PISMO ČITATELJA O JAVNOM PRIJEVOZU U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI Javni prijevoz ne zadovoljava potrebe građana, a ni minimalne europske standarde

Javni prijevoz trebao bi biti dostupan svima,uvijek i svugdje. Morao bi biti “taktni”, tj. morao bi polaziti s bilo kojeg stajališta uvijek u određeno vrijeme i u točnim vremenskim razmacima. Morao bi biti “integrirani”, a što znači da bi jedna vozna karta vrijedila i za autobus i za vlak. Također, morao bi biti ekološki prihvatljiv i što je najvažnije, morao bi biti jeftin za korisnika i isplativ za prijevoznika.

Današnjaorganizacijadruštva u kojem živimo i kojem pripadamo zahtijeva učinkovitu mobilnost ljudi. Klimatskepromjene,pak,zahtijevaju što čišći promet, a ekonomija što učinkovitiji prijevoz ljudi i roba.

Ako govorimo o prijevozu putnika u regionalnom i lokalnom prometu, možemo slobodno reći da Varaždinska županija, njene općine i gradovi, jednostavno nemaju javni prijevoz putnika u smislu kako je to definirano u europskim propisima koji obavezujusvakudržavučlanicu Europske unije na njihovu primjenu.

A ono malo što od javnog prijevoza naši građani imaju nikako ne zadovoljava kako ni sadašnje potrebe stanovništva, tako ni minimalne europske standarde javnog prijevoza putnika.

Prema važećim zakonima u Hrvatskoj postoje dvije vrste javnog autobusnog (cestovnog) prijevoza putnika: županijski linijski i komunalni prijevoz putnika.

Županijski linijski prijevoz putnika obavlja se na području županija, a u Varaždinskoj županiji odvija se na nekoliko linija i prema voznim redovima koje samostalno utvrđuje jedanjediniovlašteniautobusni prijevoznik.

Natimautobusnimlinijama putnici se voze od točke A, preko točke B,C,D… i natrag, ukrug(ilivećnekako).Telinije održavaju se 1, 2, 3, eventualno 4 puta na dan, ovisi kako koja. Vikendom i praznikom, u pravilu, nema vožnje.

S druge strane, komunalni prijevoz putnika po zakonu smije se odvijati samo unutar granica grada ili općine. U Varaždinskoj županiji ta- kav prijevoz ima samo Grad Varaždin. To su popularni “buseki”. No, trenutne linije buseka su nestručne improvizacije, bez ikakve prometne logike. Zato buseki nikome i nečemu ne služe, preskupi su za Grad, užasno su neučinkoviti i nefunkcionalni su za građane.

Kako bi trebao izgledati taj javni prijevoz putnika prema nekim pojednostavljenim europskim standardima?

Prvo, trebao bi biti dostupan svima, uvijek i svugdje. Zatim, morao bi biti “taktni”, tj. morao bi polaziti s bilo kojeg stajališta uvijek u određeno vrijeme i u točnimvremenskimrazmacima.

Morao bi biti “integrirani”, a što znači da bi jedna vozna karta vrijedila i za autobus i za vlak. Također, morao bi biti ekološki prihvatljiv i što je najvažnije, morao bi biti jeftin za korisnika i isplativ za prijevoznika.

Dakle, trebao bi biti takav kakav sadašnji županijski javni prijevoz nikako nije.

Tako su stanovnici Varaždinske županije, ali i veći dio ostatka Hrvatske, zakinuti za učinkovit javni prijevoz kakav imaju sve druge države članice EU.

Stanovnici Varaždinske županije zato su prisiljeni masovno koristiti osobne automobile za odlazak na i s posla te za druge dnevne aktivnosti i potrebe.

Nadalje, građanima koji nemajuosobneautomobile,ili vozačkedozvole,uskraćenoje pravo na javni prijevoz u smisluEUpropisa,azbogslabeili nikakve prometne povezanostinalazeseuizolaciji,možda isamonekolikokilometaraod grada ili središta općine.

O ekologiji i ekonomiji suvišnojeovdjebiloštogovoriti.

Posljedica tog prometnog nereda u većem dijelu Hrvatske su prometne gužve, kronični nedostatak parkirališta, zagađenja okoliša, goleme emisije CO2, prometna izolacija pojedinih dijelova županije, prometne nezgode s velikim štetama i ozlijeđenima itd.

Isto tako, čekanje u gužvama i automobilskim kolonamaječistogubljenjevremena.

Tako se procjenjuje da neki građani u našoj županiji u njima gube, u prosjeku, i do jedan dan godišnje. Utješno, uLondonu,gradus9milijuna stanovnika, vozači u prosjeku gube oko 7 dana godišnje.

Mnoge ozbiljne stručne studijeianalizepišudajeulaganje u razvoj i organizaciju javnog prometa višestruko isplativoidajeomjeruloženo/ dobiveno 1:4, tj. da na jedan uloženi € povrat zajednici je, izravno i neizravno više od 4 eura. Pri tome ulaganje u re- gionalniiopćenitoželjeznički prijevoz putnika i roba taj se omjernekadpodižečakna1:7. No, svako ulaganje u razvoj prometa nije samo ulaganje u izgradnju (brzih) cesta nego je, između ostalog, i organizacija javnog i individualnog

Prema rokovima iz europskih propisa, “europska” organizacija javnog prijevoza putnika trebala je u Hrvatskoj, pa tako i u Varaždinskoj županiji, profunkcionirati prije skoro pet godina prometa. Zato svako ulaganje kod kojeg je izvjesna višestruka korist za lokalnu i širu zajednicuiziskujeznanstveno - stručnu potvrdu.

Prema rokovima iz europskih propisa, “europska” organizacija javnog prijevoza putnikatrebalajeuHrvatskoj, pa tako i u Varaždinskoj županiji, profunkcionirati prije skoro pet godina.

Do danas za poboljšanje usluga javnog prijevoza putnika nije (u)činjeno apsolutno ništa.

Azaštonijeihoćeli,ovisiisključivo o tzv. političkoj volji.

Darko Levačić Umirovljeni savjetnik za promet Varaždinske županije

REAGIRANJE ČLANOVA DRUŠTVA POTROŠAČA MEĐIMURJA NA DIZANJE CIJENA I REGULIRANJE TRŽIŠTA:

Umjesto da se iskoriste benefiti uvođenja eura, te se konačno prestane manipulirati sa cijenama i da proizvodi dobiju stvarnu vrijednost, događa se da trgovački lobi u suradnji s državom beskrupulozno pljačka potrošače, tvrde u Društvu potrošača Međimurja. - Neki traže veće uplitanje države u regulaciju cijena, ali dok ne profunkcioniraju zakoni tržišta (ponuda i potražnja) sve ovo što se događa je samo demokratski ukras na pljačku potrošača. Budimo realni, država između ostalog ProračunpuniiodPDV-a,koji je među najvišima u Europi i nije zanemarivo da PDV čini četvrtinucijeneproizvoda.Na prvi pogled je jasno da država dobije više ako su cijene više, stoga nemojmo očekivati da će država piliti granu na kojoj sjedi – poručuju iz Društva.

I dodaju:

“PotrošačiuMeđimurju,kao uostalom u cijeloj Hrvatskoj su strpljivi, ali poručujemo trgovcima nemojte zaboraviti da su potrošači regulatori tržišta. Trgovci zavise od potrošača, a ne obrnuto, što neki ne razumiju, ali će shvatiti kad im trgovine ostanu bez kupaca. Valjalo bi promisliti je li bolje cijele godine prodavati po nižoj stvarnoj, realnoj cijeni ili par mjeseci bildati cijene, pa poslije toga, ključ u bravu. DPM poziva potrošače da budu odgovorno prema kućnom proračunu i da bar upozorimo trgovce na činjenicu da smo regulatori tržišta. Temeljniinteressvakogpotrošača je da kupi jeftinije, stoga pozivamo potrošače da se informiraju i kupuju proizvode u trgovinama koje su jeftinije. Samo kao primjere navodimo; ovih dana jedan trgovački la- nac prodaje grčke naranče po

0,6 €, a samo stotinjak metara dalje drugi trgovački lanac takve iste naranče prodaje po

1,2 €. Ili u nekim trgovačkim lancima su odmah po odluci

VladeRHdiglicijenuuvoznog šećera iz Španjolske na 1.33

Kupujmo u OPGovima povrće, neka trgovci svoje povrće čuvaju u zamrzivačima

€, dok je u malim privatnim trgovina hrvatski šećer po 1 €. Stoga pozivamo potrošače da budi odgovorni prema sebi i solidarnipremaonimakojine- maju novaca, kupujmo gdje je jeftinije,pačestoikvalitetnije, a mi u Međimurju imamo pogodnost da smo za par minuta u jednoj od tri susjedne države,paiskoristimoto,kupujmo pametno.Pokažimotrgovcima da mi odlučujemo što ćemo kupiti, a ne oni što i po kojoj cijeni će nam prodati. Neprihvatljivo je da 1 kg krumpira – pommes frites kupujemo po 4 ili 5 €, kad se zna da kod nas kilogram krumpira košta 0,4 €. Kupujmo u OPG-ovima povrće, neka trgovci svoje povrće čuvaju u zamrzivačima. Potrošači, mi smo regulatori tržišta, sve ekonomske krize do sada smo mi iznijeli na svojim leđima, pa nemojmo dozvoliti da manipuliraju s nama.”

HRVATSKE VATROGASNE ČASNICE NASTAVLJAJU POSAO TIVAROVE SAMARITANKE ANKE DRVAREK, ZAPOČET JOŠ 1936. GODINE U VARAŽDINU