MEDIFEM NEWSLETTER BR. 2

Ako čekate žensku prinovu u obitelji, rodbina i prijatelji će vas zatrpati s rozom odjećom, dok će za mušku prinovu donositi plavu odjeću. Zašto? Zašto bi roza bila boja za djevojčice, a plava za dječake?

Do početka 20. stoljeća nije postojala podjela boja odjeće na muške i ženske. Podjela je postojala između bogatih i siromašnih. Bogataši su si mogli priuštiti rjeđe i samim time skuplje pigmente, zato pape nose crvene cipele, a siromasi su nosili jeftinu odjeću bijele ili neutralne boje. Spol nije imao ništa s tim.

Povijest je čak puna primjera koji su sasvim suprotni podjeli koju imamo danas. Na Internetu je lako pronaći fotografiju iz djetinjstva trideset drugog američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta. Osim što po današnjim standardima ima žensku frizuru, obučen je u haljinu. Fotografija je crno bijela pa ne možemo tvrditi da je roza, ali djeca, bez obzira na spol, su u to doba, krajem 19. stoljeća, često nosila haljine roze ili plave boje. Barem u zapadnoj kulturi Europe i Amerike. Roza i plava su bile izabrane kao dječje boje zato što dobro pristaju uz sve boje očiju i kose.

Industrijska revolucija je donijela i pojavu usmjerenih proizvoda, pa su se stvari polako počele dijeliti na muške i ženske te se označavati prepoznatljivim bojama. No, isprva je to bilo sasvim obrnuto od današnjih podjela. Tako američki časopis Lady’s Home Journal 1918. piše ovako: “Opće prihvaćeno pravilo je da je roza boja za dječake, a plava za djevojčice. Razlog leži u činjenici da roza boja, kao odlučnija i jača, bolje pristaje dječacima, dok je plava, koja je nježnija i delikatnija, ljepša za djevojčice.”

Početak današnjih podjela ima začetak u 1927. godini kada je, opet američki, časopis Time, objavio tablicu boja prema kojoj su boje poput plave i zelene svrstane u boje prigodne za muški rod, a boje poput roze i crvene u boje prikladne samo za ženski rod.

No, tek poslije Drugog svjetskog rata kada su industrija i standard na zapadu toliko ojačali da su djeca postali legitimne mete oglašavanja, počelo se forsirati plave igračke za dječake i roze igračke za djevojčice, a vrlo brzo je i odjeća počela pratiti tu promjenu.

Zašto su se boje podijelile baš tako? Tu stvari postaju mutne, kako to obično biva kad marketinške kompanije preuzmu glavu riječ.

Po jednoj teoriji, roza je pripisana ženama jer je slična crvenoj koja je u međuvremenu od

boje koja smibolizira krv, vatru i ostale muške poslove postala simbol romantičnosti, što je po marketinškim stručnjacima ženska stvar. A onda je muškima ostala plava.

Po drugoj teoriji, trokutaste oznake kojima su nacisti obilježavali homoseksualne muškarce, zoofile i pedofile bile su roze (oznaka za lezbijke bila je crna). I svi koji su imali takvu oznaku nisu pušteni iz logora sve do kraja 1960-ih. Američki vojnici koji su se borili po Europi, ubrzo su počeli izbjegavati rozu kao boju muške spolne nastranosti. Marketinška industrija ponudila im je plavu kao zamjenu. Taj se trend brzo prelio iz Amerike u Europu.

U svakom slučaju, ne postoji povijesni, genetski ili neki drugi temelj za podjelu boja na muške i ženske. Tek kulturološki ili marketinški. U nekim zemljama Azije muška boja je crna, ženska boja žuta, a dječja zelena. Sve su to samo izmišljeni simboli. No, simboli ipak jako utječu na naše živote čak i u 21. stoljeću.