Osmijeh br.10 / studeni 2017.

BESPLATAN ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

ZA»EPLJENOST NOSA HIPERAKTIVNI POREME∆AJI (ADHD) U NOVU GODINU S BOLJIM NAVIKAMA NOVA RUBRIKA:

VI PITATE, A STRUKA ODGOVARA

Broj 10/Studeni 2017.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

SADRŽAJ

impresum

ZAČEPLJENOST NOSA............................................................................. 4 NOĆNO MOKRENJE - DIJAGNOSTIKA I METODE LIJEČENJA..................6 HIPERAKTIVNI POREMEĆAJI (ADHD..........................................................8 ASERTIVNA KOMUNIKACIJA KOD DJECE.............................................. 10 VJEŠTINE PREPRIČAVANJA I GRAĐENJA PRIČE....................................12 VI PITATE, A STRUKA ODGOVARA.......................................................... 16 NIVEA DRUŠTVENA IGRA ZA DJECU I ODRASLE....................................18 NUTRITIVNE BOMBICE ZA ZIMSKE DANE...............................................20 DM ZDRAVI RECEPT................................................................................ 22 BOŽIĆNI BLAGDANI.................................................................................24 U NOVU S BOLJIM ŽIVOTNIM NAVIKAMA............................................... 28 NASILJE U OBITELJI I SINDROM ZLOSTAVLJANE ŽENE.........................32

NAGRADNA IGRA: Draga djeco i roditelji u adventskom izdanju Osmijeha pripremili smo za vas veliko NIVEA darivanje.

Pošaljite nam fotograiju sebe i vašeg najdražeg prijatelja, a mi ćemo 10 najsretnijih darovati prekrasnim NIVEA poklonima. NIVEA je za svakog dobitnika pripremila NIVEA plišanog zeku i NIVEA kremu.

Fotografije nam, zajedno s podacima za slanje nagrada, šaljite do 7. 1. 2018. na e-mail adresu: osmijeh@populus-duo.hr.

Sretni dobitnici biti će objavljeni na fb stranici Osmijeha.

Radujemo se upoznati vaše najbolje prijatelje.

Igrajte se s nama!

Roditelji i djeco, mali i veliki, Salvit vas u našem novom broju daruje s prekrasnim i vrijednim poklonima.

Nacrtajte nam zeku kako ga vidite kroz vaše dječje oći, a pet najsretnijih osvojiti će vrijedan Salvit paket s dva nova dodatka prehrani oblikom i okusom prilagođena djeci i prekrasnim zeko satom. Salvit brine o vašim najmlađima, a zeko vaše dijete uči koliko je sati.

Crteže nam šaljite na e-mail adresu: osmijeh@populus-duo.hr zajedno s podacima za slanje poklon paketa.

Igrajte se s nama do 7. 1. 2018. kada ćemo na našoj fb stranici Osmijeha objaviti sretne dobitnike.

Pratite Salvit na fb/Salvit

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar dr Iva Palčić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije mr. sc. Željka Barić, ravnateljica udruge Duga Lana Novota, magistar kineziologije Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn.

Morana Jokić, predškolski pedagog/iLS terapeut Antonija Đuran, mag.praesc. educ.

Diana Koprivnjak, mag. praesc.educ.

Nataša Maček, mag.praesc. educ.

Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr Gosti urednici modnog editoriala: Fashion Team Kids

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

3

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

ZAČEPLJENOST NOSA

Stiže nam zima, a s njom i hladno vrijeme koje iziskuje češći boravak u zatvorenim, grijanim prostorijama. Utjecaj raznih virusa i bakterija, osobito kod djece koja borave u kolektivu, uz nedovoljan boravak na svježem zraku povoljno djeluje na razvoj raznih vrsta respiratornih infekcija. Sigurno ste čuli savjet kako mnoge vrste respiratornih infekcija kreću od nosa.

U našem novom broju zamolili smo stručnjake iz Poliklinike Helena da nam pobliže pojasne začepljenost nosa, kao i metode borbe protiv te neugodne pojave.

Pišu: prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, dr Iva Palčić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

S

laba prohodnost nosa glavni je uzrok zbog kojeg su narušene funkcije nosa. Slaba prohodnost vrlo često se događa zbog nosne kongestije, odnosno začepljenosti nosa upalne prirode. U tom slučaju zbog upalnog bubrenja sluznice zrak ne može normalno strujati. Upalno bubrenje sluznice događa se uslijed nakupljanja tekućine i upalnih stanica iz proširenih kapilara u sluznici nosa i produkcije prekomjerne količine sekreta, a rezultat koji pritom dobivamo je začepljenost nosa. Najčešći uzrok tome su akutne virusne ili bakterijske infekcije gornjih dišnih puteva, a pored njih i alergije koje nerijetko uzrokuju kroničnu kongestiju.

Kod djece tegobe su češće i izraženije nego u odraslih, jer su nosni hodnici uži i već mala kongestija dovodi do smetnji disanja. Začepljenost nosa kod male djece, osobito novorođenčadi i dojenčadi, predstavlja dosta velik problem, jer mala djeca ne znaju disati na usta, stoga ih začepljenost nosa čini iznimno razdražljivima. Takvo stanje često ometa uzimanje obroka, pogotovo kod dojenčadi koja da bi mogla sisati moraju disati na nos, stvara poteškoće prilikom spavanja, a dijete postaje nervozno i razdražljivo.

Začepljenost nosa povećava rizik od sekundarnih bakterijskih infekcija i komplikacija, primjerice upale uha. Neprohodnost nosa mijenja vokalizaciju nekih glasova (nazalni prizvuk), pa je narušena i normalna zvučnost govora.

Ako kongestija predugo traje, pogotovo kod malih, može negativno utjecati na moć slušanja (provodne smetnje sluha) i razvoj govora. Značajna začepljenost može ometati i spavanje, uzrokovati hrkanje, ali i apneje tijekom sna.

Kako spriječiti i ublažiti začepljenost nosa?

Vrlo je važno raznim metodama djelovati na spriječavanje i ublažavanje začepljenosti nosa, osobito kod duljeg

trajanja takvog stanja kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica. Preventivne mjere obuhvaćaju izbjegavanje iritansa i alergena koji mogu provocirati nosnu kongestiju, primjerice prašine, duhanskog dima, peludi, dužeg boravka u prostorijama sa suhim zrakom...

Boravak u zatvorenim i grijanim prostorima ne ide nam u prilog u borbi protiv začepljenosti nosa, stoga je korisno regulirati vlagu u prostoriji ovlaživanjem zraka i redovitim prozračivanjem prostorija, te naravno izbjegavati pregrijavanja prostorija. Ove mjere jednako su poželjne tijekom cijele zime, ali i kada nastupi začepljenost nosa.

Što možemo koristiti kako bi osigurali bolju prohodnost nosa?

Prva i najjednostavnija skupina preparata koji pomažu čiščenje i vlaženje nosa su fiziološka otopina i izotonična morska voda. Ono što je važno naglasiti jest da se većina ovih preparata može koristiti od najranije dobi, čak kod novorođenčadi i dojenčadi, što je vrlo važno obzirom da kod tako male djece postoji velik problem s disanjem ukoliko je nosić začepljen. Korisno ih je obilno ukapati ili ušpricati u nosić, te nakon

4

toga malo pričekati i zatim ispuhati nos. Kod dojenčadi i male djece koja još nisu savladala vještinu puhanja nosa nakupljeni sekret potrebno je izvući uz pomoć pumpice ili nosnog aspiratora.

Prednost ovakve vrste preparata jest u tome što su blagi, te se mogu često i dugotrajno koristiti. Njihova upotreba neće isušiti niti oštetiti sluznicu nosa i nemaju nuspojava. Međutim njihova mana je u tome što nisu pretjerano učinkoviti i neće smanjiti edem tkiva i sekreciju nosa. Naime, ovakve vrste preparata nemaju dekongestivni učinak, jer imaju istu koncentraciju soli kao i tjelesne tekućine, ne mogu izvući suvišnu tekućinu iz otečenog tkiva, a nemaju niti protuupalni učinak.

Klasični dekongestivi u sebi sadrže aktivne tvari koje značajno djeluju na smanjivanje otečenosti sluznice i manje lučenje sekreta tako što stišću krvne žilice u sluznici nosa, stoga su znatno učinkovitiji od prethodne skupine preparata. Najbolje ih je upotrijebiti nakon preparata za čišćenje kako bi bolje prionuli na sluznicu. Međutim nakon što prestanu djelovati zna doći do rekativnog proširenja kapilara i ponovnog pojačanja lučenja sekreta. Uz to prečesta i dugotrajna uporaba djeluje nepovoljno na samu sluznicu, tako što

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

VAŽNOST PROHODNOSTI NOSA? Nos obavlja niz uloga: propušta i tjera zrak u donje dišne puteve, filtrira ga, optimizira temperaturu i vlažnost zraka, sudjeluje u formiranju boje i zvučnosti pojedinih glasova, obavlja njušnu funkciju i stimulira lučenje suza, refleksnim mehanizmima utječe na rad srca i disanje, pomaže održanju prohodnosti Eustahijeve tube i dobrog sluha.

je isušuje i može uzrokovati trajno oštećenje. Zato je važna njihova kontrolirana primjena, što znači ograničiti ih na najviše 5-7 dana u kontinuitetu. Najbolje je koristiti ih samo kada to preporuči liječnik.

Poseban oprez treba biti kod male djece, a nisu preporučljivi kod dojenčadi.

Uz prethodne dvije skupine preparata danas imamo i takozvane prirodne dekongestive koji su došli kao prava mala revolucija u postizanju prohodnosti nosa.

To su preparati hipertonične morske vode koji su značajno djelotvorniji od prve skupine (izotoničnih otopina), a nisu agresivni, tj. nemaju nepovoljne učinke kao klasični dekongestivi. Takvi preparati sadrže prirodne mineralne soli mora, a zbog hipertoničnosti jednostavnim mehanizmom osmoze izvlače suvišnu tekućinu iz tkiva i razrjeđuju gusti sekret. Također dobro vlaže sluznicu, te obnavaljaju mukocilijarnu aktivnost i čišćenje nosa. Također je dokazano pozitivno djelovanje na medijatore upale, odnosno imaju protuupalni učinak. Važno je napomenuti da se prirodni dekongestivi hipertonične morske vode dobro podnose, tj. nisu neugodni kod primjene i mogu se dugo koristiti, upravo zbog prilagođene optimalne razi-

5

ne hipertoničnosti. U najtežim stanjima nosne kongestije mogu se kombinirati s klasičnim dekongestivima, te nakon toga nastaviti sami sve dok je to potrebno. Hipertonična morska voda nema ograničenje obzirom na dob, ona se može koristiti od najranije, novorođenačke, dobi. Kod djece do 6 mjeseci starosti poželjna je, ali i jednostavnija, primjena u obliku kapi.

Kod djece starije od 6 mjeseci hipertonična morska voda može se koristiti putem kapi ili putem spreja koji raspršuje maglicu morske vode u nos, prema afinitetu roditelja i djeteta.

Potrebno je naglasiti da je začepljenost nosa kod djece česta pojava, iako najčešće uzrokovana prehladama virusne prirode. Ipak neprohodnost nosa predstavlja značajnu smetnju i može biti preduvjet daljem kompliciranju bolesti. Za uspostavnu prohodnosti poželjno je koristiti preparate koji nam u tome pomažu, vodeći računa o tome što je optimalno.

Ukoliko se nosna kongestija učestalo ponavlja ili je kronična, svakako je potrebno posjetiti specijalistu otorinolaringologa kako bi se otkrio uzrok tom problemu i pravilno pristupilo njegovom rješavanju.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

NOĆNO MOKRENJE

– dijagnostički postupak i metode liječenja

Piše: Iva Palčić, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

Noćno mokrenje ili enureza je čest poremećaj u dječjoj dobi. Nekad se smatralo da je enureza posljedica psihičkih čimbenika, no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok već posljedica noćnog mokrenja, osobito kod one djece koja nisu nikada uspjela uspostaviti kontrolu.

Ova saznanja promjenila su, zadnjih godina, pristup djeci s enurezom i danas se preporuča liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine života. U ovom broju govorit ćemo o dijagnostičkom postupku kod djece s enurezom i suvremenom liječenju.

Dijagnostički postupak Kod svakog djeteta koje noću mokri u krevet najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i napraviti dobar fizikalni pregled. Roditelje je bitno pitati o učestalosti i količini mokrenja noću, broju mokrih epizoda tijekom noći i da li se dijete budi nakon što se pomokri. Jednako je važno saznati da li dijete ima po danu učestalo mokrenje uz hitnost i bjegove urina, o navikama pijenja tijekom dana kao i redovitosti stolice i postojanja bijega stolice. Bitne su nam informacije i koliko dugo dijete spava, da li hrče po noći, da li je do sada imalo infekcije mokraćnog sustava ili neke druge bolesti.

Nakon anamneze slijedi detaljan fizikalni pregled djeteta koje uključuje procjenu razvoja (težina i visina djeteta) mjerenje krvnog tlaka, palpaciju abdomena, pregled spolovila i lumbosakralnog dijela leđa gdje nas nepravilna glutealna brazda, hiperpigmentacije, dlakavost i slično mogu uputiti u znakove skrivenog neurološkog deficita kao uzroka smetnji sa mokrenjem. Također su važni pregled i tetivni refleksi donjih ekstremiteta.

Nakon anamneze i fizikalnog pregleda slijedi analiza urina i urinokulture.

Nalazi mogu upućivati na uroinfekciju ili glukozuriju koja se javlja kod diabetesa melitusa čiji prvi simptom može biti ponovno javljanje noćnog mokrenja.

Svakom djetetu treba napraviti 48 satni dnevnik pijenja i mokrenja tijekom 2 dana koji nam daje uvid u vrstu i količinu tekućine koju dijete pije kao i vremena kada je pije. Iz dnevnika možemo dobiti puno dragocjenih informacija o nepravilnostima čijim ispravljanjem se može smanjiti broj mokrih noći. Također se bilježi broj i količina mokrenja

tijekom dana kao i količina mokrenja noću iz čega dobivamo informacije o funkcijskom kapacitetu mokraćnog mjehura kao i prisutnosti noćne poliurije u djeteta. Ti podaci su nam bitni kod odluke za terapiju. Funkcijski kapacitet mjehura je maksimalni volumen mokraće koji se zabilježi tijekom dana.

Njega uspoređujemo sa normalama za dob djeteta za koje postoje posebne formule kako bi utvrdili da li je uredan, smanjen ili povećan. Za dijete kažemo da ima noću poliuriju ako je noćno lučenje urina za 30% veće od funkcijskog kapaciteta mjehura. Noćno lučenje urina ako dijete ima pelenu određujemo vaganjem mokre pelene od čega oduzmemo težinu suhe pelene i pribrojimo vrijednost količine prvog jutarnjeg urina. Ako dijete ne nosi pelenu noćno lučenje urina određujemo tako da ga probudimo 1 sat po usnivanju kao i 4 sata po usnivanju, zbrojimo izmokrene količine, te im pribrojimo volumen prvog jutarnjeg urina.

Nakon anamneze, fizikalnog pregleda, uvida u 48 satni dnevnik pijenja i mokrenja, te analize urina i urinokulture, radimo ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura. Također ispitujemo akt mokrenja pretragom koju zovemo uroflow ili mikciometrija u sklopu koje se može vidjeti da li dijete sve izmokri i da li je krivulja mokrenja pravilna što je osobito važno kod djece koja uz noćnu enurezu imaju i dnevne simptome.

Liječenje Terapijski pristup započinje detaljnim objašnjenjem uzroka noćnog mokrenja, podrškom i demistificiranjem cijelog probema. Djeca i roditelji prolaze

6

edukaciju o režimu pijenja i mokrenja, važnosti redovite defekcije i promjeni prehrambenih navika. Važno je unositi dovoljnu količinu tekućine tijekom jutra i popodneva te mokriti u razmacima od 1,5 do maksimalno 2-3 sata, ovisno o dobi djeteta i kapacitetu mjehura. U našoj ustanovi smo unazad tri godine prema zapadnoeuropskom modelu započeli “Školu mokrenja” (engl. “Voiding school”) koja se u Europi i svijetu pokazala kao najuspješniji model liječenja svih oblika poremećaja mokrenja u dječjoj dobi. U školi mokrenja djeca i roditelji uče se vještinama i postupcima postizanja suhoće, raspoznavanju da li se radi o jednostavnom noćnom mokrenju ili dijete ima kompliciraniji oblik poremećaja koji zahtjeva širu dijagnostičku obradu i kompleksnije liječenje. Škola mokrenja provodi se u malim grupama, na način prilagođen djeci i roditeljima. Program obuhvaća edukaciju o anatomiji i fiziologiji mokraćnog sustava, individualizirani režim pijenja i mokrenja, a kod neke djece animirani biofeedback zdjeličnih mišića kako bi dijete prepoznalo podražaje iz vlastitog tijela i pokušalo ih voljno korigirati. Prema potrebi, uvodi se dnevna ili noćna terapija alarmom kognitivna terapija, fizikalna terapija abdominalne i zdjelične muskulature, a u zadnje se vrijeme sve više koristi TENS (“transcutaneous electrical nerve stimulation”) živaca koji sudjeluju u kontroli mokrenja, te psihologijska potpora. U najvećim svjetskim centrima uspjeh takve kombinirane i individualizirane terapije je i do 90%. Školu mokrenja vode visokoeducirane medicinske sestre uroterapeuti, usko specijalizirani dječji nefrolozi ili urolozi, te fizioterapeuti i psiholozi. U većini centara je stav da ukoliko promjena

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ režima pijenja i mokrenja ne dovede do poboljšanja unutar 3 mjeseca započinje se terapija alarm aparatom ili lijekovima od kojih se najčešće koristi dezmopresin.

Dezmopresin je sintetski analog antidiuretskog hormona. Mehanizam djelovanja je da primarno smanji volumen urina ispod vrijednosti funkcijskog kapaciteta kako bi dijete ostalo suho. Prema novim saznanjima dezmopresin djeluje i na proces buđenja koji olakšava kada je mjehur pun. Primjenjuje se u obliku topivih tableta koje stavljamo djetetu pod jezik pola do 1 sat prije usnivanja.

Alarm aparat prvenstveno je indiciran kod djece s manjim fukcionalnim kapacitetom mjehura. Smatra se da djeluje tako da poboljšava noćni kapacitet mjehura ili poboljšava buđenje uz puni mjehur.

Nema utjecaja na noćno stvaranje urina.

Postoji više vrsta alarm aparata. Svima je zajedničko da imaju senzor za vlagu, koji se postavlja na donji veš ili pidžamu djeteta, i kućište koje je žicom ili bežično spojeno sa senzorom. Kod liječenja alarm aparatom važno je da dijete i roditelji budu motivirani i dobro educirani za ovakav oblik terapije. Kada se alarm oglasi, roditelj mora probuditi dijete do potpune svjesnosti; dijete mora samo otići u toalet i izmokriti se do kraja. Djeca se nakon 2-4 tjedna terapije počinju ili buditi sama kod punog mjehura, prije nego

se pomokre u krevet ili prespavaju noć suhi uz puni mjehur. Važno je napomenuti i da s alarm terapijom treba nastaviti oko 1 mjesec nakon postizanja potpune suhoće, a ako je dijete enuretično oko 3 mjeseca od početka liječenja, potrebna je promjena terapije.

Svakako je uz jedan od ta dva načina specifičnog liječenja bitno provoditi i opće mjere gdje podrazumjevamo smanjiti količinu tekućine pred spavanje, izbjegavati hranu sa velikim sadržajem kalcija i natrija u večernjim satima jer ona potiče diurezu, izbjegavati iritanse: citruse, čokoladu, kakao i kofein uvečer, te svakako mokriti pred spavanje.

U djece sa slabim odgovorom na terapiju može se pokušti kombiniramo liječenje dezmopresinom i enureza alarm aparatom, a kod djece koja imaju mali funkcijski kapacitet mjehura i sumnju na noćnu hiperreaktivnost detruzora katkad se u liječenju dodaje i antikolinergikom.

Suvremeni pristup noćnom mokrenju u djece temelji se na novijim saznanjima da su najčešći uzroci noćnog mokrenja noćna poliurija i manji funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura uz nemogućnost buđenja na puni mjehur, a ne psihički čimbenici. Psihičke promjene nisu uzrok već posljedica noćnog mokrenja. Stoga se danas ova djeca ne upućuju primarno psihologu ili psihijatru već lije-

če najčešće promjenom režima pijenja i mokrenja uz alarm aparat ili dezmopresin. Kod ove djece treba izbjegavati primjenu invazivnih dijagnostičkih metoda, posebice korištenje ionizirajućeg zračenja, jer se dobro uzetom anamnezom, kliničkim pregledom, mikciometrijom i ultrazvukom kod većine djece može postaviti točan uzrok ovog poremećaja i tako usmjeriti liječenje. Važno je također prepoznati i onu djecu kod koje je noćno mokrenje samo jedan od simptoma drugih bolesti i kompleksnijih poremećaja kada se indiciraju odgovarajuće pretrage kao i liječenje.

POLIKLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI HELENA Poliklinika za dječje bolesti Helena utemeljena je 2005. godine i isključivo je posvećena zaštiti zdravlja djece. Od srpnja 2017. nalazi se na novoj lokaciji u ulici Kneza Branimira 71, u novom moderniziranom prostoru uređenom poput igraonice te opremeljenom najsuvremenijim medicinskim uređajima čemu su doprinijela sredstva EU fondova za regionalni pedijatrijski centar. Poliklinika je organizirana kao dijagnostičko-terapijska ustanova koja sve postupke provodi ambulantno i roditelj je cijelo vrijeme uz svoje dijete. Ključ našeg uspjeha je odlično educirano osoblje te kompletna i brza usluga na jednom mjestu.

Poliklinika ima cjelodnevnu ambulantu iz opće pedijatrije u kojoj se mogu realizirati sve preventivne pedijatrijske djelatnosti (sistematski pregledi, cijepljenje, UZV kukova, savjetovanje i „baby handling“) kao i kompletna skrb za akutno bolesnu djecu (pregledi, vađenje krvi i urina, brzi testovi na Streptokok i neke viruse, inhalacije, infuzije, intravenska i intramuskularna antibiotska terapija).

U Poliklinici se nudi i raznovrsna subspecijalistička djelatnost, a posebno se ističe područje pedijatrijske nefrologije i gastroenterologije kao i pulmoalergologije i kardiologije.

Poznati smo po suvremenim dijagnostičkim metodama: ultrazvučnoj cistografiji koja bez zračenja dokazuje vezikoureteralni refluks, videourodinamici s ultrazvukom za poremećaje mokrenja, anorektalnoj manometriji za poremećaje stolice, 24 satnoj pH-metriji jednjaka za dokazivanje želučanog refluksa te kompletnoj ultrazvučnoj dijagnostici uključujući i fetalnu ehokardiografiju. Za djecu je dostupno i cjelokupno alergološko testiranje. U Poliklinici se provode jedinstveni terapijski tretmani poput „Škole mokrenja“, biofeedback vježbi, neuromodulacije i vježbe zdjeličnih mišića za uspostavu kontrole mokrenja i stolice, također i tehnike terapijskog hranjenja za djecu koja slabo žvaču i imaju probleme u navikavanju na okuse i teksture hrane.

Svojim pacijentima omogućavamo i davanje savjeta putem e-maila i posebne telefonske linije.

Poliklinika ima ugovore sa HZZO-om i sa privatnim osiguranjima.

Web: http://www.poliklinika-helena.hr/

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

HIPERAKTIVNI POREMEĆAJI (ADHD) Piše: Maja Vukoja, dr.med., spec.psihijatar

S

indrom poremećaja pažnje s hiperaktivnošću ili bez nje shvaća se kao neurobiološki poremećaj koji uključuje neurološke upadljivosti diskretnog intenziteta, ispade ponašanja te poteškoće u interakciji. Simptomi koji se javljaju narušavaju društveno, školsko i radno funkcioniranje, a stanje je češće u dječaka nego u djevojčica, iako je globalno u oba spola u porastu.

Postoje razne teorije nastanka hiperaktivnog poremećaja. Najvjerojatnije uzrok leži u kombinaciji nepovoljnih faktora i okolnosti u rasponu od psihosocijalnog do biološkog. Neka poznata stanja (tzv. fragilni X kromosom, fetalni alkoholni sindrom, niska porođajna težina i sl.) također se mogu manifestirati simptomima poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.

Istraživanja ukazuju na prisutni poremećaj tzv. kemijske ravnoteže mozga s naglaskom na djelovanje serotonina, dopamina i noradrenalina, zahvaćenost parijetalnog i temporalnog režnja, ali i drugih regija u mozgu. Evidentirane su promjene u EEG-u, EEG djece s ADHD-om je puno nezreliji u odnosu na EEG njihovih vršnjaka. Spominju se i poteškoće vezane uz trudnoću majke, a to su prehrana siromašna vitaminima, te ovisnost o alkoholu i drogi od strane roditelja.

Nepovoljni psihosocijalni uvjeti svakako pogoršavaju poremećaj. Loša ekonomska situacija, poremećaji u odnosu majke i djeteta ili između samih roditelja pogoduju razvoju poremećaja, jer u ovakvim situacijama dijete često stvara lošu sliku o sebi što nadalje jača anksioznost i povećava rizik za depresiju. Istraživanja također pokazuju i genetski faktor u nastanku bolesti.

Sve su učestalija povezivanja ADHD-a i drugih poremećaja s intolerancijom na određenu hranu, te na cjepiva protiv zaraznih bolesti što izaziva burne rasprave i polemike.

Tri glavne komponente poremećaja - hiperkineza - poremećaj pozornosti - impulzivnost Hiperkineza se manifestira kako besciljna aktivnost kroz grubo motoričko ponašanje (skakanje, trčanje, penjanje) i fino motoričko ponašanje (koprcanje, vrpoljenje na stolici). Uviđa se i sklonost pretjeranom pričanju.

Poremećaj pozornosti roditelji obično opisuju kao manjak poslušnosti, teško uključivanje u igru, a problem postaje još složeniji kada dijete krene u školu jer nema sposobnost održati pažnju na jednom objektu onoliko dugo koliko bi za svoju dob trebalo biti u mogućnosti (ne prati predavanja, upute, gubi stvari, zaboravlja na zadaću…)

No, roditelj najbolje poznaje svoje dijete! Ukoliko imate osjećaj da aktivnost, nepažnja i impulzivnost vašeg djeteta iskaču od prosjeka u svom intenzitetu (dijete malo spava, konstantno se svađa i agresivan je prema vršnjacima, teško zadržava pažnju), svakako se obratite pedijatru te odgojiteljima u vrtiću kako bi dijete bilo upućeno na daljnja testiranja i obradu!

Impulzivnost dodatno pogoršava socijalni kontakt zbog nemogućnosti kontrole motoričkih i emocionalnih impulsa.

Javlja se ograničena tolerancija na frustracije i ljutnja ukoliko dođe do odgode ugode odnosno nagrade. Nerijetko istrčavaju s odgovorima prije nego li čuju pitanje do kraja, ne mogu čekati u redu, prekidaju druge oko sebe u njihovim radnjama.

Obrada djeteta uključuje opsežan intervju s oba roditelja, intervju s djetetom, procjenu medicinskog (neurološkog) stanja djeteta, psihološko testiranje i druge elemente ovisno o simptomima i poteškoćama koje dijete ima.

Ovi simptomi često su udruženi sa poremećajima u području govora i pisanja, uz naglašenu anksioznost, smanjenu potrebu za snom, te kako dijete odrasta javljaju se disocijalni poremećaji ponašanja (tučnjave, ovisnosti, česte nezgode na motoru, biciklu,…)

Kada poremećaj počinje?

Neke majke ističu snažne i uporne pokrete već u trudnoći, te nemir i učestalije kolike u dojenačkoj dobi. U predškolskoj dobi simtome ADHD-a je teško prepoznati i odvojiti od ponašanja zdrave, vesele aktivne djece!

8

Treba svakako napomenuti kako se ADHD ili njegovi elementi često javljaju uz druge bolesti i poremećaje. Tako pojavljivanje ADHD-a možemo vezati uz poremećaje iz spektra autizma, neurološke poremećaje, poremećaje raspoloženja. Sve navedeno dodatno komplicira dijagnostiku, ali i samo tretiranje postojećih tegoba.

Liječenje Liječenje uključuje cijelu obitelj, ali i djetetovu okolinu u kojoj često boravi, vrtić odnosno školu. Suradnja djetetove okoline vrlo je važan psihosocijalni terapijski faktor. Pri tome moraju postojati raspored i kućna pravila, točno određeno vrijeme za pospremanje, igru, učenje,

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

obroke. Dosljednost od strane roditelja vrlo je važna kao i praćenje ponašanja prema vršnjacima. Cijeli proces liječenja odvija se postepeno i uz savjetovanje od strane stručnjaka, uz naglasak na obiteljsku terapiju, individualnu terapiju s djetetom te učenje socijalnih vještina.

Dijete treba nagraditi kada nešto promijeni u svom neprimjerenom ponašanju, međutim treba znati i prepoznati kada takvo neprimjereno ponašanje ignorirati, jer dijete njime pridobiva pažnju i još ga više naglašava.

Ukoliko navedeno ne donosi rezultate, potrebna je izolacija tj. fizičko udaljavanje djeteta iz problematične situacije. Ovisno o dobi farmakološko liječenje se primjenjuje uglavnom kako bi se ublažili simptomi, omogućilo bolje funkcioniranje, te umanjile psihičke tegobe. Češće se primjenjuje kada je dijete starije (psihostimulansi, stabilizatori raspoloženja, antidepresivi).

Poželjne su zadovoljavajuće tjelesne aktivnosti koje smiruju dijete. Ovisno o afinitetima poželjno je upisati dijete na bilo koji sport koji dijete voli i sa zadovoljstvom ga prakticira. Također potrebno je regulirati prehranu i u svakodnevnim obrocima uvesti redukciju šećera, a djetetu nuditi obroke bogate vitaminima, mineralima i omega masnim kiselinama.

PRETVORI KUPANJE U VESELO UŽIVANJE!

Pozitivne rezultate daju i terapije koje se provode uz pomoć životinja (terapijski psi, terapijsko jahanje), jer ovakav oblik terapije smiruje dijete i ispunjava ga osjećajem zadovoljstva.

Od velike pomoći je udruživanje s ostalim roditeljima djece s poteškoćama u ponašanju jer se navedeno pokazalo kao nezanemariva emocionalna podrška i izvor korisnih informacija.

Kada se spominju prognoze vezane uz ADHD, te budućnost i perspektiva djeteta, trebamo biti vrlo oprezni i gledati svako dijete kao individualnu osobu. Dio djece se uklopi u svoju sredinu, uspije završiti školu i raditi, ali i ostvariti adekvatnu emocionalnu vezu. No znatan broj djece u odrasloj dobi je sklon poteškoćama u obrazovanju, te uklapanju u radno okruženje i/ili grupu prijatelja.

Takve osobe sklonije su razvijanju ovisnosti i ostvarivanju disfunkcionalnih veza.

Bitno je što ranije prepoznati simptome, uključiti dijete u tretman liječenja i osigurati mu smirenu okolinu koja će ga podržavati u njegovom napredku. Počevši prvenstveno od roditelja, odnosno bliže obitelji.

Okolina i ADHD Ukoliko u vašem okruženju postoji dijete s ADHD-om, objasnite vlastitoj djeci o čemu se radi, naravno u skladu s dobi i mogućnosti shvaćanja problema. Jako je važno da takvo dijete ne postane socijalno izopćeno radi različitosti koju nosi, kako bi se reducirala diskriminacija djece koja svojim ponašanjem iskaču od većine. Naravno, isto vrijedi za odgojitelje i učitelje, jer svi smo mi odgovorni za dinamiku i odnose u okolini koju činimo, a kod ovakvih poremećaja upravo ti uvjeti su od presudne važnosti.

Literatura: Dječja i adolescentna psihijatrija; Nikolić, Marangunić i suradnici � www.dm.hr � www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

ASERTIVNA KOMUNIKACIJA KOD DJECE Pišu: Antonija Đuran, mag.praesc.educ., Diana Koprivnjak, mag.praesc.educ, Nataša Maček, mag.praesc.educ.

U

brzani životni tempo i kompetitivno društvo donose mnoge promjene životnog stila. Upravo radi promjena kojima svi svjedočimo jako je važno da se, između ostalog, djeca od najranije dobi uče nenasilnom rješavanju sukoba. Razvoj komunikacijskih vještina, emocionalnog izražavanja i asertivnosti čini socijalnu kompetenciju danas djeteta, a sutra odraslog čovjeka. Socijalna kompetencija se često izjednačava sa socijalnim vještinama no ipak, unatoč nekim zajedničkim obilježjima, važno ih je razlikovati. Dok se vještine odnose na specifična ponašanja djeteta, poput nenasilnog rješavanja sukoba, tolerantnosti i asertivnosti, sama kompetencija obuhvaća način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima. Socijalna kompetencija obuhvaća odnos prema sebi i svojim osjećajima, te odnos prema drugima, njihovim osjećajima i potrebama. Socijalna kompetencija nije moguća bez primjerene upotrebe usvojenih socijalnih vještina, a funkcioniranje u društvu nije moguće bez poznavanja socijalnih znanja kao što su norme i pravila društva.

Socijalna kompetencija se razvija tijekom odrastanja. U svakoj pojedinoj fazi djetetovog razvoja pokazuje se na drugačiji način. Razvojne vještine usvajaju se u roditeljskom domu i kroz socijalnu interakciju, odnosno odnose s drugim ljudima s kojima je dijete u vezi (djelatnici vrtića, škole, susjedi, vršnjaci). Smatra se da je dijete socijalno kompetentno ukoliko je usvojilo prosocijalna ponašanja kao što su dijeljenje, pomaganje, suradnja, ali i određene vještine koje mu omogućavaju razumijevanje svoje okoline i djelotvorno snalaženje u svakodnevnim situacijama.

Sposobnost kontrole egocentričnog, impulzivnog i neprimjerenog ponašanja također je odraz usvojenih socijalnih vještina. Ponekad se djeca teško nose s neugodnim emocijama kao što su strah, ljutnja i frustracija što

Asertivnost je vještina koja se razvija, što znači da ne pripada urođenim karakteristikama osobnosti poput agresivnog, pasivnog ili pasivno-agresivnog ponašanja. Zasniva se na samopoštovanju i samopouzdanju što dovodi do važnosti razvijanja pozitivne slike o sebi kao osnove za razvoj asertivnosti.

Asertivne tehnike su: 1. JA poruke – u njima govorimo o svome vlastitom stanju 2. pokvarena ploča - kada naš zahtjev treba biti kratak i jasan možemo se ponašati kao “pokvarena ploča“ 3. odbijanje tuđeg zahtjeva ponavljajući taj zahtjev nekoliko puta.

im može otežavati stjecanje socijalnih vještina pa je sastavni dio unaprjeđivanja socijalne kompetencije djeteta pomoći mu kvalitetno regulirati svoje emocije.

Prvi korak ka učenju asertivnosti te jedan od temeljnih koraka prema socijalno kompetentnom djetetu je razvoj empatije. Empatija je iskreno i zainteresirano zanimanje za druge, njihove interese, potrebe, osjećaje i stajališta.

Bitna je za stjecanje povjerenja što omogućava razumijevanje, komunikaciju i izgradnju odnosa s drugima. Biti sposoban zastati i odvojiti se od vlastitih emocija te posvetiti pažnju drugoj strani ključ je za efektivne i konstruktivne međuodnose. Empatija se najviše demonstrira primjenom vještine aktivnog slušanja. U današnje vrijeme agresivno ponašanje sve je češći obrazac ponašanja, način rješavanja sukoba pa čak i način komunikacije. Iako je takvo agresivno rješavanje sukoba čest obrazac ponašanja on nije ispravan.

Ispravno je rješavanje sukoba asertivnim ponašanjem koje se zasniva na pretpostavci da osoba svoje interese i potrebe smatra opravdanima i vrijednima te njihovo zadovoljavanje legitimnim. To znači da je potrebno identificirati svoje vlastite interese i potrebe te se zauzeti za njih, a da se ne krše prava drugih.

10

Nadalje, asertivnost bi se mogla nazvati i uljudnom energičnosti, pristojnosti, a ona se temelji na bazičnim ljudskim pravima. Temelji se na otvorenom i direktnom izražavanju misli i osjećaja prema drugim ljudima bez da ih povrijedimo pod uvjetom da i drugi ljudi također imaju to pravo.

Naposlijetku važno je znati da je asertivnost vještina koja se može naučiti, vježbati i poboljšati. Ukoliko se u sredini u kojoj djeca borave koristi asertivni način komunikacije, djeca ga puno brže uče, usvajaju i uvježbavaju.

Kako bi odrasli bili dobar model djeci trebaju koristiti takav način komunikacije u svakodnevnom životu. Ponekad se dogodi da odrasli nisu svjesni kako njihova ponašanja utječu na djecu, često zaborave da su primjer pravilnog ponašanja i model prema kojem se djeca oblikuju. Neki od načina kako možemo mi odrasli djeci biti pravilan model i uzor u ponašanju je da ih aktivno slušamo, posvetimo im pažnju, pratimo njihovu neverbalnu komunikaciju, izrazimo vlastite osjećaje, te pružimo im razumijevanje.

Takvim primjerom ćemo pokazati što znači asertivna komunikacija, a samim time poticat ćemo da se djeca razviju u odgovorne i aktivne članove našeg društva.

ÄŒASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

MAMA, STANI, DA TI KAŽEM ŠTO SE DOGODILO...

Piše: Morana Jokić, predškolski pedagog/iLS terapeut

VJEŠTINE PREPRIČAVANJA I GRAĐENJA PRIČE – MALI VODIČ ZA RODITELJE I ODGOJITELJE

K

ada pomislimo na razvoj dječjeg govora i konverzacije, pored fonda riječi koje dijete ima u određenoj dobi, jednako su važne i narativne vještine ili vještine prepričavanja. Običaj je roditelja da o govornom razvoju svog djeteta često razmišlja kao o procesu prikupljanja ili akumulacije novih riječi, dakle, kao o stjecanju mogućnosti da se imenuje čim više stvari, ljudi i pojava. To je pak potpuno prirodno i očekivano, s obzirom na to da posebnu radost za roditelje predstavljaju upravo oni trenutci kada je dijete, upirući prstom u neku pojavu ili predmet, po prvi puta izreklo tu fantastičnu novu riječ koja se dotada nije nalazila u njegovu vokabularu. Svi mi pamtimo prve “mate” (mace), “ije” (žlice), “obude” (vode) iz jasličkih dana naših mališana, a ništa manje radosno se prisjećamo trenutaka kada smo tu sreću novih riječi podijelili s ostatkom svijeta.

Međutim, već u ovoj fazi dječjeg razvoja javlja se neka minimalna naracija i veoma je važno da ju roditelji mogu i znaju prepoznati. Čak i sasvim maleno dijete koje upire prstom u omiljeni predmet može imati namjeru da nam nešto prepriča. Gledajući u lutku, može nam reći da lutka “pava” (spava), čak i bez da koristi više od jedne jedine riječi. U ovoj fazi riječ je o zbrci nepovezanih ideja, koje ne tvore neku zajedničku priču. Beba spava, avion leti, autić juri, ptica je gore, itd. Tek kasnije dijete proizvoljno povezuje elemente u “priču”, počinje povezivati izjavne rečenice u sadašnjem vremenu na način da se one odnose na nekog lika, neku temu ili govore o jednom mjestu. Na primjer, medvjedić ima mamu medu, plišani zeko ima mamu zečicu, itd. Ili su pak svi oni došli na isto mjesto, jer su pozvani na neku zabavu, pa nam priča govori o tome tko je sve došao na istu zabavu. Na ovaj način, u periodu između druge i treće djetetove godine, ne samo da se razvija naracija već se dobre narativne vještine pozitivno odnose prema razvoju djetetove igre općenito pa je ona manje stereotipna, dijete ima bolji stupanj otpora na frustraciju i lakše se nosi s neuspjehom u igri, samostalnije je u igri i time se odrasli u takvu igru lakše i veseli-

je uključuju jer ona nije zahtjevna za njih.

Sve to povratno može, ukoliko je prisutno, utjecati na djetetovo samopouzdanje, želju za učenje novih vještina i općenito pozitivan stav prema učenju.

Djeca s govorno-jezičnim poteškoćama često se nalaze u svojevrsnom zaostajanju narativnih vještina, bilo da je riječ o razumijevanju ili stvaranju vlastitih narativa. No, razvoj oralnih narativnih vještina, vještina prepričavanja ili opisivanja nekog događaja, građenje priče na određenu temu, izuzetno je važno poticati kod sve djece jer će upravo ova vještina odigrati važnu ulogu u njihovu kasnijem razvoju pismenosti i školskog uspjeha. Jer pripovijedanje, nemojmo zaboraviti, nije samo odraz govornikove jezične sposobnosti, nego i njegovog razumijevanja svijeta i ljudi. U ovim najranijim fazama govornojezičnog razvoja treba obratiti pažnju javlja li se, i koliko, upotreba glagola, jer će upravo ta sposobnost pomoći u kasnijem razvoju narativnih vještina. Gurati možemo i autić i avion, sjediti može lutka, robot ili plišana igračka, vrtiti se mogu kotači, lopte, kolutovi itd. Zanimljivo je koliko se u praksi viđa da je roditeljima fokus češće usmjeren na imenovanje velikog broja predmeta, odnosno na imenice te kako se toliko jednostavan savjet stručnjaka prema roditeljima, onaj da potiču upravo

12

upotrebu raznih glagola, može pokazati plodnim za roditeljsko poticajno ponašanje prema djetetu. Jednostavnim rječnikom rečeno, kod roditelja treba poticati svijest da je pored toga koliko dijete čisto izgovara riječi i koliki mu je fond riječi, jednako važno o čemu dijete govori.

Kod nešto starije djece, one koja su već stekla određeni vokabular, problematika je ujedno i šira. Kada se upustimo u razgovor s roditeljima novopečenih vrtićaraca, često čujemo kako se oni žale na jednu zajedničku pojavu. Dijete, koje je netom krenulo u neki oblik organizirane odgojnoobrazovne skrbi, nije im u stanju prepričati što se tamo događa tijekom dana, kakav je bio ručak ili što je uopće bilo za ručak. Na njihova neumoljiva pitanja o tome što su radili, s kime su se igrali, jesu li bili na vanjskom prostoru i slično, ne pristižu gotovo nikakvi odgovori. S druge strane, roditelji školske djece nerijetko će vam pričati o tome kako su za neku ružnu scenu kojoj je svjedočilo dijete, maltretiranje ili agresivno ponašanje u prostoru škole, doznali s velikim zakašnjenjem i na potpuno slučajan način iako su od svog djeteta u toj dobi već očekivali da ovakve događaje može pravovremeno verbalizirati i prepričati. Ono što se prvo javlja u glavama ovih roditelja je pomisao da njihovo dijete ne želi sa njima podijeliti određena iskustva, jer za to ima

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ neke vlastite, njima nedokučive razloge. No, sasvim rijetko se događa da roditelj samostalno pretpostavi kako dijete, koje inače barata očekivanim vokabularom za svoju dob, ima poteškoće pri građenju priče i prepričavanju te da su ove teškoće nešto s čime se možemo na jednostavan način nositi upravo ako su one na vrijeme prepoznate.

Primitivni narativi, koji se javljaju između treće i četvrte godine, već sačinjavaju određene sekvence, a one pak imaju svog glavnog protagonista, temu i okruženje. Na primjer, djeca u ovoj dobi mogu prepričati neugodan događaj ili iskustvo u kojem su doživjeli nešto nelagodno, dovesti ga u vezu s ponašanjem drugih ljudi u tom trenutku i prenijeti nam kako su oni sami reagirali na sam događaj. Djevojčica koju je ogrebala njezina mačka može prepričati gdje se nalazila kad se taj nemili događaj odigrao, kako je ona sama reagirala i tko joj je prvi priskočio u pomoć, gdje je za to vrijeme bio njezin tata i kojim riječima ju je utješila mama. Takva dobra narativna sposobnost u navedenoj dobi nije se stvorila preko noći na isti način kao što djetetu nikne novi zub, već je na nju doista moguće utjecati kroz našu interakciju s djetetom, kako kod kuće, tako i u ustanovi dječjeg vrtića.

Ovakva jedna vještina, vještina primitivnog narativa, veoma je složena sposobnost i obuhvaća prisjećanje onoga što se dogodilo, stavljanje svih dijelova epizode u pravilan redoslijed, izbor najvažnijih informacija, pronalazak i upotrebu ispravnih riječi u rečenici te prisjećanje gramatičkih pravila.

Impresivno, zar ne? I to je nešto što od naših vrtićaraca očekujemo svakodnevno.

U našem lokalnom okruženju, nažalost, ne svjedočimo naročito razvoju korisnih edukativnih aplikacija i njihovoj stručnoj recenziji, aplikacija koje podupiru odgojno-obrazovni proces u skladu s njegovim ciljevima, iako su i nama u jednakoj mjeri dostupni tableti a na njima danas čak i malena djeca već provode pozamašnu količinu vremena (najčešće na potpuno nestrukturiran i neprimjeren način). Na koja vrata trebamo kucati da bi se ujedno i kod nas pomaknuli potrebni kotačići te je li riječ samo o nedostatku financijskih resursa za ovakve inicijative, o tome sada ne možemo šire izlagati. Za potrebe naše današnje teme prikazat ćemo čitateljima neke mogućnosti koje kao roditelji i kao odgojitelji dječjih vrtića imaju u radu s djetetom te kako se naš trud kod kuće i u ustanovi može preklapati oko istih ciljeva (što na kraju krajeva uvijek dovodi do najboljih rezultata).

Koje su to pojave važne roditeljima i odgojiteljima kada žele procijeniti narativne vještine djeteta?

13

facebook.com/Trudi.Hrvatska www.trudi.hr www.salvus-maloprodaja.hr

TRU-ADV-COMPL-PAT1/01-RH/25_08_2017

Posebne razvojne potrebe djece sve su češća pojava, a nemogućnost da na njih pravovremeno odgovorimo, kao društvo i kao stručna zajednica, zabrinjavaju i upozoravaju nas da se i mi lokalno, neovisno od stranih publikacija, trebamo aktivno baviti promicanjem dobrih roditeljskih i institucionalnih praksi koje su specifično skrojene za svaki pojedini aspekt dječjeg razvoja. Jednako tako, tehnološke mogućnosti modernog doba su velike pa su se u zapadnim državama razvile tablet aplikacije za provjeru narativnih sposobnosti i izradu prilagođenih intervencijskih alata za kod kuće i u ustanovama.

Ovakve aplikacije omogućuju umrežavanje stručnjaka i razvoj dobrih praksi rane intervencije za govorno-jezične poteškoće.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ Evo nekih znakova na koje trebamo obratiti pažnju: -

dijete koristi rečenice s daleko manje detalja nego njegovi vršnjaci

-

teži govoriti o stvarima koje su ovdje i sada, nerado proširuje aktualne teme i povezuje ih sa sličnim situacijama, ne stvara paralele

-

prepričavanje događaja sadrži elemente koji se logički ne mogu dovesti u vezu

-

priča ne teče logično od jednog do drugog elementa i pripovijedanje naprosto skače s jednog dijela priče na drugi

-

prisutne su pogreške i kontradikcije u prepričanoj priči/događaju

-

uočava se suženi vokabular i upotreba općenitih riječi i pojmova

Što možemo raditi u roditeljskom domu ako želimo pomoći razvoju djetetovih vještina građenja priče i pripovijedanja?

-

možemo započeti s čitanjem jednostavnih priča nakon kojih ćemo pokušati dati odgovore na pitanja “Tko?”, “Gdje?”, “Kada?”, “Što se dogodilo?” (prepričavanje neke priče koja je netom pročitana povećava djetetovu svjesnost njezine strukture što zauzvrat dovodi do boljih sposobnosti kreiranja vlastitih narativa i priča)

-

poslužiti se fotografijama ljudi u različitim ulogama, koje ćemo nastojati opisati uz upotrebu čim većeg broja detalja; graditi zabavne priče oko jedne jedine fotografije

-

možemo zajednički graditi bogate opise njihovih omiljenih superjunaka, čudovišta, omiljenog fiktivnog lika, ovisno o interesima djeteta i njegovim hobijima (koliko imaju ruku, nogu, očiju, kakve su im posebne moći)

-

kroz igru nasumičnog izvlačenja više kartica sa slikama lako možemo graditi kratke jednostavne priče stavljajući ih u međusobne odnose; jedna priča od tri slike (vidi slika 1)

-

razgovarati o tome kako nam je protekao dan i koje nas aktivnosti čekaju sutradan – od vlastitih iskustava graditi priče uzimajući u obzir da one mogu biti ispričane iz različitih perspektiva

-

poticati dijete da nam opiše događaj koji je nacrtalo, a ne predmet koji vidimo na njegovom crtežu (svaki crtež potencijalno priča neku priču i sadrži određenu radnju u sebi)

-

igrati igre uloga nakon kojih pokušavamo rekapitulirati kakav je bio tijek naše igre, komentirati što smo sve radili u našoj igri

-

od omiljene dječje priče izraditi mali slikovni vodič za prepričavanje priče koristeći se štapićima ili slamkama

Kada je riječ o dječjim vrtićima, istraživači su otkrili da postoji osobita vrijednost zajedničkog prepričavanja priča u predškolskoj dobi. Pripovijedanje priča, autentičnih ili fiktivnih, gradi dječje razumijevanje da je porijeklo tih priča u nama samima, da je svaka priča neminovno vezana za pripovjedača odnosno protagonista koji nosi njezinu radnju i oko kojeg se gradi cijeli narativ. No, postoji još jedna veoma važna korist od ove prakse jer se pokazalo da programi dječjih vrtića koji visoko cijene takvu praksu ujedno dovode do većeg zajedništva, bolje grupne kohezije i kvalitetnijih odnosa među djecom. Pripovijedanje priča, igranje dramskih uloga i bogato poticajno okruženje različitim narativima (knjige, priče, slikovnice, dječje predstave) ujedno su i most koji vodi u ranu pismenost jer će sve nove riječi, arhaični izrazi, fraze, rime, metafore, govorne figure i parafraziranje uspostaviti čvrstu bazu za razvoj dobrih govornih vještina djeteta već u predškolskoj dobi.

Međutim, postoje djeca koja se redovito teže uključuju u ove vrste aktivnosti i takvu djecu je često potrebno dodatno poticati da razviju svoje vještine naracije i pripovijedanja. No, budimo jako oprezni, jer pod “poticati” ne mislimo opetovano navoditi i uvjeravati da rade ono što i druga djeca. Poticanje o kojem je ovdje riječ predstavlja individualno osmišljenu poticajnu aktivnost u kojoj se dijete slabijih narativnih vještina može osjećati samopouzdanije i manje izloženo mogućnosti neuspjeha, pa ona ustvari predstavlja izvrsnu priliku da se pametnim korištenjem resursa postignu najbolji mogući rezultati.

U konačnici, ono što od takvih individualno osmišljenih aktivnosti očekujemo jesu konkretni pomaci u razumijevanju strukture narativa, kao temelja za djetetove bolje vještine pripovijedanja u svim onim uobičajenim životnim kontekstima.

Za ovu konrektnu svrhu kao odlično pomagalo može se navesti uređaj za sekvencioniranje priča, koji nam omogućuje snimanje glasovnog zapisa u svaki pojedini odjeljak, glasovnog zapisa koji se zatim uparuje sa sličicama ili fotografijama koje

14

nas vode kroz priču. U redovitim programima dječjih vrtića gdje se provodi inkluzija djece s posebnim potrebama, ovakva pomagala, koja su u današnje vrijeme jednostavno dostupna, izuzetno olakšavaju rad s djecom bilo da je riječ o rastavljanju priče ili neke složene radnje kao što je presvlačenje ili pranje ruku. No, pomagalo za sekvencioniranje nije namijenjeno isključivo za djecu s identificiranim teškoćama u razvoju, već doista može funkcionirati kao koristan i zabavan poticaj za svu djecu a koji se po potrebi može transformirati u dnevni raspored ili razradu neke složenije aktivnosti u kojoj sudjeluju sva djeca u grupi.

Ovakvim pristupom se narativne vještine djeteta u ustanovi dječjeg vrtića mogu strateški i individualno planirati (u tromjesečnim programima) a zatim se može pratiti i njihov napredak odnosno potencijalna stagnacija i time se u bitnoj mjeri može doprinijeti kvaliteti inkluzivnih aktivnosti u ustanovama ranog odgoja i obrazovanja. Naime, neki autori kao glavnu vrijednost najmanje restriktivnog okruženja za djecu s teškoćama navode pružanje višestrukih prilika za evaluaciju naučenih vještina, jer to u bitnoj mjeri doprinosi razvoju osjećaja autonomije pa se ovdje predloženo rješenje s poticajima za prepričavanje koje djeci nudimo u različitim stupnjevima složenosti (u pogledu opažajne i motoričke zahtjevnosti) može ocijeniti kao visoko primjenjiv standard i primjer dobre prakse.

I na kraju, važno je napomenuti da je za sve ovdje predložene aktivnosti u radu s djecom, kako za roditelje tako i za odgojitelje, ponekad potreban zahtjevan vremenski angažman ukoliko se žele izraditi kvalitetni poticaji.

Razvoj primjerenih edukativnih aplikacija koje su prošle stručnu recenziju bitno bi proširio dobre prakse i podigao standarde u našim lokalnim prilikama pa je stoga o njemu važno i promišljati, jer se govorno-jezične kompetencije u ranom odgoju i obrazovanju nikako ne mogu primjereno poticati sadržajima koji su doslovno prevedeni s engleskog jezika.

Osim toga, takvi sadržaji su najčešće i u kulturološkom smislu potpuno neodgovarajući pa je njihov sveukupni kvalitet neusporediv sa ciljanim poticajima koji su namjenski stvoreni za naš odgojno-obrazovni sustav.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Veliki izbor za veliki dječji osmijeh!

Više od 240 brendova Lider na društvenim mrežama! *u kategoriji shopping centara

15

www.westgate-shopping.com

#DOĐITEPONOVO

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

NOVA RUBRIKA:

VI PITATE, A STRUKA ODGOVARA Na vaša pitanja odgovara Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj u dječjem vrtiću Vjeverica.

Danijela je završila predškolski odgoj na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, te dvije godine Montessori pedagogije u stručnom razvojnom centru Montessoria. Također je educirani asistent za djecu s teškoćama u razvoju s radnim iskustvom u integraciji djece s posebnim potrebama u redovne programe vrtića. Privodi kraju senzornu integracijsku pedagogiju u Akademiji za razvojnu rehabilitaciju, a sudjelovala je u organizaciji projekta sportskog natjecanja u Domu Sportova u suradnji Centra za edukaciju i savjetovanja “Sunce”. Vaša pitanja su u rukama stručnjaka, stoga se ne ustručavajte pitati sve što vas zanima, a možda nemate koga pitati. Svoja pitanja pošaljite na e-mail osmijeh@ populus-duo.hr. Zapamtite, vaša pitanja važna su i drugim roditeljima!

PITANJE 1 Draga Danijela imam sina od četri godine i u rujnu je po prvi puta krenuo u vrtić. Prilagodba je super prošla, odlično je prihvatio vrtić i odgojiteljice koje su divne . Problem je nastao unazad dva tjedna kada je počeo plakati čim bi krenuli u vrtić. To je postalo vrlo stresno za oboje. Kod kuće je sve po

starom, u vrtiću su i dalje njegove tete, jednostavno je prestao voljeti odlaziti u vrtić. Pomozite mi molim vas da mu olakšam da ponovno krene u vrtić s osmijehom?

Na samom početku, da Vam olakšam, reći ću vam da je to normalna prolazna faza s kojom se mi odgojitelji često susrećemo. U struci to zovemo zakaš-

njela reakcija na vrtić, odnosno zakašnjela reakcija na samu prilagodbu u vrtiću. U početku djeca misle da je odlazak u vrtić nešto sto je privremeno, a kad se uvjere da je odlazak u vrtić i rastanak s roditeljima njegova svakodnevnica, tada dolazi do protesta, straha od odvajanja i burne reakcije. Ponekad u takvim situacijama roditelji naprave grešku izdvajanjem djeteta iz kolektiva, no strah od odvajanja se ne može riješiti kod kuće, a djetetovi izostanci iz vrtića će još više poticati taj strah. Vrlo je važno održati dosljednost i kontinuitet polaska u vrtić, jer se radi o fazi koja će vrlo brzo proći. Prvo što mi odgojitelji savjetujemo roditelje je da s djetetom pričaju o vrtiću, da mu se vrtić predstavi kao lijepo i sigurno mjesto s puno igračaka i prijatelja. Stvaranje pozitivne slike o vrtiću prvi je korak djetetovog prihvaćanja kolektiva. Ukoliko djete uistinu burno reagira na odlazak u vrtić pokušajte ga ostavljati postepeno i s osmjehom na licu. Jako je važno da dijete ne primjeti vašu zabrinutost, jer naša djeca lako pročitaju emocije s naših lica. Poljubite dijete ,objasnite mu da idete na posao i recite mu kada ćete doći po njega. Poštujte dogovor i ne lažite. Zapamtite, dijete će se mnogo prije smiriti ukoliko mu se izgubite iz vida nego ako stojite i gledate u njega.

Imajte otvorenu komunikaciju s odgojiteljima, jer kada dijete vidi da ste u prijateljskim odnosima biti će sigurnije.

PITANJE 2 Imam djevojčicu od dvije i pol godine i uporno je pokušavamo odviknuti od pelena, ali jednostavno ne ide. Upiški se u gačice i ne pokazuje interes prema odlasku na wc ili tutu. Zabrinuti smo jer nam je stariji sin s dvije godine već sam tražio tutu. Tu su naravno i moji roditelji koji stalno vrše pritisak i govore da smo je davnih dana trebali odviknuti. Kada je pitamo da li mora piškiti ona samo ponavlja za nama, ne želimo vršiti pritisak na nju, ali sada smo već zabrinuti da možda kasnimo s odvikavanjem od pelena. Ili je problem u nečem drugom?

Trebate znati da kod odvikavanje djeteta od pelena nema pravila i nema najpoželjnijeg vremena, svako dijete je individua za sebe. Kada bude spremno, dijete će samo izraziti želju. Neka djeca će sama reći ukoliko žele na tutu, dok će neka mimikom pokazivati kada su obavila nuždu u peleni. Postoje djeca koja se odviknu od pelene s nepune dvije, dok kod neke djece to zna potrajati i do četvrte godine. Odvikavanje djeteta od pelena je izazov za dijete i za roditelje. Pozitivna preporuka roditeljima je da u odvikavanje od pelena uključe malo igre, tako djetetu cijeli proces neće biti preozbiljan. Uzmite neku plišanu igračku i zajedno ju hranite, stavljajte da spava, presvlačite i vodite na tutu. Također postoje slikovnice na tu temu, tako da zajedno možete čitati i komentirati slike. Ukoliko dijete nije prepoznalo signale svakako ne bi trebalo forsirati odvikavanje od pelena, jer time moze doći do frustracije, što je svakako nepovoljno. Za početak dijete treba na

16

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ sebi imati odjeću koja se lako skida i oblači. Bitno je uvesti rutinu kada odlazi na tutu , dakle ujutro kad se probudi, prije odlaska van, nakon obroka. Nikako ga ne tjerajte na tutu ukoliko je dijete odlučilo ustati.

Iako nije obavilo nuždu pohvalite ga i kroz neko vrijeme potaknite da pokuša ponovo. Pomozite djetetu da se opusti dok sjedi na tuti čitanjem, pjevanjem, igrom. Kada dijete prvi put obavi nuždu, pohvalite ga da se osjeća ponosno. Ukoliko mu ponekad pobjegne prihvatite to s pozitivnim emocijama i ne grdite ga, uvijek imajte uz sebe rezervnu odjeću.

Uglavnom morate imati mnogo strpljenja. Mali broj djece se odvikne od pelena u nekoliko dana.

PITANJE 3 Već duže vrijeme živim u nesretnom braku. Nedavno smo se suprug i ja odlučili sporazumno razvesti. Kako bi olakšali situaciju našem sinu (6 g.) odlučili smo ostati u našem stanu, a suprug bi odselio na drugu lokaciju.

Naš je sin sretno i veselo dijete koje rado odlazi u vrtić i jako se voli igrati s djecom. Ono što me zanima je, da li trebam reći odgajateljicama da suprug i ja više ne živimo skupa.

Razvod je teško razdoblje za sve članove obitelji, a naročito za djecu.

To je velika promjena koje dijete ne može sasvim razumjeti. Također tu je naša svakodnevica, posao i obaveze koje moraju ići dalje bez obzira na to traumatično razdoblje. Djeca su u takvim situacijama zbunjena, ne znaju što se događa, zašto se tata odselio, gdje ide, zašto je mama nesretna? Takoder se javljaju osjećaji tuge, ljutnje, straha, zbunjenosti, ovisno o djetetovoj dobi i karakteru. Važno je da su odgojitelji upućeni u novonastalu situaciju, a pokušajte dogovoriti sastanak i sa stručnim timom u vrtiću, odnosno psihologom, kako bi vam svojim savjetima pomogli. Odlazak u vrtić djetetu može pomoći u tom teškom razdoblju, jer vrtić je poznato mjesto gdje se dijete osjeća sigurno I prihvaćeno. Bitno je djetetu u tom osjetljivom periodu pružati pažnju i objasniti mu na jednostavan način da to što mama i tata nisu više zajedno nema nikakve veze s njim. Da ga i dalje jednako volite.

PITANJE 4 Zanima me što je to grafomotorika i kada je idealno vrijeme za učenje djeteta grafomotorici?

Grafomotorika uključuje vještine ranog pisanja i pravlnog držanja olovke. U današnje vrijeme veliki broj djece poznaje slova i brojke prije polaska u školu, a neka djeca ih znaju već i pisati. Međutim velika većina djece već u prvom razredu usvaja tehniku pisanja. Kako bi djeca usvojila vještinu pisanja potrebno je ranije razviti određene sposobnosti kao što su fina motorika šake, koordinacija oko-ruka, vizualna percepcija, glasovna analiza i sinteza. Razvoj grafomotorike počinje od 18 mjeseci života, pa sve do polaska u školu. Djetetu će u tome pomoći razne aktivnosti počevši od grube motorike (puzanje, hodanje, trčanje, igranje s loptom), pa sve do razvoja fine motorike ruku i šake. Takav razvoj moguće je potaknuti biranjem adekvatnih igračaka za djecu različitih oblika, konstrukcija i motoričkih zahvata. Na razvoj motorike, a time i grafomotorike, utječu i svakodnevne aktivnosti poput samostalnog oblačenja, obuvanja, otkopčavanja i zakopčavanja gumba. Djecu od najranije dobi treba učiti i pustiti da budu samostalna, jer preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.

Dječja mast s uljem lavande namijenjena je za svakodnevnu njegu nježne kože novorođenčadi i djece, a osobito za noćnu njegu pelenske regije radi svog umirujućeg djelovanja.

Vlaži kožu i štiti od nastajanja neugodna crvenila, iritacije i upale kože u području pelena.

Proizvod ne sadrži konzervanse, umjetne boje ni parfeme.

Ljekarnička receptura!

PRVI IZBOR sv a k e m a m e

PITANJE 5 Imam kćer od šest godina, na jesen će krenuti u školu. Nije pohađala vrtić, jer ju je čuvala baka. Nedavno je krenula u predškolu koja je obavezna priprema za školu. Zanima me što je to predškola i zašto je ona važna?

Program predškole obavezan je program odgojno - obrazovnog rada s djecom godinu dana prije polaska u osnovnu školu. Program predškole osigurava djetetu optimalne uvjete za razvoj i unapređenje djetetovih sposobnosti. Osnovna zadaća tog programa je unapređivanje i razvijanje djetetovih tjelesnih, emocionalnih, socijalnih i spoznajnih vještina.

Kroz program se s djecom radi priprema znanja i vještina koje će im pomoći da lakše savladaju gradivo prilikom polaska u školu. Potiče se vježbanje grafomotorike i percepcije, razvoj matematičkih i predčitalačkih sposobnosti, razvoj komunikacijskih vještina, te razvoj socijalnih vještina . Obzirom da je svako dijete individualno , odgojitelji pozorno prate svako dijete procijenjujući njegov stupanj razvoja i razvijenosti, te prema tome rade razne vježbe i zadatke.

Pulac 4a, 51000 Rijeka, Hrvatska tel 051 546 001 I fax 051 546 024 e-mail adrialab@adrialab.hr www.adrialab.hr

ÄŒASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

18

ÄŒASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

19

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

NUTRITIVNE BOMBICE ZA ZIMSKE DANE Piše: Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn.

Z

drava prehrana za naše najmlađe veliki je izazov za roditelje, a osobito u zimskim mjesecima. Tijekom zime i zimskih mjeseci dostupno nam je manje hrane u svježem obliku i žarkim bojana.

Vrtovi naših djedova i baka su u mirovanju, a tržnice nam nude jednolične zimske namirnice, a svi mi želimo svojim obiteljima, ponajviše djeci, ponuditi kvalitetnu i zdravu hranu bogatu svim nutrijentima potrebnima za pravilan rast i razvoj. Tijekom zimskih mjeseci naše je tijelo podložnije raznim virusima i bakterijama. Više se vremena provodi u zatvorenim i grijanim prostorima, osobito kod djece koja cijeli dan borave u vrtićkom kolektivu izloženija virusima i bakterijama ostalih članova kolektiva. Svakako je preporuka struke raditi na pojačavanju imuniteta i provoditi što više vremena na svježem zraku u šetnji prirodom i igri. Djeca se posebno vesele snijegu. Ukoliko nam se ove zime posreći, iskoristite taj sniježni period i pretvorite se i vi na tren u dijete koje uživa u sanjkanju i grudanju!

Kako biste tijekom zimskih mjeseci konzumirali što ukusnije, kvalitetnije i raznolikije obroke donosimo vam nekoliko namirnica koje savjetujemo da svakako uvrstite u svoju i djetetovu prehranu.

Top hrana za zimske mjesece Na prvo mjesto stavljamo citruse čije vrijeme sada dolazi. Ukusni i prepuni vitaminom C za kojeg se smatra da je vodeći vitamin u službi imuniteta, ovi veseli plodovi neka se svakodnevno nađu na vašem stolu. Pored vitamina C, citrusi obiluju vitaminom A i vitaminama B skupine, mnogobrojnim antioksidansima te mineralima, kao i dijetalnim vlaknima koja povoljno djeluju na probavu.

Možete ih konzumirati u svježem obliku kao užinu, u iscjeđenom soku uz doručak, smoothie ili kao dodatak uz pahuljice ili kaše. Na koji god način uvrstite citruse u svakodnevnu prehranu biti će to odličan odabir i prava mala vitaminsko nutritivna bomba. Zeleno lisnato povrće kao primjerice poriluk, kelj, špinat, blitva, radić i matovilac obiluje vitaminima, mineralima kao i prehrambenim vlaknima. Sadrži mnogobrojne antioksidativne tvari koje čuvaju naše tijelo od bolesti, štetnih utjecaja iz okoline, te štite naše stanice od oksidativnog stresa. U najvećoj mjeri sadrže klorofil, zeleni pigment koji povoljno djeluje na imunitet, probavu i štiti organizam od štetnih tvari. Zeleno lisnato povrće je bogato vitaminima B skupine,

mineralima kalijem, kalcijem, fosforom, dijetalnim vlaknima, te flavonoidima. Možete ga servitati svježe u raznim salatama, smoothijima i sokovima, ali i kuhano ili pirjano u toplim varivima koja će biti odličan izbor u hladne zimske mjesece.

Bundeve su prava zimska hrana. Pravo veselje i osvježenje boja u hladne zimske dane. U današnje vrijeme, dostupno je jako puno vrsta i oblika, jedna slađa od druge.

Ispecite bundevu na malo maslaca u pećnici, dodajte malo soli i muškatnog orašćica i vaše dijete će uživati u slatkom međuobroku ili večeri. Bundeve obiluju vitaminom A i karotenoidima, izvrsnim podizačima imuniteta koji nam je jako važan u nadolazeće zimske dane. Obiluju vitaminima B skupine, vitaminom C i E, mineralima i željezom. Također su bogate kalijem, kalcijem i fosforom. Uz tostirane bučine sjemenke i kvalitetno bučino ulje iskoristite sve njezine blagodati i uživajte u ovoj odličnoj namirnici.

Korjenasto povrće u koje nam spada mrkva, celer, peršin i cikla ima malu kalorijsku a veliku nutritivnu vrijednost. Obiluju vitaminima i to ponajviše vitaminima B kompleksa, mineralima, prehrambenim vlaknima, antioksidandima. Ne sadrže puno masnoća, ali sadrže kvalitetne ugljikohidrate. Uvelike pomažu zdravlju, posebice imunitetu, poboljšavaju metabolizam, povoljno djeluju na probavu i djeluju protuupalno. U svježem obliku iskoristite ove plodove za jutarnji sok ili smoothie. Pomiješajte mrkvu, ciklu i jabuku, dodajte malo meda i ponudite vašim najmlađima veseli sok prepun vitamina, minerala i kvalitetnih sastojaka. Iskoristite korjenasto povrće za salate i variva za koja smo već naglasili kako su najbolja i najkvalitetnija hrana u ovim hladnim danima. Nema kuhinje na čijim se stolovima tijekom sljedećih nekoliko mjeseci neće naći kupus na razne načine. Bilo mladi na salatu u kombinaciji s ribanom mrkvom, bilo na varivo ili samo dinstano kao prilog ili ukiseljen u sarmi. Kako god ga konzumirali, kupus je namirnica koja bi se svakodnevno trebala konzumirati u zimskim mjesecima. Obiluje vitaminom C, po istraživanjima na 100 g sasrži 42 g ovog važnog vitamina. Sadrži vitamine B skupine, vitamin A, te mnoge minerala. Uvrstite ovu kvalitetnu i ukusnu namirnicu u prehranu vaših mališana od samih početaka dohrane kako bi u što većoj mjeri iskoristili njegove blagodati. Šipak je sve više zastupljen u našoj svakodnevnoj prehrani. Osim

20

izgledom, šipak obara okusom i sastavom.

Djeca ga rado jedu zbog svog slatko kiselog okusa, a sjemenke su zanimljive kao mali crveni bombončići. Kombinacije su mnogobrojne: samostalno, u voćnoj salati, smoothiju, jogurtu, grizu ili zobenoj kaši.

Okusu šipka neće ostati ravnodušni ni mali ni veliki! Vitamin C, folna kiselina, vitamin A, mineral kalij, mnogi polifenoli u službi antioksidansa, nizak glikemijski indeks, mala kalorijska vrijednost, ljekovito djelovanje, sve su to razlozi da ukoliko još niste obavezno uvrstite ovaj rumeni i nutritivno kvalitetan plod u svoju prehranu.

Pokušajte birati nutritivno kvalitetnu hranu, punu vitamina i minerala kao potporu imunitetu. Kvalitetne ugljikohidrate za dobar rad probavnog sustava i energiju, kvalitetne nerafinirane masnoće za dobar rad mozga i krvožilnog sustava i proteine za rast i razvoj tkiva, mišića i cjelokupnog organizma. Izbjegavajte industrijski prerađenu hranu prepunu aditiva, konzervansa i dodanih šećera. To nije hrana koja će povoljno djelovati na naše tijelo, a dugoročno konzumacija ovakve hrane može dovesti do raznih intolerancija, alergija i smetnji za organizam. Umjesto slatkiša, ponudite djeci plodove sušenog voća i orašaste plodove. Iskoristite blagodati oraha, badema i lješnjaka. Krećite se i prošetajte sa svojim najmlađima pa makar 15 minuta dnevno na svježem zraku, povoljno će djelovati na imunitet i raspoloženje a potaknut ćete krvotok i probavu. Za bolje uživanje u navedenim namirnicama, donosimo vam recept za sirovu salatu od celera i jabuke, jelo koje možete konzumirati samostalni ili kao prilog uz glavno jelo.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

21

SAL-ADV-BG-PAT1/04-RH/13_09_2017

ci prehrani Doda še najmlade a i za n

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Sastojci (za 2 osobe): • 250 g dmBio fusili od žute leće • 2 velike žlice dmBio maslinovog ulja • 1 manji crveni luk, oguljen i nasjeckan • 2 češnja češnjaka, oguljeni i nasjeckani • 2 srednje velike mrkve, oguljene i narezane • na kockice • 1/2 crvene paprike, narezane na sitne kockice • 100 g dmBio žute leće • 1 dmBio cijela rajčica u limenci 400 g • 2 velike žlice dmBio koncentrata rajčice u tubi 200 g • 80 g dmBio Kalamon maslina bez koštica • 600 ml vode • 2 male žlice sušenog origana • 1,5 male žlice soli (dodati prema ukusu) • Svježi mljeveni crni papar • Prema želji: prstohvat čilija u prahu

TALIJANSKI KLASIK NA NOV NACIN UZ dmBio. www.dm.hr www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

22

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Mamma Mia!

24,90 kn 300 g (1 kg / 83,00 kn)

Priprema: 1. Zagrijati maslinovo ulje u velikoj, dubokoj tavi te dodati luk i češnjak. Dodati narezanu mrkvu i papriku i uz miješanje pržiti oko 2 minute.

2. Oprati leću pod vodom. Dodati u tavu.

3. Narezati rajčice te dodati koncentrat rajčice, nasjeckane masline, vodu, origano i sol. Umak kuhati oko 30 minuta na srednjoj vatri dok umak ne postane gust. Tavu ne poklapati. Ako postane pregust, dodati još vode.

4. Umak začiniti soli i mljevenim paprom. Prema želji, dodati još čilija u prahu.

5. Tjesteninu skuhati u slanoj vodi. Servirati s umakom.

Savjet: Umak se može konzumirati i ugrijan sljedeći dan.

23

BOGATO PROTEINIMA BEZ GLUTENA IZVOR VLAKANA

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

BOŽIĆNI BLAGDANI

TIK TAK STIŽE NAM BOŽIĆ I SVE LIJEPO ŠTO NAM TI DANI DONOSE...

U današnje vrijeme kada nam, uslijed brojnih dnevnih obaveza, ostaje premalo vremena za druženje unutar obitelji. Zbližavanje obitelji ususret blagdanima nosi jednu veliku važnost i težinu. Upravo su božićni blagdani vrijeme kada se svi okupljanjem oko obiteljskog stola i potičemo sjedinjenje obitelji kao oslonca u društvu.

V

25. prosinca – Božić, blagdan kojem se svi raduju, i kršćani i ateisti, a slavi se širom svijeta. Vjernici na taj dan slave rođenje Isusovo, dok ga ateisti prihvaćaju kao lijepu obiteljsku tradiciju. Božić je dan praštanja, zajedništva, nadahnuća i svijetla. Blagdan je to mira, prijateljstva i dobrote, koja se na taj poseban dan širi cijelim svijetom. Svetkovina Božića posebno je značajna za djecu i najmlađe, koji se u čaroliji božićnog jutra bude rano, te radoznali i uzbuđeni jure do božićne jelke kako bi otkrili što im je Djed Božićnjak prethodne večeri ispod nje ostavio. Blagdan Božića veseo je i za odrasle, dan je to kada se obitelj okuplja oko bogatog božićnog stola i kroz pjesmu i veselje slave zajedništvo i ljubav. Ljubav je ono najvrijednije što svojim bližnjima možete darovati za Božić, ali sjetite se i onih koji su u potrebi. Lijepa riječ, osmijeh, zagrljaj i poljubac ne koštaju nas ništa, a nekome znače mnogo. Stoga ne štedite na njima.

eć početkom studenog započinje adventska priča.

Trgovine svoje izloge krase božićnim ukrasima, izlažu se na policama razni božićni dekori i noviteti, a mi se htjeli to ili ne, svake godine iznova začaramo božićnim ugođajem koji traje cijeli mjesec prosinac.

BLAGDANSKI VODIĆ ILI ŠTO SE KADA SLAVI? 04. prosinca - Dan svete Barbare zaštitnice rudara i ratara.

Upravo se taj datum uzima kao početak adventskih običaja.

To je dan kada se, u nekim krajevima, sije pšenica (dok se u drugim sije na blagdan svete Lucije) koja kada proklija i zazeleni postaje božićni ukras u kućama i crkvama. Uposlite djecu da zajedno s vama posade pšenicu i prate njen rast.

Kako bi bila što ljepša dozvolite djeci da se o njoj brinu, zalijevaju je i podrezuju.

01. siječnja dan je kada slavimo početak nove godine. Dan je to kada mnogi donose velike odluke koje će kroz novu godinu prakticirati. Ukoliko vam je to u planu, budite dosljedni, jer trud će se na kraju isplatiti. Bilo to skidanje viška kilograma, promjena posla, prestanak pušenja ili bilo koja druga stvar koja vam u ovom trenutku otežava život i koje biste se rado riješili, vjerujte na početku će biti teško, ali svaki početak je težak. Vrlo ćete brzo vidjeti reziltate i u njima uživati. Biti ćete sretni i puni samopouzdanja, zato ustrajte u novogodišnjim odlukama, jer da vam nisu potrebne ne bi ih bili donosili.

06. prosinca - Dan svetog Nikole zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika. Omiljeni dječji blagdan, dan kada se čiste čizmice i stavljaju na prozir u nadi da ćemo u njima, pored krampusove šibe, pronaći i sitan darak.

Sveti Nikola daruje djecu kao nagradu što su bila dobra cijele godine, te pokušava na djecu djelovati odgojno.

13. prosinca - Blagdan svete Lucije. Sveta Lucija smatra se zaštitnicom vida,staklara, kovača i krojača. Na sam blagdan svete Lucije u nekim se kulturama sadi pšenica, a nagovještava svojim dolaskom kako nam je ostalo samo 12 dana do Božića. Lucijino ime znači „svijetla“, te nam taj dan navješta uvod u svjetlo božićne noći.

06. siječnja blagdan - Sveta tri kralja. Prema kršćanskoj tradiciji bili su to mudraci Baltazar, Melkior i Gašpar, koji su se došli pokloniti Isusu. Putem su pratili Betlehemsku zvijezdu koja im je pokazivala put. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

24. prosinca - Badnjak. Posljednji dan prije Božića oduvijek je bio poseban za sve vjernike katoličke vjeroispovijesti. Ime Badnjak izvedeno je iz korijena riječi bdijeti, a odnosi se na samo bdijenje, odnosno polnoćku, i dočekivanje Božića. Jedan od običaja, koji je danas skoro pa nestao, bio je unošenje povećeg panja (Badnjaka) u kuću. Pomno biran panj morao je tinjati od Badnjaka pa sve do blagdana Sveta tri kralja.

U današnje vrijeme Badnjak vežemo uz unošenje i kićenje božićnog drvca, čemu se osobito vesele djeca, posljednjih priprema za Božić i naravno odlaska u crkvu na kasnu službu zvanu polnoćka. Djeci je taj dan posebno važan, jer željno očekuju Djeda Božićnjaka i iako nastoje ostati budni i preduhitriti djedicu u njegovom dolasku, on im uvijek nekako uspije promaknuti.

24

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

BOŽIĆNE PJESME U današnje vrijeme postoji cijeli niz božićnih pjesama.

Bilo da su one moderne, zabavne, vjerske ili tradicionalne, svakako obnovite znanje i repertoar omiljenih vam božićnih glazbenih uradaka. Pjevajte s vašim mališanima i puštajte ih češće u dane Adventa. S jedne strane dijete će ih prirodno usvojiti, dok će s druge njihovo prisutstvo stvoriti posebnu blagdansku čaroliju gdje god se nalazili. Pjevanje božićnih pjesama oplemeniti će opću kulturu vašeg djeteta i stvoriti posebno ozračje u vašem domu uoči Božića!

BOŽIĆNI KOLAČI Jedna od omiljenih nam karakteristika Božića je bogata božićna trpeza koja u te dane obiluje mnoštvom mirisa, boja i okusa. Priprema kolača i raznovrsnih slastica zasigurno je naslađa božićna aktivnost. Uključite djecu u pripremanje božićnog stola i dozvolite im da sudjeluju u izradi kolača. Kuhinja možda neće biti čista, ali će vaša djeca biti sretna i ponosna na svoje uratke. Slatki recepti koje vam donosimo prikladni su za pripremu s djecom, stoga više nema opravdanja, prionite zajedno na posao!

TNE E OBLA N E R A Š za DJEČJE rikladno brzo i p

avno, om Jednost ripremu s djec p Sastojci aslaca 125 gr mećera u prahu 100 gr š ljevenih keksa lade o 300 gr mastopljene čok r r g a 0 n 0 a 2 ana ban 1 izmiks latne 1 list ob ele bombona 100 gr ž

Priprema Pjenasto umutiti margarin i šećer, dodati redom izmiksanu bananu, rastopljenu čokoladu, keks i žele bombone. List oblatne stavite u mokru krpu i kad omekša premažite nadjevom i smotajte u roladu. Držati na hladnom mjestu do posluživanja.

I I KEKSIĆ N Ć I Ž O no za DJEČJI B i priklad

rzo avno, b om Jednost ripremu s djec p Sastojci: kog brašna t 1 kg gla aslaca m 30 dkg ećera š g rašna k d 30 sovog b o k o k g 10 dk ivo 5 jaja k za pec 1 praša

Priprema: 1. U posudi izmutite jaja, te im dodajte ostale sastojke (šećer, brašno, omekšali maslac, kokosovo brašno i prašak za pecivo).

2. Od svih sastojaka zamijesite tijesto. Dozvolite djeci da svojim malim ručicama mijese tijesto.

3. Na kalup u kojemu ćete peći kekse postavite papir za pečenje.

4. Zagrijte pećnicu na 180°C. 5. Kekse pecite desetak minuta. Kada porumene, keksići su gotovi.

UGLICE ŽIĆNE K O B E K no za SLAT i priklad

rzo avno, b om Jednost ripremu s djec p

Sastojci tegralnih keksae 300 g in oka od naranč s 150 ml akao praha k e elice 2 žlic šećer od mar 1 vanilin žlice pekmeza 2 velike ne čokolade e m 100g ta a korica naranč n a ib da nar žlice me 2 velike

Priprema Sameljite kekse, prelite ih sokom i izmješajte. Smjesi dodajte ostale sastojke i na kraju umiješajte koricu naranče. Rukama sjedinite smjesu i stavite u frižider na 30 minuta. Nakon što se je smjesa ohladila, zajedno s djecom, rukama oblikujte kuglice ili druge oblike.

ÄŒASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

26

ÄŒASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

27

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Krenite u novu godinu s boljim životnim navikama

Piše: Lana Novotna, magistar kineziologije

L

oša prehrana i neaktivnost odgovorni su za 60% smrtnosti u svijetu, potvrđuju najnovija istraživanja. Istovremeno trend modernog života smanjuje sve više mogućnost bavljenja nekim oblikom tjelesne aktivnosti i pripremu zdravih obroka. Neobjašnjivo je da čovjek ne može osvijestiti važnost tih dviju komponenata koje mu mogu poboljšati kvalitetu života i spriječiti neželjena oboljenja organizma.

U Hrvatskoj 2/3 ljudi ne vježba, a indirektna posljedica i pokazatelji toga je činjenica da je 18,7% Hrvata pretilo (indeks tjelesne mase iznad 30), 50% Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu, od čega je najviše pretilih osoba slabijeg obrazovanja.

Iz tih podataka bi se dalo zaključiti da neinformiranost i neupućenost Hrvata igra vrlo važnu ulogu u ovom gorućem problemu.

Dječja pretilost je jedan od ozbiljnih problema 21. stoljeća, u Hrvatskoj se ona u posljednjih 20 godina povećala za 60%. Oko 5,5 do 10,7 posto djece je pretilo. Hrvatska

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU rješenje

Najbolje lave za vrtićke pros rođendana!

potražite: U našoj ponudi papira TORTI – torte od e ndan za dječje rođe ili 16 (pakiranje od 12 a) kutijic ce/ TORTI – pozivni je bojanke za dječ e an nd đe ro pakiranju) (10 komada u specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

28

je sedma u Europi po stopi djece s prekomjernom tjelesnom masom.

Zabrinjavajući su i podaci da samo 56% djece doručkuje tijekom tjedna, 76% ih ne jede dovoljno povrća, a 66% ne jede dovoljno voća. Organiziranim kineziološkim aktivnostima u trajanju sat vremena svakog dana bavi se 30% dječaka i 17% djevojčica. Istraživanja pokazuju da pretila djeca osim što su limitirana u kretanju, pa tako i u učenju o svijetu oko sebe, imaju problema sa socijalizacijom, neprihvatljivim oblicima ponašanja te razvijanjem depresivnih stanja. Debljina u djetinjstvu često vodi prema pretilosti u zrelim godinama, zato je važno da se i u vrtićkoj dobi vodi briga o zdravlju i stvaranju zdravih navika kod djeteta, da bi se tako stvorila potreba za kretanjem i svijest o zdravoj prehrani.

Edukacija o načinu kako održavati svoje tijelo zdravim je nužna od vrtićke dobi do starijih osoba, kao i cjeloživotno bavljenje fizičkim aktivnostima. U suprotnom će debljina ostati i postati još ozbiljniji zdrav-

stveni problem za Hrvate, kao i za naš zdravstveni sustav.

Pretilost je vrlo kompleksna multifaktorska bolest koja se razvija utjecajem isto tako velikog broja faktora.

Uzroci pretilosti su kombinacija genetike, metaboličkih faktora, okoliša, socijalne i kulturološke sredine i loših životnih navika.

Potreba za fizičkom aktivnosti je evidentna, međutim ponekad je teško uskladiti sve obaveze, posebno kada ste roditelj djeteta vrtićke dobi koje ne može ni na pola sata ostati samo kod kuće da bi eventualno mogli otrčati ili odvježbati u nekim organiziranim oblicima rekreacije.

Kako uklopiti vježbanje i fizičku aktivnost u svakodnevno funkcioniranje i obaveze. Pa evo ideja!

UKLOPITE VJEŽBANJE U SVAKODNEVNE OBAVEZE Hodajte, hodajte i hodajte...Iskoristite svaku mogućnost da hodate. 30 mi5 9 2017 dječja linija osmijeh 210x148,5 + 3

nuta hodanja dnevno utječe na funkciju mozga, jača dio koji je odgovoran za gubitak pamćenja, a pomaže i kod depresije, a troši 100% više kalorija nego kad sjedite. Nabavite pedometar i pratite broj koraka i tako ćete dobiti uvid u to koliko se zapravo krećete. Preporučeno je napraviti barem 12 000 koraka dnevno.

Hodajte ili trčite u društvu Vaš partner za hodanje ili trčanje može biti prijateljica, prijatelj, sestra, brat..., ali i vaše dijete. Napravit ćete nešto dobro za svoje zdravlje i za zdravlje svog djeteta. Dijete može voziti bicikl, dok vi kraj njega hodate ili trčite, ovisno o tome koliko godina ima vaše dijete.

Obogatite hodanje Da bi hodanje bilo potpunije i da bi aktivirali cijelo tijelo odredite vremenske ili prostorne dionice kada ćete izvoditi pokrete rukama, visoko dizati koljena, izvoditi iskorake u hodu ili hodati/trčati brže.

Uvedite vježbe u obavljanje kućnih poslova Možda se ovo čini poprilično neizvedivim, međutim prilikom čišćenja, kuhanja i peglanja zaista možete odraditi i kraći trening.

Primjerice, kad peglate postavite jastuk između nogu i pritiščite jastuk u nekim vremenskim periodima. Aktivirat ćete aduktore čija aktivacija i snaga smanjuje opseg bokova i važan su dio uspostavljanja mišićnog balansa tijela. Prilikom kuhanja stojte na jednoj nozi. Stajanje na jednoj nozi aktivira mišiće uz vašu kralježnicu i održava ih funkcionalnima te time prevenira pojavu boli i deformacija kralježnice. Čišćenje je samo po sebi vježba, ali možete uvesti muziku i ples, izvesti pokoji okret na jednoj nozi, čučanj i podizanje noge za aktivaciju gluteusa.

Uvijek planirajte fizičku aktivnost za vikend s obitelji Djeca najbolje uče o zdravom i aktivnom načinu života iz primjera koji im daju njihovi roditelji. Jedan od načina je upućiva-

!! Za ugodne trenutke odrastanja već od prvog dana! !

O

V O N

Adrialab Dječja kozmetika sadrži samo prirodna ulja jojobe, makadamije, badema i avokada uz dodatak visokovrijednih hranjivih sastojaka karite maslaca, pantenola, nevena, aloa vere i ostalih biljnih bogatstava.

Pažljivo odabrani prirodni sastojci bez dodatka parabena, silikona, mineralnih ulja i alergena, garantiraju vrhunsku kvalitetu proizvoda i besprijekornu njegu nježne kože vaše bebe i male djece već od prvog dana života.

Pulac 4a, 51000 Rijeka, Hrvatska tel 01 3095 217 I fax 01 3095 255 e-mail adrialab@adrialab.hr www.adrialab.hr

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

nje i upisivanje djece u organizirane kineziološke aktivnosti, međutim ništa manje važan i vrijedan je primjer koji roditelji daju djeci. Organizirajte izlet koji uključuje dulju šetnju, planinarite ili ako niste sportski ili izletnički tip, prije odlaska u kazalište prošećite gradom pola sata prije predstave.

Uvedite obavezno obiteljsko vježbanje na kraju dana Svaka osoba koja ima sjedilački način života, osim što bi trebala raditi pauze u sjedenju na radnom mjestu i dignuti se svakih 30 minuta, na dnevnoj bazi bi trebala odvajati minimalno 15 minuta izvođenja vježbi s kojima se prevenira nastanak deformacija lokomotornog sustava izazvanog sjedenjem. Uključite svoje mališane u te vježbe, uživat ćete!

Odvojite 20 minuta vježbanja svakodnevno Internet nudi mnogo sadržaja i ideja koje možete iskoristiti u osmišljavanju tih 20 minuta. Neka to bude uklopljeno u 20 minuta kada ionako gledate televiziju.

U životu mnoge radnje ponavljamo u isto vrijeme. Stvorite rutinu vježbanja i samim time će određeno vrijeme u danu biti rezervirano za vaš zdrav način života. Ako niste kreativni i nemate vremena za proučavanje naručite program vježbanja od stručnjaka kineziologa, koji će ujedno biti i mnogo kvalitetniji i usmjereniji obzirom na vaše stanje i potrebe.

BIOLOŠKI SAT – SPAVATE LI DOVOLJNO? Jesmo li svjesni koliko je san nužan i potreban te na što sve utječe? Premalo spavanja negativno utječe na naš organizam. Neprespavana noć, odnosno budno stanje 24 sata na mentalno funkcioniranje

djeluje kao alkoholizirano stanje s 0,8 promila alkohola u krvi. Većini odraslih dovoljno je 7 do 8 sati kvalitetnog sna što se najbolje ostvaruje u periodu od 22 do 8 sati ujutro. Ako ste u prilici nadoknaditi propuštene sate sna idealno vrijeme za to je u periodu od 14 do 16 sati.

Djeci je potrebno više sna nego odraslima. Tako su preporuke za djecu vrtićke dobi 11 do 14 sati sna za djecu od 1 do 2 godine, za stariju djecu vrtićke dobi od 3 do 5 godina preporučuje se između 10 - 13 sati sna, dok se djeci školske dobi preporučuje 9 do 11 sati sna.

Kod nedostatka sna opadaju motoričke i mentalne sposobnosti i kod djece i odraslih. Smanjuje se mišićni tonus, a koordinacija pokreta je slabija. Teže se postiže osjećaj sitosti, pa je unos hrane veći, kao i sklonost debljanju. Sposobnost analitičkog razmišljanja se smanjuje, precjenjujemo vlastite sposobnosti, a smanjuje se kritičnost. Ponekad dolazi do porasta tjelesne temperature najčešće u večernjim satima, pa se javlja osjećaj zimice, slabosti i kroničnog umora.

Hipotalamus je dio mozga u kojem se nalazi skupina od 20 000 živčanih stanica poznatih kao suprahijazmatska jezgra. Na nju utječe svjetlost, a ona kontrolira lučenje melatonina. Melatonin je hormon čija povećana koncentracija izaziva pospanost. Kad je razina svjetlosti smanjena iz hipotalamusa dolazi uputa mozgu da luči melatonin od kojeg nam se spava.

Postoji odličan način da pomaknete večernje lučenje melatonina. Odlaskom na kampiranje za vikend gdje imate samo prirodno svjetlo nakon povratka u tzv. civilizaciju večernje lučenje melatonina pomiče se 1,5 sata unaprijed. Kada maknemo umjetno svjetlo i poštujemo danje svijetlo melatonin se vraća prirodnom obrascu.

30

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Možete svakodnevno prigušiti svjetlo i isključiti sve električne uređaje 60 do 90 minuta prije odlaska na spavanje, da bi osigurali što kvalitetniji san.

VAŽNOST OBITELJSKIH OBROKA I PREHRANA Prehrana je uz kretanje ključna za zdravlje, međutim u ovoj formuli nedostaje mentalno zdravlje što je također neizostavan dio. Vježbanje je jedan on načina održavanja mentalnog zdravlja, naravno, ali nije jedino. Odličan način spajanja ova tri ključna elementa ka stvaranju zdravog čovjeka mogu biti obiteljska druženja.

Njegovanje obiteljskog doručka, ručka ili večere ima puno veću vrijednost od samog obroka. Čini se da sve manje provodimo vrijeme sa svojim bližnjima. Istraživanja su dokazala da vrijeme s osobama iz bliže obitelji ili pogled na nju oslobađa stresa, smiruje živce i ublažava negativan odgovor tijela na stres. Što ste više pod stresom, to više trebate svoje bližnje da bi ga se oslobodili.

Priprema zajedničkih obroka i zajedničko blagovanje zaista ima viši smisao.

Osnovni problem u prehrani današnjice nisu masti, nego rafinirani ugljikohidrati. Problem s hranom od koje se prekomjerno debljamo nije prevelik broj kalorija, nego kada hrana u našem tijelo pokreće mehanizme koji potiču skladištenje masti i prejedanje. Svi traže neke čarobne formule, posebne jelovnike i planove prehrane, a više od 50% problema je rješivo na vrlo jednostavan način. Smanjivanjem i izbacivanjem bijelog brašna, šećera i viška soli zaista rješava problem prekomjerne tjelesne težine koja uzrokuje niz kardiovaskularnih problema. Peciva, čips, krekeri, gazirana pića povećavaju razinu inzulina koji stanicama nalaže da preuzimaju kalorije iz krvi i skladište ih kao masno tkivo, pri čemu se vrlo brzo vraća osjećaj gladi.

Nemojte brojati kalorije, birajte namirnice Kada smanjite broj kalorija tijelo se nastoji prilagoditi tako da metabolizma usporava, kako bi se kalorije sačuvale što dulje. To je uvijek bitka koju ćete izgubiti. Prebrzo gubljenje kalorija rezultira uvijek vraćanjem izgubljenih kalorija, čak i povećanjem kilograma prije početka gubljenja kilograma.

Zdravlje nema jedinstven recept, ono je kombinacija prehrane, vježbanja i mentalnog zdravlja. Prihvatite unapređenje ove tri komponente kao sastavni dio života da bi vaš život bio potpun i da bi mogli uživati u svim veselim doživljajima koje nam život pruža.

Domaća proizvodnja dječjih cipela i papuča (veličine 14-44) Mogućnost izrade obuće po mjeri (visok rist, usko/široko stopalo) Izrada ortopedske obuće (ulošci/cipele)

Povećajte unos dobrih masnoća a smanjite unos prerađenih ugljikohidrata. Dobre masnoće možete naći primjerice u orašastim plodovima.

Te masnoće ne utječu toliko na rast inzulina, tako da su dobar saveznik u održavanju optimalne tjelesne težine.

CIPELE VALEK, Ilica 47, 10000 Zagreb, tel. +385 1 48 46 724 www.cipele-valek.hr, valek@cipele-valek.hr

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

NASILJE U OBITELJI I SINDROM ZLOSTAVLJANE ŽENE

Piše: mr. sc. Željka Barić, ravnateljica Doma “Duga-Zagreb”

Statistike nam govore kako u Hrvatskoj nasilje u obitelji pogađa jednu od tri žene. Svakodnevno se prijavljuje oko 45 slučajeva nasilja u obitelji, dok tijekom praznika taj broj raste i na 60 prijava.

Upravo stoga odgovore na naša pitanja potražili smo u Domu “Duga-Zagreb” i uvjerili se kako je nasilje “bolest društva” s kojom se sustavno treba boriti na svim razinama. Članak vam donosimo uz nedvojbenu poruku: “Prijavite nasilje, bilo da ste žrtva ili svjedok, nasilje nije normalno ponašanje i ono neće nikada prestati ukoliko ne učinite nešto po tom pitanju!”.

P

osljedica činjenja nasilja u obitelji je stjecanje kontrole nad drugim osobama, tj. članovima obitelji. Žrtvi obiteljskog nasilja se postepeno počinje događati da partner sustavno i kontinuirano uspostavlja kontrolu i moć nad njom koristeći razne oblike nasilja. Često se tu nalazi fizičko nasilje, izoliranje, ponižavanje, zastrašivanje kao oblika psihološkog nasilja, zatim seksualno i ekonomsko nasilje. Nasilnik često radi i na distanciranju žrtve od svoje primarne obitelji, rodbine i prijatelja. Žrtva se počinje osjećati bespomoćno, jer ima uništeno samopouzdanje i u uvjerenju je kako ne može učiniti ništa za sebe. Pored navedenog, vrlo su česte eksplicitne prijetnje smrću zbog kojih se osoba jednostavno ne usudi tražiti pomoć. Slaba društvena podrška, financijska i poslovna neizvjesnost samo pridonose osjećaju nesigurnosti žrtve i otežavaju donošenje odluke o napuštanju nasilnika. Uz sve navedeno treba napomenuti kako se epizode nasilja redovito izmjenjuju s epizodama nježnosti i obzirnosti koje nasilnik iskazuje nakon eskalacije nasilnog konflikta. To je vrijeme kajanja i traženja oprosta uz poklone, iskazivanje ljubavi i puno obećanja kako se nasilje više neće ponoviti. Često nasilnik uvjerava žrtvu kako je sama kriva za nasilje, a on je sve to napravio iz ljubavi prema žrtvi.

fizičko nasilje, gotovo redovito prisutno i ono emocionalno. Emocionalno nasilje se manifestira u vidu omalovažavanja, vrijeđanja, zastrašivanja, preuzimanja kontrole nad svime. Razorna je i velika snaga emocionalnog (psihičkog) zlostavljanja, iako se na prvi pogled čini da je najgore kada vas partner tuče. No, ne zavaravajte se, jer iako emocionalno zlostavljanje ne ostavlja vidljive tragove, ono narušava žrtvino samopouzdanje.

Riječi i ponašanja koja nas emocionalno zlostavljaju mogu nas slomiti iznutra, jednako kao što udarci mogu slomiti kosti. Emocionalno zlostavljanje od žrtve može napraviti osobu koja se toliko navikne na takvo stanje da izgubi osjećaj da vrijedi i da ima pravo na ljubav.

Nemoguće je i zamisliti da udarci voljene osobe koja bi nam trebala biti izvor najveće podrške, pored fizičkog, ujedno ne predstavljaju i grubo emocionalno zlostavljanje. Međutim čak i kada pokušamo razgraničiti emocionalno od fizičkog nasilja praksa pokazuje da je uz

Čimbenici koji utječu na pojavu nasilja u obitelji

Nasilnici narušavaju tuđe osobne granice i ne preuzimaju odgovornost za to, dok žrtve polako gube osjećaj vlastitih osobnih granica, te prihvaćaju dio odgovornosti i za tuđe nasilničko ponašanje prema njima. Žrtva postaje uvjerena kako ona snosi dio odgovornosti za nasilnikovo ponašanje. Prava istina jest da je svatko odgovoran za svoje ponašanje u odnosu i da za nasilno ponašanje nema opravdanja. Nije nam kriv nitko drugi, nasilno ponašanje ili trpljenje bilo kakvog oblika nasilja je naša odluka!

Na pojavu obiteljskog nasilja utječu brojni faktori, tj. njihovo međudjelovanje. Radi se o kombinaciji obilježja nasilnika, npr. tradicionalni stavovi o

superiornosti muškarca nad ženama, nisko samopoštovanje, ljubomora, nezadovoljena potreba za moći, slab osjećaj odgovornosti za vlastito ponašanje, slab osjećaj krivnje, slaba kontrola impulsa i mnogi drugi. Radi se zatim o kombinaciji obrazaca i uloga u partnerskom odnosu (npr. glava kuće i sklonost podložnosti i podčinjenosti kod žene), te obilježja društvene zajednice (tolerantan stav prema nasilju, norme i vrijednosti koje se odnose na obiteljski život, tolerantan stav prema diskriminaciji, slaba učinkovitost pravnog sustava i sl.). Među nama ima nasilnika koji to jesu uslijed duševnog oboljenja. Tada možemo reći da je na pojavu nasilnog ponašanja uvelike utjecala bolest. No, svi drugi navedeni primjeri potvrđuju da nasilnici nisu bolesne osobe. Oni su naučili neke obrasce ponašanja iz svojih primarnih obitelji, a i njihova osobnost im “potpomaže” u potrebi za osjećajem dominacije u partnerskom odnosu.

Je li moguće ‘izliječiti’ nasilništvo?

Nasilje nije bolest, nasilje je naučeni obrazac ponašanja. Iznimno se radi o posljedičnom ponašanju uslijed duševnog oboljenja. Statistički gledano od ukupnog broja osoba koje su uključene u psihosocijalni tretman, prema evaluaciji voditeljica tretmana udruge Duga, oko 75% nasilnika završi tretman s ocjenom uspješan ili djelomično uspješan.

Neuspješnih ima približno oko 5%. Oko 20% uključenih u tretman ne završe tretman iz razloga neredovitog pohađanja, akutnog oboljenja ili odustajanja.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Bez pojačivača okusa Bez konzervansa Bez umjetnih boja Bez glutena

Kako je ti najviše voliš?

33

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ Veći dio prijavljenog obiteljskog nasilja se odnosi na obitelji s nižim socioekonomskim statusom, no to samo govori o prijavljivanju, a nikako o pojavnosti obiteljskog nasilja. Pretpostavlja se da su u višim slojevima društva “tamne brojke” o nasilju još i veće nego inače. Činjenica je da žrtve većeg obrazovnog i socioekonomskog statusa imaju više društvene podrške i resursa za samostalan život pa možda u manjoj mjeri traže pomoć policije ili Centra za socijalnu skrb. Takve žrtve češće traže pomoć i podršku unutar svog kruga socijalne podrške. No, posljedice obiteljskog nasilja jednako teško pogađaju sve žrtve, te sve nabrojane loše učinke na samopouzdanje i samopoštovanje osjećaju i žrtve višeg obrazovnog i ekonomskog statusa.

Nasilje i mediji Suvremeni mediji danas, osobito televizija i internet, usko su povezani s utjelovljenjem spolnih i rodnih identiteta. Stoga apsolutno postoji odgovornost medija za utjecaj na doživljaj pa i razvoj različitih situacija koje nas okružuju. Dodatni značaj tom utjecaju daje činjenica velike dostupnosti medija, pa time i utjecaja na veći broj ljudi. Samim time je odgovornost medija velika. Moguće je aktivno promovirati rodne stereotipe te time pridonositi pojavi obiteljskog nasilja, ali češće šteta nastaje ne zauzimanjem jasnog stava prema obiteljskom nasilju, ali i nasilju općenito. Primjeri iz našeg života su sljedeći: forsiranjem fizičkoga izgleda ženama se nameće ideal ljepote koji je u načelu površan, isprazan i nedostižan, a iza kojega prividno stoje uspjeh i novac. No, žene u toj industriji bivaju svedene na objekt koji predstavlja ljepotu koji donosi interes primjerice modnoj industriji i svim pratećim sustavima: prodaja tiska, radio i tv emisija, filmska industrija, reklamne kampanje za različite proizvode i sl.

Eksplicitno prikazivanje atraktivnih dijelova ženskog tijela u svrhu reklamiranja proizvoda stvara stereotip o ulogama žena i muškaraca. U konačnici dobijemo tinejdžere koji imaju već oblikovane rodne obrasce koji kada su jednom usvojeni, bivaju izrazito otporni na promjene uslijed novih informacija. Posljedica toga je da stereotip postaje temelj i reprezentativni način razmišljanja i ophođenja s drugim ljudima.

Posljedice dugotrajne izloženosti zlostavljanju Pored činjenice da nasilje ponekad rezultira teškim tjelesnim ozljedama i/ili smrću žrtve, brojne su i psihičke posljedice koje su podjednako opasne za žrtvu obiteljskog nasilja. Dugotrajna izloženost nasilju često ima za posljedicu nisko samopoštovanje i samopouzdanje žrtve, osjećaj krivnje i srama, stalnu napetost, nemir i strah, kronične probleme sa spavanjem i apetitom, zloupotrebu alkohola, droga ili lijekova, smetnje pamćenja i koncentracije, depresiju, suicidalnost, napade panike. Samo jedna od ovih poteškoća je dovoljna da ometa normalno psihosocijalno funkcioniranje, a činjenica je da žrtve obiteljskog nasilja uglavnom doživljavaju nekoliko ili sve teškoće odjednom te moraju ulagati nadljudske napore da prežive, bilo u figurativnom, bilo u doslovnom značenju te riječi. Ovdje treba istaknuti da su ponekad i muškarci

žrtve obiteljskog nasilja, a posljedice obiteljskog nasilja su iste bez obzira na spol.

Ne postoji jednostavan recept koji će potaknuti žrtvu da potraži pomoć jer su i razlozi zbog kojih žrtva trpi nasilje brojni i kompleksni. Važno je shvatiti da se ne radi o izgovorima, već o realnim teškim odlukama, koje postaju gotovo nemoguće bez odgovarajuće socijalne podrške. Moguće je da upravo sada ovo čita neka osoba koja je žrtva obiteljskog nasilja te će je ovaj članak pokrenuti kao „kap koja prelije čašu“ u donošenju odluke da izađe iz nasilne veze. To je na neki način čak i njezina odgovornost da se pobrine za sebe (i svoju djecu ako ih ima).

Nakon tog čina izlaza „iza zatvorenih vrata“ i traženja pomoći, na cijelom sustavu je odgovornost da usklađeno postupa i pruži svu potrebnu zaštitu i pomoć žrtvi. To znači da je iznimno važno kako na razini pojedinačnog bavljenja žrtvama obiteljskog nasilja, tako i na društvenoj i državnoj razini, pružiti što više podrške u psihološkom, materijalnom i pravnom smislu. Osim efikasnog procesuiranja postojećeg prijavljenog nasilja, osiguravanja psihološke, pravne i materijalne pomoći žrtvama, važno je neprekidno educirati i informirati javnost o ovom problemu te općenito raditi na podizanju svijesti o temeljnim ljudskim pravima, slobodama i odgovornostima. Treba znati da izlazak iz nasilnog odnosa nije jednostavan, jer su se u njemu kroz godine razvile i emocionalne poveznice. Takva veza najče-

34

šće ima isprepletenu zajedničku djecu i imovinsku podlogu, stoga odlazak nije jednostavna odluka.

Na nama koji radimo sa žrtvama je da im pomognemo logistički i psihički da prevladaju teškoće na tom putu.

Stoga ističem da za niti jedno nasilje nema opravdanja te da je zaista svatko odgovoran za svoje ponašanje. Pozivam žrtve da ne trpe nasilje i ne ostaju u nasilnom odnosu te poručujemo:

AKO STE IZLOŽENI OBITELJSKOM NASILJU, AKO SE OSJEĆATE SAMI I NESHVAĆENI U TOM PROBLEMU DOĐITE S POVJERENJEM, DOĐITE PO PODRŠKU, DOĐITE PO INFORMACIJU I BESPLATNI SAVJET! Dom za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja „Duga-Zagreb“ info@duga-zagreb.hr / www.duga-zagreb.hr. telefon za građane: 01 6383 503 / pon– pet od 8.00 do 16.00 sati Besplatan savjet možete dobiti u našem Savjetovalištu u Ninskoj 10/2, u Sesvetama osobnim dolaskom ili na besplatni telefon 0800 88 98, pon–sri-pet od 16.30. do 19.30., ili na e-mail: mirna-zona@zagreb.hr Ili pozovite policiju 192 ili nadležni centar socijalne skrbi ako ste životno ugroženi i trebate se skloniti sami ili sa djecom.

Naše sklonište je otvoreno od 0-24 sata za žrtve iz cijele Hrvatske. Smještaj je moguć isključivo preko policije ili nadležnog centra za socijalnu skrb.

Veliki izbor, niske cijene!

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Potraži ga!