SISTEMATSKI PREGLEDI

SISTEMATSKI PREGLED? Kad idemo na

Prvi pregled pedijatra nakon rodilišta obavlja se u dobi od mjesec dana, a prema potrebi i prije. Time započinju preventivni programi praćenja djetetova rasta i razvoja, koji uključuju cijepljenja i savjete o njegovoj njezi i prehrani, prevenciji rahitisa vitaminom D3, prevenciji anemije. N a pregled je potrebno donijeti medicinsku dokumentaciju iz rodilišta i tijeka trudnoće, odnosno otpusno pismo za dijete i majku. Sistematski pregled djeteta započinje već opservacijom ponašanja djeteta po dolasku u ordinaciju, obvezno je skidanje odjeće i opći pregled po sustavima. Uzimaju se anamnestički podatci o tijeku porođaja i boravka u rodilištu, eventualnim bolestima u obitelji te dosadašnjem zdravstvenom stanju i prehrani djeteta. Uključuje i razgovor o usvojenu ritmu spavanja te moguću pojavu dojenačkih kolika. ŠTO ĆE PEDIJATAR SVE PREGLEDATI? Procjenjuje se somatski status i neurološki status. Somatski se pregledava: opće stanje djeteta, koža, glava, usna šupljina, auskultacijski pregled slušalicama rada srca, pluća i abdomena, palpacija abdomena i pokretljivosti vrata, kukova i drugih zglobova, zarastanje pupka i ekstremiteti. Provode se antropometrijska mjerenja: tjelesna masa, dužina, opseg glave te uspoređuju sa centilnim krivuljama po spolu te se procjenjuje porast i dinamika u odnosu na podatke iz rodilišta. Novorođenče u prvim danima izgubi sedam do 10 % porođajne tjelesne mase, a na kraju prvog mjeseca života ima oko 20 % više. Neurološki pregled novorođenčeta uključuje procjenu razvoja motorike (spontani pokreti, držanje glave, trupa i udova), pokrete očiju i vid, reakciju na zvuk. Ispituju se orofacijalni refleksi – npr. refleks traženja, optički i akustički refleks, zatim ŽELJKA MARTINIĆ, medicinska sestra, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

mnogi refleksi na tijelu, npr. automatski hod, potporna reakcija, suprapubični i križani refleks ekstenzora, refleks hvatanja šake i stopala, Moorov i Galantov refleks. Procjena se vrši u različitim djetetovim položajima: potrbušni položaj, ležanje na leđima, pokus posjedanja povlačenjem, vertikalni položaj. Testiraju se reakcije uspravljanja koje počinju odizanjem brade, te glave i vrata, i to potkraj prvog mjeseca života. Nezaobilazna je procjena tonusa mišića. Na znak moguće bolesti ukazuje prisutnost refleksa izvan granica normale, držanje tijela, abnormalna spontana motorika, položajne reakcije, asimetrije ili prevelika opuštenost ili ukočenost djeteta.

PREGLED KUKOVA Ujedno se daju upute i preporuke za pregled i ultrazvuk dječjih kukova kao pouzdana metoda za rano otkrivanje poremećaja u razvoju kuka. Pretraga ultrazvukom potpuno je bezbolna za dijete i nema štetnog zračenja. Ultrazvukom se može prikazati detaljan odnos glavice i čašice kuka te izmjeriti i najmanja odstupanja od normalnih anatomskih odnosa. Preporučuje se za svu djecu novorođenačke i dojenačke dobi. Pregled je najbolje učiniti u dobi od četiri do osam tjedana, a svakako do kraja trećeg mjeseca života. Na kraju pregleda kukova, roditelji će dobiti upute kako izvoditi vježbe.

KOLIKO JE PREGLEDA? Budući da su u prvoj godini rast i razvoj najintenzivniji, to je razdoblje kada je potrebno najviše sistematskih pregleda, koji se redovno izvršavaju u dobi od dva, četiri i šest mjeseci, eventualno i češće ako treba. Nakon sistematskog pregleda dojenčeta obavlja se i cijepljenje prema redovnom kalendaru cijepljenja. Cijepi se protiv difterije, tetanusa, hripavca, hemofilus influence, dječje paralize, hepatitisa B i pneumokoka. Prvo cjepivo, BCG, dobiva se prethodno u rodilištu. U prvoj godini života dijete može primiti i još neka dodatna i neobvezna cjepiva, primjerice protiv meningokoka i rota virusa, o čemu je svakako dobro prethodno savjetovati se s pedijatrom.

Svaki sljedeći bebin pregled odradit ćete, vjerojatno, kao od šale, ali zato ćete zbog onoga prvog razbijati glavu razmišljajući što i kako pripremiti, kako će to točno izgledati, što vam sve treba… Sva ta pitanja mogu vas učiniti nervoznima, zbog čega bi i beba mogla postati razdražljiva. Lakše je, stoga, znati sve unaprijed kako biste se mogli pripremiti, pa će i nelagoda biti mnogo manja. Istina, sve će vam biti novo, ali imajte na umu da je liječniku ili liječnici to svakodnevni, rutinski posao i da se ne morate brinuti. Isto tako, ako bilo što zapne, možete pitati liječnika, sestru, pa čak i nekog od roditelja u čekaonici – sigurni smo da će vam rado objasniti. Prvi sistematski pregled može trajati između 20 i 40 minuta, a bilo bi dobro dan ranije provjeriti postoji li mogućnost naručivanja, kako ne biste morali čekati. Neke pedijatrijske ordinacije imaju odvojene prostorije i vrijeme dolaska za bolesnu i zdravu djecu, pa se svakako unaprijed raspitajte o tome, posebno u zimsko vrijeme kada haraju razni virusi. Isto tako, možda ćete tijekom prvog posjeta morati ispuniti formulare za prijavu kod odabranog liječnika, pa bi bilo zgodno da je s vama još netko tko bi mogao ispuniti papire ili ostati s bebom. Jedna osoba u pratnji, najčešće tata, sasvim je dovoljna. Kad odijevate bebu, imajte na umu da ćete ju za pregled morati potpuno razodjenuti, pa je odjenite u skladu s tim. Debljina odjeće ovisi, naravno, o godišnjem dobu i temperaturi vani, ali isto tako imajte na umu da je u pedijatrijskoj ordinaciji i čekaonici uglavnom dovoljno toplo da dijete ne mora biti zabundano. Rješenje je, u svakom slučaju, slojevita odjeća. Uvijek je bolja opcija dijete na putu do pedijatra od zime zaštititi dekicom ili kakvim debelim pokrivačem umjesto, na primjer, skafanderom. Lakše će vam biti otkriti dijete nego ga skidati i odijevati. Sa sobom svakako ponesite:

SAVJETI

• rezervnu odjeću ako dođe do nezgode • vlažne maramice • tetra-pelenu na koju možete položiti dijete (na prematalicu ili vagu, na primjer) • rezervne pelene • dudu, bočicu – ako dijete koristi.

Slijedi redovan sistematski pregled s devet do 10 mjeseci uz provjeru kompletne krvne slike te se procjenjuje neuromotorni napredak, razvoj sjedenja, puzanja i rane

komunikacije. S godinom dana do 15 mjeseci uz sistematski pregled primjenjuje se cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole.

Sljedeća obvezna praćenja su s dvije godine uz prvu revakcinaciju difterije, tetanusa, hripavca, hemofilus influence, dječje paralize, hepatitisa B. S navršene četiri godine sistematski pregled te pregled oftalmologa, zatim s pet godina druga revakcinacija difterije, tetanusa i hripavca. Daljnja cijepljenja sa sistematskim pregledom i redovnim praćenjem obavljaju se u školskoj ambulanti prije upisa u prvi razred.

Sisanje palca navika je mališana od koje roditelji posebno zaziru, čak više nego od dude. Razlog je u tome što palac ne možete oduzeti, zar ne? Tehnike kojima su se nekoć služili roditelji kako bi mališane odvikli od sisanja palca zasigurno su brojne, većinom učinkovite, ali ponekad prekomjerno stresne, pa i opasne. Mi vam donosimo trikove uz koje možete svoje dijete pokušati odvratiti od ove nemile navike na nježan način – ali učinkovit. Naoružajte se strpljenjem i krenite u bitku protiv palca!

SISATI TAJ PALAC?!

Kako da prestane

ZAŠTO MORA PRESTATI SISATI PALAC? Iako je ta navika mališanima (ponekad i odraslima) poprilično smirujuća, sisanje palca može utjecati na razvoj zuba, što posljedično može imati utjecaj na govor. No, nije svako sisanje prsta jednako štetno. Važan je intenzitet sisanja i koliko često mališan to čini. oni koji neprestano i agresivno sišu palac. Jer upravo je neprestano trenje koje izaziva sisanje ono što deformira zube. Isto tako, mališani koji imaju u ustima prst dok pričaju lakše će razviti probleme s govorom. Važno je, dakle, od početka raditi na navikama svojeg mališana.

Kada dijete počne pričati, ako to čini s prstom u ustima, važno mu je dati do znanja da neće dobiti vašu pažnju sve dok ne izvadi palac. Kad god pokuša tako govoriti, recite mu: „Ne razumijem te kad ti je prst u ustima, možeš li mi to reći bez prsta u ustima?“

Kod odvikavanja je važno, a to već znate, imati na umu da nisu sva djeca jednaka, te da vi najbolje poznajete svoje dijete i da ćete upravo vi znati odabrati najbolju taktiku. Većina djece prestane sisati palac u dobi između dvije i četiri godine, ali neki nastave sve do školskih dana.

1. NEMOJTE BITI NEGATIVNI

Ako cijelu stvar ovijete negativom te ako uskraćivanje palca pokušate silom nametnuti ili ako se ljutite zbog toga, napravit ćete samo još goru stvar. Većinom djeca sišu palac kad su umorna ili zabrinuta – to je njihova dekica koja im pruža sigurnost. Upravo zbog toga morate uvijek biti mirni, ustrajni i puno dijete hvaliti. Na puno načina možete ga spriječiti da siše palac, ali nijedan nije instantno rješenje. Kao i sa svakom navikom – treba vremena i strpljenja.

2. UKLJUČITE SVE

Uputite i druge članove obitelji da mogu/ trebaju opomenuti mališana kad ima prst u ustima, ali pazite da vas shvate ozbiljno – to se čini isključivo na miran, nikako na negativan način. Kad vidite mališana da stavlja prst u usta, napravite smiješan, šaljiv izraz lica i recite nešto poput „Brzo, brzo! Izvuci prst van!“ i napravite od tog zabavnu i smiješnu situaciju. podsjetite i nemojte od raditi velik problem.

6. NEKA PALAC BUDE ZAUZET!

Sisanje palca obično se događa kad mališani imaju slobodne ruke – kad gledaju televiziju ili kad im se čita knjiga. Ako dijete gleda televiziju ili možda mora raditi nešto u tišini i miru, ponudite mu nešto što će mu zabaviti prste. To može biti dekica ili plišanac, ili nešto slično što ga veseli. Tijekom dana ponudite mu aktivnosti koje zahtijevaju dvije ruke, kao što je nizanje velikih perlica, slikanje, crtanje ili slaganje slagalice. Što su djeca manje aktivna, to će prst biti više u njihovim ustima.

3. PODSJETITE I NAGRADITE

Najlakša je i najnježnija metoda jednostavno podsjetiti svog mališana da siše palac u nekom trenutku, a zatim nagraditi pohvalom kad ga izvadi iz usta. Ako ga često i nježno podsjećate na to što radi, s vremenom će to raditi sve manje i manje.

4. NEMOJTE NAPRASNO PREKIDATI!

Ljutnja, stroga pravila i isključivo nedopuštanje sisanja palca neće upaliti, pomirite se s tim. Mališan će zbog takvog vašeg ponašanja raditi to skrivećki, a zbog vas će se samo osjećati loše zato što to radi – nije to nešto što možete zaustaviti ljutnjom. Flasteri na palcu, razni štitnici za palac i razni loši okusi na palcu ili noktima mogu upaliti, ali je naprasno prekidanje okrutno i može uzrokovati više stresa nego samo sisanje!

5. PRIJE SPAVANJA

Ograničite sisanje prsta na vrijeme kada djetetu treba najviše jer će tako najbolje iskoristiti tu svoju naviku – na primjer neka siše palac prije spavanja (većinom je to samo nekoliko minuta prije sna) ili u stresnim situacijama poput posjeta liječniku, ili slično. Ako siše palac i izvan toga, nježno ga

7. NEMOJTE SE UZRUJAVATI!

Na kraju – pokušajte se ne zabrinjavati! Gledajte svoje dijete i kako ono reagira, a ne što vam u okolini govore. Vaš će mališan u nekom trenutku zasigurno prestati sisati palac! Eto, sad kad ste to pročitali i možda izgovorili, imajte na umu da, ako smatrate da ima bilo kakvih problema s govorom, uvijek se možete obratiti svom pedijatru ili logopedu. Ako vam se pak učini da to uzrokuje neke probleme sa zubima, obratite se svakako zubaru.