Issuu

PRVA BOŠNJAČKA GIMNAZIJA

CAMBRIDGE INTERNATIONAL SCHOOL

SARAJEVO

Dum vivo, scribo!

Redakcija

Redakcija: Hana Aldžić, Azra Arnautović, Kanita Babović, Amna Fejzić, Berina Garibija, Hana Huskić, Ema Krvavac, Adna Maslo, Layla Mulić, Mirnes Omerović, Medina Porić, Naida Smajlović, Amina Spahović

LACUNA (Označava

„We aspire to inspire“

neku šupljinu - prazan prostor, općenito ili u nama i ostat će takva dok ne pronađemo svoj mir i dok ne spoznamo sebe.)

Urednica časopisa: profesorica Nina Šeremet-Pepa Lektura i korektura: profesorica Nina Šeremet-Pepa

Bibliophile/ bibliofil Adna Maslo

Hana Aldžić

Ljubičasta

Amna Fejzić

Azra Arnautović

STAV Kanita Babović Mirnes Omerović TRAGANJE

Layla Mulić Sazrijevanje

Hana Huskić

DOM Ema Krvavac RADOZNALOST Amina Spahović

Tiraž: 630

Medina Porić SMRT

Naida Smajlović FILOMATIJA

(Smrt je teška, definira čovjeka, muči ga dok je živ. Upravo zbog toga ona nas motivira i tjera da budemo spremni na nju u svakom trenutku…)

(Označava želju za znanjem i učenjem.)

(Osoba, ne mjesto. Vječito uporište i vječito traganje za istim. Vlastiti bijeg na par dana. Na dohvat ruke, a ipak tako daleko.)

Berina Garibija

Fotografije: profesorica Amina Šabić, profesorica Merisa Skalonjić, fotografije iz školske arhive, Internet

Pomoć u pripremi Ljetopisa: profesorica Adna Pandžo Dizajn i tehnička podrška: profesorica Merisa Skalonjić Dizajn banera: Lamija Gutić

Odabir i priprema materijala sa online nastave: profesorice Aida Agić-Hadžić, Emina Tucaković, Alma Džambegović i Dženana Delić-Hujdur

Sadržaj

uvodnik 4

Riječi nisu samo riječi

jubilej gimnazije 12 Mjesto tvoje srednjoškolske avanture

kolumne 6-11, 25 Kakva je to dijeta Ti baš ne voliš ljude Tramvaj Živi Mamma mia, domaće postoji?! Virus medij

online nastava 26

osvrt 23

mun konferencija 24

Ilustracije: Šejla Kuldija, Azra Arnautović, Emina Ećo, Zerina Muftić

Ljetopis 34

Akcije Alumnisti Kultura Obilježavanja Posjete Predavanja i radionice Putovanja i izleti Takmičenja i uspjesi

intervjui 14

Intervju sa Berinom Garibijom Intervju sa Lamijom Gutić Intervju sa Mustafom Širbićem Intervju sa Mirnesom Omerovićem

Uvodnik Dragi čitatelji, stranice koje ćete listati svjedoče da ovi učenici vole svoju školu. Fizička razdvojenost, uzrokovana mjerama zaštite od pandemije, još je pojačala tu ljubav. Vrijeme koje je prošlo tražilo je od nas spremnost na prilagođavanje, empatiju i naglašenu odgovornost. Uz to pokazuje se da Prvu bošnjačku gimnaziju pohađaju učenici koji promišljaju duboko i globalno, blisko i lokalno, dijahrono i sinhrono, u vremenu i kroz vrijeme. Ponosna sam na sve naše učenike. Profesori takvih učenika sigurno vole svoj poziv i vole kuću u kojoj rade. Roditelji takvih učenika vode ih sigurno kroz lahke i teške životne situacije, spremajući ih za prihvaćanje života u njegovoj osebujnosti. Biti roditelj i učitelj takvim mladim ljudima velika je čast, ali i odgovornost. Ti naši zajednički napori neće ostati nezapaženi. Naprotiv - ta naša zajednička snaga bit će najvitalniji faktor u kreiranju žilave generacije koja će već sutra ponijeti emanet opstanka na ovim prostorima, u svojoj državi. Prema UN-ovim podacima na planeti Zemlji živi 6000 naroda, odnosno etničkih grupa, a samo je 196 država. Mi smo jedan od naroda koji ima svoju domovinu i pasoš te domovine, možemo slobodno izaći na izbore i odabrati svoje političke predstavnike. Ne znamo kakve će izazove imati ovi mladi ljudi, ali znamo da će izazova biti. Možemo li ih naučiti da se vjetar u leđa mora zaslužiti i da što god uradimo, proizvede neku energiju, pozitivnu ili negativnu, izbor je naš! Neka naši učenici uvijek pronađu svoja V r e l a sa kojih će uzimati osvježenje da čine dobro zajedno sa drugima. Neka u godini u kojoj ćemo napuniti 25 godina postojanja Prve bošnjačke gimnazije naša odlučnost za ispravan vrijednosni sistem bude naše glavno stremljenje i za vrijeme koje će doći. Naida Hota-Muminović, direktorica Dizajn banera: Lamija Gutić, IV2 4

Rijeci nisu samo rijeci V

Pišem kao da su mi ovo prve riječi koje izgovaram tiho poslije sabahskog ezana. Vedra će biti noć. I moj “ba” 1 odahnuo je u ovom nemoćnom svijetu gdje samo sami sebi ostajemo da budemo bolji. Moje “ba” nije kao ruh. Nešto je drugačije. Ne znam šta tačno, ali nešto jeste. Moje “ba” je zapečaćeno kad se ispisivalo prvo “ba”2. A derviši kažu da je tajna Kur’ana skrivena među ajetima Fatihe, a Fatihu otključava Bismila. Srž Bismile je u harfu ba. Tačka ispod tog harfa simbolizira univerzum. Mi smo samo tačka u Levhi-Mahfuzu, ako i toliko. Na ovom svijetu ionako ništa naše nije. Možemo biti samo putujući derviši koji svoju sudbinu traže u harfu „ba“, u harfu Istine. Mene je moje „b“ dovelo u školu koja jedina posjeduje vrstu duše kakvu tražim. Prva bošnjačka gimnazija je pružila sve ono što mi je kao pojedincu i članu zajednice trebalo. Gimnazija koja je nastala pod kišom granata prije dvadeset i pet godina, koliko ima i od prestanka tih grozota, pruža potpunu utjehu u traženju svoga „ba“. U njenom okrilju, već dvadest i pet godina, skrivena je tajna derviša, ali i tajna velikih i malih naučnika i umjetnika. U svijet iz svog malog gnijezda šalje sposobne i odgojene ljude koji će moći na svojim plećima ponijeti ovo svijeta što je ostalo. Moja sudbina je ovjenčana lovorovim vijencem onog trenutka kada sam prvi put kročio u aulu svog drugog doma, gdje sam sazdao svojih snova zidine i na bedem njih stao uspravno. Stao sam uspravno kao jedan od prve generacije koja je pod kišom granata radila prijemni ispit, želeći da promijene njihovo sutra, koje mi zovemo danas. Nekad i nisu potrebni sati i dani razmišljanja kako bismo došli do istine. Naše „ba“ satkano je poput bosanskog ćilima u samom nazivu naše kuće čestitosti – bošnjačka. S tim prefiksom oni koji kroče zaklinju se na vjernost domovini i naciji uzimajući za moto: „Natječimo se u dobru“. I ponestaje mi riječi kojim bih izrazio ono što mi se kovitla u glavi. Moje riječi su surove i teške, sazdane od bola i patnje. Ali one su moj štit i život moj. Bez riječi ja sam ništavan, a bez Božije i ne postojim. Ove godine, kada naša gimnazija puni dvadeset i pet godina, odlučili smo da pišemo o onome što nas drži na životu, pisat ćemo o riječi, kako onoj pisanoj, tako i izgovorenoj. U riječima se krije naš opstanak i nada u bolje sutra koje je trebalo doći već jučer, ali mi ipak držimo riječi na našim usnama i tiho ih izgovaramo. Riječ je uzvišena. U njoj je skriveno ono što je tajna svjetova i svi u drugačijem pogledu uživamo. I proklet sam svojom sudbinom, ilin sam počastvovan njome, jer ne mogu da držim riječi u sebi. Sve tajne skrivene su u riječima i u djelima. U zemlji gdje obećanje postaje jedina nada, mi dišemo slova i ispijamo pune čaše ispisanih pjesama i nekih pukih tekstova koje prelistavali smo u ovom vaktu kada samo sebi posvetit’ smo se mogli. U vaktu kada smo vidjeli da knjiga ipak liječi. Liječi od izolacije, od samoće (koju bih radije nazvao slobodom). U riječima o kojima ćemo vam govoriti u ovom izdanju „Vrela“ skriveni su neki novi svjetovi, za svakog posebni i drugačiji. Nadamo se da ćete uživati listajući ove listove na koje ispisivali smo dijelove svoje duše, da ćete uživati čitajući, bar onoliko koliko smo mi živjeli u pisanju. Naše riječi i nisu samo riječi, u njima se krije tajna derviša, u njima se krije naša mala tajna. Uživajte! _________________________________ Ba – (staroeg.) odgovara pojmu duše 2 Ba – harf/ slovo u arapskom alfabetu 1

Mirnes Omerović 5

kolumne

Kakva je to dijeta? Piše: Naida Smajlović Sjedim za laptopom i nikako ne mogu smisliti početak. A želim toliko toga reći. I onda naiđem na Buzzfeed-ov tekst o poznatoj fitness trenerici Jillian Michaels koja kritikuje bodypositive pjevačicu Lizzo i njeno tijelo riječima: „Neće biti sjajno ako dobije dijabetes“. Inače me ne zanimaju ovakve „vijesti“, međutim, takvo stereotipično osuđivanje pretile osobe poslužilo je kao savršen primjer stigme povezane sa šećernom bolesti. Samo da naglasim, srećom, nemam dijabetes, ali smatram da trebam da pišem i probudim svijest o ovoj bolesti nazvanoj „tiha ubica“, ne samo zato što svi trebamo da znamo više nego mi je i nekim slučajem dijagnosticirana inzulinska rezistencija. (Šta je sad ovo?!) Čisto da se prisjetimo svi, šećerna bolesti ili dijabetes je poremećaj povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače koja prestane proizvoditi hormon inzulin. Inzulin je hormon koji služi za regulaciju šećera u krvi i opskrbljuje ćelije hranjivim materijama. To znači da ćelije u organizmu dijabetičara ne dobijaju dovoljno hrane za život. Bolest s kojom se može „normalno“ živjeti, ali je neizlječiva i donosi tijelu mnoge komplikacije, poput sljepoće ili moždanog udara. Zbog toga je pacijent dužan voditi računa o prehrani i aktivnosti. Inzulinska rezistencija (preddijabetičko stanje) je stanje u kojem ćelije ne odgovaraju na

normalnu aktivnost inzulina, što rezultira stalnom glađu i visokim nivoom šećera u organizmu. Nazvala bih ga „poremećajem 21. stoljeća“, što zbog ubrzanog ritma života, stresa i pristupačnosti brze hrane, što jednostavno zbog rečenica doktora: „I on/a ima inzulinsku rezistenciju.“ Međutim, koliko god su česta ova dva stanja, nikako da se opametimo i naučimo da ne osuđujemo ljude na osnovu njihovog izgleda i dijagnoze. Dijabetičari su često zamišljeni kao debele osobe koje ne silaze s kauča, koje žive na hamburgerima i koje su krive za svoje stanje. A za ovu rezistenciju većina ni čula nije (a sve ih više ima „oboljelih“). Moramo biti svjesni činjenice da ljudi ne jedu salate samo da bi smršali. Moramo biti svjesni činjenice da mršavo ne znači zdravo i da debelo ne znači hodajući leš (Osobe s dijabetesom tip 2 su najčešće u dobroj formi). Također, moramo biti svjesni činjenice da riječi: „Na kojoj si dijeti?“, „Malo si se ubucila!“ , „Mogla si malo smršati, zbog zdravlja“, nisu tako bezazlene. Ostavljaju duboke ožiljke. Ne kažem da ne treba brinuti o svom načinu života, ishrane ili razmišljanja, jer je „body positivity“ postao obični Instagram trend i način marketinga, nego da ne treba osuđivati ljude na osnovu izgleda ili prvog utiska. Tu rečenicu smo svi čuli previše puta, ali u 21. stoljeću, kada su informacije na dohvat ruke, ne bi trebala postojati stigma ovakve vrste. Zato, pripazimo. Jer salate nisu samo za dijete.

Ti baš ne voliš ljude Piše: Amna Fejzić Ti baš ne voliš ljude. To mi je rekla djevojka koja me poznavala puna četiri sata. Rekla mi je to ne oklijevajući niti sekunde. Rekla mi je to sa takvom sigurnošću da se čak nisam ni usudila da je ispravim. Ili, možda, nisam osjećala potrebu. Kako god, klimnula sam glavom. Znate ono kad kažemo – „na jedno uđe, na drugo izađe“? Tako bi trebalo biti, tako je najzdravije. Naravno, ništa od toga ni ovaj put. Idem kući poslije cijelog dana penjanja do trećeg sprata Bošnjačke i razmišljam – volim li ja stvarno ljude? Ta djevojka možda nije ni svjesna koliko sam razmišljala o njoj i njenom prerano donesenom zaključku. Ne možda, sigurno. Nije to učinila s lošom namjerom, ali je učinila. I to je sve što je meni u tom trenu bilo važno. Negdje u Titovoj pokušavam se sjetiti šta sam ja uradila da neko pomisli da ne volim ljude. Jer veliki je to zaključak. Moguće da sam svojom šutnjom u novom društvu to podstakla. Uvijek sam takva, šta ću. Nastavljam prema kući. Ušla sam u prepun autobus. Moja leđa su baš taj dan odlučila da je super ideja da me spriječe da stojim na nogama. Nemam gdje sjesti, a ne želim zamoliti nikoga da ustane. Slušam muziku i razmišljam o svim šalama koje sam ikada ikome rekla. Sada već razmišljam da li su ti ljudi shvatili te šale, da li sam nekoga uvrijedila, jer nije mi se jednom desilo da se našalim na poprilično ironičan način. Šta ako im se stvarno učinilo da ih ne volim? Opet moje famozno ‘overthinkanje’.

kolumne

Autobus staje na mojoj stanici i ja izlazim. Da živim pet kilometara dalje, sjetila bih se svega što sam rekla učiteljici iz vrtića. A zaista, kako li me ona posmatrala?! Penjem se uz ono ubitačno brdo u mojoj ulici i sada me, bez šale, noge polako izdaju. Nije ni čudo. Životi su nam puni penjanja, u bukvalnom i metaforičkom smislu. Neka od njih će biti vrijedna uloženog truda, dok će nam druga samo ubiti vrijeme, a to ne možemo predvidjeti. Možda je meni baš trebalo ovo penjanje zvano „Da li volim ljude – pitanje je“. Do kuće opet razmišljam o svojim prijateljima. Gotovo me nikad niko od njih nije tako uvrijedio. Da, ovo je za mene bila uvreda. Većinom su poznanici bili ti koji su me obasipali ‘komplimentima’. Arogantna, umišljena, preambiciozna, egoistična. Svakakva. Penjem se uz stepenice (opet) i shvatam da me gotovo niko od njih nije poznavao duže od sedam dana. Ako i jeste, poznavao me je jako površno. Možda sam ovo sve shvatila previše lično, možda mi je ova rečenica bila samo okidač koji me natjerao da sebe preispitam. Ono što je sigurno, jeste da ću svaki sljedeći put razmisliti prije nego što nekome uputim bilo kakvu kritiku. Sto puta ću razmisliti je li ona relevantna, hoće li ona nekoga baciti u cjelodnevno razmišljanje (potrebno ili nepotrebno). Trebali biste i vi. Konačno dolazim kući, otvaram ulazna vrata i u zagrljaj mi trči moj Tarik. Ovo penjanje je vrijedilo. Čini mi se da ga grlim čvršće nego ikad. U tom trenutku postajem sigurna – ja volim ljude. Svi mi volimo ljude, barem one koji zaslužuju ljubav. Ilustracija: Emina Ećo 7

kolumne

Tramvaj

Piše: Amina Spahović Kada se vozite tramvajem u Sarajevu, velika je vjerovatnoća da ćete nekako nabasati na kakvog mrzovoljnog putnika koji će se na vas “izderati” da se što brže maknete s tog, kao pozlaćenog, tramvajskog sjedišta. Kao kasni im već ionako mala penzija, ili su dugo bili u školi, na poslu, pa ih sad noge od silnog umora mnogo bole... Vi ćete kao pristojan građanin, kakav jeste, ustati, uputiti im koju riječ, razmijeniti kakav pogled sa ostalim strancima u krugu od dva metra i onda što prije pobjeći na drugi kraj tramvaja, gdje se ne osjeća miris alkohola i cigareta, ili neki drugi nedefinisan miris tog očajnog stranca. Naravno da se može desiti da se na tom drugom kraju nalazi neko ko miriše još gore nego onaj žgoljavi čudak kojeg svi tako uplašeno gledate. To vama više neće ni biti bitno jer ćete biti isuviše zauzeti svađajući se s nekim drugim nepoznatim putnikom koji se sasvim slučajno našao na vašoj lijevoj nozi ili tako nešto. Kad izađete na vašoj stanici, odšetat ćete i istog trena zaboraviti sve o dosadnom čangrizavcu, pijanom dvadesetogodišnjaku, sve dok se, kad se budete vraćali odakle god ste već trebali otići, ne budete ušetali u isti taj tramvaj. I onda sve ponovo. Jutros mi drugarica priča o nekom njenom drugu, kako je zbog nekog glupog nesporazuma upao u užasne probleme i sad ga često ganjaju poslije škole da ga “lemaju” i šta već ne. Njega brane ta neka druga dva druga, ali ne ide to baš najbolje, sudeći po modricama na licima sve četvorice. Meni se prije često dešavalo da mi, kad pričam s nekim, izleti koja riječ viška, pa od miša nastane slon. Onda kreću one silne ekspedicije, jesi rekla ovo, jesi rekla ono, ako jesi, zašto si, ako nisi, zašto mi onaj reče da jesi, odakle mu to i niz ostalih dosadnih pitanja koja 8

nikako ne mogu podnijeti. Slična situacija se desila neki dan, kad sam prokomentarisala nečije ponašanje. Nije prošlo ni punih deset minuta, već mi se javlja osoba sa prethodno spomenutim pitanjima, naravno, uz dodatak onog: “E, ovo nisam očekivala” i “A odakle baš to za mene da kažeš?” – onda tek vidiš koliko su ljudi lakovjerni, kako im možeš servirati apsolutno bilo šta u tanjir života, a oni će halapljivo jesti sve što je na njemu, a da i ne pogledaju u sadržaj kašike. Bezbroj je ovakvih situacija, kada se riječi prenose od jedne do druge osobe, preko treće do stote i tako se rađaju legende. Čovjekova su usta ujedno najveći blagoslov i najgore prokletstvo. U jednom trenu zahvalan si što možeš da pričaš o sebi dragim licima, u drugom mrziš i sebe i druge što si to rekao i što su se te tvoje riječi prenijele i toliko unakazile da više ne liče na ono što si prvenstveno izgovorio. Onda preispituješ sebe i pokušavaš da se sjetiš kad si ti tog nekog tako strašno “natračao”, a onda shvatiš da tvoje riječi nisu toliko teške, nego su tako, iz tuđih usta izgovorene, zvučale smrtonosno. I tako unedogled. Nekad čak ni ne kažeš ništa, a opet dobiješ onaj pogled kao: “E, ova je o meni pričala to i to” i čudiš se vječitoj ljudskoj žudnji za sočnim komentarima. Postoji i ona druga varijanta, gdje tebi neko priđe s riječima: ”E, da samo znaš šta je za tebe rekla ona” i ako si dovoljno naivan, povjeruješ i onda postaneš onaj koji strijelja druge pogledom, a dođe do toga da ti, ubijeđen da neko o tebi priča, počneš pričati o drugima. To je samo beskonačni krug ovozemaljskih uvjerenja. A ja tako prokleto mrzim vožnje tramvajem.

Piše: Hana Huskić Glava je razbacana soba u kojoj se nalazi hrpa neposloženih predmeta, bolje rečeno, misli. Ona je zatvor u kojem je zarobljeno moje samopuzdanje, ne trudim se da ga oslobodim. Ne otvaram se, zatvaram se. U društvu su me maltretirali ljudi koji su se hranili tuđom patnjom i boli. Sve je počelo neslanom šalom koja se zbila na moj račun. Račun sam platila osjećajem neugodnosti. Šale su se ponavljale, kao koncentrični krugovi, koje je tada bilo uzalud brojati. Iz zimskog sna probudio se osjećaj straha. Šutjela sam, zarobila mišljenja, nade i želje. Šta će reći drugi? Ubrzo sam se prestala smijati i izlaziti, zatvorila sam se, a ključ sobe sam izgubila. Prijatelje sam zamijenila suzama kojih je bilo više nego njih. U glavu su stigli novi gosti, glasovi. Govorili su: „Stani. Nemoj, to se njima ne sviđa, želiš li opet platiti račune?“ Ja sam šutjela, a glasovi su vrištali, praveći haos. Glavobolje i neprespavane noći učinile su me umornom, bezvoljnom. Pogled na svijet je bio drugačiji, bolje rečeno, mračniji. Savjetovali su me mnogi, mnoge savjete uvažila nisam. Moj život je postao slagalica od hiljadu dijelova, čekala sam da je neko sastavi. Mislila sam da je vrijeme stalo, ali nije, stao je moj život. Postala sam hodajući mrtvac. Bila sam mrtva, dok sam bila živa. Shvatila sam da moram pronaći ključ i izaći, suočiti se sa svojim strahovima. Nije bilo lako, ali

Živi

kolumne

znala sam da ne mogu više tako živjeti. Mislila sam da sam bila slomljena, ustvari, bila sam povrijeđena, a to je potpuno drugačije. Kada sam pronašla ključ, počela sam slagati slagalicu, raspremati sobu i oslobađati svoje samopuzdanje. Svi ljudi u vašem životu su prolazni, osim vas, zato budite ono što jeste. Za svakog postoji mjesto pod nebom na ovom svijetu. Oslobodila sam se, počela sam voljeti pravu sebe, sa svim vrlinama i manama. Koristim svaki dan kao priliku za dijeljenje mišljenja i ostvarivanje želja. Novi i stari prijatelji počeli su ulaziti u moj život. One koji su odlučili izaći ispratila sam toplim osmijehom i poželjela im sve najbolje. Naučila sam da se ne možete svima svidjeti i da iskrene prijatelje ne uzimate zdravo za gotovo, jer ih možete izgubiti. Ljude koji su mi nanijeli ranu za cijelo djetinjstvo pokušala sam izbrisati iz sjećanja, ali nisam uspjela. Lekcije se ne brišu. Ostavila sam ih iza sebe, u svojoj prošlosti, zahvaljujući im što su me naučili životnoj lekciji.Više se nisam trudila pokazati boje moga svijeta daltonistima. Znala sam da toga nisu vrijedni. Ako bježite od problema, bježite od života jer su oni njegov sastavni dio. Budite hrabri i pređite prepreke. Izađite iz sigurne luke i preplovite svjetska mora. Ispišite knjigu zvanu „Život“ onako kako mislite da zaslužuje biti napisana, jer je vaša.

kolumne

MAMMA domace postoji!? MIA!

Piše: Naida Smajlović

Ovog ljeta posjetila sam Italiju. Nije me oduševio ni Koloseum, ni David, ni sveti Marko onoliko koliko ljudi. Preciznije, njihov patriotizam. Ali ne onaj očigledni „s utakmice“ patriotizam, nego suptilni i logični načini poštovanja svoje države. Uđem u italijanski supermarket i vidim samo domaće proizvode na policama. Uđem u naš supermarket i vidim Njemačku, Hrvatsku, Kinu. Vidim sve, samo ne Bosnu. I onda tonemo dublje nego što će Venecija ili Amsterdam ikad. Kada već spominjem ova dva grada, dobro bi bilo da napomenem da su i Amsterdam i Venecija „žrtve“ globalnog zagrijavanja. Da, znam. Vjerovatno mislite, još jedan tekst nekog hipika sa porukom: „Spasimo pčele!“ Međutim, ja nisam ovdje da vam pričam o Greti ili polarnim medvjedima, jer to svi već znamo. Australija gori, okean raste. Tu sam da pričam o još uvijek nedovoljno poznatim načinima spašavanja našeg okoliša, ekonomije, a time i ljudi. Ne znam koliko je svijet, ustvari, svjestan činjenice da „brza hrana“ nije jedina brza prijetnja po nas. Upravo ta majica ili haljina iz tržnog 10

centra truje nas na isti način kao i onaj hamburger. Modna industrija, vrijednosti 2.5 triliona dolara, sljeduje fosilna goriva i trenutno je drugi najveći zagađivač planete. Od korištenja jeftinih i otrovnih boja do neetičkih uvjeta za posao, jeftine radne snage, brza moda služi kao primjer ropstva današnjice. Išla sam na različite manifestacije, pričala s Amrom Džeko, prisustvovala konzumerističkoj ludnici kakva je Black Friday. I sve to me dovelo do jednog zaključka. Ova država već jednom treba da nauči da cijeni svoje. Da postoje kreativni, inovativni, sposobni ljudi koje treba podržati. U čije proizvode treba ulagati. Srećom, zahvaljujući inicijativama poput Orea platforme i Art marketa, svijest za podršku domaćih dizajnera odjeće, modnih dodataka, nakita, kuhinjskih potrepština ili čak slikovnica iz dana u dan se popravlja. Međutim, ne dovoljno. Zato i želim naglasiti bilo kome ko ovo čita da je moguće kupiti dizajnerske stvari bolje za okolinu, a svakako i ljepše i pristupačnije i od nekog dizajnerskog kaiša ili patika s potpisom. A ko su, ustvari, ti ljudi? Kakvi su to proizvodi na koje potroših 400 riječi?!

Možda će ovo zvučati kao neka plaćena reklama, ali ove riječi su samo plod mog istraživanja, odugovlačenja i pretraživanja web-stranica ovih brendova po dva sata jer mi se stvarno nije učila geografija tog dana.

kolumne

Vjerovatno trenutno najpoznatiji je Werkstatt nakit – da, onaj koji je Beyonce nosila. Ali, to ne bi trebao biti glavni razlog kupovanja ovakvog nakita. Tekstovi sevdalinki i drugih pjesama na ručno rađenim prstenovima od cinka i bakra prikazuju našu tradiciju i kulturu u potpuno novom i drugačijem svjetlu. Osim toga, marke poput Molimao ili Articoolisan izazivaju veću zainteresovanost za samu historiju naše države i naroda. Iako je u pitanju duks sa natpisom „Coolinban“ ili karikaturom Releja sa Huma, on radi posao svakog udžbenika iz historije. Ovakvi produkti svakim danom se sve više prodaju, međutim, još uvijek je nedovoljno razvijena svijest našeg prosječnog građanina o vrijednosti ovih proizvoda. Prema riječima Amre Džeko, situacija se definitvno popravila, no još uvijek „kaskamo za svijetom“ kad je u pitanju online kupovina. Kasnimo, nažalost, i kad je u pitanju čuvanje svog nasljedstva, svoje okoline, svoje planete. Konstantno se vraćamo u prošlost, raspravljamo o njoj i zbog nje, ali kad je u pitanju ono što smo naslijedili iz prošlosti, ne kažemo ni riječ. Sanjamo o stranoj dizajnerskoj odjeći, dok ignorišemo lokalne dizajnere i ne dajemo im šansu. Ne kažem da smo svi takvog socijalnog stanja da možemo priuštiti sebi ovakve proizvode, ali barem rjeđe kupovanje stvari koje nam ne trebaju može da ima veliki učinak. Također, mnoge marke polahko se osvještavaju i počinju da smanjuju svoj karbonski otisak (mada još uvijek je čest pojam „greenwashing“). Možda pisanje čitave kolumne o stvarima kao što su odjeća i obuća, i uz to spominjanje globalnog zagrijavanja izgleda apsurdno. Reći ćete – ima većih problema. Međutim, u (ne)promišljenoj kupovini se krije arhetip nas i našeg načina razmišljanja. A um je taj koji nas vodi. Zato kada sljedeći put probate majicu s natpisom „Save the planet“ , razmislite da li ga zaista spašavate.

11 11

mogućnost da radimo ono što istinski volimo, stvaraju specifičnu V atmosferu, sa čijom se toplotom ne može mjeriti ni mjesec juli. Jedan dan proveden u PBG-u znači pređenih 3-4 kilometra, jer je put iz Pišu: Naida Smajlović i kabineta Hemije na čas Engleskog Amna Fejzić najintenzivnija vrsta kardiovježbe. Listajući stara izdanja listova Znači i bezbroj osmijeha i “Vrelo” i “The fakat”, mogle smo trenutaka sreće, ali i stresa zbog još svjedočiti različitim događajima, jednog testa, tek trećeg te sedmice. putovanjima i ljudima koji su Znači i da ćete se vrlo vjerovatno doprinijeli formiranju Prve posvađati s nekim, ali i da ćete bošnjačke gimnazije kakvu danas upoznati nekoga nevjerovatnog poznajemo. Iako smo tek dvije i zadivljujućeg. Znači i da ćete, godine učenice Gimnazije sa možda, na hodnicima drugog Mejtaša, možemo potvrditi da je sprata upoznati svoju famoznu ova ustanova mnogo više od škole, srednjoškolsku ljubav. Mnogo koliko god ovo zvučalo kao kliše. različitih trenutaka i iskustava koja su sve, samo ne obična. Upravo Od samog ulaska u zgradu, osjećate zbog toga kažemo da se PBG mora se drugačije. Selam koji nam svako osjetiti i doživjeti. jutro uputi čika Nail i osmijeh kojim nas pozdrave svi uposlenici Bez obzira na činjenicu da svi mi su ono što izdvaja našu školu od jedva čekamo svoju matursku drugih. Smijeh u bašti, razgovori svečanost, vremenom postajemo na pauzama i uživanje na časovima svjesni da će bacanje kape u klubova gdje nam se pruža Domu mladih značiti kraj naših

naše price

srednjoškolskih dana, kraj jedne, po mnogima najljepše, ere naših života. Postajemo svjesni da ćemo se jednom po posljednji put penjati uz hiljadu stepenica PBG-a i da ćemo, jednog junskog dana, ostaviti svoje uniforme kod čika Naila, za buduće učenike naše Gimnazije. Bez sumnje, tako se osjećala svaka generacija u 25 godina rada Prve bošnjačke gimnazije. Iako imamo još dvije godine do tog trenutka, posljednji put kada niz Petrakijinu siđemo kao učenici PBG bit će jedan od najupečatljivijih u našem životu, baš kao što je i onaj prvi ulazak u njenu zgradu bio. Prva bošnjačka gimnazija. PBG. Gimnazija s Mejtaša. Ona teška srednja. Dajte joj bilo kakav nadimak, dočarajte je kako hoćete. Ali, postoji jedna riječ od samo tri slova koja je savršeno opisuje. Dom.

Mjesto tvoje srednjoškolske avanture

Vodič kroz školu

PAUZE

Školske p a u z e možemo iskoristiti na mnogo načina. Male i velike pauze su vrijeme kada mi odlazimo u naše ‘avanture’...

KLUBOVI

Ukoliko želite da svoju nadarenost i kreativnost utrošite u nešto korisno, odaberite neki od klubova u kojima možete otkriti svoje skrivene talente.

ČASOVI

Piše: Medina Porić Srednjoškolsko obrazovanje zauzima veoma važan period u našem odrastanju. U tom periodu pronalazimo sebe, gradimo svoju stvarnu ličnost te je zbog toga iznimno važno u kakvom okruženju provodimo to vrijeme. Mnogi faktori utječu na naše odrastanje, ali smatram da je najvažniji škola. U njoj provodimo većinu svog vremena, a potrebno je da to vrijeme bude kvalitetno provedeno. Svaki srednjoškolac žudi za nekom avanturom, želi da ima dobro društvo i želi da se zabavi. I ponešto nauči. Krenimo!

TOPLA DOBRODOŠLICA

Topla dobrodošlica je ono što nikada neće izostati. Dovoljno je da ujutro vidite nasmijano lice našeg Naila i dan može početi.

ŠKOLSKA KUHINJA

Šta jesti u toku nastave? Gdje možemo pronaći kaloričnu i zdravu hranu? Da li uopšte imamo dovoljno vremena na velikoj pauzi da jedemo? Za ovim pitanjima i brigama nema potrebe. Učenici svaki dan konzumiraju svjež obrok. Svježe voće ili salata svaki dan dio su jelovnika. Svaki učenik provede jedan dan u jednom polugodištu kao ispomoć u pospremanju posuđa u školskom restoranu za vrijeme ručka. Tako učimo preuzimati odgovornosti i doprinositi redu i čistoći.

Kao učenica ove škole mogu potvrditi da se profesori iznimno trude prenijeti nam znanje što zanimljivije, ali također moram naglasiti da nas i odgajaju u toku svojih časova. Nerijetko nas nauče nekom novom lijepom maniru ili nam daju mudar savjet.

BIBLIOTEKA

Školska biblioteka je pravo mjesto za to. Ona, pored naslova školskih lektira, sadrži mnogo drugih interesantnih knjiga na bosanskom i drugim jezicima. U prostoru školske biblioteke se nalazi i čitaonica. Pored čitaonice i raznoraznih knjiga, sadrži društvene igre.

ŠKOLSKO DVORIŠTE

Ako, pak, na pauzama ne želite biti unutar školske zgrade, onda vam predlažemo da izađete u školsko dvorište. Ono je opremljeno klupama i spravama za rekreaciju.

Vidite, mnogo toga možete raditi u jednom običnom školskom danu. Kolika će vaša avantura biti, zavisi od vas. Uz pomoć svih kvalitetnih mogućnosti koje vam gimnazija nudi, možete izgraditi sebe u jednu jaku i stabilnu ličnost. Znanje je jednako bitno kao i odgoj jednog učenika. Neko je rekao: „Kad je učenik spreman, učitelj se pojavljuje posvuda.“. Iako se zabavite u ovim sjajnim aktivnostima, vjerujte mi, mnogo i naučite. Zato krenite u tu avanturu! 13

intervjui

11. decembar 2017. godine Dan kada je svijet dobio još jedno djelo vrijedno spomena. Dan kada je jedna djevojčica, iznenada, prerasla u ozbiljnog umjetnika. Dan koji je bio veoma hladan, međutim, tu djevojčicu je njena knjiga ugrijala. Razgovarala: Ema Krvavac Berina Garibija, učenica prvog razreda koja svoje misli iznosi na papir i za koju to predstavlja zadovoljstvo, te njezino utočište. Osoba je koja isključivo piše o realnim temama. Jer, zašto predstavljati svijet onakvim kakav on, u stvarnosti, nije?! “Pisma kraj puta” je naziv koji nosi knjiga ove mlade autorice. Knjiga, u suštini, opisuje svijet iz perspektive jednog običnog tinejdžera i kako svijet izgleda u njegovim očima. Na pitanje kako je uopće došla na ideju pisanja knjige, Berina je odgovorila: „Ja sam osoba koja ne može pisati kada je sretna. Tada jednostavno nemam inspiracije i ne pišem nikakve sretne krajeve. Kada sam tužna, pisanje predstavlja neku vrstu distrakcije da, zapravo, nađem svoj mir, svoje utočište.“ Jedno poglavlje ove knjige, između ostalog, nosi naziv “Sarajevo”, tačnije, “Zašto tone Sarajevo”. Metafora koja predstavlja Berinin život, koji se sastoji od niza uspona i padova, kao i svi naši životi, uostalom. Također, temu ove knjige čini i ranac sa pismima koji će Berina ostaviti u amanet sebi, bitnim osobama. Suviše ozbiljna tema za jednu petnaestogodišnjakinju, posebno znajući da je knjiga posvećena njenoj majci. Ženi koja je prošla toliko toga zbog svog djeteta. Zanimljiva činjenica je i ta da ona uopće ne zna da njena kćerka piše. Promocije koja će se održati 05.09. kada ova knjiga bude u potpunosti završena. Shodno tome, knjiga počinje jednom posvetom koja glasi: „Mojoj mami, umjesto maturske slike u izlogu.“

Berina je jednostavno umjetnik. Ona to nosi u duši i književnost je teritorija kojom ona vlada. Učenica koja se sa samo 13 godina odlučila upustiti u takvo nešto. Iza te knjige stoji bezbroj neprospavanih noći, te mnogo uloženog truda i rada. Ali ovo je njen san. San od kojeg nije odustala, i na kojem je mnogo radila. Berina itekako može poslužiti kao primjer mnogima – kako nikada ne treba odustajati i uvijek imati vjeru u sebe, baš kao što je to i trinaestogodišnja Berina imala.

Zašto tone Sarajevo? Svi znamo dobro poznatu činjenicu da sve bajke, barem nekolicina njih, počinju sa dvije, čovjeku, do sada, jako poznate riječi. Sada, postoji jedan mali milion kombinacija tih istih riječi. Bilo jednom davno, nekada davno živjeli su… I more drugih. No ova bajka koju ću vam sada ispričati je previše ponosna da bi počinjala kao i svaka druga. Možda baš iz razloga, što je sve osim bajke, ali pronašla je svoj put do te supkategorije epskog roda. One previše precijenjene, koja se vijekovima smatrala pričom za djecu. No, neki gradovi, neke osobe, moraju prvo biti tragedija, da bi se pretvorili u tu veličanstvenu, precijenjenu bajku. Naravno, sa tom nekom vrstom povlastice da počinje sa one dvije čuvene riječi. Pa, bilo bi krajnje vrijeme da konačno počnemo sa tom bajkom. Bajkom grada koja zaslužuje biti ispričana. Bajkom grada čija je historija veoma dobro poznata običnim smrtnicima koji nastanjuju ovu takozvanu planetu na kojoj je uspostavljen život. Bilo jednom jedno Sarajevo. Jedan grad i jedna kuća u njemu. Jedna dobro poznata ožalošćena porodica, maločas spomenuta u knjizi. Jedna djevojka, zamršene kose, koja bi se svako jutro umivala jutarnjom rosom. Jedna vratnička košara sa svježe-pečenim somunima neke dobro poznate, porodične pekare u najzapuštenijem kutku grada. Jedna kaldrma i već decenijama pokvarena bakrena česma na istoj, koju svako

jutro posjećuje jedan starosjedilac donoseći vodu, svojoj voljenoj. Sarajevo je taj grad, ispod Trebevića, u kojem još ima jako dobrih priča. Neke su ispričane, a neke ne, što ih uistinu ne čini manje važnim. Sarajlije su te koje će spoznati priču o Bošku i Admiri. Za one koji ne znaju o kome govorim, skratit ću vam jednu priču koja je trebala biti sve, osim skraćena. Mladi, ludo zaljubljeni par Sarajlija, koji se spremao pobjeći iz surove realnosti (baš kao što i ja, i svi pisci pokušavamo uraditi), biva zaustavljen prijetnjom i pucnjem iz krvoločnog snajpera. Tog osamnaestog maja, hiljadu devetsto devedeset i trećeg ljeta, na Vrbanjskom mostu izgubili su svoj život. Poput nekog holivudskog klišea, zadnje minute svog života su proveli zajedno. Koliko je uništen grad za vrijeme rata, toliko su uništeni i ljudi u njemu. Sada, dobro znate da sam rođena nekih trinaest listopada poslije prve granate koja je pogodila moje drago Sarajevo, te baš zbog te činjenice nemam nikakvo pravo pisati o boli i posljedicama krvoločnog rata. Ali, po pričama, ožiljcima, vidljivim i nevidljivim ranama stanovnika Sarajeva, mogu osjetiti barem mikro djelić tog bola. Niz svoje obraze osjetila sam suze svake majke koje je prolila za svojim sinovima. Gorke su to suze, a još gori bol. Ta vrsta bola je ona, još nedefinisana i nepoznata čovječanstvu. Vrsta boli kojoj nema lijeka. Jedini lijek za koji tvrde da je funkcionalan za skoro pa svaku bol, jeste vrijeme. Kažu da će vremenom sve rane zarasti i da će suze prestati teći. No, samo oni koji su na svojoj

intervjui

koži iskusili takvu bol, znaju da je vremena premalo, a da je ožiljaka previše. To vam je, ljudi moji, najdalja opcija od istine. I eto. To vam je Sarajevo. Kao što jednog običnog smrtnika ne čine njegovi porazi i njegove greške, tako ne čine ni Sarajevo. Poslije svakog poraza, uspjelo se obnoviti i vratiti nadu ljudima. Poslije povjerenja, nada je jedna od najtežih stvari za vraćanje u um običnog smrtnika. I tako je Sarajevo iz novonastale starobosanske bajke preraslo u beznadežnu holivudsku tragediju, pa sve ispočetka. Sarajevo se nalazi u nekoj vrsti monotonog kruga života. Sarajevo će biti, sve drugo će proći, i sreća i tuga, do nas je ostalo još samo to, da se svim snagama izborimo da cijeli svijet čuje o “Gradu ispod Trebevića”. Znamo i sami da će o njemu biti jako dobrih priča. Sarajke i Sarajlije su tu da sarajevske priče zauvijek održe živim. Samo ono što je zapisano će ostati vječno. U Sarajevu sve ima svoju priču i u Sarajevu ništa nije slučajno, pa ni ova bajka. Čudan je ovo grad, čudan smo mi narod, valjda zbog toga tako prosto pripadamo jedni drugim i iznova se vraćamo toj staroj rani koju zovemo Sarajevom. Bivamo privučeni njemu, kao brodovi obali, kao dijete svojoj staroj majci. Eto, to vam je Sarajevo. Ako ne vjerujete jednom sanjaru kao što sam ja, izdvojite vrijeme da se sami uvjerite i dođite u naše Sarajevo. Slike govore više od riječi samo za one koji ne znaju kvalitetu teksta. Šta je drugo preostalo nego da mi vjerujete na riječ i na riječ sarajevskog naroda. Eh... šta ćeš. Berina Garibija 15

intervjui

Spajanje slova i

brojeva

Razgovarale: Adna Maslo, Naida Smajlović i Amna Fejzić Pisao: Mirnes Omerović “Radost je kad u današnje vrijeme ima mladih ljudi, učenika, djece koji vole i ljube knjigu, koji u svoje sveske i spomenare zapisuju svoje dušine misli i crtaju dječije nevine snove. Radost je vidjeti te mlade ljude kako ozbiljno razmišljaju, kako pametnije razmišljaju od nas starijih, bez obzira što smo im mi – stariji nekako spustili sve zavjese prema vedrom nebu i suncu, prema budućnosti…”1 Jedan takav mladi čovjek koji razmišlja i piše kao da je “veliki čovjek” je Lamija Gutić, učenica četvrtog razreda. Lamija Gutić jedna je od rijetkih osoba koja ne ograničava sebe. Kako i sama kaže, može sve što želi, ako želi. Možda su baš zbog toga naši književni susreti započeli njenim literarnim radom “Znam zašto ću baš Vas pamtiti”, koji je osvojio prvo mjesto na konkursu za najbolji literarni rad povodom obilježavanja Dana nastavnika. „Zbog Vas i njih sam naučila da volim matematiku jednako koliko i pisanje, muziku koliko i biologiju“, navodi Lamija u svom tekstu i u njenim riječima se ogleda širok spektar njenih zanimanja, ali i drugačijeg razmišljanja. Premda se na kraju drugog razreda opredijelila za matematičko izborno područje, ona traga za umjetnošću, u tome pronalazi svoj mir i stvara svoj potpuno novi svijet. U tom svijetu ona stvara sebe, oblikuje se u ličnost koja danas hodi našim gradom i stvara tekst koji hodi našim srcima. „Najvažnije je ostati čovjek“ Lamijin je životni moto, iako nam ona to nije rekla, čuli smo od profesorice Leile Hamzagić Kovačević; čuli smo da je skromnost vrlina s kojom se Lamija budi svako jutro i odlazi u nove pobjede nad sobom. Lamija je djevojka koju će Prva bošnjačka gimnazija pamtiti po tome što je bila jedna od rijetkih koja je spajala brojeve i slova, nije tražila svoje granice, već ih rušila i postavljala nove, do tad, nepoznate vrhove. Ostat će zapis o njoj kao o pravom primjeru bosanske djevojke, koja ostaje vjerna prije svega sebi, a kad smo svoji onda smo i skromni, jer nemamo potrebu da se dokazujemo. Lamija, zaista, nema tu potrebu. Ona svojim djelima govori. A kad ne govori, ona piše, a riječ je vrednija od hiljadu slika, slika vrijedi hiljadu riječi. U tom vrtlogu riječi Lamija će ostati uspravna na svojoj stazi “per aspera ad astra”. 16

_________________________________ Fuad Kovač, književnik

Znam zasto ću bas Vas V

pamtiti

intervjui

Posljednji put ispraćam prvi školski dan sa strahom i sa Vama u svojim mislima, draga moja Učiteljice. Posljednji prvi školski dan, jednako radostan i sunčan kao i onaj kada sam prvi put ušla na vrata osnovne škole u Gradačačkoj ulici. Trinaesti prvi školski dan kao učenica, četvrti kao gimnazijalka, prvi kao maturantica. U vrijeme kada sunce prelazi na zapad moje zlatne doline, mjestom svakog početka i svakog kraja, ne mogu da ne mislim o sutonu svog školskog života. Života u kojem se izmijenjalo ljudi koliko i priča koje sam pokušala napisati o onima koji su se potpisali na stranice mog dnevnika prekrivenog prašinom. Nakon trinaest godina odlazaka u školu, učenja, strahova, uspomena, nemoguće je zahvaliti se samo jednoj osobi na onome što sam postala danas kao odrasla osoba, iako se na tu odgovornost još uvijek navikavam, najprije zato što škola još uvijek čuva dijete u meni bolje nego iko drugi. I zato zahvaljujem Vama i svakome od učitelja čiji trag vidim u ovoj odrasloj osobi pred ogledalom. Koliko god traga ostavio svako na koga naiđemo, vi, učitelji, ostavite još toliko. Jer, u nekom trenutku, s Vama smo više vremena provodili nego sa svojom porodicom, zar ne? Nevjerovatne su priče o onima koji su me o životu učili poslije Vas. Sanjala sam jednom da sam u foto-studiju, s namjerom da ih ovjekovječim zajedničkom fotografijom, okupila sve ljude koji su me naučili bilo čemu. Jedino bih tako nezaboravu mogla prepustiti ono što ću jednog dana potisnuti iz sjećanja, jer će sjećanja napravljena u ovih trinaest godina biti skrajnuta nečim bitnijim, pa će i to naći zamjenu, i tako u nedogled. I toga me strah. Zašto se bojim da će nešto pasti u zaborav ako je dovoljno vrijedno sjećanja? Možda ipak nije vrijedno vraćati neke uspomene samo zato što su već doživjele svoj kraj. Jedino bi ta fotografija mogla prenijeti ono što sam prisvojila od svih vaših karaktera. Od Vas do prošlogodišnjeg profesora filozofije. I taj san sam tumačila kao poruku da ste svi uspjeli stati u fotografiju mog školskog života. Zbog Vas i njih sam naučila da volim matematiku jednako koliko i pisanje, muziku koliko i biologiju. Baš kao što su nas i roditelji naučili prvim riječima i držali nas dok smo se nesigurno oslanjali na svoje noge, tako ste nas i vi čuvali od nas samih onda kada ste bili s nama. I priznajem da u nekim trenucima to nisam dovoljno dobro vidjela. Zato se neizmjerno zahvaljujem vama, svim učiteljima za svako ispisano slovo na praznim tablama. Za svaki ponedjeljak ujutro, kada se nikome od vas nisu predavale lekcije jednako koliko se ni nama nisu slušale... Znate li koliko je beskonačan svemir onoga što ste nas naučili? Naučili ste nas da čuvamo sebe i svoje vrijeme i da je ljutnja luksuz. Da vidimo svoje greške, da je život prekratak da razmišljamo samo o tome šta ćemo postati jednog dana, i da su misli dobre samo onda kada prethode djelima. Davno ste nam rekli da riječi mogu da bole više nego ijedna posjekotina i da mogu ostaviti trajne ožiljke koji bole na svaku promjenu vremena, ali i da mogu nekog vratiti među žive, i da je sve do nas. Naučili ste nas da je u životu najvažnije sačuvati emociju i da je sve ostalo je prolazno i manje važno. Vidite li s kakvim ste nas savladanim lekcijama poslali na puteve do vlastitih galaksija neotkrivenog i drugačijeg? I zato, kada u maju posljednji put izađem na ona vrata kao gimnazijalka u Petrakijinoj, zahvalit ću Mu se još jednom jer je poslao Vas, kao i svakog ko me učio životu, da obasjava put onda kada sama sebi zatvaram prozore da se sklonim od sunca. Pamtite nas po dobru, jer je to jedino kako se ja sjećam naših školskih dana. Vaša učenica, Lamija

intervjui

Razgovarao: Mirnes Omerović Es-selamu alejkum i lijep pozdrav, Mustafa. Zadovoljstvo nam je ugostiti jednog nadasve mudrog pjesnika na stranicama našeg Vrela. Prije nego li išta kažemo, možete li nam reći nešto više o sebi? Kako je živjeti između Stuttgarta i Sarajeva? Selam i pozdrav tebi, Mirnese, a također i čitaocima ovog lista. Hvala Vam da ste primijetili moj rad i da imate želju da razmijenimo iskustva. O sebi nemam ništa posebno reći, porodičan sam čovjek, troje djece i već četvero unučadi. Radim u Stutgartu, a živim između Stuttgarta i Sarajeva. Kad god mogu, dođem u Bosnu, meni je to terapija, nasušna potreba da bih ostao normalan. Tvrdim i potpisujem da su ljudi na Zapadu naelektrisani, materijalizovani, odsutni od sebe, radi se i zarađuje, ali se svemu tome ne vidi nikakav cilj niti smisao. S tim mi je uistinu žao ljudi koji pakuju kofere i odlaze iz Bosne, sa Bog zna kakvim idejama i planovima. Žestoka fula. Kako znate i umijete tražite egzistenciju u Bosni i sa svojim narodom. Možete li prokomentarisati situaciju u kojoj se nalazimo u posljednja dva mjeseca? Lično, posljednja dva mjeseca gledam da koristim vrijeme najviše se družeći sa knjigom, naravno koliko kućne i ostale obaveze dozvoljavaju. Meni su knjige mudri ljudi koji mi nisu mogli lično doći, nego su mi poslali pismo, knjigu, svoje misli, emocije koje žele da 18

Covjek je tajna“

podijele sa mnom, tj. sa onim koji to želi. Jer knjiga je mrtva sve dok joj ne priđe neka duša koja potrebuje dijalog i prijatelja. Naravno, ne svaka knjiga, one prave treba tražiti. Ima zaista nešto uzvišeno i svečano kad se prilazi novom svijetu koji knjiga sobom nosi. Treba strpljenja s knjigom isto kao sa živim čovjekom. Imam običaj da podcrtavam, sa strane nešto svoje dopisujem, u pravom smislu da s njom drugujem, naravno ako je to ona koja oplemenjuje, nadahnjuje, širi nove horizonte. Gdje pronalazite inspiraciju? Sve je doslovno inspiracija, sve što čovjeka presreće, što ga voli, to ga i boli. U posljednje vrijeme intenzivno proučavam svoj nutarnji svijet, otkuda ovaj haos od misli u našim glavama. Postoji li uopšte ono “ja” koje je toliko prisutno u našim razgovorima a nauka (psihologija) tvrdi da to “ja” u suštini i ne postoji, da je to

intervjui jedna fikcija kojom se kite arogantni tipovi i budale. Veoma zanimljivo. Kad izgovorite – ja mislim, ko je taj koji to govori i otkud te misli koje misliš da su tvoje. Duboka tema, ali neka svako sam zaroni da bi otključao goleme tajne, koje su samo zastrte, a tu su, kod svakog. Na šta ste najviše ponosni? Ponosni su oni koji često dobiju po nosu. Sve što mi dolazi kroz život je samo još jedna stepenica uspinjanja i spoznavanja konačnog povratka Bogu. Kako mladim ljudima koji su puni života da je ovo prolazno. Da se nalazimo na pozornici života na kojoj ćemo biti iskušani i u jednu ruku pripremani za onaj vječni život. Ovaj svijet i življenje na njemu je za mene prelazak preko jedne nabujale rijeka hodajući i balansirajući po tankoj žici. Mnogi na žalost padnu pa ih mutna rijeka proguta. Ali oni koji znaju da je mudrost skrivena u strpljivosti i istini prelaze preko svih prepreka bez problema. Ove godine navršava se 25 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini. Kako izgleda rat u očima umjetnika? Podsjećanje neprestano i pamćenje je nešto što bi bilo najvrijednije iskustvo iz ove strašne i neizrecive drame. Ko zaboravi, istorija mu se ponavlja. Nadam se da smo naučili lekciju. I ljudi iz svijeta filma, kao i književnici, dramski umjetnici, slikari, muzičari ... trebaju da ostave trag i pronađu način da onima koji dolaze, svako iz svog ugla, ostave trag, sjećanje na teške devedesete godine.

sebe, u svom biću. Da bude dobar, koristan, a ne kriminalac i ološ. Da udijeliš nekome ako možeš a da ne okreneš glavu jer misliš samo na sebe. Lijepa riječ nekome ili psovka i oholost, itd. To je ovaj naš začudan svijet i ovo vrijeme koje nam je dato a koje je veoma dragocjeno, valja nam ga u najboljem proživjeti. Da li su umjetnici poput Vas dovoljno afirmirani u današnjem svijetu? Nikada nisam planirao da budem pjesnik ili onaj koji se bavi tajnom riječi. To se tako desilo, kao već određena putanja koju je trebalo pratiti. Ko je stvorio jezike, ove riječi koje koristimo, ko je vlasnik ovog svega s čim smo okruženi, da li je moje išta? Meni je svako kretanje približavanje Njemu i na tom putu cilj mi je da ne dođem praznih ruku, da što više učinim dobra. Ako je to riječju, onda pjesmom. Ali onom koja nadahnjuje, budi i podsjeća da se previše ne zaljubljujemo u nešto što malo vrijedi i što nas možda već iza ugla napušta. Kada ste bili na početku ovog puta, ko Vam je bio najveća potpora, ali i motivacija da ne posustanete? Bog, a zatim neki dragi ljudi i knjige, a knjige su opet ljudi koje Bog dade.

I za kraj, možete li nam reći svoje mišljenje o današnjoj omladini i koja je Vaša poruka mladim naraštajima umjetnika, ali i onima koji ne planiraju ići stopama poezije, slikarstva itd.? Živite svoje vrijeme, izvucite pouku iz prošlosti. Pratite novi, veoma dinamičan, razvoj tehnologije. I učite jezike i ponavljam učite jezike. Da li je i nakon rata rat? Zašto? Na ulazu u jednu od najstarijih Kako god se postavio, dobro je to obrazovnih institucija u Bosni znati, čovjek na ovom svijetu ne može (Gazijina medresa) stoji na ulazu u izbjeći borbu ili rat. Sama činjenica kamenu uklesano - neka se na ovom da je on na ovom svijetu prolazan mjestu uči ono što mjesto i vrijeme dovoljna mu je drama. Najveći nalažu. To je to, prati svoje vrijeme, je neprestani rat koji ima unutar i ne spavaj previše. Za planove ići

vani ili ostati, Mehmedalija Mak Dizdar je prije 40 godina ostavio poruku koja je aktualnija nego ikada: OSTAVI GRAD NA ISTOKU, OSTAVI GRAD NA ZAPADU, OKRENI LICE SVOME GRADU, IZGRADI GRAD U SEBI, JER JE VRIJEME BLIZU. Dobro zdravlje Vam želim i sreću oba svijeta, Vaš Mustafa Širbić Hvala, dragi Mustafa. Bilo mi je izuzetna čast ragovarati s Vama o ovim malim, ali značajnim temama. Svako dobro i još mnogo stihova Vam želim u svoje ime, ali i u ime redakcije našeg i vašeg „Vrela“.

Novo rođenje

Sve će ovo jednom i dalje teći kao da me nikad bilo nije, savijam se evo i spuštam u drhtanju, jer kada se skroji ova pjesma iza nje je oblak, dašak vjetra, ništa. Nema ničeg postalog da neće nestati, kad sve stvoreno polegne a prah se prahu vrati. Kažu – najviša ljudska mogućnost je čisto srce. A ljubav da sve probleme rješava i otvara sva vrata. Ali, reklo se dosta. Danas evo iz voljene mi mahale, kraj darovanog blagog uzora, tražim u sebi i pojavama Svijeta put povrataka izvoru, tražim NOVO ROĐENJE. Samo da mi se prava riječ i pravedna misao u duši začne. Jer bio kolebljiv il pravedan, bio siromah il imućan, Bog je svemu blizak. Zato danas iznova počinjem, konačno strasti ove da osedlam, da se manem pepeljare i vanjskoga. Spreman da okraj tanahnih šumova smisao hvatam, jer samo tako – Vječnost odzvanja.

M. Širbic 19

intervjui

Hana i Mirnes – Školska biblioteka, 21. februar 2020.

Obilježavamo

Razgovarala: Hana Huskić

DAN MATERNJEG JEZIKA 20

Hana: UNESCO od 2000. godine obilježava 21. februar kao Međunarodni dan maternjeg jezika. Moj današnji gost je učenik prvog razreda, Mirnes Omerović. Mirnes je autor zbirke poezije, pod nazivom “Zemlja bosanska”. Sedamdeset i četiri pjesme protkane su iskrenošću, kritičkim osvrtima i otvorenim vidicima. Njegovi stavovi osvrću se na domovinu, Bosnu i Hercegovinu. Mirnese, dobrodošao. Moje prvo pitanje za tebe je vezano za kratki osvrt na historijski događaj koji se desio 1952. godine. Da li je pakistanska policija uzela život nedužnim studentima, zato što su smatrali da bengalski jezik nije vrijedan upotrebe? Nije vrijedan u smislu da ne daje veliki doprinos kulturi i u odnosu na ostale jezike njegova upotreba je slaba? Mirnes: Hvala, Hana. Bolje te našao. Izrazito mi je zadovoljstvo danas, na tako važan datum, bti tvoj gost, ali i gost ove predivne publike. Morat ću da se ne složim. Pokušaj oduzimanja jezika je pokušaj ubistva jednog naroda. Sve dok govorimo, mi postojimo. Zbog toga je jezik bitan. Njime se branimo. Čak i sama promjena naziva jezika donosi sukobe, rasprave, pa bi nam određeni pojedinci na bosanskom rekli kako bosanski jezik ne postoji. Apsurd, ali isto tako i prvi korak u oduzimanju prava, prvenstveno na govor, a potom i na mišljenje.

intervjui Narod kome je jezik oduzet postaje potlačeni narod. Njemu se oduzima identitet, a kao što kaže naš rahmetli predsjednik: “Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.“

Minar. Najvažnije jeste da su ostali. Mladi u Bosni i Hercegovini, našoj domovini, masovno odlaze i ne vraćaju se. Da li se, po tvom mišljenju, mladi ne bore za domovinu, za neke promjene u njoj?

Hana: Za mene ovo predstavlja diskriminaciju i pokušaj istrebljenja Mirnes: Najlakše je sjediti kući i jezika. Da li smo istomišljenici i ako govoriti kako ništa na ovom ubogom jesmo zašto? svijetu ne valja. Ali kada ih upitaš šta su oni učinili da bude bolje, nećeš Mirnes: Jezik kao takav igra ključnu dobiti odgovor. Lahko je pričati, ali ulogu u predstavi koju nazivaju teško je sebe pokrenuti. Mi nemamo opstanak, a režira je sam narod. pravo govoriti kako nam nije dobro Odbaciti neki jezik samo zato ovdje sve do trenutka kada učinimo što nije po mjerama onih koji ono što je do nas. Poražavajuća je pokušavaju da kroje našu sudbinu činjenica da samo 8% mladih član i jeste forma diskriminacije, jer neke NVO sektora. Svjedok sam da jezik je čovjek, a odbaciti čovjeka se grupi omladinaca nudio posao samo zato što govori drugačije od po odgovarajućoj cijeni, no oni su ostalih je itekako diskriminirajuće i odbili. Nisu odbili taj posao jer je ponižavajuće prema čovjeku koji je plata bila mala ili što nisu školovani stvoren od iste zemlje kao i svi mi. za to, jer postoje bolje kvalificirani ljudi, nego su rekli da im je Hana: Mirnese, po tvom mišljenju, prenaporno i previše odgovornosti. da li svaki jezik ima jednaku ulogu Kuda idemo?! U svijet koji će živjeti u doprinosu kulturi, da li svi oni na prosjačkom štapu da sebi kupi imaju jednaku važnost? original odjeću i po cijeli dan sjedi u kafićima. Mladi mogu mnogo. Ali, Mirnes: Apsolutno. Prvenstveno, nažalost, ne čine skoro ništa (osim narod bismo trebali posmatrati na društvenim mrežama). kao jedinku, tačnije da je jedan narod jednak jednom čovjeku. A Hana: Da li smatraš da je bosanski znamo da bi Latini rekli: „Quot jezik jedan od težih jezika svijeta? linguas calles tot homines vales“. Koliko bi vremenski trebalo da se Samim tim, koliko jezika u jednom nauči, po tvom mišljenju? narodu, toliko on vrijedi. Kada se susretnu kulture, nastaje nehrđajuća Mirnes: Složio bih se sa činjenicom civilizacija. Sjetimo se samo da naš da je naš jezik jedan od najtežih jezik ne bi bio to što jeste da smo jezika na svijetu. O tome svjedoči odbacivali turski, njemački, pa upravo ona raznolikost koju netom čak i španski. Upravo zato se naš pomenuh. A što se tiče vremenskog jezik, naša domovina razlikuje od razdoblja, zasigurno to ovisi od drugih. Tu se susreću Istok i Zapad. osobe do osobe i nivoa koji određena Razmeđe svjetova koje nećemo osoba želi postići. Divim se osobama uspjeti dokučiti. koje nauče bilo koji jezik u kratkom vremenskom roku. Moj prijatelj, Hana: Studenti Univeziteta u Daki Husein, prije otprilike godinu i po su borci. Borili su se za ono što je došao je u Bosnu iz Jemena, bez njihovo do posljednjeg daha; na to ikakvog znanja o bosanskom jeziku. nas podsjeća spomenik Shaheed Ali uz naporan trud i rad uspio je

savladati bosanski jezik do te mjere da pohađa nastavu na bosanskom jeziku bez ikakvih dodatnih časova. Hana: Naša domovina nije idealna, ali nijedna država nije. Borili smo se, pali smo, još nismo ustali, ali se dižemo. Sjetimo se rata, bez koga i bez čega smo sve ostali, ali smo preživjeli. Kada se toga sjetimo, možda smo ipak na kraju izašli kao pobjednici. Mirnese, zamolila bih te da mojim kolegama, iz školske klupe, pročitaš jednu pjesmu koja je vezana za ovu temu. Mirnes: Prije nego li pročitam pjesmu, želio bih nešto dodati. Nismo pali. Ustali smo. Danas mi slobodno, uzdignute glave hodamo. Pobijedili smo. Pobijedili smo, prije svega onu najtežu borbu, borbu sa samim sobom, a potom i daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Pobijedili smo kulturom, željom i vjerom. Sam naš opstanak je naša pobjeda. A pjesma koju sam pripremio inspirirana je djecom koju je zadesila nesretna sudba rata, kako onog u Bosni, tako i svugdje na svijetu. Odlazim. I nikad se neću vratiti, Sve moje zadržite za sebe, Uzmite moju slobodu i život moj. Sve ću vas reći Bogu. Ja sa ovog svijeta odoh Bez maske, a vi i Preko maske pokrivate svoje lice. Ne boli me moj odlazak. Boli me vaša nepravda. Ne plačem što ste me izgladnili Već što mi vas je žao. U vama ništa ljudsko. Moj mezar je okean, Pa ako me neko nađe – nađe. U vama sve lažno Lažna obećanja, lažne nade, Lažna moja smrt. U vama ništa ljudsko. Sve ću vas reći Bogu. 21

intervjui

Učimo o važnosti maternjeg jezika učenici IIIc i I2 odjeljenja Hana: Horor film i njegove posljedice kroz koje su ljudi prošli i dalje izazivaju jezu kod svih nas. Zašto pišeš o ratu?

Pod pjesmom slavuja zasadit’. I tražit spomen na sebe, A od spomena samo će Nišan oronul bit’ I skoro vječni zapisi meleka. Dugim korakom hodit ćeš u tom usponu Bivat svojim kao nikad, Kao uvijek što si bio. U očima samo osjetit ćeš žar Pa ćeš zaključati svoje srce I misli pred nesretnom rudom. Ostat će nešto poslije tebe, Zbog tebe, patniče vremena. Barem grančica koju maknuo si Sa puta nekog beskonačnog.

Mirnes: Rat je svakodnevna tema, ali isto tako i tema koja bi nas se trebala najviše ticati. Ideja da pišem baš o ovoj temi nije slučajna. Živjeti sa teretom koji slama naša pleća nije moguće. A naša historija, naša borba se sručila na moja i šapuće mi: „Ne zaboravi i opominji“. To je moj put. Na tom putu moj cilj je proširiti vidike omladini, Bošnjacima, proširiti vidike sebi. Opominjem jer historija se ponavlja onima koji zaboravljaju. Hana: Jako si oštar i iskren u svojim pjesmama. Kako stičeš ovakve Hana: Za kraj, autor Omerović stavove? pripremio je refleksivnu pjesmu. U njoj iskazuje svoje misli i osjećaje. Mirnes: Stavovi su stvar čestog razmišljanja i promišljanja, a Mirnes: ono što me u najvećem omjeru Jednog jutra osvanut ćeš potiče na to jeste konstantno I vidjet da te nema. čitanje i proučavanje. Bitno je Baš kao onako kako nema mene čitati, a važnost literature ovisi od Dok beznadežno po hartiji svojoj pojedinca do pojedinca. Pored Ispisujem već davno poznate spise. čitanja, veliki udio u formiranju Ružu do ruže ćeš stavova imaju i razgovori i slušanje 22

starijih, iskusnijih osoba, ali i slušanje onoga što djeca govore. Od djece se može mnogo naučiti, često više nego od odraslih. I naravno, kako bih dobio pravi ugao, onaj koji mogu nazvat’ svojim, jeste sagledavanje iste priče iz više različitih uglova. Treba vidjeti da li je vuk zaista onakav kakvim ga Crvenkapica opisuje. Hana: Posljednje pitanje, kojim zatvaramo prvu radionicu današnje manifestacije, glasi – Šta bi poručio mlađim generacijama? Mirnes: Ostanimo odani sebi i domovini. Neka naša krila budu znanje i čestitost. Samo tako možemo isplivati iz ove rijeke koja znači smrt i samo samu smrt. Našim ostankom opstaje domovina, a bez nje mi smo psi lutalice, ma koliko bili obrazovani. U svijetu će nas gledati kao pridošlice, čak i da imamo diplome najvećih svjetskih univerziteta. Budimo spremni na promjene, budimo promjena.

Dan maternjeg jezika Piše: Mirnes Omerović Zar nesretnom nije dovoljna njegova nesreća i zar se mi moramo okivat’ našim lancima bez riječi i šapata, bivajući robovi svoje slobode? A jadna je sloboda bez jezika, gdje srce i pamet šuti, dušu gdje ostavljamo na nebesima pod zemljom da leti, da leti i amo i tamo, gdje konjanici buzdovanima ovjenčani srcem govore, a mačem šute i bivaju ljudi. A mi šutimo i svako malo nam neko pokuca na vrata, jal’ na istoku, jal’ na zapadu, zveckajuć’ oružjem jer govorimo. Riječi mi ne ispuštamo. I zato neka nam je sretan Dan maternjeg jezika, jezika kojeg imamo i ne damo ga. Prijatelji, sretan nam Dan jezika, onog kojim govorimo da nas ima. Onog jezika što sija sa stećka, urezan u vječnost i okupan beskonačnošću. I na nas je pao amanet da ga čuvamo i nikom ne damo, jer na nama svijet ostaje. Na nama ostaje Bosna, da je branimo znanjem i ljudskošću, a toga nam ponajviše nedostaje, jer bivamo paćenici vremena koji gaze svoj jezik i govorimo tuđim, ‘mjesto da sanjamo snove o snovima, da u snu pjevamo, da morimo more, a upitan bijah, kako Sidran tako i ja: „Šta radiš, sine? Sanjam, majko. Sanjam kako pjevam A ti me pitaš, u mome snu: Šta to činiš, sinko? O čemu, u snu, pjevaš, sine? Pjevam, majko, kako sam imao kuću. A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko. Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao. A sad nemam glasa, ni jezika nemam. Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam, O kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.“ I uistinu ćemo mi zapjevat’ našu pjesmu bivajući rječitiji no ikad. Ako treba, govorit ćemo i pjevat’ našim jezikom kao što su studenti Istočnog Pakistana sredinom prošlog stoljeća govorili svojim. Tu našoj nesreći biva kraj dok čitamo riječi uklesane u vječnost naše prolaznosti gdje spajaju se dva svijeta, različita, a pak jedinstvena, pod istim suncem, a drugačijim nebom. Jer ono što je ptica bez gnijezda, mi smo bez domovine, a bez jezika smo kao ptica bez krila kojoj je i glas oduzet. Naš jezik je naš moral. Naš jezik smo mi. Bez njega nema ni nas, a bez nas nema ni njega, a rado bi ga prisvojili, jer je naš, a ne njihov, iako na ovom svijetu nema podjele na njihovo i naše, već samo

Božije i ničije, osim Njegovo. Ali samo u jeziku je naš spas i naša sloboda, sloboda krvlju plaćena da ovaj okean ne presuši pred vatrom jedne svijeće. Zbog toga je na nama breme teže od dvije planine koje svakog trenutka pokušavaju se sručit’ na našu avliju. A mi ne smijemo pokleknut’ dok smo živi. Dok dišemo, živimo. Dok govorimo, dišemo.

osvrt

Dan maternjeg jezika Pozivamo vas da u petak, 21.02.2020.godine zajedno naglasimo važnost Dana maternjeg jezika. Ovo obilježavanje ćemo održati u auli naše Gimnazije, za vrijeme 5. i 6. časa prve smjene. Nadamo se da ćete nam pomoći uveličati ovaj dan, jer ipak

„Riječi su najmoćniji lijek koji je čovječanstvo koristilo.“

Pripremile: Kanita Babović i Layla Mulić Generalna skupština UNESCO-a proklamirala je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao znak sjećanja na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), jer su protestirali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim. Međunarodni dan maternjeg jezika obilježavamo kako bismo istakli važnost učenja jezika za razvoj višejezičnosti i razumijevanje među ljudima koji pripadaju različitim kulturama, kako bismo promovisali bogatu jezičku raznolikost koju baštinimo i ukazali na važnost prava na izučavanje i obrazovanje na maternjem jeziku. Za mnoge ljude pojam njihovog maternjeg jezika povezan je s njihovim identitetom. U Irskoj, na primjer, pojam „ní tír gan teanga“ promiče jedinstvo, što znači„nema zemlje bez jezika“. U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. stoljeća više od polovine, čak i do dvije trećine jezika će izumrijeti. Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik.

MUN konferencija intervjui

MUN – konferencija koja život znači Pišu: Medina Porić i Mirnes Omerović Da li ste ikada pokušali hodati u nečijim cipelama? Teško, zar ne?! Treba mnogo truda da se naviknete na svako žuljanje, da se naviknete na velike brojeve i još više muke da kažete da vam je udobno u malim cipelama. Ove godine naša škola je započela jednu tradiciju. Iskreno se nadamo da će se nastaviti i nakon što mi izađemo iz školskih klupa. PBG Model United Nations (MUN) pruža učesnicima potpuno novi spektar razmišljanja, dopušta im da uđu u tuđe cipele i osjete svaki kamenčić u njihovoj udobnosti. Takvim načinom razmišljanja učesnici uviđaju da idealne države ipak nisu idealne i da su to magline naših snova. Šezdeset i osam učenika iz Sarajeva, Bosne i Hercegovine, ali i iz regiona, uz tridesetak volontera, prisustvovali su prvoj PBG MUN konferenciji. Takmičili su se i razvijali svoje govorne vještine i to u četiri komiteta – Disarmament and International Security, UN Evironment Programme, UN Human Rights i UN Security Council. Naši učenici su uspjeli da urade taj mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo, uz izuzetne napore profesorice Dženane Delić-Hujdur. Mjeseci rada, truda, žrtvovanja sebe i onog što nam je najdragocjenije isplatilo se u trenutku otvaranja ceremonije – sedmog februara 2020. Već tada uvidjeli su da je uspjeh ono što ih čeka na kraju tog puta. Toplu dobrodošlicu poželjela je učenica Asja Čampara, projekt-menadžer konferencije. Direktorica Naida Hota-Muminović uputila je organizatorima izraze zahvalnosti. Istakla je da u ovim mladim ljudima vidi prije svega dobre ljude, a potom i uspješne političare i lidere. Haris Junuzović, generalni sekretar konferencije, proglasio je konferenciju otvorenom. Tog dana učesnici su mogli sudjelovati na dvjema sednicama na kojima su upoznali način rada komiteta. Već sutradan delegati su imali priliku učestvovati na četiri zanimljive sjednice, gdje se već osjetila napetost, želja i strast za ostvarenjem svojih ciljeva. Na pauzi između druge i treće sjednice uslijedilo je predavanje Maka Selimovića, koji je govorio o značaju MUN konferencije, njenim zadacima i ciljevima. Treći dan bio je izazovniji nego prethodna dva jer su komiteti polako dolazili do zaključaka i rezolucija koje bi mogle biti značajne za budućnost. Završna ceremonija uslijedila je nakon diskusije Eme Džejne Smolo, predstavnice asocijacije BHA UN. S delegatima je razgovarala o diplomatiji, međunarodnoj politici, medijima i pop-kulturi.

Možda baš ti iduće godine poneseš titulu najboljeg delegata, zato obavezno se aktviraj u potrazi za novim saznanjima u retorici, ali i zanimljivim dešavanjima u svijetu. Ali ono što ćeš sigurno ponijeti sa konferencije jeste jedno lijepo iskustvo i mnogo novih prijatelja koji imaju slična ili ista razmišljanja kao ti. Neka tvoja odluka bude da ćeš biti bolji čovjek, čovjek promjene, a to na ovim konferencijama možeš i pokazati. Očekujemo te! Na završnoj ceremoniji proglašeni su najbolji učesnici konferencije, te su im dodijeljeni certifikati. Najbolji među njima bili su: Security Council Best delegate: Uroš Jež Honorable mention: Emilija Stevanović Human Rights Council Best delegate: Israa abo Madalala Honorable mention: Elena Radulović DISEC Best delegate: Aleksandra Zrnić Honorable mention: Arnes Jeleč UNEP Best delegate: Helena Sumić Honorable mention: Haris Smajić

Virus medij Piše: Mirnes Omerović

kolumne

Kome cemo vjerovati?

Pomalo je tmuran dan. Ali šta da se radi?! I da me sunce danas ogrije, ne mogu se pomaknuti, ne zato što su mi zabranili i rekli jedno veliko i odlučno: „Ne!“, već zato što želim biti živ. Sveži devu pa se pouzdaj u Boga! I ne, nije me strah virusa, koliko li svega drugog. Strah me medija, doktora, vlasti, ali virusa kao virusa ne. Svaka bolest koja dođe do pluća opasna je, naravno, i treba se čuvati i pridržavati mjera, ne zato što će nas „lupiti po džepu“, nego zbog sebe. Ne volim govoriti o virusu, ali jednostavno moram. Nakupilo se previše toga u mojim hartijama, a ja šutnjom govorio. Da li mi više patimo od korona virusa ili od virusa izazvanog medijima? U posljednje vrijeme (doduše, to traje od kad znam za sebe) mediji koji pokušavaju pružiti sliku virusa i trenutne situacije, nerijetko pretjeraju i počnu strašiti narod. U ovoj situaciji najmanje nam je strah potreban. A šta oni nama nude? Serviraju nam „bosanski Wuhan“ u mantilima i oklopima kakve ni doktori nemaju. Serviraju nam priče koje možda i jesu istinite, ali nemaju adekvatan izvor i govore onako kako im se prohtije. To ovom narodu ne treba, kako u ovoj situaciji, tako i mimo pandemije. Vjerujem da novinari i mediji koji plasiraju sve te informacije daju sve od sebe kako bi uspješno odgovorili zadatku, pa i onda kada taj zadatak predstavlja mogućnost njihove zaraze, ali i oboljevanja njihovih najbližih. Izuzetno poštujem novinarsku profesiju i smatram da je malo cijenjena u našoj regiji, ali i reporteri bi mogli krenuti drugim stopama. Od stotinu vijesti koje pročitam, jedna (ili nijedna) je dobra vijest, ostalo crna hronika u najvećem omjeru. Imam neki osjećaj da se pokušava prikazati

naša domovina na jedan specifičan način – idealiziranjem drugih država, a umanjivanjem svoje. Da, nemamo savršen sistem i još mnoštvo toga, ali bez obzira na sve to ne treba idealizirati druge države i slati lažnu sliku o njima, posebno među omladinom. Mediji su moćno sredstvo. „Pedesetogodišnjak se oženio djevojkom od 16 godina“ – udarna vijest koji je osvanula na naslovnoj strani jednih utjecajnijih novina. Ali kada u Americi pedesetogodišnjak siluje djevojčicu od deset godina, rijetko koja medijska kuća to objavi. Zašto?! O tome niko ne piše, to nije vrijedno spomena. Ali ipak je zemlja snova. I jeste. Tamo se od snova živi. (Više od 30% Amerikanaca nema 10$ u džepu.) Jedan od glavnih razloga velikog raseljavanja našeg stanovništva može biti upravo to što nam plasiraju informacije onakve kakve jesu, a i kakve nisu. Omladina još u školskim klupama sanja o Njemačkoj, Austriji, pa se zbog te vize ponižavaju pred tom „višom klasom“, obavljajući poslove koje domaćini tih zemalja smatraju nedostojnim. Zašto?! Zato što svakodnevno slušamo priču kako su redovi ispred biroa beskonačni i kako nema posla. Ima. Ima posla za one koji žele raditi. Nažalost, poslovi su malo plaćeni i često pozicije dobivaju nečiji sinovi. Ali za pravdu se vrijedi boriti. Ako odemo, šta će od naše zemlje ostati?! Imamo u rukama važno oružje, samo ga moramo znati iskoristiti i imati profesionalne ljude na svim nivoima plasiranja vijesti u javnosti. Što to prije učinimo, prije ćemo krenuti ka napretku i prestati biti robovi demokratije, kapitalizma i svega što nam se nameće. 25

Vrijeme online nastave

SEDAMNAEST U DVADESETOJ Pišu: Amna Fejzić i Naida Smajlović Da smo znali da će nam ova godina, barem njena prva polovina, biti ovakva, sumnjamo da bismo je dočekivali sa jednakom radošću i entuzijazmom kao što smo to činili prvog prvog u ponoć. Sve ono što smo mislili da se nikada neće desiti, desilo se – nagovještaj trećeg svjetskog rata, veliki požari u Australiji i smrt Kobea Bryanta. U martu nas je dočekala pandemija. Maj nam je donio masovne proteste u Americi koji aktueliziraju diskusije o sistematskom rasizmu i policijskoj brutalnosti ko zna po koji put. Kako ovo sve izgleda u očima pripadnica takozvane generacije Z? Vrlo je teško opisati tromjesečni karantin u jednom tekstu. Očigledno je govoriti o posljedicama pandemije, iskustvima sa nikad duže online nastave, kao i privremenoj zabrani izlaska. Sasvim slučajno, ovaj tekst pišemo 12. juna, tačno tri mjeseca nakon obustave normalne nastave i zamjene učionice laptopom. Mada, sada niko nije ni siguran šta će značiti pojam normalnog izvođenja nastave, jer novi koronavirus nije nestao, niti će za 2-3 mjeseca, kada bismo se opet trebali vratiti u školske klupe. Koliko god online časovi imaju svojih vrlina, poput prisustvovanja u pidžami ili mogućnosti gledanja tri filma dnevno bez pogoršanja prosjeka, oni pravi su nam ’zafalili’ u roku od sedam dana. Obrazovati se možemo i uz pomoć YouTube-a, ali ta ista aplikacija ne može nadoknaditi smijeh u učionicama ili čekanje u redu ispred školske kuhinje. Nažalost, internet ne pruža mogućnost izlazaka i šuplje priče karakteristične jedino za ispijanje kafa poslije škole, ali u situaciji u kakvoj smo bili, morali smo se snaći. Umjesto izlaska u kafić, napravili smo Zoom meeting i pričali putem videopoziva kao da vladaju normalne okolnosti. Opet napominjemo, možda ćemo upravo ove okolnosti u budućnosti smatrati normalnim. Otkazana su putovanja, planovi za ljeto, izlasci i druženja. Jedina vijest o otkazivanju koja nas je obradovala, došla je sa Cambridge-a. Koliko će biti dobra po nas, saznat ćemo u augustu. Sve drugo što bismo napisale o mjesecima izolacije i životu s kakvim smo se prvi put susreli u martu ove godine, vjerovatno bi bilo otrcano i već viđeno. Samo preostaje da se nadamo da smo naučili cijeniti svakodnevnicu, koju smo često smatrali dosadnom. Pandemija nam je pokazala da pojam dosadnog može dostići potpuno novi nivo.

Pametni štap za slabovidne i slijepe osobe - Step Without Fear Vlasnice projekta: Adna Herak, Ilma Gusinac Mentor projekta: prof. Aida Agić-Hadžić Glavna zamisao projekta Step Without Fear je olakšanje kretanja slabovidnih i slijepih osoba u trenutnom stanju u kojem živimo. Pametnih uređaja za slabovidne i slijepe osobe ima veoma malo u svijetu, a oni koji su na tržištu su prilično skupi, te nisu dostupni svima. Kako nijednoj osobi s takvom vrstom invaliditeta nije potvrđena bezbjednost i sigurnost, realizacijom ove vrste projekta moguće je smanjiti broj povrijeđenih u svijetu, te obezbijediti zaštitu ljudima koji se pronađu u opasnosti. Jednostavnost i pristupačnost uređaja dodatni je bonus cjelokupnoj koncepciji. Konačnom realizacijom ovog projekta smanjio bi se broj povrijeđenih osoba sa invaliditetom, te im se život učinio lakšim i sigurnijim. Štap bi se sastojao od tri dijela: vrha štapa (oblik kugle ili olovke), tijela štapa (tip teleskopskog štapa), i drške štapa (narukvica i ručka za držanje). S obzirom da je to pametni štap, potreban mu je i što efikasniji način punjenja. Odluka je bila iskoristiti enegriju svjetlosti i sistem bežičnog punjenja. Time bi olakšali upotrebu štapa osobama sa invaliditetom. Cijeli mehanizam bi se nalazio u gornjem dijelu štapa u obliku pravougaonog uređaja koji bi se prikačio za već korišten štap. Prvobitni mehanizam bi sadržavao tri bitna elementa: ultrazvučni

rastjerivač životinja, signalni mehanizam koji bi javljao vozačima da li je osoba sa vidnim poteškoćama u njihovoj blizini i za sami kraj senzore za udarce i padove. U samoj realizaciji projekta imali smo ogromnu podršku kako našeg mentora, profesorice Aide AgićHadžić tako i ostalih uposlenika i učenika škole. Kako bi projekat prošao u najboljem mogućem redu, dobili smo i podršku u vidu donacije od strane BS Telecom Solutions-a, čime nam je omogućen kvalitetniji pristup cjelokupnom procesu. Nadamo se da ćemo uskoro stupiti ka završnim koracima uspostave ove vrste pametnog uređaja, i tako pomoći onima kojima je to zaista potrebno. Naravno, nadamo se i stupanju u nove i zanimljive projekte, koji bi bili od velike koristi za svijet i ljude u njemu. Sljepoća je pojam koji označava stanje slabe vidne percepcije, odnosno nesposobnost vidnog sistema da prenosi podražaje. Prema podacima iz 2012. godine u svijetu živi oko 285 miliona ljudi sa slabijim vidom, od kojih 246 miliona spada u kategoriju slabovidnosti, a oko 39 miliona osoba se smatraju potpuno slijepim. Većina slabovidnih osoba žive u zemljama u razvoju i u prosjeku su stariji od 50 godina. Prema statističkim podacima, u BiH ima oko 5.000 slijepih osoba, dok u Kantonu Sarajevo 440 do 550 osoba ima teške probleme s vidom.

Online nastava iz fizike Lava Lamp lab - Sanjin Ružić, I2

Laboratorijska vježba, Merjem Omerbašić, IIIc

Određivanje ubrzanja tijela niz strmu ravan, Dželila Kurtović, IIIc

Motion down the slope Lana Šantić, II1

Fatih Žgalj, IIa

Vedad Kruho, II2

Haris Haverić, IIa

Zakoni geometrijske optike Fatih Žgalj, IIa

Zakon odbijanja svjetlosti, Amina Obhođaš, IIa

Zakon prelamanja svjetlosti - Samra Pinjo, IIa

Online nastava iz biologije

What is health? Health is a state of complete physical, social and mental wellbeing and not merely the absence of disease or infirmity. Health is thus a level of functional efficiency of living beings and a general condition of a person’s mind, body and spirit, meaning it is free from illness, injury and pain. It is a resource of everyday life and a positive concept emphasizing physical capabilities. „Good health is a secret of every happy man. “

How to maintain good health? To maintain good health we need to have a balanced diet. That implies that our nutrition should be supplied with proper neutrinos like vitamins, minerals, proteins, carbohydrates, etc. It also implies to avoid eating some kind of food, which are: junk food, any kind of processed food, meals that have oil in them, sugary products and many others. I am not saying that we should totally avoid it, sometimes we can’t help ourselves not to eat it because it is delicious. We are human beings we slip sometimes and it does not affect your health if you eat it once or twice in few months, but it is important to not exaggerate. Moreover, staying active also affects your health.

By exercising you: 1. reduce your chances of getting heart disease 2. lower your risk of developing hypertension and diabetes 3. reduce your risk for colon cancer and some other forms of cancer 4. improve your mood and mental functioning 5. keep your bones strong and joints healthy 6. help you maintain a healthy weight

My routine for good health: I wake up at 8 AM every weekday morning and spend the first 45 minutes doing at least one homework task and then 15 minutes in quiet meditation.

promotion At 9 AM I will check my email (to see if my professor have sent tasks) and write on a piece of paper which task I will do today and in which order. 10:00 AM is nap time, usually 20 to 40 mins. It depends on how tired I feel but I try to allow a complete hour for resting. 2 PM is exercise time. This has set days. Sunday to Thursday are exercise days and at 2 PM on those days, I will stop what I am doing and do my exercise for the day (which have been sent by our sports teacher). At 3pm to 8:30 pm I will do my task for the day and in between chat with my friend Meliha for approximately 30 minutes whether it is about school or TV shows or we will do homework together. 8:30 PM is 90 minutes of watching TV. During that time I prepare some fruit snacks to eat. At 10 PM, I listen to music or watch more TV or play games whether they are online or family games, it depends on my mood. But most important thing is that during the day I stay hydrated and eat healthy meals. Even though my routine is not all perfect it is a very good routine for a student, not everybody can have same routine. We all are different and as we age out routine changes, but it is important that our routine suits us and our health.

My tips for you: • Pick one routine to stick to first. • Start your day with a glass of lemon water. • Exercise. My moto: • Eat a good breakfast. • Stay hydrated and snack smart. • Get a healthy lunch. • Take some mid-afternoon exercise. • Dinner. Amna Milić, IV1

Smoothie za jačanje imunuteta

Online nastava iz biologije

Sastojci i njihovi benefiti: - Pola šolje borovnica

Borovnice obiluju antioksidansima koji jačaju imunološki sistem tako da neutrališu djelovanje slobodnih radikala. Time se smanjuje štetnost toksina koji ulaze u organizam.

- 1 banana

Pune kalija, kao i vlakana te vitamina B6 i B12, banane su dobre za jačanje imuniteta. Osim toga, istraživanja su pokazala da elektroliti u bananama povećavaju tjelesnu energiju, što mnogo znači ljudima koji se osjećaju umorno i hladno. Imaju izuzetno nizak nivo natrija, što ih čini savršenim dodatkom prehrani.

- Komadić đumbira

Đumbir kao lijek ima sposobnost da razbija nagomilane toksine u našem organizmu, a time spriječava nastanak mnogih infekcija i bolesti, naročito na respiratornom sistemu. Đumbir “čisti” kanale limfnog sistema onemogućavajući akumulaciju štetnih materija i toksina. On je veoma efikasan u borbi protiv različitih bakterijskih infekcija, koje najčešće izazivaju stafilokoke i streptokoke. U poređenju sa djelovanjem antibiotika, kao što su ampicilin, tetraciklin i hloramfenikol, đumbir kao lijek se pokazao kao apsolutni pobjednik i nenadmašan u borbi sa patogenim bakterijama.

- 1 hurma

Vjeruje se da hurme imaju efikasno dejstvo u liječenju raka, za šta je zaslužan selen kojeg su prepune. Ovaj moćan antioksidans spriječava i nastanak raka, jača imunitet i efikasan je u prevenciji kardiovaskularnih oboljenja.

- 1 supena kašika sjemenki lana (mljevenih)

Sjemenke lana sadrže ulja, veoma korisne materije, vlakna i lignin. Dvije supstance iz lana su korisne za imunitet, a to su liginin i alfalinolenska kiselina (ALA). ALA utječe na membranu fosfolipida i na proizvodnju eikosanoida i citokina i tako jača sposobnost tijela da se bori protiv stranih supstanci. Lingani utječu na određene posrednike imunološkog odgovora.

- 1 supena kašika chia sjemenki

Chia sjemenke potiču rad probavnog sistema, a rad imunog sistema je usko povezan s radom probavnog sistema. Svakodnevnom konzumacijom chia sjemenki možete smanjiti rizik od nastanka različitih infekcija.

- Malo mlijeka

PRIPREMILA: Amina Hajrić II1 29

Književni vremeplov – časovi bosanskog jezika i književnosti

Posjeta iz prošlog vremena Naima Džananovic-

Abdulvehab Ilhamija – život i djelo

Sibel Hadžimušovic-

Pripremila: Naida Smajlović

Maturska svecanost Generacija 2016/2020.

v v XXII generacija Prve bosnjacke gimnazije i XIII generacija Cambridge International School

Poštovane kolegice i kolege, poštovane porodice naših učenika, dragi penzioneri Prve bošnjačke gimnazije, dragi gosti – sa nama su danas direktor Fonda „Bošnjaci“ gospodin Šahin Kerla i izaslanik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Seid-efendija Eminović, dragi maturanti i maturantice, zahvalni smo Dragom Bogu što nam je omogućio da u ovom lijepom danu u svijet ispratimo jednu dobru, čestitu i lijepu generaciju maturanata i maturantica. U mislima smo sa svima koji su opterećeni bremenom kušnje bolešću COVID-19, potom sa privrednicima koji također nose veliko breme, kao i sa svim donosiocima odluka na svim nivoima vlasti koji uvijek vagaju i teško donose svoje odluke. (…) Znamo da vam je Bosna duboko u srcu i da će joj uvijek služiti. To je ona domovina koju su ne tako davno golim rukama branili vaše nane i djedovi, vaši očevi i majke. Za kraj još jedna lekcija iz Prve bošnjačke gimnazije: nikada ne gubite hrabrost u borbi za dobro i nikada nemojte zanemarite one koji su slabiji od vas. Proglašavam da je XXII generacija Prve bošnjačke gimnazije i XIII generacija Cambridge međunarodne škole uspješno položila maturski ispit. Maturanti, pozdravite svoje profesore! Neka Dragi Bog čuva vas i vaše potomke! (dio govora direktorice, Naide Hota-Muminović)

PROFESORICA BELMA ALIHODžIć Dragi maturanti, raditi u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji i profesionalno sazrijevati uz generaciju kao što ste vi je velika privilegija za prosvjetnog radnika. Život teče dalje, a vi plivajte svako svojim stilom i tempom i nikada ne odustajte. Dragi moji učenici, sreća da vas prati. Hvala vam. (Govor profesorice Belme Alihodžić) (...) Smatram da je najveće bogatstvo ovogodišnjih maturanata, naša svestranost i sposobnost adaptacije na turbulentna vremena koja su nas ispratila iz ove škole. Iskusili smo neobičnu i izazovnu situaciju u vidu virusne pandemije. Mnoge firme i organizacije su prestale sa radom i na taj način okončale svoje postojanje, ali ova naša zajednica nije posustala zahvaljujući svojim vrijednim članovima. Uvjeren sam da je ovakav pristup svakom periodu ljudskoga života najbolji način praktikovanja, nama dobro znanog, školskog i kur'anskog imperativa, FESTEBIKU-L-HAJRAT (Natječite se u dobru). Hvala vam! (dio govora učenika generacije Curruculuma A, Burhana Ljubovića)

UčENICI GENERACIJE

Direktorica Gimnazije: Naida Hota-Muminović Učenik generacije Curriculuma A: Burhan Ljubović Učenica generacije Curriculuma B: Lamija Gutić

DIREKTORICA NAIDA HOTA-MUMNOVIć

Razrednici: IVa – Belma Ibišević, IVb – Elmedin Musić, IVc – Alma Tutić, IV1 – Armina Nukić, IV2 – Elvira Imamović-Hadžiabdić Priznanje maturanata „Profesoru s poštovanjem“ – Belma Alihodžić

Poštovane maturantice i maturanti, meni je pripala čast da vam se obratim u ime svih razrednika. U protekle četiri godine smo njegovali i nadograđivali ono što su u vama zasadili vaši roditelji, učitelji i nastavnici. Sada idete dalje, novim putevima i stazama. Očekivanja i nade su pred vama. Ako vam se nekada učini da na vratima piše: Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu..., nemojte odustati! Hrabro zakoračite i prođite i kroz ta vrata. (...) Vjerujte da je vaš maternji jezik najbolji od svih jezika, jer ni jedan drugi vam ne može biti maternji. Samo se na maternjem jeziku možemo šaliti i samo na njemu vicevi o Sulji i Muji imaju smisla. Učite druge jezike, ali maternji ne mijenjajte ni za jedan drugi. U životu uvijek tražite zlatne ptice ljudskih snova i tražite ljubav. Odlučite se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije i ljepše, Tako sve ima više smisla. Neka vas dragi Bog čuva! (dio govora profesorice Alme Tutić)

PROFESORICA ALMA TUTIć (...) Zaista nam naša gimnazija nije mogla na bolji način stvoriti želju da upoznajemo i živimo sa drugačijim od sebe, da zagrlimo sve različitosti po kojima nas toliko dijele i da vidimo da zajednica koju smo stvorili vrijedi više nego što se može i zamisliti. Kada se nađete u društvu onih koji prihvataju, koje nije strah od nečega što ne liči na njih same, tada znate da ste u društvu odabranih. Svim srcem vjerujem da je i ova dvadeset i druga generacija sve to osjetila i da sa ovog mjesta izlazimo kao odrasle mlade osobe koje znaju rasuditi dobro i zlo i da je sloboda koju imamo neprocjenjivo blago. Sa ovog mjesta izlazimo bogatiji za bezbroj uspomena, iskušenja koja su nas učinila mudrijim i pametnijim, uspjeha kojima smo se toliko radovali, a ja svim srcem vjerujem da će takvih biti još mnogo, jer najljepše i najbolje priče tek trebaju biti ispisane. Čestitam nam, generacijo! (dio govora učenice generacije Curriculuma B, Lamije Gutić) 33

Ljetopis akcije alumnisti

kultura obiljeĹžavanja

posjete predavanja

radionice putovanja i izleti

takmicenja i uspjesi

akcije

oktobar U pravom društvu i sa pravim ciljevima Znamo da i najduže putovanje počinje samo jednim korakom. Dakle, u nastojanju da naša planeta bude čisto i ugodno mjesto za život, najvažnije je početi čistiti pred vlastitim pragom. Stoga su predstavnici Vijeća učenika naše škole na inicijativu predsjednice Layle Jusko 23. oktobra očistili školsko dvorište i prostor oko škole. U pravom društvu i sa pravim ciljevima, nije bilo nimalo teško. Sličnu aktivnost planiraju realizirati i na širem području Sarajeva, a želja im je da inspirišu i ostale da vode više računa o čistoći okoliša. Divna inspiracija, zar ne?!

Naš doprinos zajednici Samo jedna donacija krvi može spasiti i do tri života. Stoga se učenici četvrtih razreda Gimnazije svake godine rado odazovu pozivu da daruju krv. Ove godine prijavilo se njih 33, a nakon analize krvne slike, krv je darovalo 28 učenika. Nadamo se da će oni i u budućnosti na ovaj način doprinositi zajednici, ali biti motivacija i drugima da na ovaj način spase nečiji život.

„Let’s do it – milion sadnica za jedan dan“

Humanost na djelu U okviru nastavnog plana i programa iz predmeta Biologija, profesorica Alma Džambegović sa učenicima je obradila lekcije o nasljednim bolestima, s posebnim ostvrtom na buloznu epidermolizu. Na časovima je održana prezentacija o istoimenoj bolesti, a ugostili smo i predsjednicu Udruženja „Debra“, koja je održala predavanje o ovoj bolesti za sve učenike prvih i drugih razreda. Kako je ovo zaista rijetka i teška bolest, naši učenici su maksimalno iskazali poštovanje i humanost, sakupili novac, kupovali i pakovali poklone, pisali pisma i riječi podrške mališanima, ali i onim starijim koji se bore sa ovom bolešću. Kao dio programa Društvenokorisno učenje, u školi je provedena i humanitarna akcija u kojoj su prikupljena i određena novčana sredstva za kupovinu specijalnih flastera, a koja su uplaćena na žiroračun udruženja.

Zajedno za svjež zrak i zdrav život! Čovjek može da živi bez hrane 5 sedmica, bez vode 5 dana, a bez vazduha 5 minuta. Vođeni ovim činjenicama i svjesni da je svako, pa i malo dobro dobro djelo važno, eko heroji svih generacija su se okupili na Bjelašnici u blizini naselja Dejčići 19.10.2019. u okviru akcije pošumljavanja „Let’s do it – milion sadnica za jedan dan“. Uvijek spremni da pomognemo tamo gdje se radi dobro, i mi smo zasukali rukave. Uz pratnju profesorica Emire Trako- Džuho i Đuldine Kurtović, članovima kluba Life Link i skautima pridružila se i grupa učenika prvih i drugih razreda. Na ovaj način realizirali su dio neophodnih sati predviđenih Programom društvenokorisnog učenja, ali i pokazali svjesnost o tome da njihova i naša budućnost zavise od današnjeg djelovanja ljudi po pitanju okruženja.

decembar Nijedno dijete bez paketića

Odjeljenje II2 u humanitarnoj akciji “Nijedno dijete bez paketića” udruženja “Ruku na srce”

alumnisti

novembar Naši alumnisti među najboljim

Međugeneracijski susret alumnista Učenici Prve bošnjačke gimnazije rado se vraćaju u svoju školu i onda kada su gimnazijski dani već daleko iza njih. Stoga imamo već dugu tradiciju umrežavanja i udruživanja naših alumnista. Uz podršku Škole, u organizaciji Udruženja „Alumni PBG“ u četvrtak, 26.09.2019. godine u prostorijama Gimnazije održan je Međugeneracijski susret. Nakon uvodnog obraćanja direktorice gimnazije Naide Hota-Muminović i Irme Alimanović-Alihodžić, uslijedio je obilazak škole uz evociranje uspomena na dane iz školskih klupa kojih se rado sjećaju. Bila je to sjajna prilika za obnavljanje starih i sklapanje novih prijateljstava među bivšim učenicima, ali i upoznavanje sa vizijom, misijom i dosadašnjim radom Udruženja „Alumni Prve bošnjačke gimnazije!“.

septembar 36

Uvijek se radujemo uspjesima naših alumnista. Na promociji diplomanata i magistranata Univerziteta u Sarajevu njih pet našli su se među najupješnijim studentima Univerziteta. Tom prilikom primili su priznanja za svoj rad. Oni su: 1. Ilma Mraković – Prvi ciklus studija, Priznanje Zlatna značka, Pravni fakultet 2. Iman Krnjić – Prvi ciklus studija, Priznanje Zlatna značka, Pravni fakultet 3. Nudžejma Durmišević – Drugi ciklus studija, Priznanje Zlatna značka, Engleski jezik i književnost, Smjer: Književni, Odsjek: Anglistika 4. Lamija Bećarević – Drugi ciklus studija, Priznanje Srebrena značka, Ekonomski fakultet, Smjer: Management of the Public Sector 5. Kemal Karačić – Drugi ciklus studija, Priznanje Srebrena značka, Elektrotehnički fakultet, Odsjek: Elektroenergetika Svjesni koliko truda i zalaganja stoji iza jednog ovakvog priznanja, i ponosni što su naši profesori igrali značajnu ulogu u gradnji temelja tog uspjeha, našim alumnistima upućujemo iskrene čestitke!

Uspjeh alumniste dr. Muhameda Baljevića Sa više od 2000 alumnista koji su se iz krila naše škole otisnuli u svijet, ponekad je teško držati korak sa svim njihovim uspjesima. Ipak, činjenica da naš alumnista, hematologonkolog dr. Muhamed Baljević, u SAD-u uspješno radi na revolucionarnom novom načinu liječenja raka krvi, vijest je koja nije mogla proći nezapaženo. I američki mediji izvještavaju o njegovim uspjesima, koji oboljelim od raka daju novu nadu za život. Prva klinička istraživanja ove terapije u multiple myelomi, poznate pod nazivom „CART T-Cell Therapy“, pokazuju veliku uspješnost kod pacijenata koji su iscrpili sve druge mogućosti liječenja. Ponosni na njegov uspjeh, doktoru Baljeviću i njegovom timu želimo mnogo uspjeha u daljem radu.

kultura

Antigona Učenici Ia pokazali su snagu timskog rada. Nakon što ih je profesorica Leila Hamzagić Kovačević potakla, postavili su lektiru Antigona na scenu i izveli predstavu. Ovu bezvremenu antičku tragediju prisutni su iznova preživjeli, jer ovo odjeljenje nikoga nije ostavilo ravnodušnim, a mislili su o svim detaljima. Prvi „a“, samo naprijed! Znam zašto ću baš vas pamtiti Povodom 5. oktobra, Svjetskog dana nastavnika, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo upriličilo je brojne aktivnosti čiji je cilj bio podsjećanje na važnost ovog zanimanja i utjecaja učitelja, nastavnika i profesora u odgoju i obrazovanju mladih ljudi. Obilježavanju Dana nastavnika prethodio je konkurs za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih i srednjih škola. Učenica naše škole Lamija Gutić je svojim literarnim radom o temi „Znam zašto ću baš Vas pamtiti“ osvojila prvo mjesto. Ovo je njena druga nagrada za literarno ostvarenje kojom je nastavljen niz uspjeha članova Literarnog kluba PBG-a. Na ceremoniji upriličenoj u čast nastavnika održanoj 4. 10. 2019. godine, Lamija je čitala svoj rad. Ceremonija je bila prilika kako za afirmaciju učeničkih tako i za afirmaciju nastavničkih postignuća. Komentarišući prvo mjesto i sam događaj kao povod, Lamija je istakla: „Posebno je zadovoljstvo i sreća bila pročitati ovaj rad svojim nastavnicama iz osnovne škole i profesoricama iz gimnazije i tako im se zahvaliti u ime generacije koja ove godine odlazi u svijet odraslih i napušta školske klupe.“

Lamija s profesoricama Leilom Hamzagić Kovačević i Almom Tutić

oktobar

Sarajevski dani poezije U okviru „Sarajevskih dana poezije“ koji su održani od 8. do 13. 10. 2019. godine, u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji su gostovali: Hadžem Hajdarević, predsjednik Društva pisaca BiH, Ahmed Burić i Mustafa Zvizdić. Književnici su u okviru druženja s učenicima govorili stihove svojih pjesama i razgovarali o umjetnosti. Međunarodna književna manifestacija „Sarajevski dani poezije“započela je svoje postojanje 1962. godine. Učešće i uključivanje autora ne samo iz BiH i susjednih zemalja nego i iz zemalja širom svijeta dokaz je međunarodnog značaja ovog višednevnog događaja. U sklopu “Sarajevskih dana poezije” Društvo pisaca Bosne i Hercegovine svake godine dodjeljuje nagradu pod nazivom “Bosanski stećak”.

Ia s prof. Leilom Hamzagić Kovačević i razrednicom Amirom Okerić

Muzička večer sarajevskih gimnazija I ove godine u velikoj sali Doma armije u organizaciji Matice hrvatske upriličeno je Muzičko veče sarajevskih gimnazija. Sedam sarajevskih gimnazija predstavilo je rad klubova hor i orkestar sa dvije numere. Hor i orkestar Prve bošnjačke gimnazije pod palicom profesorice Lidije Bešo se također predstavio sa dvije pjesme: Falila se zelenika jabuka (dvoglasno, acapella stil) i Mađarica (za solistu, hor i orkestar). Od organizatora smo dobili čestitke i zahvalnost na učešću.

novembar

Moja medresa Učenici i učenice su, uz mentorstvo profesorica Adne Pandžo i Remzije Hurić-Bećirović, pripremili sadržaj za emisiju, koja je najvećim dijelom posvećena aktivnostima u Gimnaziji u toku prošle i aktuelne školske godine. Kroz emisiju, učenici su afirmisali vrijednosti Gimnazije, istakli uspjehe učenika u proteklom periodu i predstavili školu široj javnosti. Priprema i snimanje emisije bila je prilika za ugodno druženje, ali i za sticanje jedinstvenog iskustva snimanja u pravom radijskom studiju i vježbanje vještina javnog nastupa.

kultura

novembar Vrijeme je za operu!

Pored šunda kojem smo svakodnevno izloženi, pravo je osvježenje imati priliku prisustvovati jednom istinski grandioznom kulturnom događaju u našem gradu. Čim nam se ukazala takva šansa, rado smo je iskoristili. Svi učenici škole u pratnji profesora 30.11. prisustvovali su premijeri operno-baletskog spektakla Carmina Burana u KSC “Skenderija” u Sarajevu. Ono što nas čini posebno radosnim je činjenica da je dirigent ove muzičko-scenske izvedbe, maestro Emir Nuhanović, ujedno i autor muzike za našu školsku himnu, “Ničite mladice”. On je dirigovao Ansamblom Nacionalne opere i baleta Sjeverne Makedonije. Bila je to večer prvoklasne muzike, koja nas je, barem na trenutak, odvela u neko drugo vrijeme, daleko od briga svakodnevnice.

decembar

Kad bi naglas govorili

Učenici I1, I2, IIIc i IV1 su 9.12.2019. u pratnji profesorica Armine Nukić i Nine Šeremet-Pepa u Kamernom teatru pogledali predstavu “Kad bi naglas govorili”. Ova predstava predstavlja priču o ljudima i njihovim problemima koje uvjetno nazivamo malim – i na taj način pokazuje da nema malih ljudi i malih problema. Komad govori o usamljenosti trinaest likova koji istu noć upoznaju idealne partnere i kroz njihove razgovore vidimo tragediju i komediju svakodnevnog života. Predstava je rađena prema tekstu alumniste PBG, Adnana Lugonića, a jedan od ženskih likova glumi naša alumnistica Dina Mušanović.

Snaga pera

U prostorijama Fonda “Bošnjaci” su 12. 12. 2019. g. dodijeljene novčane nagrade i priznanja pobjednicima natječaja za najbolji literarni rad o temi „I snaga i slabost su u srcima“. Drugu nagradu osvojila je Iman Korić, učenica III razreda Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu, a treću Ajla Žujo, alumnistica PBG-a i studentica Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Povodom obilježavanja 140. godišnjice rada Matice hrvatske proveden je literarni konkurs među sarajevskim srednjoškolcima. Prispjeli radovi su objedinjeni u Zbornik učeničkih proznih i poetskih radova. Lamija Gutić osvojila je drugo mjesto proznim tekstom “Nekrolog prijateljstvu”, a u Zborniku su se našli i radovi naših učenika Nudžejme Karkelje, Nurdžihan Drkić, Benjamina Mahmutovića, Mirnesa Omerovića i Nađe Zaimović.

Hor i orkestar u Parlamentu

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, 10.12.2019., članovi hora i orkestra naše gimnazije učestvovali su na svečanosti u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Izveli su pjesmu Imagine Johna Lennona. Hor i orkestar naše škole nagrađen je velikim aplauzom učenika iz 32 škole širom BiH, ambasadora Italije Nikole Minasia, ambasadorice Njemačke Margret Uebber, obdusmena za ljudska prava Jasminke Džumhur, ambasadora Johanna Sattler i predsjednika M r e ž e izgradnje mira Gorana Bubalo.

Film “Sin”

Redateljica Ines Tanović ponudila je da učenici i profesori naše škole pogledaju film “Sin” koji je režirala, a koji je otvorio ovogodišnji SFF. Projekcija je poklon redateljice školi, a posebnu čast je ukazala učenicima i profesorima time što je nakon projekcije dala priliku da joj postavljaju pitanja i da komentarišu film.

februar Posjeta pozorištu kao historijski čas

Vezu sa kolektivnom prošlošću važno je održavati čestim i upečatljivim prisjećanjem na nju. S tim ciljem, 14.02.2020. godine, učenici odjeljenja drugih i trećih razreda u pratnji profesorica Emine Tucaković i Nezire Lopo pogledali su predstavu “Bio je lijep i sunčan dan” u Sarajevskom ratnom teatru. Ova predstava nastala je kao mozaik evociranih sjećanja građana Sarajeva na 2. maj 1992. godine, dan kada je započela opsada Sarajeva. Moderna teatarska izvedba i sjajna gluma ostavili su snažan dojam na naše učenike. Oni su i sami, zahvaljujući čaroliji pozorišne umjetnosti, osjetili sav užas, strah i nevjericu koja je vladala na početku do tad najduže opsade jednog grada u modernoj historiji.

Prateći melodiju niz Petrakijinu

Da li vam se ikada desilo da pored nekog mjesta prolazite stalno i u tom stalnom susretanju, to mjesto za vas postane tek sastavni dio pejzaža, a onda vam se jednoga dana otvore njegova vrata, i otkrijete da se iza te uobičajene slike krije jedan sasvim novi svijet? Svakog dana, penjući se uz Petrakijinu na kratkom potezu od tramvajske stanice kod Katedrale do naše škole, mi prolazimo pored Srednje muzičke škole. I kada se vraćamo kući, osim našeg žamora, ulicom odzvanjaju i milozvučne melodije u izvedbi naših kolega. Postaje to, na neki način, soundtrack naše mladosti. S vremena na vrijeme, dobijemo priliku zaviriti iza tih vrata i izbliza čuti melodije koje nas svaki dan prate. Tako je bilo i proteklog utorka, 25.02.2020. godine, kada su učenici odjeljenja IIa, IIb i II2 naše škole u Srednjoj muzičkoj školi prisustvovali koncertu u sklopu XXXVI Internacionalnog festivala Sarajevska zima 2020. Koncert pod nazivom „Za moju novu publiku“ bio je je posvećen akademiku Cvjetku Rihtmanu, jednom od najpoznatijih muzikologa u bivšoj Jugoslaviji, istraživaču folklora, kompozitoru i jednom od osnivača Muzičke akademije u Sarajevu. Sve ono vježbanje koje čujemo niz ulicu definitivno se isplatilo i bili smo počašćeni divnim koncertom. Našim kolegama iz Srednje muzičke škole zahvaljujemo se na gostoprimstvu i radujemo se njegovanju lijepih komšijskih odnosa i u budućnosti.

septembar Početak srednjoškolskog obrazovanja Pamtit ćemo još dugo drugi septembar 2019. godine. Ili makar oni koji su tog dana započeli svoje srednjoškolsko obrazovanje. Učenicima prvih razreda, nakon intoniranja državne himne i zajedničkog gledanja filma o školi „Više od škole“, obratila se direktorica Naida Hota-Muminović. Uz prigodne riječi upućene učenicima i njihovim roditeljima, direktorica je predstavila pomoćnike za nastavu, pedagogicu i razredne starješine svih pet odjeljenja. Nakon obilaska biblioteke, mesdžida, sale, zubne ambulante, restorana i predmetnih kabineta, uslijedio je prvi čas odjeljenske zajednice.

obilježavanja Obilježavanje Međunarodnog dana mira Pamteći svoju prošlost i njegujući kulturu sjećanja, nove generacije trebaju hrabro koračati u svjetliju budućnost vođene idealima mira i pomirenja. Stoga se uvijek rado odazovemo prilici da naučimo nešto novo i učestvujemo u obilježavanju datuma koji promovišu ove ideale. Ove godine priliku da učestvuju u obilježavanju Međunarodnog dana mira dobili su učenici trećih razreda, predvođeni direktoricom Naidom Hota-Muminović i profesoricom Emirom Trako-Džuho. Međunarodni dan mira obilježava se 21. septembra svake godine. Utemeljila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1981. g. u svrhu obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama. Grad Sarajevo, kao članica Međunarodne asocijacije gradova nositelja poruke mira, već nekoliko godina uzastopno obilježava ovaj dan. Ove godine upriličeno je polaganje cvijeća i odavanje počasti ispred spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva ‘92.-’95., nakon čega je uslijedila mirovna šetnja do Vijećnice. U Vijećnici/Informativnom centru Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, prof.dr. Ivo Komšić održao je čas historije. Simboličnim puštanjem golubova mira sa balkona Vijećnice završena je ceremonija obilježavanja Međunarodnog dana mira. Drago nam je što smo i ove godine imali priliku učestvovati i dati svoj doprinos ovom danu, jer njegove poruke nastojimo živjeti i prenositi drugima svakoga dana, u učionici i van nje.

Highlights of the Year

Prvi roditeljski sastanak

U četvrtak, 19.09.2019. g. upriličili smo zajednički roditeljski sastanak za roditelje učenika prvog razreda. Na prvi roditeljski sastanak pozvali smo i dede i nane/bake, kako bismo pokazali međugeneracijsku solidarnost i zahvalnost starijoj generaciji za sve što čine za našu djecu. Zajedno smo pogledali film koji je snimljen prije pet godina u povodu jubileja od 20 godina rada Prve bošnjačke gimnazije. U lijepoj atmosferi podsjetili smo se da smo uvijek na istoj strani kada je u pitanju najbolji interes naše djece i učenika.

Prošlu školsku godinu u našoj školi obilježilo je mnoštvo putovanja i uspjeha na raznim poljima. Željeli smo da odamo priznanje učenicima i profesorima koji su doprinijeli da školska 2018./2019. godina bude tako uspješna, te smo u njihovu čast 25.09.2019. godine upriličili posebnu svečanost. Ceremonija pod motom HIGHLIGHTS OF THE YEAR predstavila je mentore i učenike koji su ostvarili značajne uspjehe tokom prethodne školske godine. Oni su tom prilikom prenijeli svoje utiske i zapažanja sa realiziranih takmičenja. Nakon dodjele priznanja i predstavljanja timova koji su učestvovali na konferencijama i nagradnim putovanjima širom Evrope i svijeta, uključujući Dohu (Katar), Washington (SAD), Istanbul (Turska) i London (Velika Britanija), došao je red na najemotivniji dio ceremonije, a to je predstavljanje tima PBG koji je ove godine učestvovao na Maršu mira. Ceremonija je završena prigodnim druženjem i zakuskom sa roditeljima, prijateljima Gimnazije, alumnistima, učenicima i profesorima. Noć istraživača U devet gradova BiH 27. septembra održana je Evropska noć istraživača čiji je cilj promocija naučnih istraživanja i karijere naučnika-istraživača, kao i podizanje svijesti kod šire javnosti o utjecaju istraživanja na svakodnevni život. U sklopu takmičenja srednjih škola za naučno-istraživačke projekte, pod motom „Mladi naučnici kreiraju bolji svijet“, i naša škola je imala svoje predstavnike – članove kluba Life Link. Predvođene profesoricom Emirom Trako-Džuho, u projektu su učestvovale učenice Ilma Gusinac, Nejra Gurbeta i Irma Salkić. Prva bošnjačka gimnazija kroz rad kluba Life Link jača ekološku svijest, obilježavajući važne datume i aktuelne teme kroz multidisciplinarne projekte koji su od velike važnosti za planetu Zemlju, jer nas sada Zemlja najviše treba.

obilježavanja Jabuka na dan – doktor iz kuće van!

oktobar

Profesorica Emira TrakoDžuho sa članicama Kluba

Obilježavanje Dana škole Obilježavajući Dan škole, 30. septembar svake godine provodimo u obilasku znamenitosti naše lijepe domovine. Već tradicionalno, svaka generacija ide posjetiti jedan od naših gradova. Tako su i ove godine učenici prvih razreda obišli Tuzlu, gdje su posjetili kompleks Panonskih jezera i arheološkog naselja, memorijalni kompleks/šetalište Slana banja, spomenik iz Drugog svjetskog rata i agresije na BiH 1992.-’95., između ostalog, i groblje žrtava sa Kapije, jezera do Centralnog gradskog parka, te Kapiju – mjesto stradanja tuzlanske mladosti 25. maja 1995. godine i Trg slobode – najveći trg u BiH. U okviru posjete Visokom, učenici drugih razreda obišli su izletište i tunele Ravne. U pratnji stručnih vodiča, učenici i profesori obišli su labirint i iskopine u okviru bosanskih piramida, upoznali se s dosadašnjim otkrićima i saznanjima, kušali vodu iz tunela, vidjeli artefakte... Nakon toga, u pratnji profesora, obišli su jezgru kraljevskog grada Visokog, te vidjeli najznačajnije historijske i kulturne tačke u gradu. Treći razredi bili su u Mostaru. Obišli su znamenitosti grada u užem jezgru, Muzej Hercegovine u sklopu kojeg je i spomenkuća Džemala Bijedića, MUM Mostar, te Muzej „Stari most“. Učenici četvrtih razreda posjetili su Tešanj. Učenici i profesori posjetili su znamenitosti Tešnja u pratnji stručnih vodiča. Značajna mjesta posjete bili su Eminagića konak, Ferhat-begova džamija i Tvrđava.

Dana 21.10.2019. godine u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji upriličeno je tradicionalno obilježavanje Dana jabuka. U okviru obilježavanja ovog dana, učenici škole posjetili su direktore i rukovodstvo sljedećih ustanova: Dom Bjelave, Katolički školski centar, O.š. „Silvije Strahimir Kranjčević“ i Srednja medicinska škola Bjelave. Tradiciju održavanja Dana jabuka započela je organizacija Common Ground 1990. godine u Londonu kako bi promovirala zdravstvene kvalitete ove voćke i predstavila mnogobrojne sorte jabuke. Prema ovoj organizaciji, jabuka simbolizira fizičku, kulturnu i genetsku raznolikost koju treba cijeniti i uvažavati. Prateći tu simboliku, učenici prvih razreda su zajedno sa članovima kluba Life Link imali priliku da pripreme edukativne portfolije, postere i letke. Posebno zadovoljstvo predstavljala je priprema različitih vrsta kolača od jabuka, a još je ljepše bilo počastiti se njima u vrijeme odmora i ručka! Hm, možda bi se ovaj dan trebao slaviti i češće?!

Obilježavanje godišnjice smrti Alije Izetbegovića

„Činjenica je da su ljudi prolazni, ali djela ostaju. A djelo Alije Izetbegovića je ogromno“, rekao je nakon smrti Alije Izetbegovića general ARBiH Atif Dudaković. Čuvajući uspomenu na ovog velikog čovjeka i njegov doprinos očuvanju naše zemlje, u petak, 18.10.2019. godine, učenici i profesori Prve bošnjačke gimnazije prigodno su obilježili godišnjicu smrti prvog predsjednika, rahmetli Alije Izetbegovića. U auli Gimnazije prikazan je film koji su svi učenici imali priliku pogledati. Grupa učenika u pratnji profesora Elmedina Musića i profesorice Belme Ibišević posjetila je Muzej Alije Izetbegovića, te su na mezarju Kovači položili cvijeće i proučili Fatihu rahmetli Aliji Izetbegoviću. Članovi Kluba historije pripremili su poster na kojem je prikazan život i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.

U auli Gimnazije

novembar 40

Večer o Muhammedu a.s. U užurbanom svijetu materijalizma u kojem živimo, svima nam je s vremena na vrijeme potrebno da okrijepimo dušu na vrelu duhovnosti i pozitivne energije. Vođeni tom mišlju, članovi Kluba Kur’ana predvođeni profesorom Elmedinom Musićem u petak, 29.11.2019. godine u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji upriličili su prigodan program pod nazivom „Večer o Muhammedu, a.s.“ Članovi Kluba počastili su prisutne učenjem Kur’ana, interpretacijom stihova i vlastitih radova o Muhammedu, a.s. Također, predstavljena je i izložba Kluba pod nazivom „Životopis Muhammeda, a.s.“ Poseban čar lijepoj atmosferi dale su izvedbe poznatih izvođača ilahija i kasida: Mustafa-ef. Isaković, Šerif-ef. Delić i Mirza-ef. Ganić. Sigurni smo da je ova večer ispunila svoju svrhu i da su prisutni iz aule otišli bogatiji za jedno lijepo iskustvo.

januar Svečana predaja maturskih radova

Učenici XXII generacije Prve bošnjačke gimnazije predali su svoje maturske radove na svečanosti upriličenoj u četvrtak 30. januara 2020. godine. Uz potpisivanje rada, zajedničku fotografiju sa mentorima i kolegama iz generacije, uz note našeg soliste, hora i orkestra, te uz neizostavnu lekciju “Mome sinu kao testament” R. Kiplinga, pohranili smo trenutke za dugo sjećanje. Svim našim učenicima i njihovim profesorima čestitamo ovaj prvi korak ka osvajanju maturskog ispita.

februar Dan sjećanja

Peti februar proglašen je Danom sjećanja na stradale građane Sarajeva u periodu opsade 1992-1995. Tim povodom pohvaljeni učenici trećih razreda su u pratnji profesora Elmedina Musića prisustvovali Komemorativnoj sjednici Kantonalne skupštine u Narodnom pozorištu. Nakon toga, učenici su položili cvijeće na spomenobilježju na pijaci Markale. Poštovanje prema žrtvama učenici i profesori Prve bošnjačke gimnazije izrazili su tako što su pažljivo poslušali prigodan referat, te pogledali ciklus filomova „Opsada Sarajeva 1992.-1995.“ Učenici su se podsjetili na činjenicu da je Sarajevo četiri godine bilo pod opsadom, te da su grad odbranili građani, ljudi koji su imali dubok i neposredan osjećaj za pripadnost s v o j o j domovini.

Skauti na tradicionalnoj smotri

Dana 22.2.2020. godine na Sedreniku je održana tradicionalna smotra povodom obilježavanja 27. godišnjice osnivanja 105. motorizovane brigade. Nakon toga, na Grdonju kod spomenobilježja Mala kula održana je centralna manifestacija obilježavanja godišnjice 105. motorizovane brigade. Smotri su prisustvovali i učenici Prve bošnjačke gimnazije – članovi kluba Skauti sa profesorom Kerimom Sušićem. Na ovaj način, odali su počast borcima koji su svoju mladost i živote dali za odbranu svoje domovine.

Dan ružičastih majica

Vršnjačko nasilje pogađa jedno od troje djece u svijetu. Ova činjenica dovoljno nam govori koliko je važno dići glas protiv ove sveprisutne i veoma opasne pojave. S tim ciljem, i ove godine je u našoj školi nizom prigodnih aktivnosti obilježen Dan ružičastih majica. Učenici prvih i drugih razreda na časovima odjeljenske zajednice su pravili panoe o temi vršnjačkog nasilja, koje smo izložili u školskoj auli. U srijedu 26. februara obukli smo ružičaste majice i fotografijama ovjekovječili najljepše trenutke. Povodom obilježavanja Dana ružičastih majica 29. februara učenici prvih razreda prisustvovali su predavanju – „Sprečavanje nasilja nad djecom u digitalnom okruženju“. Gosti predavači bili su stručni saradnici JU „Porodično savjetovalište“ Amer Šenderović i Denyel-Ismir Kovač.

U susret Danu nezavisnosti BiH

Članovi Kluba h i s t o r i j e pripremili su niz aktivnosti u susret Danu nezavisnosti. Organizirana je simulacija referenduma, na kojem su učestvovali svi učenici Gimnazije. Postavljeno je pitanje – Da li ste za napuštanje BiH? Također, u saradnji sa profesorima Amerom Sofradžijom, Elmedinom Musićem i profesoricom Belmom Ibišević članovi Kluba historije postavili su u auli Gimnazije izložbu fotografija pod nazivom: Kako su mediji izvještavali o referendumu za suverenu i nezavisnu BiH. Pročitan je prigodan referat povodom Dana nezavisnosti svim učenicima koji je pripremila učenica Almedina Dugić. Simulacija referenduma rezultirala je autentičnim doživljajem prošlosti. Učenicima je zanimljivo pratiti izvještavanje medija sa vremenske distance i stvoriti objektivnu sliku događaja koji su prethodili burnom razdoblju u historiji BiH.

mart

Zastava Prve bošnjačke gimnazije na krovu Afrike Sa zadovoljstvom objavljujemo da je mladi bosanskohercegovački alpinista Danin Jusko, brat naše učenice Layle Jusko, iznio zastavu naše škole, kao i zastavu Odreda izviđača Prve bošnjačke gimnazije na sami vrh Afrike, na Kilimandžaru. Daninu se od srca zahvaljujemo i želimo mnogo uspjeha.

posjete

Posjeta sajmu Sarajevo Halal Fair

august Posjete koje nas raduju

Pred početak ove školske godine, 23. augusta, Gimnaziju je posjetio alumnista dr. Dino Terzić. Nakon završetka 3. i 4. razreda na Qatar Academy, završio je Medicinski fakultet na Cornell University, i potom specijalizaciju iz neurohirurgije na University of Minnesota u Minneapolisu. U toku specijalizacije stekao je magistrat iz molekularne biologije i biologije matičnih ćelija, radeći na modelima povrede kičmene moždine i moždanog udara. Specijalizaciju je završio 2015. godine i od tada radi kao hirurg opšte neurohirurgije u Duluth, Minnesota, sa fokusom na moždane tumore, kičmene probleme i neurotraumu. Doktor Terzić posebno je zainteresiran za pružanje pomoći i podrške učenicima kroz razvojne programe koje ova gimnazija pruža.

Sarajevo Model United Nations Model United Nations (MUN) je edukativna simulacija konferencije Ujedinjenih nacija, gdje učesnici kao delegati u određenim komitetima imaju priliku razvijati svoje vještine govorništva i debatiranja, javnog govora, pisanja i istraživanja. Pored toga, simulacija učesnicima nudi unapređenje kritičkog razmišljanja i timskog rada. I ove godine je u Sarajevu održana ovakva konferencija, u hotelu Hills, u periodu od 26.09. do 29.09. Na konferenciji su učestvovali učenici naše škole, kao i alumnisti koji su trenutno na različitim fakultetima. Na ovogodišnjoj konferenciji, naša učenica Asja Čampara se okušala u organizacijskom timu Sarajevo MUN-a, a učenica Iman Korić dobila je priznanje The Best Delegate za najuspješnijeg delegata. Čestitke!

septembar

Od 26. do 28. septembra 2019. godine u Centru Skenderija održava se drugi Sarajevo Halal Fair, jedan od najznačajnijih sajmova halal industrije u Evropi. Već drugu godinu zaredom, na poziv BBI banke, prisustvovali smo ovom značajnom događaju. Pored predstavljanja prehrambenih proizvoda sa halal certifikatom iz zemalja širom svijeta, sajam ima za cilj da dodatno doprinese razvoju našeg regiona i globalnog halal tržišta. Učenici naše škole su imali priliku da upoznaju i degustiraju proizvode iz 36 zemalja svijeta, kao što su Malezija, Turska, Indonezija, Kina i Velika Britanija.

oktobar

Susreti koji snaže

U organizaciji Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta islamske zajednice u Behram-begovoj medresi u Tuzli 04. i 05. oktobra organiziran je susret predsjednika Vijeća učenika i urednika školskih listova srednjoškolskih ustanova Islamske zajednice u BiH. Učenice Layla Jusko i Iman Korić predstavile su rad Vijeća učenika Prve bošnjačke gimnazije. Govorile su o dosadašnjem radu i planovima za naredni period. Učenice Sibel Hadžimušović i Naida Smajlović predstavile su školski list „Vrelo“.

Posjeta Srebrenici – historijski čas

Postoje lekcije koje se u učionici ne mogu naučiti. Te lekcije učimo tamo gdje su se događaji koji one opisuju desili, u kontaktu s ljudima koji su ih direktno doživjeli. Stoga su se učenici drugog razreda, u organizaciji Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, 24.09.2019. godine zaputili u Srebrenicu, grad koji je živi svjedok jednog od najvećih zločina dvadesetog stoljeća. U njihovoj pratnji bili su i profesori: Leila Hamzagić Kovačević, Mirela Mulić, Azamela Nezović, Remzija Hurić-Bećirović, Sakiba Mašić i Alem Kadrić. U okviru posjete učenici i profesori su obišli mezarje, prisustvovali historijskom času te pogledali film i muzejske postavke o stradanjima u julu 1995. godine. Bilo je to neposredno učenje o strahotama i golgoti kroz koje su prolazile žrtve srebreničke tragedije. Dostojanstvenim držanjem te kroz razgovor sa kustosom o događajima i posljedicama zbivanja iz jula 1995. godine, učenici su odali počast žrtvama srebreničkog genocida.

Drugi susret mladih matematičara i fizičara

Drugu godinu zaredom Behram-begova medresa organizuje Susrete mladih matematičara i fizičara. Učenici naše gimnazije i ove godine su učestvovali na Susretima mladih matematičara i fizičara. Bogat sadržaj Susreta pružio nam je priliku da uvećamo znanje koje imamo iz matematike i fizike. Također, izuzetno iskustvo predstavljala je edukativna posjeta termoelektrani „Tuzla“. Slobodno vrijeme iskoristili smo za kratki historijski čas u kojem smo posjetili Tuzlansku kapiju i odali počast nastradalim.

Posjeta Institutu za mjeriteljstvo BiH

U okviru aktivnosti Programa za takmičare u toku online sedmice realizirana je posjeta Institutu za mjeriteljstvo BiH u pratnji koordinatorice Programa Asile Halilović. Učenici su obišli labaratorije Instituta, a u svakoj labaratoriji su im se obratili zaposlenici te labaratorije, ukratko im objasnili čime se bave, govorili o važnosti svog posla, te na kraju odgovarali na pitanja naših učenika.

novembar Članovi Kluba poduzetništva na seminaru Sarajevo Unlimited

Nepredvidiva, ubrzana i uzbudljiva realnost života u dvadeset i prvom stoljeću od nas traži da se konstantno usavršavamo i obrazujemo za vrijeme koje tek dolazi. To podrazumijeva razvoj brojnih vještina koje su važne za uspjeh u budućem poslovnom životu. Upravo zato u našoj školi, između ostalih, djeluje i Klub poduzetništva. U četvrtak, 24.10.2019, učenici članovi ovog kluba, pod vođstvom profesorice Lejle Nikšić, učestvovali su na seminaru Sarajevo Unlimited. Ovaj najveći regionalni forum inovacija, tehnologije i poduzetništva održan je u Hotelu Holiday. Ove godine forum je stavio fokus na razvoj pametnih gradova, odnosno ‘Smart Cities’. Osim što su pažljivo pratili predavanja, učenici su imali priliku i postavljati pitanja govornicima. Ovo je bio njihov prvi pogled u veliki poslovni svijet, ali i odlična priprema za budućnost, jer možda će već sutra oni biti ti koji će sa velike pozornice dijeliti svoje vizije nekog novog svijeta.

Posjeta izložbi o Muhammedu a.s.

U ponedjeljak, 11.11.2019. godine, učenici odjeljenja IIa i IIb posjetili su izložbu o Poslaniku Muhammedu a.s. autora dr. Esmira Halilovića, vanrednog profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Izložba je upriličena u sklopu 15. manifestacije “Dani o Allahovom poslaniku– Selam, ya Resullah” u organizaciji Medžlisa islamske zajednice Sarajevo. Ova multimmedijalna izložba sastoji se od pet dijelova (panoi, makete, eksponati, videosadržaji i virtuelna stvarnost) i svoju tematiku predstavlja na atraktivan, mladim ljudima blizak način. Učenici su imali priliku, kroz interesantno izlaganje vodiča i uz kvalitetan vizuelni prikaz, saznati više o životu Muhammeda a.s. i bitnim događajima iz povijesti islama.

U Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida u BiH

Časovi odjeljenske zajednice važan su, često i zapostavljen element odgojno-obrazovne djelatnosti škole. Ali ne kod nas. Maturanti škole, u okviru časova odjeljenske zajednice, u pratnji kustosa, obišli su stalnu postavku Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida u BiH i čuli potresne priče o stradanju stanovništva u protekloj agresiji. Kroz ovakve posjete učenici uče o prošlosti, ali i grade svijest i stavove o vlastitoj odgovornosti u stvaranju svjetlije i bolje budućnosti.

Učenici PBG u posjeti UNICEF-u U utorak, 26.11.2019., učenici Prve bošnjačke gimnazije, u pratnji profesorice Anise Džubur, posjetili su prostorije UNICEF-a u Sarajevu, u zgradi UN-a. Povod za posjetu jeste obilježavanje 30 godina Konvencije o pravima djeteta, te su tom prilikom učenici mogli čuti nešto više o važnosti Konvencije. Imali su i zanimljiv i zahtjevan zadatak, a to je da Konvenciju pokušaju prilagoditi svojim vršnjacima, a da se ne izgube suštinska značenja njena 54 člana. Naši vrijedni učenici su na paneldiskusiju došli spremni, ponijevši sa sobom svoju prilagodbu Konvencije, koja je dobila pozitivne reakcije članova Ureda. Učenicima se, između ostalih, obratila i šefica ureda UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu, dr. Rownak Khan, i zahvalila se prisutnima zbog interesovanja za ovu važnu Konvenciju. Drugi dio diskusije bio je posvećen obrazovanju i obrazovnom sistemu BiH, kao i najavi objave rezultata PISA istraživanja, koje predstavlja najveće svjetsko istraživanje u obrazovanju – međunarodnu procjenu vještina i znanja petnaestogodišnjaka iz više od 80 zemalja svijeta. Učenici nose pozitivne utiske sa ove paneldiskusije, uz još veću motiviranost da nastave istraživanje svojih prava, ali i obaveza, a sve u duhu Konvencije, koja podržava njihov razvoj.

Razvoj poduzetničkih vještina

posjete Budi učenik Prve bošnjačke gimnazije jedan dan Kada se pred učenicima devetih razreda osnovnih škola nađe teško pitanje „Koju srednju školu upisati?“, pravi odgovor se obično traži u iskustvima starijih prijatelja i rođaka, vlastitim afinitetima i roditeljskom savjetu. Ipak, ništa od toga ne može se porediti sa stvarnim, ličnim iskustvom i doživljajem ambijenta određene srednje škole. Iz tog razloga, Prva bošnjačka gimnazija najizvrsnijim učenicima devetih razreda osnovnih škola KS nudi mogućnost da jedan dan provedu u našoj školi kroz aktivnost „Budi učenik Prve bošnjačke gimnazije jedan dan“. Glavni cilj ove aktivnosti jeste da se budućim srednjoškolcima prezentuju planovi i programi koje naša škola nudi. Ove godine, ovu jedinstvenu priliku iskoristili su učenici iz dvadeset sedam osnovnih škola. Kroz dvanaest dana u novembru, posjetilo nas je 159 učenika i 16 nastavnika. Učenici su imali priliku da obiđu školu: fiskulturnu salu, stomatološku ordinaciju, mesdžid, biblioteku, kabinete informatike, fizike, hemije, biologije, likovne/muzičke kulture i ostale sadržaje koje nudimo. Prisustvovali su časovima biologije, hemije, bosanskog jezika, sporta i drugih predmeta i dijelili klupe sa našim učenicima. Također, u kuhinji uz čaj, a kasnije i ručak, družili su se sa učenicima volonterima, članovima Vijeća učenika, od kojih su saznali kako je biti učenik u našoj gimnaziji. Zatim su pogledali film o našoj školi te imali priliku upoznati se sa našom pedagogicom Sabrijom Mehmedović i koordinatoricom Cambridge škole, prof. Ikbalom Ćatić. Nakon podijeljenih brošura i fotografisanja, učenici su se u pratnji naših profesora vratili u svoje škole. Sigurni smo da je ova posjeta na njih ostavila lijep utisak i nadamo se ponovnom susretu u septembru.

Osnovci u društvu naših učenika volontera, profesorice Anise Džubur i bibliotekarke Amine Šabić

Budi inspiracija

Od 13. do 15. decembra, na poziv Gazi Husrev-begove medrese, učestvovali smo u projektu „Vikend pomirenja“, pod zvaničnim nazivom „Animiranje mladih za pomirenje – BUDI INSPIRACIJA“. Našu školu predstavljale su vrijedne učenice – Naida Hadžić, Šejma Neimarlija, Anida Tinjak i profesorica Anisa Džubur. Cilj projektnih aktivnosti je razvijanje empatije kod mladih, kao i racionalniji pristup osjetljivim temama o pomirenju, potom međusobno upoznavanje, razvijanje kulture dijaloga, kritičkog mišljenja, tolerancije i razumijevanje suživota. Učesnici projekta nose vrijedne utiske u škole i sredine iz kojih dolaze, uz želju svih nas da ti pojedinci budu iskre koje će potaknuti i druge na pozitivna promišljanja i djelovanja, otvorenost, tolerantnost, dijaloški diskurs i druge pozitivne vrijednosti zdravog društvenog okruženja.

Susret generacija

Članovi Vijeća učenika, Hora i orkestra izveli su mali koncert u staračkom domu Nedžarići, na opće zadovoljstvo korisnika doma. Pozitivne kritike i dobro raspoloženje ponukali su članove Hora i orkestra da, osim pet pjesama koje su spremili za ovu prigodu, odsviraju još nekoliko numera. Korisnici doma bili su oduševljeni, a neki su se odvažili zapjevati i solo pjesmu po izboru, uz vještu pratnju našeg učenika Irfana Krivdića. Svi smo sa sobom ponijeli divne emocije iz staračkog doma Nedžarići, koji odiše mladim duhom. Čestitamo profesorici Lidiji Bešo na inicijativi!

decembar

Poduzetnički duh jedna je od ključnih kompetencija koju mladi ljudi u svakoj zemlji, a posebno našoj, trebaju imati. Prva bošnjačka gimnazija već godinama u svoje nastavne i vannastavne pocese kontinuirano uvodi inovacije koje nastoje razvijati poduzetničke vještine. Učenici drugog razreda, članovi kluba Poduzetništva, u pratnji profesorice Lejle Nikšić, 12. decembra posjetili su Sajam privrede Sarajevo. Cilj sajma je bio prikazati najnovija domaća i regionalna tehnološka i kreativna dostignuća, promovirati pozitivan odnos prema poduzetništvu i upoznati javnost sa mogućnostima ulaganja, poticajnim mjerama i tradicijom malog i srednjeg poduzetništva u Bosni i Hercegovini. Dvije sedmice kasnije, 26. decembra, članovi Kluba i profesorica Lejla Nikšić posjetili su domaću firmu Emedia Patch. Tom prilikom razgovarali su sa direktorom Adisom Avdićem, koji im je objasnio kako je firma započela i razvijala se. Pojasnio je kako funkcioniše digitalni marketing i na koji način posluju s drugim firmama. Učenici su postavljali pitanja i pokazali interesovanje za ovu tematiku, a sigurno je da će, kao budući p o duzetnici, od ove posjete imati mnogobrojne koristi.

februar

Učionica u TV studiju Članovi Poduzetničkog kluba, IIc odjeljenje i nekoliko učenika II razreda, u pratnji profesorice Lejle Nikšić, posjetili su prostorije Hayat TV gdje su prisustvovali snimanju emisije SBF Start-Up Challenge. Ova emisija je TV-takmičenje mladih u poslovnim idejama koje je pokrenula BBI banka u saradnji sa Hayat TV. Učenici su slušali izlaganje ekipa koje su se takmičile za nagradni fond za pokretanje vlastitog biznisa i glasali za najbolju poslovnu ideju. Televizija i edukacija u kontekstu našeg društva rijetko se susreću u istoj rečenici, ali ova zanimljiva posjeta definitivno je rezultirala značajnim životnim i poslovnim lekcijama.

predavanja

Motivaciono predavanje

oktobar Čas samoodbrane Časovi sporta u četvrtak, 31.10.2019., bili su posebni ne samo po svojoj sadržini već i po činjenici da ih je držao magistar sporta, majstor karatea 5.dan, majstor jiu jitsu 4.dan i trenutni ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, gospodin Ismir Jusko. Časovi su se fokusirali na vještine samoodbrane. Akcenat je prvenstveno stavljen na prevenciju. Učenici su dobili smjernice šta raditi kako bi se izbjegla mogućnost napada: kretati se na sigurnim mjestima, izbjegavati mračne dijelove ceste, paziti u koje kafiće izlaziti, pomno pratiti situacije oko sebe, i ono najvažnije – paziti s kim se družite. Osim toga, predavač je i objasnio i demonstrirao nekoliko tehnika samoodbrane, koje su i sami učenici imali priliku probati. Velika je čast bila slušati ovako dobro predavanje gospodina Juske i skrenuti pažnju na važnost edukacije učenika o samoodbrani, koja nam je, nažalost, u posljednje vrijeme potrebna. Gospodin Jusko je na kraju poručio da se nada da će sve ovo ostati samo predavanje i da učenici nikada neće biti prisiljeni stečeno znanje koristiti u praksi.

Naši alumnisti su nam uvijek dragi gosti, posebno kada nas posjete kako bi podijelili svoja iskustva sa sadašnjim učenicima i prenijeli uspomene iz svojih školskih dana. Alumna Selma Žiga u ponedjeljak 21.10.2019. održala je motivaciono predavanje za učenike II i IV razreda. Selma je po završetku Gimnazije 2014. godine upisala studij ekonomije na New York univerzitetu u Šangaju. Iako je imala poslovne ponude za rad u Kini nakon stjecanja diplome, znanje i vještine koje je stekla tokom studija Selma danas primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Predavanje je poslužilo kao motivacija učenika za učenje i rad na sebi kako bi utrli svoj vlastiti put do uspjeha i bili dobri kandidati za fakultete na kojima žele studirati – bilo da se oni nalaze u BiH ili u inostranstvu. Govor je zaključila riječima: „Bitno je da imate cilj koji će da vam bude izvor motivacije i zvijezda vodilja. Tako da i kada naiđu ‘teška vremena’, svjesni ste šta vam je cilj i zašto vrijedi investirati svoje vrijeme da bi se to nešto postiglo.“

Interaktivno predavanje u Vijećnici U srijedu, 30.10.2019. učenici naše škole u pratnji profesorice Anise Džubur i profesora Elmedina Musića posjetili su sarajevsku Vijećnicu, gdje je u organizaciji Informativnog centra o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju Sarajevo, održano interaktivno predavanje. Gost predavač bio je glavni tužilac Rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu, Serge Brammertz. Tužilac Brammertz je gimnazijalcima govorio o svom angažmanu u pravosuđu i izazovima sa kojima se suretao tokom svoje karijere. Nakon obraćanja tužioca Brammertza, učenici su, kroz validna i relevantna pitanja i komentare dali vrijedan doprinos ovom događaju.

Projekat Njemački naučnici Kada u jedan projekat spojite STEM obrazovanje i učenje o drugim kulturama, to mora da je nešto sjajno! Jedan takav projekat realizira Ambasada Republike Njemačke u Sarajevu i Društva za promociju prirodnih nauka „Nauka i svijet“. U sklopu ovog projekta, potpredsjednica društva Jelena Kalinić u našoj školi održala je predavanje o temi Njemački naučnici. U okviru predavanja, učenici su se kroz kratke videoklipove upoznali s nekoliko značajnih njemačkih naučnika iz različitih oblasti.

predavanja

novembar Naučni skup o egzotičnim i divljim životinjama U čast obilježavanja sedamdeset godina postojanja i uspješnog rada Univerziteta u Sarajevu i Veterinarskog fakulteta, 2. i 3.11.2019. godine, Veterinarski fakultet u Sarajevu i udruženje ARTES organizovali su naučnostručni skup o egzotičnim i divljim životinjama. Cilj skupa je educiranje javnosti iz oblasti zdravstvene zaštite egzotičnih i divljih životinja. Skupu su prisustvovali i učenici IIIc odjeljenja s profesoricom biologije Emirom Trako-Džuho. Poslušali su zanimljiva predavanja o temama „Značaj životinja za psihološku dobrobit čovjeka“ i „Trgovina ugroženim i divljim vrstama životinja“. Osim predavanja, imali su priliku pogledati i edukativnu izložbu sa egzotičnim i divljim životinjama u auli Fakulteta i Equus klubu. Predavanje o Zulfikaru Zuki Džumhuru

Škola EKG-a U srijedu i četvrtak, 18. i 19. decembra u prostorijama Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu održan je projekat pod nazivom “Škola EKG-a“, u organizaciji Komiteta za medicinsku edukaciju (SCOME). Maturanti prirodnog izbornog područja u pratnji prof. Alme Džambegović prisustvovali su ovoj edukaciji. Iako „mali“, naši učenici su u želji za novim saznanjima stali rame uz rame sa studentima četvrte godine Medicinskog fakulteta i postali bogatiji za jedno divno iskustvo. Zahvaljujemo se udruženju studenata BOHEMSA, koji su nam ukazali toplu dobrodošlicu, te ponudili mogućnost sudjelovanja u projektima za srednjoškolce koji se tiču reproduktivnog zdravlja.

decembar

Na inicijativu direktorice Naide Hota-Muminović i profesorice Nermine Baljević, u organizaciji Literarnog kluba je 12. decembra 2019. godine u auli PBG-a upriličeno predavanje o životu i radu Zulfikara Zuke Džumhura. Predavač je bio Bajro Perva, novinar i p u b l i c i s t a , koji je imao sreću poznavati Zuku Džumhura. Predavanje je bilo osmišljeno kao lični osvrt i impresija na susrete s umjetnikom koji su produbili autorsku notu gospodina Perve. Učenici su imali priliku čuti zanimljivosti i anegdote vezane za predavačeve susrete sa umjetnikom, ali i dijelove Džumhurovih iskaza, zrnca mudrosti iz sehare njegovog plodnog umjetničkog rada. Potcrtan je umjetnikov odnos i ljubav prema putovanjima, slikarstvu, pisanoj riječi. Naročito je skrenuta pažnja na putopisni serijal „Hodoljublja“, koji je postao svojevrsni pečat Džumhurovog rada. Istaknut je autorov odnos prema tradiciji, bosanskohercegovačkim gradovima, domoljublju koje isijava iz njegovih „Hodoljublja“ koja su snimana na mnogim egzotičnim svjetskim odredištima, ali nose snažnu crtu bosanskohercegovačkog identiteta iskazanog kroz šarm i humor jednog od najvećih umjetničkih velikana. 46

Neobični roditeljski sastanci U srijedu, 12. 2. 2020. godine, učenici I-a pod mentorstvom prof. Leile Hamzagić Kovačević izveli su predstavu „Antigona“ pred roditeljima učenika prvog razreda. Redovni roditeljski sastanak bio je dobra prilika za predstavljanje pozorišnih postignuća i raznorodnih talenata učenika kroz lepezu aktivnosti vezanih za teatarsku izvedbu Sofoklove tragedije. Tom prilikom učenici su pokazali svu raskoš svog talenta, predstavljajući se u ulozi dramaturga, režisera, glumaca, inspicijenata, kostimografa, scenografa i inih djelatnosti bez kojih ne bi bila moguća postavka na daskama koje život znače. Bila je to večer pravog teatarskog užitka, vješte glume, iskrenih emocija i ponosa iskazanog i iz perspektive glumaca i iz perspektive gledatelja: roditelja i profesora. Nakon predstave, prof. dr. med. Aida Ramić, pomoćnik direktora ZZJZ FBiH, održala je predavanje o temi „Mitovi i istine vezane za upotrebu duhanskih proizvoda“.

Tribina Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca U četvrtak, 20.02.2020., učenici članovi Kluba historije i Kluba Kur’ana su u pratnji profesora Elmedina Musića i profesorice Belme Ibišević imali priliku da prisustvuju Tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca o temi “Fenomen dovišta u tradiciji Bošnjaka”. Uvodničar je bio dr. Elvir Duranović, a moderator prof.dr. Enver Imamović. Učenici su naučili i spoznali važne činjenice o temi koja je spoj historije i islama, te uvidjeli značaj pristupa tradicionalnim fenomenima sa više aspekata.

februar

Stalno učimo U četvrtak 21. novembra 2019. posjetila nas je Selma Alispahić, istaknuta glumica sa međunarodnom karijerom, profesorica glume, koja je za naše profesore i profesorice pripremila Čas glume. Na ovom stručnom usavršavanju aktuelizirali smo tehnike disanja, osvijestili važnost gestikulacije i govora tijela, podsjetili na važnost jedinstva uma i tijela, te potcrtali koliko je bitno u našim učenicima ili publici uvijek vidjeti čovjeka. U profesiji koja je više od radnog mjesta, u profesiji koja je misija, potrebno je stalno biti svjež. Zato smo zahvalni prijeteljici naše škole Selmi Alispahić što je izdvojila vrijeme i pomogla nam da napunimo baterije i nastavimo jači, bolji i spremniji.

novembar Tihe štetočine Učenici četvrtih i trećih razreda prirodnog usmjerenja 10.10.2019. imali su priliku prisustvovati prezentaciji projekta i radionici „Lijekovi sa isteklim rokom trajanja – Tihe štetočine“. Projekat su prezentovali studenti Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i članovi udruženja Studenata farmacije SAFF: Faruk Šehić, Halima Karakaš, Evelina Pulo i Amar Alagić. Cilj projekta je informirati javnost, za početak učenike srednjih škola KS, o štetnim efektima korištenja lijekova sa isteklim rokom trajanja koji se mogu naći u apotekama i u „kućnim apotekama“. Učenici su učestvovali i u radionici, gdje su prezentovali svoja saznanja o predmetnoj tematici. Kao i svaki put do sada, projekat studenata Farmaceutskog fakulteta aktualizirao je vrlo zanimljivu tematiku, blisku široj populaciji. Učenici i profesori upoznali su se s važnim farmakološkim činjenicama o lijekovima, te dobili uputstva kako postupati s lijekovima kojima je istekao rok valjanosti.

oktobar

decembar MATOPOL U prostorijama Gimnazije 12. decembra održana je radionica ¨Matopol¨ sa učenicimatakmičarima prvog razreda. Učenici su se zabavili uz microbit kao zamjenu za kockicu, rješavali zadatke bez stresa, razmijenili mišljenja, iskustva, napravili puno fotografija, dogovorili se gdje putuju... I zaključili su da mi, ustvari, putujemo tako što ostavljamo djela iza sebe... A jedno od tih djela je uskoro i deseti, jubilarni broj časopisa ¨Limes¨, jedinog matematičkog časopisa u Federaciji BiH. Učenicima su uručeni certifikati i zahvalnice za osvojena prva tri mjesta i učešće.

radionice

Girls in IT Dana 09.03.2020. godine četiri učenice naše škole učestvovale su na „Girls in IT“, koji se održao u Trećoj gimnaziji Sarajevo. „Girls for IT“ je cjelodnevni seminar za učenice sarajevskih osnovnih i srednjih škola o programiranju, u organizaciji Windows-a. Učesnice seminara naučile su mnogo novog iz oblasti programiranja, ali i dobile dodatni podsticaj da nastave sa usavršavanjem. Na kraju dana dobile su zadatak da same programiraju jedan microbit. Osim učenja, na ovom seminaru bilo je prilike i za druženje, a učesnice su dobile i certifikate. Bravo, djevojke!

novembar Druženje sa Adnanom Rondićem U četvrtak, 20.02.2020. godine, posjetio nas je Adnan Rondić, poznati novinar Al Jazeera Balkans. Gospodin Rondić govorio je o maternjem jeziku i važnosti čitanja učenicima jezičke izborne grupe. Čitanje je važno za svakog pojedinca, bez obzira na profesiju. Nakon predavanja, učenici su imali priliku da urade nekoliko vježbi uz Adnanovo mentorstvo.

februar 47

putovanja

august

Studijska posjeta Londonu Tokom osam dana posjete Velikoj Britaniji od 20. do 27. augusta 2019. godine obišli smo neke od najznačajnijih kulturnohistorijskih lokacija u Londonu, a posjetili smo i Cambridge te vožnjom čamcem rijekom Cam obišli univerzitetski dio grada. Posjeta je bila izuzetno ispunjena dnevnim aktivnostima. Upoznali smo se sa djelićem kulturnog, naučnog i historijskog naslijeđa Londona i Velike Britanije te životom velikog, užurbanog grada kakav je London. Ovo je izuzetno životno iskustvo, kako za učenike tako i za profesore, koje će nam još dugo ostati u lijepom sjećanju.

London Eye

novembar

Na Prokoškom jezeru U sklopu aktivnosti Odreda izviđača Prve bošnjačke gimnazije organiziran je jesenji izlet na Prokoško jezero. Dvadeset i četiri člana našeg Odreda imala su priliku da uživaju u prelijepom ambijentu Prokoškog jezera i da se upoznaju sa lokalitetom Centralnih Dinarida. Također su mogli da saznaju da se ovdje nalazi džamija na najvišoj nadmorskoj visini u Evropi (1666 m) i da vide izgled katunskog tipa naselja. Ni kišovito i vjetrovito vrijeme nije spriječilo izviđače da organiziraju i zanimljive izviđačke igre. U dobrom raspoloženju i puni pozitivne energije vratili su se spremni za redovne aktivnosti.

Putovanje života „Putovati znači živjeti“, zapisao je davno slavni Hans Christian Andersen. Jedno od putovanja koje se pamti cijeli život je, zasigurno, maturantska ekskurzija, koju su učenici četvrtog razreda naše škole ove godine proveli u obilasku prelijepe Italije. U pratnji direktorice Naide Hota-Muminović, koja je bila vođa puta, te profesorica Belme Ibišević, Belme Alihodžić, Alme Tutić, Armine Nukić i Elvire Imamović-Hadžiabdić, maturanti su u Italiji proveli sedam nezaboravnih dana, iskusivši sve – od ludo zabavnih luna-parkova do obilaska monumentalnih građevina od kojih zastaje dah. Zabava je počela već prvog dana, koji smo proveli u Gardalandu, uživajući u brojnim atrakcijama koje ovaj zabavni park nudi. Narednog dana su učenici u pratnji profesora i vodiča obišli znamenitosti Firence: Santa Maria Novellu, Cappelle Medicee, Piazza di San Giovanni, Piazza Del Duomo, Piazza della Signoria, galeriju Ufici, Ponte Vecchio, Pallazzo Pitti, te vrtove Boboli. Dva dana boravka u Italiji bila su rezervisana za Rim, „Vječni grad“. Malo je mjesta na svijetu gdje vam je historija tako blizu. Prvog dana boravka u Rimu u pratnji vodiča obišli smo San Pietro in Vicoli, Colosseo, Foro Romano, Fori Imperiali, Campidoglio, Piazza Venezia, Piazza Navona, Panteon, Vitoriana i Fontanu di Trevi. Narednog dana posjetili smo Vatikan, Baziliku sv. Petra, te Piazza di Spagna. Nakon Rima, šesti dan ekskurzije, putovanje se nastavilo prema Veneciji. Vožnja brodićem venecijanskom lagunom prema Veneciji izazvala je posebno oduševljenje. Nakon Venecije, bilo je vrijeme za povratak kući. Kao suvenir sa sobom ponijeli smo divne uspomene i nezaboravne trenutke. Bila je to bajka na kojoj bi nam i sam Andersen pozavidio.

septembar The British Library

septembar S.ketch Street Basketball turnir Naši učenici nastavljaju nizati sportske uspjehe. Posljednje dane ljeta ispratili smo učešćem na S.ketch Street Basketball turniru na otvorenom. Zabave je bilo napretek, a nisu izostali ni dobri rezultati. Osvojili smo sjajno treće mjesto. Čestitamo profesoru Asmeru Šeti i našoj sportskoj ekipi – Harisu Haveriću, Alenu Šahinpašiću, Nihadu Mandži i Abdulahu Mehmedspahiću.

Čekaj, Tuka, stižemo! Nismo stigli do Svjetskog prvenstva, ali i mi volimo da trčimo. Posebno kada se trči zarad nekog plemenitog cilja. Zato smo i ove godine trčali za ozdravljenje na trci Race for the Cure. Među više od 9000 učesnika u ovoj trci koja je održana u nedjelju, 29.09.2019. godine našli su se i učenici i profesorice Prve bošnjačke gimnazije, njih ukupno 95. Cilj ove humanitarne manifestacije je osnaživanje zdravlja žena u borbi protiv karcinoma dojke i ukazivanje na važnost redovnih preventivnih pregleda. Učenici naše škole učestvovali su u utrci za odrasle. Svi su uspješno istrčali utrku i stigli do cilja. Među prvima su bili Benjamin Begić, Eman Čičkušić i Benjamin Mahmutović. Trčali smo i na Jesenjem krosu. Uz vodstvo profesorice Meline Čelik, naši učenici su ekipno osvojili četvrto mjesto. Eldar Hadrović je u kategoriji učenika I i II razreda bio prvi, učenica Merjem Hodžić se u kategoriji učenica I i II razreda plasirala na 4. mjesto, a Malik Muratović u kategoriji učenika I i II razreda bio peti.

Veni, vidi, vici Važno je učestvovati. A ponekad, samo ponekad, važno je i pobijediti. Najvažnije je neprestano biti u takmičenju sa samim sobom, nadmašivati i vlastita očekivanja, davati sve od sebe - ukratko, natjecati se u dobru. Bili smo dobri – i to jako dobri – i u četvrtak, 03.10. na Atletskom kupu. Teško je i pobrojati šta smo sve osvojili, ali nije nam mrsko. Evo rezultata: Benjamin Ahmedbegović - 1. mjesto u trčanju na 100m, Din Sefić - 3. mjesto u trčanju na 100m, Amila Ferhatović – 3. mjesto u trčanju na 100m, Tara Gliha – 2. mjesto u trčanju na 400m, Denin Lunja – 1. mjesto u trčanju na 400m, Eldar Hadrović – 1. mjesto u skoku u dalj, Ibrahim Kazazić – 3. mjesto u skoku u dalj, Malik Muratović – 2. mjesto u trčanju na 1000m, Hana Babić – 2. mjesto u skoku u dalj. Esma Jakupović – 3. mjesto u skoku u dalj, Merjem Hodžić – 1. mjesto u trčanju na 600m, Lejla Miraščija – 2. mjesto u trčanju na 600m, Vedad Čičak – 2. mjesto u bacanju kugle, Aiša Kantardžić – 2. mjesto u bacanju kugle, štafeta muškarci – 1. mjesto. I ekipno smo, očekivano, bili prvi.

takmičenja i uspjesi Finale Atletskog kupa Još jedna vijest o sportskim uspjesima naših učenika. U finalu Atletskog kupa održanom 17.10.2019. pokazali smo jako dobru spremu. Uprkos povredama, Tara Gliha i Merjem Hodžić su smogle snage i napravile dobar rezultat. Ostvareni rezultati: Benjamin Ahmedbegović – 2. mjesto u trčanju na 100m, Tara Gliha – 7. mjesto u trčanju na 400m, Denin Lunja – 2. mjesto u trčanju na 400m, Hana Babić – 7. mjesto u skoku u dalj, Esma Jakupović – 2. mjesto u skoku u dalj, Merjem Hodžić – 4. mjesto na 600m, štafeta momci – 1. mjesto. Ekipno smo bili peti.

Medresijada 2019. Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH organizirala je V sportske susrete učenica. Ovog puta, domaćin je bila Medresa “Osmanef. Redžović” iz Visokog/Čajno. Učestvovali smo u svim disciplinama (odbojka, stoni tenis, šah i atletika) i ekipno smo bili prvi. Prvi je bio i naš odbojkaški tim, a u pojedinačnoj konkurenciji Nejra Panjeta osvojila je drugo mjesto u trčanju, Ayša Nil drugo mjesto u šahu, a Emina Šopović četvrto mjesto u stonom tenisu.

oktobar

uspjesi

takmičenja i uspjesi

Školom protiv stresa Nakon obrađene nastavne jedinice iz predmeta Fizika sa IGCSE PHYSICS o težištu tijela, centru masa, ravnoteži i uspostavljanju balansa, učenici prvog razreda Curriculuma B dobili su domaći zadatak da kod kuće izrade svoju balansirajuću igračku. Ne samo da su odgovorili zadatku nego su i ispunili potrebne kriterije, a to su bili kreativnost, originalnosti i, naravno, funkcionalnost. Da svaki pregled zadaće i ocjenjivanje ne moraju biti stresni, pokazali smo tako što smo organizirali malo zabavno takmičenje u kojem je glavnu ulogu odigrao žiri sačinjen od tri člana rukovodstva odjeljenja. Pažljivo su saslušali svakog učenika, promatrali balansiranje igračke i bilježili bodove, te odabrali one najzanimljivije.

novembar Treće mjesto na Medresijadi Nakon dobrih rezultata djevojaka na ovogodišnjoj Medresijadi, i momci su pružili sjajne partije. Oni su se od 11. do 13.10.2019. takmičili u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku. Osvojili smo medalje u atletici, košarci i stonom tenisu. Učenik Nedim Bečić nije uspio nastupiti na takmičenju iz šaha jer je, usljed kašnjenja u organizaciji, istovremeno igrao i košarku. Zbog toga smo na kraju zauzeli treće mjesto sa ukupno 77 bodova, ali nam je u svakom slučaju drago što imamo učenike koji su tako dobri u različitim poljima. Ono na što smo posebno ponosni jeste činjenica da smo proglašeni za FAIR PLAY ekipu Medresijade.

Uspjesi naših učenika Protekli period obilježili su značajni sportski uspjesi naših učenika. Aktuelna prvakinja BiH i standardna reprezentativka BiH, članica KK Ippon, Nejra Sipović, proteklih dana nastupila je na 20. balkanskom karate-šampionatu koji se održavao u Brežicama (Slovenija) od 06. do 08.12.2019. godine. Nejra Sipović je postala viceprvakinja Balkana u kategoriji borbe juniorke 53 kg. Naša takmičarka pokazala je odličnu formu, a takmičenje je bilo kvalifikacionog karaktera, te se Nejra plasirala na predstojeće Evropsko prvenstvo koje će se održati u Budimpešti (Mađarska) početkom februara 2020. Finale kupa Federacije Bosne i Hercegovine u vaterpolu za prvi tim seniora između Mladosti i Torpeda, odigrano je u nedjelju, 8. decembra 2019. godine na Olimpijskom bazenu Otoka. U dosta zanimljivoj utakmici slavili su igrači Mladosti. Iako ima samo 16 godina, u pobjedničkoj ekipi VK Mladost je nastupio i učenik naše škole Ali Tanović. Ali je imao zapaženo minutažu i sa sedam asistencija (najviše) bio jedan od boljih igrača na utakmici. Novi uspjeh Nejre Sipović U toku zimskog raspusta naša učenica Nejra Sipović, reprezentativka BiH u karateu, osvojila je zlatnu medalju u kategoriji juniorke – 53 kg na 29. Grand Prix Croatia u Samoboru. U izuzetno jakoj konkurenciji Nejra je nizala pobjede protiv predstavnica Hrvatske, Italije, Srbije, Azerbejdžana, a u finalu je izborila pobjedu protiv reprezentativke Makedonije. Na takmičenju je učestvovalo skoro 2000 takmičara iz 24 zemlje. Ahmed Mulalić – najperspektivniji džudista u Kantonu Sarajevo Naš učenik prvog razreda Ahmed Mulalić proglašen je najperspektivnijim sportistom Kantona Sarajevo za 2019. godinu u kategoriji džudoa. Svečanost je održana 06. februara u Domu mladih u Skenderiji u organizaciji Sportskog saveza Kantona Sarajevo i pod pokroviteljstvom kantonalnog Ministarstva kulture i sporta. Džudo je drevna japanska borilačka vještina i u porodici olimpijskih sportova prisutan je još od 1952. godine. Džudo je i najtrofejniji i najmasovniji individualni sport u BiH. U ovako jakoj konkurenciji Ahmed je četverostruki prvak Bosne i Hercegovine u različitim uzrasnim kategorijama. U njegovoj kolekciji medalja je više od stotinu odličja sa takmičenja u BiH i inostranstvu. Ahmed je član džudo-kluba „Bosna“ i standardni je reprezentativac Bosne i Hercegovine u kategoriji kadeta. Ponosimo se Ahmedovim uspjehom i želimo mu mnogo sreće i uspjeha i u budućnosti.

mart VIII kantonalno takmičenje iz vjeronauke Na VIII kantonalnom takmičenju iz vjeronauke koje je održano 5. marta 2020. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu naša učenica Nejra Hajrić osvojila je 3. mjesto i ostvarila plasman na Regionalno takmičenje. Čestitamo, Nejra!

Uspjesi na takmiÄ?enjima

Ĺ ejla K . I trotted to and fro in a thewless reverie, a stravage of madeleine. The halcyon glooms of the city walls acted as a condescending sentry. Beyond them, an unknown realm wherein darkness converges and illuminosity ascends - a nirvana beyond time and matter. I had come from a far away land not knowing where tomorrow's dwimmering path would lead me. I went as I came, seldom finding purpose in a demeaning world. Daniel Elshazli, II1