DISLEKSIJA

Disleksija Piše: dr. sc. Ines Galić-Jušić, prof. logoped - jedna od nekoliko teškoća u učenju

Što je to disleksija? Disleksija se određuje kao jedna, od nekoliko, specifičnih teškoća učenja. Ovaj jezično utemeljen poremećaj konstitucionalnoga je porijekla i očituje se teškoćama u ovladavanju pisanim jezikom unatoč urednoj in teligenciji, konvencionalnoj poduci i odgovarajućim sociokulturnim pri likama (prema definicijama World Federation of Neurology, British Dyslexia Association, BDA, 2007; Or ton Dyslexia Society ; DSM IV, 1998). Prevalencija disleksije (epidemiološ ka mjera svih osoba koje su tijekom školovanja imale simptome disleksi je) u europskim je zemljama uglavnom između 5 i 7%.

Uzrok nastanka disleksije Zadnja su desetljeća u znanosti intenzivno posvećena pronalaženju specifičnoga uzroka poremećaja čitanja, pa mu je dana i genetska osnova, no jasnog konsenzusa oko kognitivnog i neurološkog udjela nema. Jedna od pretpostavki o uzroku nastanka disleksije koja u znanstvenim istra živanjima, ali i terapijskoj praksi ima najviše potvrde jest fonološka pret postavka. Ova pretpostavka uzrok disleksije vidi u nedostatnoj razvije nosti fonološke sastavnice jezika, što bi podrazumijevalo lošu reprezenta ciju, pohranu i priziv segmenata riječi iz mentalnoga leksikona te njihovo neprecizno i teško povezivanje s ni zom slova u napisanoj riječi. Zadatci kojima se utvrđuje fonološka narav poremećaja vezani su uz provjeru fonološke svjesnosti kao i uz testiranje kratkotrajne verbalne memorije, te brzog imenovanja riječi s nekog sli kovnoga predloška.

Danas su stajališta o postavljanju dijagnoze disleksije različita. Postoje tradicionalna gledišta, koja smatraju da se odstupanje u čitanju u smislu zaostajanja od dvije godine u odno su na vršnjake može smatrati disleksijom. Navedeno znači da se dijagnoza može postaviti tek u trećem razredu osnovne škole. Drugu skupinu čine gledišta prema kojima se, na osnovi ranih znakova, disleksija dijagnostici ra znatno ranije, u dobi od pet godina već postoje odstupanja na zadatcima fonološke svjesnosti, rječnika, poznavanja imenske i glagolske mor fologije te razumijevanja i korištenja sintakse. Također, provjerom ponav ljanja lažnih riječi i sposobnosti brzog imenovanja mogu se jasno prepo znati i predvidjeti predznaci pojave disleksije u školskom razdoblju.

U prvim godinama školovanja disleksiju u najužem smislu karakte rizira sporo i neprecizno dekodiranje riječi, teškoće u ponavljanju i čitanju lažnih riječi te sporije imenovanje ri ječi. S time mogu, ali i ne moraju biti udružene i teškoće u morfologiji i sin taksi, kao i teškoće u kratkotrajnom verbalnom ili u vizualno-prostornom radnom pamćenju. Više razine razu mijevanja teksta, kao što su razumijevanje namjere teksta i izvođenje zaključaka, također mogu biti naru šene.

Literatura: · Bishop, D,Snowling, M.J. (2004) Developmental Dyslexia and Specific language Impairment: Same or Different? Psychological bulletin, Vol.130 (6) 858-886. · Elliot,J.G., Grigorienko,E.l. (2014) The Dyslexia Debate, Cambridge University Press · Galić-Jušić I. (2004) Djeca s teškoćama u učenju, Ostvarenje , Zagreb · Galić Jušić, I., Palmović, M. (2010) Anticipirajući pokreti oka i posebne jezične teškoće. // Suvremena lingvistika. 36; 195-208. · Ramus, F.,Rosen, S. Dakin, S.,C.,Day, B.L., Castelolte, J.M., White S.,Firth, U. (2003) Theories ofdevelopmental dyslexia: oinsights from a multiple case study of dyslexic adults. Brain, Vol.126(4). · Reid, G. (2003) Dyslexia, A Practitioner’s Handbook (3 izdanje). Chichester: Wiley.