. “Aideen me nazvala.” Pogledala sam ga. “Da?” 222

Naš svet knjiga “Hmm.” “Postoji li razlog iz kojeg mi to govoriš?” “Spomenula je što si učinila Alecovoj šalici.” Osjetila sam kako mi se vrućina penje vratom. “Bila je to nesreća,” naglasila sam. “Potpuna i totalna nesreća.” “Također sam čuo da te pokušao ubiti.” “Jest.” Klimala sam glavom. “Trebao si ga vidjeti; bio je kao mahniti luđak.” Kane je pogledao dolje u mene, a bilo je očito da se bori s osmijehom. “Nije smiješno!” korila sam ga dok su se vrata dizala zatvarala. “Skoro sam doživjela srčani udar kad me stjerao u kut u trampolinu.” “Volio bih da sam bio tamo da to vidim.” Odmahnula sam glavom, odbijajući smiješak dok su se Kaneova ramena lagano tresla. Kane i ja smo rijetko razgovarali, pa sam se osjećala prokleto ponosna sama na sebe kad god bi razgovarali, zato što se činilo da uvijek iz njega izvučem cerek, osmijeh ili smijeh, a svi koji ga poznaju su znali koliko je to težak zadatak. Pogledala sam u njega i primijetila da on nema vrećice niti išta što bi mogao pokupiti tijekom poslova koje je obavljao. “Što?” upitao je kad je primijetio moj pogled na njemu. Slegnula sam ramenima. “Jesi li radio nešto zabavno danas?” “Poslove,” odgovorio je ravno. Suzila sam oči malo prije no što sam pogledala ravno. “Zbog čega takav pogled?” “Damien i Aideen su skrenuli pogled kad su mi rekli da obavljaš poslove, pa sam htjela vidjeti hoćeš li i ti učiniti isto.” “Zašto?” “Htjela sam vidjeti hoćeš li mi i ti slagati kao što su oni.” Osjetila sam kako Kaneove oči buše rupu u mom licu sa strane. “Što misliš o čemu su ti lagali?” “Nemam pojma, a neću navaljivati na tu temu jer što ti radiš nisu moja posla.” Tišina. “Reći ću ti ako želiš znati.” “U redu je,” rekla sam odmahujući glavom. “Ne bih trebala znati; inače Damien i Aideen ne bi lagali.” “Nećeš početi svoju vezu s mojim bratom s glupom laži koja će ostati u pozadini tvog uma. Mojom laži.” 223

Naš svet knjiga “Moja veza s tvojim bratom je s njim,” rekla sam, osjećajući se malo iziritirano. “Kao što sam rekla, što ti radiš nisu moja posla. Zaboravi da sam išta rekla.” “Ne mogu to.” “Kako želiš.” Još tišine. “Niti jedna od djevojaka nikad nije bila tako zatvorena prema meni.” Progutala sam. “Niti jedna od djevojaka nije bila ispitivana od tebe kad im je bilo tek osamnaest godina i nisu imale hrabrosti.” Nisam spomenula da još uvijek nemam baš puno hrabrosti, ali Kane nije morao znati da se znojim zbog sukoba s njim. “Bez hrabrosti, moje dupe,” uzviknuo je. “Spustila si me na zemlju i nemoj misliti da sam to zaboravio, jer nisam.” Nisam znala što reći, pa sam ostala nijema. “Ti si dobra za mog brata, a i dobar si dodatak mojoj obitelji otkad si imala osamnaest godina,” Kane je rekao nakon duge pauze. “Nisam društven, znam to, ali nemoj misliti da zato što sam povučen da to znači da mi nije stalo do tebe.” Osjetila sam kako su mi se usne razdvojile. “Nisam sigurna što reći.” “Ne moraš ništa reći,” rekao je Kane. “To je najduže što smo razgovarali od našeg prvog razgovora i osjećam se kao da sam preplavljen jer mi se počinje činiti kao da se ovaj prostor počinje zatvarati oko mene zasigurno.” Iznenadila sam nas oboje kad sam se počela smijuljiti. “Tvoj stan će se zatvarati oko tebe kad budeš razgovarao s Aideen.” “A zašto?” “Zato što, kad se smijala dok me je Alec lovio, rekla sam joj da vam više nikad neću čuvati djecu.” Činilo se kao da će se Kane skoro ugušiti zrakom kad je dizalo stalo na mom katu. Vrata su se otvorila, te sam izašla u hodnik i okrenula se licem prema Kaneu. “Sada, Alannah. Čekaj samo sekundu,” počeo je. “Ne moraš donijeti nikakve nagle odluke kad.-” Vrata dizala su se zatvorila prije no što je Kane mogao završiti, te sam čula kako viče 'jebiga' dok ga je dizalo vozilo do njegovog kata, a to me nasmijalo. S malim poskokom u koraku, okrenula sam se i išla hodnikom do mog stana. 224

Naš svet knjiga “Vratila sam se.” Slijedećih sat i pol se sastojao od završavanja večere i onda večeranja. Kad smo bili siti i zadovoljni, Damien i ja smo sjeli na kauč u mojoj dnevnoj sobi i uključili film na Netflixu. Naslonila sam se na njega i uzdahnula. “Volim ovo.” “Voliš što?” “Samo biti ovdje s tobom.” Damien me poljubio u potiljak. “I ja, pjegice.” Naslonila sam glavu opet na njegovo rame i rekla, “Želim te spoznati.” “Želiš me spoznati?” ponovio je. “Da li je ovo stvar s jezičnom barijerom zbog tvog naglaska ili si namjerno to tako rekla?” Smijuljila sam se. “Namjerno smo to tako rekla.” “Želiš me spoznati?” Kimnula sam. “Želim spoznati zbog čega si ti, ti.” “To je slatko, ali nemam pojma što misliš time.” Privila sam se uz njegov bok. “Zar ti ne smeta što imamo cijelu prošlost zajedno, ali zapravo ne poznajemo jedno drugo?” “Poznajemo jedno drugo,” Damien je lagano protestirao. “Znam svaku oblinu tvog lica i tijela, svaki tvoj smijeh, te koliko voliš čaj.” Zaigrano sam zakolutala očima. “To je lijepo, ali želim znati one duboke stvari.” Damien se ukočio, a lagana napetost koja je ispunila njegovo tijelo je bila dovoljna da je primijetim. “Što želiš znati?” “Sve,” odgovorila sam. “Ne znam ništa o tvojoj prošlosti ili tvojoj obitelji, osim tvoje braće. Ne znam o tvojoj domovini, jer vi dečki nikada ne pričate o njoj.” Damien je bio tih. “Mislim, ozbiljno, nijedan od vas ne priča o vašem životu prije Irske, a to mi je sve nekako u pozadini mog uma. Irska je dio onoga tko sam ja; vidiš i čuješ moju zemlju kad razgovaraš sa mnom, ali osim naglaska, ja ne dobijem osjećaj Amerike od tebe, i mislim da je to tužno.” Damien je pročistila grlo. “Nema se što reći, zapravo. Nas petorica smo odrasli u sjevernom dijelu države New York, nigdje niti blizu gradu. Živjeli smo u maloj zajednici gdje

225

Naš svet knjiga su svi znali sve o svima. Moji roditelji su umrli kad sam imao petnaest godina u automobilskoj nesreći-” Moj uzdah je prekinuo Damiena. “Tako mi je žao,” rekla sam, posežući za njegovom rukom. “Bronagh je spomenula da su umrli, ali ne i kako, a sad razumijem i zašto. Njeni roditelji su poginuli u automobilskoj nesreći, pa vjerojatno nije htjela razmišljati o tome u slučaju da joj to probudi loše uspomene.” Sada je imalo smisla zašto je roditelje dečki pomela pod tepih, kad god bi ih spomenula. Bila je to bolna tema ne samo za njih, veći i za nju također, zbog načina na koji su umrli. “Da,” rekao je Damien, dok se počeo igrati s mojim prstima. “Jednostavno smo nekako... lebdjeli okolo nekoliko godina, onda smo došli ovamo i pustili korijenje.” “No, zašto Irska?” Damien je pročistio grlo. Opet. “To je trebao biti odmor, zapravo, ali unutar nekoliko tjedana, znali smo da želimo ostati. Ryder nas je upisao u školu u našu zadnju godinu; do tada smo se školovali kod kuće.” “Pa, sranje,” rekla sam, šokirano. “Nije ni čudo da niti ti, niti tvoj brat se niste mogli jednostavno uklopiti u školi i nastaviti s njom bez stvaranja zbrke. Niste imali iskustva.” “Aha.” Proučavala sam njegovo lice. “Zar mi ne želiš reći te stvari?” upitala sam. “Ne činiš se baš tako zainteresiran.” “Zainteresiran sam za tebe, ne za moje dosadno djetinjstvo,” rekao je, usne su mu se izvile u osmijeh. “Sve je postalo zanimljivo tek kad sam tebe upoznao.” “Mo-lim te,” smješkala sam se. “Zanimljivo je zadnja riječ kojom bi se opisala.” “O, u vrhu je,” rekao je Damien, “ali znam nekoliko riječi koje ti sasvim dobro odgovaraju.” “Kao?” “Elegantna, pametna, marljiva, prelijepa, duhovita... seksi kao grijeh.” Ponovio mi je te iste riječi prije puno godina, a to mi je donijelo osmijeh na lice, znajući da je još uvijek mislio da se sve te stvari odnose na mene. “Misliš da sam duhovita?” 226

Naš svet knjiga Damien se nasmijao. “Da, dušo, mislim da si duhovita.” Opustila sam se uz njega. “Kakva je bila tvoja mama?” Damien je šutio nekoliko trenutaka i upravo kad sam pomislila da neće odgovoriti, rekao je, “Nije bila kao tvoja mama.” “Što to znači?” “Nije bila majčinski tip.” Progutao je Damien. “Nije jako pokazivala osjećaje i uglavnom je bila hladna prema mojoj braći i meni.” Usne su mi se razdvojile od šoka. “Zašto?” Šmrknuo je. “Proveo sam svoje cijelo djetinjstvo pokušavajući naći odgovor na to pitanje i nikad ga nisam pronašao. Moja mama i tata... jednostavno nisu bili jako dobri ljudi, ali nisam to mogao shvatiti kad sam bio dijete. Mislio sam da su super.” To mi je slomilo srce. “Žao mi je, dušice.” Damien je pogledao u mene i nasmiješio se. “Zvučala si kao Branna upravo sada.” “Zato što sam te nazvala dušicom?” Kimnuo je. “Bio sam prilično rastrgan kad su mi roditelji umrli, više nego moja braća jer sam trebao nježnost koju nikad nisam dobio od njih, pa sam naravno, pokušao zadobiti njihovu pažnju kad god sam mogao. Nisam to morao raditi s Brannom; ona je voljela mene i moju braću kad se zaljubila u Rya. Ona mi je više mama nego moja prava mama. Ryder mi je više tata nego moj pravi tata, također.” Progutala sam knedlu koja se stvorila u mom grlu. “Žao mi je što nisi imao vezu punu ljubavi sa svojim roditeljima. Ne mogu ni zamisliti da mi je život takav,” rekla sam, stisnuvši mu ruku u nadi da je to utješna gesta. “Ja sam u čudnim odnosima s mojim tatom sada, ali još uvijek ga volim. Zato me toliko boli mrziti ga jer... još uvijek ga volim.” “On je tvoj tata, dušo,” rekao je Damien nježno. “Znam da će ti to biti teško čuti, ali to što je učinio tvojoj mami je između njih. On je još uvijek tvoj tata.” Pogledala sam u svoje krilo. “Ali ona je moja mama,” rekla sam nježno. “Uništio je ne samo njeno povjerenje, već i moje, također. On je čovjek za kojeg sam nekad mislila da ću s njim uspoređivati mog budućeg muža, u nadi da ću naći nekoga tko će biti divan kao on, a to više ne mogu jer ako je čovjek koji me volio cijelog 227

Naš svet knjiga života dok sam odrastala, mogao to napraviti mojoj mami, nekome tko bi umro za njega, svaki drugi muškarac će onda biti nisko u mojim očima.” “Čak i ja?” “Želim reći ne, ali da, čak i ti,” odgovorila sam iskreno. “Moglo bi se reći da je ta situacija samo produžila moju već ionako dugu listu problema s povjerenjem.” Sklopila sam oči kad se Damien nagnuo i poljubio me u glavu, njegove usne su se zadržale na nekoliko trenutaka. Uzdahnula sam, otvorila oči, i zurila u njega. Voljela sam njegove oči. Bile su sive s krugovima bijelog oko svake šarenice. “Ne smeta mi provesti vječnost uvjeravajući te da ne idem nikamo, pjegice.” Srce mi je udaralo. “No, ne bi trebao,” rekla sam. “To nije pošteno prema tebi.” “Graditi čvrsto povjerenje zahtijeva vrijeme,” uvjeravao me Damien. “Rim nije bio sagrađen u jednom danu.” “Da li to znači da ti imaš probleme s povjerenjem?” “Ne toliko probleme s povjerenjem koliko pravi strah.” Uspravila sam se i trepnula. “Čega se bojiš?” “Da to između nas neće uspjeti,” odgovorio je Damien. “Mučno mi je samo i pomisliti da je to mogućnost, ali znam da bi mogla biti, pa se toga bojim.” Zinula sam, a Damienove usne su se trznule. “Da, nisi jedina koja se jako boji da će sve krenuti nizbrdo.” “Zbog tebe se osjećam tako... ljudski zbog tog priznanja.” “Ljudski?” “Da.” kimnula sam. “Kao da ne dramatiziram previše i da je to što se bojim da će naša veza završiti, opravdana briga, kad jest.” “Naravno da jest,” rekao je Damien, njegovi palci su mi milovali stražnju stranu dlana. “Bilo koji od moje braće će ti reći isto, a kladim se da i djevojke.” “Nakon mog razgovora s Alecom, i ja sam to znala.” “Hvala što si podijelio to o svojim roditeljima sa mnom,” rekla sam nježno. “Znam da ti to nije moglo biti lako.” Damienovo se tijelo opustilo. “Nisam zapravo razmišljao o njima neko vrijeme; lijepo je tu i tamo osvrnuti se na stvari iz prošlosti, samo kako bih mogao sagledati tko sam kao osoba sada.” 228

Naš svet knjiga Nasmiješila sam se. “To je lijep način gledanja na to.” Damienov pogled se prikovao na moja usta, ali nije bio vatre u njegovom pogledu. “Što je bilo?” “Nikad nisam mislio ono što sam ti rekao one noći u Tami,” rekao je, polizavši svoju donju usnu. “Znam da sam ti to već rekao, ali želim da znaš da sam to rekao samo zato što sam znao da će te to boljeti i odgurnuti te od mene. Bio sam preplašen toga koliko ti je bilo stalo do mene, te koliko je meni bilo stalo do tebe, a moja reakcija je bila da te povrijedim i silom odgurnem od sebe. Na sjebani način, mislio sam da te štitim.” Podigla sam dlan i obuhvatila njegov obraz. “Znao sam da ti to nikad nećeš zaboraviti, ali sam se nadao da ćeš mi jednog dana oprostiti što sam ti to rekao.” “Opraštam ti,” rekla sam iskreno. “Nadam se da ćeš mi oprostiti kako sam te uvjerila da je sve tvoja krivica. Žao mi je.” “Dušo,” nježno se nasmiješio. “Nema ti zbog čega biti žao.” “Ima,” pritiskala sam. “To što sam učinila je bilo pogrešno i nepošteno. Bila sam ljuta i dopustila sam da ta ljutnja prenapuše sve što se dogodilo. Molim te nemoj učiniti to što sam učinila imalo manje strašnim, jer smo sada zajedno.” “Ok,” prišaptao je Damien. “Opraštam ti sada, a oprostio sam ti i godinama ranije, također.” Sklopila sam oči i naslonila sam glavu na njegovu. Osjećajući se zadovoljno, sretno i tako sigurno da je to bilo skoro zastrašujuće. “Znam da je doslovno prošlo samo nekoliko dana, ali biti s tobom čini da se osjećam potpuno sigurno.” “Biti s tobom čini da se osjećam kao da mogu spustiti svoju obranu,” rekao je Damien, mazeći moje lice svojim. “Ti si moje stalno mjesto, Lana. Moja pjegice.” Otvorila sam oči i nasmiješila se. “Nekad sam mrzila svoje pjegice.” Damien je udahnuo užasavajući se. “Zašto?” “Zato što su svi govorili da me čine slatkom, a to sam mrzila.” “Ti jesi slatka.” Damien se nacerio. “Seksi i navodiš na grijeh, također. I prekrasna. Čovječe, tako si prekrasna.” Poljubila sam ga, a on se nasmiješio uz moje usne.

229

Naš svet knjiga “Znaš li da kad sam te prvi put vidio, da sam znao da si ti djevojka koja bi me mogla usrećiti.” Nagnula sam se unazad podignutih obrva. “Kad si me prvi put vidio, zabila sam se glavom u tebe i srušila te na dupe.” “Da-” smijuljio se Damien “-ali si mi pružila svoju ruku kako bi mi pomogla da ustanem.” “A to ti je dalo utisak da bih te ja mogla usrećiti dugoročno?” “Da.” Kimnuo je. “Znao sam da ćeš ti biti netko tko će mi uvijek pomoći kad budem na dnu, bez obzira na sve. Zato sam te odgurnuo od sebe nakon što smo bili zajedno, bila si netko tko je znao kako doprijeti do mene u tom trenutku u mom životu gdje sam sve silom isključivao, a to me jako uplašilo. Ti si moje vozi ili umri, Alannah.” “To je tako romantično.” “Mogu biti romantičniji.” “Nastavi.” Damien se zacerekao. “Mi smo kraj igre.” Zurila sam u njega, zbunjena. “Nemam pojma što to znači.” “To znači,” promrmljao je, maknuvši zalutale vlasi kose s mojih očiju. “Bez obzira što se dogodilo između nas, ili što će se tek dogoditi s nama, na kraju svega, ti će biti sa mnom i ja ću biti s tobom. Ja to znam, ti to znaš... svi to znaju.” Moje srce je treperilo, a trbuh mi je oživio od leptirića. “Zvučiš prilično uvjereno, pahuljice.” “I jesam, pjegice.” “Otkad?” “Otkad si me udarila nogom u jaja kad smo imali osamnaest godina i rekla mi da idem u pakao.”

230

Naš svet knjiga

Deset dana kasnije... Deset dana je prošlo otkad sam saznala da moja mama ima rak, devet dana je prošlo otkad smo Damien i ja počeli službeno hodati, a osam dana je prošlo otkad sam saznala plan liječenja za moju mamu, kojim će udariti rak u guzicu, kao i od rođenja Branninih i Ryderovih blizanaca. Bio je četvrtak, dan njene operacije kad će joj izvaditi tumor veličine kikirikija iz njene dojke, a ja se nikad lošije nisam osjećala u cijelom svom životu. Osjećala sam užasnu tjeskobu i grizla sam nokte dok ih više nisam imala i svaki me prst bolio, dok su neki i krvarili. “Alannah.” Bronagh je pucnula jezikom zadobivši moju pažnju. “Povrjeđuješ se.” Pogledala sam u svoje prste prije no što sam sam ih obrisala o moje tajice. “Ne mogu si pomoći.” Pročistila sam grlo. “Osjećam se tako nervozno da će mi pozliti.” Pogledala sam u desno kad je ruka došla oko mog struka i stisnula me. “Bit će ona dobro.” Zurila sam gore u mog dečka i namrštila se. Uzeo je slobodan dan, što me zabrinulo jer mu je gospodin Collins rekao da je njegov raspored za slijedećih nekoliko tjedana određen, ali gospodin Collins mu je dozvolio da uzme slobodan dan kako bi bio sa mnom. Zauvijek ću mu biti zahvalna zbog toga, jer sam trebala Damiena kraj sebe. “Ne znaš to, Damiene.” Nije odgovorio na to; umjesto toga se sagnuo i poljubio me u obraz. “Kad izađe s operacije, istući će te što si se toliko brinula.” Pokušala sam se osmijehnuti, ali nisam uspjela, pa me je opet stisnuo. Gesta je bila utješna, ali njegova i Bronaghina prisutnost je bilo ono što je zaista držalo moje istrošene živce pod kontrolom. Kad sam se jutros probudila i spremila se da idem u bolnicu naći se s mojim roditeljima, Damien me iznenadio govoreći mi da je dobio slobodan dan kako bi mogao ići sa mnom, te da moramo usput pokupiti Bronaghu jer i ona ide s nama, također. Nisam htjela plakati, pa sam je zagrlila s mojim licem pritisnutim uz njegove grudi dok nismo morali krenuti. 231

Naš svet knjiga To je bilo prije tri sata, a moja mama je bila jedan sat na operaciji. Bolničarka s kojom sam razgovarala o postupku lumpektomije je rekla da nema vremenskog ograničenja na to, jer je to vrlo delikatna operacija. Doktor je htio ukloniti što je manje tkiva iz dojke moguće dok uklanja tumor, pa si je morao uzeti vremena. Shvaćala sam to i podržavala sam to, ali Bog na nebu je znao da što je duže bila na operaciji, to sam se ja gore osjećala. Činilo se da moj tata dijeli moju tjeskobu. Nije sjeo niti jednom otkad su se vrata operacijske dvorane zatvorila. Svi mi smo imali mogućnost sjediti u čekaonici, ali smo odabrali da ćemo sjediti na stolicama poredanima ispred ulaza u operacijsku dvoranu. Moj tata je koračao gore i dolje ispred dvokrilnih vrata od trenutka kad je moja mama prošla kroz njih. Svaki put kad bi se otvorila, trznuo bi se u pripravnosti, ali bi mu se ramena objesila kad bi shvatio da to nije moja mama. I on je također bio jako zabrinut, a po prvi put otkad sam saznala da ju je prevario, shvatila sam da mu je još uvijek stalo do nje. Još uvijek ju je volio. Što sam duže zurila u njega, mogućnost da je to što je učinio bila samo jedna velika greška, postala je jasnija, a nisam znala kako se osjećam zbog toga. Htjela sam se i dalje ljutiti na njega, to mi je olakšalo gurnuti ga u stranu, ali vidjevši ga tako ranjivog dok je čekao vijesti o mojoj mami je potezalo strune mog srca. Volio ju je, a mislim da nakon onoga što je učinio, da ju je volio čak i više no ikad prije. “Napravit ću čaj,” rekla sam ustajući, uzrokujući da Bronaghine i Damienove ruke padnu s mene. “Da li itko od vas želi nešto?” “Ne,” odgovorili su u isti glas. Prešla sam preko hodnika do aparata za čaj i kavu i tek sam počela praviti čaj kad sam osjetila prisutnost meni s desna. Dobacila sam pogled prema mom tati, ne iznenadivši se što sam ga našla kako stoji tamo, zureći u mene. Pogledala sam preko ramena u Bronagh i Damiena, koji su nas pratili kao jastrebovi. Mogla bih se zakleti da niti jedno od njih nije ni trepnulo. “Što hoćeš?” upitala sam ga dok sam se okretala prema aparatu. Kutkom oka sam primijetila da je moj tata gurnuo ruke u prednje džepove svojih traperica. “Moramo razgovarati, Alannah.” Progutala sam gorčinu. “Nemam ti što reći.” “Pa, ja tebi imam puno toga za reći.” 232

Naš svet knjiga Nisam se mogla navesti da ga pogledam, ali sam ostala tiha, dajući mu mogućnost da govori, ako to želi. Vrtjela sam svoju vrećicu čaja po čaši od stiropora malim drvenim štapićem bolno polako. “Dok ne umrem,” počeo je, “bit će mi žao što sam prevario tvoju mamu, te što sam iznevjerio i njeno i tvoje povjerenje u mene.” Suze su mi pekle oči. “Ne očekujem oprost,” nastavio je, “ne očekujem ništa manje od ljutnje jer to je ono što zaslužujem, ali samo želim da znaš da mi je zaista žao, te da nikad u cijelom svom životu ništa nisam požalio više.” Moja donja usna je zadrhtala kad sam čula emociju u njegovu glasu. “Ti si moja beba,” rekao je, glas mu malo pucao. “Jako mi je žao što sam uništio naš odnos.” Suze su mi kanule. “Zašto?” zahtijevala sam, ljutito brišući moje suze stražnjom stranom dlana. “Zašto si to učinio?” “Razmišljao sam o odgovoru na to pitanje otkad je sve počelo,” odgovorio je, pročistivši grlo. “Ništa što sam smislio nije dovoljno dobar razlog. Nijedan razlog nije dovoljno dobar za ono što sam učinio.” U tome sam se složila s njim. “Reći ću tvojoj majci.” Trznula sam pogled prema njemu, tako jako da me vrat zabolio. “Što?” “Nakon što ona završi sa zračenjem,” nastavio je tata. “Reći ću joj i otvoreno priznati što sam učinio.” Ostala sam bez riječi. “Hoćeš li je ostaviti?” “Kriste,” tata je problijedio. “Nikada. Mogu se samo moliti da ona neće ostaviti mene, iako ne zaslužujem ništa manje.” Razmotrila sam njegove riječi. “Ona te neće ostaviti,” zaključila sam. “Previše te voli.” Tatine oči su zasjale od suza. “Mrzim samog sebe,” zakreštao je, izdahnuvši duboki dah. “Volim tvoju mamu; ona je moje srce. Muka mi je što sam joj to učinio.” “I meni.” Moj tata je prikovao pogled na moj. “Više nikad,” rekao je čvrsto, “nikad neću iznevjeriti tvoje povjerenje. Radije bih umro.” 233

Naš svet knjiga Srce mi je nabijalo. “Ne mogu ti oprostiti,” rekla sam, glas mi je bio stisnut od emocija. “Bar ne dok ti ona ne oprosti.” “Prihvaćam to,” tata je praktički molio. “Uzet ću svaku šansu, bez obzira koliko mala bila, da popravim što sam učinio. Tako mi jako nedostaješ, Alannah. Ne razgovarati s tobom i vidjeti bol u tvojim očima kad me pogledaš, mi slama srce. Ti si moja djevojčica, a to što sam učinio te povrijedilo. Kad si se rodila zakleo sam se da ću te štititi od svega na ovome svijetu, ja... jednostavno nisam shvaćao da sam te trebao zaštititi od mene, također.” Prije no što sam i shvatila što radim, ostavila sam svoju šalicu čaja i koraknula naprijed. Omotala sam ruke oko mog tate, briznula sam u plač kad su njegove ruke došle oko mene. Grlio me tako jako, da mi je skoro istisnuo zrak iz pluća. “Volim te,” zaplakao je tata kad se sagnuo i pritisnuo lice u moju kosu. “Tako mi je žao.” “I ja volim tebe.” Jecala sam, stisnuvši ga. Bog zna da sam mrzila to što je učinio, ali sam još uvijek voljela njega sa svakom kosti u mom tijelu, a moje emocije nikad nisu bile u većem sukobu. Nisam bila sigurna što će se s nama dogoditi. Nisam bila sigurna da li ću mu oprostiti, da li ću mu ikad moći u potpunosti vjerovati, ali jedna stvar u koju sam bila sigurna je da mi je bilo žao i da on nikada više ne bi opet napravio nešto što bi povrijedilo moju mamu ili mene. Također sam bila sigurna da mi nedostaje baš toliko koliko sam ga voljela, ali moja ljutnja zbog onoga što je učinio je blokirala sve emocije dok sam se fokusirala na djelo koje je počinio. Čuvši ga kako priznaje svoje greške, otvoreno ih priznajući i što je voljan prihvatiti što god mu moja mama ili ja damo zauzvrat, zaista je dokazalo da je ono što je učinio zaista bila samo pogreška. Ogromna, koja mijenja život, ali ipak pogreška. Vjerovala sam da svi zaslužuju drugu priliku i dok sam grlila svog tatu, znala sam da ću mu pružiti tu priliku. Baš kao što sam znala da će i moja mama, kad on i ona budu razgovarali o njegovom preljubu. Taj razgovor će biti najvažniji koji ćemo voditi kao obitelj, naravno, osim onoga o maminom raku, ali sam znala, duboko u sebi, da ćemo prebroditi to. Moja mama je bila u pravu kad je rekla da nema toga što nas troje ne bi mogli prebroditi zajedno. “Plačem svuda po tebi,” rekao je tata malo se nasmijavši dok smo se razdvajali. “Bronagh i taj momak s kojim si došla nam se također osmjehuju.” 234

Naš svet knjiga Mogla sam zamisliti. “Taj momak je moj dečko,” rekla sam, podižući ruke do lica kako bih mogla obrisati suze. “Zove se Damien Slater.” Moj tata je brzo obrisao suze s lica, uspravio se i rekao, “Tvoja mama mi je pričala o njemu. Volio bih ga upoznati, ako je to u redu?” Moja mama je upoznala Damiena prije nekoliko dana, a to je prošlo bez problema. Damien je čak to stoički podnio kad ga je počela zezati zbog njegove tuče s Danteom, uvjeravajući ga da ona to smatra prilično romantičnim. Umirala sam od srama, naravno, ali Damienu je to bilo urnebesno smiješno. Do vremena kad smo otišli iz kuće mojih roditelja, on i moja mama su praktički postali najbolji prijatelji. “Naravno da ga možeš upoznati.” Dok smo hodali, pogledala sam dolje u ruku mog tate i onda bez ijedne riječi, uzela sam njegovu ruku u moju, i stisnula je dok sam ga vodila prema paru koji nas je promatrao. “Tata,” počela sam kad smo stali ispred njih, “ovo je Damien Slater, moj dečko.” Damien je već bio na nogama s rukom ispruženom u smjeru mog tate. “Drago mi je konačno vas upoznati, gospodine.” Tata je čvrsto stisnuo Damienovu ruku. “I tebe, sinko.” Sinko. Ta riječ mi je otopila srce. “Bronagh, dušo.” Tata se nasmiješio mojoj prijateljici. “Izgledaš lijepo, kao i uvijek.” Šmrknula je dok ga je grlila pozdravljajući ga, pošto to nije učinila kad je ušla u bolnicu, jer je on cijelo vrijeme koračao gore i dolje. To što mi je prišao da razgovara sa mnom je bio prvi put da je uzeo stanku od svoje rutine. “Gdje ste bili jutros da mi to kažete dok mi je glava bila u WC školjki dok sam povraćala?” Tata se nacerio. “Siguran sam da se onaj tvoj dečko pobrinuo za to.” Bronagh je šmrknula. “Čestitam ti na trudnoći,” nastavio je tata. “Još ne mogu vjerovati da si rodila Georgie, a sada ćeš imati još jedno maleno.” “Imat ću cijelo pleme do moje tridesete, ako bude po Dominicovom.” “Bit će,” Damien i ja smo rekli u isti glas. “Pa-” Bronaghine usne su se trznule “-možda.” Pomakla sam se pokraj Damiena i gledala kako pogled mog tate pada meni sa strane. Kad sam osjetila kako se Damienovi prsti isprepliću s mojima, 235

Naš svet knjiga srce mi je poskočilo kad je osmijeh povlačio kutove tatinih usta. Nikad nisam razmišljala o tome što bi moji roditelji mogli misliti o Damienu, ali znajući da ga moja mama praktički obožava i da je prvi susret s mojim tatom dobro prošao, opustila sam se. Nisam mogla zamisliti da ostanem s nekim dugoročno ako se on i moji roditelji ne slažu, ne s obzirom koliko sam bila vezana uz obitelj. “Alannah,” rekla je iznenada Bronagh. “To je tvoja mama.” Moju pažnju su privukla vrata operacijske dvorane, a kad sam prepoznala bolničarku koja je odvela moju mamu na operaciju kako ide pokraj kreveta, koji je gurao muškarac, znala sam da je Bronagh u pravu. To je bila moja mama. Moj tata i ja smo se brzo primakli krevetu, te se opustili kad smo vidjeli da moja mama spava, ali izgledala je savršeno u redu. “Dobro je,” rekla je bolničarka, zadobivajući našu pažnju dok smo nijemo hodali. “Možete do njene sobe s nama, ali ona će spavati još par sati.” Nisam htjela spomenuti da ćemo ići u njenu sobu bez obzira na sve, pa smo samo kimajući glavama, svi pratili bolničarku i čovjeka koji je gurao mamu na bolničkom krevetu. Uhvatila sam Damiena za ruku kad mi je došao sa strane, te sam je stisnula. Srce mi je udaralo u prsima i znojila sam se. “Hej,” rekao je Damien, zadobivajući moju pažnju. “Ona je dobro.” Ponovila sam to ponovo i ponovo u svom umu dok nismo bili u maminoj privatnoj sobu, te sjeli oko njenog kreveta, samo zureći u nju. Stalno sam joj gledala u prsa, gledajući kako se podižu i spuštaju, prije no što sam prebacila pogled na monitor za praćenje rada srca za koji je bila prikopčana, pazeći na njen srčani ritam. Htjela sam da se probudi, samo kako bih je sama mogla pitati da li je dobro, ali znala sam da moram biti strpljiva, iako je to bilo teško.” “Izgleda kao da bi ti mogla biti starija sestra, Alannah,” rekla je Bronagh dok je zurila u mamu nakrivljene glave. “Nadam se da ću ja izgledati upola toliko dobro kad mi bude pedeset.” “To je zato što se toliko smije.” Tata se nasmiješio, milujući palcem stražnju stranu njenog dlana koji je držao od trenutka kad smo ušli u sobu. “To te održava mladim, kad si sretan.” “Ako je tako, Alec Slater nikad neće umrijeti,” komentirala sam. “On je uvijek sretan.” Bronagh i moj tata su se cerekali, ali Damien je ostao tih, a to mi je privuklo pažnju. “Jesi li dobro?” 236

Naš svet knjiga Kimnuo je. “Samo razmišljam.” “O čemu?” “Kamo ću te izvesti na prvi spoj.” Zastala sam. “Može li to biti nešto jednostavno?” “Jednostavno?” “Da, kao odlazak u kino, na večeru, pješačenje kad je lijepo vani. Znaš, jednostavno.” Damien je razmislio o tome. “To mi se čini malo previše jednostavno.” “Ja sam jednostavna djevojka.” Slegnula sam ramenima. “Ne volim kad je nešto pretjerano.” “Ja bih je poslušao da sam na tvome mjestu,” uključio se tata. “Kad smo joj njena majka i ja priredili zabavu za dvadeset i prvi rođendan, bila je tako ljuta što smo potrošili novac na nju da nam je držala predavanja o tome tjednima.” “To je istina.” Kimnula sam. “Učinila sam to.” Damienove usne su se trznule. “Onda ćemo za spoj na večeru i u kino.” “O, možemo li otići gledati The Greatest Showman?” Morala sam ga pogledati kad je Morgan spomenuo da vodi svoju djevojku da pogledaju mjuzikl Hugh Jackmana i Zaca Efrona, a htjela sam ga pogledati još od onda. “A to bi bilo?” “Mjuzikl s Hugh Jackmanom i Zac Efronom.” Damien je zakolutao očima; Bronagh je uzdahnula. “Začepi,” rekla je. “Obožavam Hugha Jackmana i Zaca Efrona.” Šmrknula sam. “Tko ih ne obožava?” “Sjedim upravo ovdje, ženo.” Pogledala sam u Damiena i nacerila se. “To su Hugh Jackman i Zac Efron. Kao da bih imala šanse.” “Da te vide, imala bi.” Nasmijala sam se. “Da bar.” Bronagh se smijuljila nad Damienovim prijekornim pogledom, ali se naša pažnja okrenula prema vratima kad se začulo lagano kucanje i ušao je doktor iz maminog tima, onaj koji je izveo operaciju. “Mi idemo po čaj,” rekla je Bronagh, ustajući u isto vrijeme kad i Damien. “Ispričajte nas.” Kad su izašli iz sobe, tata i ja smo ustali, a kad smo pozdravili doktora rukujući se s njim i kimnuvši glavom, čekali smo. 237

Naš svet knjiga “Operacija je prošla prekrasno,” rekao je doktor s teškim naglaskom koji nisam mogla odrediti, prekriživši ruke preko prsa. “Izvadio sam tumor i jako malo tkiva dojke. Jednom kad u potpunosti zacijeli, sve što će ostati će biti mali ožiljak.” Izdahnula sam od olakšanja. “Puno vam hvala.” “Bilo mi je zadovoljstvo.” Doktor se malo naklonio glavom. “Sada, malo će je boljeti kad se probudi, a njena dojka, kao i okolno područje, će biti natečeni, ali to je savršeno normalno.” “Kad može ići kući?” “Sutra ujutro,” odgovorio je doktor. “Zadržat ćemo je preko noći radi promatranja.” Namrštila sam se. “Tako rano?” “Dok je operacija vaše majke bila važna u planu liječenja, to je manja operacija. Sutra će samo osjećati neugodu i osjetljivost, a za nekoliko dana, osjećat će se puno bolje.” Kimnula sam u razumijevanju. “Pa.” Tata je pročistio grlo. “Što sad?” “Upisana je za njeno prvo liječenje zračenjem za četiri tjedna od sutra, a to će trajati pet od šest tjedana, počevši s pet puta u tjednu.” Opet sam kimnula. “Nemojte izgledati tako zabrinuto.” Nasmiješio se doktor meni i mom tati. “Ovo je dobar dan; tumor je izvađen bez komplikacija. Budućnost vaše majke i žene je puno svjetlija no što je bila jutros.” Dok nisam čula riječi “nema dokaza bolesti,” nisam se prestala brinuti za moju mamu. Kvragu, mislim da se još uvijek brinem za nju čak i nakon što sam čula te jako važne riječi. To je ono što činite kad se radi o ljudima koje volite. Brinete za njih baš onako jako koliko ih volite. Tako znate koliko su vam važni. Ako ne možete zamisliti život bez njih, oni su dio komadića koji su sastavni dijelovi vašeg srca, a bila sam sigurna da moja mama čini cijelo moje srce.

238

Naš svet knjiga

Pet dana kasnije... “Mislio sam da ćeš biti bolje raspoložena nakon što si gledala Hugha Jackmana i Zaca Efrona kako pjevaju i plešu svim srcem na velikom platnu.” Podigla sam pogled s mog tanjura punog hrane na Damiena kad je progovorio, te sam se namrštila. “Dame, oprosti. Kvarim naš prvi spoj.” “Ne, ne kvariš.” “Kvarim.” Uzdahnula sam. “Stalno razmišljam o mojoj mami.” “Nazovi je opet ako ćeš se tako bolje osjećati.” “Ne mogu,” zagunđala sam. “Rekla je da će posegnuti preko telefona i zadaviti me ako je opet nazovem.” “Meni to zvuči kao da joj je savršeno dobro ako ti prijeti da će te fizički ozlijediti.” Usne su mi se trznule. “To je zaštitnik koji pretjeruje u meni,” rekla sam malo slegnuvši. “On mi je bol u dupetu.” “Zaista?” nacerio se Damien. “Nisam imao pojma.” “Pametnjaković.” Cerekao se. “Prošlo je pet dana od operacije, a kad smo je jučer vidjeli, ne možeš reći da nije sjajno izgledala, zato što je.” “I je,” složila sam se, “ali ne bi mi rekla čak i da se osjećala usrano samo kako me ne bi zabrinula.” “Alannah, tvoja mama zna da ćeš se ionako brinuti, pa ti ne bi lagala, dušo.” “Valjda.” Pojela sam još malo hrane tada i pogledala po restoranu. “Sviđa mi se ovdje,” rekla sam sretno. “Prošla sam pokraj njega milijun puta, ali nikad nisam ušla unutra kako bih jela tu.” “Planiram te češće voditi ovdje i na još puno mjesta, zato se navikni na to.” Skrenula sam pažnju opet na Damiena. “Bit ću jednako sretna jesti s tobom kod kuće.” 239

Naš svet knjiga “Kad već govorimo o tvom stanu, moram skupiti sav svoj prljavi veš kako bih ga odnio kod Rydera i Branne, te ga-” “Već sam sve oprala i osušila.” Damien je trepnuo. “Molim?” “Sve sam oprala jutros.” Slegnula sam ramenima. “Danas je bilo jako vjetrovito, pa sam objesila tvoju odjeću da se suši na užetu koje imam na balkonu u spavaćoj sobi. Vjetrovito vrijeme je super vrijeme za sušenje. Tako moja mama kaže.” Damien je nastavio zuriti u mene, a ja sam se zarumenila od tog pogleda. “Zašto me tako gledaš?” “Oprala si moj veš?” “Da, pa?” podigla sam obrvu. “Oprala sam i svoj, također. Bilo je prljavo, pa sam ga oprala... nije velika stvar.” Kad se Damien nasmiješio, nisam shvaćala zašto. “Zaista si čudan u vezi toga što sam ti oprala veš.” Smijuljio se. “To mi se samo čini tako neobičnim. Branna to obično napravi za mene.” “Branna je kao tvoja mama,” zezala sam ga. “Ja sam ti cura, pa sam naslijedila taj zadatak od nje. Polako postaješ moj muškarac – dijete.” Damien je zaigrano zakolutao očima. “Sam bih to napravio, također. Nisam lijen. Branna jednostavno to napravi prije no što dobijem priliku.” “Ona je kao i ja.” Slegnula sam ramenima. “Ne dozvoljavamo da ga se nakupi. Sušenje veša na užetu je velika stvar ovdje, u slučaju da nisi primijetio. Kad je lijep, vjetrovit dan, svi peru.” “Ryder je nekada sušio svoju odjeću u sušilici rublja dok Branna nije poludjela na njega u vezi toga koliki će imati račun.” “Vjeruj mi,” rekla sam. “Nisam imala pojma da ljudi nisu sušili svoju odjeću na užetu vani, do prije nekoliko godina, kad mi je Nico rekao da vi samo natrpate mokru odjeću u sušilicu i pritisnete start. To me je raspametilo. Ja stavljam svoju odjeću u sušilicu na, otprilike, deset minuta kako bih je omekšala, i to je to.” Damien me opet pogledao čudnim pogledom. “Što?” “Na prvom smo spoju, a pričamo o vešu i najboljoj metodi sušenja navedenog veša.”

240

Naš svet knjiga “Najbolja metoda je sušenje na užetu,” navaljivala sam. “Ne svađaj se sa mnom u vezi ovoga, prijatelju.” Damien se nasmijao od sveg srca, a to je privuklo pažnju grupe žena koje su sjedile nekoliko stolova dalje. Gledala sam kako zure u mog dečka i, ne baš diskretno, hihoću se i govore nešto jedna drugoj. Neke od njih su gledale mene. Gledala sam dok su me odmjerile od glave do pete i nasmijale se, i znala sam da su odlučile da nisam dovoljno dobra da večeram s Damienom. Suzila sam oči, znajući točno što im prolazi umom kad su opet skrenule poglede na njega, jer je to prolazilo mojim umom kad god bi pogledala u Damiena. “One žele seks s tobom.” Damien se gušio zalogajem hrane u svojim ustima. “Tko?” zakreštao je, prije no što je popio veliki gutljaj vode. “O čemu govoriš, Alannah?” Zakolutala sam očima. “Ona grupa žena koja zuri u tebe i mogu odrediti što misle s obzirom na to kako te jebu očima.” “Jebu me očima?” Damien je zinuo. “Nikad prije te nisam čuo da tako govoriš.” Pogledala sam dolje u moj tanjur i igrala se svojim odreskom. “Možemo li ići?” “Ne.” Pogledala sam u mog dečka i namrštila se. “Ne,” ponovio je. “Reci mi zašto želiš otići.” Odmahnula sam glavom. “Onda ostajemo upravo ovdje.” Prijekorno sam ga pogledala. “Mogu otići ukoliko to želim.” “Možeš,” složio se Damien, “ali nećeš, jer je ovo naš prvi spoj.” Pogledala sam ga s većim prijekorom, a on je upitno podigao obrvu i čekao. “Dobacuju mi gadne poglede,” zagunđala sam, gledajući kroz prozor i u promet na cesti vani. “To je ženska intuicija. Znam da one znaju da nisam dovoljno dobra da bih sjedila ovdje s tobom. Žene poput njih jesu.” “Žene poput njih?” ponovio je Damien. “Da,” uzdahnula sam. “Mršave žene s lijepim guzama, lijepim parom grudi, te prekrasnim licima. Znaš, savršene.” “Da li je to tvoja vizija savršenog?” Nisam odgovorila. 241

Naš svet knjiga “Alannah.” “Ne znam.” Zagunđala sam. “Kad razmišljam o savršenom, mislim na djevojke.” “Ali, Bronagh, Keela, Branna i Aideen sve imaju različite tipove tijela.” Oklijevala sam. “Pa?” “Pa ne izgledaju sve jednako, a ipak su savršene.” “Savršene su na svoj osobni jedinstveni način.” Damien se nasmiješio. “A i ti si.” Ostala sam nijema. “Ne znam što te učinilo tako nesigurnom u vezi tvog tijela, ali zaista trebamo raditi na tome jer si savršena. A ja ću učiniti mojom osobnom misijom da ti to uvidiš.” Pogledala sam dolje u svoj tanjur dok mi se veliki osmijeh zalijepio preko lica. “Ti si takav bol u dupetu.” “Kad se počnemo seksati, bit ću bol u tvom dupetu. Doslovno.” Oštro sam udahnula i podizala oči do Damienovih, a on se još jednom nasmijao. “Nikada,” izjavila sam. “Nikada nećemo to raditi.” “Što?” “To!” “Što je to?” Spustila sam glas. “Analni seks.” “Mogao bi ti se svidjeti.” “A mogla bih ga i mrziti,” uzvratila sam. “Ta je rupa izlaz, ne ulaz.” Damien je bio potpuno zabavljen mnome, te se nije prestao smiješiti dok nismo završili s večerom i krenuli nazad do mog auta. Nakon što smo svezali pojaseve i počeli se voziti nazad do mog stana, okrenula sam glavu i zurila u Damienov profil. “Reci mi nešto o sebi kad si bio mali, što nitko drugi ne zna.” Razmislio je na trenutak. “Uvijek sam htio biti nindža kad sam bio mali. Pravi nindža koji se bori protiv zločina.” To je izvuklo šmrkanje iz mene. “Ti nikad ne bi mogao biti nindža.” “Mogao bi kad bih to htio.” “Ne, ne bi.” 242

Naš svet knjiga “Zašto ne?” “Jučer si zaboravio zavezati svoje vezice, te si pao na lice.” Damien je razmislio o tome. “Vjerojatno si u pravu.” Usne su mi se trzale. “Ja sam uvijek u pravu.” “Zaista jesi.” Odgovorio je prebrzo da bi to bio iskren odgovor. Pogledala sam dolje u njega dok je vozio. “Muška Biblija?” “Poglavlje tri, stranica devetnaest, redak sedmi,” odgovorio je Damien kimnuvši. “Uvijek se složi sa ženom bez obzira na sve. Dio 'bez obzira na sve' je podebljan i podcrtan.” Nasmijala sam se. “Zbog tebe to zvuči kao da imate prava izdanja Muške Biblije.” “Imamo,” odgovorio je Damien. “U mekom uvezu.” Trepnula sam. “Mekom uvezu?” “Aha, Dominic je pitao Keelu u vezi toga pošto ona zna sve o samostalnom izdavanju, pa mu je ona pomogla da napiše Mušku Bibliju. Ima pet primjeraka, jedan za svakog brata.” Zurila sam u Damiena u nevjerici. “Da li se ti šališ?” “Ne,” odgovorio je. “Zašto bih lagao?” “Zato što je to najnečuvenija stvar koju sam ikad čula.” “To je Dominic.” Damien je slegnuo ramenima. “Ništa nije nemoguće s tim idiotom.” “Da li ijedna od ostalih djevojaka znaju za to?” Damien je oklijevao. “Ne, ali možeš im reći.” “O, reći ću im.” “Alannah,” Damien je zagunđao. “Moja braća će me prebiti. Složili smo se da nećemo reći tebi, niti ostalim djevojkama, jer ćete htjeti pročitati Mušku Bibliju, a to nije za ženske oči. To je muškarcima svetinja.” “O, moj Bože,” rekla sam odmahujući glavom. “Provodiš previše vremena s Alecom. To što ti je upravo izašlo iz usta je ono što bi on rekao.” Damien se nacerio kad smo se približili mom stanu. “On je moj stariji brat, pa pretpostavljam da sam mu sličniji nego što sam mislio.” “Ipak ću reći djevojkama.” Damien je zarežao. “Morat ću te kazniti ukoliko to učiniš.” “Ako samo i pomisliš da me istučeš po guzi, izbit ću ti zube.” Tihi grmeći cerek je ispunio moj auto. “Ti i koja vojska?” 243

Naš svet knjiga “Bronagh Murphy.” “To nije pošteno,” otpuhnuo je Damien. “Ona je divlja kad je bijesna.” “Upravo tako, pa se nemoj igrati s njom, niti sa mnom, prijatelju.” “Ništa ne obećavam.” Cerila sam se kao budala. “Da li misliš puno na to kad ćemo se seksati?” “Najmanje, jedno sto puta u danu.” Pucala sam od smijeha, a Damien se jednostavno nasmiješio i odmahnuo glavom. Voljela sam kako sam se osjećala zbog njega. Bezbrižno, prekrasno, te najviše od svega, sretno. Nisam mislila na seks s njim niti približno sto puta u danu, ali sam se uhvatila kako razmišljam o tome cijelim putem do kuće, te sam odlučila da smo oboje dovoljno dugo čekali da budemo zajedno. Doslovno.

244

Naš svet knjiga

Četiri dana kasnije... Cijela četiri dana. Toliko je dugo trebalo da se Damien slomi. Trebalo mi je četiri jebena dana da zavedem muškarca. Ono što sam mislila da će biti lak zadatak ispostavilo se kao sve osim toga. Od trenutka kad smo se vratili s našeg prvog spoja, davala sam mu naznake na sve načine da sam spremna biti fizički intimna. Damien nije primijetio niti jednu od tih naznaka, a ja sam se previše sramila da ga jednostavno otvoreno pitam hoće li se seksati sa mnom, pa sam podigla igru na veći nivo. Suptilno sam ga izazivala kad god bih dobila priliku, te pričala o seksu, puno. Noću, prebacila bih se preko njega u krevetu i namjerno se trljala o njega, ali ništa se ne bi dogodilo. Ili je imao strpljenje sveca ili nije imao pojma što ja želim. Zaista sam počela vjerovati u ovo posljednje dok očito nisam otišla malo predaleko u Ryderovoj i Branninoj kuhinji. Već smo bili u kući, svi mi, djeca i svi ostali. Damien je čekao dok svi nisu završili s našim zajedničkim objedom, kako bi ustao, privukavši pažnju svih. Iz kuhinjskih vrata je uzeo je crnu kutiju sa srebrnom vrpcom zavezanom oko nje. Njegova je pažnja bila samo na meni. “Htio sam ti ovo dati na našem prvom spoju, ali nije bilo dostavljeno do danas.” Raširila sam oči dok mi je Damien predao kutiju. “Ali, nije mi rođendan,” rekla sam tupo dok sam prihvaćala dar. “Znam.” Zacerekao se. “To je samo nešto što sam ti kupio kako bih ti pokazao koliko mi značiš.” Djevojke su zvučno uzdahnule, a trebala mi je sva kontrola da im se ne pridružim. “Hv-hvala ti,” rekla sam, gledajući dolje u dar, zbunjena. “Da li da ga otvorim?” “Da,” rekle su Bronagh i Keela u isti glas. Damien je šmrknuo. “Možeš ga otvoriti sada ili kasnije. Ti odlučuješ.” “Sada,” rekla sam. “Želim ga otvoriti sada.”

245

Naš svet knjiga Odvezala sam lijepu srebrnu vrpcu koja je bila zavezana u savršenu mašnu, te sam zadržala dah dok sam podizala poklopac kutije i stavila ga na stol. Zurila sam u kutiju, ne znajući u što točno gledam. Lijepi papir za zamotavanje je prekrivao nekakav fascikl, ali na vrhu papira je bio uramljeni dokument. Pažljivo sam uzela okvir u ruku, te pročitala dokument. Kad sam shvatila što je to, dah mi je zastao. Pregledala sam ga još dvaput prije no što sam podigla glavu i prikovala svoje oči na sive koje su intenzivno zurile u mene. “Kupio si mi zvijezdu?” Prekrasan osmijeh je ukrasio Damienovo lice, a srce mi je divlje udaralo o moja prsa. “I,” rekla sam, gledajući u dokument, smiješeći se, “nazvao si je Pjegica.” “Da,” rekao je Damien, ponos je zračio iz njega u valovima. “Na taj način, kad pogledam gore u zvijezde noću, uvijek ću te vidjeti.” “Omojbože,” prišaptala je Bronagh, njen zahvat na Nici se pojačao. “To je tako romantično.” Nisam pogledala gore u Damiena, ali sam se smiješila tako jako da su me obrazi počeli boljeti. “Hvala ti,” rekla sam, pritisnuvši dokument o vlasništvu zvijezde uz moja prsa. “Uvijek ću je čuvati kao blago.” Kad sam pogledala gore u Damiena, njegov je pogled još bio na meni, a ja sam ustala, ne mogavši si pomoći. Morala sam mu biti blizu. Koraknula sam još korak bliže, potpuno u transu, dok Alec nije progovorio. “Mali gade,” rekao je, prekidajući tišinu i povukavši me nazad u trenutak. Svi su ga pogledali. “Što?” upitao je Damien, mršteći se. “Ti si mali gad,” ponovio je Alec. Damien je pogledao u Nicu, onda opet u Aleca i rekao, “Ne razumijem zašto sam ja gad.” “Mali gad.” Damienove usne su se trznule na Alecov ispravak. “Oprosti, ne razumijem zašto me nazivaš malim gadom.” Alec je viknuo. “Zar to nije očito?” “Ne,” svi su rekli u isti glas.

246

Naš svet knjiga “Nevjerojatno,” rekao je Alec odmahnuvši glavom. “Ti si mali gad jer si ženi kupio zvijezdu. Jebenu zvijezdu. Kako, dovraga, se možemo natjecati s tim?” Pitanje je bilo upućeno Kaneu. “Kupi svojoj curi dvije zvijezde?” predložio je. Alec se podsmjehnuo. “To ne bi bilo impresivno pošto je kupovanje zvijezde već obavio mali gad.” “Mogao bi mi kupiti crnu rupu,” predložila je Keela. “Jedna me usisa svaki put kad ti počneš govoriti, pa bi to bilo savršeno.” Pucala sam od smijeha, a to je uzrokovalo da Alec bijesno gleda u mene. Njegov fokus na meni je trajao samo nekoliko trenutaka prije no što je pogledao u Damiena i upitao, “Možeš li kupiti crnu rupu?” Nasmijala se jače, a ja sam šmrknula što je izvuklo smijeh iz Kanea. To je bilo nešto što sam jedva ikad čula osim kad bi mu Aideen ugađala. “Pogledaj što još ima u kutiji,” poticao me Damien. Upravo sam to i učinila. Maknula sam papir iz kutije, te sam ugledala debeli fascikl. Unutra je bio drugi certifikat, još dokumentacije, zvjezdana mapa, osobna potvrda po kojoj je moj nadimak prava zvijezda, slika moje zvijezde u boji, točne koordinate moje zvijezde, te srebrni lančić s privjescima u obliku srca i zvijezde. Pregledala sam sve to očima, prije no što sam uzela svoj lančić, te pogledala u Damiena. “Hoćeš li mi ga staviti?” Nasmiješio se, uzeo moj lančić, onda mi ga stavio kad sam se okrenula i prebacila moju kosu preko mog ramena. Zadrhtala sam nakon što je Damien zakopčao moj lančić jer mi je stavio čedan poljubac na moj vrat, ali sam imala osjećaj da je intiman, previše intiman za grupu ljudi koji su nas gledali. Brzo sam se okrenula licem prema Damienu, omotavši ruke oko njegova struka i pritisnula moje lice o njegova prsa. “Tako je jako volim,” topila sam se. “Ne mogu vjerovati da si mi kupio zvijezdu.” “Ne bilo koju zvijezdu; supernovu.” Odmakla sam se. “U čemu je razlika?” “Supernova je zvijezda koja je pri kraju svog života; sjaji tako jarko da može obasjati cijelu galaksiju. Još će biti na nebu tisućama godina, ali ja sam htio zvijezdu koja će biti sjajnija od svih drugih. Htio sam nešto što će pokazati točno koliko mi ti značiš.” 247

Naš svet knjiga Moje srce je tuklo tako jako i brzo da sam to mogla čuti u svojim ušima. “Damien,” rekla sam, nježno. “Uvijek ću je poštovati.” “Ja ću tebe uvijek poštovati.” Nasmiješila sam se i sklopila oči kad su mu ruke došle oko mene, a on se naslonio dolje, odmarajući svoje čelo na mome. “Mislim da sam zaručena za pogrešnog blizanca.” Otvorila sam oči i gledala kako se smiješak zalijepio na Damienovo lice. “Ovo će biti dobro,” oblikovao je ustima, zbog čega sam se smijuljila. “Što?” zahtijevao je Nico od Bronaghe. “Damien da Alannahi umiruću zvijezdu i iznenada, on je bolji blizanac? Ženo, ja sam ti dao tvoje bebe.” Okrenula sam se u Damienovim rukama, naslanjajući moja leđa o njegova prsa dok sam gledala scenu kako se odigrava pred nama. “Tvoja braća su dala djevojkama bebe, također,” rekla je Bronagh šmrknuvši. “Nisi ništa posebno.” Zezala ga je; mogla sam vidjeti po načinu kako su joj se usne stalno trzale. “Ništa posebno?” ponovio je Nico. “Ništa jebeno posebno?” “Hej,” korio ih je Kane. “Imamo skoro jednogodišnjaka za stolom.” Zaista jesmo. Za samo tri tjedna, Jax će navršiti jednu godinu, upravo na Božić. “Začepi,” rekao je Nico Kaneu, ne skidajući pogled s Bronaghe. “Nismo završili razgovor o ovome.” Nacerila se. “Radujem se tome kako ćeš mi kod kuće pokazati koliko si poseban.” “Prokleto si u pravu da je tako.” Smijuljila sam se, ali sam se trudila najviše što sam mogla da to zamaskiram kašljem, ali Nico me uhvatio. “Što je tako smiješno?” Slegnula sam ramenima. “Da ona može tako lako manipulirati tobom.” Nico je pogledao od mene do Bronaghe i onda opet u mene. “O čemu ti to govoriš?” “Kad oboje odete kući, ti ćeš joj dokazati koliko si poseban seksom, a to je upravo ono što ona želi... zar se ne sjećaš koliko se palila na tebe kad je bila trudna s Georgie?” upitala sam. “Isuse, ja se sjećam. Osjećala sam se kao da mi treba dezinficijens u spreju svaki put kad bih ušla u vašu prokletu kuću.” Svi su se nasmijali, osim Nice, koji je sada bio usredotočen na nasmiješenu Bronaghu. “Mogla si mi jednostavno reći da želiš seks.” 248

Naš svet knjiga “Gdje je zabava u tome, veliki čovječe?” “Vraže,” rekao je Nico, njegove vlastite usne su se izvile u osmijeh dok se nagnuo naprijed i poljubio Bronaghu, onda poljubio Georgie, koja je spavala na njenim grudima. Okrenula sam se licem prema Damienu, a brzi pogled dolje mi je rekao da mu se digao, a zbog toga sam smijuljila. Kad god bi me dotakao, bilo to na seksualni način ili ne, digao bi mu se. Bilo je uzbudljivo znati da tako utječem na njega. Bez riječi, diskretno sam milovala njegovu tvrdu dužinu kroz njegove traperice i slatko mu se nasmiješila. To je bila kap koja je prelila čašu. Jednu sekundu, bila sam u kuhinji, a slijedeću sam već bila prebačena preko Damienova ramena dok je skoro istrčao iz prostorije i uz stepenice sa smijehom i uzvicima koji su nas slijedili. Posrnula sam kad su mi stopala dotakla pod u njegovoj sobi na trećem katu. “Što si to, za Boga miloga, radila, Alannah?” Stavila sam ruke s obje strane moje glave. “Jako mi se vrti u glavi.” “Sjedni,” zagunđao je Damien dok me je vodio do kreveta, prije no što je počeo koračati gore i dolje ispred mene. “Sada, reci mi, što si to, dovraga, radila?” Trepnula sam prema njemu. “Nemam pojma o čemu to govoriš, Dame.” Prijekorno me pogledao dok je nastavio koračati. “Sranje,” uzviknuo je. “Zgrabila si moj kurac, te mi se nasmiješila s vatrom u svojim očima, i kažeš mi da nemaš pojma o čemu govorim?” “Da.” “Ti si lažljivica.” Odmahnuo je glavom. “I iskušavaš me ovih posljednjih nekoliko dana.” “Kako to?” “Kako to?” ponovio je Damien, u nevjerici. “Što kažeš na to što iznenada ne nosiš odjeću u stanu? Što kažeš na sve nepotrebno saginjanje koje radiš ispred mene? Što kažeš na to što me praktički zajašeš u krevetu prije no što zaspemo?” Nakrivila sam glavu u stranu. “Zar sam to sve radila?” “Prokleto jesi, i ti to znaš,” Damien je skoro zarežao. “Ono što ne znam je zašto!” 249

Naš svet knjiga Pogledala sam gore u strop i uzdahnula. “Muškarci su glupi.” Tišina. “Molim?” Pogledala sam u mog dečka. “Tup si.” “Opet-” trepnuo je “-molim?” Počešala sam vrat. “Radila sam sve te stvari koje si naveo, i da, namjerno.” “Znao sam!” “Uhvatio si me, Sherlock.” Damien je stao ispred mene, stavivši svoje ruke na kukove, i namrštio se na mene. “Prošao sam kroz pakao zbog tebe, znaš to, zar ne?” Zakolutala sam očima. “Ti si sam sebe proveo kroz pakao tako što me nisi ni dotakao.” “Alannah.” Još je više nabrao obrve. “Rekla si da moramo ići polako, a to je upravo ono što sam radio, pa naravno, da ću držati ruke k sebi. Neću raditi ništa da upropastim stvari između nas.” Usne su mi se izvile u osmijeh. “Ti si dušica,” rekla sam mu. “Ali ja se saginjem na sve načine, doslovno, pokušavajući te natjerati da me dodirneš.” Damien je podigao jednu obrvu. “Oprosti, što?” Naslonila sam se na laktove i prešla jezikom preko moje donje usne. “Pomislila sam da ćeš do sada shvatiti kad te ja zavodim.” “Zavodiš?” zagrcnuo se Damien. “Ti si me zavodila?” “Očito, ne baš jako dobro.” Damienove usne su se razdvojile od šoka. “Igrala si se sa mnom.” Usne su mi se trznule, “Samo malo.” “Dogovorili smo se bez igara.” “Jesmo-” kimnula sam “- htjela sam ti pokazati da želim seks.” “I nisi mi mogla jednostavno otvoreno to reći? Bio bi na tebi u nekoliko sekundi.” Smijeh je provalio iz mene. “Žao mi je,” rekla sam, prekrivši usta rukom. “To nije smiješno, ali ti izgledaš tako ljutito.” “I jesam,” rekao je Damien, njegovo držanje je bilo kruto. “Jako. Ljut.” 250

Naš svet knjiga Polako sam ustala. “Žao mi je.” “Žao?” Pažljivo sam pomakla svoje tijelo uz njegovo. “Jako žao.” “Nema potrebe, dušo,” rekao je, grubim glasom. “Ne kad sam upravo donio odluku.” Obrve su mi poletjele prema gore. “Koja bi to odluka bila?” “Proveo sam ovih par tjedana dajući ti prostor, dajući ti vrijeme da se odlučiš.” Rekao je Damien, oči su mu lutale mojim tijelom. “Zajedno smo, ali sam te držao dalje od sebe. Hodao sam oko tebe na vrhovima prstiju jer te nisam htio preplašiti, ali to završava sada, sada kada znam da želimo istu stvar. Čini se da sam jedino ja dovoljno hrabar da učinim da se to ostvari.” Držala sam svoj stav. “A što to, dovraga, znači?” “Znači,” rekao je Damien dok je iznenada koraknuo prema meni, “Dosta mi je uloge dobrice. Od sada uzimam ono što želim. Ako ostaneš tu gdje jesi, poljubit ću te i neću stati. Ako to sada ne možeš podnijeti, bježi, ali znaj da dolazim za tobom, i imat ću te. Moja si, pjegice. Ova igra koju si počela je gotova.” Voljela bih da mogu reći da moja majka nije odgojila kukavicu, te da sam se čvrsto držala dok mi se Damien dovoljno približio, ali nije bilo tako. Poludjela sam kad sam vidjela posesivni pogled u njegovim sivim očima jer sam znala da on ne govori gluposti; iznosio je činjenice. Poljubit će me... kako bi me imao. Bila sam spremna na to, tako spremna, ali ne ovdje, ne sada. Bez imalo razmišljanja, okrenula sam se i skoro izjurila iz Damienove sobe kao da me sam vrag goni, slušajući Damienov smijeh kako odzvanja iza mene dok sam odlazila. “Usain Bolt. Vaš sam veliki obožavatelj, gospodine,” Alec, jebeni komičar, je rekao i pokušao uhvatiti moju ruku dok sam projurila pokraj njega na stepenicama. “Noćas, pjegice,” viknuo je Damien za mnom. “Dovršit ćemo ovo noćas.” Isuse, smiluj mi se.

251

Naš svet knjiga

Bit će savršeno. Stalno sam to ponavljala opet i opet u mom umu dok sam zurila u sebe u mom ogledalu pune dužine. Imala sam na sebi najizazovniju pidžamu koju sam posjedovala, oskudne hlačice koje nisu ništa prepuštale mašti i pripadajući čipkasti topić kroz koji su mi se vidjele bradavice. To je možda bilo označeno kao pidžama, ali nema proklete šanse da je to značilo da se u tome spava. Čipka je grebla moju kožu, a hlačice su se tako pripile da sam morala odoljeti potrebi da ih povučem dolje. Očito, prilijepiti se za svaki guz je upravo ono za što su i bile dizajnirane. Ili bar je to bilo ono što je Bronagh rekla kad sam je nazvala na Face Time i pitala je, pošto mi je ona i poklonila tu glupu odjeću. Moja najbolja prijateljica je bila tako uzbuđena što sam zavodila Damiena. Nije iznenađenje da im je on rekao što sam radila tijekom ovih nekoliko dana, a oni su svi ponosni na mene što sam pokušala zavesti Damiena, znajući koliko hrabrosti mi je trebalo da to učinim. Dobro, nisam baš to dobro radila, ali namjera je važna. Bar sam ja tako voljela vjerovati. Pregledala sam se od glave do pete i malo poskakivala na petama zbog onoga što sam vidjela. Osjećala sam se seksi, a znala sam da će to izludjeti mog muškarca. Htjela sam Damiena spiljskog čovjeka, a ova čipkasta pidžama će me dovesti do njega... Samo sam trebala ostati hrabra i ne ustrtariti se. Pobjegla sam iz Ryderove i Brannine kuće prije dva sata, te sam čekala da Damien stigne kao što je i obećao da hoće. Čekala sam da se moj interfon oglasi, kako bih ga mogla pustiti u zgradu, ali činilo se da me on namjerno ostavlja da čekam. Izluđivao me, što je najvjerojatnije bilo ono što je htio. Zaokupila sam se igrajući se s Barbarom i njenom igračkom u obliku miša koju sam vukla iza sebe na dugoj uzici. Nisam mogla vjerovati koliko je porasla; imala sam je samo par tjedana, ali je jako narasla i udebljala se. Proglasila se vladaricom stana, te da smo Damien i ja njeni podanici. Svi smo te sretno prihvatili.

252

Naš svet knjiga Kad sam dosadila Barbari, otišla sam u ured i počela slikati ne presvukavši se. Zakolutala sam očima kad sam prsnula malo boje na moju kožu, ali prije no što sam imala vremena obrisati se, pomislila sam da čujem smijeh iz hodnika ispred mog stana. Brzo sam stavila Barbaru u kuhinju i zatvorila vrata iza nje prije no što sam se prišuljala ulaznim vratima, gdje sam mogla pogledati kroz moju špijunku. Nisam ništa mogla vidjeti, samo tamu. “Što, dovraga?” rekla sam naglas. “Što nije u redu s-” “Sve je u redu s njom, dušo, samo sam ja stavio ruku preko nje da me ne možeš vidjeti.” Zacvilila sam kad ja Damien progovorio, ona sam zacvilila još više kad se kvaka na mojim vratima sama okrenula i vrata se otvorila. Poskočila sam stavila ruke na svoja prsa, te zurila u Damiena kad je ušao u moj stan, razdvojenih usana. “Nasmrt si me prestrašio Damiene.” Njegov samouvjereni osmijeh je nestao čim su mu oči pale na mene. “Jebote.” Stavila sam ruke na kukove. “Odakle ti ključ?” Damienov pogled je polako putovao po meni. “Prošli tjedan sam dao izraditi drugi,” odgovorio je. “Rekla si da ćeš dati izraditi jedan, ali nikad nisi, pa sam ja to učinio umjesto tebe.” Trepnula sam. “I ti si jednostavno pretpostavio da je ključ za tebe? Možda je trebao biti rezervni.” Damienove oči su se prikovale na moje, a on se nacerio. “Želiš li ga nazad?” Oklijevala sam. “Ne.” “Dobro.” Damien je oblizao usne. “Nisam ga ni htio vratiti.” Očito. “Što to imaš na sebi?” Podsjetio me na moju oskudnu odjeću. “Bronagh mi je to kupila već odavno,” rekla sam i malo klecnula. “To je pidžama.” “Pidžama?” ponovio je Damien zakašljavši. “To je pidžama?” “Aha.” Damien je zatvorio vrata. “Da li je nosiš za mene?” Osjetila sam kako mi obrazi gore. “Da.” 253

Naš svet knjiga Oči su mu potamnile. “Zbog onoga što sam ranije rekao?” “Da.” Stavio je ključeve u džep i krenuo prema meni. “Da li je to ono što želiš?” upitao je, uhvativši me za struk i privukavši moje tijelo uz svoje. “Želiš da budemo zajedno?” “Na svaki mogući način.” Damien se pognuo glavu i prošao svojim usnama po mojima. “Hodamo tek nekoliko tjedana,” prišaptao je. “Još možemo ići polako, ako že-” “Mislila sam da si rekao da je igra koju sam započela gotova.” “O, dušo, jest. Samo sam ti pružio izlaz, ukoliko ga zaista želiš.” “Ne želim,” odgovorila sam. “Kad smo počeli hodati, rekao si da nismo običan par koji upravo počinje, i bio si u pravu. Nije me briga ako je to prebrzo za druge ljude, imam osjećaj da je ovo savršeno vrijeme za mene. Nikad nisam bila sretnija nego ovih posljednjih nekoliko tjedana. Bio si moja stijena kad je bilo ono s mojom mamom, glas razuma da mi pomogne da se pomirim s mojim tatom, pomogao si mi da se pokrenem, kad je trebalo zaposliti Morgana, kako bih mogla riješiti svoj posao i pazio si me i čuvao me baš svaku noć otkad smo postali partneri. Želim te više od mog slijedećeg daha, Damiene.” “Alannah,” promrmljao je. “Dušo.” “Također si se jako potrudio da mi kupiš zvijezdu i daš joj ime po meni,” rekla sam uz izazovni osmijeh. “Samo zato je bolje da dobiješ malo.” Damienove su se usne trznule. “U tom slučaju, moj genijalni plan je upalio.” Nasmijala sam se. “O, definitivno je... pahuljice.” Pogled mu je pao na moje grudi i progutao je. “Mogu ti vidjeti bradavice.” “Pa, zamisli ti to, možeš.” Damien je podigao ruku s mog struka i prešao palcem preko jednog tvrdog vrha, a ja sam zadrhtala. “Tako si prelijepa.” Zarumenila sam se od zadovoljstva. “Plan je bio da budem seksi.” Damien mi je uštipnuo bradavicu, izvukavši uzdah od mene. “I seksi si, također,” rekao je. “Tako jebeno seksi.”

254

Naš svet knjiga Okrenuo je moje tijelo bez riječi i grubo me udario po stražnjici, što me natjeralo da hodam. S jednom rukom na mom kuku, Damien je nanio pritisak i tjerao me da nastavim hodati dok nisam ušla u spavaću sobu. Vodio me je naprijed dok mi koljena nisu udarila o podnožje mog kreveta. Počela sam se penjati na krevet, ali to nije bilo dovoljno brzo za Damiena. Njegove velike ruke su čvrsto uhvatile moje kukove, te me je okrenuo na leđa, te došao između mojih bedara nakon što ih je razdvojio. Nagnuo se preko mene, a njegove oči su prelazile mojim tijelom kao da sam njegov slijedeći obrok. Pogledala sam dolje na sebe i uzdahnula kad sam se sjetila da se još nisam očistila. “Zamazat ću te bojom.” Damien me je uhvatio za kukove i privukao me uz svoje tijelo. Jako. “Nije me briga,” promuklo je rekao. “Zamaži me cijelog.” “Daj mi priliku i hoću.” Damien je progutao. “Želiš me?” “Trebam te,” preklinjala sam. “Trebam te da me ljubiš, diraš, jebeš me... da me voliš tako jako da ne znam gdje ja počinjem, a ti završavaš.” Damien je sklopio oči, a kad ih je otvorio, sirova glad je počivala u njima. Bile su raskošne boje ispoliranog komada metala, bile su prekrasne. On je bio prekrasan. “Ovo ćemo napraviti na moj način,” rekao je grubim glasom. “Kasnije možeš me imati na koji god način me želiš, ali upravo sada, imat ću te na način na koji te ja želim.” “Da,” prišaptala sam. “Da, molim te.” Pokrio je svoja usta mojima i grubo me poljubio. Kad se naš poljubac prekinuo, uzeo si je trenutak da usisa moju donju usnu u svoja usta. Zastenjala sam i opet potražila njegova usta kad mi je pustio usnicu uz prasak. Uskratio mi je svoje usne, te umjesto toga putovao poljupcima niz moj vrat i na moje grudi. Zastenjala sam kad je ustima uhvatio moju lijevu bradavicu kroz čipku na mom topiću i vrtio oko nje svojim vrelim, mokrim jezikom. Trljanje tkanine, kao i Damienovog jezika je uzrokovalo da izvijem leđa dok su plamenovi užitka plesali gore i dolje po mojoj kralježnici. “O, Bože.” Damien se pomakao s moje lijeve bradavice na moju desnu i obasuo je sa što je više ljubavi i pažnje mogao. Do vremena kad je završio, ja sam dahtala, bila u oznojenom neredu potrebe. “Damiene,” molila sam. “Molim te, jebi me.” 255

Naš svet knjiga “Tišina,” naredio je dok me ljubio niz trbuh. “Učinit ću ovo na svoj način.” “Tvoj način će me prokleto ubiti.” “Onda ću se pobrinuti da odeš vrišteći.” Kriste. Damienove velike ruke su otišle do mojih koljena, te ih grubo zgrabile dok ih je razdvajao koliko god je mogao, a da me na zaboli. Progutala sam kad je sagnuo glavu, a njegove usne se pritisnule na unutrašnjost mojih bedara, polako se penjući prema gore. Nisam se mogla usredotočiti na niti jedan od njegovih pokreta. Osjećaj njegovih usana je bio nevjerojatan, kao i njegovih dlanova dok je klizio njima gore i dolje po mojim bedrima, stišćući moje meso tu i tamo. Nježno sam zastenjala kad su mi zubi gricnuli meso što je uzrokovalo da se stisnem od uzbuđenja. Moje tijelo se propinjalo vlastitim ritmom kad sam iznenada osjetila kako je prst gurnuo moje hlačice u stranu. “Nema gaćica?” “Mislila sam da mi neće trebati.” “Bila si u pravu.” Usisala sam oštri dah kad je Damienov topli, vlažni jezik skliznuo preko mojih osjetljivih usmina. Čvrsto sam zažmirila i usredotočila se na Damiena – ili što je još važnije, njegova usta. Zamumljao je uz mene dok me lizao gore i dolje, ali nije izravno dirao moj pulsirajući klitoris koji me toliko bolio da sam skupila ruke u šake. Pokušala sam se usredotočiti na moje disanje, samo kako bih skrenula misli s okrutnog mučenja, ali sam pogledala u križ kad se njegov talentirani jezik svio oko vrha mog klitorisa, dražeći me, izvlačeći dugo stenjanje preko mojih usana. Damien je skrenuo pažnju i svoj vješti jezik na moj vaginu, gdje je sisao moje usmine prije no što je uronio svoj jezik duboko u mene. “Damiene!” Usisao je usmine moje pičke i čak je zubima prešao preko njih, šaljući drhtaje uz moju kralježnicu. Prošao je jezikom prema gore i konačno, osjetila sam vrući zrak na mom klitorisu, kojeg je slijedio njegov topli jezik koji ga je lizao kao izgladnjeli čovjek. “Jebote!” Damien je prebacio ruke preko mojih bedara i stavio dlanove na dno mog trbuha, nanoseći pritisak kako bi mi držao dupe na madracu. Udahnuo je duboki dah, onda savijao jezik oko mog klitorisa, polako. Bio je to tako dobar osjećaj da me skoro boljelo, ali me to nije spriječilo da ga preklinjem da ne 256

Naš svet knjiga prestane. Pulsirala sam od potrebe, a želja da posegnem dolje i stavim šake u Damienovu gustu kosu je postala previše teška da bi je ignorirala. Moji prsti su se stisnuli oko mojih plahti. Kad mi je usisao klitoris, osjetila sam kako gledam u križ, a to je bilo sve što sam mogla učiniti da mu ne propnem kukove u lice. Nastavio je sisati moj klitoris i vrtjeti jezikom oko njega. Držao je pozornost tamo i darovao mi čisto blaženstvo. Zavrtjela sam kukovima, a Damien se nasmiješio uz moju pičku, onda sisao moj klitoris kao odgovor. “Da,” zasiktala sam. “Isuse, sisaj ga jače.” I jest, a ja sam stenjala od užitka dok sam posezala dolje i ispreplela prste u njegovoj kosi. Tri puta sam duboko udahnula, onda mi se tijelo raspalo. Moje disanje je iznenada postalo nepravilno, te se na ništa nisam mogla usredotočiti, osim na to kako se dobro osjećam. Počela sam se gubiti u Damienovom dodiru i nisam izdržala; bacila sam se preko ruba. Moja bedra su počela drhtati, toliko da je Damien svojim rukama zgrabio u unutrašnjost mojih bedara kako bi spriječio da udaraju u njegovu glavu dok me jezikom odveo u zaborav. S njegovim rukama u novom položaju, još mi je jače razdvojio noge, a to je još jače gurnulo moju pičku uz Damienova usta. U tom trenutku, moje tijelo se počelo grčiti dok sam ja jače svršavala. Kad sam postala svjesna moje okoline, mogla sam čuti koliko mi je disanje otežano, a također sam bila i svjesna da je Damien nada mnom. Trepnuvši nekoliko puta, otvorila sam oči, onda sam zurila u njega lijenim osmijehom. Smijuljio se prije no što se sagnuo i poljubio me. Okusivši sebe na njegovom jeziku je bila jedna od najerotičnijih stvari koje sam ikad okusila. Zamumljala sam u njegova usta i omotala ruke oko njegova vrata, povlačeći ga uz mene. “Znam da me želiš jebati na svoj način,” promrmljala sam uz njegove usne, “ali mogu li te jahati? To nikad prije nisam radila.” Damienove oči su se zatreptavši zatvorile samo sekundu prije no što se popeo na krevet pored mene, rješavajući se svoje odjeće dok se micao. Kad je bio gol kao od majke rođen i legao na leđa pokraj mene, nisam gubila vrijeme da prebacim nogu preko njega i zajašem ga. Posegla sam i riješila se mog topića, a Damien je zasiktao dišući prije no što se posegao i milovao mi grudi. “Prekrasna si, dušo.” Osjećala sam se prekrasno. Vidjela sam požudu i divljenje u Damienovim očima kad me gledao, a poticaj koji je to davalo mom samopouzdanju je bio ogroman. 257

Naš svet knjiga “I ti si,” rekla sam, stavljajući moje dlanove na njegova prsa. “Savršen si.” “Ja nisam savršen, pjegice.” “Meni jesi.” Zavrtjela sam kukovima, a glavić Damienova kurca je razdvojio usmine moje pičke i klizio naprijed i nazad preko mog klitorisa dok sam se micala. Damienove ruke su pale do mog struka, te je izvio usne u režanje. Izgledao je ljutito, ali oči su mu bile prikovane na moje pokrete, i znala sam da mu je bilo dobro, kao što je bilo i meni. “Alannah,” zarežao je. “Ako me odmah ne pojebeš, ja ću te izjebati u jebeni madrac.” Bez riječi, zavrtjela sam kukovima dovoljno da gurnem Damienov glavić nazad do mog ulaza, a kad sam se nagnula unazad, gledala sam u Damienove oči čim je osjetio kako mu je kurac kliznuo u moju pičku. Zakolutao je očima, zagrizao donju usnu, a njegovi se prsti bolno ukopali u moje meso, ali sam se osjećala previše dobro da bi to komentirala. Potonula sam na Damienov kurac, a muškarac ispod mene je zadrhtao. “Nemam ko-kondom,” gušio se. “O, Bože. Osjećaj tebe je... božanstven.” Ja sam cura koja vjeruje u kondome. Imala sam veliku kutiju kondoma u mom noćnom ormariću, ali nikad nisam htjela koristiti ih s Damienom. Htjela sam ga cijelog, u svakom smislu u kojem sam ga mogla imati. Podigla sam se, te upravo kad sam došla do glavića Damienova kurca, potonula sam opet dolje, te upala u spori ritam jebeći ga. “A...A...lannah,” dahtao je Damien, lice mu se grčilo od užitka. “Ne nonosim ko-kondom-jebiga!” Zastenjala sam dok sam zgrčila moje mišiće oko njega još jednom. Jebiga, bio je dobar osjećaj. “Na piluli sam,” odgovorila sam dok sam opet potonula na njega. “Oduvijek sam te htjela bez ičega.” Čim su te riječi prešle preko mojih usana, Damien nas je okrenuo, te uz škripanje, moja leđa su odskočila na madracu dok mu se tijelo odvojilo od moga. Moje noge su toliko razdvojene da me boljelo, ali čim je Damien poravnao svoj kurac uz moj ulaz i zabio se naprijed, sve se promijenilo. Bilo kakva bol je nestala i bila zamijenjena užitkom. Jakim, grubim, otupljujućim užitkom. “Da li ti se to sviđa?” zasiktao je Damien dok me jebao. “Htio sam te jebati ovako svaki put kad bih te pogledao otkad sam se vratio kući prošle godine.

258

Naš svet knjiga Htio sam te skinuti golu, staviti ti ruku preko usta, te jebati te tako jako da vrištiš.” Mišići su mi se zgrčili oko njega, a on je zarežao. “Tvoja pička,” zastenjao je. “To mi je omiljeno mjesto boravka.” Zabila sam nokte u njegova leđa, a on je odgovorio na to zabivši se u mene još jače. “Da-Damien.” Gušila sam se. “O, Bože. Da.” Pognuo je glavu, očešao svoje usne o moje, ali se povukao izvan dosega kad sam ga pokušala poljubiti. Ponovio je to nekoliko puta, a draženje je izazvalo da mi se pička zgrči. Damien je siktao i još jače se zabijao u mene. “Svaki put kad bih omotao ruku oko mog kurca dok sam bio daleko, sklopio bih oči i zamišljao da je to tvoja ruka, tvoja usta, tvoja pička, tvoje dupe. Ti si moja fantazija koja se ostvarila, a jebanje tebe je puno bolje nego što se sjećam.” Kriste na nebesima, nisam više mogla podnijeti njegove riječi. Ubijao me je. “Je...bi me,” stenjala sam. “Jebimejebimejebimejebime.” Zajecala sam kad je Damien nakrivio zdjelicu, a svaki prodor je poslao val pulsiranja uz moju kralježnicu. “Pogledaj me,” zarežao je Damien. Kad sam uspjela usredotočiti moj zamagljeni vid na njegovo lice, rekao je, “Reci mi kako se dobro osjećaš.” Oči su mi zakolutale s njegovim slijedećim prodorom, a iz Damienovih prsa je zagrmilo cerekanje. “Tako, je li?” “Da,” zakreštala sam. “Molim te, nemoj pre-prestati.” Održavao je svoj ritam fan-jebeno-tastičnog prodiranja u brzom ritmu, a raspametilo me to što se činilo da se ne umara. “Nikad neću prestati,” zagunđao je, primakavši usne mom obrazu, prije no što je prešao jezikom preko moje kože. “Svaki put kad te poželim jebati, jebat ću te. Natjerat ću te da žudiš za mojim kurcem. Natjerat ću te da me preklinješ da te ispunim.” “Da,” zasiktala sam. “Da, Damiene.” “Kad me raspizdiš, jebat ću te. Kad budeš prkosila, jebat ću te. Kad mi se nasmiješiš, jebat ću te.” Orgazam se neočekivano zabio u mene, a ja sam vrištala samo trenutak prije no što se ekstaza prilijepila na mene. Trzala sam se i propinjala uz Damiena dok mi je unutrašnjost gorjela kao rastopljena lava. Ovaj orgazam 259

Naš svet knjiga je bio nešto što nikad prije nisam iskusila; nije bilo pulsiranja u mom klitorisu, niti valova blaženstva. Umjesto toga, iskusila sam osjećaj užitka po cijelom tijelu, koji se nastavio vrtjeti oko mene dok me Damien nastavio jebati. “Jače!” vrištala sam. Damien me jače jebao, a i produžilo mi je orgazam, a kad su mi se leđa izvila, a ja sam osjetila kako mi se vrućina zabija u moju pičku, znala sam da je završio. Pala sam nazad na krevet, te tek tada primijetila da se Damien više ne miče. Pao je preko mene, jedva održavajući težinu svog tijela na svojim laktovima. Osjetila sam lagani trzaj njegovih kukova, ali je bilo očito da je svršio u isto vrijeme kao i ja. “Svršila... si.” Nisam se mogla micati. “Da.” progutala sam. “Jako.” “Ne.” Zastenjao je dok je pomicao svoje kukove i iskliznuo iz mene. “Mislim doslovno.” Nisam se mogla usredotočiti na to što je govorio, pa se nisam ni trudila. Sklopila sam oči i opustila se. “Alannah.” Nisam mu odgovorila. “Dušo?” Zastenjala sam kao odgovor. “Svršila si,” ponovio je. “Znam da jesam,” odgovorila sam mamurno. “Vrisnula sam s razlogom.” “Pjegice.” Cerekao se. “Mislim na to da si špricnula.” Skoro sam se sudarila s Damienom kad sam se naglo uspravila. “Nisam!” promucala sam. “Ja ne špricam. Nikad nisam to učinila!” Damien je podigao ruku do mog zatiljka i pritisnuo ga dok mi se pogled nije spustio, a oči mi se prikovale na mokru mrlju na plahtama između mojih razdvojenih bedara. “O, moj Bože.” Sada sam znala što je značila ona provala vrućine, te nisam znala da li bi trebala biti ponosna ili se sramiti. Damien mi nije dao ni trenutak da razmislim, gurkao mi je glavu prema svojoj, a kad sam ga pogledala, prekrio je svoja usta mojima i gurnuo me unazad, dok nisam ležala, a on prekrio moje tijelo svojim. Omotala sam se oko njega i zamumljala od zadovoljstva.

260

Naš svet knjiga “Jako je seksi što si tako svršila,” rekao je uz moje usne dok me je jednom rukom gurao moje sada mokre hlačice niz moje noge. “Tako. Jebeno. Seksi.” “Nikad prije nisam tako svršila,” rekla sam, klizeći jezikom preko moje donje usne. Damien je pritisnuo svoje čelo na moje. “Drago mi je da je to bilo sa mnom.” “Meni je drago sve što je s tobom.” Pogledala sam dolje na moje golo tijelo. “Sve si skinuo s mene.” “Jedina stvar koju neću skinuti s tebe je moj pogled.” Zadrhtala sam. Damien me pogledao duboko u oči i rekao, “Ti mi značiš sve na cijelom svijetu.” Kliznula sam rukama uz njegova leđa do njegova vrata i nasmiješila se. “Ti jesi moj cijeli svijet.” Kad su me njegove usne tada poljubile, izgubila sam svako racionalno razmišljanje, a sav moj svijet je postao Damien.

261

Naš svet knjiga

“Alannah?” Podigla sam pogled kad je Morgan prozvao moje ime. “Da?” Nasmiješio mi se i odmahnuo glavom. “Zvao sam te četiri puta.” Zarumenila sam se, bilo me sram. “Oprosti, bila sam u svom svijetu.” To u prijevodu znači da nisam mogla prestati razmišljati o Damienu, ali Morgan to nije morao znati. Nisam vidjela svog dečka od jučer, jutra nakon što smo imali seks, a nisam mogla prestati razmišljati o njemu. On me nazvao tijekom svog gableca i rekao mi da pomaže Kaneu oko nekih stvari nakon posla, te da ga ne bih trebala čekati. Nisam ga čekala, ali nikad nije došao u moj stan. Bila je to prva noć otkad smo postali par da nismo spavali u istom krevetu zajedno, te sam shvatila da više ne mogu spavati bez Damiena kraj mene ili bez da čujem njegovo lagano hrkanje kako me okružuje. Okretala sam se i prevrtala cijelu noć, a u četiri ujutro, odustala sam od toga da pokušam zaspati. Presvukla sam se u široku majicu i tajice, onda otišla u moj ured i počela slikati. Bila sam umjetnica koja se izražavala na puno načina, ali iz nekog razloga, samo me privlačilo slikanje kad sam bila tužna ili pod stresom zbog nečega. Moj portret, naravno, je bio savršeno skicirana slika Damiena koju sam prizvala u život bojom. Pogledala sam dok sam podizala moj mobitel i po milijunti put provjerila da vidim da li mi je Damien poslao poruku. Nije, a to me iritiralo jer sam ja njemu poslala poruku, dvaput, pitajući ga da li je dobro, ali mi nije odgovorio. Bila sam zabrinuta, ali ako bi se ispostavilo da je on savršeno dobro, onda ću ja biti ljuta na njega što me je ignorirao. Kliknula sam na moju Facebook stranicu, a prvi post na mojoj vremenskoj crti je bio od Bronaghe, koja je tagirala Aideen, te ih prijavila u bolnici. Zurila sam u moj mobitel i ispustila zvuk nezadovoljstva. “Je li sve u redu?” “Da,” rekla sam, prolazeći kroz Bronaghine slike. “Moja prijateljica je upravo imala još jedan pregled u vezi trudnoće danas. Rekla mi je da mogu 262

Naš svet knjiga ići na slijedeći ultrazvuk s njom, ali je umjesto toga otišla s našom drugom prijateljicom.” “Da li je ta tvoja prijateljica majka?” “Aha.” “Vjerojatno je to razlog.” Pogledala sam u Morgana i podigla moje obrve. “Što?” “Ti si jedina od svojih prijateljica koja niti nema dijete niti ga čeka.” Slegnuo je ramenima Morgan. “Vjerojatno se osjeća kao da bi druga prijateljica mogla više se poistovjetiti s njom.” Da li me zato nije pozvala da idem s njom? “Mislim, pretpostavljam da to ima smisla.” Morgan se okrenuo nazad svom kompjutoru i počeo opet tipkati. “Da li radiš nešto zabavno danas?” “Ne,” odgovorila sam. “Vjerojatno ću obići svoje roditelje ili jednu od mojih prijateljica.” Morgan se zacerekao. “Ne znam kako ti to uspijeva.” “Što to?” “Biti stalno u pokretu,” odgovorio je. “Koliko sam te shvatio, ti si uvijek kod nekog od svojih prijatelja. Trebala bi ih ti ugostiti za promjenu, da oni dođu k tebi.” Trepnula sam. “Pretpostavljam da nikad nisam razmišljala o tome.” “Zar oni ne bi došli k tebi?” upitao je Morgan. “Čini se kao da sumnjaš.” “Ne, ne sumnjam. Samo... samo sam oduvijek ja odlazila k njima. Oni nisu dolazili k meni.” “Oh.” Čuvši to izlaganje, činilo se kao da su moja prijateljstva jednostrana, ali znala sam da nisu. “Međutim, zar dvoje tvojih prijatelja ne živi na gornjem katu?” Uzdahnula sam. “Da.” “Oni ti svrate, zar ne?” “Ne, ne baš.” “Oh.” To je bilo drugi put da je rekao “oh” u razmaku od trideset sekundi, te sam shvatila da me od tog razgovora počinje boljeti glava. “No, čudno je to s braćom tvog dečka. Mislio sam da oni svrate povremeno da te obiđu.” 263

Naš svet knjiga Moje se mrštenje produbilo. “Kako to misliš?” “Pa,” počeo je, “po onome koliko si mi rekla o njima... oni su super dečki i uvijek su jako povezani sa svojom obitelji.” “Da, jesu.” “Zašto te onda ne nazovu ili ne svrate da te vide?” U tom trenutku, veličina mog jezika se utrostručila. “Oni imaju poslove i bebe i-” “I nemaju vremena za tebe?” Zurila sam u Morgana dugi trenutak prije no što sam pogledala dolje u moj blok za crtanje koji mi je bio na krilu. Nisam znala što mu reći. Veliki dio mene je htio silom dokazati da to nije velika stvar, ali drugi dio mene je bio tužan što se zaista činilo da moji prijatelji nemaju vremena za mene. Kad god bi ih vidjela, ja sam bila ta koja je morala svratiti do njih kako bi ih vidjela; oni nikad nisu dolazili k meni. Nisam bila sigurna zašto nikad prije to nisam uvidjela, a nisam bila sigurna zašto je moj um iznenada bio pod tako jakim stresom zbog ovoga. “Sve što mi se dogodilo,” nastavio je Morgan slegnuvši ramenima. “Moj prijatelj je imao dijete s jednom ribom, i trebalo mi je oko godinu dana, ali konačno, shvatio sam da me izbacio iz svog života, polako, ali sigurno.” Odmah sam odmahnula glavom. “Ne poznaš moje prijatelje,” rekla sam s pouzdanjem. “Oni mi to ne bi učinili.” “I ja sam tako mislio,” promrmljao je, očito misleći na svog prijatelja i njihovo nekadašnje prijateljstvo. “Sigurna sam da će me nazvati i svratiti kad budu bili u prilici,” navaljivala sam. “Moji prijatelji zaista nemaju granice. Bronagh se može pojaviti u bilo koje vrijeme, a to bi bilo normalno.” “Nadam se,” rekao je Morgan. “Bilo bi loše za tebe da izgubiš prijatelje koji su ti, čini se, kao obitelj.” Nisam bila sigurna zašto, ali zbog Morganovih riječi sam osjećala mučninu. Logički, bila sam sigurna da se nemam zbog čega brinuti, ali glas koji me gnjavio u pozadini mog uma složio se s Morganom. Svaka od mojih prijateljica su me zvale ili mi slale poruke da vide kako sam, odnosno da li sam dobro, jer je nije bilo uobičajeno za mene da prođe ijedan dan bez da razgovaram s njima, posebno s Bronaghom. S tim na umu, birala sam njen broj. “Hej,” rekla sam kad se javila. “Što ima?” 264

Naš svet knjiga “Ništa,” odgovorila je. “Samo se odmaram s djevojkama. Što ti radiš?” Pogledala sam u Morgana koji je radio. “Samo uzimam stanku od posla i pomislila sam da te nazovem.” “Hoćeš li svratiti poslije?” Oklijevala sam. “Zašto ti ne bi došla do mog stana, skuhat ću večeru.” “Preumorna sam,” odgovorila je Bronagh. “Danas sam otišla na moj pregled i sve to čekanje u bolnici me iscrpilo. I Georgie ima ispade, također. Zar ne možeš jednostavno svratiti do mene? Mogla bi mi pomoći s njom.” Namrštila sam se. “Želiš da dođem k tebi da ti pomognem s Georgie?” “Naravno.” Smijuljila se Bronagh. “Ti si super strina Alannah.” Moje mrštenje se produbilo. “Da,” rekla sam. “Super strina Alannah.” Bronagh je zijevnula, glasno. “Dakle, da te pitam nešto,” rekla sam, namjestivši se na svom sjedalu. “Da li znaš što Damien radi s Kaneom?” Tišina. “Bronagh?” Pročistila je grlo. “Na što misliš?” Mogla sam čuti sumnju u njenom glasu, a zbog toga mi je pozlilo. “Damien je bio zauzet sinoć radeći nešto s Kaneom i nije se vratio da prenoći ovdje, ali mi neće reći što je radio. Mislila sam da ti znaš.” “Ne znam,” odgovorila je prebrzo da bi bila istina. “Nemam pojma.” Namrštila sam se. “U redu, Bee.” “Moram ići,” rekla je. Bilo je to prvi put ikad da sam se osjećala kao da me otpilila. “Razgovarat ćemo kasnije.” “Ok, hoćemo.” Presjekla sam se kad sam shvatila da je veza prekinuta, jer mi je Bronagh spustila slušalicu. Odmakla sam mobitel od uha i zurila u njega kao u nepoznati predmet. Nikad prije mi nije spustila slušalicu, tako me brzo otpilila, niti mi tako očito lagala, kao što je to upravo sad učinila. Moj um je radio prekovremeno, a kako bih se spriječila da stvorim problem, nazvala sam Aideen i Keelu, ali mi se nisu javile, kao ni Branna. Sve tri su mi spustile slušalicu; znala sam to jer je zvonilo, onda se iznenada prekinulo, kao da su pritisnule tipku za odbijanje poziva. Bronagh je rekla da je s njima, pa je bilo očito da su je čule kako razgovara sa mnom preko telefona.

265

Naš svet knjiga Sumnja se usadila u moj um dok sam mislila na moje prijateljice. Odmah, moj um se odvojio od mene i prisjećao se svih malih stvari koje su bile drugačije u vezi nas, dok se nisam počela osjećati kao da ne mogu disati. Bronagh je bila vatra, Branna je bila mirnoća, Keela je bila zabavna, Aideen je bila divlja, a ja? Ja nisam bila ništa. Nisam se uklapala s tim ženama. One su to znale, ja sam to znala, čak su i braća to znala, ali činilo se da nijednoj to nije smetalo. Međutim, meni je. Smetalo mi je što je uvijek postojao taj osjećaj u mojoj podsvijesti da sam ja ta koja tu ne pripada, kao da one sve znaju nešto što ja nisam znala. Svi zataškani razgovori koje sam morala trpjeti, svi zbunjujući odgovori koje sam primila kad bih nešto pitala u vezi prošlosti braće, naglo prekinute rečenice kad god bih ja ušla u prostoriju, do toga da su mi sada lagali kad bih postavila jednostavno pitanje. Moji 'prijatelji' i dečko su tajili nešto od mene; jedino je pitanje bilo... što?

266

Naš svet knjiga

“Mislim da ne bih trebao otići.” Pogledala sam u Morgana i pokušala usredotočiti moju pažnju na njega. “Dobro sam, Morgane.” “Nisi,” nježno se usprotivio. “Mogu vidjeti da nisi.” “U redu, danas nisam baš osobito dobro, ali to nije ništa što ne bih mogla podnijeti. Obećavam.” Oklijevao je. “Hoćeš li svratiti do svojih prijatelja?” “Vjerojatno.” “Hoćeš li razgovarati s njim o tome što te muči?” Bio je na meni red da oklijevam. “Nećeš, zar ne?” upitao je, naizgled šokiran. “Bez obzira koliko sumnjaš u njih, nećeš se suočiti s njima... zar ne?” “Suočiti se s njima u vezi čega?” Zbunjivao me je više nego što sam već bila zbunjena. Mislila sam da će mi odgovoriti na pitanje, ali Morgan se počeo smijati. Ne kao smijeh iz zabave, već kao manijakalni smijeh. Onakav kakav se nakupljao i nakupljao i nije mu se nazirao kraj. Morgan me, u tom trenutku, prestrašio.” “Tvoja smjena je završila,” rekla sam, podsjećajući ga da ode. “Ne želim te zadržavati više no što je potrebno.” “Ne zadržavaš me od ničega,” uvjeravao me. “Ti si razlog iz kojeg sam ovdje.” Njegov se glas malo promijenio, a riječi je izgovarao jasnije, zbog čega sam nabrala obrve. “Govoriš li o poslu?” “Ne, Alannah, ne govorim.” Shvaćanje mi je prošlo kralježnicom. “Zbunjena sam.” “Znam.” Kimnuo je Morgan. “Planirao sam držati te zbunjenom i u sumnji što je duže moguće, ali žalim te, anđele.” Anđele? “U redu, Morgane, to što govoriš nema nikakvog smisla.” Uzdahnuo je, dugo i duboko. “Ne mogu više izdržati ovo sranje.” 267

Naš svet knjiga Zurila sam u njega, podignutih obrva. “Morgane, o čemu to govoriš?” “Moje ime nije Morgan Allen, anđele.” Zurila sam u njega, onda sam se nasmijala. “Ha-ha, urnebesan si.” Odmahnula sam glavom. “Možemo li se vratiti poslu sada, ako već ne odlaziš?” “Rado ću se vratiti poslu, nakon što obavimo ovaj mali razgovor.” Podigla sam pogled sa svog bloka za crtanje. “Zašto pričaš s tim naglaskom?” upitala sam zbunjeno. “Ne shvaćam šalu, ako se šališ.” “Alannah,” rekao je, usne su mu se trzale. “Ti si dušica. Iskreno, dušo, prava dušica. Htio sam te iskoristiti da ga povrijedim, da povrijedim njih, ali jebiga, ti nemaš dovoljno hrabrosti koja je potrebna da se suprotstaviš tim lažljivim seronjama. Bez obzira što ja kažem da bi ti posumnjala u njih, ti se nećeš suočiti s njima, niti ih napustiti.” Ubrzano sam počela spremati moje potrepštine. “Nemam prokletog pojma o čemu govoriš. Nikakvog.” “Bit ću iskren prema tebi, anđele, jer netko u tvom životu bi trebao biti.” Zastala sam. “Što bi to trebalo značiti?” “To znači,” navaljivao je, “da ti svi tvoji prijatelji lažu, tvoj dečko ti laže, a čak ti je i tvoj stari lagao u jednom trenutku, u vezi svoje afere. Tvoja mama je krila svoj rak od tebe, ali samo dok ona i tvoj tata nisu odlučili kada će ti reći. A pošto sam je dio tvog života, trebala bi znati da sam ti i ja, također, lagao.” O čemu on to, dovraga, govori? Progutala sam. “Kako si znao da moja mama imala rak i da je moj tata imao aferu? Nikad ti nisam to rekla.” Morgan je slegnuo ramenima. “Hakirao sam ti mobitel.” “Ti... ti si hakirao moj mobitel?” “Da.” “Zašto?” “Da vidim da li uspijeva ono što radim.” Trepnula sam. “Morgan-” “Moje ime nije Morgan Allen.” Srce mi je nabijalo. “Ako nije Morgan Allen, onda koje je?” “Carter Miles.” 268

Naš svet knjiga “Carter Miles?” ponovila sam. “Aha.” Kimnuo je. “Ja sam iz New Yorka, ne Dublina, to je bila laž.” Namrštila sam se. “Zadao si mi zaista jaku glavobolju.” Morgan, odnosno Carter, se nasmijao. “Dušo, nismo još došli ni blizu glavobolji.” “U redu, Carter,” rekla sam, stavljajući ruke na moje kukove. “Ako si zaista onaj koji kažeš da jesi, zašto mi lažeš?” “Znao sam da ako ti kažem svoje pravo ime, to bi uključilo alarm kod braće.” “Braće?” “Da, kod Slatera.” Morala sam opet sjesti. “Kakve ovo ima veze s braćom Slater?” “Jebeno sve, anđele.” Podigla sam ruke do mog lica i protrljala oči. “U redu,” rekla sam pažljivo. “Samo mi reci zašto si ovdje i zašto si rekao da si me namjeravao držati zbunjenom.” “Slaterovi... tvoj dečko... oni nisu oni koji ti misliš da jesu.” “Što? I oni imaju lažna imena, također?” Morganove usne su se trznule, a ja sam odlučila tada da ću još uvijek misliti o njemu kao o Morganu, jer zvati ga drugim imenom, nije mi se činilo ispravnim. “Ne, pametnjakovićko.” Kad se zacerekao, osjetila sam da zbija neku ogromnu šalu sa mnom, ali onda sam se sjetila što je rekao o hakiranju mog mobitela i činjenice da je znao informacije o mojim roditeljima koje nisam podijelila s njim. To me je dovelo do ruba i učinilo me vrlo zabrinutom zbog Morgana i toga koliko mi je blizu. “Tko su onda oni?” “Ljudi s mračnom prošlosti,” odgovorio je Morgan. “Prošlost koju nisu podijelili s tobom.” Podigla sam obrve. “Ti, potpuni stranac, znaš za njihovu prošlost?” “Njima nisam stranac, anđele.” “Prestani me tako zvati,” ukorila sam ga. “I prijeđi na stvar u vezi svega ovoga.”

269

Naš svet knjiga “Poznavao sam Slatere još u New Yorku. Odrastao sam u istom naselju kao i oni.” Sjela sam, šokirana. “Jesi?” “Da.” Kimnuo je Morgan. “Jesam.” “Da li je naselje bilo, kao ulica, ili tako nešto?” “Ne, bilo je to naselje.” Slegnuo je ramenima. “Znaš skup zgrada okružen velikim zidom. “Damien je rekao da je odrastao u maloj zajednici.” Morgan je šmrknuo. “Naselje nije bilo malo, a nije bilo ni zajednica. Ljudi su dolazili i odlazili svakog dana, no samo određeni dio nas je to mjesto zvao domom.” “Više nemam osjećaj da se zezaš sa mnom.” “Dobro, zato što se ne zezam.” Mučnina se vrtložila u mom trbuhu dok sam shvaćala da osoba koja sjedi preko puta mene, osoba koju sam pustila u svoj dom, nije ona koja sam mislila da je. “Hoćeš li me povrijediti?” “Ne,” odgovorio je, i zvučao je iskreno. “Nikad te ne bih povrijedio. Nikad nikoga ne bih povrijedio.... nekoć davno vjerojatno i bih, ali sada ne.” “Na koga si onda mislio kad si rekao da si me htio iskoristiti da povrijediš njih?” “Na braću,” odgovorio je Morgan. “Htio sam te iskoristiti da ih sredim, ali ne fizički.” Srce mi je nabijalo u grudima dok me strah svladao. “Mentalno?” “Pogodak.” “Ali... zašto?” “Zato što su pobili moju obitelj.” Usne su mi se razdvojile, a dah me ostavio u napetom kašlju. “Št-što?” “Kao što sam rekao, anđele, ti ne poznaš Slaterove kao što misliš da ih poznaš.” Progutala sam gorčinu koja mi se podigla u grlu. “Onda mi reci što ne znam.” 270

Naš svet knjiga Morgan se nasmiješio, te se naslonio na svoju stolicu. “Sjedi udobno i opusti se, anđele. Jer će sranje upravo postati stvarno.”

271

Naš svet knjiga

“Počet ću od početka,” rekao je Morgan, spojivši ruke iza glave. “Samo kako bih te upoznao s pozadinom priče.” Nisam mu odgovorila; samo sam čekala. “Koliko znaš o mafiji?” Srce mi je skoro eksplodiralo. “Molim?” “Mafija,” ponovio je Morgan. “Koliko znaš o tom krugu ljudi?” “Apsolutno ništa.” Morgan se smijuljio. “Tako sam i mislio.” “Kakve veze ima mafija s -” “Naselje u kojem sam odrastao, u kojem su braća odrasla, je bila mafijaška baza, takoreći.” Usta su mi se osušila. “Šef u naselju, moj ujak Marco, je radio s mafijom s vremena na vrijeme, također i s raznim kartelima drogom. Gdje god je posao bio dobar i gdje se mogao zaraditi novac, moj ujak je bio umiješan u to.” Njegov ujak je meni zvučao apsolutno zastrašujući. “Vodili smo sve od droge, oružja, podzemnih borbi, do prostitucije,” nastavio je Morgan. “To su bile stvari u koje su braća Slater bili izravno umiješani.” Podigla sam ruku i pokrila svoja usta. “Ne vjerujem ti.” “Da,” kimnuo je Morgan. “Vjeruješ.” “Mogao bi lagati!” “Ali, ne lažem i ti znaš da ne lažem,” odgovorio je. “To je razlog zašto si ti u neznanju o cijeloj toj sjebanoj obitelji. Oni ne žele da ti znaš za njihovu prošlost jer nemaju povjerenja u tebe da ti odaju informaciju koja ih može smjestiti u zatvor.” “Začepi!” “Sve druge žene znaju,” navaljivao je Morgan. “Bronagh, Aideen, Branna i Keela. Sve su bile izravno uključene u prošlost braće. Sve osim tebe... tj. do sada.”

272

Naš svet knjiga Pokrila sam lice rukama i počela se ljuljati naprijed i nazad, pokušavajući se smiriti. “Morgane, poslušaj se. Da li to tebi zvuči kao stvaran život.” “Tebi ne, zato što nisi rođena i odrasla u tome, ali to je meni jedini život kakvog poznajem i mrzim ga.” Spustila sam ruke, ali nisam mogla spriječiti da ne drhte. “Mrziš ga?” “Više od ičega.” Kimnuo je Morgan. “Jednom kad napustim zemlju, idem kući početi iznova. Nema više droge, oružja... nema više ničega nezakonitog. Želim normalan život i imat ću ga, makar me to ubilo.” Nisam znala što reći, pa sam ostala tiha. “Odrastajući-” uzdahnuo je tada “-puno sam se družio s blizancima, ali većinom sam se držao po strani. Moj stariji brat, Trent, volio je taj životni stil, drogu, nasilje, žene. On je gutao ta sranja, te je ciljao na to da jednog dana preuzme Marcovo mjesto, pošto naš ujak nije imao vlastite djece.” Morganove oči su potamnile. “Ali nikad nije dobio šansu jer su tvoji predragi Slateri ubili njega i mog ujaka.” “Nemoguće,” naglasila sam. “Ti muškarci... oni ne bi nikome oduzeli život.” Morgan se u silu nasmijao. “Kane je ubio više od nekoliko ljudi, anđele. Zar si mislila da je svoje ožiljke dobio na nekom običnom poslu?” Donja usna mi je zadrhtala. “Prestani.” “Zar ne želiš znati istinu?” Jesam. Bože, pomozi mi, ali željela sam. “Da,” tiho sam odgovorila. “Gle.” Namrštio se Morgan. “Ne želim te povrijediti, pa ću sažeti sve što trebaš znati, umjesto da od toga napravim cijelu priču, u redu?” Mogla sam samo kimnuti glavom kao odgovor. “Znam da ti je Damien rekao da su mu roditelji poginuli u automobilskoj nesreći, ali nisu. Moj ujak ih je oboje ubio, jer su bili izdajnici u našoj organizaciji. Od sve braće, Damien je njihovu smrt najteže primio. Trent je bio seronja koji je volio udarati ljude dok su na zemlji, pa je rekao Damienu neko sjebano sranje o tome kako su njegovi roditelji zaslužili svoju sudbinu, te je došlo do tučnjave.” Uhvatila sam se za naslone za ruke na stolici na kojoj sam sjedila. 273

Naš svet knjiga “Trent je imao pištolj koji je ukrao od našeg ujaka, ali je prelazio iz ruke u ruku i završio u Damienovoj. Upucao je Trenta, te dugo vremena, Slaterovi su mislili da je Damien ubio mog brata. Moj ujak, koji je bio perverzan kučkin sin, odlučio je držati to što je Trent živ u tajnosti od braće, zato što su mu oni ponudili otplatiti dug života koji je Damien učinio, pošto bi kazna bila Damienov život za Trentov.” Stisnula sam se u stolici. “Svaki od braće su imali svoj set vještina koje je moj ujak unovčio. Dominic je postao njegov borac šampion u podzemlju, kad mu je bilo samo petnaest godina. Ryder je postao njegova mula za prijevoz droge i oružja, Kane je postao snagator, a Alec je postao prostitutka. Nekoliko godina, puno su radili i radili. Otplatili su dug života i više od toga, kad su odlučili da žele izaći iz toga. Došli su ovamo obaviti posljednji posao, svidjelo im se ovdje i odlučili su se tu skrasiti.” Oduvijek sam se pitala što je braću dovelo u Irsku, a sad kad sam znala, dala bih sve na svijetu da opet budem u neznanju. “Sada, ovi ljudi su mom ujaku zaradili puno novca, pa kad su oni odlučili da su oni završili s radom za njega, možeš zamisliti koliko je bio nezadovoljan. Došao je u Irsku kako bi... nagovorio braću da ostanu uz njega. Tu ti upadaš u priču.” Problijedjela sam. “Ja?” “Da, Alannah, ti.” “Ja nikad nisam bila umiješana u-” “Bila si u nesvijesti cijelo vrijeme, pa se ne bi mogla sjećati.” Raširila sam oči. “Što?” “Došao sam u Irsku s mojim bratom, ujakom i nekoliko naših ljudi, ali povrjeđivanje ljudi nije moj način. Mrzio sam to sranje, da budem iskren. Gledao sam sve iz sjene u Tami, a nakon što je moj ujak imao Damiena, Bronaghu i tebe na milosti i nemilosti, otišao sam iz kluba. Bila je to prokleto dobra stvar da jesam jer je moj brat te noći umro od ruke Slatera, a da sam ostao, i ja bih, također.” “Čekaj,” rekla sam, odmahujući glavom. “Kako možeš biti siguran da sam ja bila tamo?” “Zato što sam bio s Trentom kad si izašla iz noćnog kluba i sjela na ivičnjak,” odgovorio je Morgan. “Rečeno nam je da te uhvatimo kao zalog u slučaju da Damien i Bronagh ne budu dovoljni da nagovorimo braću da zadrže svoje poslove, a onda si ti jednostavno išetala iz kluba kao poklon 274

Naš svet knjiga zamotan za nas. Bilo je prelako. Trent te udario u zatiljak i bum, ugasila si se kao svijetlo.” Podigla sam ruku i protrljala svoj zatiljak prstima. “Sjećam se,” nježno sam rekla. “Mislila sam da sam se samo onesvijestila od pića.” “Ne, sve je bilo namješteno,” odgovorio je Morgan. “No, spriječio sam Trenta da te siluje.” Zagrcnula sam se zrakom. “Što?” “Moj brat je bio bolestan i perverzan, Alannah.” Morala sam duboko disati. “Nikad te nije ni dotakao,” nastavljao je Morgan. “Odnio sam te u klub, onda sam otišao kad je Trent otišao po Bronaghu u jednu od stražnjih soba.” “O, moj Bože,” rekla sam, omatajući ruke oko svog struka. “O, moj Bože.” “Nastavljam dalje jer još nisam završio,” rekao je Morgan. Nisam bila sigurna da li mogu podnijeti još slušati. “Nekoliko godina je prošlo od tada,” nastavio je Morgan. “Cijelo sam vrijeme bio ovdje i osluškivao, čim sam saznao da je Alec razvio povezanost s Brandyem Daleyem. Nisam se čak niti ponovo povezao s mojim ujakom, iako je još uvijek bio živ. Kod kuće se sve počelo brzo raspadati, zahvaljujući umiješanosti Brandya Daleya, a federalci su počeli njuškati okolo, pa sam znao da će me Marco natjerati da učinim nešto što će dovesti do moje smrti.” Cijelo mi se tijelo treslo. “Alec je ubio mog ujaka,” rekao je Morgan, uništavajući me. “Priča se prenosi u Daleyevom krugu, a pošto poznam nekoliko njegovih ljudi, dobio sam tu informaciju. Tako sam saznao da se Big Phil pojavio nekoliko godina kasnije, s namjerom da se osveti Kaneu što mu je ubio sina, te ostalima jer su ubili Marca i Trenta.” “Što?” upitala sam, dok mi je glas pucao. “Što, dovraga?” “Ako budem zastajao da objasnim svaki detalj, glava će ti eksplodirati, anđele.” “Prestani me tako zvati.” Morgan me ignorirao. “Znaš onaj požar u školi u kojem je bila tvoja prijateljica Aideen? Big Phil ga je podmetnuo pokušavajući je ubiti. Nije uspio i pobjegao je. Ali se domogao Branne i dobro je izranjavao, sudeći po izvještajima u vijestima. Big Phil je bio čovjek kojem je Kane odgovarao tijekom vremena kad je radio za mog ujaka, a kad Kane nije radio što mu je 275

Naš svet knjiga rečeno, zadali su mu ožiljke. Kane je ubio sina Big Phila jer je napao dijete, a čovjek je bio pakleno nastrojen na osvetu. Nikad je nije dobio... umro je; Kane ga je ubio.” Osjećala sam se kao da će mi pozliti. “Bit će ti drago znati da tu sva ubojstva završavaju.” Suze koje su mi navrle na oči, kanule su i poprskale mi obraze kad sam trepnula. “Ryder je neko vrijeme bio umiješan s federalcima, iako nemam pojma zbog čega, ali sad su odbili od njega, te koliko mogu odrediti, život je normalan koliko može biti za Slatere. Naravno, ne znajući da sam ja u tvom životu.” “Nisam te nikada trebala zaposliti.” “Drago mi je da jesi,” rekao je Morgan šmrknuvši. “Sistem ti je bio grozan. Sve sam sredio za tebe i ti to znaš.” “Začepi.” Šmrcnula sam. “Samo prestani govoriti.” “Nećeš moći probaviti sve ove informacije, Alannah, ne kad još uvijek ne vjeruješ da je to istina.” Usredotočila sam moj zamagljeni vid na Morganovo lice. “Kako znaš da sumnjam u tebe?” “Zato što ti to mogu vidjeti na licu svaki put kad sam ti rekao da je Slater učinio nešto užasno,” nježno je odgovorio. “Ljudi koje ti poznaješ nisu sposobni za ono što sam ti opisao, ali u tome i je cijela poanta. Ti ne znaš tko su oni, a oni ti nikada neće reći, pa sam ja morao.” “Moram ih vidjeti,” rekla sam. “Razgovarati s njima.” “Slobodno ih nazovi,” poticao me Morgan. “Pozovi ih da dođu.” Oklijevala sam. “Hajde,” požurivao me. “Želim vidjeti njihova lica kad shvate da su te izgubili.” Drhtavom rukom, birala sam Damienov broj i molila se da se javi. “Hej, dušo,” odgovorio je na četvrto zvono. “Upravo sam vidio tvoje poruke. Na poslu sam.” “Da-damien?” Sve je utihnulo. “Alannah?” “Trebam tebe i svu tvoju braću da dođete u moj stan, odmah.” “Što nije u redu?” “Poznaješ li Cartera Milesa?” Tišina. 276

Naš svet knjiga “Damiene?” “Gdje si čula to ime?” “Od njega,” odgovorila sam, gledajući Morgana ravno u oči. “Sjedi upravo ispred mene, te mi je rekao svakakve laži o tebi i tvojoj braći.” “Zaključaj se u svoju spavaću sobu,” zahtijevao je Damien dok su se mogli čuti ubrzani pokreti. “Makni se od njega, odmah.” “Neće me povrijediti. Tako je rekao.” “Alannah, slušaj me. Makni se od njega. Odmah. Ti ne poznaješ tog tipa.” “Ali, poznajem.” Namrštila sam se, ili sam bar mislila da jesam jednom. “Radi za mene posljednjih par tjedana.”

277

Naš svet knjiga

“Pij svoj čaj.” “Pozlit će mi, Morgane.” Cerekao se. “Zašto me ne želiš zvati Carter?” “Zato što te znam samo kao Morgana.” “Pošteno.” Pogledala sam prema vratima moje dnevne sobe, čekajući da Damien i njegova braća upadnu unutra u svakom trenutku. Nazvala sam ih prije petnaest minuta i znala sam da će uskoro stići. Morgan je to također znao, zato nas je premjestio u dnevni boravak, kako bi mogli sjesti i opustiti se. Njegove riječi, ne moje. Ukočila sam se kad je stavio ruku oko mog ramena. “Neću te povrijediti.” Ostala sam napeta. “Nadam se da lažeš u vezi svega.” “Vjeruj mi, anđele,” šmrknuo je. “Volio bih da lažem.” Vrisnula sam kad je glasan povik odjeknuo u mom hodniku, a iz nekog razloga, pomislila sam na Barbaru, iako sam znala da je ona na sigurnom. Stavila sam je u njenu kutiju i u moju spavaću sobu, čim je Morgan rekao da moramo izaći iz mog ureda jer su braća na putu ovamo. Ostala sam mirna kao kip kad su se vrata dnevnog boravka naglo otvorila, a Damien uletio kroz vrata u sobu, svaki od njegove braće je ulazio iza njega. Stisnula sam se pod njihovim pogledom, jer ih nikad prije nisam vidjela da izgledaju tako bijesni. “Vidi što je mačka dovukla.” “Carter,” Damien je sve siktao. “Ako si je povrijedio-” “Nisam je povrijedio. Neću je povrijediti... nikad je neću povrijediti,” Morgan je rekao zagunđavši. “Nikad neću povrijediti nikoga od vas, ne fizički. Nikad to ne bih mogao učiniti drugom ljudskom biću. Nikad ne bih mogao oduzeti život nekome... ali vas petorica... pobili ste moju obitelj, pa sam morao učiniti nešto da vam se osvetim.” “Tvoja obitelj je ubila naše roditelje,” prasnuo je Alec. “Tvoja obitelj je uzela živote svima nama. Tvoja obitelj je nanijela samo bol ženama koje volimo, a sada tvoja jebena obitelj je dotakla jednu od najčednijih žena koju sam ikad upoznao. Jebi se i neka se jebe tvoja zla obitelj.” 278

Naš svet knjiga “O, moj Bože,” prišaptala sam, užasnuta. “O, moj Bože.” Alec... njegove oči... nikad ga nisam vidjela da gleda u nekoga s toliko patnje i mržnje. “U redu je,” rekao je Morgan, rukom mi stisnuvši rame. “Dobro je da ih vidiš onakvima kakvi oni zaista jesu.” Alec je skrenuo pogledom s Morgana na mene, a kad je vidio koliko ga se bojim u tom trenutku, problijedio je. “Lana,” rekao je nježno. “Ne dopusti da ti ovaj tip uđe u glavu. Ti me poznaješ.” “No, da li te doista poznaje?” upitao je Morgan. “Činila se prilično iznenađena kad sam joj rekao sve o vašem odgoju, kako ste svi imali posebne poslove jer je Damien ubio Trenta, ali ne zapravo, tj. ne do nekoliko godina kasnije. Ona zna da je Alec ubio Marca i da je Kane ubio Big Phila. Bila je jako iznenađena; mislim, pogledajte je. Jadnica je još uvijek u šoku.” Nico je koraknuo naprijed, njegove oči su bile prikovane na Morgana. “Zašto ovo radiš?” “Jednostavno,” odgovorio je Morgan. “Htio sam vas sve povrijediti, ako mogu, za ono što ste učinili. Nešto što će biti trajno, a kad sam gledao iz sjene i vidio kako se ponašate prema Alannahi... pa, pomislio sam u čemu bi bilo zlo da je okrenem protiv svih vas.” Damien nije ni trepnuo dok je Morgan govorio. “Znam da je svi volite, na svoje različite načine, naravno,” nastavio je Morgan. “Ona je dragulj u vašem malom društvu. Ona nije glasna kučka dugačkog jezika kao Bronagh, seronja kao Keela, niti dosadna kuja kao što su Aideen i Branna. Gledao sam vas sve zajedno, te niti jedna od vaših žena nije privlačna, osim po izgledu. Nijedna osim Alannahe, ona je praktički anđeo, i znao sam da ću se moći uvući u njen slatki mali um. Jedva da sam se morao potruditi; dočekala me raširenih ruku.” Damien je koraknuo prema Morganu, ali kad sam usisala dah, ostao je miran. “Očekivao sam da ću vas vidjeti dok sam radio u njenom uredu s vremena na vrijeme, ali bio sam začuđen kad niti jedan od vas nije došao da me odmjeri. Niti jedan jedini. Niti jedan od vas nije svratio niti je nazvao. Mogao sam je ubiti stotinu puta, a niti jedan od vas ne bi znao da sam to bio ja. Vi ste usrani prijatelji.” Pogledala sam dolje u svoje ruke dok sam ispreplela prste.

279

Naš svet knjiga “Rekao sam ti, anđele,” rekao mi je Morgan nježno. “Ti si za njih potrošna roba. Njima nije stalo do tebe, zapravo ne.” “Carter,” Nico je skoro zarežao. “Prestani je zbunjivati.” Morgan je šmrknuo, ali je prestao govoriti. “Što sada?” Ryder je zahtijevao. “Samo si htio izvjetriti prljavi veš i to je to?” “Da, to je to.” “Onda ćeš otići?” Ovo pitanje je došlo od Damiena. “Zašto bih ostao?” upitao me Morgan podignutih obrva. “Učinio sam ono što sam namjeravao učiniti. Povrijedio sam vas sve tako što sam ušao u glavu ovog anđela. Ona zna sve male prljave tajne koje treba znati o vama. Ona zna da joj nijedan od vas nije dovoljno vjerovao da joj kaže bilo što, iako ste imali godine i svaku jebenu priliku da to učinite. Ona me neće zaboraviti tako skoro, niti ono u vezi čega sam joj otvorio oči. Niti jedan od vas neće. Čak i ako vam oprosti, znat će sve i kako ste je tretirali kao stranca. To mi je dovoljno.” “A ako ne izađeš iz ovog stana,” zarežao je Kane. “Hoće li ti to biti dovoljno?” “Nećeš me ubiti.” Nasmiješio se Morgan, potpuno miran. “Nisam nikome skinuo niti dlaku s glave, a nisam to ni namjeravao. Možda izgledaš kao čudovište, Kane, ali nisi čudovište kakvim te Big Phil trenirao da postaneš... bar mislim da nisi.” “On nije čudovište,” ubacio se Alec, “ali ja jesam. Ja sam taj koji je oduzeo život Marcu, ne on.” Čuvši kako Alec priznaje da je nekoga ubio, slomilo me. “Ali to je bilo opravdano, zar ne?” nacerio se Morgan. “Bio si užasno zlostavljan, jer te prodavao ljudima za kutiju cigareta. Mislim da bi svatko rekao da je to što si učinio bilo i te kako opravdano.” “Začepi, dovraga!” prasnuo je Nico. Morgan se smijuljio. “Nisam baš previše siguran za tebe, Nico. Gledao sam tvoje borbe tijekom godina, te neko vrijeme, mogao sam se zakleti da si uživao povrjeđivati druge ljude.” “Varaš se,” ubacio se Damien. “Nikad nije povrijedio niti jednog od tih boraca više no što je morao... Nikad se ni sa kim ne bi borio da nije bilo Marca. Niti jedan od moje braće ne bi napravili ništa od svih tih stvari koje su morali raditi, da nije bilo njega.” 280

Naš svet knjiga “Mislim da si djelomično i ti kriv,” rekao je Morgan. “Zar ne misliš? Mislim, nisi ubio Trenta, ali si mislio da jesi. Pokušao si... Inače ne bi povukao okidač. A sve zbog cure koju si napumpao.” Moj se svijet rušio oko mene. Smrzla sam se. “Što?” Morgan se usredotočio na mene. “To je jedna stvar koju sam ti zaboravio spomenuti. Damien je napumpao svoju curu kad je bio klinac.” Zvučao je kao da uživa što mi govori nešto što me boli da čujem. “Mislila sam da si mi prijatelj, Morgan.” “Jesam,” naglasio je. “Otvorio sam ti oči u vezi onoga kakva su braća zapravo.” “Kako zvuči nisu ništa od toga učinili svojom voljom.” “Slažem se, većim dijelom,” rekao je Morgan. “Osim što ti nikad nisu rekli za svoju prošlost jer ti ne vjeruju, anđele. Nikad nisu i nikad neće. Zar to ne vidiš?” Podigla sam ruke do glave koja mi je pulsirala. “Začepi, dovraga!” prasnuo je Damien, njegov glas je zvučao ubojito. “Prestani igrati jebene umne igre s njom.” “Umne igre?” ponovio Morgan. “Govorim joj istinu, što je najmanje što mogu učiniti s obzirom da joj vi seronje to nikad ne bi rekli.” Bilo mi je tako zlo da sam prekrižila ruke na trbuhu. “Dušo,” rekao je Damien, njegov fokus je bio na meni, a glas mu se smekšao. “Ti me znaš. Znaš moju obitelj.” “Znam li?” ponovila sam, gledajući u pod. “Znam li zaista, Damiene? Zato što sam upravo saznala stvari o vašim životima, o mom životu, o kojima nisam imala pojma.” “Moraš nam vjerovati kad ti kažemo da je to zbog tvoje vlastite sigurnosti, Alannah.” To je Alec govorio, ali nisam reagirala. I dalje sam gledala u pod. “Moje sigurnosti?” ponovila sam podrugljivo. “Zato što sam ja jadna, bespomoćna Alannah koja ne može donositi odluke i sama se braniti, zar ne?” “Ne!” odgovorila su braća u isti glas. Ignorirala sam ih. “Zlo mi je,” rekla sam, donja mi je usna drhtala. “Osjećam se kao da je sve bila jedna ogromna laž. Ne poznam niti jednoga od vas.” “Lana-” 281

Naš svet knjiga “Alannah,” prekinula sam Damiena izderavši se. “Prestani me tako zvati. Više ti nije dozvoljeno tako me zvati. Niti jednome od vas.” “Pipni je Carteru i slomit ću ti ruku.” To je rekao Kane, a ton njegovog glasa me prestravio. “Želim da svi odete.” “Ne!” prasnuo je Damien nakon što sam progovorila. “Moramo razgovarati o ovome.” “Sada moramo razgovarati?” ponovila sam, gledajući u njegove sive oči, dok sam se trudila ignorirati oluju u njima. “Sada mi želiš reći o ovom neredu, a imao si godine. Doslovno jebene godine da mi kažeš o sebi nešto u što sam izravno uključena?” Tišina. “Osjećam se kao budala!” Viknula sam, glas mi je pukao. “Osjećam se kao jebeni idiot. Da li ste mi se svi smijali iza leđa što nisam imala pojma o ničemu? Jeste li se smijali zato što ste znali da vas sve volim, a nikad vam nije bilo ni najmanje stalo do mene? Da li ste se svi zabavljali zbog toga?” “Ti si moja sestra,” rekao je Ryder, oči su mu bile pune tuge. “Gledala si kako moji sinovi dolaze na ovaj svijet. Misliš li da bih to dozvolio da te ne volim?” Skrenula sam pogled s njegovih očiju punih izazova, nesposobna da sastavim smislen odgovor. “Ne diraj me,” rekla sam kad je Damien pokušao hodati prema meni. “Da se više nikad nisi usudio dotaći me.” “A to mi, prijatelji moji, zvuči kao dobro obavljen posao. Shvatit ću to kao moj znak za odlazak.” Morgan je ustao, ali nitko od braće se nije ni pomakao. “Ako ćete me ubiti,” rekao je Morgan, niti trunke straha u njegovom tonu. “Učinite to ili me pustite da ostavim ovaj život i vas petoricu u mojoj prošlosti jer sam jebeno završio s ovim sranjem. Osvetio sam svog ujaka i brata na svoj način. Miran sam, a oni su mrtvi zbog života kakav su izabrali.” Još uvijek se nitko nije micao. “Molim vas,” rekla sam, grlo mi se stisnulo od emocija. “Molim vas, samo ga pustite da ode. Želim da ode i da se više nikad ne vrati.” “Upravo ću to i učiniti, anđele.” Usredotočila sam se na braću, te su jedan po jedan, iako se činilo kao da im to uzrokuje veliku uzrujanost, koraknuli u stranu i dopustili Morganu da

282

Naš svet knjiga prođe pokraj njih. Ustala sam i slijedila ga, samo da bih bila zaustavljena kad je ruka primila moje rame. “Ne,” rekao je Damien. “Mi ćemo se pobrinuti da on ode odavde, da napusti zemlju. Ti sjedni.” Dotakla sam njegovu ruku svojom i maknula je s moje ruke. “Bar jednom,” rekla sam, ne mogavši ga pogledati u oči, “vjeruj mi u vezi nečega. Moram razgovarati s njim prije no što zauvijek ode. Kad sam izašla za Morganom, nitko me ovaj put nije zaustavio. Našla sam ga kako stoji ispred dizala s rukama u džepovima. “Rekao si da su smrti Marca i Trenta bile opravdane.” Morgan me pogledao i kimnuo dok sam išla prema njemu. “Jesu. Oni su činili grozne stvari braći.” “Zašto si onda učinio sve ovo?” zahtijevala sam. “Zašto bi htio povrijediti ljude koji su ovaj svijet oslobodili od dva zla?” “Zato što-” uzdahnuo je Morgan “-ta dva zla su bila jedina obitelj koju sam imao, te nisam mogao jednostavno ništa ne učiniti. Bio sam odgojen da budem odan svojoj obitelji, da ih štitim najbolje što mogu. Da ništa nisam napravio, ne bih mogao ostaviti moju prošlost u prošlosti.” “Znači to je zaista to?” upitala sam. “Samo im želiš ući u glave kao što si ušao u moju?” Morgan je kimnuo. “Nikad nisam namjeravao fizički nauditi nekome. Ja nisam kao moj brat i ujak. Nekad sam mislio da jesam, ali nisam. Ovo sve mi je dokazalo, samo želim imati normalan život, ne želim biti zao kao što su oni bili.” “S moje točke gledišta, ne vidim neku veliku razliku.” “Sviđaš mi se, znaš?” tužno se osmjehnuo Morgan. “Osjećam kajanje zato što sam te upetljao u sve ovo, ako ti je to ikakva utjeha.” “Nije,” uzviknula sam. “Sve si uništio.” Morgan se namrštio. “Ti si draga i jako si talentirana, ali tratiš se time što si se spetljala sa Slaterovima. Oni su slomljeni... oštećena roba, koja je prošla kroz pakao i ne može se popraviti. Presjeci svoje veze s njima prije no što i tebe, također, unište. Nitko te neće kriviti što pokušavaš zaštiti sebe, Alannah.” “Griješiš u vezi njih, u vezi ljudi koje poznajem,” rekla sam, stojeći uzdignute glave. “Oni su dobri ljudi i ja ih volim, sve njih. Griješili su, te iako sam povrijeđena i ljuta na njih, neću dopustiti da ih itko povrijedi. Oni su moja obitelj, čak iako ja nisam njihova. Morgan, Carter, koje god da ti je 283

Naš svet knjiga jebeno ime, ako ih ikad više pokušaš povrijediti na bilo koji način... ja ću te ubiti.” Morgan mi se nasmiješio, a to je bio vrlo depresivan osmijeh. “Tko bi rekao?” rekao je nakrivivši glavu. “Možda je ipak prekasno za tebe... Čini se da je anđeo, kakav sam mislio da jesi, pao.” “Nikad nisam ni bila anđeo... ti me ne poznaš tako dobro kao što misliš.” “Možda si u pravu.” Kimnuo je složivši se. “Zbogom, anđele. Nikad me više nećeš vidjeti niti čuti. završio sam ono što sam došao učiniti. Idem kući započeti novo poglavlje mog života. Nadam se da ćeš pronaći sreću u slijedećem poglavlju svog, jer ti to jebeno zaslužuješ.” Morganove oči su putovale gore i dolje po mom tijelu, a kad su pogledale moje lice, namignuo mi je, njegove jarke oči su sjale. Okrenuo se i tada ušao u otvoreno dizalo, bez riječi, bez pogleda nazad u mom smjeru, te mi je samo jedna misao prošla umom kad su se vrata zatvorila. Zbogom.

284

Naš svet knjiga

Kad sam ponovo ušla u moj stan, otišla sam ravno u kuhinju i pristavila čajnik. Nisam htjela čaj, ali to je bila instinktivna stvar koju sam činila kad sam bila pod stresom. Šalica čaja bi obično sve riješila, ali ne i ovo. Ništa nije moglo riješiti moje novo saznanje. “Alannah?” Uhvatila sam rub šanka i jako zažmirila. “Moraš otići, Damiene. “Neću,” rekao je odlučno. “Neću dozvoliti da ti on puni glavu s-” “S lažima?” dovršila sam, okrećući se licem prema njemu. “Molim te, reci mi da su to sve bile laži.” Damien je održavao kontakt očima sa mnom, ali sad sam vidjela istinu u njima. Morgan nije lagao o stvarima koje mi je rekao, iako bih jako voljela da je. “Ne možemo se oporaviti od ovoga,” rekla sam, odmahujući glavom. “Ne mogu čak niti više biti prijateljica s djevojkama, ne nakon ovoga. Ne nakon svega što ste mi vi svi tajili.” “Alannah,” rekao je Damien, glas mu je drhtao. “Molim te. Nemoj me ostaviti.” “Kakav izbor imam?” zahtijevala sam. “Ti i tvoja braća ste ubili ljude, Damiene. Ubili!” “No, nije bilo tako.” Podigao je glas. “Ti ne razumiješ naš život, Alannah.” “Kako bih i mogla kad mi nitko od vas nije ništa rekao o njemu,” eksplodirala sam dok su mi suze tekle iz očiju. “Kako možeš očekivati da ću čak i pokušati shvatiti ovo kad jutros ništa od ovoga nije postojalo ni kao mogućnost u mom umu! To nije bilo moguće čak niti u mojim noćnim morama!” Damien nije ništa rekao; samo me gledao, njegov bolni izraz me raspolovio na dva dijela. “Kriste, Damiene,” pritisnula sam dlan na moju glavu. “Kako ovo može biti stvarno? Kako ste svi vi mogli biti umiješani u nešto tako... tako užasno? Nadam se da imam noćnu moru, jer ovo je previše. Ne mogu to podnijeti... ne mogu.” “Alannah, preklinjem te-” 285

Naš svet knjiga “Ja tebe preklinjem da odeš,” prekinula sam ga. “Damiene, vrištat ću i plakati i zato moram biti sama.” “Ne mogu otići,” rekao je, glas mu je bio bespomoćan. “Ti si moja pjegica. Moj svijet.” “Kad sam se jutros probudila moj svijet je počinjao i završavao s tobom, ali sada? Osjećam se kao da je čovjek kojeg sam poznavala mrtav.” Damien se trznuo unazad kao da sam ga ošamarila, ali prije no što je mogao odgovoriti, sklopila sam oči dok su se glasovi i glasni koraci približavali mom stanu. “Alannah?” viknula je Bronagh. “O, Bože. Da li je ona dobro, Dominic?” “Dobro je,” odgovorio je Nico. “Ne, zapravo nije. Ona... ne želi vidjeti nikoga od nas.” “Što?” upitala je Keela. “Zašto?” “Ona zna sve o svemu.” Odgovorio je Alec. “Našoj prošlosti, što se dogodilo one noći kad je bila povrijeđena u Tami. Sve.” “O, Bože,” povikala je Bronagh. “Moram je vidjeti.” Odgurnula sam se od šanka, prošla pokraj Damiena, te ušla u hodnik. “Ono što ti moraš učiniti je otići, Bronagh.” Moja nekadašnja prijateljica se okrenula u mom smjeru, a kad je pokušala potrčati prema meni, koraknula sam unazad i odmahnula glavom. Bol se pokazala na Bronaghinom licu, ali sam odbila osjećati krivnju što sam je povrijedila svojim odbijanjem. Njene tajne su mene puno gore povrijedile. “Idite kući svojoj djeci, svi vi.” Branna nije bila s djevojkama, što me nije iznenadilo, pošto se morala brinuti za dva novorođenčeta. “Aideenina braća ih čuvaju, a Branna je s blizancima,” rekla je Keela dok je uhvatila Alecovu ruku. “Mi smo tu za tebe.” Ne, nisu bile; bile su tu za sebe. “Dopusti da ti objasnimo,” preklinjala je Bronagh. “Molim te, samo dopusti da ti objasnimo.” “Prekasno je za to.” “Nije,” rekao je čvrsto Ryder. “Čula si kako ti Morgan govori činjenice; sada nam dopusti da ti mi kažemo razloge koji stoje iza njih.” “Postoji li dovoljno dobar razlog da se ubijaju ljudi?” “Da,” odgovorili su svi u isti glas. Podigla sam ruke do lica.

286

Naš svet knjiga “Ne mogu više slušati,” priznala sam. “Moja glava... jednostavno ne mogu.” “Alannah, molim te.” To je bila Aideen. “Imaš puno jebene petlje, Aideen.” Nitko nije progovorio dok sam spustila ruke i bijesno gledala u nju. “Natjerala si me da se osjećam kao jebeno govno što ti nisam rekla za Dantea. Govorila si mi ona sranja o tome kako smo bliske i da si povrijeđena što sam ti to tajila dok si ti cijelo vrijeme znala nešto o mom životu prije no što sam ja to saznala.” Aideen je imala suze u očima. “Jako mi je žao, Alannah.” Udarcem sam maknula njene ruke kad je posegla za mnom. Uzdahnula je, povukla ruke na svoja prsa, te zurila u mene šokiranim pogledom. Pogledala sam po hodniku u sva lica ljudi za koje sam mislila da su mi prijatelji. Moja obitelj. “Nitko od vas mi nije prijatelj.” Usredotočila sam se na Bronaghu. “A ti si mi slomila srce.” Suze su se slile niz njene obraze. “Ne razumiješ,” zaplakala je. “Ne razumiješ kako ono što se dogodilo može pomutiti ti sve u glavi. Ono što se dogodilo... još uvijek imam noćne more o tome ponekad. Keela je puno patila nakon onoga što se njoj dogodilo, a Aideen i Branna su skoro umrle, pa mogu samo zamisliti što njima prolazi kroz um. Htjele smo te zaštititi od svega toga.” “To nije odluka koju ste vi trebali donijeti!” derala sam se. “Na nikome od vas nije bila odluka o tome da mi trebate tajiti to što se dogodilo.” “Alannah-” “Nemoj!” prekinula sam Damiena dok mi se približio s desne strane. “Ti si gori od svih njih.” Problijedio je. “Otvorila sam ti se i rekla ti sve tajne koje sam imala, a ti mi nikad nisi rekao istinu. Niti jednom.” “Htio sam te zaštititi.” Donja usna mi je zadrhtala. “Tako što si mi lagao?” Koraknuo je naprijed, pa sam brzo koraknula unazad. “Makni se od mene.” 287

Naš svet knjiga “Ne mogu,” odgovorio je, oči su mu bile ispunjene boli. “Volim te, Alannah.” Čula sam male uzdahe od djevojaka, a mogla sam osjetiti intenzivne poglede Damienove braće kad je to izjavio, ali ja nisam marila. Za ništa od toga. Niti za ljude koji su mi lagali u lice godinama. “Ako se ovako odnosiš prema meni kad me voliš,” ponovila sam, koraknuvši još jednom unazad. “Užasavam se toga da vidim što bi učinio da me mrziš.” “Alannah,” rekao je nježno. “Molim te, nemoj otići od mene.” Bol u mojim prsima me boljela gore od bilo čega što sam u životu osjetila. “Molim te,” preklinjao je. “Nemoj me ostaviti.” “Ne mogu biti u blizini nikoga od vas sada,” rekla sam. “Ne vjerujem nikome od vas, baš kao što nitko od vas nije vjerovao meni.” “Mi ti vjerujemo, Alannah,” molio je Nico. “Zaista.” “Ali ne dovoljno da budete iskreni prema meni?” Tišina. “Upravo tako,” rekla sam odmahujući glavom. “Svi možete reći da je to radi moje zaštite, ali to je bilo samo kako bi zaštitili sebe i čudovišta kakva jeste, ne samo vi zato što ste počinili takva djela, dečki, već i vi djevojke što ste stale uz njih znajući što su učinili.” “Alannah-” “Idem u moju spavaću sobu i zaključat ću vrata. Prisilit ću se da zaspem, a kad se probudim, bolje vam je da svi već odete, i Damien, mislim to ozbiljno. Inače ću zvati zaštitare, a nikad ne znate što bih mogla reći, znate, pošto se u mene ne može imati povjerenja.” Damien me uhvatio tada kad sam mu okrenula leđa i počela odlaziti. “Moraš nam dopustiti da ti objasnimo,” preklinjao je. “Moraš meni dopustiti da ti objasnim.” “Upravo sada, ne mogu,” rekla sam, boreći se sa suzama. “Samo moram biti sama. Ako budem htjela da mi objasniš, tražit ću objašnjenje, ali za Boga miloga, daj mi vremena da procesiram sve ovo.” “Ako te pustim, nećeš mi se vratiti. Znam da nećeš.” “To je rizik koji ćeš morati preuzeti jer na ovaj ili onaj način, ja ću staviti razmak između svih vas i mene. Ne želim biti blizu nikoga od vas. Ako me ne poštujete kao osobu da bi mi povjerili svoje tajne, onda bar poštujte moju odluku da vas ne želim u svojoj blizini.”

288

Naš svet knjiga “Sve ću ti reći,” rekao je Damien, ljubeći mi obraz, izmamivši mali jecaj iz mene. “Kad budeš htjela objašnjenje, sve ću ti reći. Kunem se.” Zagrlio me tako jako, da sam mislila da će mi slomiti kosti. “Volim te, pjegice.” Ono što je bilo tužno u vezi svega ovoga je što mi je rekao da me voli nakon što sam saznala takav užas o njegovoj obitelji; bilo je tužno što, iako sam znala kakve su grozna djela počinili i kako mi je on lagao u lice, i ja sam voljela Damiena. Usprkos svemu tome, voljela sam ga sa svakim dijelom svoga bića... a ako to nije bila lakrdija, onda ne znam što je.

289

Naš svet knjiga

Dva tjedna kasnije... “Alannah?” Pogledala sam u moju mamu. “Da?” “Medo, zvala sam te po imenu tri puta.” Trepnula sam. Oprosti mama, samo imam puno toga na umu.” Prokleto puno. “Što se događa?” upitala je nježno. “Molim te, nemoj mi reći ništa, zato što znam da nešto je, dušo.” Zagrizla sam unutrašnjost mog obraza kako bih se spriječila da zaplačem. “Upravo sam imala veliku svađu s Damienom i ostalima.” “Čak i s Bronaghom?” Zagunđala sam. “Da, čak i s Bronaghom.” “O, moj Bože,” rekao je tata meni s desna. “Mora da je to bila prokleto velika svađa kad ste se ti i Bee posvađale.” “Meni kažeš.” “Želiš li razgovarati o tome?” upitala me mama, stavljajući ruku na moje rame. “Mi ćemo te saslušati.” “Iskreno, samo trebam provesti vrijeme dalje od njih svih,” priznala sam. “Dobro sam, obećavam; to je samo nešto kroz što moram sama proći, znate?” “Da, dušo,” rekao je tata meni s lijeva. “Znamo.” Pogledala sam ga i nasmiješila se kad mi je namignuo. Pogledala sam u moju mamu, te pomislila kako se još bojim za njenu budućnost, čekanja da počne sa zračenjem zbog njenog raka, a onda čekanja da saznamo da li je uspjelo, bila sam spremna za to. Borit ćemo se protiv raka zajedno kao obitelj, bez obzira što nam se nađe na putu, bez obzira što bude potrebno, suprotstavit ćemo se tome zajedno. Sve između nas se poboljšalo od onog dana u bolnici nakon mamine operacije. Prije nekoliko dana, postalo je još bolje kad su me roditelji posjeli, te moja mama priznala da zna da ju je tata varao. On je planirao čekati dok ona ne završi sa zračenjem kako bi razgovarao s njom o tome, ali se osjećao

290

Naš svet knjiga toliko krivim da joj je rekao jedne noći dok su ležali u krevetu, a ona je odgovorila s tri riječi, “Već to znam.” Bila sam zapanjena, a moj instinkt je bio da reagiram ljutnjom na nju što je ostala s njim kad je znala da je moj tata prekršio svoje zavjete, iznevjerio njeno povjerenje, ali moja mama mi je objasnila da je ona znala da je to sve pogreška, prije no što je i on to sam shvatio. Rekla mi je da ljudi griješe i povrijede one koje vole, a to je ono što nas čini ljudima. Sposobnost da budemo manje od savršenog. Moja mama je rekla da je mogla spakirati tatine stvari i izbaciti ga iz kuće, ali kakvo dobro bi to donijelo ijednome od njih, ako bi odustali od svog braka bez borbe. Rekla sam da je borba bila izgubljena čim je tata zastranio, ali čim sam vidjela koliko tata žali zbog svog ponašanja, shvatila sam da je mama u pravu, te da smo svi sretni što je tako brižna i mudra. Neke stvari treba zaboraviti, a za ostale se treba boriti. Moja mama nije reagirala na situaciju čim se dogodila, kao ja; ona se odmakla i razmislila o svemu, a posebno o ishodu. Ja nisam. Ponašala sam se u skladu s emocijom koju sam osjećala u danom trenutku, a kad sam razmislila o tome, zamislila sam se o tome što se dogodilo s mojim prijateljima. Odmah, podigla sam zid i sve ih držala podalje bez da sam im pružila priliku da mi objasne ono što mi je Morgan rekao. Bila sam ljuta i povrijeđena. Još uvijek sam bila, ali sada kad sam imala vremena sjesti i razmisliti o svemu, shvatila sam da znam samo jednu stranu od pet različitih priča. Znala sam da moram otići vidjeti društvo i saslušati ih, ali učiniti to, bilo je puno teže nego što sam mislila da će biti. Srce mi je bilo povrijeđeno. Osjećala sam se tako nezadovoljna i stalno sam se pitala da li u meni postoji nešto nepouzdano što je tjeralo sve da mi lažu. Uvijek sam mislila da sam dobra osoba, kojoj bi se netko, bilo tko, posebno moji prijatelji i partner, mogli povjeriti, ali nisam bila. Bronaghina i Damienova izdaja me najviše boljela. Bronagh je bila moja najbolja prijateljica, netko za koga sam mislila da sve dijeli sa mnom, kao i ja s njom, ali znajući da je dobrovoljno krila od mene ono što se dogodilo, duboko me povrijedilo. Damienova izdaja me boljela na sasvim drugačiji način. Voljela sam ga. Voljela sam ga više nego što bih trebala s obzirom na to koliko smo vremena bili zajedno, ali nisam to mogla promijeniti.

291

Naš svet knjiga Ono čega sam se bojala da će se dogoditi od samog početka se dogodilo. Damien i ja smo završili i patila sam više nego prvi put jer ovaj put, dijelili smo ljubav, dijelili smo duboku povezanost. Nisam mogla zaspati, jedva da sam jela, a kad sam pokušala raditi, sve što bih napravila je bilo skiciranje i crtanje Damienovog lica. On mi je stalno bio na umu... kao i stvari koje su on i moji prijatelji učinili. Ubojstvo. Ubijali su ljude. Uzimali su živote drugim ljudskim bićima. Bez obzira koliko dugo sam sjedila i razmišljala o tome, bez obzira na koji način gledala na to, jedva sam mogla povjerovati da je to istina. Ljudi koje sam poznavala su bili odani i snažno zaštitnički nastrojeni, bili su najbolji ljudi koje sam ikad upoznala, a saznanje da su počinili tako užasna djela me totalno zapanjilo. Da nisam čula da su priznali ta djela, nikad ne bih iskreno povjerovala Morganu. Morganu, koji je održao svoju riječ. Otišao je iz mog stana i nije se vratio. Primila sam e-mail u kojem me obavještava da je izbrisao svoj račun, ali da je prebacio sve e-mailove mojih klijenata u moj inbox, kao i detaljno objašnjenje o tome kako da održim moj sistem u redu. Nisam izbrisala poruku jer sam znala da će mi zatrebati, kako ne bih opet upala u moj prijašnji neorganizirani način, ali kad sam pomislila na Morgana, osjećala sam se glupo. Nisam mogla vjerovati da sam pustila stranca u svoj dom, nekoga tko me zaista mogao povrijediti, a nisam bila nimalo mudrija. Govorila sam si da je to što se dogodilo bilo nešto što nikad nisam mogla ni zamisliti, ali to što me je zavarao ostavilo mi je gorak okus u ustima. Cijela situacija je. “Alannah?” Pogledala sam u moju mamu i trepnula. “Oprosti.” Uzdahnula sam. “Uopće nisam u toku danas.” Stavila je ruke oko mene i zagrlila me. “Zar danas nije Jaxov rođendan?” Ramena su mi se objesila. “Da, navršava jednu godinu.” “Hoćeš li svratiti da ga vidiš?” Slegnula sam ramenima. “Ne želim da se njegov dan pretvori u veliku svađu, pa ću otići gore do Kaneova i Aideenina stana i ostaviti čestitku i dar ispred, kako bi mu to mogli dati u moje ime.” Knedla se stvorila u mom grlu znajući da ću propustiti njegov veliki dan, ali sam se kontrolirala. Moji roditelji nisu ništa rekli, vjerojatno osjećajući 292

Naš svet knjiga moje emocionalno raspoloženje u vezi te teme. Brzo su promijenili temu nazad na nešto nevažno, onda dva sata kasnije, našla sam se ispred moje stambene zgrade i penjala se stepenicama do Kaneova i Aideenina stana. Imala sam svoju veliku vrećicu za poklone u ruci, u kojoj je bila mala igračka, dva odjelca, nešto slatkiša, portret Jaxa kojeg sam nacrtala prema nedavnoj slici koju sam uslikala i ručno napravljenu čestitku. Kad sam bila pred vratima, mogla sam čuti djecu unutra, a čula sam i druge glasove također, zbog kojih mi je skoro srce stalo. Prošlo je sedam, pa nisam očekivala da ću još biti na zabavi za koju sam znala da Aideen i Kane priređuju za Jaxa. Našla sam svoju pozivnicu u poštanskom sandučiću u predvorju prije tjedan dana. Brzo sam spustila vrećicu ispred vrata, pozvonila, onda se okrenula i brzo hodala hodnikom, nazad do stepenica. Znala sam da je to što sam pozvonila bila pogreška, čim sam shvatila koliko je daleko stepenište od stana. Čula sam buku iza, i onda, “Alannah, stani!” Ukočila sam se i okrenula se na vrijeme da bih vidjela kako se Kane sagnuo i podigao vrećicu za poklone. Kad me pogledao, nježno se nasmiješio i rekao, “Dođi vidjeti slavljenika. Nedostaješ mu.” Podrugnula sam se. “Koristiti dijete protiv mene je nisko, čak i za tebe.” Kane je slegnuo ramenima. “Nikad nisam rekao da ću igrati pošteno.” Nisam se ni pomakla. “Uđi vidjeti Jaxa,” poticao me Kane. “Ne moraš nikog drugog gledati niti razgovarati s njima.” Oklijevala sam, ali potreba da vidim Jaxa je pobijedila mogućnost da pobjegnem. “Pet minuta, onda odlazim.” Kane se nasmiješio dok sam išla prema njemu, onda koraknuo unazad dok sam ja ulazila u stan koji je bio sličan mome, samo veći. “Dnevni boravak.” Pokazao je rukom. “On je tamo.” A bili su i svi ostali, saznala sam čim sam ušla u sobu i vidjela da su sve oči uprte u mene. Prva osoba čiji sam pogled srela je bio Damien, a koljena su mi skoro klecnula kad sam vidjela u kakvom je stanju. Oči su mu bile krvave, koža malo blijeda, te iako je izgledao sabrano, bio je sve osim toga. Spustila sam pogled, te nisam gledala u nikog drugog, dok se nije oglasilo cviljenje i kreštanje. Nasmiješila sam se kad su djeca shvatila da sam u sobi. Tiho sam uzela Georgie od njene majke jer je vrištala od zadovoljstva da to učinim, a isto sam napravila i sa Jaxom jer je on imao živčani slom što držim 293

Naš svet knjiga njegovu sestričnu, a ne njega. Poljubila sam Lockea koji je bio u rukama svog ujaka JJ-a i cerio se na mene kao mali frajer kakav je i bio. Sjela sam na pod s djecom i držala svoj fokus samo na njima. Mogla sam vidjeti božićne ukrase svuda po sobi, a to je bio podsjetnik da ja još nisam ni raspakirala moje. Nakon svega što se dogodilo, jednostavno nisam imala osjećaj da je Božić. “Slavljeniče,” tepala sam Jaxu dok sam ga škakljala po bokovima. “Danas si navršio jednu godinu!” Vrisnuo je, a svi su se smijuljili njegovom odgovoru. Kad mi je nekoliko puta poljubio lice, Dante je rekao, “Na mene je. Definitivno.” Pogledala sam gore u njega i rekla, “Začepi, ti.” Nacerio se kao budala, ali je učinio kako mu je naređeno. Kane je čučnuo pokraj mene i stavio moju vrećicu za poklone ispred Jaxa. Odmah je navalio na vrećicu, a to me je nasmijalo po prvi put, kako se činilo, već cijelu vječnost. Pažljivo sam uzela portret od njega kad ga je izbliza proučavao i predala ga Kaneu. “To je samo nešto što sam ja napravila,” promrmljala sam. “Ništa, zapravo.” “Moje dupe, to nije ništa,” rekao je Gavin s drugog kraja sobe. “Izgleda točno kao Jax. Tako si prokleto dobra u crtanju, Lana.” “U pravu je, Alannah,” rekao je Kane. “Predivno je. Hvala ti.” Slegnula sam ramenima i pogledala opet u djecu dok su se svi divili Jaxovom portretu, dok smo se mi usredotočili na igračke koje sam mu kupila i ignorirali odjeću, dok je Georgie diskretno uzela njegove slatkiše, natjeravši me da se nacerim. “Tako si lijepa,” rekla sam joj i povukla joj ružičastu baletnu suknjicu koju je nosila. “Najljepša djevojčica na cijelome svijetu.” Nasmiješila mi se, a zub koji joj je izašao prije nekoliko mjeseci je sada bio duži i imao je još dva kao društvo. Uzdahnula sam, nagnula se i poljubila je, onda Jaxa, prije no što sam ustala na noge. “Moram ići,” rekla sam nikome. “Imam puno posla.” To je bila laž. Završila sam projekte za mjesec dana u zadnja dva tjedna, jer su mi odvukli pažnju od mog života. “Hej, čekaj malo,” rekao je Gavin, prešavši preko sobe. “Pogledaj me.” Jesam i namrštila se. “Što je bilo?” “Jesi li dobro?” upitao je, nagnuvši se, škiljeći u mene. “Jesi li napušena?” 294

Naš svet knjiga “Da bar jesam.” Šmrknula sam. “Samo ne spavam dobro u zadnje vrijeme, to je sve.” “Jesi li bolesna?” upitao je. “Izgledaš kao da si smršavila otkad sam te zadnji put vidio.” I jesam, devet kila da budem točna. Slomljeno srce mi je oduzelo apetit. “Jesam, ali sam dobro.” Gavin je zurio u mene dok nisam zakolutala očima. “Što hoćeš da ti kažem?” “Želim znati što se događa,” uzvratio mi je Gavin. “Aideen je rekla da si se posvađala sa svima, a ja želim znati zašto? Mrzim kad ljudi imaju tajne.” Nasmijala sam se. “Ti si zadnja osoba koja bi trebala govoriti o tajnama.” Gavin se ukočio. “Upravo tako,” rekla sam, ignorirajući sve ostale koji su me gledali. “Što ona misli time, Gav?” upitao je Harley svog malog brata. “Imaš li tajnu?” Gavin je pogledao u svog brata, onda opet u mene i zastenjao. “Da.” kimnuo je. “Jednu za koju sam zamolio Alannahu da je čuva iako je ona mrzila svaku sekundu toga, jer je to značilo da je mora tajiti pred svima vama.” “Ne brini se za njih,” promrmljala sam. “Oni ne dijele isto mišljenje kad se radi o tajnama.” “Alannah,” rekla je Bronagh meni s desna, zbog čega sam se trgnula. “Molim te, razgovaraj s nama.” “Moram ići.” “Ne dok nam Gavin ne kaže što god da je to što oboje znate.” Usredotočila sam se na Gavina kad je Dante rekao. “Hajde, reci im.” Gavin je udahnuo, onda izdahnuo oštri dah i rekao, “Jedna žena je trudna sa mnom.” Dok su oštri udasi ispunjavali sobu, nasmijala sam se, stavila mu ruku na rame i rekla, “Sretno, prijatelju.” “Zacrvenjet ću ti dupe zbog ovog kasnije.” Izašla sam iz sobe odmahujući glavom, a kad sam čula korake iza sebe, mirno sam rekla, “Odlazi, Damiene.” “Kako si znala da sam to ja?” Zato što te mogu osjetiti. “Samo sam imala osjećaj da si ti.”

295

Naš svet knjiga Oklijevao je. “Molim te, razgovaraj sa mnom. Tako si mi jako nedostajala.” Sklopila sam oči. “Daj mi još vremena.” “Koliko još vremena trebaš?” upitao je nestrpljivo. “Isuse, Alannah. Ludim bez tebe. Znam da i ti isto. Znam da me voliš toliko koliko i ja volim tebe. Znam to, pjegice.” Srce mi je nabijalo u prsima. “Smršavila si, a po očima ti vidim da nisi baš ni spavala.” Nastavio je. “Mrzim to što se tako osjećaš zbog mene.” “Ne samo tebe.” “Sve je to zbog mene,” naglasio je. “Sve što se dogodilo je moja krivica.” Što misli time? Ruke su mi počele drhtati. “Damiene, daj mi još vremena.” “U redu,” nježno se pokorio. “U redu, ali molim te, čuvaj se ako već ne želiš da te ja čuvam. Volim te, Alannah.” Izašla sam iz Kaneovog i Aideeninog stana i onda se požurila do mog. Ušla sam unutra i zatvorila vrata za sobom prije no što sam se slomila i bila sva u suzama. Ovo me ubijalo. Osjećala sam se tako potišteno i uništeno da me to ubijalo. Nisam bila sigurna koliko sam dugo plakala, ali kad je Barbara zamijaukala u kuhinji, sabrala sam se i krenula s mojom večernjom rutinom. Nahranila sam Barbaru, očistila njenu kutiju s pijeskom, onda se presvukla u moju radnu odjeću, te se vratila izradi nove slike Damiena. Upravo sam naslikala njegove ispitivačke sive oči savršenima kad mi je zazvonilo zvono na vratima. Instinkt mi je rekao da je to Damien, pa sam odložila svoje stvari i otišla otvoriti vrata. Otvorila sam ih i rekla, “Damiene, ja... Ti nisi Damien.” “Ne” odgovorio je Kane. “Ja sam puno zgodniji.” Otvorila sam usta da nešto kažem, ali nisam mogla smisliti što reći. “Maca ti popapala jezik?” Pročistila sam grlo. “Ti si posljednja osoba koju sam očekivala da ću vidjeti.” “Da li to znači da ćeš me pustiti unutra?” “Zašto?” upitala sam. “Želiš li da održimo natjecanje u zurenju jedno u drugo?” Usne su mu se izvile. “Ne, želim razgovarati s tobom.” 296

Naš svet knjiga “Kao razgovor?” “Da, kao razgovor.” Suzila sam oči. “Jesi li ti sposoban za to?” “Ha-ha-ha, urnebesna si.” Okrenula sam se i ušla u moj dnevni boravak. Znala sam da me je Kane slijedio čim su se vrata stana zatvorila. Sjela sam na moj kauč, omotala deku oko svog tijela, te uključila televizor. Kutkom oka, vidjela sam da je Kane sjeo na kauč okrenut prema meni. “Kako se držiš?” “Iznenađujuće dobro s obzirom da su moji takozvani prijatelji hrpa lažljivih gadova.” Kane je zazviždao. “Znaš povrijediti kad si ljuta.” “Dobro,” uzviknula sam. “Nadam se da ću te rasplakati.” Oboje smo znali da ne mogu rasplakati Kanea, ali od same pomisli sam se osjećala bolje. “Alannah.” Uzdahnuo je. “Svi te volimo; zato smo učinili to što smo učinili.” “Volite me?” ponovila sam smijući se. “Kane, ti me jedva podnosiš.” “To je bilo kad si bila klinka,” ispravio me. “Ušla si u moj život u vrijeme kad sam navikao biti samo u društvu moje braće. Kad su se Dominic i Bronagh spetljali, sve se promijenilo. Ryder i Branna su bili zajedno, onda je Alec upoznao Keelu, a ja sam pronašao moju Aideen. Ja sam šutljiv, a ponekad ne mogu podnijeti biti uz sve odjednom, ali ako bih morao nekoga izabrati, osim Aideen, s kim bih zapeo u sobi cijeli tjedan, to bi bila ti.” “Zašto?” “Zato što si ti, ti.” Slegnuo je ramenima. “Nikad nisi učinila da se osjećam neugodno ili da se osjećam kao da moram započeti razgovor, kako bih spriječio da se osjećam neugodno. Sve druge djevojke su me natjerale da se tako osjećam u nekom trenutku, iako to nisu radile namjerno, ali ti ne. Lako je biti s tobom.” “Misliš, lako je sa mnom manipulirati i lagati mi.” Kane je odmahnuo glavom. “Ne, ti si dobra osoba. Tako si... opuštena. Volim se družiti s tobom.” “Ja se ne volim družiti s tobom; ti si lažljivac.” Još jedan uzdah. “Žao mi je.” Nisam odgovorila. “Zaista je.” 297

Naš svet knjiga Pogledala sam u njega, a on je izgledao kao da mu je iskreno žao, a zbog toga mi je bilo jako teško ostati ljuta na njega. “Zaista ste mi svi povrijedili.” “Znam da jesmo, Lana, ali moraš nam vjerovati kad ti kažemo da je to bilo da te zaštitimo.” Progutala sam. “Ništa od ovoga se ne čini stvarnim, Kane. Ne mogu vjerovati da ste učinili sve ono što je Morgan rekao da ste učinili.” “On se ne zove Morgan.” “Znam,” zagunđala sam. “Samo mi je čudno zvati ga drugim imenom.” Kane je kimnuo u razumijevanju. “Neću ti objašnjavati to što ti je rekao,” rekao je. “Ovdje sam samo da te uvjerim da čovjeku koji to treba objasniti pružiš priliku da to učini.” Pogledala sam u strop. “On je još u tvom stanu?” “Da,” odgovorio je Kane. “Aideenin tata je otišao prije no što si ti stigla. Dante je odveo kod sebe Jaxa i Lockea, Keela je otišla kući uspavati Georgie pošto je ona i Alec noćas čuvaju, a Ryder je odvezao Brannu i blizance doma. On se vratio k meni. “Zašto su svi ostali?” “Nadamo se da ćeš pružiti Damienu priliku da razgovarate, onda da ćeš saslušati i nas ostale.” “Što ako odbijem?” “Reći ću stanodavcu da si loša susjeda i mogao bi te izbaciti.” Usne su mi se razdvojile od šoka. “Seronjo, zašto bi to napravio?” “Zato što sam dobar s njim.” “Ti... jesi?” “Jako.” To mi je bila novost. “Tko je on?” zahtijevala sam. “Nisam znala da ga ti poznaš.” “On je, pa, ja.” Trepnula sam. “Molim?” “Ja sam stanodavac.” Nisam govorila. “Ja sam,” pritiskao je Kane. “Ja posjedujem ovu zgradu i još četiri slične zgrade u Dublinu. Posjedujem društveni centar koji je srušen tijekom ljeta i ponovo izgrađen kako bih mogao otvoriti centar za mlade, koji će ciljati na 298

Naš svet knjiga klince koji su skloni tome da završe u bandama i skrenuti ih dalje od tog života, kako bi se mogli usredotočiti na svoje obrazovanje i budućnost.” Moja čeljust mi je praktički pala u krilo. “Ti to ne znaš jer je to još jedna jebena tajna, ali završili smo sa skrivanjem tajni od naše obitelji, a ti si naša obitelj, pa imaš pravo znati.” Još uvijek nisam govorila. “Kad mi je Damien pomagao, to je bilo u traženju lokacije za izgradnju stanova. Nije radio ništa nezakonito. Samo mi je pomagao i nije ti rekao, jer sam ga ja to zamolio. Žao mi je što si zbog mene sumnjala u njega.” Zatvorila sam usta i samo zurila u Kanea. “Iskali se na meni,” rekao je. “Vrišti, viči, radi što moraš.” Podigla sam obrvu. “Neću vrištati i vikati na tebe.” “Nećeš?” “Ne, ja rijetko vrištim i vičem na bilo koga.” “Ti zaista nisi kao ostale djevojke.” Namrštila sam se. “Znam da im nisam ni slična.” “Hej.” Namrštio se Kane. “To nije loša stvar. Ti si tako kul djevojka, Lana. Tako opuštena.” “Dvaput si me nazvao opuštenom.” “Zato što jesi.” Slegnuo je ramenima. Pogledala sam u moje prste prije no što sam nešto shvatila i pogledala sam u Kanea raširenih očiju. “O, moj Bože,” zakreštala sam. “Znala sam da je ovaj stan predobar da bi bio istinit. Iznajmljuješ mi ga puno jeftinije nego što zaista košta jer sam rekla Aideen da si ne mogu priuštiti porast stanarine na moj stari stan i-” “Čekaj,” prekinuo me Kane. “Ja posjedujemo ovu zgradu. Mogu naplatiti stanarinu mojim stanarima koliku god ja želim.” “Sranje,” prasnula sam. “Meni je naplaćuješ osam stotina mjesečno zato što me žališ.” “Alannah,” zadahtao je. “Da je tako, onda iznajmljujem stanove svoj Aideeninoj braći zato što ih žalim. Oni su moja obitelj; ti si moja obitelj. Dajem ti popust, baš kao što i njima dajem popust.” Podigla sam obrvu. “Iznajmljuješ stanove svoj Aideeninoj braći?” “Dante se useljava u ovu zgradu slijedeći tjedan,” objasnio je Kane. “JJ i Harley, također. Ovo će mjesto postati puno zanimljivije, to je sigurno.” “Nemoj smjestiti Dantea niti Harleya na ovaj kat,” upozorila sam ga. “Poludjet ću i ubiti ih dok budu u snu.” 299

Naš svet knjiga “Primljeno na znanje,” zezao se Kane. “Držat ću ih dalje od tebe.” Bila sam zabavljena, ali se nisam smiješila. “Gavin još uvijek živi kod kuće sa svojim tatom, da li to znači da on neće dobiti stan? To ne bi bilo pošteno, pošto ih dijeliš kao Oprah. Ti dobiješ stan, i ti, i ti, i ti.” Kane se nasmijao, a odbijati osmijeh je postalo puno teže. “On više ne živi kod kuće, otprilike od prije sat vremena,” rekao je Kane odmahnuvši glavom. “Nakon što je Gavin bacio bombu o bebi, Aideen je zahtijevala da se useli u jedan stan u ovoj zgradi kako bi mu mogla pomoći kad se njegovo dijete rodi. Također sam smjestio djetetovu majku u stan nasuprot njegovom. Aideen je dobila njen broj od svog brata, nazvala je, te navodno, žena živi kod prijateljice, nešto vezano uz probleme s obitelji. Prihvatila je stan prije no što je Aideen mogla dovršiti pitanje da li želi stan. I Gavinu i toj ženi će biti teško odgajati dijete koje nisu planirali, posebno kad se jedva poznaju. Pomažem ljudima kad mogu, Alannah... pretpostavljam da se pokušavam iskupiti za sve zlo koje sam činio u prošlosti.” Divljenje me je ispunilo. “Ponosim se tobom,” rekla sam. “Reći to, jer kad sam ljuta na tebe pruža mi okus poput octa.” Kane se nasmiješio, a ja sam voljela što je to činilo njegovom izbrazdanom, ali ipak još uvijek vrlo zgodnom licu. “Puno mi znači što to čujem od tebe.” “Zaista?” “Da, zato što znam da ne znaš razloge iz kojih smo činili užasne stvari koje su ti rečene, pa znajući da si ponosna na to što radim pokazuje tvoj pravi karakter. Ti si dobra djevojka. Dobra žena. A moj brat je sretan gad što te ima.” Osjetila sam kako mi obrazi gore od vrućine. “Da li mi još uvijek prijetiš da ćeš me izbaciti ako ne razgovaram s navedenim bratom?” “Da.” “Seronjo.” Ukorila sam ga. “Poludio si od moći.” Kaneove sive oči su zasjale od zabavljenosti. “Mogu li otići i reći mu da ćeš razgovarati s njim? Molim te, pristani. Dečko te preklinje za još jednu šansu, Alannah. On te voli tako jako da ne može funkcionirati bez tebe. Vjeruj mi, vidio sam ga tijekom prošla dva tjedna i u lošem je stanju. On doslovno treba dobru ženu poput tebe.” 300

Naš svet knjiga Damien me trebao baš kao i ja njega. “Uz jedan uvjet.” “Samo reci.” “Dozvolit ćeš mi da zadržim Barbaru, iako nije dozvoljeno držanje životinja u zgradi.” Kane je šmrknuo. “Dogovoreno.” Prije no što sam mogla previše razmisliti o razlogu da odbijem, rekla sam, “Onda idi po njega.” Užasavala sam se toga što će mi on reći, ali sam to morala čuti, te sam imala osjećaj da što god to bilo, Damien je to trebao ispričati, baš toliko koliko sam ja to trebala čuti. Bar jednom, gurnut ću svoj strah od nepoznatog u stranu kako bih učinila ono čega sam se najviše bojala i suočila se izravno s bolom. Nisam znala kakav će ishod biti, ali nisam ništa mogla učiniti, osim nadati se i moliti za najbolje. Što je suđeno, bit će.

301

Naš svet knjiga

“Alannah?” Moje srce je skoro stalo kad me je spoznaja ispunila. “U dnevnom boravku sam.” Skrenula sam pogled s prozora na Damiena kad je ušao u sobu i trebala mi je svaka trunka snage volje da mu ne potrčim u susret. Toliko mi je nedostajao da me boljelo, ali prije no što je moglo doći do mogućnosti pomirenja, morali smo razgovarati. “Sjedni.” Upravo je to i učinio na kauču, okrenut prema meni. “Hvala ti što si pristala razgovarati sa mnom,” rekao je, sklopivši ruke dok je položio laktove na svoja koljena. “Znam koliko ti sve ovo teško pada.” “Razgovarati s tobom mi nije teško,” rekla sam. “To je jedna od najlakših stvari za učiniti. Najteže je čuti to što imaš za reći.” “Znam, dušo.” Moje srce je žudjelo za njim čim me je nazvao dušo. “Slušat ću što god da mi imaš za reći otvorena uma, pa nemoj ništa izostaviti.” “Neću,” odgovorio je Damien. “Rekao sam ti da kad budeš spremna da ću ti sve reći, a to ću i učiniti.” Kimnula sam i čekala. Moje srce je bubnjalo u mojim grudima. “Moje roditelje je ubio čovjek zvan Marco Miles,” rekao je Damien s pogledom prikovanim na moj. “Moj tata je bio Marcov najbolji prijatelj i to otkad su bili djeca. Izgradili su svoje carstvo iz ničega i razvijali ga od dna prema vrhu. Imali su veze s najvjerojatnije svakom mafijaškom obitelji u Sjedinjenim Državama i izvan njih, sa svakim kartelom droge poznatim čovječanstvu, te onim nepoznatima, a zakon su imali u svom džepu desetljećima.” Diši, govorila sam si. Samo diši. “Moja braća i ja smo odrasli životnim stilom koji nije ni sličan tvom. Tretirali su nas kao prinčeve i dobili bi što god su nam srca željela, zato što je naš tata bio to što je bio. Eskort dame su usluživale mene i Dominica od kad smo imali trinaest godina; prve su zapravo bile rođendanski poklon od 302

Naš svet knjiga naše braće. Naši životi su prošli u magli dok mama i tata nisu poginuli, baš nakon mog i Dominicovog petnaestog rođendana.” Damienova noga se počela klimati gore i dolje dok je pričao. “Moj tata je prevario Marca, pokušavajući zaraditi dodatni novac u poslu s drogom, pa je Marco dao ubiti moje mamu i tatu. Bili su najbolji prijatelji, poznavali su se cijeli život, ali pohlepa mog tate za novcem i moći ga je promijenila, učinila ga praznim... zlim. Moja mama nije bila ništa bolja; jedina stvar koju je ona voljela je bio novac i materijalne stvari. Nisam lagao kad sam ti to rekao; ona i moj tata su bili hladni prema meni i mojoj braći.” Srce me je boljelo zbog njega. “Žao mi je,” rekla sam. “Žao mi je što su te odgojili roditelji bez ljubavi; osjećam bol zbog tebe, znajući to.” Damien je pročistio grlo. “Hvala ti.” Naslonila sam se na stolicu i čekala. “Dugo vremena nakon što su mi roditelji umrli” – uzdahnuo je – “uvjeravao sam se da ne volim svoju braću.” Usta su mi se razdvojila od šoka. “Oduvijek sam ja bio brat pun osjećaja,” nastavio je. “Uvijek sam ja bio taj koji je žudio za ljubavlju i pažnjom mojih roditelja, a kad mi je nisu pružili, činio sam lude stvari kako bi ih zadobio. Nakon što su bili ubijeni, bio sam tako izgubljen u tuzi da sam bio prestravljen da ću izgubiti bilo kojeg od moje braće, pa sam se pretvarao da ih ne volim. Tako, ako bi ih izgubio, ne bi me boljelo. Rekao sam sebi da ih podnosim jer su moji krv i meso. To me ponekad činilo gadnim kučkinim sinom, kojeg je trebalo trpjeti. Zbog toga, nikoga nisam puštao da se zbliži sa mnom. Imao sam seks s puno različitih žena, jer je to bila jedina povezanost koju sam mogao kontrolirati. Bio sam prazan iznutra... dok nisam upoznao tebe.” Progutala sam. “Nazad u naselju, odrasli smo s Marcovim nećacima, Trentom i Carterom. Carter se puno družio s nama, ali je bio čista suprotnost Trentu. On je bio usamljenik i nikad se nije činio zainteresiranim za bilo što što se događalo u naselju. Dominic, Trent i ja smo u tom trenutku bili praktički najbolji prijatelji. Jedina razlika između nas je bila u tome što je on uživao kad su ljude tukli i mučili ih. Kad bi nas naš tata i njegov ujak natjerali da sudjelujemo u nečijem kažnjavanju, on je uživao u tome, govorio bi da to gradi karakter.” Izvila sam usne u gađenju. 303

Naš svet knjiga “I mi smo to mrzili,” rekao je Damien, primijetivši moju reakciju. “Nismo htjeli život kakav nam je pružio moj tata, ako je dolazio sa stvarima koje smo mrzili. Na dan kad su nam roditelji bili ubijeni, Dominic i ja smo im htjeli reći da želimo otići, ali nakon što su poginuli, odbio sam otići. Osjetio sam povezanost s tim mjestom, pošto ih više nisam imao.” Shvatila sam to. Njegova tuga ga je natjerala da se uhvati za jedinu stvar za koju su njegovi roditelji najviše marili, to prokleto naselje i užasni životni stil. “Trent je bio loš za biti u njegovom društvu kad sam bio u stanju uma da ne želim osjećati bol, jedina osoba koja me izvlačila je bila Nala.” Izdahnula sam. “Nala?” “Moja cura u to vrijeme,” rekao je Damien i onda brzo dodao, “Ne želim te povrijediti govoreći o njoj, ali moraš čuti o njoj kako bi sve shvatila. Kako bi shvatila mene.” U tom trenutku, bila sam jako zahvalna što nisam Barbari dala ime Nala. “Rekla sam ti, nemoj ništa izostaviti.” Damien je kimnuo. “Upoznao sam Nalu kad nam je bilo deset godina. Upravo se doselila u naselje sa svojim tatom, te smo se odmah složili. Slijedila je mene i Dominica posvuda i nikad mi to nije smetalo, jer sam bio zaljubljen u nju. Pitao sam je za hodanje kad nam je bilo trinaest godina, rekla je da i bili smo zajedno dok nije bila ubijena.” Ruka mi je poletjela preko usta. “Oh, Da-Damiene,” promucala sam. “Tako mi je žao.” Tada je jače sklopio ruke. “Prije no što se to dogodilo, bili smo nerazdvojni, ali nakon smrti mojih roditelja, počeo sam se povlačiti od nje, također. Volio sam je, bar koliko trinaestogodišnjak može voljeti nekoga. Teško je podnijela moje povlačenje od nje, a Trent je bio tamo sa svojim ramenom na kojem je mogla plakati. Dva tjedna nakon što su mi roditelji poginuli, imao sam jako loš dan, a Trent je pogriješio poljubivši Nalu. Napao sam ga i prebio ga. On je postao neprijateljski raspoložen i umiješao je moje roditelje u svađu, rekavši da zaslužuju biti mrtvi zbog onog što su učinili. Poželio je da sam i ja mrtav zajedno s njima, a to je uzrokovalo da Dominic pukne. Bio je to prvi put da sam ga vidio kako se tuče, te me uplašilo kako jako i brzo može udariti drugu osobu.” Želudac mi je treperio od nervoze.

304

Naš svet knjiga “Bio sam ljut na Dominica što se umiješao kako bi me obranio kad sam to i sam mogao, pa sam ga maknuo s Trenta i namjeravao ga sam izudarati, ali on je izvukao pištolj. Da Nala nije skočila na Trentova leđa kako bi mu skrenula pažnju, upucao bi me. Vidio sam mu to u očima, učinio bi to. Uzeo sam mu pištolj, zahvaljujući Nali.” Stisnuo je zube. “Kad razmišljam o toj noći, još mogu čuti Dominica kako me preklinje i viče da bacim pištolj jer mi nismo kao naš tata, i volio bih da sam ga poslušao. Zato što je ono što sam učinio uništilo živote moje braće. Upucao sam Trenta, a kad je pao na tlo, prestao se micati. Krvi je bilo posvuda, a nakon toga sranje se dogodilo kao kroz maglu.” Počela sam gristi nokte. “Znao sam da je ono što sam učinio značilo da ću morati umrijeti. To jednostavno tako ide, život za život. U to vrijeme, bio sam spreman prihvatiti to. Osjećao sam se tako rastrgan zbog mojih roditelja, zbog činjenice da sam ispao isti kao i moj tata, da sam bio spreman umrijeti samo kako bih pobjegao od svega. Ryder se sastao s Marcom, a ja nisam bio glup da nisam znao zbog čega. Ako bi me Marco ubio, znao je da bi mu se moja braća osvetila, pa su njih dvojica raspravljali o tome dok nisu donijeli odluku.” “Dug života,” zaključila sam. “Morgan je rekao da su tvoja braća počela raditi za Marca kako bi otplatili dug života.” “Da,” odgovorio je Damien. “Isključili su me iz tog dogovora kako bi me zaštitili.” Zamjeranje u njegovom tonu me iznenadilo. “Bio si razočaran što nisi dobio opasan posao?” “Ne,” odgovorio je. “Bio sam razočaran što su moja braća riskirala svoje živote kako bi me zaštitili, a ja nisam dobio priliku da otplatim dug koji sam ja stavio na sve nas. To je bio dan kad sam prestao biti brat.” “Kako to misliš?” upitala sam. “Ti jesi brat Slater.” “Na papiru, da,” rekao je, “ali iznutra, ne osjećam se tako.” “Zašto?” “Jer se oni ne ponašaju prema meni kao da sam jednak njima,” odgovorio je Damien. “Ponašaju se prema meni kao da sam beba s kojom su jednostavno zapeli i moraju je podizati. Mrzim to; oduvijek jesam. Dominic je četiri minute stariji od mene, a on je uključen u sve jer je on radio za Marca.” Nisam znala što reći, pa sam nastavila šutjeti. 305

Naš svet knjiga “U svakom slučaju.” Pročistio je grlo. “Nisam znao da je Nala mrtva dok se nismo preselili u Irsku, a moja braća su htjela prekinuti svoj dogovor s Marcom jer su vratili dug života i zaradili Marcu više novca nego što je Trent ikad mogao. Marco je htio zadržati moju obitelj pod svojom kontrolom, pa te noći u Tami, kad smo mi bili zajedno, bio sam napadnut dok se nisam onesvijestio. I ti si bila u nesvijesti. Marco nas je iskoristio kao mamac da namami moju braću u svoju zamku. Sve je krenulo krivo za njega. Trent je priznao da silovao i ubio Nalu dan nakon što sam ga upucao. Svratila je tražeći mene, te je naletjela na Trenta kojeg je liječio doktor. Marco je nije mogao ostaviti na životu nakon što je to vidjela, pa ju je Trent ubio. Silovao ju je, ubio je, a onda je zakopao u grob koji je namijenio sebi. Bila je trudna deset tjedana u to vrijeme; rekla mi je nekoliko dana ranije za to, a ja sam se zbog toga počeo povlačiti od nje. Užasno sam se bojao imati dijete, ali me još više plašilo da ga zavolim, u slučaju da ga izgubim.” Počela sam tiho plakati. “Nisam to znao kad sam bio klinac, već sam mislio da ih je Nalin tata spakirao i odselio se, jer nikad nisam mogao pronaći niti jedno od njih dvoje kad sam ih tražio. Uvijek sam mislio da je trudna i da je rodila naše dijete, te sam bio ljut na nju što mi nije dozvolila da budem dio toga. Smrt mojih roditelja me postala u tugu, ali Nala me tamo zadržala, a zbog nje, sve sam držao podalje od sebe. Bio sam tako ljut na nju... a za sve to vrijeme, nikad nisam znao da su oboje mrtvi zbog mene.” “Trenta.” Damien je trepnuo. “Što?” “Mrtvi su zbog Trenta, ne zbog tebe.” Šmrcnula sam. “Moraš prestati stavljati krivnju na svoja ramena kad treba biti na drugim ramenima.” “Alannah“ “Ne,” prekinula sam ga. “Kriviš sebe za sve što se dogodilo, ali ti si bio dijete. Imao si petnaest godina. Nisi imao kontrolu nad onim što drugi ljudi čine, pa se prestani kriviti. Marco je prevario tvoju obitelj kako bi radili za njega. On je kriv za sve ovo, a Trent je odgovoran što je ubio Nalu i tvoje dijete. On, ne ti!” Damien je zurio u mene i znala sam da mu je teško učiniti to što sam zatražila. “Ti nisi kriv.” Trepnuo je. “Ne kriviš me zbog svega?” “Ne,” rekla sam. “I znam da te ni nitko drugi ne krivi.” 306

Naš svet knjiga Pogledao je dolje i znala sam da u pozadini svog uma, nije mi vjerovao. “Možemo se vratiti na to,” rekao je Damien, pročistivši grlo. “Želim nastaviti.” Kimnula sam i čekala. “Nakon što se sve to dogodilo. Sve u Tami, s nama, odlučio sam otići i postati bolji zahvaljujući Bronaghi. “Bronaghi?” “Da.” Kimnuo je Damien. “Kad je došla u sobu u kojoj smo bili, bila je izravna sa mnom. Rekla mi je točno kako se osjećala i koliko sam grozan što sam spavao s tobom kad sam znao da ti se sviđam. Ona je znala koliko ja nikad nisam htio biti kao moji roditelji, te me je natjerala da shvatim da je način na koji sam se ponašao prema djevojkama, kako sam se ponašao prema tebi, bio pogrešan i nešto što bi oni učinili. Bila je brutalna, ali nitko drugi mi nije htio reći to što sam trebao čuti. Prebacila je prekidač u meni.” “Što si učinio kad si se vratio u New York?” “Uklonio sam nadgrobni spomenik za Trenta na Nalinom grobu i dao napraviti novi za nju i bebu. Znam da je još uvijek u njenom trbuhu, ali je to ipak beba, a ja nisam htio da ljudi ne znaju da je on ili ona postojala. Znaš? “Da, dušo, znam.” Damien je izdahnuo dah. “Da li me mrziš što je Nala ostala trudna sa mnom?” “Naravno da ne,” odgovorila sam, šokirano. “Damiene, nisi znao ni da postojim kad ste ti i Nala bili zajedno. Ne budi smiješan.” Kimnuo je i pogledao dolje u svoje ruke. “Možda... Možda možemo kupiti zvijezdu za Nalu i bebu, baš kao što si je kupio meni,” predložila sam. “Tako da kad pogledamo gore, znat ćemo da su tamo gore i da nas čuvaju. Da li bi ti to na bilo koji način pomoglo?” Kad me Damien pogledao, srce mi je nabijalo kad sam vidjela neprolivene suze u njegovim očima. “U redu je plakati,” rekla sam mu. “Dozvoljeno ti je da budeš tužan i da oplakuješ one koje si izgubio. Ne moraš se brinuti o tome kako se ja osjećam zbog toga. Tužna sam zbog tebe, Nale i bebe. Nitko ne zaslužuje to kroz što je ona prošla.” Nisam se ni pomakla kad je Damien ustao i prišao mi sa strane. Omotala sam svoje ruke oko njega kad je prigrlio moje tijelo svojem. Stavio je svoju glavu na moju i zaplakao. Kad je zaplakao, to me skoro odmah potaklo.

307

Naš svet knjiga Grlila sam ga, ljuljala ga s jedne strane na drugu, te pustila da oslobodi sve što je držao duboko u sebi. “Imam ti još toga za reći,” rekao je, pročistivši grlo. “Više priče o tebi ili o tvojoj braći?” “Mojoj braći,” odgovorio je Damien, odmaknuvši se kako bi me pogledao. “Moja je završila nakon što sam... nakon što sam oduzeo život Trentu.” Čuvši kako to kaže naglas me nije zgrozilo koliko sam mislila da hoće; to mi je dalo nevjerojatan osjećaj olakšanja i ogroman osjećaj pravde za Nalu i bebu koje je ubio. “Drago mi je,” rekla sam, uzevši ga za ruku. “Drago mi je.” Damien je sklopio oči i pritisnuo svoje čelo na moje. “Osim toga, ne želim čuti priču tvoje braće od tebe. Želim je čuti od njih.” Damien je kimnuo i držao oči zatvorene. “Jesi li dobro?” “Jednostavno uživam u ovom osjećaju bliskosti s tobom,” odgovorio je dok je otvarao oči. “Jako si mi nedostajala.” “I ti si meni nedostajao, također,” rekla sam. “Ubijalo me što sam te isključila, ali morala sam. Morala sam doseći ovo stanje uma gdje te mogu saslušati.” “Znam, pjegice.” Kad sam poljubila Damiena, bio je tako iznenađen da mi nije uzvratio poljubac nekoliko sekundi, a kad je, bio je čaroban. Kad smo se odvojili, i dalje me držao. “Želim razgovarati s tobom o Alecu,” rekao je. “Dao mi je dozvolu da ti ovo kažem. Ovo je nešto što znam sam ja, a time što mi je dozvolio da ti to kažem, želi da znaš da te voli i da ti dovoljno vjeruje da ćeš čuvati ovu tajnu između nas troje.” Odmakla sam se. “Ne želim znati. Ne želim više čuvati tajne.” “Ovo je tajna koju nećeš htjeti dijeliti,” uvjeravao me Damien. “To je samo kako bi shvatila mog brata i kako bi shvatila razinu ljubavi i povjerenja koju ima za tebe, nakon svega što si prošla s Carterom.” Duboko sam udahnula. “U redu.” “Alec ima trideset i jednu godinu i stalno je sretan.” Počeo je Damien. “Zbija šale, pretjerano reagira na puno stvari, govori sranja i smijulji se zbog

308

Naš svet knjiga svega što mu padne na pamet. Drugačiji je. Jesi li ikad zastala i zapitala se zašto?” Podigla sam obrve. “Ne.” “Od sve moje braće,” nastavio je Damien. “Alec je taj koji zaslužuje da se smiješi i smije zbog svakog glupog sranja jer dugo vremena, veseli, sretni čovjek kojeg poznaješ, nije postojao. Bio je olupina osobe.” “Što?” prišaptala sam. “Zašto?” “Bio je jako zlostavljan u svom poslu.” Progutao je Damien. “Bio je prostitutka u Marcovim očima, ali on se smatrao eskortom. Većinu vremena je imao seks na poslu na koji je pristao, a puno puta nije čak niti morao poljubiti svoje klijente, ali ponekad... bio je prisiljen činiti stvari kod kojih ne želim ulaziti u detalje.” “Si-silovanje?” “Da.” Jecaj mi je zapeo u grlu, te sam prekrila usta rukom kako bih ga zadržala. “Postalo je gadno.” Damienov glas je postao grub. “Kad mi je bilo šesnaest godina, godinu dana nakon što su počeli sa poslovima, Aleca su povrijedila dva muškarca na način preko kojega nikada neću moći prijeći.” Bilo mi je zlo. “Uvijek bi dolazio kasno kući, a ove noći, uzimao sam si ponoćni zalogaj kad sam čuo da je došao i da ide uz stepenice. Plakao je. Nikad prije ga nisam čuo da plače, pa sam znao da, što god da mu se dogodilo, da je bilo gadno. Slijedio sam ga uza stepenice nakon minute ili dvije, samo kako bih vidio da li je dobro i...” Srce mi je stalo. “Pokušao se ubiti, Alannah,” rekao je Damien, bolan izraz mu je prešao licem. “Napravio je omču od kabla, prebacio ga preko greda na stropu, te ga stavio oko vrata. To što su mu ti muškarci učinili, natjeralo ga je da poželi umrijeti.” “O, Bože.” “Još uvijek ne znam kako sam ga skinuo dolje, niti kako sam skinuo omču oko njegova vrata. Sve mi je u magli, ali sam samo sretan što sam bio budan kad je došao kući i što sam ga slijedio da vidim da li je dobro.” Zaplakala sam, a Damien me grlio. “Ispričao mi je sve što mu se dogodilo i natjerao me da se zakunem da nikad neću to reći drugima. Ne zato što im nije vjerovao, već zato što ih je htio poštedjeti patnje kad to saznaju.” 309

Naš svet knjiga “Kao... kao što ste ti i ostali pokušali učiniti sa mnom.” “Da, zato što je za neke tajne bolje da ostanu zakopane, dušo.” Složila sam se. “Nikad neću reći,” zaklela sam se. “Obećavam, nikad neću reći. Neću to spomenuti niti Alecu.” “Znam da nećeš.” “Ne mogu vjerovati da je to doživio.” “Sva moja braća su prošla kroz pakao.” Šutjela sam. “Ja sam kriv,” nastavio je. “Uništio sam njihove živote, jer nisam mogao kontrolirati svoju narav.” Mogla sam mu ponoviti ponovo i ponovo da to nije njegova krivica, ali ja nisam bila jedan od njegove braće. Morao je to čuti od njih da on nije kriv. “No, jesi li siguran da nikad nije rekao Keeli za to?” “Siguran sam.” Kimnuo je. “Kad sam se vratio i kad sam bio nasamo s njim, objasnio mi je da je to dio njegova života od kojeg ju je htio zaštititi. Pošto je nije mogao zaštititi od drugih dijelova njegova života koji su imali negativne utjecaje na njihovu vezu.” “Zašto mi onda to govoriš?” “Zato što on želi da znaš koliko ti točno on vjeruje. Mrzio je način na koji si ga gledala onaj dan kad ti je Carter ušao u um; boljelo ga je kad je vidio da ga se bojiš. Samo... jako dugo je šutio o tome, ali sada ima razlog iz kojeg želi da ga se čuje. Da li razumiješ?” “Razumijem.” Kimnula sam. “Zaista razumijem.” Kad sam ustala, Damien je pogledao gore u mene, namrštivši se. “Što nije u redu?” “Ništa,” odgovorila sam. “Želim otići gore u Kaneov stan kako bi mogli razgovarati s ostalima.” Damien je ustao. “Jesi li sigurna?” “Nikad u životu nisam ni u što bila sigurnija.”

310

Naš svet knjiga

Kad smo Damien i ja ušli u Kaneov stan, bio je tih. Oboje smo ušli u dnevni boravak, a sve su oči pale na nas. Sve su se oči prikovale na moju i Damienovu ruku, te se činilo da su svi ispustili dah olakšanja kad su vidjeli da su nam prsti isprepleteni. Prije no što je bilo tko progovorio, pogled mi je pao na Aleca. Pustila sam Damiena i sve se zaletjela u njega, omatajući ruke čvrsto oko njega. Znala sam da ga vjerojatno povrjeđujem, ali nije se žalio. Stavio je ruke oko mene, položio obraz na moju glavu, te mi uzvratio zagrljaj. “Volim te,” rekla sam, glas mi je bio prigušen uz njegova prsa. “Tako jako, ti šalicom opsjednuti gade.” Alec je vibrirao od smijeha. “I ja volim tebe, ti kučko koja uništava šalice. Usput, kupit ćeš mi novu. Bit ću ti noćna mora dok to ne učiniš.” Kad smo se razdvojili, obrisala sam oči dok sam se smijala. Primijetila sam da svi gledaju u nas, cereći se. Jedva sam imala vremena pogledati u Bronaghu prije no što me zagrlila točno toliko jako koliko sam se ja omotala oko Aleca. “Jako te volim,” zaplakala je. “Tako mi je žao.” “Neka ti ne bude žao,” rekla sam joj. “Neka ti ne bude žao, razumijem te.” Stisnula sam je i poljubila je u obraz. “Ti si mi najbolja prijateljica i tako te jako volim.” Opet me zagrlila, a kad smo se razdvojile, pogledala sam po sobi. “Ispričavam se svima vama,” rekla sam, gutnuvši. “Shvaćam zašto ste me svi htjeli zaštititi od toga da saznam vašu prošlost, i žao mi je što sam vas nazvala čudovištima. Nadam se da mi možete oprostiti.” “Alannah,” rekao je Ryder otpuhnuvši. “Bilo ti je oprošteno čim si to rekla, mala.” Zagrlila sam ga, a onda i sve ostale u sobi, prije no što sam se vratila k Damienu i kliznula mu rukom oko struka. Keela i Branna nisu bile prisutne, ali sutra ću se susresti s njima i pobrinuti se da ih zagrlim jednako čvrsto. “Damien i ja smo puno razgovarali i rekao mi je sve što je trebao,” rekla sam. “Htjela sam čuti vaše priče od svakoga od vas, i znam da ste mi ih spremni ispričati, ali od sada, ne trebam znati ništa više. Ako budem trebala,

311

Naš svet knjiga pitat ću. U ovom trenutku, samo želim ostaviti prošlost u prošlosti i usredotočiti se na naše budućnosti.” “Ni sam to nisam mogao bolje reći, Lana.” Pogledala sam u Nicu kad je progovorio i nasmiješila se. “Samo trebam vas četvoricu da mi pomognete s nečim,” rekla sam, kimajući prema Ryderu, Alecu, Kaneu i Nici. “S nečim važnim.” “Bilo što,” odgovorili su. “Trebam da kažete Damienu da se ne krivi za sve užasne stvari kroz koje ste prošli zbog Marca i onih drugih užasnih ljudi uključenih u to, zato što on krivi sebe i ne vjeruje mi kad mu kažem drugačije. Ne osjeća se kao da je on zaista brat vama dečkima, a slama mi srce što se on tako osjeća.” Damien se ukočio i pogledao dolje u mene razdvojenih usana. Odmakla sam se od njega i kimnula im da govore. “Ne znam što želite da kažem.” “Ja znam,” rekao je Nico, pridobivajući pažnju svog blizanca. “Reci da ti nisi kriv i da si moj brat.” “Međutim, ja jesam kriv,” odgovorio je Damien. “Ovo sve se dogodilo, zbog mene. Svaki posao koji vi svi morate napraviti, svaka trunka boli i brige koju su vaše žene pretrpjele, je bilo zbog mene. Sve sam uništio.” Bila sam šokirana kad je Nico prešao preko sobe, zgrabio Damiena za ovratnik, te mu se unio u lice. “Što god da si učinio, ili što god da činiš, ti si još uvijek moj jebeni brat! Shvati to, a onda to jebeno prihvati. Volim te do smrti, čovječe. Ne bih mijenjao ništa u svom životu; to me stvorilo ovakvim kakav jesam i zbližilo me s mojom obitelji.” “Ali tvoj život-” “Ne bi tako ispao da se nije dogodila naša prošlost. Nikad ne bih upoznao Bronaghu, ženu koju ću oženiti, i ona mi nikad ne bi poklonila prekrasnu djevojčicu niti bi bila trudna s mojim drugim djetetom.” Damien je zurio u svog blizanca. “Ali, Dominic-” “Ne!” prasnuo je Nico i prodrmao Damiena. “Ti. Nisi. Uništio. Naše. Živote.” “Dominic-” “Damien!” viknuo je Nico, prsa su mu se brzo dizala i spuštala. “Ti nam nisi ništa učinio. Toliko je puno ljudi odgovorno za sva loša sranja koja su

312

Naš svet knjiga nam se dogodila, ali to je sve bilo zbog jedne osobe, a ta osoba je bio Marco, ne ti.” Damien je ostao tih. “Prihvati to,” pritiskao je Nico. “Naglas.” Damien je čvrsto zažmirio. “Ne mogu.” Izraz čiste agonije se proširio Nicovim crtama lica. “Damiene,” polako je rekao. “Prihvati. To. Naglas.” Nisam shvatila da plačem dok mi štucanje nije pobjeglo iz grla i ruka se zakačila oko mog struka. Znala sam da je to Bronagh, a da nisam morala niti pogledati u nju. “Damiene.” Progovorio je Alec iza nas. “Reci to jer je to istina, braco. Sve što nam se dogodilo nije tvoja krivica. Ništa od toga.” Čuvši ga kako to kaže nakon onoga što je on proživio je učinilo da volim tog čovjeka još i više. “Reci to, mali,” poticao je Kane. “Nisi ti kriv, za jebeno ništa od toga.” Damienove oči su se trepnuvši otvorile, a on je pogledao od Nice, do svoje braće, koji su stajali po sobi. “Hajde, Dame,” zadnji je progovorio Ryder, čvrstim glasom. “Reci to. Nisi ti uništio naše živote... Marco jest.” Pokrila sam usta kako bih skrila jecaj dok je Nico privukao Damiena u zagrljaj koji lomi kosti, kojem su se brzo pridružila ostala braća. “Svi imaju svoje demone Dame,” rekao je Kane, stavivši ruku na leđa svog brata. “Samo moramo biti zločestiji prema njima jer znaš što, braco? Mi zaslužujemo biti sretni.” Kad su braća završila s grljenjem, Damien je okrenuo svoje zamagljene oči na mene. “Volim te,” rekla sam po prvi put, dok mi je tijelo drhtalo. “Tako te jako volim, Damiene.” Stajao mi je nasuprot, zureći u mene dobrih deset sekundi prije no što se trgnuo iz svog transa i prešao preko sobe do mene u dvije sekunde. Njegovo se tijelo zabilo u moje, a kako bih izbjegla da padnem unazad, moje ruke su se odmah primile oko njegova struka, dok su Damienove ruke uhvatile obje strane mog lica. Zurio je u mene s takvim intenzitetom da su mi koljena oslabila i udarala jedno o drugo. Stisnula sam ga i zurila u njegove velike, sive oči. Mnoštvo emocija je gorjelo u njima, ali jedna se emocija isticala. Ljubav.

313

Naš svet knjiga “Volim te, Damiene,” ponovila sam, srce mi se zabijalo u grudi. “Nikad nisam došla ni blizu tome da volim drugu osobu; zato sam uvijek bila tako uplašena kad se radilo o tebi. Ti si moje srce i, ako me još uvijek želiš, tvoja sam. Uvijek sam i bila tvoja.” Zagrcnula sam se jecajem kad su mu suze kanule preko rubova očiju i kliznule niz njegove obraze, kao brana koja se urušava. “Ljubavi, ne,” molila sam. “Molim te, nemoj plakati. Molim te.” Podigla sam se na prste i poljupcima mu obrisala suze, pritiskujući moje usne na njegovo cijelo lice, spustivši posljednji na njegove pune usne. “Volim te,” rekla sam pritisnuvši čedan poljubac na njegova usta. “Volim te; volim te; volim te.” Damienovo čelo je palo na moje, ruke su mu pale oko mog struka, te je prigrlio moje tijelo svojem tako čvrsto, da mi je skoro istisnuo dah. Kad je pao na koljena preda mnom, srce mi je stalo. “Što to radiš?” “Pokazujem ti da sam na tvojoj milosti ili nemilosti. Uvijek.” “Damiene.” “Na koljenima sam za tebe, pjegice. Misliš li da me bilo tko može srušiti na koljena?” Spustila sam se na svoja koljena sekundu kasnije. “I ja sam na svojima za tebe, također.” “Alannah,” promuklo je rekao Damien, oči su mu zurile u moje. “Volim te otkad smo bili klinci.” Jecaj mi se otrgnuo iz grla. “I ja, a oduvijek sam to znala duboko u duši, ali tako sam se bojala prihvatiti to.” Šmrcnula sam. “Toliko te jako volim da me to plaši, Damiene.” “Nemoj se bojati,” rekao je. “Imam te. Koliko god me dugo budeš htjela, imam te.” “Kako ti zvuči zauvijek?” Stisnuo me je. “Zvuči jebeno božanstveno, pjegice.” “Sve u vezi tebe, Jack Frost,” rekla sam mu, “je moje.” “Jack Frost?” “Upravo si napredovao od pahuljice. Čestitam.” Damienov osmijeh je bio stvar istinske ljepote. “Tvoj sam, Lana. Samo tvoj.” Samo. Moj.

314

Naš svet knjiga “Nikad se nisam toliko radovala budućnosti u cijelom mom životu,” objavila sam. “Uselit ćeš se k meni i seksat ćemo se svaki dan bar tri puta. Želim imati djecu, njih petero, desetero. Nije me briga koliko. Samo želim djecu s tobom. Želim se udati, ali prvo moraš pitati mog tatu, inače će te ubiti. Kad te želim, imam te, i ne želim čuti niti zvuka od tebe na tu temu. Da li ti je jasno sve ovo?” Damien se nagnuo dolje i pritisnuo čelo na moje. “Da. Jebeno. Gospođo.” “Pa,” klicao je Alec. “Bilo je i jebeno vrijeme!” Kad smo se poljubili, bilo je to uz klicanje, pljeskanje, te smijeh naših prijatelja... naše obitelji. Moglo je to biti i ljubljenje uz vatromet u ponoć na Novu godinu jer je bilo jednako slatko, jednako nježno, te savršeno savršen trenutak, koliko je mogao biti. Bio je to početak prekrasnog zauvijek. Damien je polizao moju donju usnu. “Kraj igre, pjegice?” Radost me ispunila. “Da, Jack Frost.” Odgovorila sam, milujući njegov nos vrhom moga. “Mi smo definitivno kraj igre.”

315

Damien 5.deo Braća Slater