Issuu

ČASOPIS ZA RODITELJE

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 20 / Studeni 2019.

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

PRIVRŽENOST.......................................................................................... 4 IZAZOVI I POTREBE RODITELJA..............................................................7 VAŽNOST PRIPOVIJEDANJA.....................................................................9 ZAŠTO SU VAŽNA PRAVILA? .................................................................11 ZIMSKE IGRE NA OTVORENOM............................................................. 13 HRANA ZA ZIMU..................................................................................... 15 NIVEA NAGRADNA IGRA .......................................................................18 VAŽNOST VITAMINA I MINERALA ..........................................................20 ZDRAV DUH BOŽIĆA...............................................................................24 BOŽIĆNE PJESME...................................................................................25 RECEPTI ZA BLAGDANSKE KOLAČE.................................................... 26 NOVA GODINA, NOVE NAVIKE...............................................................28 FIMOZA....................................................................................................32 NASILJE U OBITELJI ...............................................................................33

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog mr. sc. Željka Barić, ravnateljica udruge Duga Barbara Perasović Cigrovski, mag.psihologije Iva Radošić, mag. logoped Lana Novota, mag. Kineziologije Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn. Đana Atanasovska, mag.oec., upraviteljica Zaklade Nora Šitum Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ. Gordana Glogovšek, odgojitelj Mirjana Salopek, odgojitelj Zrinka Hržić, odgojiteljica, teologinja, Montessori odgojiteljica

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Moje dijete

Uredništvo:

Mudar portal u modernom ruhu! Već dugi niz godina portal Moje dijete uspješno pomaže roditeljima u mnogim pitanjima i nedoumicama. Odgojivši mnoge generacije s ponosom možemo reći kako naše godine jamče mudrost, ali i obavezu da budemo što bolji. Moje dijete je portal na kojem ćete se osjećati kao kod kuće i saznati sve što vas zanima o roditeljstvu. ●Zabava ●Trudnoća ●Zdravlje ●Priče za djecu ●Porod ●Lifestyle ●Aktivni zadaci ●Dojenje ●Kuharica ●Vrtić ●Zdrav život za djecu ...i sve ostalo vas zanima….. ●Škola

www.mojedijete.com

Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

ČASOPIS ZA RODITELJE

PRIVRŽENOST KAO KLJUČNA STAVKA U RAZVOJU DJETETA

Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

astavno na Freudove razvojne teorije u novije se vrijeme javljaju teoretičari koji ne prihvaćaju zadovoljenje nagona, kao primarnu zadaću, čak ni kada je u pitanju nagon za hranom. Iako je glad nedvojbeno nešto što kod djeteta treba zadovoljiti, istraživanja na primatima pokazala su kako je mladunče majmuna više vezano uz roditelja koji mu daje ljubav i sigurnost, nego uz onoga koji mu daje samo hranu. Bez obzira da li se radilo o ocu, majci ili čak o nekoj trećoj osobi. Ispitivanje je proveo Harlow, a njime je u istraživanja uveden novi pojam, udobnost dodira. Uz pojam roditeljstva najčešće se povezuje emocionalna veza koju dijete ostvaruje s majkom. Odnos između majke i djeteta smatra se bazičnim emocionalnim odnosom, od najranije dobi. Britanski psihoanalitičar John Bowlby, tijekom petesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, postavio je prvu razvojnu teoriju privrženosti. U ovoj se teoriji govori kako je način na koji pojedinac organizira i pokazuje svoju privrženost odraz učenja i mijenja se tijekom razvoja, bez obzira na samu urođenu prirodu privrženosti. Privrženost bismo mogli definirati kao trajnu emocionalnu vezu okarakteriziranu bliskošću sa specifičnom osobom, osobito u uvjetima stresa. Privrženost postaje očita u dobi od šest do osam mjeseci, no stvarni proces započinje već ubrzo nakon rođenja. U najvećem broju slučajeva dijete u obitelji ostvaruje afektivnu vezu s majkom. Postoje tri stupnja razvoja privrženosti: Nediskriminativne reakcije – stupanj privrženosti od 0. do 2. mjeseca starosti djeteta U početku djeca pozitivno reagiraju na svakoga bez obzira na

već ostvarenu emocionalnu vezu. Dijete u toj dobi ima slaba emocionalna iskustva no bez obzira na to ponašaju se na način da stvaraju prostor za razvoj odnosa privrženosti sa skrbnikom. Djeca se rađaju s nizom već urođenih reakcija oblikovanih da privuku majku i da je zadrže u blizini. Premda u ovom stupnju ne rezerviraju svoju socijabilnost samo za majku, početak privrženosti prema majci već se jasno može prepoznati. U prilog ovome idu rezultati raznih istraživanja koja su pokazala kako novorođenčad radije gleda u svoju majku ili njezinu fotografiju, nego u nepoznatu osobu. Ovaj se fenomen javlja već nekoliko dana nakon rođenja. Roditelji također već vrlo brzo po porodu nauče prepoznavati svoju djecu. Svega nekoliko sati nakon poroda, majka može prepoznati svoje dijete na temelju mirisa, dodira ruke

ili jagodica. Razlika je u tome što dijete pokazuje privrženost tek nakon nekoliko mjeseci, dok se majčinska povezanost razvija puno ranije. Zbog pozitivnog vjerovanja kako je kontakt s djetetom u prvim satima njegova života nužan za razvijanje majčinske vezanosti, mnoge su bolnice omogućile majkama da provode što više vremena sa svojom djecom od prvog trena dolaska na svijet i to već neposredno nakon poroda. Prvi kontakt majke i djeteta, odmah po porodu, vrlo je važan, iako nije i ključan u razvoju bliskosti, što nam dokazuje naknadno realizirana bliskost između roditelja i posvojene djece. Diskriminativne socijalne reakcije – stupanj privrženosti od 2. do 7. mjeseca starosti djeteta Djeca u ovoj dobi pokazuju interes za majku, ali i za druge poznate osobe te usmjeruju svoje socijalne reakcije

ČASOPIS ZA RODITELJE

i na njih. Tako se zna dogoditi da dijete pozitivno odreagira na dolazak neke od osoba iz okruženja i to više nego na majku koja je s njim tijekom cijelog dana. Iako su nepoznate osobe i dalje prihvaćene, one sada imaju drugorazredan položaj. Djeca sada počinju razvijati doživljaj sebe i razumijevati da su odvojena od ostatka svijeta te da na njega mogu utjecati različitim postupcima.

Usmjerena privrženost – stupanj privrženosti od 8. do 24. mjeseca starosti djeteta Sredinom prve godine starosti djeteta veza privrženosti postaje najjasnija i ostaje vrlo snažna do otprilike druge godine. U drugoj godini se strah počinje javljati kao dominantna emocija. S poboljšanjima u pamćenju i drugim kognitivnim funkcijama, djeca počinju prepoznavati ono što im je strano i nepoznato i općenito na takva iskustva reagiraju negativno. Oprez pred nepoznatim postaje uobičajen, često uzrokuje djetetov plač i povlačenje u sigurno utočište, najčešće kod majke. Odvajanje od skrbnika dovodi do jakog negodovanja koje uključuje plač, a katkad i potragu za majkom. Jedan od najjasnijih znakova privrženosti jest da blizina ili povratak skrbnika znatno umanjuje djetetovu uznemirenost. Uplašeno se dijete vrlo brzo smiruje jednostavnim kontaktom s majkom. Kad je majka u blizini, dijete može postati dovoljno hrabro da se upusti u istraživanje okoline, uzimajući majku kao sigurnu bazu kojoj se može vratiti ako se ponovno uplaši. Ovaj obrazac dječjeg ponašanja označava pojavu potpuno stvorene privrženosti između djeteta i skrbnika.

Fizički razvoj drugo je područje povezano s privrženošću. U dobi od oko 6 do 8 mjeseci većina djeca počinje puzati. Sposobnost kretanja daje djeci mogućnost znatne kontrole nad okolinom. Kretanje je ključno za proces privrženosti, jer se dijete više ne mora oslanjati na plakanje ili slična ponašanja dozivanja da bi ostvarilo blizinu s majkom, ono sada može samostalno dopuzati do majke ili ju slijediti.

Stupanj privrženosti u trećoj godini Treća godina je vrijeme kada se odnos majka-dijete mijenja i poprima oblik u kojem dijete prepoznaje majčine motive, osjećaje, ciljeve. Osoba za koju se

ČASOPIS ZA RODITELJE

dijete emotivno veže, za njega je jedinstvena i nezamjenjiva. Dijete se obično jako veže za jednu osobu, najčešće majku, međutim uspostavlja odnos privrženosti i za ostale članove obitelji. Ono razvija privrženost s obzirom na tip i kvalitetu brige koju mu majka pruža. Kvaliteta privrženosti čini temelj na kojem dijete gradi odnos prema sebi, ali i prema drugima koji ga okružuju. Sigurna privrženost omogućuje kvalitetniji odnos s vršnjacima, popularnost, razvoj socijalnih vještina i više povjerenja u odnosu na drugu djecu. Sigurno privržena djeca pokazuju veću razinu samopouzdanja i prilagodljivosti, a u odnosu s odgojiteljem pokazuju više samostalnosti i manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka. Pokazuju manje agresivnosti, ljutnje i gnjeva, a više poslušnosti i slaganja s vršnjacima. Nedostatak privrženosti u najranijoj dobi djeteta rezultira problemima u ponašanju tijekom školske dobi te su ova djeca su agresivnija i depresivnija. Pokazuju emocionalne i ponašajne probleme u odnosu na svoje vršnjake koji su sigurno privrženi. Dijete, ovisno o reakcijama odrasle osobe kojoj je privrženo, može razviti zdravu (sigurnu) privrženost ili

nekvalitetnu privrženost (tzv. izbjegavajuću ili anksioznu). Okolina koja osigurava djetetu stalnost nazočnosti jedne odrasle osobe šalje poruku da je dijete sigurno. Roditelj koji zadovoljava djetetovu potrebu za toplim fizičkim kontaktom te mu pruža osjećaj ugode i nježnosti stvara kod djeteta zdravu (sigurnu) privrženost. Majka ili drugi skrbnik koji je psihološki nedostupan i ne reagira na emocionalne potrebe djeteta, potiče u djeteta razvoj izbjegavajuće privrženosti. Okolina koja ponekad odgovara na dječje potrebe za blizinom i emocionalno je dostupna, a ponekad nedostupna i kažnjavajuća, razvija u djeteta anksioznu privrženost. Ispitivači su došli do sljedećih karakteristika djece koja su razvila sigurnu, izbjegavajuću ili anksioznu privrženost: Sigurna privrženost razvijena je kod 65% djece. U ovim slučajevima djeca koriste odraslu osobu kao bazu iz koje istražuju svijet, sigurna su u majčinu ljubav, na odvajanje od majke reagiraju s manje straha, pokazuju više istraživačkih ponašanja, bolje rješavaju probleme, imaju bolje vršnjačke odnose, kad odrastu sretniji su u vezama i imaju povjerljive prijatelje.

Izbjegavajuća privrženost razvijena je u oko 25% djece. Ovakva djeca ne vole kontakt kožom-na-kožu, grljenje, maženje, dodire, takva djeca pokazuju malo ili nimalo opreznosti pred strancima i postaju uznemireni tek kad ostanu sami, pokazuju manjak suradnje, istraživalačkog ponašanja i empatije, izbjegavaju dublje emocionalne odnose. Anksiozna privrženost razvijena je kod otprilike 10% djece. Djeca s razvijenom anksioznom privrženošću nesigurna su, bojažljiva, a sve odrasle figure doživljavaju kao nepouzdane. Sve navedeno pokazuje nam koliko je osjećaj privrženosti važan za cijeli život i sve buduće odnose. Ljubav i pažnja su ono što trebamo od rođenja i da bi ih mogli dati, moramo ih i dobiti. Mnoge se karakterne osobine nose iz ranog djetinjstva kroz cijeli život, stoga nam je, kao roditeljima, važna zadaća pružiti djeci ljubav i prisan kontakt, kako bi današnja djeca sutra izrasla u ljude pune ljubavi prema sebi i prema drugima. Odgajajmo sami svoju djeci i ne dozvolimo da ih odgajaju sustav i ekrani, oni su tu da pripomognu u odrastanju djeteta, a roditelj je onaj koji taj odgoj nosi na svojim leđima.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Izazovi i potrebe suvremenih roditelja

Piše: Barbara Perasović Cigrovski, mag.psihologije

Sve ono što je roditelje ispunjavalo prije dolaska bebe, ne nestaje nakon što postanu mama ili tata. I dalje se radi o odraslim osobama koje trebaju odmor, zabavu, prijatelje, ispunjenje kroz posao i hobije.

ada prvi put postanemo mama ili tata, suočavamo se s jednom od najvažnijih životnih prekretnica. Beba potpuno zaokuplja svojim potrebama pa se život koji se odvija vani u prvom izlasku bez bebe može činiti poput paralelnog svemira, a život kojeg smo vodili prije dolaska bebe dalekim. Tek postepeno ta dva života se stapaju i roditelji s vremenom ponovo počinju misliti na svoje potrebe, one stare i neke nove roditeljske. Život prije i poslije djece nije isti. Djeca uveseljavaju, unose više topline, ljubavi i dinamike u život, a roditeljstvo nas ispunjava. Ipak, potrebe za slobodnim vremenom, društvenim životom, prijateljstvom i svim stvarima koje su činile život prije dolaska bebe ostaju, u manjoj ili većoj mjeri, i ne bi se smjele potisnuti, zbog dobrobiti roditelja i zbog dobrobiti djece.

Izazovi suvremenog roditeljstva U današnjem je vremenu vrlo zahtjevno i izazovno biti roditelj. Nije lako slijediti vlastitu intuiciju, a nikada nije bilo više dostupnih savjeta, teorija i proturječnih informacija. Istovremeno, bake i djedovi gube autoritet, jer se nameću novi trendovi i njihov način odgoja se odbacuje. Roditeljima nije lako oduprijeti se pritisku koji im društvo nameće, a ponuda sadržaja za djecu doista je velika i jako je važno ne izgubiti iz vida činjenicu kako previše organiziranog vremena može smanjiti priliku za opuštene obiteljske trenutke. U današnjim neograničenim mogućnostima informiranja, obasuti smo s mnoštvom oprečnih informacija od kojih nije lako naći onu pouzdanu. Živimo u dobu lako dostupnog otkrivanja činjenica i mislimo da sve možemo saznati za tren, sa samo nekoliko klikova možemo biti sam svoj doktor i štošta drugo, oslanjajući se na ponudu informacija s interneta. Informacija je puno i ponekad je teško razabrati one istinite i za nas vrijedne. Ne zaboravimo kako na internetu može pisati bilo tko i o bilo čemu, bio on stručnjak za tematiku ili čisti laik, stoga, pored toga što piše, obratite pažnju i na to tko piše. Prijatelji mogu biti oslonac, no zbog sve kasnijeg odlučivanja na roditeljstvo često se mame i tate nađu usamljeni s prvom bebom. Prikupljene informacije i savjeti drugih

ne moraju nužno odgovarati našim vrijednostima i potrebama. Nije lako naći vrijeme za sebe i obitelj, a osobito prijatelje. Današnji način života uključuje prekovremeni rad, stresove na poslu i stanovanje bez bliskih osoba, koje bi spontano provele vrijeme s djetetom dok su roditelji na poslu. Sve te promjene stavljaju pred roditelje veliki teret i smanjuju vrijeme koje imamo za sebe, partnera, djecu, ali i nužan društveni život. Roditelji danas aktivno vode društveni život svoje djece, zanemarujući pritom vlastite društvene potrebe. Vrlo je važno unutar kaotičnog života današnjice, stvoriti oazu mira unutar obitelji koja će nam dati energiju za novi dan i priliku za stvaranje uspomena kroz svakodnevne opuštene obiteljske trenutke.

Potrebe suvremenih roditelja Sve ono što je roditelje ispunjavalo prije dolaska bebe, ne nestaje nakon što postanu mama ili tata. I dalje se radi o odraslim osobama koje trebaju odmor, zabavu, prijatelje, ispunjenje kroz posao i hobije. Na početku, beba diktira tempo i ostavlja vrlo malo prostora za druge stvari. U idealnom svijetu, kako dijete raste, trebali biste polako pronalaziti vremena za sebe i svoje potrebe. U stvarnosti je to žongliranje između vlastitih

i djetetovih potreba, često popraćeno s grižnjom savjesti. Ukoliko smo zaposleni roditelji, može nam se činiti da nikada nismo dovoljno posvećeni djetetu. Ako se pak nimalo ne posvećujemo sebi, jer cijeloga sebe dajemo u okruženje, zanemarujemo svoje psihičko i fizičko zdravlje što se može odraziti ne samo na nas već i na kvalitetu odnosa s djetetom. No postoje i specifične roditeljske potrebe, a jedna od često zanemarenih je prilagodba na novu ulogu. Nitko se ne rađa kao roditelj, a prilagodba je proces u kojem odrasli uče, sazrijevaju i mijenjaju se. Za to je potrebno vremena, vjere u sebe i mnogo podrške. U tom procesu mnogi roditelji doživljavaju razne negativne emocije poput osjećaja usamljenosti, straha, pretjerane brige ili preispitivanja svojih roditeljskih sposobnosti.

Kako uskladiti potrebe roditelja i djece? Vježbajte sebičnost - briga o sebi preduvjet je brige o drugima Jesper Juul je vjerojatno najpoznatiji stručnjak za odgoj djece koji je zagovarao zdravu sebičnost roditelja. Usklađivanje potreba

ČASOPIS ZA RODITELJE djece i roditelja ključ je zdravih i kvalitetnih odnosa unutar obitelji. Posvećivanje samo djeci, odnosno samo jednoj strani nije zdravo za nikoga, a jedino ako osluškujemo sebe i poznajemo vlastite granice, možemo postaviti granice vlastitoj djeci. Također, ako poznajemo vlastite potrebe i znamo ih iskomunicirati prema svim članovima obitelji, postajemo model djetetu koje uči jednu od ključnih stvari za život, poštovanje prema sebi uz istovremeno poštovanje i uvažavanje tuđih potreba i tuđe slobode.

Učite dok ste živi Rijetko tko se rađa sa savršenom intuicijom i znanjem kako biti roditelj. Svatko je različit! Netko uči kroz razne radionice, drugi osluškujući ostale roditelje na neformalnim susretima i druženjima, treći kroz čitanje knjiga. Pitati za savjet i aktivno tražiti informacije zdrava je reakcija na sve naše nedoumice, dok šutnja i strah od procjene mogu samo dovesti do većih problema, podcjenjivanja vlastitih sposobnosti, sumnje u sebe, anksioznosti ili čak depresije.

Prigrlite savršenost vašeg djeteta Vaše dijete je posebno i prekrasno, te nema potrebe da sami sebi stvarate pritisak ve-

zan uz njegov ili njezin razvoj. Jurnjava na tisuću i jednu aktivnost neće stvoriti malog genija, a može dodatno smanjiti prilike za zbližavanje roditelja i djeteta. Stručnjaci sve više upozoravaju na važnost nestrukturirane igre i slobodnog vremena kod djece i tinejdžera. Jasno je da je dijete znatiželjno i traži aktivnosti, stoga ih ne treba izbjegavati, no treba ih svesti na mjeru koja ostavlja dovoljno prostora spontanim obiteljskim trenucima. Provođenje kvalitetnog vremena u igri s djetetom, u kojoj ono samo smišlja pravila i nameće tempo, zbližiti će roditelje i djecu. Zajedničko obiteljsko druženje kod djeteta će razviti mnogo raznih vještina, poput one najvažnije mašte, a to će učiniti bolje i zabavnije od neke skupe dječje igračke. Ukoliko želite biti istinski bliski s djecom i saznati što ih tišti, trebate im dati vremena za druženje i igru s vama. Zapamtite kako ste upravi vi najvažnija i najdraža djetetova igračka, igračka koje je u djetetovom životu nenadoknadiva. Djeca se neće otvoriti ukoliko zajedno samo jurite po nametnutom rasporedu i pitate ih uvijek isto pitanje - Kako je bilo u vrtiću? Djeca će se otvoriti kada su sami i opušteni s vama, kada im misli slobodno lete, a vi se mazite, igrate, čitate ili ste jednostavno jedno pored drugoga.

Prigrlite vlastitu nesavršenost Najvažnije je prihvatiti da nitko nije savršen. Što prije prihvatimo vlastitu nesavršenost i greške u odgoju, to ćemo biti bolji roditelji. Juriti za nekim idealom roditeljstva samo će nas opteretiti i zanemariti ćemo tko smo i što nam treba. Klonite se kolumni i medijskih prikaza savršenih mama, uživajte u neredu i u tome da vaše dijete ne zna pjevati ili ne želi slagati puzzle, jer ono je izvrsno u mnogim drugim stvarima, baš kao i vi!

Slušajte sebe i svoje potrebe Rad na sebi i zadovoljenje vlastitih potreba osnovni je preduvjet za rast i razvoj čovjeka. Prilagodite svoj život sebi bilo u vidu nekoliko nasumičnih dnevnih trenutaka opuštanja, odvajanja vremena za stvari koje nas vesele mimo uloge roditelja, edukacije o sebi ili bilo čega drugoga što vas čini sretnijima. Sretan, ispunjen, miran i zadovoljan roditelj, preduvjet je jednakog takvog djeteta. Uključite se u aktivnosti i programe koji vas vesele, izađite u kino, priuštite si masažu ili kavu s prijateljicom. Možete uskladiti svoje aktivnosti s djetetovim i pronaći nešto što možete raditi dok je dijete zauzeto. Na taj način ispuniti ćete svoje vrijeme te ga učiniti kvalitetnim i značajnim za vlastiti rast i razvoj.

Centar za roditelje Klubko

Što je Klubko?

Prvo mjesto u Hrvatskoj gdje bebe mogu puzati dok se roditelji druže ili odmaraju.

Centar za roditelje Klubko je prostor koji ponudom i programima spaja potrebe roditelja i djece. Uživaj u druženju u dok se klinci zabavljaju, ili iskoristi to vrijeme za sebe na nekom od naših programa za odrasle.

Opušteno u prvim koracima roditeljstva

Što Klubko nudi? Na preko 100m2 novouređenog prostora nalazi se družionica za roditelje prilagođena svim potrebama beba, od milja zvana KLUBKOTEKA, te dvorana za održavanje radionica, predavanja, zabavnih i rekreativnih programa za roditelje, bebe i djecu.

Centar za roditelje

Klubko 8

Bisačka 14, Trešnjevka 10000 Zagreb info@klubko.hr www.klubko.hr

www.klubko.hr

ČASOPIS ZA RODITELJE

Pripovijedanje u rastu i razvoju djeteta

Piše: Iva Radošić, mag. logoped

illiam Labov, američki lingvist, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća donosi općeprihvaćenu definiciju pripovijedanja. Prema njemu, pripovijedanje je metoda rekapitulacije prošlih događaja, a govornik ga postiže usklađivanjem niza rečenica s nizom odigranih događaja. Tako bi se moglo reći da je pripovijedanje iznošenje prošlog iskustva rečenicama koje su poredane u vremenskom redoslijedu. Naoko, pripovijedanje djeluje kao nešto posve jednostavno. Mi ga u svakodnevnoj komunikaciji uzimamo zdravo za gotovo pa tako razlike u sposobnosti pripovijedanja kod odraslih govornika gotovo i ne primjećujemo i mogli bismo reći da one tek izlaze na vidjelo u umjetničkom svjetlu. Međutim, ako pripovijedanje proučavamo u situacijama gdje postoje odstupanja u jezično-govornim sposobnostima i kroz period razvoja jezika i govora, uočavamo kako ono ipak jest vrlo složena vještina. Iza uspješnog pripovijedanja stoje brojni procesi, vještine, znanja i sposobnosti samoga govornika, koje se postupno razvijaju od rođenja nadalje. Kroz vještinu pripovijedanja možemo pristupiti informacijama o djetetovoj jezičnoj zrelosti, širini vokabulara, njegovoj sposobnosti jezične i konceptualne organizacije sadržaja, snalaženju u vremenu i prostoru, sposobnosti logičkog zaključivanja, razumijevanju društvenog konteksta, o njegovim sociokognitivnim sposobnostima, širini znanja o svijetu i dr. Iz tog se razloga pripovijedanje, odnosno djetetove narativne sposobnosti često podvrgavaju analizi u svrhu logopedske dijagnostike. Vještina pripovijedanja u tome kontekstu ne govori nam samo o djetetovim trenutnim sposobnostima, već kroz nju možemo predvidjeti i o daljnjem smjeru razvoja

Svi smo mi pripovjedači. Svi smo povezani mrežom priča. Među ljudima ne postoji snažnija veza od pripovijedanja. (Jimmy Neil Smith, osnivač Internacionalnog pripovjedačkog centra) djetetovih sposobnosti. Rezultati istraživanja pokazuju kako je razvijenost vještine prepričavanja po nizu slika u predškolskoj dobi najbolji prediktor ishoda kasnijeg školskog uspjeha.

Kako izgleda pravilno pripovijedanje? Analiza pripovijedanja odvija se na dvije razine. Analizom na mikrorazini pristupamo djetetovim sposobnostima organizacije jezičnog iskaza te analiziramo djetetov rječnik i gramatiku. Na ovoj razini, dijete koje je dobar pripovjedač koristit će širok i raznolik rječnik, vješto baratati gramatikom tako da će dobro vremenski uskladiti rečenice, koristit će različite veznike, neće činiti veće gramatičke pogreške, iskoristit će i poneku stilsku figuru te će u krajnosti postići jezičnu koherenciju. Na makrorazini analiziramo djetetovu sposobnost pojmovne i sadržajne organizacije, odnosno način na koji je dijete priču strukturalno organiziralo, njegov mentalni prikaz priče. Dobra struktura priče jest ona u kojoj se uvodom slušatelja pripremi za daljnju radnju, u kojoj se označe tema, likovi i radnja, potom se iznese problem ili zaplet, nakon njega rasplet, a potom se takav rasplet evaluira ili komentira, te se priča s krajem zatvara, a dijete potom iznosi osobni dojam i vraća slušatelja u sadašnjost.

Kako se razvija sposobnost pripovijedanja? Najčešći i prvi oblik pripovijedanja u dječjoj dobi jest prepričavanje određenog događaja u kojemu je dijete sudjelovalo. Već u dobi od godine i pol djetetova života možemo primijetiti neke pokušaje

Knjige koje se pamte ČASOPIS ZA RODITELJE

Karte

Aleksandra i Daniel Mizielinscy Pedeset dvije karte u ovoj knjizi pozivaju čitatelja na istraživačko putovanje svijetom. Svaka velika dvostruka stranica bogato je oslikana čudesnim činjenicama, zanimljivostima, divljim životinjama i biljkama te važnim osobama, a sve mogu poslužiti kao polazište za razgovor ili daljnje istraživanje. tvrdi uvez/112 str./199,00 kn

Kućica na stablu od 13 katova Andy Griffiths i Terry Denton

Fantastično zabavna Kućica na stablu od 13 katova ispričana je zahvaljujući spoju teksta i slikovitih ilustracija koje podsjećaju na stripove. S više od sedam milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta ovaj urnebesan serijal za mlade čitatelje do suza će nasmijati cijelu obitelj! meki uvez/246 str./79,00 kn

Gdje je jednorog? grupa autora

U slikovnici Gdje je jednorog? slijedite šareno društvo jednoroga dok u galopu obilaze svijet i otkrivaju nevjerojatna mjesta. Na maštovitim ilustracijama koje se protežu na dvije stranice pronađite svakog od sedam jednoroga te s njima istražite zanimljive situacije učeći pritom nove stvari. tvrdi uvez/48 str./79,00 kn

KONCEPT IZDAVAŠTVO

www.koncept-izdavastvo.hr

prepričavanja, koji su vođeni konverzacijom s odraslom osobom. Tako na pitanje: “Jesi li bio u šetnji?”, dijete može dati odgovor: “Da, vau-vau!”, time želeći prepričati kako je u šetnji vidjelo psa. Međutim, po definiciji, prepričavanje je ipak nešto složenija funkcija koja se javlja nešto kasnije, oko dvije i pol godine, a potrebno je da sadrži bar dva vremenski povezana događaja koje dijete samostalno producira riječima. U toj dobi djeca u svojoj naraciji slušatelju daju fragmente priče u obliku kratkih opisa događaja, koji nisu cjelovito povezani niti takav iskaz sadrži potrebnu pripovjednu strukturu. Od treće prema četvrtoj godini priča postaje cjelovitija, pa kažemo da dijete počinje pripovijedati na globalnoj razini. U toj dobi djeca počinju unositi i svoje emocije u pripovijedanje. Četverogodišnjaci naznačuju uvod i zaplet priče, šire svoj iskaz i zbog većeg iskustva sa svijetom bolje rasuđuju, ali njihovo je pripovijedanje još često vremenski nedovoljno organizirano. Oko pete godine vremenska se organizacija popravlja, a dijete raspletom završava priču, ali ne daje osobnu evaluaciju. Tek u šestoj godini i u periodu prije polaska u školu djetetova naracija sadrži sve strukturalne elemente pripovijedanja. Međutim, u ovoj dobi djetetovu percepciju događaja često vode njihove želje, a ne stvarnost, pa je i interpretacija događaja takva. Objektivnije i logičnije zaključivanje o događajima razvija se tek u školskoj dobi.

Kako roditelji oblikuju djetetovu sposobnost pripovijedanja? Što je dijete više izloženo tuđem modelu pripovijedanja i što je više pozitivno poticano u pokušajima samostalnog pripovijedanja, veća je mogućnost uspješnog razvoja sposobnosti pripovijedanja. Stoga možemo reći da roditeljevo pripovijedanje djetetu, odnosno njegovo modeliranje pripovijedanja i njegovo poticanje djetetova pripovijedanja u razvojnom periodu ima značajnu ulogu. Kako biste svojim pripovijedanjem potaknuli djetetovo i dali pozitivni model, osim što djetetu možete ispričati neki događaj koji ste vi doživjeli, uzmite vremena na kraju dana da se s djetetom reflektirate na zajedno proživljene događaje - prepričajte što ste to taj dan zajedno proživjeli i komentirajte kakav je to dojam na vas ostavilo. Također, uvijek prepričajte zajedno odgledane crtiće i predstave dječjeg kazališta. Pitanjima vodite djetetovu naraciju - zainteresirano ga ispitujte o njegovu danu i doživljajima iz vrtića. Djetetovo prepričavanje događaja možete voditi i nekim strukturiranim poticajem, poput fotografija koje ste snimili na zajedničkom izletu. Osim iznošenja vlastitih proživljenih događaja, pripovijedanje je dobro poticati i čitanjem i pričanjem priča, bajki i basni, ili pak pričanjem priča po nizu slika. Čitanjem priča djecu izlažemo velikom broju različito oblikovanih pripovjednih struktura, što uvelike utječe na njihovo kasnije oblikovanje priče. Također, čestim čitanjem raznolikih priča pozitivno potičemo djetetov cjelokupni jezično-govorni razvoj i spoznaju o svijetu, čime mu pružamo čvrstu osnovu za daljnji razvoj pripovjednih vještina i kvalitetni poticaj da postane uspješni pripovjedač.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZAŠTO SU VAŽNA PRAVILA?

Pišu: Gordana Glogovšek, odgojitelj i Mirjana Salopek, odgojitelj

bitelj je prvo mjesto gdje se uči društveno prihvatljivo ponašanje. Roditelji pomažu djeci u razvoju samostalnosti, potiču ih na promišljanje te su djeci primarni model. U međusobnom prihvaćanju i dobroj atmosferi postavljaju prve granice i pravila. Ukoliko niste sigurni kako uvesti pravila u djetetov život, slobodno upotrijebite neka od naših, vrtićkih, pravila. I ne zaboravite tijekom njihovog korištenja pravila komunicirati jasno i razumljivo, ostati blagi prema djetetu, ali i dosljedni. Želite li da vaše dijete pospremi za sobom igračke, mirno čeka u redu na blagajni u trgovini, opere ruke prije jela ili nakon toaleta, sve su to pravila koja će dijete usvojiti. Naravno, što ranije to bolje i lakše, a ukoliko ne znate kako, ključ je u ponavljanju i igri. Pravila koja namećemo djetetu trebaju biti prilagođena razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu roditelj treba prepoznati i razumjeti djetetove sposobnosti i u skladu s njima odrediti usvajanje pojedinih pravila. No, iako možda mislite da su djeca mala, za usvajanje pravila nikada nije rano, jedino se ona moraju prilagoditi djetetovoj dobi i nivou razumijevanja. Postoje mnogi načini kako dijete motivirati da poštuje pravila, jedan od najmoćnijih je nagrađivanje, osobito u obliku pohvala i privilegija. Dijete treba nagraditi kada ispoštuje dogovor, a dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru. Roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasna i dobro definirana pravila ponašanja, ali i objasniti zašto je važno držati se upravo njih i što se može dogoditi ukoliko ih ne poštujemo. Na taj će način dijete razumjeti i pozadinu onoga što radi, a ne samo odrađivati jer mora. Pravila u vrtiću provlače se kroz realizaciju raznovrsnih aktivnosti

koje imaju svoj cilj i zadaće. Ona nisu striktno definirana ali ih pronalazimo u svakodnevnim težnjama i nastojanjima da istaknemo poželjno i prihvatljivo ponašanje. Nastojimo djetetu ukazati važnost potreba druge djece, ukazati mu da prepozna što drugi želi, da malo pričeka, da odgodi svoju potrebu i uskladi se s drugim. Nebrojeno puta nastojimo iskomunicirati istu situaciju, pokušati se dogovoriti, uvidjeti da je nekome potrebna pomoć i pri tome mu pomoći. Ukazujemo djeci na emocije bližnjeg, da prepozna tu emociju, da bude empatičan. Veoma nam je važan razvoj socijalnih kompetencija, socijalne inteligencije, čiji razvoj kroz odrastanje doprinosi razvoju dobrih i kvalitetnih ljudi. Metode i načine kojima pristupamo djeci prilagođavamo njihovim shvaćanjima, odnosno razvojnim mogućnostima. Naša soba dnevnog boravka prilagođena je djeci mlađeg uzrasta , sastoji se od više osmišljenih centara u kojima se odvijaju razne aktivnosti, simboličke igre, kreirane

dječjom maštom i interesima. Mnogo toga je poznatog i povezuje nas sa domom. Sve centre obogaćujemo u suradnji sa roditeljima, koji su nezaobilazni partneri u svemu što radimo i planiramo. Na našim roditeljskim sastancima i individualnim razgovorima, kroz centar za roditelje upoznajemo ih sa zamislima i često pozivamo na suradnju. Tako smo i naš centar kuhinje zajedno opremili pravim porculanskim posuđem, tanjurićima i šalicama, zajedno smo dogovorili da taj pribor koristimo samo na stolu, kao što to radimo i kod kuće. Tako je nastalo pravilo da plastično koristimo samo dok vodimo lutke na izlet. Ponekad se dogodi da netko pokuša isto sa porculanskim, ali pritom se uvijek nađe netko tko prati i uočava te upozorava da je to pravo posuđe samo za stol. Djeci je likovni centar često mjesto boravka. Dostupne su im sve likovne tehnike, samostalno se koriste sredstvima. Nakon korištenja ljepila i flomastera uočili smo zajedno tragove, koje nismo mogli lako očistiti. U za-

ČASOPIS ZA RODITELJE

jedničkom razgovoru zaključili smo da je uvijek potrebno koristiti zaštitu za stol te smo ponovo u suradnji s roditeljima omogućili djeci manje podloške. Djeca ih redovno koriste i poštuju dogovoreno pravilo. Tako čuvamo čistoću stolova i njegujemo pravilan odnos prema stvarima. Centar čitanja male knjižnice prisutan je u vrtićkim skupinama. Trenutno u mjesecu knjige dodatno potičemo interes za knjigu, slikovnicu, čitanje, prepričavanje, dramatizaciju poznatih i novih bajki i priča. U partnerskoj suradnji s roditeljima dopunjujemo centar slikovnicama koje djeca najviše vole i koje im rado čitaju kod kuće. Potičemo djecu da ih čitaju i prepričaju svom prijatelju, a u tu se svrhu izradili smo kartonsku kutiju i ukrasili je potaknuti poznatom bajkom Ivica i Marica. U toj kućici, bez ograničenosti i smetnje, čak dvoje djece mogu čitati svoje slikovnice. Pravilo za ulaz u kućicu je stavljanje svog znaka, vrtićke oznake, na vid-

ljivo mjesto što ukazuje na trenutnu zauzetost. Ovo upućuje ostalu djecu na strpljenje, odnosno na čekanje ili naknadni dolazak u kućicu. Poticajna sredina, dječja mašta, razigranost, sloboda kretanja, kombiniranje materijala svakodnevno završavaju pravilom vraćanja svega na svoje mjesto, odnosno pospremanja. Taj isti prostor potreban je za neke druge namjene koje slijede, primjerice ručak i spavanje te ga kao i kod kuće pripremimo za to. Aktivnosti pospremanja također nastojimo učiniti zanimljivim, zabavnim i poučnim. Pronalazimo gdje stanuje kocka, autić, slagalica, pruga, sortiramo i sakupljamo predmete po boji, vrsti materijala, namjeni, jer cilj je svemu pronaći mjesto. Nezaobilazna su pravila kod svakodnevnih radnji koja pomažu djeci da sačuvaju svoje zdravlje i sigurnost. Boravak na zraku nezaobilazan je dio ritma dana u vrtiću. Prilikom spremanja boravimo u garderobi gdje svat-

ko zna koje su njegove stvari, gdje se odlažu i gdje ih može kasnije pronaći. Potiče se pravilan odnos i čuvanje odjeće i obuće te razvoj samostalnosti i pozitivne slike o sebi. Starija i spretnija djeca pomažu mlađima, jer ne izlazimo dok sva djeca ne budu spremna. Slijedi pravilno kretanje niz stepenice istom stranom (desnom) uz pridržavanje za rukohvate. Kako se pravilno peru ruke često ponavljamo od najranije dobi. Kod te radnje troje djece stane oko umivaonika te se ponekad i sami glasno prebrojavaju i pomiču dalje ili se promatraju u ogledalu dok se ne oslobodi mjesto. Pravila su tu da bi nas vodila kroz svakodnevne situacije sa što manje sukoba. Potiču nas da sve postižemo dogovorom i međusobnim uvažavanjem kako bi se bolje snašli u zajednici, ali i kako bi olakšali funkcioniranje skupine. Od najmlađe dobi, sve navedeno pomoći će djeci u razvoju i omogućiti da postanu zrele, sigurne, odgovorne i samopouzdane odrasle osobe.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZIMSKE IGRE NA OTVORENOM za razvoj motorike

dolaskom zime i hladnijih dana skloniji smo više vremena provoditi unutra. I iako nam je za hladnih dana u zatvorenom toplo i ugodno, ne smijemo zaboraviti na važnost boravka djece na svježem zraku i blagodati koje taj boravak donosi. Naravno, uz odgovarajuću zimsku odjeću! Aktivnosti na snijegu, poznate kao i zimske radosti, zaista uveseljavaju djecu svih uzrasta i čini se da im nikada ne bi dosadile. Pa opet, osim standardnog sanjkanja, grudanja i gradnje snjegovića, nije loše isprobati i ostale vesele zimske aktivnosti i njima dodatno uveseliti najmlađe. Osim što će ove igre djetetu donijeti veselje i zabavu, one su osmišljene kako bi poticale njegov motorički razvoj. Jer često, upravo s dolaskom hladnijih dana i boravkom u zatvorenome, djetetov motorički razvoj pada u drugi plan. Kako to ne bi bio i naš slučaj, donosimo ove zabavne zimske aktivnosti za male, ali i velike, jer vjerujemo da će odrasli u njima uživati jednako kao i njihova djeca!

Naopaki snjegović Gradnja snjegovića omiljena je snježna aktivnost velikih i malih. Ovaj put pokušajte izgraditi malo drugačijeg snjegovića - onoga koji stoji naglavačke! Napravite tri grude podjednake veličine i složite ih jednu na drugu, kao za običnog snjegovića. Ali ovaj put na najdonju grudu. Prvo stavite oči, iznad njih mrkvu, a potom iscrtajte naopaka usta. Između prve i druge grude zavežite šal, a na drugoj grudi postavite gumbiće. Sakupite četiri grane - dvije ubodite sa strane srednje grude kako bi izgledale kao ruke, a dvije ubo-

dite na vrh najgornje grude kako bi glumile podignute noge. Ova će aktivnost zasigurno donijeti mnogo smijeha djeci, a i prolaznicima!

Zimski sladoled Izradite snježni poligon! Na stazu postavite različite zadatke i zapreke.Izgradite kraći snježni tunel kroz koji se dijete treba provući, iscrtajte ravnu i cik-cak liniju u snijegu po kojoj treba hodati nogom pred nogu, napravite hrpice snijega koje treba preskakati i slično. Kako zadatak ne bi bio previše lagan, u jedan kornet stavite nekoliko kuglica snijega i napravite visoki zimski sladoled! Djetetov je zadatak s cijelim zimskim sladoledom stići do cilja.

Velika snježna kugla Zajedno s djecom krenite u izradu najveće snježne kugle ikada! Oblikujte grudu i gurajte ju po snijegu te pratite kako postaje sve veća i veća. Veliku kuglu gurajte zajedničkim snagama i učite djecu snazi zajedništva. Kada napravite ogromnu kuglu, dodatno ju snijegom učvrstite na mjestu i tako joj snijegom napravite

postolje. Tada donji dio i sredinu kugle izdubite toliko da dijete može stajati unutra. I dobili ste snježnu kuglu! Osim zabave u izradi, uživajte i u snimanju fotografija!

Slijedi moje tragove U dubokom, netaknutom snijegu stvarajte tragove. Krećite se koracima različite dužine, skačite sa skupljenim ili raširenim nogama, hodajte nogom ispred noge, hodajte u stranu, na prstima, petama i sl. Dijete potom treba hodati po vašim tragovima i imitirati vaš stil kretanja.

Zimski minigolf Trebat će vam standardna palica i loptica za minigolf. Od snijega možete napraviti različite zanimljive stazice, male uzbrdice i nizbrdice, tunele, prepreke i slično, a na kraju svake stazice jednostavno u snijegu napravite rupu. Potrebno je samo dobro utabati snijeg kako bi loptica po njemu glatko išla.

Snježni rudnik U balone za vodu stavite vodu koju ste obojili temperama i zamrznite ih. Maknite balone, a zamrznuto “drago

ČASOPIS ZA RODITELJE kamenje” ponesite u kantici sa sobom van. U duboki snijeg zakopajte “drago kamenje” i preko njega još stavite hrpu snijega. Djetetu dajte lopaticu i kanticu te ga uputite u snježni rudnik da iskopa drago kamenje. Kakva li će to avantura biti!

drveća i drugih zapreka sanjkanju. Potom izgradite i “utabajte” tri različite staze te ih označite bojama. Plava staza može biti spora i pravocrtna, žuta može biti dugačka i puna zavoja, a crvena kratka i strma. Uživajte u sanjkanju na različitim snježnim stazama!

Velika snježna torta

Bacanje gruda kroz obruč

Izgradite visoku snježnu tortu na tri kata. Prvo napravite tri grude različite veličine. Od najveće grude snijega oblikujte prvi kat tako da ju s gornje strane malo spljoštite kako bi izgledala kao prava torta. Na prvi kat torte stavite grudu srednje veličine, oblikujte ju te ponovite postupak s najmanjom grudom za završni kat. Potom snježnu tortu ukrasite mrkvama, sjemenkama i suhim voćem koje će poslužiti kao prava poslasticama životinjama koje u zimskim mjesecima na nju naiđu.

Obruč za hulahup postavite u snijeg, učvrstite ga i obrubite snijegom kako bi samostalno stajao. Kraj obruča s obje strane možete izgraditi dva snjegovića da izgleda kao da ga oni drže. Tada napravite puno gruda i gađajte kroz obruč.

Snježne staze U bocu natočite vodu, dodajte malo tempere te ju razmutite. Napravite tako za tri boje - crvenu, plavu i žutu. Pronađite mjesto na brijegu na kojem nema

Na ovaj ćete način pomoći djeci u razvoju koordinacije oko-ruka.

Ukrašavanje drveća snijegom Za ovu aktivnost je nužno obući tople i nepropusne rukavice. Na kore velikog i širokog drveća rukama nanosite snijeg. Pritišćite snijeg čvrsto uz koru i oblikujte snježne obrise. Tako linijama snijega možete iscrtati različite slike i stvarati prava snježna umjetnička djela!

Snjegovićev šešir Napravite niskog snjegovića. Na određenoj udaljenosti (ovisno o dobi i sposobnosti djeteta) postavite jedan štap koji će služiti kao linija iza koje se stoji. Dijete treba šešir bacati kao frizbi i na taj ga način staviti snjegoviću na glavu. Ovaj zadatak nije nimalo lak, tako da pomozite djetetu s usvajanjem tehnike bacanja i ohrabrujte njegove pokušaje!

Snježni labirint Kroz snijeg lopatom iscrtajte labirint, neka vam djeca sa svojim lopaticama u tome pomognu. Kroz labirint postavite češere, grane jele ili nekakve druge predmete i igračke. Na kraju labirinta možete postaviti i nekakvu nagradu za dijete poput naranče ili vruće čokolade. Na početku labirinta djetetu dajte košaricu i objasnite mu da ima sva zadatka - pronaći izlaz iz labirinta i skupiti sve predmete na koje putem naiđe. Starijoj djeci možete napraviti veći izazov - postavite različite predmete unutar labirinta, a zadajte im da skupljaju samo određene.

TRUDI MIRISNI BALZAMNI GEL

Trudi mirisni balzamni gel sadrži prirodne ekstrakte i eterična ulja niaulija, mente, smreke i kamilice, čijim se udisanjem učinkovito pročišćavaju dišni putevi, te na prirodan način olakšava disanje. Blagotvorno djeluje kod tegoba gornjih dišnih puteva, prehlade, gripe i začepljenog nosa. Koristi se inhalacijom iz vodene pare, direktnom inhalacijom ili utrljavanjem u prsa što se osobito preporučuje prije spavanja, jer smiruje i olakšava san.

TRUDI TEKUĆI PUDER

s rižinim škrobom

Izuzetno bogat puder u kremi,daje trenutno olakšanje iziritiranoj i mokroj dječjoj koži. Formula na bazi rižinog škroba i ulja babasu palme (Orbignya oleifera) štiti kožu ostavljajući je ugodno suhom i hidratiziranom. Može se koristiti svakodnevno,nije potrebno ispirati. Dermatloški ispitano na osjetljivoj koži. Ne sadrži boje, parabene ni mineralna ulja.

krema za lice i tijelo

Hidratantna krema za svakodnevnu njegu kože lica i tijela. Sadrži propolis i ekstrakt nevena koji imaju protuupalno i umirujuće djelovanje, ulje slatkog badema i shea maslac koji imaju filmogena svojstva te štite kožu od dehidracije.

Potražite u ljekarnama | info@salvushealth.com

TRU-ADV-COMPL-PAT5/01-RH/07_11_2019

TRUDI HIDRATANTNA KREMA S PROPOLISOM I NEVENOM, 100 ML

ČASOPIS ZA RODITELJE

TOP HRANA za zimske mjesece

Piše: Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn.

ijekom zime i zimskih mjeseci dostupno nam je manje hrane u svježem obliku i žarkim bojana. Vrtovi naših djedova i baka su u mirovanju, a tržnice nam nude jednolične zimske namirnice, a svi mi želimo svojim obiteljima, ponajviše djeci, ponuditi kvalitetnu i zdravu hranu bogatu svim nutrijentima potrebnima za pravilan rast i razvoj. Tijekom zimskih mjeseci naše je tijelo podložnije raznim virusima i bakterijama. Više se vremena provodi u zatvorenim i grijanim prostorima, osobito kod djece koja cijeli dan borave u vrtićkom kolektivu izložena virusima i bakterijama ostalih članova kolektiva. Svakako je preporuka struke raditi na pojačavanju imuniteta i provoditi što više vremena na svježem zraku u šetnji prirodom i igri. Kako biste tijekom zimskih mjeseci konzumirali što ukusnije, kvalitetnije i raznolikije obroke donosimo vam nekoliko namirnica koje savjetujemo da svakako uvrstite u svoju i djetetovu prehranu.

Zimsko obilje zdravlja Na prvo mjesto stavljamo citruse čije vrijeme

sada dolazi. Ukusni i prepuni vitaminom C za kojeg se smatra da je vodeći vitamin u službi imuniteta, ovi veseli plodovi neka se svakodnevno nađu na vašem stolu. Pored vitamina C, citrusi obiluju vitaminom A i vitaminama B skupine, mnogobrojnim antioksidansima te mineralima, kao i dijetalnim vlaknima koja povoljno djeluju na probavu. Možete ih konzumirati u svježem

obliku kao užinu, prirodnom soku uz doručak i kao dodatak uz pahuljice ili kaše. Na koji god način uvrstite citruse u svakodnevnu prehranu biti će to odličan odabir i prava mala vitaminsko nutritivna bomba. Zeleno lisnato povrće, kao primjerice poriluk, kelj, špinat, blitva, radić i matovilac, obiluje vitaminima, mineralima kao i prehrambenim vlaknima. Sadrži mnogobrojne antioksidativne tvari koje čuvaju naše tijelo od bolesti, štetnih utjecaja iz okoline, te štite naše stanice od oksidativnog stresa. U najvećoj mjeri sadrže klorofil, zeleni pigment koji povoljno djeluje na imunitet, probavu i štiti organizam od štetnih tvari. Zeleno lisnato povrće je bogato vitaminima B skupine, mineralima kalijem, kalcijem, fosforom, dijetalnim vlaknima, te flavonoidima. Možete ga servirati svje-

ČASOPIS ZA RODITELJE

že u raznim salatama, smoothijima i sokovima, ali i kuhano ili pirjano u toplim varivima koja će biti odličan izbor u hladne zimske mjesece. Bundeve su prava zimska hrana. U današnje vrijeme, dostupno je jako puno vrsta i oblika. Ispecite bundevu na malo maslaca u pećnici, dodajte malo soli i muškatnog oraščića i vaše dijete će uživati u slatkom međuobroku ili večeri. Bundeve obiluju vitaminom A i karotenoidima, izvrsnim podizačima imuniteta koji nam je jako važan u nadolazeće zimske dane. Obiluju vitaminima B skupine, vitaminom C i E, mineralima i željezom. Također su bogate kalijem, kalcijem i fosforom. Uz tostirane bučine sjemenke i kvalitetno bučino ulje iskoristite sve njezine blagodati i uživajte u ovoj odličnoj namirnici. Korjenasto povrće, u koje nam spada mrkva, celer, peršin i cikla, ima malu kalorijsku, a veliku nutritivnu vrijednost. Obiluju vitaminima i to ponajviše vitaminima B kompleksa, mineralima, prehrambenim vlaknima, antioksidansima. Ne sadrže puno masnoća, ali sadrže kvalitetne ugljikohidrate. Uvelike pomažu zdravlju, posebice imunitetu, poboljšavaju metabolizam, povoljno djeluju na

probavu i djeluju protuupalno. U svježem obliku iskoristite ove plodove za jutarnji sok ili smoothie. Pomiješajte mrkvu, ciklu i jabuku, dodajte malo meda i ponudite vašim najmlađima veseli sok prepun vitamina, minerala i kvalitetnih sastojaka. Nema kuhinje na čijim se stolovima tijekom sljedećih nekoliko mjeseci neće naći kupus na razne načine. Bilo mladi na salatu u kombinaciji s ribanom mrkvom, bilo na varivo ili samo dinstano kao prilog ili ukiseljen u sarmi. Kako god ga konzumirali, kupus je namirnica koja bi se svakodnevno trebala konzumirati u zimskim mjesecima. Obiluje vitaminom C, po istraživanjima na 100 g sadrži 42 g ovog važnog vitamina. Sadrži vitamine B skupine, vitamin A, te mnoge minerale. Uvrstite ovu kvalitetnu i ukusnu namirnicu u prehranu vaših mališana od samih početaka dohrane kako bi u što većoj mjeri iskoristili njegove blagodati. Šipak je sve više zastupljen u našoj svakodnevnoj prehrani. Osim izgledom, šipak obara okusom i sastavom. Djeca ga rado jedu zbog svog slatko kiselog okusa, a sjemenke su zanimljive kao mali crveni bombončići. Kombinacije su mnogobrojne: samo-

stalno, u voćnoj salati, smoothiju, jogurtu, grizu ili zobenoj kaši. Vitamin C, folna kiselina, vitamin A, mineral kalij, mnogi polifenoli u službi antioksidansa, nizak glikemijski indeks, mala kalorijska vrijednost, ljekovito djelovanje, sve su to razlozi da ukoliko još niste obavezno uvrstite ovaj nutritivno kvalitetan plod u svoju prehranu. Pokušajte birati nutritivno kvalitetnu hranu, punu vitamina i minerala kao potporu imunitetu. Kvalitetne ugljikohidrate za dobar rad probavnog sustava i energiju, kvalitetne nerafinirane masnoće za dobar rad mozga i krvožilnog sustava i proteine za rast i razvoj tkiva, mišića i cjelokupnog organizma. Izbjegavajte industrijski prerađenu hranu prepunu aditiva, konzervansa i dodanih šećera. To nije hrana koja će povoljno djelovati na naše tijelo, a dugoročno konzumacija ovakve hrane može dovesti do raznih intolerancija, alergija i smetnji za organizam. Umjesto slatkiša, ponudite djeci plodove sušenog voća i orašaste plodove. Iskoristite blagodati oraha, badema i lješnjaka. Krećite se i šetajte svakodnevno sa svojim najmlađima povoljno će djelovati na imunitet i raspoloženje, a potaknut ćete krvotok i probavu.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Dvostruka zaš tita za vaš e najmlađe.

Paket imunitet

ZA PET

Kada birate vitamine za vašu djecu, izaberite Salvit! SAMO U SAMO U LJEKARNAMA, info@salvushealth.com

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života. 17

SAL-ADV-BG-PAT1/15-RH/18_09_2019

*Cink doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

ČASOPIS ZA RODITELJE

VAŽNOST VITAMINA I MINERALA U DJEČJOJ DOBI Piše: prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog

Vitamini i minerali omogućavaju tijekom života odvijanje brojnih enzimskih i metaboličkih funkcija u tijelu te su preduvjet zdravlja svakog pojedinca. Neophodni su za život, ali u vrlo malim količinama, zato se još nazivaju i mikronutrijenti. Nisu izvor energije kao glavne hranjive tvari, ali su pokretač mnogih životnih biokemijskih procesa.

ko pogledamo samu riječ VITAMIN koja je tvorevina dviju riječi, prve „vita“ koja latinski znači život i pojma „amin“, već u imenu metaforički je pokazano kako se radi o „aminima života“. U velikoj većini organizam ih ne može sam stvoriti (osim male količine vitamina D i K), već se moraju unijeti izvana, hranom. Kako bi njihova količina bila zadovoljavajuća, najvažnije je pravilno se hraniti, tj. voditi se principom što raznovrsnije prehrane. Takvom prehranom organizam stvara i zalihe koje će poslužiti u slučaju privremene neadekvatne prehrane ili nekih kroničnih bolesti. Budući da su potrebe za njima male, nedostatak pojedinih vitamina s posljedicama na zdravlje najčešće se vidi tek kod dugotrajne selektivne prehrane u kojoj se kroz više mjeseci ne unose namirnice koje su ključni izvor pojedinih vitamina i/ ili minerala ili prekomjerno unose neke koje smanjuju njihovu apsor-

pciju. Drugi razlog nedostatka pojedinih vitamina ili minerala mogu biti pojedine bolesti, operacije ili lijekovi koji utječu na njihovu lošu apsorpciju. Naravno, ovakva stanja mogu se kompenzirati suplementima, ali je prvi preduvjet da je osoba tj. roditelj, ako se radi o djetetu, svjestan mogućih nedostataka. U sljedećem tekstu proći ćemo kroz najčešće probleme u djetinjstvu vezane za vitamine i minerale. U najranijoj tj. dojenačkoj dobi kada je dijete pretežno na mliječnoj hrani, mogući deficiti najčešće su vezani za vitamine K, D i željezo. Kasnije u djetinjstvu manjci vitamina i minerala najčešće su posljedica značajnih selektivnosti u jelovniku ili kroničnih bolesti. Od vitamina tada najčešće viđamo manjak vitamina D, kod veganske prehrane i loše planirane vegetarijanske prehrane vitamina B kompleksa, a od minerala najviše željeza te kalcija.

Novorođenčad se rađa s niskom koncentracijom vitamina K koji ne prolazi kroz posteljicu, a važan je preduvjet za normalno stvaranje faktora zgrušavanja krvi. Stoga su tek rođena djeca u riziku za iznenadna krvarenja, tj. takozvanu hemoragičnu bolest novorođenčeta. Naročito su rizična ranije rođena djeca, djeca male porođajne težine, neurorizični, oni s produljenom žuticom te djeca majki koja uzimaju antiepileptike ili lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi. Ako se krvarenja dogode, najosjetljiviji su mozak, koža i probavni trakt što može biti i životno opasno za dijete ili dovesti do trajnih neuroloških posljedica. To je razlog zbog čega su pedijatrijska društva izdala smjernice za obaveznu nadoknadu vitamina K odmah po porodu. On se može dati u vidu injekcije ili na usta i potrebno ga je dati odmah jer je rizik najveći u prvim danima. Također se zna da

ČASOPIS ZA RODITELJE

u prvim mjesecima života kod djece koja su samo na prehrani majčinim mlijekom i dalje nije optimalna koncentracija vitamina K jer ga majčino mlijeko ima premalo, a bakterijska flora crijeva djeteta koja sudjeluje u njegovoj produkciji još nije dovoljno zrela. Statistike su pokazale da u tim prvim mjesecima postoje kasne forme hemoragijske bolesti koje se javljaju u 4 do 7 slučajeva na 100.000 djece, koja su ili na prirodnoj prehrani ili imaju neku od kroničnih bolesti koje ometaju apsorpciju vitamina K. Stoga je preporuka i za zdravu dojenu djecu da se nadoknađuje vitamin K do 3. mjeseca života. Tu preporuku donijela je „Stručna komisija za zdravstvenu zaštitu žena, djece i mladeži“, 2014. godine za RH, a na temelju preporuke stručnih društava u Hrvatskoj i svijetu. Budući da su sva adaptirana mlijeka obogaćena vitaminom K, djeca koja uzimaju samo adaptirano mlijeko ili kombinaciju majčinog mlijeka s barem 300 ml adaptiranog ne trebaju suplementaciju. Kasnije u djetinjstvu manjak vitamina K, kojeg obilno sadrži zeleno lisnato povrće i pomaže naša crijevna flora, rijetko viđamo, no najčešće je to u bolestima koje utječu na apsorpciju vitamina topivih u mastima (uz K su to A, D, E) poput bolesti koje zahvaćaju izlučivanje žuči, značajni malapsorpcijski sindromi, kada se onda prema preporuci pedijatra koji liječi dijete zbog osnovne bolesti vrši kontinuirana suplementacija vitamina topivih u mastima. Prekomjerno, nekritično unošenje vitamina topivih u mastima može dovesti do nakupljanja ovih vitamina u organizmu što također može imati negativne posljedice na zdravlje, stoga se mora uvijek voditi računa da se daju profilaktičke doze, a terapijske samo u slučaju realnog manjka, a pod kontrolom liječnika. U slučaju veganske prehrane kada se ne unosi ništa od hrane životinjskog porijekla, vitamin A dobije se iz karotenoida u žutom i narančastom voću i povrću, te su u tim slučajevima poželjna barem 2-3 serviranja ovog voća i povraća u danu. Osnovna uloga vitamina D je usmjerena na zdravlje kostiju. Osim toga njegova uloga danas se pojačano istražuje i u alergijskim bolestima, prevenciji infekcija, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tip 1, gdje se vide određeni benefiti, ali još nedovoljno jasni za službene preporuke u tom pogledu. Kako bi se kalcij što bolje ugradio u kosti i spriječila moguća slabija gustoća kostiju te rahitis u ranoj dobi, pokazalo se da je vitamin D poželjno dodavati tijekom cijele prve godine života. Nerijetko roditelji misle da tijekom sunčanih dana to nije nužno jer će se dovoljno sintetizirati vitamina D, međutim dio kože koji je izložen sunčevoj svjetlosti je mali, a uz to u ljetnim mjesecima dojenče nije dobro duže izlagati izravno

SVAKOG DANA ZA IMUNITET MALIŠANA!

� www.dm.hr � www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

ČASOPIS ZA RODITELJE

suncu. Prema preporukama stručnih društava u Europi, Americi i kod nas, profilaktička doza vitamina D3 u dojenčadi s kojom se izbjegavaju svi rizici za manjak i njegove posljedice je 400 IU/dan, može biti i veća, ali ne smije prelaziti 1000 IU/dan, što je gornja granica sigurne doze za dojenče bez rizika za suvišak. Danas postoje pripravci koji sadrže zajedno kombinaciju K1 i D3 vitamina u adekvatnim dozama za dob do 3mj., a kasnije se daje samo D3 vitamin. Uvijek je važno pročitati kako je pripravak pripremljen, budući u istoj količini, primjerice kapi, može biti različita količina vitamina D, ovisno o proizvođaču. Kako bi i kasnije organizam imao dovoljno vitamina D, zdravu djecu treba poticati da jedu hranu koja ga sadrži dosta – ribu, jaja, kao i namirnice koje su njima dodatno obogaćene (npr. mliječni proizvodi, neke žitarice, sokovi). Veći rizik za manjak D vitamina imaju djeca tamne boje kože, preuhranjeni, kao i oni koji vrlo malo vremena provode vani. Kod djece koja boluju od bolesti za koje se zna da mogu dovesti do manjka vitamina D (novootkrivena celijakija, smetnje protoka žuči, djeca koja se slabo kreću..) dobro je povremeno prekontrolirati

njegovu razinu kako bi se vrijednost optimizirala. Manjak vitamina topivih u vodi, a to su C i vitamini B skupine, vrlo rijetko nastaju u dječjoj dobi, budući da su ti vitamini vrlo široko zastupljeni u mnogim namirnicama. Vitamin C nalazi se dominantno u citrusima, paprici, zelenom lisnatom povrću, no sadrži ga i drugo voće i povrće. Međutim, dulja termička obrada ili kuhanje u puno vode, te namakanje u vodi, smanjuje njegovu razinu u namirnicama. Jako selektivni jelovnici bez voća i povrća kroz više mjeseci ili bolesti poput anoreksije i bulimije mogu dovesti do značajnog manjka ovog vitamina, što se manifestira kroničnim umorom, nekada bolovima u zglobovima, a u težim oblicima pojavom modrica, krvarenja desni, sklonosti infekcijama ili sekundarno anemijom (C vitamin pospješuje apsorpciju željeza). Suplementacija ovog vitamina korisna je uz terapiju anemije, a također kod djece koja jedu vrlo ograničene količine voća i povrća kroz dulje razdoblje. Deficit vitamina B skupine rijetko nastaje, jer su ovi vitamin sastavni dio različitih namirnica biljnog i životinjskog porijekla. Vitaminom B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin) se uz

to obogaćuju bijelo brašno, riža te neke druge žitarice, tjestenina i još neki proizvodi. B2 daje i lijepu žutu boju, pa se ponekad u tu svrhu koristi i kao prirodni aditiv hrani. To je također razlog zašto skoro pa i ne viđamo manjak tih vitamina. Dalje, B5 (pantotenska kiselina) je isto tako sadržan u mnogobrojnim namirnicama i životinjskog i biljnog porijekla. Za B6 (piridoksin) je to također slučaj, a njime se često obogaćuju žitarice (pahuljice, muesli) te neka pića tako da je manjak isto rijedak. Međutim od skupine B vitamina, značajan manjak vitamina B12 vidimo u veganske prehrane, a rizična su i dojenčad majki veganki. Prema dostupnim istraživanjima oko 33% djece i adolescenata vegana i čak 45% dojenčadi veganskih majki ima deficit tog vitamina. Naime, prirodni izvor tog vitamina su uglavnom meso, jaja, riba, školjkaši. Danas na tržištu postoje tim vitaminom obogaćene neke žitarice, kvasac i razni napitci. Taj vitamin važan je za neurološki i intelektualni razvoj djeteta. Njegov nedostatak uzrokuje megaloblastičnu anemiju te sporiji neurološki razvoj. Ako ga procjenjujemo, treba ga odrediti u krvi zajedno s homocistenom i metilmalonskom

ČASOPIS ZA RODITELJE

kiselinom, čije poraste vidimo već pri graničnom nedostatku B12. Preporuka hrvatskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva je da se dojenoj djeci, ako je majka na veganskoj prehrani, suplementira vitamin B12 radi prevencije manjka. Starijoj djeci koja jedu vegansku hranu bitno je nadzirati količinu ovog vitamina. Uz to se preporučuje 3 puta na dan unositi namirnice obogaćene tim vitaminom da se osigura 5 do 10 μg vitamina B12 dnevno ili ga dodatno suplementirati. Manjak B9 (folne kiseline) nekada se viđao u dojenčadi koja su hranjena kozjim mlijekom kao osnovnim mlijekom jer ga ono ne sadrži, no danas u eri dojenja i adaptiranih mliječnih pripravaka to srećom više nije slučaj. Dobar izvor tog vitamina su mahunarke, špinat, jaja. Manjak uzrokuje megaloblastičnu anemiju, umor, upale desni i sl. Najčešći nedostatak minerala koji viđamo u djece je manjak željeza. Važno je napomenuti da manjak željeza koji rezultira značajnom anemijom u ranoj dobi (od fetalnog doba do 2 godine života) može imati dalekosežne posljedice jer je željezo važan čimbenik razvoja neurološkog i imunološkog sustava. Željezo sudjeluje u metaboličkim procesima proizvodnje energije, u procesima mijelinizacije neurona te je kofaktor nekih enzima u sintezi neurotransmitera. Već nedostatak željeza u trudnice reflektira se na zalihu s kojom se dijete rađa. Manjku su u dojenačkoj dobi naročito sklona djeca anemičnih majki, prerano rođeni, djeca niske porođajne mase, blizanci. U tim slučajevima sugerira se preventivno davanje malih doza željeza kako bi se spriječila značajna anemija. Kasnije manjak željeza obično nastaje zbog nepravilne prehrane, tj. prekasnog i presporog uvođenja dohrane tj. malog unosa mesa,

naročito ako se radi o djeci koja su do tada isključivo dojena. Također se vidjelo da djeca koja dobivaju neadaptirano kravlje mlijeko kao osnovno mlijeko u periodu između 6mj., a prije kraja prve godine života imaju češće anemiju stoga se to ne preporuča. Obično se rutinski u drugoj polovici prve godine radi barem jedna provjera krvne slike kako bi se na vrijeme reagiralo. Kasnije iza prve

godine života uzroci manjka željeza mogu biti prekomjerno uzimanje mlijeka i čaja koji ruše apsorpciju željeza, a s druge strane premalo hrane životinjskog porijekla. Također vegetarijanska i veganska prehrana mogu rezultirati manjkom željeza. Naime, željezo biljnog porijekla slabije se resorbira, od onog iz životinjskih izvora. Stoga se provjere krvne slike svakako trebaju raditi u slučaju selektivne prehrane u djece. Prvi stadij u razvoju anemije kada je premali unos je pražnjenje rezervi željeza, a ide brže ako su zalihe male. Kada se iscrpe spremišta nastupa prava anemija. Anemična djeca sklonija su infekcijama, umornija su, a ako anemija dulje traje može dovesti i do

slabijeg kognitivnog funkcioniranja od onog zadanog genetskim potencijalom. Drugi značajni nedostatak minerala koji viđamo kod djece vezan je za kalcij. Nedovoljnog unosa kalcija roditelji ponekad nisu niti svjesni jer se teško objektivizira tj. ne može se procijeniti mjerenjem njegove razine u krvi. Naime, organizam se kod nedostatka kalcija trudi održati prije svega krvnu hemostazu, dok štedi na ugradnji u kosti. Djetinjstvo je upravo razdoblje brzog rasta i izgradnje stabilnih kostiju za šta je osnova kalcij. Većinu dnevnog unosa kalcija djeca dobivaju iz mlijeka i mliječnih proizvoda koje je bolje bioraspoloživosti za njegovu apsorpciju od hrane biljnog porijekla koja ga ima puno, ali paralelno sadržava fitate i oksalate koji ga vežu i smanjuju njegovu resorpciju. Osnova prehrane dojenčeta upravo je mlijeko, a razlog zašto ga ni kasnije ne smijemo zaboraviti je upravo kalcij, mada je iza dojenačke dobi za to dovoljno 2-3 dcl dnevno (mlijeka ili mliječnih proizvoda). Stoga je „čaša mlijeka na dan“ za dječju dob zaista poruka koja osigurava bazu kalcija. Danas kada su češće alergije na kravlje mlijeko rane dobi, ali i neki drugi ponekad i osobnim izborom uvjetovani razlozi izbjegavanja kravljeg mlijeka, bitno je znati da djetetu treba adekvatna zamjena za mlijeko upravo radi kalcija ili njegova suplementacija shodno potrebama za dob. Danas se neke žitarice koje se koriste za doručak, te napitci dodatno obogaćuju kalcijem što je isto dobra pomoć u prehrani. Na kraju možemo zaključiti kako je raznolika prehrana sa zastupljenim što većim brojem namirnica iz svih skupina najsigurniji put za normalnu vitaminsku i mineralnu zalihu, dok u slučajevima izbirljivosti ili posebnosti u jelovniku treba pratiti iste i suplementirati ih prema potrebi.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZDRAV DUH BOŽIĆA Piše: Zrinka Hržić, odgojiteljica, teologinja, Montessori odgojiteljica, odgojiteljica u vjeri prema Montessori načelima; DV Sunce, Zagreb

Svaki blagdan koji dolazi na vrata našeg doma, pokušava nam uvijek nešto novo otkriti, približiti, osvijetliti i uljepšati. Blagdani i slavlja dio su kulture svih naroda na svijetu. Slavlja su dio čovjekovog života od rođenja i egzistencije kroz cijeli život. U slavlju sudjeluju svi, i djeca i odrasli i stariji. Možemo reći da razlog za slavlje imaju i bolesni i tužni i osamljeni i bogati i siromašni. Pitamo se zašto ljudi uopće slave blagdane?

ored zadovoljavanja osnovnih bioloških potreba, svaki čovjek, a osobito dijete, ima potrebu zadovoljiti svoje potrebe za sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem. Upravo su ove potrebe izvorište i za slavlje Božića. Božić je, etimološki gledano, riječ koja označava malog Boga. Vjerski gledano, na Božić se rađa Bog u osobi Isusa Krista, Boga i čovjeka. Za mnoge Božić su božićne pjesme i ugođaj, prštavost svjetlucavih ukrasa na trgovinama, kućama i stanovima, okićeni borovi i radost djece. Slama i miris blagdanskih jela i kolača te neka čudesna radost na licima ljudi. Božić označavaju puni blagdanski stolovi, ali i srca puna ljubavi i veselja. Međutim, je li tome zaista tako? Kako se dijete osjeća u atmosferi Božića? Gdje je ono u svemu ovome? Razumije li dijete što se tih dana događa ili je sve ushićenje vezano uz dar koji ga očekuje na božićno jutro ispod jelke? Božić obiluje ritualima, osobito u pripremama za sȃm blagdan. Božić je prepun simbolima koji u sebi nose i smisao i emocije. Smisao i emocionalno značenje simbola pšenice, svijeća, adventskog vijenca, bora, ukrasa, poklona, djetetu predstavljaju dio blagdanskog ozračja. A blagdansko ozračje zadovoljava dječju potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Ovu potrebu dijete želi zadovoljiti tražeći svoje mjesto u obitelji, u skupini druge djece ili u široj obitelji, pa čak i u široj društvenoj sredini kao što je kultura, nacija, domovina. To su djetetovi počeci traženja bazične pripadnosti koju možemo zvati i „korijenima“ (Gabeli-

ca-Šupljika, Milanović, 1995.) Rituali sadnje pšenice ili izrade adventskog vjenčića s četiri svijeće, već su uvodi u ono nešto veliko što očekujemo. Ovo iščekivanje daje posebnu notu tom blagdanskom vremenu. Iščekivanje kod djeteta budi duboki osjećaj radosti koja će kulminirati na sam blagdan Božića. Zajedničko pečenje kolačića, izrađivanje čestitki, biranje ukrasa za bor, izrade jaslica, kod djeteta bude radost i iskrene osjećaje zadovoljstva. Ono se osjeća ponosno zbog vlastitog sudjelovanja, a samim time raste i njegovo samopoštovanje. Ugodne blagdanske osjećaje dijete će protumačiti kroz pozitivne misli, primjerice: dobar sam, uspješan sam, vole me i prihvaćaju kakav jesam. Kad dijete vidi da i roditelji pokazuju svoje osjećaje radosti,

grleći ga i ljubeći, tada osjeća jedinstvo i shvaća kako su svi jedni drugima dar. Manje je važno da dijete na poklon dobije ono što traži, osobito ako su to predmeti i darovi. Djetetu valja dopustiti da zahtijeva ono što treba i da spozna pravo na zahtjev. Tako će znati da je voljeno, a u razumnom odbijanju ili uskraćivanju spoznati će autoritet i ograničenje koje je potrebno da bi se osjećalo sigurnim (Gabelica-Šupljika, Milanović, 1995.) Na sam blagdan Božića valja djetetu omogućiti sretne trenutke obiteljskih okupljanja, što će u njemu probuditi radost i zadovoljiti potrebu za sigurnošću jer je dio zajedništva jedne obitelji, kakva je bila i nazaretska obitelj koja dobiva dijete Isusa. Biti će to tako dani međusobne bliskosti i osje-

ČASOPIS ZA RODITELJE ćaja topline obiteljskog doma, koju će dijete pamtiti cijeli život i prenositi dalje na svoju obitelj jednoga dana.. U odnosu svjetla i tame, božićnih svijeća i svjećica nalazimo simboliku pobjede dobra nad zlim. Ovo je izvrsna prilika da objasnimo i dočaramo djetetu kako dobro pobjeđuje zlo, kao što svjetlo pobjeđuje tamu. Jednaku temu borbe dobra nad zlom prepričavaju i mnoge bajke. No Božić nije bajka, Božić je povijesni događaj koji upućuje na stvarnost, koja iz godine u godinu potvrđuje istu ljubav, iste osjećaje, iste uspomene, što obične bajke kroz život i odrastanje ne mogu postići. U hrvatskom je narodu običaj sadnje božićne pšenice oko koje vežemo vezicu hrvatskih boja. Zrno pšenice upućuje na tajnu života koje to sjeme u sebi nosi. Iako je zrno malo i nemoćno, ono su sebi krije sve osobine jedinstvenog i posebnog života, ono u sebi krije tajnu života, koji je dar. Upravo je i dijete takvo, ono je dar svojim roditeljima kao i što su oni dar njemu. Da bi dijete odraslo i razvilo sve što u sebi nosi, treba ljubav i brigu svojih roditelja, svojih bližnjih, koji će ga voljeti, dati mu snage da raste i napreduje, čuvati ga i štititi“ (Gabelica-Šupljika, Milanović, 1995.) Na kraju možemo zaključiti kako nas blagdan Božića upućuje na to da smo dar jedni drugima. Dar upućuje na darivanje djelića sebe, na dijeljenje osjećaja, na iskrenost, blizinu, toplinu, prisustvo. Božićno otajstvo ispunit će se u nama kada u sebi oblikujemo „malog Boga“ – Božića i kada ga podijelimo s nama dragim osobama. Djetinjstvo koje je obilježeno božićnim ritualima i simbolima jest kvalitetno i bogato djetinjstvo. Dijete koje duboko doživi pozitivne emocije veznima za obitelj i obiteljska slavlja imat će razloga nastaviti sa tradicijom i isto prenijeti na svoju obitelj. Radost slavlja nije rezerviran samo za dan Božić, jer ako cijele godine živimo tako, svaki nam dan može biti Božić. LITERATURA 1. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994.

NAJLJEPŠE BOŽIĆNE PJESME koje biste mogli pjevati s vašim mališanima. Njihovo znanje će oplemeniti opću kulturu Vašeg djeteta i stvoriti posebno ozračje u Vašem domu uoči Božića!

Tiha noć Tiha noć, sveta noć! Ponoć je, spava sve, samo Marija s Josipom bdi, divno Djetešce pred njima spi, rajski resi ga mir, rajski resi ga mir. Tiha noć, sveta noć! Pjesmica anđelska miljem otajnim napunja zrak, bajna svjetlost rasvjetljuje mrak, kraj pretvara u raj, kraj pretvara u raj! Tiha noć, sveta noć! Pastiri, amo svi pjevat Isusu anđela poj, s Majkom poklon prikazat mu svoj, srce dat mu na dar, srce dat mu na dar.

Narodi nam se kralj nebeski Narodi nam se kralj nebeski Od Marije, čiste Djevice. Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo. Po njemu slijedi sveti Stjepan Prvi mučenik Gospoda Boga. Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo. Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje Na tom mladom ljetu svega obilja Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo.

U to vrijeme godišta U to vrijeme godišta mir se svijetu navješta porođenjem Djetešca kom je Majka Djevica Anđeli se javili rajsku pjesmu slagali Slava Bogu pjevali a mir ljud’ma prosili Djeva Sina rodila đavlu silu slomila svijetu Spasa podala nama majka postala A mi Krista hvalimo sa anđelima pjevamo radi žrtve njegove što je za nas započe

2. M. Gabelica-Šupljika, M. Milanović, Blagdani djetinjstva, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

SSRETAN RE TAN BOŽIĆ! BOŽ B OŽIĆ!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Priprema kolača i raznovrsnih slastica zasigurno je naslađa božićna aktivnost. Uključite djecu u pripremanje bogatog božićnog stola uz slatke recepte koje vam donosimo.

DJEČJI BOŽIĆNI KEKSIĆI Jednostavno, brzo i prikladno za pripremu s djecom Sastojci: 1 kg glatkog brašna 30 dkg maslaca 30 dkg šećera 10 dkg kokosovog brašna 5 jaja 1 prašak za pecivo

Priprema: 1. U posudi izmutite jaja, te im dodajte ostale sastojke (šećer, brašno, omekšali maslac, kokosovo brašno i prašak za pecivo). Od svih sastojaka zamijesite tijesto. Dozvolite djeci da svojim malim ručicama mijese tijesto. 3. Na kalup u kojemu ćete peći kekse postavite papir za pečenje. 4. Zagrijte pećnicu na 180°C. 5. Kekse pecite desetak minuta. Kada porumene, keksići su gotovi.

ZDRAVE JAFFA KUGLICE Jednostavno, brzo i prikladno za pripremu s djecom Sastojci 300 g integralnih keksa 150 ml soka od naranče 2 žlice kakao praha 1 vanilin šećer 2 velike žlice pekmeza od marelice 100g tamne čokolade naribana korica naranče 2 velike žlice meda

Priprema Sameljite kekse, prelijte ih sokom i izmješajte. Smjesi dodajte ostale sastojke i na kraju umiješajte koricu naranče. Rukama sjedinite smjesu i stavite u frižider na 30 minuta. Nakon što se smjesa ohladila, zajedno s djecom, rukama oblikujte kuglice ili druge oblike.

DJEČJA MAĐARICA KOJA SE NE PEČE Sastojci Za podlogu 80 dkg keksa 1 l vode 200 gr maslaca 30 dkg čokolade za kuhanje 4 žlice šećera Za glazuru 1/2 l vrhnja za šlag

Jednostavno, brzo i prikladno za pripremu s djecom

25 dkg čokolade za kuhanje Priprema Za podlogu u 1l vruće vode zakuhati vodu, šećer, čokoladu i maslac. U vruće dodati komadiće keksa. Izliti u kalup i poravnati. Za glazuru zagrijati vrhnje za kuhanje i u njemu otopiti čokoladu. Toplo preliti po podlozi i dobro ohladiti.

ČASOPIS ZA RODITELJE odslatkogasladje.net

Plazma cheesecake s borovnicom VRIJEME PRIPREME: 1 sat i 20 min. + 5 sati za hlađenje TEŽINA:

SASTOJCI:

PRIPRAVA:

PODLOGA • 200 g Plazme Mljevene • 120 g maslaca • 4 žlice mlijeka

PODLOGA Umiješati keks, otopljeni maslac i mlijeko. Podlogu kalupa promjera 20 cm namazati maslacem, a rub obložiti acetatnom folijom. Smjesu utisnuti u kalup. Spremiti u hladnjak dok se priprema krema.

1. KREMA • 250 g sira mascarponea • 1 dl vrhnja za šlag • 200 g borovnica (mogu smrznute) • 1/2 dl vode • 50 g šećera u prahu • 3 listića želatine

1. KREMA Listiće želatine preliti vodom (oko 1 dl). Sir i vrhnje za šlag umutiti mikserom. Borovnice, vodu i šećer kuhati nekoliko minuta, usitniti u blenderu i procijediti. Dodati ocijeđenu želatinu i grijati dok se ne otopi. Smjesu dodati siru i umutiti mikserom. Preliti preko podloge i ostaviti u zamrzivaču 30 - 40 minuta. (Krema je sad tekuća, hlađenjem dobiva na čvrstini.)

2. KREMA • 250 g sira mascarponea • 1 dl vrhnja za šlag • 100 g bijele čokolade • 2 listića želatine • 1 dl vrhnja za kuhanje

2. KREMA Želatinu preliti vodom (oko 1 dl). Sir i vrhnje za šlag umutiti mikserom. Čokoladu na kockice dodati vrhnju za kuhanje i lagano grijati. Dodati ocijeđenu želatinu i grijati na laganoj vatri dok se ne otopi. Vruću smjesu uliti u sir i vrhnje i umutiti. (Smjesa bi trebala biti malo tekuća kako bi krema došla do stijenki kalupa i bila ravna. Ako je krema pregusta, malo ju ugrijati u mikrovalnoj pećnici.) Kremu uliti u kalup i tortu držati u hladnjaku najmanje 5 sati. Tortu ukrasiti voćem i servirati.

ČASOPIS ZA RODITELJE

NOVA GODINA, NOVE ŽIVOTNE NAVIKE! Piše: Lana Novota, mag. kineziologije

Loša prehrana i neaktivnost odgovorni su za 60% smrtnosti u svijetu, potvrđuju najnovija istraživanja. Istovremeno trend modernog života smanjuje sve više mogućnost bavljenja nekim oblikom tjelesne aktivnosti i pripremu zdravih obroka. Neobjašnjivo je da čovjek ne može osvijestiti važnost tih dviju komponenata koje mu mogu poboljšati kvalitetu života i spriječiti neželjena oboljenja organizma.

Hrvatskoj 2/3 ljudi ne vježba, a indirektna posljedica i pokazatelji toga je činjenica da je 18,7% Hrvata pretilo (indeks tjelesne mase iznad 30), 50% Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu, od čega je najviše pretilih osoba slabijeg obrazovanja. Iz tih podataka bi se dalo zaključiti da neinformiranost i neupućenost Hrvata igra vrlo važnu ulogu u ovom gorućem problemu. Dječja pretilost je jedan od ozbiljnih problema 21. stoljeća, u Hrvatskoj se ona u posljednjih 20 godina povećala za 60%. Oko 5,5 do 10,7 posto djece je pretilo. Hrvatska je sedma u Europi po stopi djece s prekomjernom tjelesnom masom. Zabrinjavajući su i podaci da samo 56% djece doručkuje tijekom tjedna, 76% ih ne jede dovoljno povrća, a 66% ne jede dovoljno voća. Organiziranim kineziološkim aktivnostima u trajanju sat vremena svakog dana bavi se 30% dječaka i 17% djevojčica. Istraživanja pokazuju da pretila djeca osim što su limitirana u kretanju, pa tako i u učenju o svijetu oko sebe, imaju problema sa socijalizacijom, neprihvatljivim oblicima ponašanja te razvijanjem depresivnih stanja. Debljina u djetinjstvu često vodi prema pretilosti u zrelim godinama, zato je važno da se i u vrtićkoj dobi vodi briga o zdravlju i stvaranju zdravih navika kod djeteta, da bi se tako stvorila potreba za kretanjem i svijest o zdravoj prehrani. Edukacija o načinu kako održavati svoje tijelo zdravim je nužna od vrtićke dobi do starijih osoba, kao i cjeloživotno bavljenje fizičkim aktivnostima. U suprotnom će debljina ostati i postati još ozbiljniji zdravstveni problem za Hrvate, kao i za naš zdravstveni sustav. Pretilost je vrlo kompleksna multifaktorska bolest koja se razvija utjecajem isto tako velikog broja faktora. Uzroci pretilosti su kombinacija

genetike, metaboličkih faktora, okoliša, socijalne i kulturološke sredine i loših životnih navika. Potreba za fizičkom aktivnosti je evidentna, međutim ponekad je teško uskladiti sve obaveze, posebno kada ste roditelj djeteta vrtićke dobi koje ne može ni na pola sata ostati samo kod kuće da bi eventualno mogli trčati ili vježbati u nekim organiziranim oblicima rekreacije. Kako uklopiti vježbanje i fizičku aktivnost u svakodnevno funkcioniranje i obaveze. Pa evo ideja!

Uklopite vježbanje u svakodnevne obaveze Hodajte, hodajte i hodajte...Iskoristite svaku mogućnost da hodate. 30 minuta hodanja dnevno utječe na funkciju mozga, jača dio koji je odgovoran za pamćenje, a pomaže i kod depresije, a troši 100% više kalorija nego kad sjedite.

Nabavite pedometar i pratite broj koraka i tako ćete dobiti uvid u to koliko se zapravo krećete. Preporučeno je napraviti barem 12 000 koraka dnevno. Hodajte ili trčite u društvu Vaš partner za hodanje ili trčanje može biti prijateljica, prijatelj, sestra, brat..., ali i vaše dijete. Napravit ćete nešto dobro za svoje zdravlje i za zdravlje svog djeteta. Dijete može voziti bicikl, dok vi kraj njega hodate ili trčite, ovisno o tome koliko godina ima vaše dijete. Obogatite hodanje Da bi hodanje bilo potpunije i da bi aktivirali cijelo tijelo odredite vremenske ili prostorne dionice kada ćete izvoditi pokrete rukama, visoko dizati koljena, izvoditi iskorake u hodu ili hodati/trčati brže. Uvedite vježbe u obavljanje kućnih poslova Možda se ovo čini poprilično neizvedivim, međutim prilikom čišćenja, kuhanja i peglanja zaista možete odraditi

ČASOPIS ZA RODITELJE i kraći trening. Primjerice, kad peglate postavite jastuk između nogu i pritišćite jastuk u nekim vremenskim periodima. Aktivirat ćete aduktore čija aktivacija i snaga smanjuje opseg bokova i važan su dio uspostavljanja mišićnog balansa tijela. Prilikom kuhanja stojte na jednoj nozi. Stajanje na jednoj nozi aktivira mišiće uz vašu kralježnicu i održava ih funkcionalnima te time prevenira pojavu boli i deformacija kralježnice. Čišćenje je samo po sebi vježba, ali možete uvesti muziku i ples, izvesti pokoji okret na jednoj nozi, čučanj i podizanje noge za aktivaciju gluteusa. Uvijek planirajte fizičku aktivnost za vikend s obitelji Djeca najbolje uče o zdravom i aktivnom načinu života iz primjera koji im daju njihovi roditelji. Jedan od načina je upućivanje i upisivanje djece u organizirane kineziološke aktivnosti, međutim ništa manje važan i vrijedan je primjer koji roditelji daju djeci. Organizirajte izlet koji uključuje dulju šetnju, planinarite ili ako niste sportski ili izletnički tip, prije odlaska u kazalište prošećite gradom pola sata prije predstave. Uvedite obavezno obiteljsko vježbanje na kraju dana Svaka osoba koja ima sjedilački način života, osim što bi trebala raditi pauze u sjedenju na radnom mjestu i dignuti se svakih 30 minuta, na dnevnoj bazi bi trebala odvajati minimalno 15 minuta izvođenja vježbi s kojima se prevenira nastanak deformacija lokomotornog sustava izazvanog sjedenjem. Uključite svoje mališane u te vježbe, uživat ćete! Odvojite 20 minuta vježbanja svakodnevno Internet nudi mnogo sadržaja i ideja koje možete iskoristiti u osmišljavanju tih 20 minuta. Neka to bude uklopljeno u 20 minuta kada ionako gledate televiziju. U životu mnoge radnje ponavljamo u isto vrijeme. Stvorite rutinu vježbanja i samim time će određeno vrijeme u danu biti rezervirano za vaš zdrav način života. Ako niste kreativni i nemate vremena za proučavanje naručite program vježbanja od stručnjaka kineziologa, koji će ujedno biti i mnogo kvalitetniji i usmjereniji obzirom na vaše stanje i potrebe.

Biološki sat – spavate li dovoljno? Jesmo li svjesni koliko je san nužan i potreban te na što sve utječe? Premalo spavanja negativno utječe na naš organizam. Neprespavana noć, odnosno budno sta-

nje 24 sata na mentalno funkcioniranje djeluje kao alkoholizirano stanje s 0,8 promila alkohola u krvi. Većini odraslih dovoljno je 7 do 8 sati kvalitetnog sna što se najbolje ostvaruje u periodu od 22 do 8 sati ujutro. Ako ste u prilici nadoknaditi propuštene sate sna idealno vrijeme za to je u periodu od 14 do 16 sati. Djeci je potrebno više sna nego odraslima. Tako su preporuke za djecu vrtićke dobi 11 do 14 sati sna za djecu od 1 do 2 godine, za stariju djecu vrtićke dobi od 3 do 5 godina preporučuje se između 10 i 13 sati sna, dok se djeci školske dobi preporučuje 9 do 11 sati sna. Kod nedostatka sna opadaju motoričke i mentalne sposobnosti i kod djece i odraslih. Smanjuje se mišićni tonus, a koordinacija pokreta je slabija. Teže se postiže osjećaj sitosti, pa je unos hrane veći, kao i sklonost debljanju. Sposobnost analitičkog razmišljanja se smanjuje, precjenjujemo vlastite sposobnosti, a smanjuje se kritičnost. Ponekad dolazi do porasta tjelesne temperature najčešće u večernjim satima, pa se javlja osjećaj zimice, slabosti i kroničnog umora. Hipotalamus je dio mozga u kojem se nalazi skupina od 20.000 živčanih stanica poznatih kao suprahijazmatska jezgra. Na nju utječe svjetlost, a ona kontrolira lučenje melatonina. Melatonin je hormon čija povećana koncentracija izaziva pospanost. Kad je razina svjetlosti smanjena iz hipotalamusa dolazi uputa mozgu da luči melatonin od kojeg nam se spava. Postoji odličan način da pomaknete večernje lučenje melatonina. Odlaskom na kampiranje za vikend gdje imate samo prirodno svjetlo nakon povratka u tzv. civilizaciju večernje lučenje melatonina pomiče se 1,5 sata unaprijed. Kada maknemo umjetno svjetlo i poštujemo danje svijetlo melatonin se vraća prirodnom obrascu. Možete svakodnevno prigušiti svjetlo i isključiti sve električne uređaje 60 do 90 minuta prije odlaska na spavanje, da bi osigurali što kvalitetniji san.

Važnost obiteljskih obroka i prehrana Prehrana je uz kretanje ključna za zdravlje, međutim u ovoj formuli nedostaje mentalno zdravlje što je također neizostavan dio. Vježbanje je jedan on načina održavanja mentalnog zdravlja, naravno,

ali nije jedino. Odličan način spajanja ova tri ključna elementa ka stvaranju zdravog čovjeka mogu biti obiteljska druženja. Njegovanje obiteljskog doručka, ručka ili večere ima puno veću vrijednost od samog obroka. Čini se da sve manje provodimo vrijeme sa svojim bližnjima. Istraživanja su dokazala da vrijeme s osobama iz bliže obitelji ili pogled na nju oslobađa stresa, smiruje živce i ublažava negativan odgovor tijela na stres. Što ste više pod stresom, to više trebate svoje bližnje da bi ga se oslobodili. Priprema zajedničkih obroka i zajedničko blagovanje zaista ima viši smisao. Osnovni problem u prehrani današnjice nisu masti, nego rafinirani ugljikohidrati. Problem s hranom od koje se prekomjerno debljamo nije prevelik broj kalorija, nego kada hrana u našem tijelo pokreće mehanizme koji potiču skladištenje masti i prejedanje. Svi traže neke čarobne formule, posebne jelovnike i planove prehrane, a više od 50% problema je rješivo na vrlo jednostavan način. Smanjivanjem i izbacivanjem bijelog brašna, šećera i viška soli zaista se rješava problem prekomjerne tjelesne težine koja uzrokuje niz kardiovaskularnih problema. Peciva, čips, krekeri, gazirana pića povećavaju razinu inzulina koji stanicama nalaže da preuzimaju kalorije iz krvi i skladište ih kao masno tkivo, pri čemu se vrlo brzo vraća osjećaj gladi. Nemojte brojati kalorije, birajte namirnice Kada smanjite broj kalorija tijelo se nastoji prilagoditi tako da usporava metabolizam, kako bi se kalorije sačuvale što dulje. To je uvijek bitka koju ćete izgubiti. Prebrzo gubljenje kalorija rezultira uvijek vraćanjem izgubljenih kalorija, čak i povećanjem kilograma prije početka gubljenja kilograma. Povećajte unos dobrih masnoća a smanjite unos prerađenih ugljikohidrata. Dobre masnoće možete naći primjerice u orašastim plodovima. Te masnoće ne utječu toliko na rast inzulina, tako da su dobar saveznik u održavanju optimalne tjelesne težine. Zdravlje nema jedinstven recept, ono je kombinacija prehrane, vježbanja i mentalnog zdravlja. Prihvatite unapređenje ove tri komponente kao sastavni dio života da bi vaš život bio potpun i da bi mogli uživati u svim veselim doživljajima koje nam život pruža.

ČASOPIS ZA RODITELJE

UŽIVAJ BEZ GLUTENA UZ dmBio! � www.dm.hr � www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

dm-drogerie markt d.o.o., Kovinska 5a, HR-10090 Zagreb

EKO kontrolni broj: HR-EKO-007

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

ČASOPIS ZA RODITELJE

FIMOZA

Pišu: Gordana Glogovšek, odgojitelj i Mirjana Salopek, odgojitelj

Muško spolovilo prekriveno je elastičnom kožom koju nazivamo prepucij. Osnovna zadaća prepucija, čija je unutrašnja strana sluznica, je da prekriva i štiti vrh penisa – glans te omogućava da je površina glansa meka, vlažna i osjetljiva.

o je osobito važno u periodu kada je dijete u pelenama jer bakterije iz stolice reagiraju s urinom i stvaraju amonijak koji može dovesti do upale glansa kao i pelenskog osipa. Fimoza je nemogućnost prevlačenja kožice prepucija preko glansa. Razlikujemo fiziološku od patološke fimoze koju treba liječiti. Kod rođenja prepucij je povezan sa glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza i to je potpuno normalna pojava. Kako beba raste dolazi do spontanog odvajanja kožice od glavića penisa. Kod neke se djece to događa brzo po rođenju, no kod neke puno kasnije u djetinjstvu. Kada dolazi do odvajanja kožice ponekad vidimo bjelkaste naslage po glaviću i bjelkasto žućkaste nakupine ispod kožice što nazivamo smegma. Smegma se sastoji od odumrlih stanica koje su povezivale prepucij sa glavićem. Te naslage sa glavića možemo kod kupanja očistiti vodom ili dječjim uljem. Nikako se ne smije na silu prevlačiti prepucij preko glavića jer može doći do krvarenja, ožiljaka i ozlijede penisa te sekundarne infekcije. Kada se kožica može normalno prevući dječaci se trebaju

naučiti sami oprati glavić, uvijek dobro isprati nakon sapunanja i prevući kožicu natrag. Nije preporučljivo koristiti antiseptička sredstva i agresivne losione za čišćenje penisa. ŠTO JE PATOLOŠKA FIMOZA, KAKO JU PREPOZNATI? Patološka fimoza koja se mora prepoznati i liječiti je stanje kada imamo izrazito suženje prepucija koji se ne može navući unatrag niti kada se razdvoji od glavića penisa. Stanje može biti prirođeno ili nastati sekundarno nakon ozljede prepucija prilikom nasilnog prevlačenja u ranoj dobi, u slučajevima kada je dijete nepotpuno obrezano, te kod nekih kožnih bolesti. Da dijete ima patološku fimozu, roditelji mogu prepoznati po sljedećim simptomima: • tanak mlaz urina, kapanje mokraće • napinjanje kod mokrenja i bolno mokrenje • nadimanje prepucija prilikom mokrenja • ponavljajuće upale prepucija • nemogućnost prevlačenja prepucija unatrag, iako se odvojio od glavića

U tim slučajevima treba se obavezno potražiti savjet liječnika jer uz fimozu i gore navedene simptome mogu biti pridružene i druge bolesti i stanja poput infekcije mokraćnih kanala, suženja uretre i slično. KAKO SE LIJEČI FIMOZA? Ako fimoza uzrokuje tegobe treba je što prije liječiti. Prva linija liječenja danas je primjena kortikosteroidne kreme na rubove prepucija dva puta dnevno kroz 4 – 6 tjedana. Primjenom kreme dolazi do stanjenja i omekšavanja kožice prepucija koja se onda uspijeva prevući preko glansa. Uspješnost takve terapije je prema nekim autorima i do 85%, najčešće unutar prva 2 tjedna lokalne terapije. U slučaju da takva terapija nije učinkovita primjenjuje se cikrumcizija tj. kirurško obrezivanje. ŠTO JE PARAFIZMOZA? Nasilno prevlačenje prepucija se ne preporuča jer može dovesti do parafimoze. Parafimoza je stanje kada je prepucij stegnut iza glavića penisa i ne može se prevuči natrag .Može biti izrazito bolno i dovesti do otoka glavića kao i do njegove nekroze.

ČASOPIS ZA RODITELJE

NASILJE U OBITELJI I SINDROM ZLOSTAVLJANE ŽENE

Piše: mr. sc. Željka Barić, ravnateljica udruge Duga

Statistike nam govore kako u Hrvatskoj partnersko nasilje, ili nasilje u obitelji, pogađa jednu od tri žene. Svakodnevno se prijavljuje oko 45 slučajeva nasilja u obitelji, dok tijekom praznika taj broj raste i na 60 prijava. Upravo stoga odgovore na naša pitanja potražili smo u udruzi Duga i uvjerili se kako je nasilje “bolest društva” s kojom se sustavno treba boriti na svim razinama. Članak vam donosimo uz nedvojbenu poruku: “Prijavite nasilje, bilo da ste žrtva ili svjedok, nasilje nije normalno ponašanje i ono neće nikada prestati ukoliko ne učinite nešto po tom pitanju!”.

ajčešći cilj obiteljskog nasilja je stjecanje kontrole nad drugim osobama, tj. članovima obitelji. Žrtvi obiteljskog nasilja se postepeno počinje događati da partner sustavno i kontinuirano uspostavlja kontrolu i moć nad njom koristeći razne oblike nasilja. Često se tu nalazi fizičko nasilje, izoliranje, ponižavanje, zastrašivanje, seksualno i ekonomsko nasilje. Brojne žrtve obiteljskog nasilja svjedoče kako se, gotovo redovito, uz fizičko pojavljuje i psihičko nasilje koje se manifestira kao zastrašivanje, vrijeđanje, kritiziranje i omalovažavanje. Nasilnik često radi i na distanciranju žrtve od svoje primarne obitelji, rodbine i prijatelja. Žrtva se počinje osjećati bespomoćno, jer ima uništeno samopouzdanje i u uvjerenju je kako ne može učiniti ništa za sebe. Pored navedenog, vrlo su česte eksplicitne prijetnje smrću zbog kojih se osoba jednostavno ne usudi tražiti pomoć. Slaba društvena podrška, financijska i poslovna neizvjesnost samo pridonose osjećaju nesigurnosti žrtve i otežavaju

donošenje odluke o napuštanju nasilnika. Uz sve navedeno treba napomenuti kako se epizode nasilja redovito izmjenjuju s epizodama nježnosti i obzirnosti koje nasilnik iskazuje nakon eskalacije nasilnog konflikta. To je vrijeme kajanja i traženja oprosta uz poklone, iskazivanje ljubavi i puno obećanja kako se nasilje više neće ponoviti. Često nasilnik uvjerava žrtvu kako je sama kriva za nasilje, a on je sve to napravio iz ljubavi prema žrtvi.

se na prvi pogled čini da je najgore kada vas partner tuče. No, ne zavaravajte se, jer iako emocionalno zlostavljanje ne ostavlja vidljive tragove, ono narušava žrtvino samopouzdanje. Riječi i ponašanja koja nas emocionalno zlostavljaju mogu nas slomiti iznutra, jednako kao što udarci mogu slomiti kosti. Emocionalno zlostavljanje od žrtve može napraviti osobu koja se toliko navikne na takvo stanje da izgubi osjećaj da vrijedi i da ima pravo na ljubav.

Nemoguće je i zamisliti da udarci voljene osobe koja bi nam trebala biti izvor najveće podrške, pored fizičkog, ujedno ne predstavljaju i grubo emocionalno zlostavljanje. Međutim čak i kada pokušamo razgraničiti emocionalno od fizičkog nasilja praksa pokazuje da je uz fizičko nasilje, gotovo redovito prisutno i ono emocionalno. Emocionalno nasilje se manifestira u vidu omalovažavanja, vrijeđanja, zastrašivanja, preuzimanja kontrole nad svime. Razorna je i velika snaga emocionalnog (psihičkog) zlostavljanja, iako

Nasilnici narušavaju tuđe osobne granice i ne preuzimaju odgovornost za to, dok žrtve polako gube osjećaj vlastitih osobnih granica, te prihvaćaju dio odgovornosti i za tuđe nasilničko ponašanje prema njima. Žrtva postaje uvjerena kako ona snosi dio odgovornosti za nasilnikovo ponašanje. Prava istina jest da je svatko odgovoran za svoje ponašanje u odnosu i da za nasilno ponašanje nema opravdanja. Nije nam kriv nitko drugi, nasilno ponašanje ili trpljenje bilo kakvog oblika nasilja je naša odluka!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Čimbenici koji utječu na pojavu nasilja u obitelji Na pojavu obiteljskog nasilja utječu brojni faktori, tj. njihovo međudjelovanje. Radi se o kombinaciji obilježja nasilnika, npr. tradicionalni stavovi o superiornosti muškarca nad ženama, nisko samopoštovanje, ljubomora, nezadovoljena potreba za moći, slab osjećaj odgovornosti za vlastito ponašanje, slab osjećaj krivnje, slaba kontrola impulsa i mnogi drugi. Radi se zatim o kombinaciji obrazaca i uloga u partnerskom odnosu (npr. glava kuće i sklonost podložnosti i podčinjenosti kod žene), te obilježja društvene zajednice (tolerantan stav prema nasilju, norme i vrijednosti koje se odnose na obiteljski život, tolerantan stav prema diskriminaciji, slaba učinkovitost pravnog sustava i sl.). Među nama ima nasilnika koji to jesu uslijed duševnog oboljenja. Tada možemo reći da je na pojavu nasilnog ponašanja uvelike utjecala bolest. No, svi drugi navedeni primjeri potvrđuju da nasilnici nisu bolesne osobe. Oni su naučili neke obrasce ponašanja iz svojih primarnih obitelji, a i njihova osobnost im “potpomaže” u potrebi za osjećajem dominacije u partnerskom odnosu.

Je li moguće ‘izliječiti’ nasilništvo? Nasilje nije bolest, nasilje je naučeni obrazac ponašanja. Iznimno se radi o posljedičnom ponašanju uslijed duševnog oboljenja. Statistički gledano od ukupnog broja osoba koje su uključene u psihosocijalni tretman, prema evaluaciji voditeljica tretmana udruge Duga, oko 75% nasilnika završi tretman s ocjenom uspješan ili djelomično uspješan. Neuspješnih ima približno oko 5%. Oko 20% uključenih u tretman ne završe tretman iz razloga neredovitog pohađanja, akutnog oboljenja ili odustajanja. Veći dio prijavljenog obiteljskog nasilja se odnosi na obitelji s nižim socioekonomskim statusom, no to samo govori o prijavljivanju, a nikako o pojavnosti obiteljskog nasilja. Pretpostavlja se da

su u višim slojevima društva “tamne brojke” o nasilju još i veće nego inače. Činjenica je da žrtve većeg obrazovnog i socioekonomskog statusa imaju više društvene podrške i resursa za samostalan život pa možda u manjoj mjeri traže pomoć policije ili Centra za socijalnu skrb. Takve žrtve češće traže pomoć i podršku unutar svog kruga socijalne podrške. No, posljedice obiteljskog nasilja jednako teško pogađaju sve žrtve, te sve nabrojane loše učinke na samopouzdanje i samopoštovanje osjećaju i žrtve višeg obrazovnog i ekonomskog statusa.

Nasilje i mediji Suvremeni mediji danas, osobito televizija i internet, usko su povezani s utjelovljenjem spolnih i rodnih identiteta. Stoga apsolutno postoji odgovornost medija za utjecaj na doživljaj pa i razvoj različitih situacija koje nas okružuju. Dodatni značaj tom utjecaju daje činjenica velike dostupnosti medija, pa time i utjecaja na veći broj ljudi. Samim time je odgovornost medija velika. Moguće je aktivno promovirati rodne stereotipe te time pridonositi pojavi obiteljskog nasilja, ali češće šteta nastaje ne zauzimanjem jasnog stava prema obiteljskom nasilju, ali i nasilju općenito. Primjeri iz našeg života su sljedeći: forsiranjem fizičkoga izgleda ženama se nameće ideal ljepote koji je u načelu površan, isprazan i nedostižan, a iza kojega prividno stoje uspjeh i novac. No, žene u toj industriji bivaju svedene na objekt koji predstavlja ljepotu koji donosi interes primjerice modnoj industriji i svim pratećim sustavima: prodaja tiska, radio i tv emisija, filmska industrija, reklamne kampanje za različite proizvode i sl. Eksplicitno prikazivanje atraktivnih dijelova ženskog tijela u svrhu reklamiranja proizvoda stvara stereotip o ulogama žena i muškaraca. U konačnici dobijemo tinejdžere koji imaju već oblikovane rodne obrasce koji kada su jednom usvojeni, bivaju izrazito otporni na promjene uslijed novih informacija. Posljedica toga je da stereotip postaje temelj i reprezentativni način razmišljanja i ophođenja s drugim ljudima.

Posljedice dugotrajne izloženosti zlostavljanju Pored činjenice da nasilje ponekad rezultira teškim tjelesnim ozljedama i/ili smrću žrtve, brojne su i psihičke posljedice koje su podjednako opasne za žrtvu obiteljskog nasilja. Dugotrajna izloženost nasilju često ima za posljedicu nisko samopoštovanje i samopouzdanje žrtve, osjećaj krivnje i srama, stalnu napetost, nemir i strah, kronične probleme sa spavanjem i apetitom, zloupotrebu alkohola, droga ili lijekova, smetnje pamćenja i koncentracije, depresiju, suicidalnost, napade panike. Samo jedna od ovih poteškoća je dovoljna da ometa normalno psihosocijalno funkcioniranje, a činjenica je da žrtve obiteljskog nasilja uglavnom doživljavaju nekoliko ili sve teškoće odjednom te moraju ulagati nadljudske napore da prežive, bilo u figurativnom, bilo u doslovnom značenju te riječi. Ovdje treba istaknuti da su ponekad i muškarci žrtve obiteljskog nasilja, a posljedice obiteljskog nasilja su iste bez obzira na spol. Ne postoji jednostavan recept koji će potaknuti žrtvu da potraži pomoć jer su i razlozi zbog kojih žrtva trpi nasilje brojni i kompleksni. No svakako je važno kako na razini pojedinačnog bavljenja žrtvama obiteljskog nasilja, tako i na društvenoj i državnoj razini, pružiti što više podrške u psihološkom, materijalnom i pravnom smislu. Osim efikasnog procesuiranja postojećeg prijavljenog nasilja, osiguravanja psihološke, pravne i materijalne pomoći žrtvama, važno je neprekidno educirati i informirati javnost o ovom problemu te općenito raditi na podizanju svijesti o temeljnim ljudskim pravima, slobodama i odgovornostima. Treba znati da izlazak iz nasilnog odnosa nije jednostavan, jer su se u njemu kroz godine razvile i emocionalne poveznice. Takva veza najčešće ima isprepletenu zajedničku djecu i imovinsku podlogu, stoga odlazak nije jednostavna odluka. Na nama koji radimo sa žrtvama je da im pomognemo logistički i psihički da prevladaju teškoće na tom putu.

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE