Dnevni list Pobjeda 16.02.2020.

неђељом Neđelja, 16. januar 2020. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXVI/Broj 19488 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 0,70 eura

Predsjednik Crne Gore kaže da je vlast spremna da čuje argumente SPC

INTERVJU Andrej Nikolaidis, pisac i novinar

Đukanović: Razgovorom prevazići nesporazume STR. 2. i 3.

Predsjednik Srbije se sastao sa Srbima iz regiona, analitičari smatraju da poruke koje je poslao ne doprinose smirivanju tenzija

Janjić: Vučić da ne odlučuje kako će se zvati crkva u Crnoj Gori

STR. 3.

AKO USPIJE AMFILOHIJE, BIĆEMO NALIK TEHERANU 1979. » Amfilohije poručuje Đukanoviću da na tronu može biti samo jedan. A

taj jedan je, razumije se, on, Amfilohije. Njegovi pozivi Đukanoviću da ga krsti način su da potvrdi svoje prvenstvo. Što je teokratski impuls.

Uostalom, Amfilohijev projekat je teokratija. Uspije li u svom naumu, Crna Gora bi, iako na tlu Evrope, bila najsličnija Teheranu 1979. godine STR. 8. i 9.

Održana prva pučka svečanost u okviru Praznika mimoze

U fešti uživale hiljade posjetilaca STR. 20.

Str. 9.

Ovoga vikenda bilo i zabave i skijanja na Bjelasici

Dobra muzika privukla goste

Crnogorski pisac Stefan Bošković za Pobjedu, povodom novog romana „Ministar“

STR. 10.

Esej Radovana Radonjića Politička i društvena scena nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti

Crna Gora i SPC via Srbija 11, 12, 13 i 14.

Zbog epidemije korona virusa kompanija CRBC razmatra mogućnost da nadomjeste radnu snagu koja nedostaje

U Kini do daljnjeg 400 radnika

STR. 5.

Ljudi ovdje nijesu loši, samo su puni izgovora STR. 19.

2

Politika

Nedjelja, 16. februar 2020.

Predsjednik Crne Gore kaže da je vlast spremna da čuje

Novinar Jakša Šćekić smatra da mora biti dijaloga između Beograda i Podgorice

Srpska vlast se bavi Crnom Gorom da ne priča o Kosovu

PODGORICA - Negiranje postojanja crnogorske nacije i da se svi Crnogorci proglase Srbima je krajnji cilj određenog broja ljudi u Srbiji koji su agresivni i prisutni u javnosti. Uz to Crna Gora je ušla u NATO i Rusija joj to ne može oprostiti, zato joj ova propaganda odgovara. Kako inače objasniti zašto ruski ministar dolazi u Srbiju u toku predizborne kamapanje - kaže u intervjuu Pobjedi beogradski novinar Jakša Šćekić.

Ističe da je glavni veliki problem između Srbije i Crne Gore što nema ozbiljnog dijaloga.

POBJEDA: U dijelu medija u Srbiji vodi se brutalna i primitivna kampanja protiv Crne Gore u kojoj su najglasniji ministri: Dačić, Lončar, Vulin i Popović. Zašto se vlast toliko fiksirala na Crnu Goru? ŠĆEKIĆ: Vlast se u ovom trenutku fiksirala na Crnu Goru jer treba da se skrene pažnja na druge probleme, a ne na problem Kosova koji je majka svih problema u Srbiji. Predstoji ozbiljna debata koja se tiče Kosova, rešenje tog problema ulazi u završnu fazu, ono će biti veoma bolno i komplikovano, predstoje i izbori u Srbiji i najbolje je skrenuti pažnju na nešto drugo. U ovom trenutku je to Crna Gora i Zakon o slobodi veroispovesti.

Međutim, kada je reč o državi Srbiji jedina validna izjava je ono što kaže Aleksandar Vučić predsednik Srbije. Sve drugo što govore ministri Ivica Dačić, Aleksandar Vulin, Zlatibor Lončar i drugi političari su samo probni baloni upućeni domaćoj javnosti pred izbore.

Na primer ministar Nenad Popović je fenomen u srpskoj politici - njegova svaka druga ili treća izjava, koju daje u svojstvu predsednika Srpske narodne partije, protivna je politici vlade. Ne znam da negde u zapadnom svetu i demokratijama član vlade govori protivno politici svoje vlade, a i dalje je član te vlade.

POBJEDA: Prošlo je 20 godina od ubistva ministra odbrane SRJ Pavla Bulatovića.

Srbija sve to vrijeme nije poslala ni jednu državnu delegaciju na godišnje pomene.

Ministar Vulin je napravio cjelodnevnu predstavu oko posjete grobu Bulatovića. Šta Vi mislite kakve političke poene donosi ta posjeta? ŠĆEKIĆ: Politički poeni su nula, 80 odsto ljudi u Srbiji je zaboravilo ko je bio Pavle Bulatović - sada dolaze mlade generacije koje se ne sećaju

da su Srbija i Crna Gora bile u jednoj državi Jugoslaviji, kasnije Državnoj zajednici SCG. Izjavu koju je u Briselu dao ministar odbrane Bošković bila je šlagvort Vulinu da nastavi dijalog. Mislim da na tu posetu niko i ne bi obratio pažnju da nije bilo oficijelne reakcije. Zato je nekada pametnije oćutati. Veliki problem između Srbije i Crne Gore je što nema ozbiljnog dijaloga.

Predsednici Srbije i Crne Gore treba da sednu i rasprave probleme koje imaju.

POBJEDA: Savjet Agencije za elektronske medije Crne Gore odlučio je da ne emituje određene emisije televizija ,,Pink M“ i ,,Hepi“. Cijeli radni vijek ste proveli na televizijama: Treći kanal, RTS, Skaj njuz, Rojters, da li je ta odluka donijeta hladne glave ili je ona poslednja odbrana od propagande iz Srbije? ŠĆEKIĆ: Zabrane nikada nisu popularne, nikad nisu dobre ali su nekad neizbežne. U ovom slučaju je sasvim razumljivo da crnogorska Agencija jednostavno smatra da su te emisije jednostrane, propagandne, forsiraju jednu stranu priče i zarad mentalne higijene nacije to je obustavljeno. To nije prvi put, i rijaliti šoui su obustavljeni u Crnoj Gori.

Moj problem sa tim emisijama je sličan kao što ga je protumačila crnogorska Agencija: one su jednostrane, propagandističke, nikada ne možete da čujete drugu stranu, niko iz Podgorice nije bio pozvan da raspravlja o tome.

U tim emisijama učestvuju ljudi koji negiraju postojanje crnogorske države.

Kakve su te emisije govori sledeći primer: novinarka RTS-a koja je u emisiji ,,Oko“ imala prilog o Crnoj Gori javno je upozorila Milomira Marića da je taj njen prilog falsifikovao, preeditovao i pustio ga u ,,Ćirilici“. Da ne bi cela stvar otišla u REM i pred sud Marić je bio priteran uza zid i morao je da se izvini.

POBJEDA: Predsjednik Srbije je juče razgovarao sa predstavnicima Srba u regionu. Čini se da vlast u Beogradu uvijek na pogrešan način brine o Srbima u susjedstvu, ne upućuju ih da poštuju države u kojima žive nego stalno govore samo loše o vlastima u tim državama.

Kada će se to promijeniti? ŠĆEKIĆ: Promeniće se kada se primeni zakon i kada Vojislav Šešelj ne bude u Skupštini Srbije i ne bude u emisijama - to će biti prvi znak da se menja politička klima nabolje. Šešelj mora biti politički blokiran. Ceo odnos prema Sr-



Citiraću analitičara Milana Jovanovića koji je prije nekoliko dana imao dobru izjavu o Srbima iz regiona: ,,Krajnje je vrijeme da Srbi u regionu malo porazmisle o matici Srbiji i povedu računa da u svojim političkim potezima ne ugrožavaju stabilnost Srbije i srpskog puta ka Evropskoj uniji“

bima u regionu je predstava.

Juče su u Beogradu bili Srbi iz BiH i Crne Gore. Nisu pozvani Srbi iz Hrvatske i Severne Makedonije da li je njihov status rešen pa ne dolaze?

Citiraću analitičara Milana Jovanovića koji je pre nekoliko dana imao dobru izjavu o Srbima iz regiona: ,,Krajnje je vreme da Srbi u regionu malo porazmisle o matici Srbiji i povedu računa da u svojim političkim potezima ne ugrožavaju stabilnost Srbije i srpskog puta ka Evropskoj uniji“.

POBJEDA: Završen je prvi razgovor između delegacija Vlade Crne Gore i Mitropolije. Da li počinje smirivanje tenzija koje su se iz vjerskih pretvorile u političke? ŠĆEKIĆ: Zašto pre donošenja Zakona nije moglo da se razgovara hladne glave i sa argumentima, a sada može kada su tenzije dignute u nebeske visine u Crnoj Gori.

Crnogorska opozicija je celu stvar iskoristila i okrenula u borbu protiv režima. Andrija Mandić je rekao da je svrha protesta da nateramo vlast da osnujemo tehničku vladu.

Ohrabruje zajedničko saopštenje koje su napravile dve strane što znači da su spremne i dalje da sarađuju i razgovaraju. Jasno je da je svako ostao u principu na svojoj strani: crkva da se mora govoriti o izmenama zakona, a crnogorska vlada kaže da sa davanjem dodatnih garancija kroz dijalog zakon može da se primenjuje. Sada će crnogorska vlada videti sve primedbe koje je crkva dala.

Vrlo je zanimljivo da mitropolit Amfilohije vodi razgovore sa svojim timom iako su ranije iz Beograda stizale primedbe da patrijarh Irinej mora da razgovara sa Podgoricom. Dakle, Amfilohije to ne želi već želi da on direktno pregovara i siguran sam da će narednih nedelja biti nekih sastanaka između njega i Vlade za koje mi nećemo znati.

Violeta CVEJIĆ

Crna Gora je već duže vremena prepoznata kao stabilna adresa na Zapadnom Balkanu, ali i kao država u kojoj se događa veoma dinamičan ekonomski život.

Naš interes je da takav utisak sačuvamo i da podstaknemo naše inostrane partnere da nastave sa svojim ulaganjima kako bi kroz realizaciju zajedničkih projekata doprinosili razvojnim ciljevima – zaključio je crnogorski predsjednik

Đukanović: način da se nesporazum

(Od našeg izvještača) MINHEN - Spremnost da razgovaramo sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, znači da smo otvoreni da čujemo argumente druge strane. Kad bismo čuli dobar argument, koji bi nam pokazao da su neka od naših polazišta pogrešna, nema nikave sumnje da bismo svaki takav argument prihvatili - kazao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, komentarišući sastanak predstavnika Vlade i Mitropolije crnogorsko – primorske. Đukanović je kazao i da je jučerašnji razgovor, koji je plod zajedničke incijative iz vrha državne politike Crne Gore, jedini način da se nesporazumi prevazilaze.

ARGUMENTI

Crnogorski predsjednik, koji je juče završio učešće na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, kazao je da vlast pristaje na razgovor, kako bi motivisali drugu stranu da saopšti svoje argumente.

- Mislim da do sada nismo čuli dovoljno takvih argumenata, što ne znači da se oni ne mogu pojaviti i zbog toga smo i spremni da razgovaramo, jer je riječ o ozbiljnim unutrašnjopolitičkim pitanjima. Naravno da su predstavnici državne politike spremni da čuju sve argumente bilo kog subjekta unutrašnje scene Crne Gore – rekao je predsjednik crnogorskim novinarima u Minhenu.

Dodaje da je jučerašnji razgovor između Vlade i MCP plod zajedničke incijative iz vrha državne politike Crne Gore.

- Ovo nije ništa senzacionalno novo. Kao što svi dobro znamo i predstavnici državnih organa su u kontinuitetu razgovarali sa predstavnicima SPC povodom donošenja Zakona uključujući i dan kada je izglasan u parlamentu – kazao je Đukanović, napominjući da je jučerašnji razgovor bio prvi na tom nivou, nakon što je Zakon donešen.

- To je jedini mogući put da se nesporazumi prevazilaze,

da se unese doza boljeg razumijevanja u međusobnim odnosima, da se time doprinese i spuštanju tenzija, koje su bezrazložno podignute u crnogorskom društvu i da se, na taj način, vraćamo u onu atmosferu koja će obezbijediti, ne samo pouzdaniji utisak stabilnosti u domaćoj i inostranoj javnosti, nego i obezbijediti značajniju mobilizaciju svih naših potencijala na pitanja koja treba da doprinesu daljem demokratskom razvoju – ocijenio je Đukanović.

ZAKON PRIMJEREN

Država je, dodaje on, donijela Zakon koji je neophodan pravnom sistemu Crne Gore, koji je ,,podrazumijevao inkluzivan proces i koji je prošao procedure usaglašavanja sa najvišim pravnim adresama u Evropi“.

- Dakle, donijeli smo Zakon koji je primjeren Crnoj Gori i njenoj demokratskoj proevopskoj aspiraciji – naveo je Đukanović, podsjećajući da SPC ima drugačiju percepciju Zakona.

- Mi mislimo da je riječ o ozbiljnom nerazumijevanju i kao posljedica tog nerazumijevanja podignute su tenzije u crnogorskom društvu. Zato sam kazao da su bezrazložno podignute, jer mislim da je percepcija na drugoj strani pogrešna i da je bezrazložno stvoren utisak da će neko nekome da otima imovinu mimo onoga što je jedan pravno demokratski utemeljen proces preispitivanja imovinskopravnih odnosa kako bismo i na taj način doprinijeli boljoj vladavini prava u našem društvu – istakao je Đukanović.

Napominje da nema nikakve opasnosti od bilo kakvog ,,nepravnog, neustavnog, anticrkvenog rješenja“.

- Na ovoj strani, suprotno, gdje stanuje državna politika, postoji apsolutna spremnost da se kroz jedan dugi, detaljni, sistematični dijalog dođe do objašnjenja o svim pitanjima kako

bismo svi zajedno došli do zaključka da imamo rješenje koje ne povređuje ničija prava, koje, naprotiv učvršćuje temelje pravne Crne Gore – zaključio je Đukanović.

Dodaje i da je Crna Gora već duže vremena prepoznata kao stabilna adresa na Zapadnom Balkanu, ,,ali i kao država u kojoj se događa veoma dinamičan ekonomski život“.

- Naš interes je da takav utisak sačuvamo i da podstaknemo naše inostrane partnere da nastave sa svojim ulaganjima kako bi kroz realizaciju zajedničkih projekata doprinosili razvojnim ciljevima – zaključio je crnogorski predsjednik.

SVIJEST O BALKANU

Minhenska konferencija, koja se danas završava okupila je brojne svjetske lidere. Đukanović je imao priliku da se sretne sa njima i da im, kako kaže, predstavi situaciju u Crnoj

Sa okruglog stola u Minhenu

Politika

Nedjelja, 16. februar 2020.

e argumente SPC

3

Predsjednik Srbije se sastao sa Srbima iz regiona, analitičari smatraju da poruke koje je poslao ne doprinose smirivanju tenzija

Vučić da ne : Razgovor jedini Janjić: odlučuje kako će se zvati prevaziđu crkva u Crnoj Gori mi i spuste tenzije



Čekamo izveštaj o Sjevernoj Makedoniji i Albaniji u martu. Zavisno od toga da li će rezultati biti pozitivni i ako se uspostavi povjerenje, onda ćemo biti u poziciji da otvorimo pregovore - rekao je Makron na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji

Gori. U okviru Minhenske bezbjednosne konferencije održan je i okrugli sto o Zapadnom Balkanu, koji je međutim, bio zatvoren za javnost. Zbog toga, kaže predsjednik, nije mogao da iznosi više detalja.

Ipak, ističe da to što je u fokus međunarodne javnosti vraćena tema Zapadnog Balkana, djeluje ohrabrujuće. Đukanović ističe da su se na konferenciji u Minhenu čuli tonovi koji mogu da znače novu svijest o značaju tog problema, odnosno njegovom brzom prevazilaženju kroz definisanje rješenja za ono što danas predstavlja zbir veoma komplikovanih okolnosti u regionu u kojem živimo.

- Ovo je takođe bila prilika da u okviru konferencije imamo jedan od najreprezentativnijih skupova o Zapadnom Balkanu. To je bio skup na kojem su učestvovali lideri zemalja Zapadnog Balkana, predstavnici EU iz zemalja država članica, visoki predstavnici SAD-a i ekspertskih krugova. Razgovor je bio zatvorenog tipa zato je o njegovom sadržaju nemoguće govoriti, ali mogu reći da su ga obilježili ohrabrujući tonovi - istakao je crnogorski predsjednik. Đukanović je istakao da je Minhenska bezbjednosna konferencija potvrdila da je svjetsko središte razgovora o bezbjednosti, središte u kojem

se sagledavaju savremeni procesi i u kojem se promišlja sve neizvjesnija budućnost.

- A kao što je predsjedavajući konferencije Volfganf Išinger kazao, živimo u svijetu u kojem je sve više naoružanja, a sve manje sigurnosti. Zato sam saglasan da je dobro da se nalazimo na istom mjestu, da se međusobno slušamo i da uživo razgovaramo – naveo je Đukanović.

Prema njegovim riječima, na bazi poruka konferencije donosiće se odluke na osnovu kojih će se učrvšćivati stabilnost i sigurnost u svijetu i otvarati pespektiva kvalitetnijeg ekonomskog razvoja.

KAKO KAŽE EK

Drugog dana konferencije u Minhenu, čule su se i ohrabrujuće poruke za Sjevernu Makedoniju i Albaniju.

Francuski predsjednik Emanuel Makron izjavio je da će, ako rezultati izvještaja Evropske komisije u martu o Sjevernoj Makedoniji i Albaniji budu pozitivni, podržati početak pregovora o njihovom pristupanju EU. - Čekamo izveštaj u martu. Zavisno od toga da li će rezultati biti pozitivni i ako se uspostavi povjerenje, onda ćemo biti u poziciji da otvorimo pregovore - rekao je Makron na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, prenosi Rojters.

Makron smatra da Evropska unija treba da se probudi, jer postaje kontinent koji ne vjeruje u svoju budućnost.

- Ne investiramo dovoljno u svoju budućnost. I politički to je jedini način da se pomirimo sa našom srednjom klasom - rekao je Makron na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.

Kaže i da bi volio da vidi Evropu koja može da štiti suverenitet, Evropu koja je vitalnija i Evropu koja gaji entuzijazam u pogledu svoje budućnosti.

Jučerašnju konfrenciju, američki zvaničnici iskoristili

su kao priliku da odgovore njemačkom predsjedniku Štajmajeru, koji je ocijenio da glavni saveznik ,,SAD, pod trenutnom administracijom odbija i samu ideju međunarodne zajednice“.

- Države su pozvane da stave sopstvene interese iznad interesa svih drugih, ,,ponovo veliki“ na uštrb susjeda i partnera - rekao je Štajnmajer na otvaranju konferencije, aludirajući na Trampov slogan ,,Učinimo Ameriku ponovo velikom“.

Američki državni sekretar Majk Pompeo je odbacio kritike na račun izolacionističke politike i egoizma predsjednika Donalda Trampa i rekao da te kritike ,,nemaju uporište u stvarnosti“.

- Zadovoljstvo mi je da vam kažem da je ideja prema kojoj je transatlantski savez mrtav umnogome pretjerana - rekao je Pompeo na panelu na bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu.

Pompeo je kazao da su SAD doprinijele jačanju istočnog krila NATO, kao i uništenju samoproglašenog kalifata Islamske države u Siriji.

- Jesu li to SAD koje ,,odbacuju međunarodnu zajednicu“?

Zapad pobjeđuje. Mi pobjeđujemo i to radimo zajedno – kazao je Pompeo u jutrošnjem izlaganju.

Tvrdi i da zapad ima ,,bolju budućnost od liberalnih alternativa“. Šef Pentagona Mark Esper ocijenio je da je ključno da se ,,međunarodna zajednica probudi pred kineskom manipulacijom“.

On je upozorio da se Kina kreće izvan međunarodnog poretka ,,jer druga najveć a svjetska ekonomija vodi agresivne ekonomske i vojne politike na štetu drugih nacija“.

- Pod vođstvom Ksi Đipinga, Kina ide još brže i dalje u pogrešnom pravcu - više unutrašnje represije, više grabljivih ekonomskih praksi i ono što mene najviše brine – agresivniji vojni stav – dodao je Esper.

EVROPA I AMERIKA

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je upozorio evropske članice Alijanse da planovima za izgradnju evropske vojske podrivaju svoje transatlantske veze.

- Neki kažu da je odgovor više Evrope, i slažem se s time. Ali to je samo jedan dio priče, jer više Evrope ne može značiti i samo Evropa. Svaki pokušaj da se Evropa udalji od Sjeverne Amerike ne samo da slabi transatlantske odnose i našu sposobnost da se nadmećemo na globalnoj sceni, već i rizikuje podjelu Evrope - kazao je Stoltenberg.

Naglasio je kako bi Evropljani i Amerikanci trebali učiniti više za jedinstvo sigurnosnog bloka.

- Ne vjerujem samo u Evropu, niti samo u Ameriku. Ja vjerujem u Evropu i Ameriku kada djeluju zajedno - rekao je generalni sekretar NATO-a.

Jovana ĐURIŠIĆ

VUČIĆ NAJAVIO VEĆU PODRŠKU SRBIMA U CRNOJ GORI: Sa sastanka

Takve poruke ,,da se niko nije usudio“ ne bi trebalo da budu u vokabularu predsjednika, a pored toga on ne bi trebalo da se bavi time kako će se zvati crkva u Crnoj Gori. Trebalo bi i podsjetiti da se u SPC već tri godine vode pregovori o promjeni imena i unutrašnjoj organizaciji - kaže Janjić PODGORICA - Nastavićemo da podržavamo naš narod u Crnoj Gori kroz sve institucije međunarodne zajednice Boriću se da sačuvamo mir i stabilnost, poručio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka sa predstavnicima Srba iz regiona, dodajući da neće dozvoliti da Srbiju okrive za dešavanja u Crnoj Gori.

Vučić je nakon sastanka rekao da bi mnogi iz svijeta željeli da kažu da Beograd upravlja trenutnim procesima u Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Kako je istakao, nije slučajno nekome palo na pamet ,,da ruši identitet Srba i RS u Bosni i Hercegovini i da od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori pravi pravoslavnu crkvu“.

- A gdje je naša krivica oko odluke Ustavnog suda BiH? Kako Beograd može biti kriv za donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u parlamentu Crne Gore? Nećemo im dozvoliti da okrive Srbiju i srpski narod - rekao je Vučić.

On je najavio da će biti češći sastanci s predstavnicima Srba iz regiona i poručio da će im Sr-

bija ,,više nego ikada“ pomagati, ali ,,uvijek u interesu očuvanja mira, stabilnosti i očuvanja prava naše djece na budućnost“.

- Uz prihvatanje poruka patrijarha o neophodnosti jedinstva i solidarnosti, uvijek smo bili uz svoj narod i u RS i u Crnoj Gori. Bićemo uz svoj narod i to se ne dovodi u pitanje - istakao je Vučić.

Politički analitičar Dušan Janjić smatra da nije posao predsjednika Srbije da se bavi time kako će se zvati crkva u susjednoj državi.

- Takve poruke ,,da se niko nije usudio“ i prijetnje ne bi trebalo da budu u vokabularu predsjednika, a pored toga on ne bi trebalo da se bavi time kako će se zvati crkva u Crnoj Gori. Trebalo bi i podsjetiti da se u SPC već tri godine vode pregovori o promjeni imena i untrašnjoj organizacija.

Pitanje je kako ovakvim izjavama smiruje tenzije - kaže Janjić.

Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik Nove Srpske demokratije Andrija Mandić rekao je da su predstavnici Srba iz Crne Gore zadovoljni sastankom.

Knežević: Demonstracija jedinstva i solidarnosti Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević, zadovoljan je jučerašnjim sastankom u Beogradu. On je naveo da je to jedan od tradicionalnih sastanaka, koji šalje snažnu poruku sabornosti srpskog naroda ne samo u Crnoj Gori nego u regionu.

- Ja vjerujem da će ti sastanci i ta demonstracija jedinstva i naše solidarnosti urodoti plodom za demokratske procese koje pokušavamo da ostvarimo ne samo u Crnoj Gori,

nego u svim državama bivše Jugoslavije – kazao je Knežević Pobjedi.

- Mnogo smo srećni što je konstatovano da je snaga srpske solidarnosti svoje najljepše lice pokazala nakon ovih dešavanja u Crnoj Gori. Što bi rekao Njegoš ,,svoj svojega nikada puštati neće“ - rekao je Mandić.

Zahvalio je svima onima koji su, kako je rekao, zajedno sa njima stali rame u rame.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej je nakon sastanka rekao da Srbija traži puteve i načine da kažemo ko smo.

- Ono što nam je danas potrebno je da budemo jedinstveni u najpunijem smislu riječi, nismo veliki narod i možemo da opstanemo samo ako ostanemo jedinstveni u dobru. To će pomoći i danas kada mnoge naše komšije i moćnici na nas gledaju posebnim pogledom i posebnom pretpostavkom o nama - istakao je patrijarh Irinej.

Prema njegovim riječima, samo jedinstvo, pamet i um može učiniti da se Srbija odupre mnogim iskušenjima i da sačuva svoj narod, koji će, kako je kazao, ostati na ognjištima svojih predaka.

- Nadamo se da ćemo iz mnogih neprilika svojom pameću, jedinstvom i slogom izaći na pravi put i biti dostojni nasljednici naše kulture - poručio je patrijarh Irinej.

U petak su započeti razgovori Vlade i Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Najavljeno je da će razgovori biti nastavljeni na ekspertskom nivou.

Sastanku u zgradi Predsjedništva Srbije prisustvovali su patrijarh Irinej, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović. Pored Mandića predstavnici Srba iz Crne Gore bili su lider Prave Crne Gore Marko Milačić, predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća Momčilo Vuksanović, predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, te lider SNP-a Vladimir Joković. S. P.

4

Aktuelnosti

Nedjelja, 16. februar 2020.

Poslanica Evropskog parlamenta Tanja Fajon poručila Crnoj Gori

Nastaviti sa reformama bez obzira na metodologiju PODGORICA – Crna Gora treba da nastavi da sprovodi reforme i čini sve da što prije ispuni uslove za ulazak u Evropsku uniju (EU), bez obzira na to da li će pregovarati po staroj ili novoj metodologiji, smatra poslanica u Evropskom parlamentu Tanja Fajon. Ona je agenciji Mina rekla da nova metodologija Evropske komisije (EK) može da ubrza proces pregovora, ali da sve zavisi od predanosti zemlje kandidata procesu približavanja EU. - Nova metodologija može da ubrza proces pregovora, jer je i evropski komesar za proširenje rekao da se može jedan tematski klaster zatvoriti u jednoj godini, što bi značilo da, u najboljem slučaju, neka zemlja može da ispuni sve uslove za ulazak u EU u roku od šest godina - navela je Fajon.

Nova metodologija, kako je kazala, predlaže i sankcije za stagniranje ili nazadovanje u tom procesu.

- Crna Gora stoga treba da nastavi da sprovodi reforme i čini sve da, što je prije moguće, ispuni uslove za ulazak u EU, da li uzimajući u obzir novu ili

staru metodologiju - poručila je Fajon.

Crna Gora, kako je kazala, ne treba da čeka na usvajanje novog prijedloga metodologije za proširenje, već da nastavi sa sprovođenjem reformi.

Kako je navela Fajon, nova me-

SMCG izrazio zabrinutost zbog dešavanja u RTV Budva

Politički pritisak na Ivu Pavlović je nedopustiv PODGORICA - Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore izrazio je zabrinutost zbog političkih pritisaka kojima je izložena glavna urednica RTV Budva Iva Pavlović, navodeći kako je to nedopustivo.

- Glavni odbor SMCG poziva članove Savjeta Radio Televizije Budva da preispitaju situaciju u koju je taj lokalni javni emiter doveden, utvrde identitet članice Savjeta koja je, ako je snimak koji je dospio u javnost vjerodostojan, direktno pokušala da izvrši pritisak na glavnu urednicu t o g m e d i j a i p re d u z m u adekvatne mjere kako bi zaštitili princip novinarske/uredničke nezavisnosti pri uređivanju medija - saopšteno je iz SMCG. Dodaju i kako se novinarima mora omogućiti da rade slobodno i profesionalno.

- Takođe, ističemo da situacija u Budvi, sa kojom je javnost upoznata zahvaljući snimku telefonskog razgovora glavne urednice i članice Savjeta, nije jedina te vrste i da se slično dešava u velikom broju lokalnih javnih emitera gdje opštinski funkcioneri i vladajuća većina sebi daju za pravo da se brutalno miješaju u rad medija koji treba da rade u interesu javnosti i lokalne zajednice naveli su iz SMCG.

Iz te organizacije su naglasili i da mediji i novinari moraju djelovati isključivo u interesu javnosti i njenog prava da zna, a nikako u interesu političkih, ili bilo kojih drugih interesa određenih grupa.

- Sa druge strane, ovo je još jedna potvrda da je praksa postavljanja kadrova u lokalnim javnim emiterima po političkom ključu pogubna po medije - zaključuje se u saopštenju SMCG. Savjet RTV Budva nedavno je raspisao konkurs za izbor novog urednika programa Radio Televizije Budva, iako ugovor aktuelnoj urednici Ivi Pavlović traje do juna ove godine.

Pobjeda je tada izvještavala i kako Demokrate na taj način pokušavaju da isprovociraju reakciju Demokratskog fronta kako bi došlo do skraćenja mandata lokalnog parlamenta. Đ. Ć.

todologija EK, ukoliko bude usvojena, biće relevantna za sve zemlje koje će tek da počnu pregovore sa EU. - Stoga ta metodologija ne može da djeluje retroaktivno, ali omogućava zemljama koje su već u procesu pregovora da

odluče da li će da nastave po staroj ili po novoj metodologiji svoj pregovarački proces - rekla je Fajon.

To je, kako je kazala, korektno prema zemljama koje su već u tom procesu.

- Ukoliko im više odgovara nova metodologija, mogu onda da nastave pregovore u skladu sa novom metodologijom - rekla je Fajon.

Ona je kazala da su ključne novine, koje su predstavljene u novoj metodologiji, četiri principa na kojima se zasniva taj ojačani proces proširenja, a to je više kredibiliteta, jače političko upravljanje, više dinamike u procesu, kao i predvidljivost, pozitivna i negativna uslovljenost.

Kako je dodala, novina je to da su u prijedlogu nove metodologije pregovaračka poglavlja podjeljena u šest tematskih klastera.

- Poglavlja su grupisana u šest tematskih klastera - osnove koje se dotiču rada pravne države i vladavine prava, unutrašnje tržište, konkurentnost i inkluzivni rast, zelena agenda i održiva povezanost, resursi, poljoprivreda i kohezija i spoljni odnosi - precizirala je S. P. Fajon.

Jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević o učešću na lokalnim izborima u Tivtu

Amfilohije nam dao blagoslov da izađemo kao jedna lista PODGORICA - Jedan od lidera Demokratskog fronta Nebojša Medojević rekao je da su od mitropolita Amfilohija dobili blagoslov da na predstojećim izbrima u Tivtu izađu kao jedinstvena lista, ali da čekaju odgovor Demokrata.

On je u prepisci na Fejsbuku naveo da imaju blagoslov da ako ne mogu da se dogovore da izađu kao dvije liste.

- Mitropolit nam je dao blagoslov da izađemo kao jedna lista u Tivtu, a ako ne možemo kao jedna da izađemo kao dvi-

je liste. DF se zalaže ze jednu listu. Čekamo odgovor Demokrata - napisao je Medojević na Fejsbuku.

U petak 14. februara Demokratski front je najavio da će taj politički savez izaći na lokalne izbore u Tivtu.

- Slijedeći želju građana Tivta i ukupni ambijent koji je na veličanstvenim litijama pokazao našu ubjedljivu većinu, donijeli smo odluku da kao DF izađemo na izbore u toj opštini, saopštili su iz ove političke grupe - saopšteno je u petak iz DF-a.

R.P.

Ambasador Srbije održao govor ispred Karađorđevog spomenika

Božović proslavio Sretenje u Crnoj Gori PODGORICA - Ambasador Srbije u Crnoj Gori Vladimir Božović održao je neobičan govor u Podgorici, ispred Karađorđevog spomenika, a povodom Dana državnosti Srbije. Božović, iako ambasador sekularne države, govorio je u maniru predstavnika zemlje sa teokratskim uređenjem.

Napravio je i čudan ,,miks“ srpskih i crnogorskih državnika, sugerišući da je Sveti Petar Cetinjski, pobjednik sa Krusa i Martinića, bio na neki način uvertira za Karađorđa i Prvi srpski PODGORICA - Ministarstvo saobraćaja i pomorstva pozvalo je sve zainteresovane da se uključe u javnu raspravu o Strategiji razvoja pomorske privrede do 2030. godine, kojom se dugoročno kreiraju javne politike iz oblasti pomorske privrede.

Generalna direktorica Direktorata za pomorsku privredu u Ministarstvu saobraćaja Maja Mijušković, kazala je da je javna rasprava o Strategiji razvoja pomorske privrede do 2030. godine, sa pratećim Akcionim planom, počela 27. januara i da će trajati 40 dana.

Mijušković je saopštila da su prilikom izrade strategije, pored osnovnih segmenata pomorske privrede, kao što su brodarstvo i usluge u pomorskom prevozu, brodogradnja, lučka infrastruktura i usluge i ljudski resursi, obuhvaćene i sve druge srodne djelatnosti poput ribarstva, nautičkog turizma, istraživanja i proizvodnje ugljovodonika i biotehnologije mora.

Strategija, prema njenim riječima, prepoznaje pet strateških ciljeva, koji su precizno razra-

ustanak, na koji se ,,dugo čekalo“.

Među prisutnima i ,,gospodom hrišćanskom“ bio je i mitropolit crnogorsko – primorski SPC Amfilohije.

Simpatično brkanje ekavice i ijekavice upotpunilo je ovaj sretenjski nastup ambasadora Srbije, rodom iz Miločana kod Nikšića.

- Sada smo dvije države koje jedna drugu treba da poštuju i podrže - poručio je, između ostaloga ambasador Božović i na kraju uskliknuo živjela Srbija, živjela Crna Gora!

Antena M

Počela javna rasprava o Strategiji razvoja pomorske privrede do 2030. godine

Rast da bude zasnovan na principima zelene ekonomije đeni kroz operativne ciljeve i aktivnosti, koje bi trebalo da dovedu do njihove realizacije.

- Među strateškim ciljevima je povećanje doprinosa pomorske privrede i povezanih djelatnosti sveukupnom ekonom-



- Neophodno je ojačati kadrovsku strukturu u pomorskoj administraciji i privatnom sektoru, ali i stvoriti odgovarajuće pretpostavke u javnom i privatnom pomorskom sektoru za privredni rast zasnovan na principima zelene ekonomije - rekla je Mijušković.

skom razvoju, jačanje administrativnih kapaciteta pomorske administracije i pojednostavljenje administrativnih procedura, veća uključenost civilnog sektora, a naročito strukovnih nevladinih udruženja u svim procesima koji prethode donošenju strateških odluka, normativnih akata i predlaganja sistemskih rješenja za prevazilaženje izazova u sektoru pomorske privrede kazala je Mijušković.

Ona je dodala da je kao jedan od ciljeva definisano i da stručna zajednica postaje pokretač razvoja pomorske privrede, te da ubuduće rast pomorske privrede bude zasnovan na principima zelene ekonomije.

Za postizanje tih strateških ciljeva predviđen je čitav niz operativnih. To su postizanje održivog rasta i konkurentnosti u lučkom sektoru, povećanje broja jahti upisanih u registar,

postizanje održivog rasta i konkurentnosti crnogorske pomorske privrede u kontekstu plave ekonomije, pozicioniranje Crne Gore kao atraktivne nautičke i kruzing destinacije, obezbjeđenje primjene međunarodnih obaveza, unapređenje sigurnost pomorske plovidbe i ljudskih života i imovine na moru, te bezbjednost lučkih postrojenja i brodova.

Planirano je i pojednostavljenje administrativnih procedura, kao i aktivno uključivanje civilnog društva u razvojne procese crnogorske pomorske privrede.

- Neophodno je ojačati kadrovsku strukturu u pomorskoj administraciji i privatnom sektoru, ali i stvoriti odgovarajuće pretpostavke u javnom i privatnom pomorskom sektoru za privredni rast zasnovan na principima zelene ekonomije S. P. rekla je Mijušković.

Ekonomija

Nedjelja, 16. februar 2020.

5

Zbog epidemije korona virusa predstavnici kompanije CRBC, koja gradi auto-put, razmatraju mogućnost da nadomjeste radnu snagu koja nedostaje

Četiristo radnika je do daljnjeg u Kini - Šest radnika koji su se vratili iz Kine su iz preventivnih razloga bili pod 14-dnevnim mjerama zdravstvenog nadzora. U skladu sa svim zdravstvenim procedurama, zaposleni su prošli kroz sve medicinske preglede i izašli su iz perioda inkubacije – rekli su predstavnici kineske kompanije PODGORICA - Kineska kompanija CRBC, kao glavni izvođač radova na prioritetnoj dionici auto-puta BarBoljare, Ministarstvo saobraćaja i nadležne državne institucije u stalnoj su koordinaciji i komunikaciji kako zbog pojave korona virusa ni javno zdravlje, na prvom mjestu, ali ni realizacija projekta izgradnje prioritetne dionice auto-puta ne bi bili ugroženi, saopšteno je Pobjedi iz CRBC-a. Na izgradnji prioritetne dionice autoputa Bar–Boljare trenutno je angažovano 379 kineskih radnika. Predstavnici kompanije CRBC u ovom trenutku ne znaju da li će se i kada oko 400 kineskih radnika, koji su otputovali u Kinu prije izbijanja korona virusa vratiti u Crnu Goru.

- Kompanija CRBC kao izvođač radova i Ministarstvo saobraćaja, u komunikaciji sa nadzornim organom na projektu auto-puta i drugim nadležnim institucijama za javno zdravlje pomno prate razvoj situacije u Kini nakon pojave korona virusa. Kako je pojava epidemije virusa nepredvidiva okolnost, u stalnoj smo koordinaciji i komunikaciji kako ni javno zdravlje, na prvom mjestu, ali ni realizacija projekta izgradnje prioritetne dionice auto-puta Bar-Boljare ne bi bili ugroženi – poručeno je iz CRBC-a.

Iz kineske kompanije su nave-

Radovi na auto-putu teku planiranom dinamikom

li da će na temelju preporuka iz Kine i od Instituta za javno zdravlje Crne Gore, CRBC i Ministarstvo saobraćaja odlučiti o narednim koracima.

Predstavnici CRBC-a su dodali da se do sada šest radnika ove kompanije vratilo iz Kine u Crnu Goru i to uglavnom u januaru.

- Svi radnici CRBC-a koji su se

vratili iz Kine su iz preventivnih razloga bili pod 14-dnevnim mjerama zdravstvenog nadzora. U skladu sa svim

zdravstvenim procedurama, radnici su prošli kroz sve medicinske preglede i izašli su iz perioda inkubacije – rekli su

predstavnici kineske kompanije.

Oni su naveli da je oko 400 kineskih radnika trebalo da se

U fokusu elektromašinski i radovi na petlji Smokovac Iz CRBC-a je saopšteno da su većina radova koji se izvode u ovom trenutku na priorotetnoj dionici auto-puta elektromašinski radovi i radovi na petlji Smokovac.

- Izvode se i glavni radovi na mostovima, u tunelima i na otvorenoj trasi prioritetne dionice auto-puta, na sekcijama jedan i dva. Na sekcijama tri i četiri se nakon perioda smanjenog obima radova usljed zimskih uslova vrši priprema gradilišta i mehanizacije za nastavak radova.

Kamp kompanije na Jabuci

vrati u Crnu Goru uglavnom krajem februara i marta.

- Većina tih radnika je otputovalo za Kinu prije izbijanja korona virusa jer je kompanija CRBC pravila planove u skladu sa redovnim godišnjim odmorom radnika koji putuju u svoju domovinu za proslavu Kineske nove godine i ostaju tamo do početka marta – pojašnjeno je iz CRBC. Iz kompanije je saopšteno da je na izgradnji auto puta trenutno anagažovano 954 radnika. Od toga je 562 radnika angažovao CRBC, od čega su 379 kineskih radnika, dok je trenutno kod kompanija koje su podizvođači radova na izgradnji auto-puta angažovano 392 radnika.

Iz CRBC-a su naveli da prema sadašnjoj odluci kineskih vlasti, građani koji žive u okviru provincije Hu Bei, nijesu u mogućnosti da napuste zemlju do 19. februara.

- Planirano je da se dio radnika koji dolazi iz ove provincije vrati u Crnu Goru. Kako je pojava epidemije virusa nepredvidiva okolnost, kompanija intenzivno razmatra kako da nadomjesti dio radnika, a sve u cilju nesmetanog odvijanja radova – saopštili su predstavnici CRBC-a.

Predstavnici CRBC-a nijesu precizirali da li će prva dionica auto-puta biti završena do kraja septembra, što je novi rok za njen završetak, kao ni da li zbog nedostatka kineske radne snage može doći do značajnijeg kašnjenja izgradnje ove dionice.

Prvobitni rok za završetak radova na prioritetnoj dionici je bio 11. maj prošle godine, kada je prošlo četiri godine od početka gradnje.

Vlada je u maju prošle godine potpisala anekse ugovora o projektovanju i izgradnji dionice Smokovac-Mateševo, u vezi sa naknadnim radovima koji se odnose na petlju Smokovac, vodosnabdijevanje i trajno napajanje električnom energijom. Tim aneksima je 30. septembar ove godine određen kao rok za završetak radova na prioritetnoj dionici.

Ni ministar saobraćaja Osman Nurković u intervjuu Pobjedi početkom januara, nije želio da prognozira da li će dionica od Smokovca do Mateševa biti završena do kraja septembra.

- Raduje činjenica da ulazimo u završnu fazu izgradnje prvih kilometara auto-puta u Crnoj Gori. Novi ugovoreni rok realizacije je 30. septembar ove godine, ali do tada je još dug vremenski period da bismo u ovom periodu licitirali sa danima završetka projekta koji će nesumnjivo biti završen – kazao je tada Nurković.

S. POPOVIĆ

Javna rasprava za planski dokument Štitarička rijeka

Umjesto dvije male HE, sagradiće jednu PODGORICA - Predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma i obrađivači planskog dokumenta za Štitaričku rijeku u Mojkovcu saopštili su da će umjesto dvije planirane male hidroelektrane (mHE) na toj rijeci, biti sagrađena jedna mHE. To je objavljeno tokom javne rasprave za planski dokument Štitarička rijeka, koja je u petak održana

u Skupštini opštine Mojkovac, saopšteno je iz organizacije za zaštitu prirode WWF Adrija.

- Dio mještana Štitaričke rijeke obznanio je da su „primorali“ investitora, koji ima koncesiju za izgradnju dvije mHE, da odustane od izgradnje jedne, dok su u zamjenu za rekonstrukciju lokalnog puta prihvatili gradnju druge – kaže se u saopštenju.

Navodi se da su predstavnici civilnog sektora ponovili ocjene da je planski

dokument Štitarička rijeka pun pravnih manjkavosti i bez ekonomske analize koja bi pokazala javni interes za lokalnu zajednicu i državu, te da izgradnja mHE ima ogroman uticaj na živote ljudi i uništava rijeke, zbog čega treba odustati od takvih projekata.

- MHE su ogroman promašaj. Njih finansiraju građani. One prave direktnu finansijsku štetu građanima i trajno uništavaju rijeke - poručio je

Milija Čabarkapa iz WWF Adrije.

On je naglasio da je potpuno neprihvatljivo da se u Strateškoj procjeni uticaja navode ocjene o „mogućim“ uticajima.

- Morate navesti da li postoje ili ne postoje uticaji - istakao je Čabarkapa, prigovarajući obrađivačima dokumenta da su izostala terenska istrlaživanja i da se pozivaju na nevažeće pravilnike, te da je dokument pun kontradiktornosti.

Nezavisna istraživačica Ines Mrdović poručila je da je dužnost opštine i Vlade da lokalnim zajednicama grade puteve, a ne da mještani dogovaraju gradnje mHE na račun svih potrošača, koji bi morali plaćati subvencije koncesionaru u periodu od čak 12 godina. Ona je najavila inicijativu Ustavnom sudu ukoliko planski dokument bude usvojen u obliku koji je na javnoj raspravi.

S. P.

6

Hronika/Društvo

Nedjelja, 16. februar 2020.

Organizovana akcija širom Crne Gore

Uhapšen Cetinjanin zbog nedozvoljenog držanja oružja

Policija oduzela zolju, pušku, pištolj i municiju

CETINJE – Nikola Kršikapa (34) uhapšen je u petak po nalogu Višeg državnog tužioca u Podgorici, nakon što je policija u njegovoj kući pronašla i oduzela zolju, automatsku pušku, pištolj i municiju, navodi se u saopštenju Uprave policije.

Zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, Kršikapa će biti priveden na saslušanje u Više državno tužilaštvo.

Akcija u kojoj je uhapšen Kršikapa i pronađena veća količina oružja je, kako su kazali iz Uprave policije, rezultat višemjesečne aktivnosti cetinjske policije, usmjerene prema više osoba.

Ističu da ,,sva prikupljena saznanja i informacije ukazuju da je policija ovim aktivnostim spriječila izvršenje teških krivičnih djela“.

Cetinjski inspektori su u petak, uz nalog sudije za istragu, pretresli četiri lokacije koje koriste Nikola Kršikapa, Janko Kršikapa (32) i

D. Đ. (28).

U stanu Nikole Kršikape pronašli su i oduzeli ručni raketni bacač tzv. zolju, automatsku pušku, revolver i 61 komad municije.

- Pretresom lokacije koju koristi J. K. policija je pronašla i oduzela pištolj ,,ekol“, i 87 komada municije - kazali su iz policije.

Od njega su privremeno oduzeli ,,mercedes“ radi kriminalističke obrade.

U okviru akcije pojačane kontrole lica i vozila, cetinjski policajci su pronašli i

VIŠI SUD: Početak suđenja uhapšenima u akciji ,,Docu“

Osumnjičeni za krijumčarenje ljudi u utorak pred sudom PODGORICA – Početak suđenja sedamnaestočlanoj kriminalnoj grupi koja je iz Albanije preko Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu prokrijumčarila 115 migranata zakazano je u utorak u podgoričkom Višem sudu.

Na optuženičkoj klupi naći će se policijski službenici Goran Mugoš (33) i Predrag Vlahović (40), kao i Nemanja Šćepanović (31), Marko Samardžić (34), Darko Alibabić (33), Ivan Goranović (22), Radosav Janković (43), Darko Novović (44), Nikola Merdović (32), Zilhad Rastoder (35), Miloš Perišić (35), Nikola Vujisić (32), Dražen Cvijović (27), Bogdan Vuletić (34), Jagoš Jelenić (28), Milisav Bojanić (50) i Mišo Vojinović (58).

Osumnjičeni Ozgen Dogukan nije do-

stupan crnogorskim vlastima.

Oni su uhapšeni u policijskoj akciji ,,Docu“ koja je realizovana u februaru prošle godine u Nikšiću i Podgorici Prema sumnjama policije i tužilaštva, ova kriminalna grupa je u dužem periodu iz Albanije u Bosnu i Hercegovinu, kroz Crnu Goru, kao tranzitno područje, preko Podgorice i Nikšića, prokrijumčarila 115 migranata. Prevozili su ih rentakar i taksi vozilima. Istražitelji i dalje rade na identifikovanju ostalih osoba koja su učestvovala u organizaciji krijumčarenja.

Kao organizator ove kriminalne grupe označen je Šćepanović, koji je angažovao članove grupe, koji su imali određene uloge i zadatke. Oni su u blizini graničnog prelaza Božaj preuzimali strane državljane nakon što nelegalno pređu

oduzeli marihuanu, a od Beranca M. Đ. (25) privremeno su oduzeli i automobil ,,mazda“.

U prvoj polovini februara cetinjska policija je kontrolisala 107 bezbjednosno interesantnih lica i članova organizovanih kriminalnih grupa sa područja više crnogorskih gradova i sankcionisala dva lica - kazali su iz UP. Iz UP su poručili da nastavljaju aktivnosti u tom predmetu, i da će predmet njihove pažnje biti više osoba.

B. R.

Na zidu škole ponovo nacrtana srpska zastava

GRUPA GRBAVČANA NE ODUSTAJE: Uhvaćeni na djelu

PODGORICA - Grupa mladića sinoć je oko 21.30 sati ponovo na zidu područnog odjeljenja Osnovne škole ,,Vlado Milić“ u Grbavcima, kod Podgorice, oslikala srpsku trobojku.

I prije desetak dana zid škole osvanuo je u bojama srpske trobojke. Komunalna služba Podgorice odmah je reagovala i prekrečila zid, ali grupa Grbavčana ne odustaje.

Širom Crne Gore skoro mjesec traje organizovana akcija farbanja raznih objekata u boje srpske trobojke. Ova akcija dio je plana protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica kojem se protive Srpska pravoslavna crkva i prosrpski blok u Crnoj Gori, a žestoko mu se protivi i zvanični Beograd.

R. P.

Prema rezultatima istrage, osumnjičeni su od krijumčarenja ljudi zaradili skoro 20.000 eura granicu iz Albanije i prevozili ih kroz Crnu Goru. Istražitelji sumnjaju da su državljane Sirije, Libije, Pakistana, Eritreje, Nepala i Palestine iz Crne Gore alternativnim putevima prebacivali u BiH i Hrvatsku.

Prema rezultatima istrage, osumnjičeni su od krijumčarenja ljudi zaradili skoro 20.000 eura.

Sumnja se da su Šćepanović i članovi grupe od 16. avgusta do 1. novembra 2018. godine preko državne granice prebacili četiri državljana Pakistana, pet državljana Eritreje i osam drugih stranih državljana u BiH, šest stranih državljana u BiH i Hrvatsku, tri državljana Iraka iz BiH u Hrvatsku, četiri državljana Palestine i četiri državljana Sirije.

Sumnja se da je ova organizovana kriminalna grupa prihvatala migrante, prevozila ih i obezbjeđivala im smještaj i ilegalni prelazak državne granice na ruti Albanija - Crna Gora - Bosna i Hercegovina - Hrvatska i da je od maja 2018. godine prokrijumčarila više grupa ljudi koje su brojale od pet do deset osoba.

B. R.

Ambasada Crne Gore u Beogradu u bojama trobojke PODGORICA - Već petnaestak dana na stubovima ispred ulaza u zgradu Ambasade Crne Gore u Beogradu zalijepljene su trobojke, očito kao vid podrške farbanju trobojki u Crnoj Gori nakon litija.

Naravno, crtanje ili lijepljenje srpske zastave nije protivno propisima Srbije premda lije-

pljenje trobojke baš ispred ulaza u crnogorsku ambasadu teško da se može tumačiti kao slučajnost.

I taj potez govori da su određeni politički krugovi u Srbiji veoma zainteresovani za dešavanja u Crnoj Gori i politički pritisak nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

R. P.

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo za Hrvatsku radioteleviziju

Zakon o slobodi vjeroispovijesti je lako primijeniti PODGORICA - Rješenje za crkvenu imovinu koje daje nedavno usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti je jednostavno, kazao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo. On je, u intervjuu za Hrvatsku radioteleviziju (HRT) saopštio da je sva imovina pravoslavne crkve

u Crnoj Gori do 1920. bila u vlasništvu države.

- Pojedini članovi zakona se odnose na povraćaj imovine koja je sve do 1920. bila u državnom vlasništvu. Riješilo se da se imovina pravoslavne crkve koja je bila u državnom vlasništvu vrati državi Crni Gori - kazao je Mihailo.

Poručio je da je rješenje jednostavno, te da Crna Gora ima eksperte koji znaju što treba uraditi. Naveo je da CPC trenutno ima od 20 do 25 sveštenika i tri episkopa.

- Mi ne možemo odjednom pokriti sve crkve i manastire, ali ne znači da u njima ne mogu služiti druge vjerske za-

jednice. Može katolička crkva da služi u pravoslavnoj crkvi, ili pravoslavna u katoličkim, ili anglikanska ili protestantska crkva. Sve su to hrišćanske crkve i mi moramo o tome da vodimo računa - smatra Mihailo.

On je istakao da do 1920. godine nema nigdje napisano da Crnogorska pra-

voslavna crkva nije autokefalna. Naveo je da nema direktne saradnje između CPC i Srpske pravoslavne crkve.

- Oni ne priznaju, ne samo CPC, nego ni crnogorsku državu. Smatraju da je Crna Gora srpska pokrajina, a Crnogorsci da su Srbi. Ne priznaju, takođe, ni crnogorsku zastavu, grb i himnu, kao ni crnogorski jezik - rekao je Mihailo.

R.P.

Društvo

Nedjelja, 16. februar 2020.

7

POVODI: Mehanizmi zaštite medijskog prostora od neprimjernih sadržaja su ograničeni PODGORICA – Mnogo je razloga zbog kojih se mora zaštititi medijski prostor od sadržaja koji promovišu mržnju, a Savjetu Agencije za elektronske medije nije preostalo ništa drugo osim da ograniči reemitovanje pojedinih programa na srpskim kanalima Hepi i Pink M, jer je porocijenjeno da su mogli da ugroze mir u Crnoj Gori i podstaknu na nasilje, rekao je za Pobjedu predsjednik tog tijela, Ranko Vujović.

Prema ocjeni direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture Željka Rutovića, nema dileme da je Crna Gora u kontekstu Zakona o slobodi vjeroispovijesti izložena grubom, brutalnom, pritisku medija iz Srbije.

- Konkretna odluka SAEM-a primjerena je legitimnom cilju demokratskog društva i ograničenjima slobode izražavanja kada se za to na zakonu steknu predviđeni uslovi - istakao je Rutović.

Zbog konstantnog širenja govora mržnje, netrpeljivosti i diskrimnacije prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti, Savjet AEM bio je prinuđen da prije nekoliko dana donese odluku da na period od tri mjeseca ograniči reemitovanje emisija „Dobro jutro Srbijo“, „Ćirilica“ i „Posle ručka“ na televiziji Hepi kao i „Novo jutro“ na televiziji Pink M. Regulatorno tijelo za elektronske medije uz Srbije (REM) negodovalo je zbog te odluke i smatra je otvorenim vidom cenzure i grubim kršenjem Konvencije o prekograničnim televizijama.

UPOZORENJA

Vujović je za Pobjedu rekao da Savjet smatra da je ova odluka ispravna i da je uslijedila nakon nekoliko upozorenja koja su slali kolegama iz Srbije.

- Prije godinu smo slali dopis srpskom REM-u, zbog emitovanja programskih sadražaja na Happy TV-u koji su kršili međunarodne standarde. Tada nijesmo dobili nikakav dopis. Tokom cijele godine teče određena kampanja na pojedinim televizijama u Srbiji, istina nižeg intenziteta, koja je negativna prema Crnoj Gori.

Ova propaganda je kulminirala krajem prošle godine. Savjet Agencije je probao da dopisom srpskom REM-u skrene pažnju na određene sporne sadržaje i tražio sankcionisanje istih, jer je srpski regulator nadležan za kanale koji kroz kabal dolaze u Crnu Goru. Na naš dopis dobili smo samo odgovor da oni ne vide kršenje bilo kojeg člana ni Konvencije o prekograničnoj televiziji, niti Direktive o audio vizuelnim medijskim servisima - pojasnio je Vujović.

Kako su se programi koji promovišu mržnju, dodaje naš sagovornik, nastavili, ovom tijelu je preostalo samo da ograniči reemitovanje na prostoru Crne Gore.

- Mislim da je zbog mnogo razloga potrebno zaštititi naš medijski prostor od takve vrste propagande. Ne samo zato što je to opasan

Crna Gora izložena brutalnom pritisku medija iz Srbije

Ranko Vujović

Željko Rutović

Populistički i nacionalistički ton koji imaju programi čije je reemitovanje Savjet AEM ograničio, opasni su dugoročno jer truju gledaoce nekim poraženim ideologijama, koje sada ponovo izviruju iz nekih ćoškova istorije – rekao je predsjednik SAEM Ranko Vujović



Konkretna odluka SAEM-a primjerena je legitimnom cilju demokratskog društva i ograničenjima slobode izražavanja kada se za to na zakonu steknu predviđeni uslovi - kazao je Rutović narativ koji ima za cilj da podstakne nacionalnu i vjersku netrpeljivost. Ova vrsta propagande može da ugrozi mir u Crnoj Gori i da podstakne na nasilje. Ta-

kođe, populistički i nacionalistički ton koji imaju ovi programi su opasni dugoročno jer truju gledaoce nekim poraženim ideologijama, koje sada ponovo izviruju iz nekih ćoškova istorije - ocijenio je Vujović.

Agencija za elektronske medije, kako kaže, reguliše televiziju i radio i samim tim, danas kada je tehnologija usavršila sredstva komunikacije, reguliše ograničen medijski prostor.

Upravo zbog toga, naš sagovornik i priznaje da AEM ima nadležnost nad tradicionalnim medijima i samim tim prilično ograničene moći kada je u pitanju zaštita medijskog prostora od nezakonitih sadržaja.

- Poznato je da su društvene mreže preuzele primat i uticaj na javnost i da na njima možete pronaći sve sadržaje, pa i one koji su negdje zabranjeni.

Jedna od zabranjenih emisija je ,,Ćirilica“

Jednostavno, evropska i nacionalna zakonodavstva nijesu pratila razvoj tehnologije tako da imamo ogromno polje na internetu, uključujući i društvene mreže koje je potpuno neregulisano i koje je podložno raznim zloupotrebama i manipulacijama - pojašnjava Vujović.

SPECIJALNI MEDIJSKI RAT

Prema riječima Direktora direktorata za medije u Ministarstvu kuture, Željka Rutovića, programski sadržaji, način obrade, govor mržnje, uvreda i diskriminacije na nacionalnoj osnovi, sa svekolikim uznemiravajućim izražavanjem sa osnovnom porukom omalovažavanja pripadnika crnogorske nacionalnosti, školski su primjeri propagandističkog, specijalnog medijskog rata.

- Ako sa distance pogledamo medijski ru-

kopis sa početka devedesetih godina prošlog vijeka, zapitaćemo se da li vidimo neke posebne razlike u odnosu prema medijskim pritiscima kojima je danas izložena Crna Gora. Kao zemlja članica Savjeta Evrope i drugih međunarodnih organizacija Crna Gora, shodno Ustavu, primjenjuje opštepravna pravila međunarodnog prava koja imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Ovim se želi kazati da je sistem evropskih pravila i vrijednosti proistekao iz organskih dokumenata ove oblasti bio zakonodavni okvir za reakciju Savjeta Agencije za elektronske medije. Konkretna odluka SAEM-a primjerena je legitimnom cilju demokratskog društva i ograničenjim a

Zloupotreba slobode Kako je primijetio direktor Direktorata za medije Željko Rutović u posljednje vrijeme je i više nego dovoljno primjera koji ukazuju na grubu zloupotrebu slobode medija, koja je u odnosu prema Crnoj Gori lišena elementarnog etičkog kodeksa, standarda medijske profesije, načela samoregulacije i interesa javnosti.

- Svako nesuočavanje sa prošlošću i odgovornošću, zakonomjerno i ciklično proizvodi nove - stare oblike raspirivanja medijske mržnje (i ne samo), koje su u punom obimu i raznim formama hibridizacije na djelu protiv Crne Gore - poručio je Rutović.

Prema njegovim riječima, svako naknadno iščitavanje sa distance ovovremenog grubog medijskog pritiska na Crnu Goru ostaće prepoznato i obilježeno reliktom ideologije i vremena devedesetih godina prošlog vijeka, „u čijoj su osnovi velikosrpski nacionalizam, govor mržnje i netrpeljivost prema drugom ostavili šire, nesagledive civilizacijske posljedice“.

slobode izražavanja kada se za to na zakonu steknu predviđeni uslovi - kazao je Rutović.

Podsjetio je da nijedna sloboda, pa ni medijska nije apsolutna, te da uživanje prava podrazumijeva odgovornost prema javnosti i korisnicima medijskih sadržaja koji su „nesporno u problematičnim medijskim sadržajima izloženi raspirivanju mržnje na osnovu nacionalnosti, koju kao legitimno ograničenje prepoznaju i Direktiva o AVM uslugama i Evropska konvencija o prekograničnoj televiziji.“ - U okviru zakonom definisane nadležnosti i institucionalne nezavisnosti, na osnovu međunarodnih dokumenata Savjet Agencije za elektronske medije je na legalan, legitiman i zakonu primjeren način donio odluku kojom se štiti sloboda izražavanja, ljudska prava, nacionalni i državni identitet Crne Gore. Shodno zakonu i predviđenoj proceduri ograničenja prijema i reemitovanja AVM usluga (čl. 6 Zakona o elektronskim medijima), prije odluke o kojoj je riječ, SAEM, Regulatornom tijelu za elektronske medije Republike Srbije, uputio je zahtjev za pokretanje procedure za utvrđivanje odgovornosti konkretnih TV emitera, sa čije strane, shodno odgovoru, nije utvrđeno bilo koje kršenje profesionalnih standarda - podsjetio je Rutović.

Na kraju, kako je zaključio, osim međunarodnih standarda ove oblasti, stvari u ovom predmetu treba tumačiti i posljedično i problematično, iz ugla sadržaja poruka, anti-vrijednosti i cilja koji se dominira u srpskim medijima posljednjih sedmica.

K. JANKOVIĆ

8

Intervju

Nedjelja, 16. februar 2020.

Andrej Nikolaidis, pisac i novinar Amfilohije poručuje Đukanoviću da na tronu može biti samo jedan.

A taj jedan je, razumije se, on, Amfilohije.

Njegovi pozivi Đukanoviću da ga krsti način su da potvrdi svoje prvenstvo. Što je teokratski impuls.

Uostalom, Amfilohijev projekat je teokratija. Uspije li u svom naumu, Crna Gora bi, iako na tlu Evrope, bila najsličnija Teheranu 1979. godine PODGORICA - Koliko divizija ima taj papa, pitao je Staljin američkog predsjednika Ruzvelta i britanskog premijera Čerčila, koji su mu 1945. godine na Jalti navodno natuknuli da bi u dogovor o novoj podjeli Evrope valjalo uključiti i vrhovnog poglavara Katoličke crkve.

Kada su početkom januara 2020. krenuli protesti Srpske pravoslavne crkve, organizovani povodom usvajanja crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, možda je nekome i palo na pamet da se, parafrazirajući Staljinovu ciničnu opasku iz navedene anegdote, zapita – koliko divizija ima taj Amfilohije.

Pa, koliko ih ima?

- Nakon što su na ulice crnogorskih gradova uspjele da izvedu respektabilan broj ljudi, Rusija, Srbija, Srpska pravoslavna crkva i prosrpska opozicija svakako neće



Amfilohije je Muslimane do juče nazivao „lažnim ljudima“, „lažnom vjerom“. Danas ih, pokušavajući da dovrši svoj projekat teokratske države, naziva braćom, iako u to niko ne vjeruje.

Najmanje on sam.

Uostalom, zna li Amfilohije kako se posljednjih mjeseci osjećaju njegova „braća Muslimani“? Razmišlja li nekad o tome? Ikonografija koja se posljednjih sedmica može vidjeti na ulicama crnogorskih gradova korišćena je uoči i tokom ratova devedesetih; ona je opterećena nasljeđem rata i ratnog zločina

Ako uspije Amfilo Crna Gora će biti nalik Teheranu 19

dozvoliti da se pokazana energija tek tako ispumpa i prospe - uvjeren je crnogorski i bosanskohercegovački pisac i novinar Andrej Nikolaidis.

Riječ je, tvrdi Nikolaidis, o „mobilizaciji koja zahtijeva ostvarenje zacrtanog cilja“.

POBJEDA: Kojeg cilja? Na kojoj ideji je izvršena mobilizacija o kojoj govorite?

NIKOLAIDIS: Na ideji velikosrpskog nacionalizma, u čijoj je suštini poništenje crnogorske države i crnogorskog identiteta. To danas tobože ne prepoznaju građanski intelektualci i mediokriteti koji ćute i čekaju da vide ko će iz ove bitke izaći kao pobjednik.

Pored velikosrpskog nacionalizma, važan faktor mobilizacije su ekonomske i socijalne prilike u društvu.

Crnogorska vladajuća koalicija nikako da shvati koliko su predatorski kapitalizam, visok stepen korupcije i nefunkcionalnosti institucija pogubni po crnogorsko društvo. Nije dovoljno s vremena na vrijeme ritualno uzviknuti „Nikad više 1918!“, a onda nastaviti sa lukrativnim dilovima sa funkcionerima Demokratskog fronta i sa samom SPC. Ponekad je neophodno pokazati i neku vrlinu. Svaki lanac snažan je onoliko koliko je snažna njegova najslabija karika. Ako je sistem nagrižen korupcijom, onda je mnogo slabih karika. Korumpirani ljudi su uplašeni; njihova jedina kalkulacija je da prežive buru i zadrže privilegije nakon eventualnih političkih promjena. Na takve se ne može računati.

POBJEDA: Na koga može?

NIKOLAIDIS: Na one s vrlinom. Odavno je moralo biti jasno da progresivni projekat nezavisne države Crne Gore kao članice NATO i EU zahtijeva veliku posvećenost i vrlinu. Paradoksalno, za stvaranje projekta Republike Srpske, tog najnižeg oblika udruživanja zasnovanog na ideologiji krvi i tla, bio je potreban određeni broj koljača i oružja. A toga uvijek ima.

Istovremeno, za evropsku Crnu Goru, onakvu kakva je bila zamišljena, neophodno je mnogo više vrline. Znate li ko je shvatio značaj vrline?

POBJEDA: Ko? NIKOLAIDIS: Amfilohije Radović. Nije lako hodati od Ulcinja do Bara, znate...

Iako su moji ideološki, civilizacijski i vrednosni stavovi temeljno drugačiji, moram konstatovati da su učesnici litija u organizaciji SPC po-

sljednjih sedmica pokazali odlučnost, upornost, istrajnost. I to je vrlina kojom Amfilohije pokušava da impresionira dio građana koji ne ide za njim. Neki od sljedbenika srpskog mitropolita prepješačili su dvadeset, trideset kilometara po snijegu i hladnoći, pokazujući da vjeruju u ideju, koja je po mom sudu pogrešna. Problem sa Demokratskom partijom socijalista i vladajućom strukturom je taj što niko više ne zna u šta zapravo ti ljudi vjeruju.

Imaju li uvjerenja iza kojih su spremni stati ili su uvijek raspoloženi za trgovinu, pregovore, kalkulacije, kompromise?

POBJEDA: Naravno, imate pravo da kritikujete i DPS i vladajuću koaliciju. Ipak, činjenica je da bez snage DPS-a ne bi bilo ni nezavisne, ni bilo kakve Crne Gore, a ni njenog članstva u NATO. NIKOLAIDIS: To je tačno.

Istina je da na strani prosvijećene, sekularne, evropske i građanske Crne Gore ima mnogo onih koji ne trguju, ne kalkulišu, koji čvrsto vjeruju u tu ideju. Međutim, većina njih je odavno isključena iz institucija, iz odlučivanja; nemaju nikakvu moć, iako vlast, u kriznim situacijama poput ove danas, računa upravo na njihovu podršku, na njihovu nedvojbenu posvećenost Crnoj Gori.

POBJEDA: Kada govorite o vrlini učesnika protesta u organizaciji SPC, odnosno o načinu na koji mitropolit srpske crkve Amfilohije njom manipuliše, kako to da ti ljudi nijesu pokazali ni zrno humanosti, ni zrno vrline i solidarnosti sa žrtvama širom Jugoslavije?

Da li se, na primjer, bilo ko od njih javno solidarisao sa roditeljima nedavno ubijenog Davida Dragičevića iz Banjaluke?

NIKOLAIDIS: Tačno, crnogorska opozicija je prećutala i taj zločin.

David Dragičević je po svemu sudeći likvidiran od strane ljudi bliskih vrhu policije Republike Srpske, što je vlast u Banjaluci pokušala da zataška. Nije uspjela, pa se na centralnom gradskom trgu u jednom momentu skupilo 40.000 ljudi; onoliko, dakle, koliko Amfilohije, tokom svoje „balvan revolucije“, nikada nije uspio da okupi u Podgorici.

Demonstracije o kojima

govorim Dodikova policija je brutalno razbila: građani su prebijani, uhapšeno je nekoliko poslanika opozicione Srpske demokratske stranke, partije koju je osnovao Radovan Karadžić. Tu, dakle, nisu stradali nekakvi liberalni Srbi, nego poslanik koji se slika sa četničkim znamenjima.

I otac ubijenog Davida Dragičevića nekadašnji je borac Vojske RS. E, sad zamislite da se slično nasilje dogodilo u Crnoj Gori! Pa, imali bismo demonstracije i u RS i u Srbiji, i to zbog navodne ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Iako te ugroženosti nema.

POBJEDA: Nema je?

NIKOLAIDIS: Nema. Srbi u Crnoj Gori ugroženi su možda u ekonomskom smislu, i to na isti način na koji su ugroženi i ostali crnogorski građani, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Srbi u Crnoj Gori, na primjer, imaju pravo da pišu ćirilicom, to niko ne dovodi u pitanje.

Međutim, neki od njih vjeruju da je moguće i druge natjerati da se koriste istim pismom.

Ako se oduprete toj vrsti nasilja, to ne znači da ugroža-

vate pravo građana srpske nacionalnosti; naprotiv: to samo znači da im uskraćujete mogućnost da ugroze vaše pravo da pišete latinicom.

Slično je i sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti: SPC za sebe traži izuzetan status, izuzetan tretman, odbacujući svaku ravnopravnost sa

ostalim vjerskim zajednicama. Je li to ugrožavanje? Nije. Jer, gdje su Srbi ugroženi?

U bosanskohercegovačkom entitetu RS i u Srbiji, o čemu, ponavljam, ćute i Beograd i Banjaluka i crnogorska opozicija.

POBJEDA: Ćuti i SPC. Majci ubijenog Davida Dragičevića popovi SPC nijesu dozvolili da uđe u crkvu u Banjaluci i da tamo zapali svijeću svom ubijenom sinu; baš ka o št o demonstrantima, koji su bježali od Dodikovih batinaša, nije bilo do-

Intervju

Nedjelja, 16. februar 2020.

ohije,

979. 

Problem sa Demokratskom partijom socijalista i vladajućom strukturom je taj što niko više ne zna u šta zapravo ti ljudi vjeruju. Imaju li uvjerenja iza kojih su spremni stati ili su uvijek raspoloženi za trgovinu, pregovore, kalkulacije, kompromise

pušteno da uđu u dvorište pravoslavne crkve.

NIKOLAIDIS: Otac ubijenog Davida Dragičevića bio je prinuđen da kosti svog djeteta sa banjalučkog groblja prenese u Beč i da ih tamo sahrani. Nije ih htio ostaviti da leže u zemlji u kojoj je ubistvo njegovog djeteta prošlo nekažnjeno.

Ovdje dolazimo do ključnog pitanja: o čemu, dakle, govorimo kada govorimo o SPC?

POBJEDA: O čemu govorimo?

NIKOLAIDIS: O velikosrpskom nacionalizmu, čije je srce SPC. Dejan Vučinić, nekadašnji poslanik LSCG, nedavno je napisao da je veliki dio javnosti i institucija i u Crnoj Gori i u Srbiji ipak priznao ratne zločine srpske vojske počinjene devedesetih. Iako se ti zločini povremeno relativiziraju, Srbija je neke ljude poslala u Hag, donešene su i neke presude. Jedina institucija koja je tvrdo stala i ostala uz ratne zločince je SPC. Amfilohije je odlikovao osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja; održao je moleban Radovanu Karadžiću, osuđenom ratnom zločincu; posjećivao Slobodana Miloševića u Hagu. SPC, podsjeća Vučinić, nije osudila narativ o ratnim zločincima kao herojima, što bi bilo izuzetno važno prije svega za generacije djece čiji su očevi u tim ratovima učestvovali. Takvoj djeci crkva nikada nije rekla da su njihovi očevi bili na pogrešnoj strani istorije, da su neki od njih okrvavili ruke, da su počinili zločine. Naprotiv: svjesno je produbljivala njihove zablude i nacionalizam.

POBJEDA: I pored toga, u svim istraživanjima javnog mnjenja SPC je institucija od najvišeg povjerenja građana. Što to govori o društvu?

NIKOLAIDIS: Govori da je to društvo neprosvijećeno.

Na izvjestan način, u Crnoj Gori je prosvjetiteljska politika vođena od 1997. do danas: naime, ova Crna Gora nije ona s početka devedesetih; neuporedivo je bolja.

Ipak, period 1945-1989. bio je Periklovo doba prosvjetiteljstva. Komunizam je jedini period u kojem su jugoslovenski narodi bili istinski prosvijećeni. Revolucija je odradila svoje, ali je, bogami, i kontrarevolucija 1987-1997. u međuvremenu obavila svoj dio posla. Sistem koji su komunisti gradili je razoren, sve je privatizovano. Istovremeno, u ideološkom smislu, procesi u Crnoj Gori još nijesu završeni.



Amfilohijeva ideologija retorički je donekle izmijenjena, pa se on od tvrdo nacionalističkog diskursa polako kreće ka svetopavlinskom univerzalizmu.

Nema više Jevrejin i Grk, slobodnjak i rob, muško i žensko, ponavlja Amfilohije, koji naprasno postaje i Crnogorac i Srbin

POBJEDA: Što nije završeno?

NIKOLAIDIS: Crna Gora je jedina zemlja u kojoj nije pobijedila kontrarevolucija. Baš zato se za Crnu Goru vrijedi boriti. Protesti u organizaciji SPC ozbiljan su pokušaj da se kontarevolucija dovrši. Građani koji se danas bune ne shvataju da je to što teško žive posljedica njihovih pogrešnih odluka.

Ne bih ih u tom smislu lišio odgovornosti. Jer, ako ste sredinom osamdesetih počeli prebrajati zločine Tita i komunista, a početkom devedesetih bili u punom nacionalnom i religijskom naponu, ako su vas, usljed vlastitih gluposti i pogrešnih izbora, nedugo zatim poslali na ratište, ako ste, vrativši se iz rata, ostali bez posla, ako vam je familija u inostranstvu, a vi životarite sa 200 eura penzije, što da vam kažem?! I kontrarevolucija jede svoju djecu.

POBJEDA: Na pitanje jesmo li se vratili u devedesete, istoričarka Latinka Perović odgovara: „Zar smo ikada iz njih izašli?!“. Da je pitanje opravdano dokazuju i „čuda“ o kojima se ponovo govori i piše: krilato novorođenče, „ukazivanje“ svetaca, krsta, mitropolita Amfilohija… Otkuda to?

NIKOLAIDIS: Građani se plaše Amfilohija, njegovih vradžbina i kletvi. Zato je on

Jesu li vam dovoljni bob i voda?

POBJEDA: Koji građanski intelektualci na litijama ne vide manifestaciju srpskog nacionalizma?

NIKOLAIDIS: Uvijek je riječ o istom krugu ljudi koji tvrdi da je sa Demokratskim frontom moguća demokratska, evropska i slobodna Crna Gora.

To je psihodelična ideja, kaže Rade Bojović. Jeste. Čovjek se mora nagutati dobrih tripova ili pečuraka da bi branio takvu ideju.

Imam razumijevanja za one koji se distanciraju od crnogorske vladajuće koalicije, koji imaju ozbiljne zamjerke, čak i gađenje

tako opasan protivnik, kako ovoj vlasti, tako i svakom prosvjetiteljstvu. Dijelom zbog toga, a dijelom zato što su njegovi protivnici, umjesto jačanjem institucija, decenijama bili zaokupljeni prvobitnom akumulacijom kapitala, što je eufemizam za pljačku.

Mislim da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti mogao biti donešen i 2008. godine, kada je to bilo daleko lakše budući da je protivnik tada bio ako ne u nokautu, ono barem u nokdaunu. Zašto? Kako zbog rezultata referenduma o obnovi državne nezavisnosti, time i veće podrške građana, tako i zbog činjenice da vlast još u toj mjeri nije bila izranjavana korupcionaškim aferama. Zašto to nijeste uradili? Zato što ste se bojali Amfilohija. Kao što ga se i sada bojite. Većina. Pored toga, Amfilohije je partner u mnogim poslovima.

POBJEDA: Čiji je partner mitropolit SPC Amfilohije?

NIKOLAIDIS: Vlasti. Nedavno sam vidio fotografiju gradilišta kod Budve: na žutoj tabli piše da su investitori MCP i HD ,,Laković“, dok je izvođač radova Bemaks. Živo me interesuje kako napredu-

Žalosno je što mizerna politika Beograda može da izazove probleme u Crnoj Gori POBJEDA: Jeste li iznenađeni žestinom anticrnogorske kampanje koja dolazi iz Srbije?

NIKOLAIDIS: Nijesam.

Devedesetih sam, uoči početka rata u BiH, kao dječak bio u prilici da posmatram nešto veoma slično.

Mislim da je važno prisjetiti se kako je počela kampanja u Crnoj Gori. Sigurno nije mirnim litijama, nego Amfilohijevom izjavom bosanskoj televiziji da zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti može doći do rata. Nastavilo se radikalizacijom Demokratskog fronta, po čije je vođe Vlada Srbije poslala avion, odvezla ih u Beograd po instrukcije, najavila haos i pokušala ga realizovati.

POBJEDA: „Gledam da ih nema“, rekao je ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar odgovarajući na pitanje ima li Crnogoraca u zdravstvenom sistemu Srbije. Kako ste razumijeli tu poruku?

NIKOLAIDIS: Kao dio medijske agresije koju sprovodi zvanični Beograd.

Vučić je sjutradan pozvao Lončara da se ispriča, od čega, naravno, nije bilo ništa.

Jedina dobra stvar je to što je srpski ministar nehoteći priznao crnogorski jezik.

POBJEDA: Zašto kažete da od izvinjenja ministra Lončara „naravno“ nije bio ništa? Zašto – naravno?

NIKOLAIDIS: Zato što je taj poziv Lončaru da se ispriča, baš kao i sva Vučićeva retorika, u velikom neskladu sa njegovim postupcima. Ko još ozbiljno shvata Vučića i njegove poruke? Možda Aleksandar Vulin, ministar zadužen za nastupidnije, najbizarnije izjave? Ili Ivica Dačić, koji je, pak, zadužen za one najopasnije? Vučić pokušava da stvori privid vlastite političke pozicije koja je „nešto između“ ta dva ekstrema, što su jeftine, petparačke, palanačke finte. Žalosno je samo što je ta

mizerna politika u stanju da u Crnoj Gori izazove ovakve probleme.

POBJEDA: Ima li Crna Gora na to odgovor?

NIKOLAIDIS: Većina funkcionera vladajuće koalicije sve ovo posmatra iz svojih mišjih rupa, neki pet, a neki deset metara pod zemljom.

Neki, pak, otvoreno sarađuju sa Amfilohijem. Što takođe ne čudi. Jer, ne možete institucije napuniti kukavicama i mediokritetima, a onda od njih očekivati da se usprave i da brane sekularnu Crnu Goru i ono malo njenog preostalog prosvjetiteljskog nasljeđa.

Ta negativna selekcija dugo traje, znate... Nedavno je neko rekao da niko nikada nije komandovao gorom vojskom od ove kojom danas komanduje Milo Đukanović. To je istina. Međutim, istina je i da mu se niko nije miješao u posao. Tu je vojsku sam izabrao.

spram te politike; ipak, nemam ga za one koji tvrde da se ništa neće promijeniti ako na vlast dovedete Andriju Mandića.

POBJEDA: Što bi se promijenilo?

NIKOLAIDIS: Crna Gora bi za pet godina napustila NATO, bile bi zaustavljene EU integracije, Rusima bi bila data baza na Jadranu, a za narednih stotinu godina bila bi ugašena svaka misao o crnogorskoj nezavisnoj državi i crnogorskom identitetu. Ako to nije jasno…

POBJEDA: Je li jasno?

NIKOLAIDIS: Svima je jasno. Oni koji tvrde suprotno veliki su licemjeri. I to rade iz koristoljublja.

I, ako bih mogao da biram kako da završim ovaj razgovor…

ju radovi, da li su ideološke tenzije na relaciji vlast – SPC uticale na tempo izgradanje ili biznis teče as usual. Da sam urednik medija, novinarima bih dao zadatak da to ispitaju.

POBJEDA: „Dobijamo podršku iz Berlina, Pariza, Njujorka, Londona, ne samo od predstavnika pravoslavne crkve, na čelu sa našim i carigradskim patrijarhom, nego i od rimskog pape i od naše braće Muslimana“, kazao je prošle nedjelje mitropolit SPC Amfilohije. Imate li utisak da se srpski mitropolit rivalizira sa predsjednikom Milom Đukanovićem, da želi da mu pokaže ko je gazda?

NIKOLAIDIS: Imam. Amfilohije Đukanoviću poručuje da na tronu može biti samo jedan. A taj jedan je, razumije se, on, Amfilohije. Njegovi pozivi Đukanoviću da ga krsti način su da potvrdi svoje prvenstvo. Što je teokratski impuls. Uostalom, Amfilohijev projekat je teokratija. Uspije li u svom naumu, Crna Gora bi, iako na tlu Evrope, bila najsličnija Teheranu 1979. godine.

Amfilohijeva ideologija retorički je donekle izmijenjena, pa se on od tvrdo nacionalističkog diskursa polako kreće ka svetopavlinskom univerzalizmu. Nema više Jevrejin i Grk, slobodnjak i rob, muško i žensko, ponavlja Amfilohije, koji naprasno postaje i Crnogorac i Srbin. Naravno, riječ je o sitnom lukavstvu, kojim srpski mitropolit pokušava da relativizuje vlastitu nacionalističku ideologiju, inače, jedinu konstantu svog cjelokupnog djelovanja.

POBJEDA: Je li sitno lukavstvo i to što mitropolit SPC Amfilohije danas Muslimane naziva braćom?

NIKOLAIDIS: Jeste. Amfilohije je Muslimane do juče nazivao „lažnim ljudima“, „lažnom vjerom“. Danas ih, pokušavajući da dovrši svoj projekat teokratske države, naziva braćom, iako u to niko ne vjeruje. Najmanje on sam.

Uostalom, zna li Amfilohije kako se posljednjih mjeseci osjećaju njegova „braća Muslimani“? Razmišlja li nekad o tome? Ikonografija koja se posljednjih sedmica može vidjeti na ulicama crnogorskih gradova korišćena je uoči i tokom ratova devedesetih; ona je opterećena nasljeđem rata i ratnog zločina. Ako je ponovo izvedete na ulicu, čak i kada bi vam ideologija bila mirotvoračka, pripadnici

9

POBJEDA: Birajte!

NIKOLAIDIS: Nedavno sam čitao navodni razgovor između Diogena i Platona. „Jadni moj prijatelju“, kaže Platon, „živiš kao pas, a sve zbog svog dugog jezika. Zar zaista ne razumiješ kako funkcioniše svijet? Kada bi naučio da se pogneš pred bogovima, ne bi morao živjeti na bobu i vodi“. „Jadni moj prijatelju,“, odgovara Diogen, „zar zaista ne razumiješ kako funkcioniše univerzum?

Kad bi prihvatio da su ti bob i voda dovoljni, nikada se ne bi morao klanjati bogovima!“ Ako su vam, dakle, dovoljni bob i voda, nećete klečati pred Amfilohijem i onim što on predstavlja.



Mislim da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti mogao biti donešen i 2008. godine, kada je to bilo daleko lakše budući da je protivnik tada bio ako ne u nokautu, ono barem u nokdaunu. Zašto? Kako zbog rezultata referenduma o obnovi državne nezavisnosti, time i veće podrške građana, tako i zbog činjenice da vlast još u toj mjeri nije bila izranjavana korupcionaškim aferama. Zašto to nijeste uradili? Zato što ste se bojali Amfilohija. Kao što ga se i sada bojite.

Većina. Pored toga, Amfilohije je partner u mnogim poslovima

manjina vas moraju doživjeti kao vojsku koja je ušla u Srebrenicu i počinila genocid.

U tome je glavna manjkavost Amfilohijevog do sada savršeno vođenog projekta: previše je laži, previše obmana.

Jer niti su Srbi u Crnoj Gori ugroženi, niti Zakon o slobodi vjeroispovijesti predviđa oduzimanje bogomolja, niti ikome na pamet pada da u crkvama otvara butike i kafane.

Sve je to magla. Gusta magla, koju bi mogao razgrnuti samo neki jaki vjetar.

POBJEDA: Ima li tog jakog vjetra?

NIKOLAIDIS: Ima. Amfilohije neće uspjeti u svom naumu, ali ne zbog snage onih koji brane sekularnu, evropsku i prosvijećenu Crnu Goru, nego zbog slabosti strane koja sprovodi kontrarevoluciju. Kako ojačati one koji brane evropsku Crnu Goru? Možda tako što ćete napraviti široku koaliciju vrijednosti, kojoj bi prethodilo obnavljanje iskrenog dijaloga među suverenistima, njihovo veće uključivanje u procese, što bi podrazumijevalo ozbiljne ustupke DPS-a i promjenu načina njihove vladavine. Možda bi samo na taj način neke krupne greške konačno bile ispravljene.

Većina nas uvijek sanja drugu šansu, ali je, istina, malo ko dobije. U svojoj naivnosti, nadam se da ću ipak vidjeti tu crnogorsku drugu šansu.

Tamara NIKČEVIĆ

10

Turizam/Marketing

Nedjelja, 16. februar 2020.

Ovoga vikenda bilo zabave i skijanja na Bjelasici

Skoro dvije hiljade gostiju na Ski-centru Kolašin 1600

Dženan Lončarević

Na najnovijem crnogorskom skijalištu se mogla kombinovati zabava u izvođenju Dženana Lončarevića i skijanje stazom „Vranjak“. Dobra posjeta i Ski-centru Kolašin 1450

KOLAŠIN - Juče je na kolašinskim skijalištima bilo i zabave i skijanja. Za zabavu na Ski-centru Kolašin 1600 je bio zadužen prilično raspoloženi Dženan Lončarević dok se skijalo i na ovom i Skicentru Kolašin 1450.

Kolone automobila su krenule ka kolašinskim skijalištima poslije deset sati pa je gužva podsjetila na one godine kada

Bilo je skijanja i na skijalištu 1450

je snijega bilo koliko treba turizmu. Gosti iz Crne Gore, regiona i tradicionalno iz Albanije, ovoga puta su imali i dodatni motiv, a to je bio koncert Dženana Lončarevića.

Prema procjenama, na Skicentru Kolašin 1600 bilo je blizu dvije hiljade gostiju.

Zadovoljstvo posjetom je izrazio i Saša Jeknić, direktor Ski-centra Kolašin 1600 koji je kazao da su gosti ovoga puta

na skijalište došli i zbog zabave i zbog skijanja.

Kada smo imali koncerte Hari Mata Harija i Jelene Rozge, uz zabavu i nastupe ovih muzičkih zvijezda, imali smo i panoramsku vožnju žičarom Troglava. Juče smo prvi put uz koncert Dženana Lončarevića imali i mogućnost skijanja na stazi „Vranjak“ dužine 1750 metara. Tako su gosti mogli da kombinuju i uživanje u muzici i u skijanju. Predstoje nam koncerti Željka Samardžića 1. marta , dok će grupa Leksington nastupiti 29. marta. Vjerujem da će oba koncerta biti praćena i skijanjem, a mi smo spremni da nove padavine „pretvorimo“ u dobre staze i tako povećamo kapacitete skijališta, kazao je Jeknić.

Tradicionalnu dobru vikend posjetu je zabilježio i Ski-centar Kolašin 1450. Prema riječima direktorice Dijane Bula-

Pogled na Ski-centar Kolašin 1600

tović na skijališu je bilo preko 500 gostiju.

Bili su to gosti skoro iz svih djelova Crne Gore, zatim iz Srbije, Rusije, Albanije. U funk-

ciji su bile staze u okviru Skilifta Jezerine, bejbi lift, a za goste je posebno zanimljiva bila staza „broj 3“ u okviru šestosjeda Viline vode. Činimo

sve da povećamo kapacitet skijališta koji je preko 17 kilometara skijaških staza ali to zavisi od snijega, istakla je Dijana Bulatović.

Dr. D.

Povodi

Nedjelja, 16. februar 2020.

Esej Radovana Radonjića Politička i društvena scena nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti

(1)

Crna Gora i SPC via Srbija Najžešća i najneutemeljenija kritika tog dokumenta došla je iz Srbije, koja ga je shvatila kao bogomdanu priliku da zaklonjena lamentom nad njime „ugroženim srpstvom“ u Crnoj Gori „neprimjetno“ (ne uz pomoć savezničke vojske sa puškama „na gotovs“, već pomoću svoje svete i bogobojažljive crkve, okađene tamjanom) napravi veliki korak na novoj 1918. godini

P

redmet ovog teksta su društvene i političke (ne) prilike u Crnoj Gori nastale povodom donošenja Zakona o vjerskim slobodama.

Cilj teksta je da ukaže na karakter spora koji je tim povodom nastao između SPC i njenog oficijelnog zaštitnika iz političkih i državnih vrhova Republike Srbije, s jedne strane, i države Crne Gore, s druge, te gdje se eventualno nalaze tačke za njegovo razumno i principijelno rješenje.

Tekst je nastao kao rezultat autorovog praćenja potrebe za pojavom ovog dokumenta, odnosno rješenja problema na koje se on odnosi u kontekstu širih crnogorskih društvenih kretanja tokom posljednje tri decenije i njihovog razumijevanja iz ugla provjerljivih izvora i naučno-teorijskih metoda, dakako posmatranih kroz vlastite „duhovne naočare“.

I Pisati o Crnoj Gori nije lako.

Crna Gora je neobična zemlja, neki bi rekli zemlja izrazitih, logički i, svakako, drugih teško pojmljivih krajnosti. Izložena odveć čestim nasrtajima moćnih, teško je uspijevala da se koliko-toliko „iznutra presabere“ kako da im se suprotstavi ili makar da stare rane zacijeli prije nego dobije nove, ali je redovno „mrsila“ njihove glavne račune.

Usud Crne Gore je i to: što više kao država postaje svoja na svome – to „najbližima“ više smeta.

No, postoji i usud onih koji bi htjeli da je oslobode od te nevolje tako što bi je, po starom ruskom običaju, čvrsto zagrlili i u tom zagrljaju udavili. Njihov problem je u tome: sa ovom feniksovski pelcovanom zemljom, u mnogom pogledu neznatnih gabarita, ali džinovskog duha, još niko – nezavisno od svojeg geografskog prostranstva, demografske veličine, vojne snage i ekonomske moći – nije „izašao na kraj“. Naprotiv: – što su je više sjekli i palili – više se podmlađivala; – što su više pokušavali da je potope – glava joj je više bila iznad vode; – što su je jače stezali i davili u „bratskim zagrljajima“ – snažnije se otimala i više osamostaljivala; – što je više njena dvorska istoriografija širila izmišljotinu da je Crnu Goru stvorila „svetorodna dinastija“ Petrović Njegoš uz nesebičnu pomoć i podršku „pokroviteljice“ Rusije – sve uvjerljivije se otkrivala činjenica da je ova mala zemlja opstala i postepeno se razvijala u modernu evropsku državu, ne zahvaljujući zasadima i plodovima toga famoznog prijateljstva, već nasuprot njemu; – što su je kojekakvi domaći i eksterni „dušebrižnici“ više kinjili i nipodaštavali, to je jači bio njen glas razuma, hrabrosti i ljudskosti.

Pisati o takvoj Crnoj Gori, na bilo koji način, veliki je izazov. I veliki rizik, takođe. Simbolika i metaforika „slobodnog zatočenika i usužnjene slobode“, kako je nazva Veljko Vlahović, ne može se objasniti ni pukim novim simbolikama i metaforikama, ni kojekakvim „manastirskim impresijama“ i „postulatima volje božje“. Mitologizacija, kakvu nudi tvrdnja da se „istorija bitisanja Crne Gore“ može razumjeti jedino ako se shvati i prihvati da „nešto nedokučivo, ‘irealno’, ispreda svoju mrežu, stvara svoj život, koji postaje očigledna, makoliko i makako zagonetna, stvarnost“ (Crna Gora i Crnogorci u „Novoj Evropi“, „Pobjeda“, 24. septembar 2005, str. 21) – možda zvuči lijepo, ali ništa ne kaže. Do naučnih spoznaja crnogorske društvene stvarnosti – one ranije i ove aktuelne – put je dug i težak, a s obzirom na stanje ,,fondova“ i sačuvanost i pouzdanost ,,građe“, odnosno kadrovskog resursa u toj oblasti – i neizvjestan. Svako veličanje male zemlje u principu može da ,,zvuči“ kao pretjerivanje. No, isto tako, i svako uzdržavanje od retorike superlativa samo zato što se govori o zemlji geografske ili demografske ,,neznatnosti“ može da bude nepravedno. Teže od svega toga je – ćutati o Crnoj Gori.

A kako taj glas konkretno zvuči, pokazali su Cetinjani 22. januara 2020. godine kada su, sine ira et studio, molebanskim šetačima poslali poruku da su u njihov grad dobrodošli kao turisti i dragi gosti kad god hoće i koliko hoće, ali da treba da znaju da „građani Cetinja, zakleti slobodi i duhu grada koji je iznova skovao ovu zemlju i vjerni duhu koji je pet vjekova njeguje, učeni i podizani da čuvaju drugoga od sebe i žele drugome što i sebi, ne libeći se ni trena da čuvaju i Cetinje i sebe, neće dati nikome ni da trči, ni da gazi, ni da šeta preko vjekova slobode koje sam nije imao i za kojima žudi i koje bi da ukrade“.

To je i razlog što smo se, prije nepune tri godine, usudili da kažemo nešto o njoj, ali ne „izokola“ već direktno joj se obraćajući. U tom pismu, čiji je sadržaj ad literam prenijela „Pobjeda“, 26. 3. 2017. godine, nalazile su se i sljedeće dvije rečenice: ,,Učiteljica života“, kako mudri stari Latini nazvaše Istoriju, Tebe je, a ne neku drugu članicu evropske ansambleje naroda i država, učinila svojom ljubimicom, odnosno ,,anđelom čuvarom“ opstanka Starog kontinenta kao nukleusa moderne civilizacije!

Svakako, ne slučajno. Ne ni zbog puke neinformisanosti o Tebi. Pretpostavi, uostalom, da takva „presuda“ ove često veoma jogunaste izbiračice, koja, eto, uprkos svim svojim lukavstvima i ekstravagantnostima nije uspjela da odoli baš Tebi i Tvojemu šarmu, i ne ukaže Ti tu rijetku i izuzetnu čast – mora da ima neku odista valjanu pozadinu.

Jesmo li, tada, rekavši to, pogriješili?

II Crna Gora je u međuvremenu – uprkos popriličnoj uvjerenosti mnogih u njoj da se sticanjem nezavisnosti postiglo „sve što joj je trebalo“ – usljed čega je došlo do krajnje neodgovornog opuštanja najodgovornijih - u njenom političkom, državnom vrhu i u gotovo svim budžetskim i drugim društvenim institucijama i organizacijama, posebno u znatnom dijelu opozicionog „nevladinog sektora“ prihvaćena je teza prema rješavanju pitanja i problema za koja je sticanjem nezavisnosti stvoren tek osnovni preduslov da se to može. Ipak, čak i „akademski skeptičari“ – imaju sve manje prostora i potrebe za korišćenje omiljene im „kritike svega postojećeg“. To, uostalom, pokazuje i nedavno usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Cetinje, 22. januar 2020. godine

Jeste došao s izvjesnim zakašnjenjem i kolebanjima, ali je ponudio rješenja da su ga normalno prihvatili oni kojima je bio prevashodno namijenjen – pravoslavni vjernici. No, to se nije desilo. Odranije međusobno duboko

11

12

Povodi

Nedjelja, 16. februar 2020.

podijeljeni po tzv. nacionalnom pitanju, dočekali su ga od prethodne čine tri podjednako farsične i moralno različito: jedni – kao rješenje ne samo pitanja vjerskih sumnjive podstrategije sračunate na to da Srbija sačuva sloboda već i kao rješenje jedinog preostalog crnogor- bar nešto od elementarnog digniteta u vlastitim očima i skog velikog problema; drugi – kao grubi, nepodnošljivi očima svijeta. Riječ je je o nastojanju: atak ne samo na njihove vjerske slobode, nego i osnovna ljudska prava. a) da se, nakon floskule „mi smo ovdje osam stotina goKo je od njih u pravu? Niko, reklo bi se. Srbi bi, prema dina“, za koju se nema dokaza, nekom vrstom blickriga, jednoj anegdoti, najvjerovatnije, rekli: „Ko zna zašto je uz pomoć heterogene mase izvedene na ulice, ostvari to dobro“? Pođimo i mi od te pretpostavke. I, dakako, od zahtjev „Ili povucite zakon ili… (ne kažu što, jer ne znaprvog i najjačeg utiska kojega je dosadašnja priča o tom ju), pri čemu sasvim zanemaruju davnašnje upozorenje dokumentu proizvela. mudrih, poput recimo Marka Tulija Cicerona, da tako Prvi i najjači naš utisak u tom pogledu jeste da je podjed- shvaćeni narod (res populi) treba da bude ne gomila koja nako najžešća i najneutemeljenija kritika tog dokumen- se bori protiv uspostavljanja jednakosti svih ljudi u svota došla iz Srbije, koja ga je shvatila kao bogomdanu pri- joj državi pred zakonom – što pomenuti Zakon garantuliku da zaklonjena lamentom nad njime, „ugroženim je – već „mnoštvo združeno pravima i interesima koji su srpstvom“ u Crnoj Gori, „neprimjetno“ (ne uz pomoć zakonski sankcionisani i međusobno povezani“, budući savezničke vojske sa puškama „na gotovs“, već pomoću da je „država svojina naroda, a narod nije bilo koji skup svoje svete i bogobojažljive crkve, okađene tamjanom) ljudi okupljenih na bilo kakav način, već je to skup napravi veliki korak ka novoj 1918. godini. mnoštva objedinjen zajedničkom odlukom da prihvati Tri pokazatelja u tom smislu – neumoljiva su. propise i uživa zajedničku korist“ (Ciceron, Dr1. Srpska pravoslavna crkva, skupa sa svožava, Beograd, 2002, str. 43); jim veoma jakim i postojanim sekub) da po svaku cijenu odbiju poziv drlarnim pokroviteljima, uprkos žave na dijalog, s jedne strane, zbog svim činjenicama suprotnog kaosjećanja „veličine“ koja im ne Odgovor čelnika raktera, uporno istrajava na dozvoljava da nekoga tako mitovima i beskrupuloznim „malog“ kakva je Crna Gora Crnogorsko-primorske dezinformacijama: prihvate za ravnopravnog mitropolije Srpske pravoslavne a) da Zakon o vjerskim slopartnera i, s druge, što su sacrkve predsjedniku Vlade Crne bodama, koji podjednako svim svjesni da se u dijalogu Gore povodom poziva na razgovor važi za sve religijske vjernicijene argumenti i odgovake u Crnoj Gori, samo njene rajući način uvjerljivosti povodom primjene Zakona o sljedbenike u ovoj državi njihovog iznošenja, a ne vjerskim slobodama obiluje lišava osnovnih vjerskih moć diktata utemeljenog ne uslovljavanjima koja govore da ta prava i sloboda, iako to nije drugim „referencama“; tačno niti je u tom smislu poc) da „vraćanje u istoriju“, koCrkva i dalje vidi sebe u Crnoj nudila makar dokaz; je je u ovakvim slučajevima Gori kao nekoga ko državi b) da je na ovom prostoru prinemoguće izbjeći, pokušavaju diktira uslove sutna osam stotina godina, što bi da zamijene narodnom mudrošću implicite trebalo da joj daje i posve„učinjenom poslu mane nema“, što mašnja prava na njega, iako nema još ni bi u konkretnom slučaju trebalo da znaosamdeset godina od kada je njena rođena či da trenutni zapisi u katastru ne podliježu država (Srbija) prvi put registrovala kao vjersku organi- nikakvoj kontroli, i provjeri vjerodostojnosti, pri čemu zaciju; im je sasvim dalek ili potpuno nepoznat čuveni sudski c) da je ona stvarala državu Crnu Goru, što bi trebalo da spor (i danas aktuelan posredstvom dugometražnog je čini glavnim, ako ne i jedinim vlasnikom svih njenih igranog filma snimljenog o njemu), u kome Marko pokretnih i nepokretnih dobara, iako u Crnoj Gori nikad Tulije Ciceron, u ulozi advokata (čiji je govor tom nijedna crkva nije bila ni za trenutak u takvoj poziciji; prilikom u svjetskoj literaturi poznat pod naslovom Pro d) da litijašenje njenih molebanista, udruženih sa an- Sexto Roscio Amerino), uspijeva da pobije valjanost na ticrnogorskom opozicijom, kao što je i ona sama, nije lažnim podacima utemeljenog katastarskog upisa imodemonstracija narodne volje i sile sračunata u, krajnjoj vine jednog građanina u korist drugog. liniji, na stvaranje srpske Crne Gore, već bogougodna mirna šetnja građana koji se bore za svoja, navodno, 3. Odgovor čelnika Crnogorsko-primorske mitropolije ugrožena vjerska prava; Srpske pravoslavne crkve predsjedniku Vlade Crne Goe) da u njenim tekućim akcijama nema ničega politič- re povodom poziva na razgovor povodom primjene Zakog, uprkos tome što obraćajući se svojim „molebanisti- kona o vjerskim slobodama obiluje uslovljavanjima koja ma“, koji poslije halabuke podgoričkim i drugim crno- govore da ta crkva i dalje vidi sebe u Crnoj Gori kao negorskim ulicama smjerno pristupaju crtanju (slikanju) koga ko državi diktira uslove pod kojima s njom hoće i tuđih zastava po državi u kojoj su rođeni, što je osim lič- može da razgovara. Ujedno, to je i jasna demonstracija ne sramote i veoma teška politička provokacija, ne moli nespremnosti za prihvatanje dijaloga kao sredstva rjene da to ne rade, već da se prilikom te rabote, koja njoj ne šavanja problema saglasno opštim civilizacijskim prinsmeta, klone sukobljavanja s policijom. cipima na kojima se danas, u kulturnom svijetu, među ljudima dobre volje, regulišu svi sukobljeni odnosi, pa i 2. Budući da predstavnici Srpske pravoslavne crkve u odnosi između crkve i države. Čime će to sredstvo zamiSrbiji i Crnoj Gori, baš kao i država Srbija sama, pokuša- jeniti, a da to ne bude sirova i surova sila, ostaje da se vidi. vajući da dokažu svoje „pravo“ na crnogorske crkvene Ali. da u ovom trenutku nemaju ništa osim kojekakvih objekte i imovinu, uviđaju da nemaju uslova da uz nevi- zavaravanja sebe i drugih, potvrdio je ovih dana lično đenu propagandu primijene i druga raspoloživa sred- predsjednik Republike Srbije, izjavom da je vjera (relistva državne politike, pribjegli su promjeni strategije. gijska) „sastavni dio srpske duše“, tako da „srpski pravoNjihovu novu strategiju, po njih još kompromitantniju slavni vjernici mogu ispovijedati svoju vjeru samo u

,,

“

Litija u Podgorici, 2. februar 2020. godine

srpskim crkvama“. Mada ovakva šizma u istočnom hrišćanstvu nije uobičajena, a u ovom slučaju nije čak ni elementarno objašnjena, nju ne treba potcijeniti barem iz tri veoma važna razloga: Prvo, zato što podrazumijeva da se Srpska crkva obogati nekim novim učenjem dogmatsko-doktrinarnog karaktera, budući da dosadašnje, zajedničko za istočnu hrišćansku crkvu, više ne zadovoljava njene potrebe; Drugo, zato što najavljuje, za balkansku areu, vrlo uznemirujuću mogućnost da se na prostorima gdje žive pravoslavci srpskog porijekla, građansko društvo, kao emin e n t n o s e k u l a r n o (u s m i s l u n j e g ove j a s n e distingviranosti od teokratskog), ne može utemeljiti i razvijati, budući da ne postoji način na koji bi se bilo apriori, bilo aposteriori odredio odnos racionalnog i (religijski) emocionalnog u duši njegovih žitelja i obezbijedio optimalno prisustvo jednog i drugog u prilikama koje, na primjer, striktno zahtijevaju izrazitu prevagu jednog ili drugog; Treće, zato što je takva orijentacija SPC, ukoliko je predsjednik Republike Srbije tačno interpretira, a trebalo bi, direktno suprotna kako raširenom uvjerenju SPC duhovnika da između pravoslavnih vjernika u Srbiji i Crnoj Gori nema razlika dogmatske prirode, tako i „vaspostavljanju hrišćanskog jedinstva, koje inače predstavlja izričitu i nerazrušivu zapovijest Gospodnju“ (Završni dokument sabora patrijarha, Istanbul, 1992).

Prema jednoj, u nekim političkim doktrinama ne baš tako rijetkoj logici, moglo bi se reći: „Neka ih, to što misle i rade – njihova je stvar. Ko nama brani da radimo ono što mislimo da je najbolje“. Problem je, međutim, što je to stvar i drugih, jer se tiče i njihovih interesa i potreba – makar u ravni želje i nastojanja da, misleći o svom dobru na svoj način, ostanu pošteđeni bilo kakve uzurpacije spolja ili sa strane mogućnosti da dobro o kome misle na svoj način i ostvare na svoj način. Razumije se, ničim ne dovodeći u pitanje upražnjavanje istih prava i mogućnosti od strane drugih naroda i država.

III Čak i kad bi „srpska strana“ bila živo zainteresovana za dijalog, mali su izgledi da bi on za sada donio bilo kakve rezultate – iz najmanje tri razloga.

Radi se o sljedećem: 1. Dijalog o Crnoj Gori, i u Crnoj Gori, o svakoj za nju iole relevantnoj temi, pa i ovoj o navodno „ugroženom srpstvu“ na njenom prostoru – dobrodošao je. On se, ovdje, koliko znamo, prihvata s iskrenim željama da se sva sporna pitanja rasprave na način koji će ne samo isključivati korišćenje Damoklovog mača, s bilo koje strane, Predsjednik Vlade Duško Marković i mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije

Povodi

Nedjelja, 16. februar 2020.

sumnjičenjima njegovih učesnika, ni teorijski, ni praktično nije moguće bez izvjesnog „vraćanja istoriji“. Upustiti se u to, međutim, veliki je rizik, koji može da dovede ne samo do skretanja sa prave teme, nego i do tako iskrivljene slike prošlosti da se na kraju priče dobije suprotno od onoga što se željelo. Čuveni Fridrih Niče ne kaže slučajno: „Samo iz najviše snage sadašnjosti smijete tumačiti prošlost: samo u najvećoj napetosti vaših najplemenitijih svojstava pogodićete što je u prošlosti vrijedno znanja i očuvanja i što je veliko. Isto istim! Inače ćete prošlost srozati do svog vlastitog nivoa. Ne vjerujte istoriografiji ako ne izlazi iz glave najređih duhova“.

S. VASILJEVIĆ

4. Dijalog, u principu, jeste najbolje, najkorisnije i najpreporučljivije sredstvo rješavanja sporova. Ali, samo onda kad nije: – ni polemika (polemos na grčkom znači – rat), odnosno puki verbalni duel dviju strana o apstraktnom; – ni nadigravanje elokventnim frazama, sračunato na blokadu misli i opstrukciju smislenog; – ni apologetsko ukrštanje oštro suprotstavljenih naučnih i inih stavova i uvjerenja; – ni puka manifestacija različitog identifikovanja sa nekim izmišljenim ili stvarnim autoritetima i kolektivitetima; – ni banalna igra kojekakvim simetrijama i reciprocitetima; – ni sporenje, sporenja radi; – ni prosto izlaganje i mozaičko slaganje suprotnih filozofija i logika, s ciljem da jedna drugu obesnaže ili barem neutrališu.

Dijalog je nešto drugo. To je mirni, razložni i dobronamjerni razgovor između dviju strana oslobođenih svih predrasuda, mitologija, a, ruku na srce, i popriličnog elementarnog neznanja o stvarima kojima „suvereno upravljaju“, koje se nerijetko graniči s olakom spremnošću na žrtvovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, pa i života, da bi se ostvario neki efemerni individualni ili uskogrupni cilj i interes. Riječju, dijalog je moguć samo tamo i tada, gdje i kada njegovi učesnici imaju snage i volje da svoja različita stanovišta i interese dovedu u neku vrstu dijalektičkog odnosa, a time i moguće sinteze.

već i nakon tog razgovora zadržati najbolje odnose među njegovim učesnicima. Razumije se, to pod uslovom da druga strana učesnica u dijalogu nema nikakvih problema s tim da je Crna Gora nezavisna slobodna, demokratska država sa međunarodno-pravnim subjektivite- Takav dijalog, međutim, nije moguć: tom i članstvom u mnogim najvišim svjetskim asocijacima i organizacijama, usljed čega je isključivo a) sa bilo kim kome boravak na teritorije jedne zemlje njeno pravo da o svom dobru misli i odlučuje na svoj služi samo zato da bi se njenom narodu i državi uskratili način. Problem je, međutim, što druga strana u eventu- njihova nezavisnost i sloboda; b) sa bilo kim ko u svojim najzrelijim godinama, ne plaalnom dijalogu, bar za sada, ne misli tako. Ona: – niti se miri s tim da Crna Gora, kao suverena, međuna- šeći se ni božjeg ni narodnog suda, dozvoli sebi da ljude rodno priznata država ima pravo da samostalno, u skla- iz zemlje svog porijekla, koji ne misle kao on, decenijadu sa svojim najboljim tradicijama, odnosno kriteri- ma omalovažava i naziva neprimjerenim imenima (koja, jumima i principima savremenih građanskih društava, radi digniteta ovog teksta, nećemo pominjati), a kad mu i to nije dovoljno, ne preza ni od organizovanja masovrješava pitanja u oblasti ljudskih prava i sloboda; nih pohoda svojih „smjernih sljedbenika“ na tobože – niti priznaje pravo Crne Gore da, bez ičijeg miješajeretički „zalutalu“ domovinu, kako bi je nja sa strane, uređuje svoje unutrašnje od„spasio“ i, poput roba, predao u nadležnose i vanjskopolitička opredjeljenja; nost jednom od svojih „velikih gos– niti prihvata princip da za svako podara“. konkretno rješenje u tom pogledu, pa i za karakter Zakona o vjerc) sa „miroljubivim ustavobraDijalog je skim slobodama, u smislu koliniteljima“ modernog građanmoguć samo tamo i ko se njime pravedno rješavaskog društva ekspertski upuju pitanja na koja se odnosi i ćenih u sve tajne ljudskih tada, gdje i kada njegovi koliko dovodi u isti položaj prava i sloboda, koji horski učesnici imaju snage i volje sve religijske vjernike u svonapadaju one, poput časnog da svoja različita stanovišta jim okvirima, Crna Gora Milorada Pustahije, koji se odgovorna svojoj časnoj usudio da digne glas protiv i interese dovedu u neku istoriji, svojem tradicionalpohodnika na crnogorski vrstu dijalektičkog odnosa, nom, u svjetskim okvirima integritet i identitet, ali su a time i moguće dobro poznatom uzvišenom „bez glasa“ otpora prema etičkom poretku, međunarod„pastirima“ koji i njih, skupa sinteze noj zajednici, čija je članica i Resa nepoćudnim im sugrađanipublika Srbija i – nikome više. ma iz Crne Gore, smatraju „stadom“ kojega kojekakvim „vjerskim“ 2. Nijedan razgovor o Crnoj Gori sa bii nacionalističkim manipulacijama trelo kim (iz Crne Gore ili izvan nje) ne može ba utjerati u tuđu „torinu“. biti dobar, pravedan i pravi ako se u njemu ne pod) sa zagovornicima politike (kakva se nalazi u štuje mudri savjet Viljema Dentona. biti aktuelnog otpora donošenju Zakona o slobodi vjeroispovijesti), koja nije nužno „nastavak rata drugim sredTaj savjet glasi: stvima“, već sama po sebi - kako reče Sun Cun, još u VI stoljeću prije nove ere – predstavlja vrstu posebnog ve„Pričati o našim obavezama, i obavezama čitavog hri- oma opasnog i dovoljno efikasnog psihološko-etičkog i šćanstva prema ovoj maloj državi znači obznaniti teškoće etničkog rata, poslije čijeg razornog dejstva u društvekoje stoje na putu onome ko bi pokušao da izloži samo nom tkivu nije potreban nikakav oružani okršaj; osnove istorije crnogorskog naroda. Njihov život odlikuje e) sa onima koji „razgovor za zelenim stolom“ smatraju iskonska i, da nije rata na koji su primorani skoro arkadij- šansom više da raznim uslovljavanjima, ucjenama ili ska, jednostavnost. Njihova istorija jedna je duga junačka trikovima iz repertoara erističke dijalektike mogu postipriča, čiji su herojski podvizi, izvedeni u njihovoj planin- ći ono što im nije uspjelo da ostvare legalnim zakonom, skoj postojbini, prikladniji stihovima pjesnika, nego skro- utemeljenim putem i načinom. mnom peru istoričara. Doista, teško da je moguće pričati o životu ovoga herojskog naroda a da ne izgleda da ste zakoračili u domen romanse, i tako ‘začeli u svijesti čitalaca crv sumnje u pretjerivanje i u nevjerovatno’ Drugačije je nemoguće“!

Ukoliko do dijaloga o „spornom“ Zakonu o vjerskim slo3. Imati dijalog o Zakonu o vjerskim slobodama, čak i u bodama ipak dođe, glavni problem u njemu neće biti uslovima koji su normalni i neopterećeni uzajamnim manjkavosti u Zakonu, koje bi trebalo otkloniti, već u

velikoj zbrci u glavama ljudi koji taj dijalog treba da vode, i to zbrci bez čijeg rasvjetljavanja i prevladavanja u Crnoj Gori neće biti moguće riješiti nijedan sporni momenat u srpsko-crnogorskim odnosima, kojih ima puno i traju bezmalo dva stoljeća. Kad ove zbrke ne bi bilo, niti bi crnogorski zakonodavac neoprezno 1918. godinu odredio kao vremensku granicu od koje navodno počinje pravo Srpske pravoslavne crkve na sukcesiju u Crnoj Gori, niti bi uopšte bilo potrebe da se ovakav zakon donosi. Riječ je o sljedeća dva aksioma.

Prvi aksiom je: Nakon dekreta Aleksandra Karađorđevića od 17. juna 1920, godine, kojim je formirana Srpska pravoslavna crkva, čiji su vjernici formalno i faktički mogli slobodno da putuju u Crnu Goru, ova vjerska zajednica, uprkos svom nazivu, ni po teritorijalnom rasporedu djelova koji su je činili, ni po svojoj oficijelnoj političkoj orijentaciji radi koje je i formirana, nije bila srpska već jugoslovenska. Kralj Aleksandar je ovo potvrdio i oktroisanim ustavom te crkve 1931. godine, koji počinje riječima: ,,МИ АЛЕКСАНДАР I по милости Божјој и вољи Народној КРАЉ ЈУГОСЛАВИЈЕ На предлог Нашег Министра правде а по саслушању На шег Пр е тс едника Минис т ар ског с а в е т а, прописујемо и проглашујемо: УСТАB СРПСКЕ ПРАВОСЛАВНЕ ЦРКВЕ…“ Taj akt je, kako se zna, ostao na snazi sve do raspada te države, a u nekim njenim djelovima i duže. Analogno tome, ukoliko je u Crnoj Gori bilo, ili ima, crkvenih pokretnih i nepokretnih dobara koja podliježu institutu sukcesije, ona bi pripadala jugoslovenskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a ne Srpskoj pravoslavnoj crkvi sadašnje države Srbije, koja je bila samo jedan od tri oficijelna konstituenta Kraljevine Jugoslavije.

,,

“

IV

To je jedno. Drugo je: – da zajedničke južnoslovenske države odavno nema, da su na njenim ruševinama nastale i više od pola vijeka postojale šest socijalističkih republika koje su tvorile zajedničku federalno ustrojenu drugu Jugoslaviju, na čijem su prostoru, nakon njenog raspada, nastale šest nezavisnih i međunarodno priznatrih država i jedna pokrajina sa faktičkim međunarodno-pravnim subjektivitetom; - da državi Srbiji, kao jednom od tri konstituenta Kraljevine Jugoslavije, nakon raspada ove, niko nije priznao pravo jedinog njenog sukcesora; - da je nezavisna i međunarodno priznata država Crna Gora, odlukom svog parlamenta ukinula (poništila) odluke Podgoričke skupštine i time suvereno „stavila tačku“ na sve što je ova proizvela kao nečije pravo na Crnu Goru ili obavezu Crne Gore, po tom osnovu, prema bilo čemu i bilo kome.

Ovdje, kako stvari formalno-pravno stoje, nema potrebe za bilo kakvim dijalogom koji bi izlazio iz okvira prijateljskog dogovora da predstavnici SPC prime k znanju ove neumoljive činjenice i odreknu se namjere da pod vidom „borbe protiv otimačine srpskih crkvenih dobara u Crnoj Gori“, oni Crnoj Gori otmu njena crkvena i narodna dobra.

Drugi aksiom ogleda se u tome da – kako bi stari Latini rekli – Caesar no supra gramatikos!

13

14

Povodi

Taj caesar, u slučaju srpsko-crnogorskog spora povodom Zakona o vjerskim slobodama jeste evidentni grub nasrtaj Srbije i njene pravoslavne crkve na Crnu Goru, u ime tobožnje ugroženosti vjerskih sloboda etničkih Srba u Crnoj Gori (koji se, uzgred rečeno, kad god im se prohtje okupljaju i lagodno baškare u crnogorskim crkvama, dok Crnogorci svoje vjerske obrede vrše na ulici ili po privatnim imanjima). No, makoliko bio stvarno, ili samo prividno silan, taj caesar, vjerujemo, nije jači od četiri neupitna dokumenta – od kojih su tri srpske, a jedan crnogorske provenijencije – kojima se besprizivno isključuje svaka mogućnost da je SPC, čak i da nije stvorena tek 1920. godine, i to kao jugoslovenska, prije AB revolucije u Crnoj Gori bila u poziciji subjekta pravoslavne organizacije i predvodnika njenih vjernika.

Gledano pojedinačno, ti dokumenti su objektivno različite vrijednosti, ali bi u mirnom, razložnom i nekim drugim primjesama neopterećenom razgovoru svaki od njih mogao da bude dovoljna osnova za lako, brzo i pravedno rješenje nastalog spora. Sva četiri zajedno, pak, daju argumentacionu sinergiju koja bi se samo primjenom najgrublje sile i bezakonja mogla odbaciti kao dokaz da Srbija i njena pravoslavna crkva nemaju nijednog istorijskog, državnog, nacionalnog, vjerskog ili drugog osnova po kome bi svoja potraživanja od Crne Gore učinila legitimnim i opravdanim.

O čemu se konkretno radi?

Pogledajmo, najprije, tri dokumenta srpske provenijencije, sva tri iz izvora koji se iz mnogo razloga, uključujući i srpski nacionalni ponos, ne mogu dovesti u pitanje.

Prvi dokument odnosi se ne samo na tvrdnju da Srbi i Crnogorci nijesu jedan narod, već i na priznanje Srba da o Crnogorcima toliko malo znaju, da se to znanje može smatrati nikakvim.

Tekst sa ovim sadržajem objavljen je u publikaciji Serpskie letopisi, 1825, Druga čestica, str. 18-19, i nikad nije korigovan ili na drugi način osporen.

Tekst, ad literam, glasi: „Ne samo zbog svoje ka otečestvu i slobodi goreće ljubavi i mužestvene hrabrosti; no i zbog drugi(h) sebi samo svojstveni(h) običaja i povedenija u životu, jesu Černogorci soveršeniega zaista poznanstva i mnogo dostatočnijeg neg(o) što imamo, opisanija dostojni. Oni sami po sebi sočinjavaju osobitij i ot sviju drugi(h) naroda u Evropi sa svim različnij narod: oni i dan današnjij stoje nekim načinom jošt na pervom stepenu svog estestvenog sostojanija imajući otličnij svoj karakter, ko( j)i nas na sretna vremena starogrčeska opominje. No okrom ovi(h) obšti(h) o njima za svakog narodoispitatelja važni(h) primečanija, jesu oni za nas Serblje tim jošt više znatni, što s nama jednoga pokoljenija, jednoga jezika, jedne Cerkve, i što mi pored svega toga ovu rođenu našu braću i sad jošt tako malo, voobšte govoreći, poznajemo, da se po tome naše o njima poznanstvo ili nikakvo, ili sumniteljno i neizvjestno nazvati može“.

Drugi dokument odnosi se na tvrdnju o postojanju u Njegušima (na nekih petsto metara od kuće Petrovića), konaka u kome je nekad živjela familija koja je stotinu godine vršila svjetovnu vlast u Crnoj Gori. To vrlo razgovjetno piše u tekstu objavljenom u Letopisu Matice srpske (Novi Sad, 1846, knj. 74, čast 3, str 84-85). Ni taj tekst, kao ni onaj prvi, nikad nije korigovan ili na drugi način osporen.

Tekst, ad literam, glasi: „Eden u ravnoj veličini (u odnosu na kuću u kojoj je živjela porodica Petrović Njegoš – R. R.) sazdani konak, od kog se sad samo temel vidi, služio je pre nekoliko godina za obitavanje familii građanskog upravitela, koja je kroz čitavo stoletje svetsku vlast od vladike otrgnutu imala. Ova familia sviju dobara lišena, sada nema ni kuće ni ognjišta“.

Treći dokument odnosi se telegram, kojega je na poruku Petra II Petrovića, da je „stari vladika“ umro, srpski knez Miloš Obrenović poslao „k prvom licu naroda crnogorskog“ – guvernaduru Vukolaju Radonjiću. Ni ovaj dokument, mnogo puta objavljen u raznim istoriografskim spisima, ni od koga nikad nije doveden u pitanje.

E, sad: Što kažu ova tri dokumenta, nastala u prvoj polovini XIX vijeka i zabilježena u kultnim srpskim glasilima tog doba, u kojima nijesu mogle biti tiskane neprovjerene stvari i falsifikati?

Kažu – krajnje otvoreno, jasno i uvjerljivo – sljedećih nekoliko stvari: Prvo, da su Crnogorci poseban narod, ne samo u odnosu na Srbe, nego i u odnosu na sve druge evropske narode.

Drugo, da se diferentia specifica Crnogoraca u odnosu na Srbe, ali i sve druge evropske narode, ogleda kako u nji-

Nedjelja, 16. februar 2020.

hovom junaštvu, tako i u njihovim jedinstvenim moralnim osobinama i karakteru, usljed čega se mogu upoređivati jedino sa narodom starogrčkih vremena.

Treće, da su Srbi srećni što su sa Crnogorcima jednoga pokoljenja, jednoga jezika, jedne crkve.

,,

mu sadašnjeg guvernadura g. Jovana Radonjića… I ako bi ko, sada i unaprijed bio neposlušan ovom guvernaduru, kao prvoj i vrhovnoj opštestva crnogorskog vlasti, pa bio on iz svjetovnih ili duhovnih činova, takav da se smatra za izdajnika Crne Gore“.

Diploma (Gramata) izdata guvernaduru Jovanu Radonjiću, koju niko ne može osporiti, skupa sa tri naznačena, takođe neporeciva srpska dokumenta predstavlja, dakle, onaj jedinstveni i sveobuhvatni argumentartivni „tepih“, koji ne ostavlja ni jedan milimetar prostora na kome bi neko mogao, teorijski ili praktično, dokazati da je na teritoriji države Crne Da već u drugoj Peto, da Srbi nigdje ne goGore od posljednjeg Crnopolovini XVIII vijeka u vore o svojoj crkvi i njenoj jevića do knjaza Danila graditeljskoj ili bilo kaPetrovića (i mitropolita Crnoj Gori postoji veoma kvoj drugoj ulozi u Crnoj Nikanora Ivanovića, Srrazvijena kritička (građanska) Gori, ali zato priznaju da bina iz Dalmacije, kojega misao u odnosu na prirodu i je na Njegušima, ne petje knjaz na svoju ruku ponašenje crkve, o čemu sasvim sto metara od doma Pedoveo na Cetinje da mu trovića, živjela familija neko iz Crne Gore na toj uvjerljivo govore ocjene Katerine „građanskog upravitela, funkciji ne bi „pravio proRadonjić izložene u njenom koja je kroz čitavo stoletje bleme“), postojalo ijedno Kratkom opisu o Zeti i svetsku vlast od vladike otrstrano crkveno lice, ili bilo Crnoj Gori gnutu imala“. koji drugi graditelj zadužbina i drugih crkvenih zdanja. Ta Šesto, da ni Srbija, ni Srpska činjenica, posmatrana kroz prizcrkva nijesu učestvovale u zločinu mu njenih faktičkih značenja i improtiv familije građanskog upravitelja plikacija, daje dovoljno osnova za slje- kojim je ova, pored ubistva šestoro njenih dećih pet zaključaka: članova, „sviju dobara lišena“, tako da „sada nema ni kuće ni ognjišta“. Ali, da se tome vjerovatno radovala, 1. Da u periodu od kraja crnojevićke ere do dekreta kramoglo bi se naslutiti po reagovanju Isidore Sekulić, prve lja Aleksandra Karađorđevića od 17. juna 1920. godine, žene članice SANU, koja ne krije oduševljenje kad kaže kojim je proglasio ujedinjenje „svih pravoslavnih crkveda je Vladika Rade ugasio crnogorske guvernadure „na- nih oblasti“, što je ujedno značilo i ukidanje Crnogorske glo kao sveću, tako da će „narod odahnuti“ (Beograd, pravoslavne crkve, u Crnoj Gori, osim nje, nije bilo, niti „Politika“, 25. januar 2014, dodatak NAŠI VELIKANI, je moglo biti druge pravoslavne crkve. str. 12-13).

2. Da, pošto se u Crnoj Gori nigdje ne govori o političkoj Sedmo, da nijedan od ovih recentnih i relevantnih srp- vlasti crkve prije mitropolita Petrovića – a mitropoliti skih izvora ne pokazuje da je Srpska pravoslavna crkva Petrovići ovu, kako se iz navedenih i mnoštva drugih u periodu od posljednjih Crnojevića do knjaza Danila na jednako uvjerljivih izvora i dokumenata vidi, nikada bilo koji način bila prisutna u Crnoj Gori, a kamoli da je nijesu imali makar i za jedan minut – to proizilazi da u podizala vjerske objekte i bila vlasnik drugih nekretnina njoj mimo kontole i vlasništva domicilne države nijesu koje su, mnogo decenija kasnije, pod zasad pravno neo- mogli postojati ni bilo kakvo crkveno građevinarstvo, ni bjašnjenim okolnostima u katastarskim knjigama upi- bilo koja crkvena imovina. sane na njeno ime.

3. Da već u drugoj polovini XVIII vijeka u Crnoj Gori Naprotiv, navedeni izvori jasno govore da se Srbija u to postoji veoma razvijena kritička (građanska) misao u vrijeme neskriveno divila slobodnoj, junačkoj i po najvi- odnosu na prirodu i ponašanje crkve, o čemu sasvim šim etičkim osobinama u Evropi nedostižnoj zemlji, sa uvjerljivo govore ocjene Katerine Radonjić izložene u građanskom (u smislu sekularnom) vlašću. njenom Kratkom opisu o Zeti i Crnoj Gori (1774; 71, 73), u kojima se kaže da „nedopustivi nered“, u kome se Posebnu važnost i vrijednost navedenim srpskim doku- „krađa, bezobrazluk i nepravda svuda vide“, nastaje mentima daje onaj četvrti, nastao u Crnoj Gori, više od „zbog velike tame i neznanja i nerazumnog narodnog pola vijeka prije njih. Ovo, ne samo zbog toga što se sva povjerenja k sveštenstvu“, koje ga „udaljava od sloge, tri srpska dokumenta objektivno, svaki na svoj način, od korisne nauke, od prosvjećivanja i poštenja“, kako naslanjaju na ovaj crnogorski državni dokument, inače ovaj „ne bi nigda oči otvorio“, što je uslov „da se njime jedini takav uopšte i kod Srba i kod Crnogoraca, već i lakše vlada“ (dakako, ne u izgradnji svoje države i jačazato što predstavlja pismenu potvrdu pune saglasnosti nja njene centralne vlasti, već radi lakšeg mitropolitkako najvišeg političkog tijela, tako i vrhovnog duhov- skog plaćenog „službovanja“ za potrebe Rusije – R.R). nika jedne zemlje o zajedničkom izboru njenog svjetovnog vladara, sa posebno jasno naglašenim ingerencija- 4. Da je – kod činjenice da Crna Gora nikada nije imala ma nad pomjesnom crkvom i nasljednim pravom teokratsku vlast i da je u njoj prema domaćem visokom njegove porodice na tu funkciju. sveštenstvu vladalo veliko podozrenje i navedeno kritičko raspoloženje – Crnogorska pravoslavna crkva u vrijeme mitropolita Petrovića bila podijeljena na otuđeO tom dokumentu – inače dugo skrivanom, pa čak i pro- ni klir, u plaćeničkoj službi ruske imperije, i siromašno glašavanom za nestali ili nepostojeći – opširnije je pisao sveštenstvo, koje se ni u načinu života, ni u bilo čemu publicista g. Đorđija Radonjić, u svom feljtonu „Guver- drugom nije razlikovalo od ostalog muškog stanovnišnaduri Radonjići izbliza“ („Pobjeda“, 17-28. avgust 2017. tva zemlje, izuzev što je volonterski, usputno, „činodejgodine). stvovalo“ kod krštenja, vjenčanja i sahrane. Patriotizam ovog „donjeg“ sloja domicilnog sveštenstva i njegovo učešće u bitkama i ratovima skupa sa ostalim ratnicima imali su izuzetno veliki značaj za stvaranje i održanje borbenog duha i morala Crnogoraca, ali nijesu bili faktor kome bi se, čak i da vlast u zemlji nije bila sekularna, mogla pripisati bitnija uloga u „stvaranju države“ ili podizanju njene kulture na viši nivo. Četvrto, da Srbi, kako sami kažu, „i pored svega toga ovu rođenu … braću i sad jošt tako malo, uopšteno govoreći, poznaju“, da se može reći kako je njihovo poznavanje Crnogoraca „ili nikakvo ili sumniteljno“, tako da se „neizvestno nazvati može“.

“

Riječ je o Diplomi (Gramati) koju je Opšti crnogorski zbor izdao Jovanu Radonjiću, 20. avgusta 1770. godine, povodom njegovog izbora za Crnogorskog guvernadura, s nasljednim pravom Jovanove porodice na tu funkciju.

5. Da je pravoslavna crkva na srpskim prostorima, kojim slučajem, imala neke državno-oslobodilačke, crkvenograditeljske ili druge stvaralačke inspiracije i kapacitete, teško da bi se odlučila da sve to troši za dobro i napredak drugog naroda i države, koja joj do 1912. godine nije bila ni susjedna. O tome, da je na tako nešto mogla i pomišljati dovoljno uvjerljivo govori podatak da je viševjekovni okupator njene matične zemlje, tek Trećim hatišerifom, u četvrtoj deceniji XIX vijeka, počeo da daje ovoj „na kašičicu“ neke od sadržaja krajnje ograničene slobode.

Iz te Diplome (Gramate) – čiji je faksimil prikazan na gornjoj slici – kad se uveliča i prevede sa crkvenoslovenskog – može se pročitati, između ostalog, i ovo: „Mi opštestvo crnogorsko, svi jednodušno i opštom saglasnošću saizvoljevamo i utvrđujemo, da unaprijed ostane vječno nasljedstvo guvernadurstva crnogorskog zaslužnom do-

Ni u ovoj ravni, dakle, kao ni u formalno-pravnoj, nema potrebe za bilo kakvim dijalogom koji bi izlazio iz okvira prijateljskog dogovora da predstavnici SPC prime k znanju ove neumoljive činjenice i odreknu se namjere da, pod vidom „borbe protiv otimačine srpskih crkvenih dobara u Crnoj Gori“, oni Crnoj Gori otimaju njena crkvena i narodna dobra.

• Nastaviće se

Svijet

Nedjelja, 16. februar 2020.

Američki napad u Avganistanu

Meta bili talibani, ali ubijeno devet civila U napadima sve češće stradaju civili

KABUL - Najmanje devet civila ubijeno je u američkom napadu dronom u pokrajini Nangarhar na istoku Avganistana u petak, rekli su lokalni zvaničnici.

Napad se dogodio kod sela Kakarak u okrugu Sorkh Rod, koje kontrolišu talibani, rekli su lokalni odbornici Abdul Kahar Kadir i Ajmal Omar.

Meta su bili talibani, ali su

U Kini od korona virusa do sada umrle 1.523 osobe, a zaražene 66.492

Ko odbije karantin slijede sankcije

samo civili ubijeni, naveo je portparol guvernera pokrajine Ataulah Hogijani.

Omar je dodao da su se za vrijeme napada žrtve vraćale s piknika u susjednom okrugu Hogijani.

15

Portparol talibana rekao je da su pogođena dva vozila, u kojima je bilo 11 civila.

Američka vojska u Avganistanu za sada nije komentarisala događaj. U pokrajini Nangarhar aktivni su i talibani i militanti Islamske države.

Napad se dogodio u vrijeme mirovnih pregovora SAD-a i talibana, na kojima je, po riječima američkog državnog sekretara Majka Pompea, postignut ,,prilično značajan napredak“.

Predsjednik Venecuele Nikolas Maduro tvrdi

Predsjednik Brazila želi rat sa Venecuelom

KARAKAS - Predsjednik Venecuele Nikolas Maduro optužio je brazilskog predsjednika, ekstremnog desničara Žaira Bolsonara, da želi ,,oružani sukob“ dvije zemlje.

- Bolsonaro priprema brazilske oružane snage za oružani sukob s Venecuelom, podržavajući terorističku grupu koja je napala jednu kasarnu naše vojske - rekao je Maduro stranim novinarima u Karakasu.

On je govorio o napadu grupe dezertera na kasarnu u pograničnoj saveznoj državi Bolivar 22. decembra. Tom prilikom je jedan vojnik poginuo, a napadači su potom zatražili azil u Brazilu.

- Postoje terorističke grupe koje na brazilskoj teritoriji pripremaju vojne upade u Venecuelu i mi imamo pravo da se branimo - naveo je Maduro. On je za Bolsonara rekao da je ,,fašista“.

Danas će u više regiona Vene-

Nikolas Maduro

cuele biti održana vojna vježba pod nazivom ,,Bolivarski štit 2020“, prije svega u djelovima zemlje koji se graniče s Kolumbijom i Brazilom.

Brazil, Kolumbija i Peru su među nekoliko desetina zemalja koje traže da se Maduro povuče s vlasti i koje su kao šefa države priznale opozicionara Huana Gvaida, koji se za predsjednika proglasio na mitingu u januaru prošle godine.

Zelenski obećao da će okončati rat na istoku

Broj žrtava i zaraženih se drastično povećava

PEKING - U Kini je od korona virusa do sada umrlo 1.523 ljudi, a zaražene 66.492 osobe, saopštio je zvaničnik Nacionalne zdravstvene komisije Lijang Vanijan.

Oni koji odbiju da prihvate kuću ili centralizovanu opservaciju i druge mjere prevencije i kontrole biće zakonom sankcionisani - navodi se u saopštenju radne grupe za prevenciji virusa u Pekingu

On je rekao da je za 24 sata registrovan 2.641 nov slučaj oboljelih, kao i da je samo u petak umrlo 143 ljudi, najviše u provinciji Hubei.

U prijestonici te provincije Vuhanu, gdje je epidemija počela u decembru, dosad je umrlo 1.123 ljudi, prenosi Rojters.

U međuvremenu, svim građanima koji se sa praznika ili odmora vraćaju u Peking

naloženo je da ostanu u karantinu - ili kod kuće ili da se podvrgnu 14-dnevnom kolektivnom posmatranju.

- Oni koji odbiju da prihvate kuću ili centralizovanu opservaciju i druge mjere prevencije i kontrole biće zakonom sankcionisani - navodi se u saopštenju radne grupe za prevenciji virusa u Pekingu.

U 24 zemlje registrovano je

Prva žrtva u Evropi Osamdesetogodišnja Kineskinja preminula je od korona virusa u Francuskoj. To je prva smrt od novog virusa potvrđena u Evropi, prenosi BBC. Kineskinja je zbog korona virusa bila hospitalizovana u Parizu, potvrdila je francuska ministarka zdravlja Agnes Buzin.

Turistkinja je iz kineske provincije Hubeji, žarišta korona virusa, stigla u Francusku 16. januara, a u bolnicu je primljena sedam dana kasnije.

skoro 450 slučajeva, a tri osobe su preminule od posljedica korona virusa.

Najnovije istraživanje sprovedeno na 140 ljudi koji su hospitalizovani u Vuhanu zbog korona virusa otkrilo je koji su prvi simptomi zaraze virusom COVID-19.

Kako kažu naučnici prvo se javlja temperatura, drugi simptomi su umor i suvi kašalj, te bolovi u mišićima i otežano disanje, jav-

lja ,,Science Alert“.

Temperatura se pojavljuje u čak 99 odsto slučajeva zaraze. Umor i suvi kašalj su se pojavili u više od polovine ispitanih pacijenata. Otprilike trećina je imala probleme s bolovima u mišićima i otežanim disanjem. Ostali simptomi povezani s uobičajenom prehladom, poput glavobolje ili grlobolje, zabilježeni su u samo malom broju slučajeva.

Studija je takođe otkrila da su zarazi najpodložniji stariji muškarci koji imaju zdravstvenih problema. Više od 54 odsto pacijenata u studiji bili su muškarci, a prosječna dob bolesnika bila je 56 godina. U prosjeku je trebalo oko 10 dana da pacijenti s teškim slučajevima bolesti budu primljeni na intenzivnu njegu od trenutka kada su se pojavili simptomi.

Istraživači su primijetili i neke rane atipične simptome. Četrnaest pacijenata je imalo problema s proliviom i mučninom jedan do dva dana prije nego što bi se pojavila temperatura ili teško disanje.

Zahvalio SAD-u na podršci

MINHEN- Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski juče je na Bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu obećao da će okončati rat na sa separatistima istoku Ukrajine, gdje je od 2014. godine u sukobu pobunjenika s podrškom Rusije i ukrajinskih snaga poginulo više od 14.000 ljudi.

Zelenski je izrazio nadu da će sukob biti okončan do kraja svog predsjdničkog mandata 2024. godine.

-Za pet godina (od 2019, kada je preuzeo dužnost) okončaćemo rat, vratiti naš narod, i tako ću postati predsjednik sa razlogomrekao je Zelenski.

Sukob na istoku Ukrajine izbio je u aprilu 2014. godine, nekoliko nedjelja pošto je Rusija pripojila ukrajinsko crnomorsko poluostrvo Krim.

Zelenski je zahvalio SAD za podršku tokom njenog sukoba s Rusijom i izrazio nadu u “svjež početak” odnosa Kijeva i Vašington pošto je završen postupak opoziva američkog predsjednika

Donalda Trampa.

Ukrajina i Zelenski su bili u centru rasprave tokom procesa Trampovog opoziva, zbog njihovog telefonskog razgovora u julu 2019. godine kada je Tramp vršio pritisak na Zelenskog da istraži poslovanje u Ukrajini sina svog rivala - predsjedničkog kandidata američkih Demokrata, Džozefa Bajdena.

Zelenski je rekao da želi da posjeti Bijelu kući, a pozvao je i Trampa da dođe u Kijev.

-Imamo dobre odnose sa SAD i zahvalan sam Amerikancima zbog njihove podrške- rekao je ukrajinski predsjednik.

Zelenski je rekao da želi da raspiše za oktobar lokalne izbore u cijeloj Ukrajini i uključujući na istoku, pod kontrolom proruskih pobunjenika. Dodao je da glasanje ne može da bude sprovedeno dok su sukobi.

Ukrajinski predsjednik je dodao da će sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom u aprilu razmotriti novu razmjenu zatvorenika. Naveo je da je oko 200 Ukrajinaca zatočeno na istoku zemlje.

16

Povodi/Crnom Gorom

Nedjelja, 16. februar 2020.

POD LUPOM: Zakon o radu (4)

Radni odnos n određeno vrije Piše: dr Vesna SIMOVIĆ -ZVICER

Ugovor o radu na određeno vrijeme predstavlja nestandardni ili fleksibilni oblik zasnivanja radnog odnosa. To je potvrđeno i u članu 37 Zakona o radu, u kojem se ugovor o radu na određeno vrijeme definiše kao izuzetak od pravila o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme.

Zato se i predviđa da ugovor o radu može biti zaključen na određeno vrijeme, radi zadovoljavanja nekih privremenih i specifičnih potreba poslodavca, a kao razlozi za to navode se: istek određenog roka, završetak određenog posla ili nastupanje određenog događaja.

Dakle, iz ovog stava proizilazi da je trajanje ugovora o radu može biti utvrđeno na dva načina, i to: 1) kao apsolutno određeno, tj. kao kalendarski datum – da traje do tačno predviđenog dana, odnosno može predvidjeti da traje određen broj dana, mjeseci ili godina od zaključenja ugovora i 2) kao relativno određeno trajanje, što podrazumijeva da je prestanak ugovora o radu uslovljen nastupanjem određenih činjenica ili događaja, kada datum prestanka radnog odnosa ne mora biti kalendarski unaprijed određen, ali je odrediv (npr. završetak određenog posla).

OGRANIČENJA ZA POSLODAVCE

Zakon o radu predviđa ograničenje za poslodavca, bez obzira na razloge zbog kojih je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme. Ovo ograničenje podrazumijeva da poslodavac sa istim zaposlenim ne može zaključiti jedan ili više ugovora čije je ukupno trajanje, neprekidno ili sa prekidima, duže od 36 mjeseci. Pri tom, zakon nije ograničio broj sukcesivnih ugovora koji mogu biti zaključeni u okviru roka od 36 mjeseci.

Sa druge strane, u cilju zaštite od eventualnih zloupoteba, predviđeno je da, ukoliko je prekid između ugovora kraći od 70 (kalendarskih) dana, smatraće se da nije bilo prekida. To svakako ne znači da je zaposleni bio u radnom odnosu kod poslodavca u kontinuitetu (u smislu ostvarivanja prava iz rada i po osnovu rada), već će se smatrati da nije bilo prekida u smislu računanja roka od 36 mjeseci.

U vezi sa stavom 3 ovog člana



postavlja se pitanje: Što se dešava sa računanjem roka od 36 mjeseci, ukoliko je prekid između ugovora duži od 70 dana – da li se računanje roka nastavlja na period koji je bio prije prekida ili se rok od 36 mjeseci računa iz početka?

Imajući u vidu cilj navedenih odredbi, a to je ograničavanje rada na određeno vrijeme, odgovor je da u slučaju prekida između ugovora koji je duži od 70 dana, period trajanja ugovora o radu nakon prekida (koji je duži od 70 dana) dodaje se na vrijeme koje je zaposleni proveo u radnom odnosu kod poslodavca prije prekida, te se nastavlja računanje roka od 36 mjeseci.

Takođe, ovđe je važno ukazati na još jedno pravilo koje proizilazi iz ciljnog tumačenja nevedenih odredbi: u slučaju da nakon isteka roka od 36 mjeseci zaposlenom prestane radni odnos, sljedeći ugovor o radu o radu koji bude zaključen u bilo kojem periodu u budućnosti (pa i nakon godinu, dvije ili više), mora biti zaključen na neodređeno vrijeme, osim ukoliko se ugovor o radu bude zaključio iz nekog od razloga koji su navedeni u stavu 6 (zamjena odsutnog zaposlenog, sezonski poslovi, rad na projektu) i 7 člana 37 Zakona o radu (ugovor o radu direktora, ugovor sa sportistima i ugovori koje agencija zaključuje sa zaposlenim radi ustupanja kod poslodavca korisnika).

DODATNA ZAŠTITA

U cilju dodatne zaštite zaposlenih od eventualnih zloupotreba od strane poslodavca, u Zakonu o radu je definisano da će se u period od 36 mjeseci računati i vrijeme koje je zaposleni bio angažovan kod poslodavca preko agencije za privremeno ustupanje.

Sa druge strane, definiše da se u period od 36 mjeseci neće računati trajanje pripravničkog staža, kao i vrijeme za koje je zaposlenom produžen ugovor o radu zbog trudnoće, porodiljskog i roditeljskog odsustva.

Ovo zbog toga što se ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje radi njegovog stručnog osposobljavanja za samostalan rad.

U tom smislu i stav sudske prakse jeste da u ovom slučaju neće doći do transformacije ugovora o radu, ukoliko zaposleni nakon isteka pripravničkog staža nastavi da radi kod poslodavca, ili ako se priprav-

U cilju dodatne zaštite zaposlenih od eventualnih zloupotreba od strane poslodavca, u Zakonu o radu je definisano da će se u period od 36 mjeseci računati i vrijeme koje je zaposleni bio angažovan kod poslodavca preko agencije za privremeno ustupanje.

nički staž produžava u slučaju odsustva sa rada zbog: privremene spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju i porodiljskog odsustva, odnosno da se vrijeme trajanja ugovora o radu u svojstvu pripravnika ne može računati u trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

U ostalim slučajevima koji su pomenuti obično se radi o ugovorima koji su produženi zbog ostvarivanja nekog od navedenih prava, jer je zakon nametnuo takvu obavezu poslodavcu.

Dakle, u konkretnom slučaju nije bilo saglasnosti volja za produženje ugovora o radu zbog trudnoće ili ostvarivanja prava na porodiljsko i roditeljsko odsustvo, već je poslodavac potpisivao anekse ugovora o radu radi izvršenja zakonske obaveze, pa bi bilo nepravedno nametati mu obavezu da nakon isteka perioda od 36 mjeseci sa takvim zaposlenim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

IZUZECI

Izuzetak od ograničenja u pogledu maksimalnog trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme predviđen je i u sljedećim slučajevima: Zamjena privremeno odsutnog zaposlenog (npr. zaposlena koja koristi porodiljsko i roditeljsko odsustvo, ili u slučaju mirovanja prava i obaveza i sl.).

U vezi sa ovim izuzetkom treba napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o zamjeni određenog zaposlenog, što mora biti precizirano u ugovoru o radu. To znači da ne bi mogao biti zaključen ugovor o radu u kojem bi bilo navedeno da se zasniva radni odnos radi zamjene više zaposlenih koji su (ili će biti) odsutni sa rada. Ne postoji smetnja da zaposleni nakon isteka ugovora koji je zaključen zbog zamjene jednog zaposlenog zaključi novi ugovor o radu zbog zamjene drugog zaposlenog (uz poštovanje unaprijed navedenih obaveza o preciznom navođenju imena zaposlenog koji se zamjenjuje i poslova koje obavlja).

Sezonski poslovi predstavljaju još jedan izuzetak u pogledu trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Sezonski poslovi imaju dvije značajne karakteristike, i to: 1) poslovi koji se obavljaju u djelatnostima sezonskog karaktera, u kojima je obavljanje poslova vezano za jedan period u toku godine, i 2) poslovi čije trajanje u toku godine nije duže od osam mjeseci. ZOR nabraja neke od tih djelatnosti, kao što su: poljoprivreda, turizam i šumarstvo, ali ostavlja mogućnost primjene definicije i na

Zakon o radu predviđa ograničenje za poslodavca, bez obzira na razloge zbog kojih je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme: poslodavac sa istim zaposlenim ne može zaključiti jedan ili više ugovora čije je ukupno trajanje, neprekidno ili sa prekidima, duže od 36 mjeseci druge djelatnosti, u kojima se poslovi obavljaju u jednom periodu u toku godine, u trajanju do osam mjeseci.

Rad na projektu je predviđen kao izuzetak u pogledu zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Opravdanje za ovaj izuzetak nalazi se u činjenici da se radi o zaposlenima koji su angažovani na projektima koji su vremenski ograničeni, a shodno tome imaju unaprijed određen budžet. To mogu biti naučni projekti, projekti u pozorištu, televiziji, građevinarstvu i sl. Međutim, ova vrsta ugovora najviše je zastupljena u NVO sektoru, čije funkcionisanje (i finansiranje) je pretežno zasnovano na projektima. Ovđe se može postaviti pitanje: može li se jedan zaposleni angažovati na više projekata, odnosno može li se po okončanju jednog projekta opet angažovati na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme na drugom projektu?

Imajući u vidu smisao ove norme, mišljenja sam da se zaposle-

ni može angažovati na više projekata, imajući u vidu da je svaki projekat vremenski ograničen.

DRUGE VRSTE UGOVORA

Osim toga, ograničenja u pogledu trajanja ugovora o radu ne odnose se ni na sljedeće ugovore: - Ugovor o radu direktora, ukoliko je zaključen na određeno vrijeme. Ovo sa razlogom što se period na koji se bira direktor uglavnom predviđa internim aktima kod poslodavca, a s obzirom da se radi o menadžerskom ugovoru, ovaj izuzetak je opravdan.

- Ugovore koje zaključuje agencija za privremeno ustupanje zaposlenih u svrhu ustupanja. Treba napomenuti da pomenute agencije imaju dvije kategorije zaposlenih, i to: 1) zaposlene koji obavljaju administrativne i druge poslove u samoj agenciji, koje agencija ne ustupa poslodavcu

korisniku. Za njih važe sva ograničenja u pogledu maksimalnog trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme koja su predviđena ovim članom i 2) zaposleni koji su zaključili ugovor o radu sa agencijom u svrhu ustupanja. Za njih ne važe ograničenja u pogledu trajanja ugovora o radu, iz razloga što se na ovaj način izlazi u susret kako interesima agencije, tako i interesima samih zaposlenih. Naime, zaposleni nakon isteka roka od 24 mjeseca (koliko najduže može biti angažovan preko agencije kod poslodavca korisnika, a u skladu sa članom 54, stav 4, tačka 3 ZOR-a), ukoliko poslodavac korisnik ne želi da sa njim zaključi ugovor o radu, na ovaj način ima mogućnost da preko iste agencije bude angažovan kod nekog drugog poslodavca ( jer bi, u suprotnom, bio prinuđen da traži drugu agenciju koja bi mogla da ga angažuje samo kod drugog poslodavca korisnika).

- Ugovore o radu sa sportistima: zaključivanje ugovora o radu sa fizičkim licima u sportu regulisano je članom 68 Zakona o sportu. Naime, sportska organizacija je dužna da sa fizičkim licem u sportu zaključi ugovor o radu ili neki drugi akt kojim se uređuju međusobna prava i obaveze, koji se zaključuje na

Povodi/Crnom Gorom

Nedjelja, 16. februar 2020.

na eme



Imajući u vidu cilj navedenih odredbi, a to je ograničavanje rada na određeno vrijeme, odgovor je da u slučaju prekida između ugovora koji je duži od 70 dana, period trajanja ugovora o radu nakon prekida (koji je duži od 70 dana) dodaje se na vrijeme koje je zaposleni proveo u radnom odnosu kod poslodavca prije prekida, te se nastavlja računanje roka od 36 mjeseci

određeno vrijeme, a najduže do tri godine. Po isteku roka od tri godine, sportista ponovo može zaključiti ugovor, odnosno drugi akt kojim se uređuju međusobna prava i obaveze sa istom ili drugom sportskom organizacijom.

ZAŠTITNE NORME

Zakon o radu, u pogledu rada na određeno vrijeme, predviđa zaštitnu normu koja podrazumijeva transformaciju ugovora o radu sa određenog na neodređeno vrijeme mimo volje poslodavca u sljedećim situacijama: - ako je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen suprotno odredbama zakona, odnosno mimo slučajeva koji su predviđeni zakonom; - ako je zaposleni angažovan kod korisnika na osnovu sporazuma o ustupanju duže od 24 mjeseca, imajući u vidu da ZOR u članu 54, stav 4, tačka 3 predviđa da zaposleni na osnovu sporazuma o ustupanju kod istog poslodavca korisnika ne može biti angažovan duže od 24 mjeseca.

Ovđe se postavlja pitanje: ko će u ovom slučaju biti dužan da sa zaposlenim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme: agencija ili poslodavac korisnik? Imajući u vidu svrhu ustupanja zaposlenih, a polazeći od ciljnog i sistematskog tumačenja norme , odgovor bi bio da će se u ovom slučaju obaveza odnositi na poslodavca korisnika, bez obzira što je u konkretnom slučaju zaposleni imao ugovor o radu sa agencijom, jer se on fizički nalazi kod poslodavca korisnika, a rad preko agencije se računa u period od 36 mjeseci – koliko najduže može biti u radnom odnosu na određeno vrijeme.

- ako se radi o angažovanju zaposlenog preko agencije kod poslodavca (korisnika) kod kojeg je već bio u radnom odnosu 24 mjeseca. I u ovom, kao i u prethodnom slučaju obavezu zaključivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenim imaće poslodavac (korisnik).

- ako zaposleni nakon isteka roka od 36 mjeseci ili nakon

17

Delegacija SUBNORA i antifašista Crne Gore prisustvovala obilježavanju 75 godina od oslobođenja Mostara isteka sporazuma o ustupanju nastavi da radi kod poslodavca . U ovom slučaju, da bi došlo do transformacije radnog odnosa, dovoljno je da zaposleni nastavi sa radom samo jedan dan nakon isteka ovog roka (da ga zatekne na radnom mjestu inspektor rada ili ako u postupku pred sudom dokaže da je bio angažovan po isteku ugovora o radu). Pri tome, nije neophodno da se zaposleni saglasi, odnosno da se prihvati transformaciju radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Sa druge strane, ostavljen je rok poslodavcu od pet dana od dana kada je zaposleni stupio na rad, odnosno od dana isteka prethodnog ugovora sa njim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pri tome, treba naglasiti da će se ugovor o radu na neodređeno vrijeme računati retroaktivno, tj. od dana kada je prethodni ugovor ili sporazum o ustupanju istekao.

(NE)DOBROVOLJNOST

Može se reći da se ovim članom pravi izuzetak od načela dobrovoljnosti, kao bitnog elementa pojma radnog odnosa. Međutim, ovaj izuzetak ima puno opravdanje, ako se ima u vidu cilj ove norme, a to je suzbijanje rada na crno i zaštita zaposlenog. U konkretnom slučaju, postoji prethodna saglasnost za angažovanje zaposlenog, pa sami tim i nema uzurpacije radnog mjesta, koja bi sa pravnog stanovišta bila nedopuštiva. U ovom slučaju predviđena je i prekršajna odgovornost za poslodavca, ukoliko ne izvrši transformaciju ugovora o radu sa određenog na neodređeno vrijeme.

Važno je napomenuti da Zakon o radu u prelaznim i završnim odredbama predviđa da će se u period od 36 mjeseci, koliko najduže može trajati ugovor o radu na određeno vrijeme, računati i vrijeme koje je zaposleni bio angažovan kod poslodavca i prije stupanja na snagu Zakona o radu. Pri tome, ovo vrijeme se ne računa automatski – od dana stupanja na snagu ZOR-a već važi za buduće ugovore o radu i sporazume o ustupanju. To npr. znači sljedeće: - ako je zaposleni na dan stupanja na snagu ZOR-a imao zaključen ugovor čije trajanje (sabirajući prethodno zaključene ugovore kod tog poslodavca) prelazi period od 36 mjeseci – neće doći do transformacije radnog odnosa na neodređeno vrijeme, jer ova odredba važi samo za ugovore koji budu zaključeni nakon stupanja na snagu ZOR-a; - ako je zaposlenom na dan stupanja na snagu ZOR-a isticao postojeći ugovor o radu (a kod poslodavca je već bio angažovan 24 mjeseca), moći će da bude u radnom odnosu sa ugovorom o radu na određeno vrijeme još 12 mjeseci; - ako je zaposleni na dan stupanja na snagu ZOR-a bio u radnom odnosu kod poslodavca 24 mjeseca, neće moći biti angažovan preko agencije za ustupanje, već će period do 36 mjeseci poslodavac moći da ga angažuje na osnovu ugovora o radu sa njim: - ako je zaposleni na dan stupanja na snagu ZOR-a bio u radnom odnosu kod poslodavca 12 mjeseci, ostatak perioda (do 36 mjeseci) može biti angažovan preko Agencije ili na osnovu ugovora o radu sa poslodavcem.

(Autorka je bila koordinatorka Radne grupe za izradu Zakona o radu)

Sa svečanosti u Mostaru

Borba protiv neofašizma obaveza svih PODGORICA -Istorija se prekraja, pobjednici u ratu bivaju poraženi u miru, mladi ne znaju kojim putem da krenu, partizanska groblja se skrnave, vjer-

ske zajednice preuzimaju vlast, sve je više siromaštva. To je slika bivših jugoslovenskih prostora, i zato antifašisti moraju da progovore, jer antifašizam je način

mišljenja i življenja, to je budućnost svijeta, poručio je generalni sekretar Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) i antifašista Crne Gore Dragan Mitov Đurović u Mostaru na obilježavanju 75 godina od oslobođenja ovog grada u Bosni i Hercegovini.

- Borba protiv primitivizma, koji je u obliku neofašizma ponovo na širim prostorima uzeo maha, obaveza je svih - istakao je Đurović.

Više hiljada boraca i antifašista iz bivših jugoslovenskih repub-

lika je, kako je saopšteno iz ove organizacije, na partizanskom groblju u Mostaru akademijom siećanja i poštovanja obilježilo sedam i po decenija od oslobođenja ovog grada na Neretvi.

Predsjednik SUBNORA Bosne i Hercegovine Sead Đujić je, kako je navedeno u saopštenju, podsjetio da je više od 2.500 boraca i žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, kao i 15 narodnih heroja položilo život za slobodu Mostara. Protiv novih oblika fašizma na ovim i širim prostorima, kategoričan je, mora se ponovo boriti. S. P.

Kuvari „Regenta“ u prestižnim hotelima Na meniju berlinskog hotela biće njeguški pršut, dimljena slanina, kajmak posoljen morskom solju i Željkova kreacija „jaje u moru“ TIVAT – Članovi kulinarskog tima hotela „Regent“ potvrđuju svoja vrhunska kulinarska umijeća u radu sa najboljim kuvarima Evrope, saopštila je PR služba tivatskog hotela sa pet zvjezdica.

Mladi kuvari Mirza Kočan i Boris Đurković u periodu od 28. januara do 9. februara boravili su u Beču, gdje su radili u kuhinji restorana „Amador“, jedinog restorana u Austriji sa tri Mišelinove zvjezdice. Vlasnik restorana Huan Amador slovi za jednog od najboljih svjetskih kuvara, a njegovi restorani su članovi asocijacije „Relais & Chateux“, koja okuplja najluksuznije hotele i restorane.

Hotel „Regent“ imaće svog predstavnika na gastronomskom festivalu „Eat!Berlin“, koji će se održati od 20. do 29. februara. Me-

nadžer za hranu i piće Željko Knezović pripremiće 28. februara, zajedno sa Klausom Bekmanom, šefom kuhinje hotela „Regent Berlin“, gala večeru od 5 gangova koja će predstaviti kulinarsko nasljeđe Crne Gore.

Na meniju berlinskog hotela biće njeguški pršut, dimljena slanina, kajmak posoljen morskom solju i Željkova kreacija „jaje u moru“ koja obuhvata lagano kuvano pačje žumance, poširane mušulje, hrskavu pileću kožu te svježi kozji sir. Kuhinja Boke i Primorja biće predstavljena kroz dimljenu buzaru, a kuhinja sjevera kroz glavno jelo teletine i kremaste pulente začinjene mediteranskim biljem. „Po drugi put boravim u Berlinu povodom festivala i iskustvo je izuzetno. Kroz nave-

Željko Knezović

denu večeru ću Crnu Goru prikazati kroz prizmu bogatih ukusa, starih recepata, a u interakciji sa gostima želim da demonstriram tradicionalno crnogorsko gostoprimstvo“, izjavio je Željko Knezović, menadžer za hranu i piće hotela Regent.

Festival „Eat!Berlin“ prvi put je organizovan 2011. godine i obuhvata 70 događaja koji se održavaju širom Berlina.

S. K.

UMHNK realizuje projekat ,,Zaposlenjem do veće inkluzije OSI u društvu“

Radno angažovali četiri osobe sa invaliditetom NIKŠIĆ – U cilju poboljšanja konkurentnosti lica sa invaliditetom na tržištu rada u gradu pod Trebjesom, Udruženje mladih sa hendikepom Nikšić (UMHNK) realizuje projekat ,,Zaposlenjem do veće inkluzije OSI u društvu“.

Kako je kazala projektna menadžerka Svetlana Radović, fokus je stavljen na obuku lica sa invaliditetom i opremanje novootvorenih radnih mjesta za zapošljavanje OSI. - Realizovana je obuka za rad u NVO sektoru, koju je prošlo šest lica sa invaliditetom, sa evidencije nezaposlenih lica. Obu-

ka je obuhvatala četiri modula: pisanje projekata, obuka za rad u IT i pi ar sektoru, obuka za računovodstvene poslove i obuka za administrativne poslove.

Prema riječima samih korisnika projekta, odnosno učesnica obuke, obuka je bila temeljna i korisna za sve njih, kako negdje u radnom angažovanju za one koje su ostale tako i u traženju zaposlenja, jer smo gledali da samom obukom obuhvatimo što više oblasti, da što više znanja učesnici steknu. Takođe, opremili smo četiri novootvorena radna mjesta za četiri učesnice koje ostanu. Sve su nam

bile djevojke, iako negdje Zavod zastupa jednaku zastupljenost polova, ali prosto nije bilo zainteresovanih muškaraca, pa smo odabrali sve djevojke. Njih četiri su ostale kao zaposlene u drugoj aktivnosti, zapošljavanje četiri osobe na šest mjeseci pod ugovorom o radu – kazala je Radović. Ona je napomenula da je projekat finansiran od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, na konkursu raspisanom prethodne godine.

- Zavod ima sistem koji funkcioniše na niovu svih projekata, najmanje šest lica mora da se uključi, od njih četiri da osta-

nu, budu radno angažovane.

Nakon završetka projekta da dvije ostanu na period od devet mjeseci, koji je isto najmanji mogući period. One su zaposlene u Udruženju mladih sa hendikepom – rekla je Radović. Radno angažovane osobe u toku projekta primaju platu u iznosu od 350 eura.

Jasna Marković, jedna od korisnica u okviru projekta, zadovoljna je stečenim znanjem i vještinama.

- Nakon završene tromjesečne obuke, koja je obuhvatala četiri različita sektora, mi smo svi zadovoljnim postignutim rezultatima. Sarađujemo, sve što možemo i što smo naučile kroz ovu tromjesečnu obuku, dijelimo međusobno, upućujemo njima i naravno, svaku kritiku i savjet prihvatamo, tako da se nadam da će i oni biti zadovoljni nakon šest mjeseci – kazala je Marković.

S. D.

18

Stav

Nedjelja, 16. februar 2020.

Današnje litije i nekadašnje događanje naroda

Repriza dubokog neznanja Piše: Rajko CEROVIĆ

Ovo što se danas događa u Crnoj Gori, u obliku gotovo usiljenih marševa obožavalaca Srpske pravoslavne crkve tačnije: obožavalaca njene anticrnogorske ideologije - ne predstavlja ništa drugo nego reprizu događanja naroda sa kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog vijeka.

Bez obzira na gotovo tridesetogodišnju vremensku razliku između oba pomenuta događaja, njihove međusobne sličnosti prosto bodu oči. Od masovnosti učesnika, žestine nagomilanog gnjeva protiv one i ove vlasti, nesumnjivog i svemoćnog idejnog vođstva i rukovođenja iz Srbije, čemu treba obavezno danas dodati žestoku rusku zainteresovanost i nesporno rusko finansijsko učešće, do s mukom prigušivanog anticrnogorskog folklora - pa definitivno shvatiti da se Crnoj Gori prosto događaju nesumnjivo tragične situacije, i to više puta u različitim vremenskim razmacima.

NEPOZNAVANJE VLASTITE ISTORIJE

Svaki pokušaj analize pomenutih fenomena vodi, prije svega, zaključku koji se tiče tragičnog nedostatka, čak i najnižeg stepena naobrazbe, odnosno elementarne neobaviještenosti crnogorskog čovjeka u vezi sa poznavanjem vlastite nacionalne istorije. I to uprkos uobičajenom crnogorskom vjerovanju da samo Crnogorci bukvalno sve znaju u vezi sa svojom slavnom prošlošću?

U tome se sastoji osnovni smisao svih, u najmanju ruku, višedecenijskih crnogorskih nesporazuma sa zdravom logikom i tekućom realnošću.

Ne znaju Crnogorci vlastitu istoriju iz samo, često davno iščezlog i tendenciozno prepravljanog nacionalnog pamćenja, već iz navodnih srpskih naučnih saznanja i izmišljenih izvora koje im je decenijama Srbija servirala. Prvo preko školskih udžbenika, koji su Crnoj Gori tragično dugo nedostajali, pa i onda kad smo živjeli u zajedničkoj državi, a udžbenici se i za Crnogorce štampali u Beogradu, a u slučaju skromne pojave autora iz Crne Gore podlijegali strogoj recenziji beogradskih ideoloških cenzora.

Nije slučajno crnogorski narodni heroj Savo Brković, tek krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, prosto kriknuo od iznenađenja, kad je temeljno izučio, kako se, u važećim školskim udžbenicima u bivšoj zajedničkoj domovini, crnogorska istorija izučavala tek na kašičicu. Vidio je to još poneko, ali se iz straha od Srbije, odnosno njene moćne propagande, od Televizije do deseti-

O čemu je danas riječ? Ista destruktivna energija, koja je nosila događanja naroda s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog vijeka, isti komandni centar iz Beograda, današnje učesnike litija, na čelu sa stotinama sveštenika dovedenih ko zna otkuda, s koca i s konopca, vodi pravo u bespuće na prema Crnoj Gori nenaklonjenih tabloida, kao i druge navodno seriozne srpske štampe i publicistike, čovjek mogao samo za jednu noć od relativno ugledne osobe pretvoriti u posljednju fukaru dostojnu prezira.

Da ne govorimo o beogradskim univerzitetskim ekspertima koji su samo vlastito mišljenje priznavali za nauku.

Sve drugo je proglašavano za amaterizam i nedozvoljenu neukost.

PROPAGANDNA MAŠINERIJA

Toliko moćno je srpska navodno naučna i propagandna mašinerija vladala Crnom Gorom, gotovo sve vrijeme trajanja našeg socijalističkog sistema, o međuratnom periodu, da ne govorimo, da je prvo uspijevala ubijediti crnogorsko rukovodstvo da im, zbog materijalnog siromaštva svoje republike, ništa od navodne nadgradnje nije potrebno, jer sve od univerziteta do drugih

LITIJE: Destruktivna energija koja vodi u bespuće

duhovnih potreba, imaju u Beogradu, ali znatno više ih preparirala u tretmanu pojedinih događaja i fenomena iz crnogorske prošlosti.

Tako je - gotovo kanonski „utvrđeno“ - da Crnogorska pravoslavna crkva nikada nije ni postojala ni bila autokefalna, da Crna Gora nikada nije bila ništa drugo do ,,srpska Sparta“, da su Crnogorci uvijek bili Srbi, odnosno cvijet srpstva, da su mnogi crnogorski istorijski podvizi prosto izmišljeni, i dalje da ne nabrajamo.

U dvije stvari su srpski propagandisti imali nesumnjivo pravo: Crna Gora je, posebno u rano poslijeratno vrijeme, bila znatno siromašnija od ostalih jugoslovenskih republika, ali su joj, više od svega, za razvoj i ukrepljivanje sopstvene nacionalne svijesti vapijuće nedostajale domaće institucije, od čijeg bi eventualnog razvoja i jačanja Srbija odmah vidljivo zazirala.

Kada je, i pored pomenute materijalne oskudice, pedesetih godina došlo do crnogorskog kulturnog procvata, kada je u Crnoj Gori formirano pet gradskih pozorišta, zatim jedan od najdinamičnijih tadašnjih filmskih producenata Lovćen film, pa petogodišnja škola Likovnih umjetnosti u

Herceg Novom čiji su profesori od Lubarde do Milunovića, ili jednog Vušurovića, nadmašivali kolege profesore beogradske ili zagrebačke akademije, sve je odjednom ukinuto. Od pet pozorišta stvoreno je jedno u Titogradu koje je jedva životarilo, a bilo mu dugo zabranjeno da se nazove crnogorskim.

PRAŽNJENJE CRNE GORE

Tada je nastalo hitno pražnjenje Crne Gore od njenih umjetničih kadrova koji su često bivali nosioci sličnih institucija u Srbiji. Crnoj Gori je prosto uvedena tortura u kojoj, pored niza drugih sličnih slučajeva, niko nije smio javno ustvrditi ni da je postojala Crnogorska pravoslavna crkva, a posebno ne autokefalna.

Dakle, poslije 1918. godine nije se smjelo ni pominjati nekadašnje postojanje crnogorske države, da bi, po zaršetku Drugog svjetskog rata, u kome su Crnogorci odigrali lavovsku ulogu, bilo bukvalno zabranjeno pominjanje ikakvog postojanja Crnogorske pravoslavne crkve do 1918. godine. I to samo iz jednog imbecilnog razloga: Crnogorci bi se, po poznatom mišljenju jednog dijela tadašnjeg republičkog rukovodstva, objavljivanjem

DOGAĐANJE NARODA SE OPET DOGAĐA: Detalj sa protesta početkom devedesetih

podatka o vjekovnom postojanju svoje crkve zamjerili Srbiji.

To se, kao i hiljadu drugih crnogorskih istorijskih i kulturnih specifičnosti, moralo, tobože zbog bratstva i jedinstva, a de facto stalnih srpskih imperijalnih planova prema Crnoj Gori, i poznatoj srpskoj sujeti, moralo tajiti. Ne zaboravimo da je bukvalno istu politiku prema ukupnom crnogorskom crkvenom nasljeđu početkom devedesetih nastavila vlast stvorena takozvanom AB revolucijom. Poznato je da je obnova Crnogorske pravoslavne crkve, odnosno skup tim povodom zakazan na Cetinju 1993, bio zabranjen.

Dakle, kad danas predsjednik Đukanović ispravno kaže da treba obnoviti Crnogorsku pravoslavnu crkvu, kao istorijski neupitnu do 1918. godine, današnji litijaši misle - jer je obnovljena Crnogorska pra-



Zapitajmo se danas što su tražili oni brojni papkari danima ispred Skupštine Crne Gore krajem osamdesetih i početka devedesetih? Prvo: sopstvenu propast, jer je Crna Gora već bila ukalkulisana kao siguran plijen buduće Velike Srbije!

Drugo: prolivanje krvi polovine jugoslovenskih naroda, razur njihove imovine i dobara, istjerivanje sa sopstvenih ognjišta stotinama hiljada nevinih. Na kraju: propast Jugoslavije koja se nije mogla braniti dizanjem oružja na dojučerašnje susjede i sugrađane

voslavna crkva od 1993. godine bila u javnosti neprestano karikirana - da je riječ o nekoj izmišljenoj DPS crkvi, o nekim navodnim laicima ili razbojnicima, koji Srpskoj crkvi namjeravaju da otmu hramove.

Prvo o otimanju nema riječi, a znanje najvećeg broja današnjih litijaša o prošlosti vlastitog naroda je očigledno ravno nuli.

O čemu je danas riječ? Ista destruktivna energija, koja je nosila događanje naroda s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog vijeka, isti komandni centar iz Beograda, današnje učesnike litija, na čelu sa stotinama sveštenika dovedenih ko zna otkuda, s koca i s konopca,vodi pravo u bespuće. Opet Srbija komanduje, daje instrukcije i dio učesnika, opet su Crnogorci spremni da na poziv Srbije glavinjaju do besvijesti, ne pitajući za krajnji cilj i svrhu.

Zapitajmo se danas što su tražili oni brojni papkari, danima ispred Skupštine Crne Gore krajem osamdesetih i početka devedesetih? Prvo: sopstvenu propast, jer je Crna Gora već bila ukalkulisana kao siguran plijen buduće Velike Srbije!

Drugo: prolivanje krvi polovine jugoslovenskih naroda, razur njihove imovine i dobara, istjerivanje sa sopstvenih ognjišta stotinama hiljada nevinih. Na kraju: propast Jugoslavije koja se nije mogla braniti dizanjem oružja na dojučerašnje susjede i sugrađane.

Isto duboko neznanje, ista ostrašćena energija, isti otpor civilizaciji i logici. Konačno, ista mržnja prema Crnoj Gori. Tačnije, ista spremnost da se naredbe iz Beograda bespogovorno slušaju i po njima postupa u ime navodno višeg patriotizma od crnogorskog.

Zamislimo da je neko krajem osamdesetih i početka devedesetih godina iz one rulje pred Skupštinom viknuo: ,,Živjela nezavisna Crna Gora!“, rastrgli bi ga na mjestu, jer su, zaboga, oni tu da brane srpsko Kosovo. Baš su ga i odbranili!?

Kultura

Nedjelja, 16. februar 2020.

19

Crnogorski pisac Stefan Bošković za Pobjedu, povodom novog romana „Ministar“

Ljudi ovdje nijesu loši, samo su puni izgovora Moje prethodne dvije knjige nijesu naišle na opšte simpatije, što zbog žestokog jezika kojim progovaram u njima, što zbog tema kojima se bavim, što zbog njihove izvedbe. Mislim da pisca ne treba to da opsijeda – kazao je Bošković PODGORICA - Nova crnogorska književnost hvata zalet, ali o stabilnoj sceni još uvijek ne možemo govoriti. Dinamika je na plećima pojedinaca koji, tu i tamo, razmrdavaju učmale umove navikle da se drže starog i da o novom imaju mišljenje prije nego što se odluče na saznanje.

U takvim okolnostima svaki kvalitetan rad je vidljiv, svako golicanje mašte se očitava kao oštre kandže nove stvarnosti s kojom ćemo odmjeravati buduće nosioce fikcije.

Posebno ako se piše o pseudostvarnosti koja previše liči na našu. A takav je novi roman Stefana Boškovića „Ministar“, svježa i drugačija priča koja je iznikla iz potrebe da se isprelamaju odnosi, više nego nosioci odnosa, a opet poznata u izboru funkcija, hronotopa, poretka u društvu i predrasuda, do mjere da odvede u pogrešnu procjenu. I biće kao što je uvijek bilo, slobodnoj interpretaciji će biti ostavljen prostor da svoju slobodu iskoristi do maksimuma.

Dok „Ministar“ registruje prve reakcije među čitalačkom publikom, s autorom smo razgovarali o romanesknoj slici patrijahalne porodice u Crnoj Gori, o gradovima i ljudima, provokacijama i promocijama.

POBJEDA:: Da li dobijate povratne informacije od onih koji su pročitali Vaš posljednji roman i čijem mišljenju vjerujete?

BOŠKOVIĆ: Ne osjećam potrebu da vjerujem ili da ne vjerujem nečijem mišljenju, kad govorimo o sudu umjetničkog djela. U ovom slučaju mog umjetničkog djela. Ako dobijem informaciju od čitaoca da je



Moja glavna preokupacija, najvažniji i najnježniji segment je odnos ministra i njegove majke, a kritika je, recimo, potpuno zanemarila taj dio.

Vizure kroz koje pišem su mi dragocjene koliko i vizure kroz koje se čita to što sam napisao

pročitao knjigu, uvijek mu postavim pitanje - i šta misliš o romanu? Postoji li dio koji ti se naročito dopao ili koji smatraš nepotrebnim, razvučenim i sl. Interesuje me šta čitalac označi važnim, šta knjigu čini posebnom, drugačijom, i da li je čini. Kritičar Vladimir Arsenić je ocijenio da je jedno od najvećih dostignuća ovog romana identifikacija s junakom, odnosno potreba da se poistovjetimo s nekim ko je slabić, pokvarenjak, izdajnik... Moja glavna preokupacija, najvažniji i najnježniji segment je odnos ministra i njegove majke, a kritika je, recimo, potpuno zanemarila taj dio.

Vizure kroz koje pišem su mi dragocjene koliko i vizure kroz koje se čita to što sam napisao.

POBJEDA: Koliko je teško bilo upustiti se u priču koja ima svu silu momenata poznatih prosječnom građaninu Crne Gore? Negdje su lokacije, na drugom mjestu afere, ljudi...

BOŠKOVIĆ: Dok sam u procesu pisanja, ne razmišljam o uticajima spolja, suviše sam

Naslovnica romana „Ministar“

opsjednut time što bih želio da kažem, a onda, opsjednut sam i načinom kojim ću to kazati. Ono čega sam se „čuvao“ su upravo momenti poznati prosječnom građaninu. Trudio sam se da likove ne stvaram na osnovu realnih primjera. Čitaoci će svakako zamisliti koga žele da zamisle. No, kad sam rukopis slao na čitanje, izvan Crne Gore, zamjerke su se upravo odnosile na lokalno podrazumijevanje političkih prilika, gradova, istorije, te sam morao da dodatno pojašnjavam biografije.

POBJEDA: Loših reakcija na „Ministra“ nije bilo. Da li Vas razočarava kad se ono što pišete svima sviđa?

BOŠKOVIĆ: Zašto bi? Uostalom, smatram da je još rano za takvu procjenu, tek su objavljena tri osvrta o romanu, na moju sreću su afirmativni. Sumnjam da će se svima sviđeti, i to je od manje važnosti. Za autora je veoma bitno kad se o knjizi piše, ne samo u smislu marketinga koji roman čini vidljivijim, pa će ga zbog toga još ljudi pročitati. Mišljenja su bitna jer doprinose punoći djela i dovode u vezu stvari na koje ste drugačije gledali u toku procesa pisanja. Moje prethodne dvije knjige nijesu naišle na opšte simpatije, što zbog žestokog jezika kojim progovaram u njima, što zbog tema kojima se bavim, što zbog njihove izvedbe. Mislim da pisca ne treba to da opsijeda.

POBJEDA Otac i sin su, a POBJEDA: nije prvi put u Vašoj prozi, u razilaženju. Majci je oduzet glas. To je precizna slika patrijahalne crnogorske porodice koja je u potpunosti zatvorena za uticaje spolja. Ponekad se čini da osuđujete takav način života, a onda svog junaka vraćate na „fabrička podeša-

I DALJE SE SAMO OSLANJAM NA TALENAT: Stefan Bošković



Za autora je veoma bitno kad se o knjizi piše, ne samo u smislu marketinga koji roman čini vidljivijim, pa će ga zbog toga još ljudi pročitati. Mišljenja su bitna jer doprinose punoći djela i dovode u vezu stvari na koje ste drugačije gledali u toku procesa pisanja

vanja“ tako što ga pošaljete u roditeljsku kuću. Ostalo je malo nejasno da li ste pisali posvetu porodicama koje se nijesu predale savremenim tokovima, ili ste ih osuđivali?

BOŠKOVIĆ: Da, majci je oduzet glas. U „Šamaranju“ se majka i ne pominje. Savremeno društvo u demokratiji i nepomičan patrijarhat je svojevrstan paradoks, na čemu se i zasniva moja slika o ovom društvu. Zamislite da vučete šegu u dva suprotna pravca, jedan korak naprijed, jedan korak nazad, krećete se, ali ne idete nikud. Uspostavlja se privid kretanja i progresa. Takav princip pokušao sam da primijenim u literaturi kroz dramaturgiju slika i njihovih značenja. Ako se sjećate, u jednom poglavlju postoji analiza uloge poliritmova, na kojem su bazirane pojedine kompozicije Filipa Glasa, a on se prenosi na život Valentina Kovačevića. Zato je lik ministra, kao i svijet koji funkcioniše oko njega, u neprestanim paradoksima, koji pokreću i jačaju jedan veći mehanizam, upravo mehani-

Provokacija nije dovoljna umjetničkom djelu POBJEDA: Prva asocijacija na Vaš prozni rad je pornografija, ponajviše kod onih koji ne razlikuju provokaciju od vulgarnosti. Da li je provokacija, i u užem i u širem smislu, ikada kod Vas bila cilj?

BOŠKOVIĆ: Nije. Nikad nije bila. Provokacija nije dovoljna umjetničkom djelu, a čini mi se da nije ni potrebna. Prije nego sam počeo da se bavim pisanjem trudio sam se da razbijem predrasude o pornoindustriji kao temi za pisanje, onda je trebalo naći jezik, u toj mjeri sirov, ali ne i vulgaran, da bi mogao da je

transponuje u literaturu, a da se u prenosu ne izgubi mnogo. Uporedo, razmišljao sam i o narušavanju „ozbiljne“, rekao bih, smrtno dosadne i u većini nebitne postjugoslovenske književnosti, odnosno otvaranju prostora za nove glasove koji će se glasno udaljiti od ustaljenih praksi i anahronih književnih obrazaca. Crna Gora ima dobrih pisaca i pjesnika, mnogo boljih i raznovrsnijih nego što je slučaj u ostalim regionalnim scenama. Možda je toj raznovrsnosti doprinijelo upravo to što nemamo književnu scenu.

zam šege koja će konačno presjeći balvan, pa će fabričko podešavanje postati nužno. Tako su i okončani životi porodice Kovačević u knjizi, nestali su, pobrisani su s lica planete, kao da nikad nisu postojali. Otuda i Valentinov grčevit napor da ostavi memoare iza sebe.

POBJEDA: Uspjeli ste da suprotstavite likove i prostor u kome žive, tako da smo čitali o predivnoj zemlji u kojoj žive loši ljudi. Prema Podgorici ste bili strogi.

Imate li utisak da je previše počela da liči na ljude koji u njoj žive, ljude koje više ne poznajete i nemate potrebu da ih u svakom trenutku opravdavate i branite?

BOŠKOVIĆ: Ne smatram da su ljudi ovdje loši, samo su nedovršeni i puni izgovora.

Kako roman počinje citatom Đorđa Agambena, pokušaću da objasnim na koji način je uticao na prepoznavanje i stvaranje nedovršenih likova u prelijepoj zemlji. To su stvorenja koja se definišu kao pomoćnici, ali i nijesu baš u stanju da vam pomognu. Gotovo svi likovi u „Ministru“, pa i sam ministar, pripadaju grupi „pomoćnika“. U Profanacijama, Agamben ih dešifruje kao nepotpuna bića, nalik djeci, malih kapaciteta, u toj mjeri su slični, da nekad samo imena prave razliku. „Podignutih ramena vrludam kao Pinokio u nil baret odijelu, poražen i naivan…“ U tom dijelu romana ministar ide prema kapeli spreman da se sruči pred rulju, i po toj liniji on hoda dosljedno do samog kraja. Agamben smatra da je Pinokio savršen tip pomoćnika: „ni živ, ni mrtav, polugolem-polurobot, uvijek spre-

man da popusti svim iskušenjima i da trenutak kasnije obeća da će – od danas, pa nadalje biti dobar“. Koliko Podgorica liči na svoje građane? Pa, oni je grade.

POBJEDA: Zašto još uvijek nijeste krenuli s promocijama romana?

BOŠKOVIĆ: Januar je okrutan mjesec, kad se samo ždere i pije. To je prvi razlog.

Drugi je da želim da roman zaživi, da ga više ljudi pročita, jer razgovor je onda smisleniji. Promocija je svakako zakazana na zatvaranju Zimskog salona knjige, sredinom marta.

POBJEDA: Posljednjih godina se Vaše ime pojavljuje i na spiskovima dobitnika nagrada na književnim konkursima i na popisima glumaca u filmovima, pišete dramske tekstove. Kako uspijevate da sve te konce povežete? Na čemu trenutno radite?

BOŠKOVIĆ: Pišem dramski tekst za Gradsko pozorište, premijera će biti u drugoj polovini godine. Dva scenarija, na kojima radim godinama, ubrzo će i u snimanje, nadam se. Jedan je nagrađen u januaru na Trieste film festivalu, odnosno cjelokupan projekat koji se radi po scenariju koji sam pisao. Kad odlučim da se zapitam kako uspijevam da povezujem konce, bojim se da će to biti najava rušenja.

POBJEDA: Živimo u sredini u kojoj se teret umjetnosti uvijek stavlja na klimava pleća talenta. Koliko daleko biste Vi otišli da ste se oslanjali samo na talenat?

BOŠKOVIĆ: I dalje se samo na talenat oslanjam.

Dragana ERJAVŠEK

20 Manifestacije

Nedjelja, 16. februar 2020.

Održana prva pučka svečanost u okviru Praznika mimoze

Fešta od mimoze, ribe i vina okupila oko 20.000 posjetilaca

HERCEG NOVI - Na hercegnovskoj rivijeri, juče je održana Fešta od mimoze, ribe i vina, koja je okupila oko 20.000 posjetilaca, sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

Program je počeo u Kumboru, odakle su krenuli Gradska muzika Herceg Novi, Mjesna muzika Đenovići, mažoretke i trombonjeri, marširajući i nastupajući atraktivnim tačkama. U Baošiću je održan centralni program, a više hiljada Novljana i gostiju zabavljao je ansambl „Stari kapetan“, dok je u Đenovićima nastupila Kaliopi.

Buketi mimoze su se dijelili na svakom koraku, a nije nedostajalo ribe, vina, piva, rakije, roštula, priganica. Gosti su, osim u dobroj zabavi, uživali i u suncu i prelijepom danu na hercegnovskoj rivijeri.

Predsjednik opštine Stevan Katić je istakao da je 51. Praznik mimoze otvoren na spektakularan način i da se u Baošićima okupilo na desetine hiljada ljudi, a među njima i veliki broj predstavnika diplomatskog kora.

- Sa nama su predstavnici ambasada Rusije, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Srbije, gradova prijatelja i pobratima i brojne zvanice. Herceg Novi je širom otvorenih ruku dočekao veliki broj gostiju i prijatelja. Drago mi je što su svi smještajni kapaciteti popunjeni i što nas je vrijeme poslužilo. Praznik mimoze podignut je na viši nivo. Mjesna zajdnica Baošić je sve dobro organizovala i sve se odvija kako treba. Očekujemo da će svi ovi dani koji su pred nama biti posjećeni kao ovaj danas i da ćemo biti dobri domaćini brojnim gostima - kazao je Katić.

Po ocjeni Nikole Samardžića, predsjednika SO grada, sami početak Praznika je nadmašio prošlogodišnji jubilarni.

- Više je posjetilaca, veće je interesovanje a i najave su da će i u nastavku biti tako - istakao je Samardžić.

Posjetom u Baošićima, ali i noću prije na Igalu, zadovoljan je i potpredsjednik opštine Miloš Konjević.

- Vrijeme nas je poslužilo, interesovanje je veliko, a prema

Prva vatra „Gušti mora“ Vatre su bile uređenije nego prethodnih godina ali su se tri izdvojile autentičnošću i atmosferom. Tročlani žiri u sastavu Tatjana Lalić Lekić, Herceg fest, Miomir Maroš, novinar i Vitka Vujnović, novinarka RTV Herceg Novi, odlučili su da prvo mjesto uzme vatra „ Gušti mora“.

Drugo mjesto pripalo je vatri „ Plodovi mora“, a treće ekipi „Mimozice“.

Nagrade su i ove godine novčane za prvo mjesto 150, drugo 100, a treće 50 eura.

Buketi mimoze su se dijelili na svakom koraku, a nije nedostajalo ribe, vina, piva, rakije, roštula i priganica

procjenama u Baošićima i Đenovićima je oko 20 000 posjetilaca. Programi prvog vikenda Praznika odvijaju se onako kako smo zamislili i zaista smo prezadovoljni. Ovdje je i oko 100 zvanica, ambasadora i predstavnika gradova prijatelja i pobratima i svi su oduševljeni ovom manifestacijom i zaista uživaju. Promotivne aktivnosti kao što je Karavan praznika mimoze koji je obišao određene gradove, dale su rezultate. Iz tih gradova je veliki broj posjetilaca, a veliko interesovanje pokazali su gosti iz Makedonije koji su došli u velikom broju, tu je i njihova televizija. Sve je to odlična reklama našem gradu.

Praznik mimoze je manifestacija koju smo naslijedili i koju svaka generacija treba još bolje razvijati. Herceg Novi je centar

dešavanja sada u zimskom mjesecu, a dešavanja smo produžili na mjesec dana.

Tada već polako počinje predsezona u našem gradu.

To je naša težnja – učiniti da turistička sezona traje znatno duže nego sada, da ovaj grad živi i zimi, a ne samo ljeti - rekao je Konjević. Đuro Cvjetković, predsjednik MZ Baošić, kazao je da vrijedne domaćice Baošića, od rane zore peku ribu.

- Domaćice iz NVO Fešta Baošić na 12 „vatri“ prže oko 1.200 kg sardele, a obezbijedili smo po 1.000 litara crvenog vina ,,Plantaža“ iz Podgorice i piva iz Nikšićke pivare, koji su i tradicio-

nalni sponzori događaja. „Vatre“ su postavljene duž cijelog šetališta, a kraj svake od njih se dijele buketići mimoze. Obezbijedili smo oko 250 kg cvijeta mimoze, kazao je Cvjetković.

Podsjetio je da će u nedelju 16. februara Mjesna zajednica Baošić organizovati manifestaciju ,,Ukusi i mirisi februara“ – Bazar zdrave hrane, domaćih proizvoda i starih zanata uz takmičenje u pripremi rižota sa sipom.

Miloš Bojanić, predsjednik MZ Đenovići, prvi je dočekao povorku Gradske muzike, trombonjera i mažoretki, koje su pratili brojni mještani i turisti.

Goste je zabavljala regionalna zvijezda Kaliopi, domaći bendovi, Mjesna muzika, Castel Nuovo i KUD Sloga.

- Feštom nastojimo da Đenovićima vratimo stari sjaj koji su nekada imali, što se tiče Praznika mimoze. Povećali smo ponudu, na zadovoljstvo svih nas i svih gostiju koji će doći na našu Feštu. Žene Đenovića su pripremiti roštule, peku ribu i služe vino, priganice i smokve.

Prezadovoljni smo, kazao je Bojanić.

Dalibor Vuković, menadžer za razvoj Turističke organizacije Herceg Novog, prezadovoljan je brojnošću posjetioca Fešte.

- Ono što sam primjetio na dolasku, je da se na parkinzima nalaze brojni autobusi iz Sjeverne Makedonije, Bosne, Sr-

bije i uz divno vrijeme i dobar program možemo reći da je posjeta jako dobra. Vidim da ima i stranaca, pa su tu i naši prijatelji iz Velike Britanije. Riba se prži, vino i pivo se služi i mislim da nas očekuje jedan divan dan. Atmosfera je odlična, ako nastavi ovako mislim da ćemo imati možda jednu od najboljih berbi i fešte od ribe i vina u posljednjih nekoliko godina- rekao je Vuković.

Ove godine je mnogo bolji koncept, pa je mnogo lakše targetirati samu posjetu.

Maja Andonovski, domaćin karavana mimoze u Bitolju, inače grada pobratima Herceg Novog, kazala je, da joj je čast što učestvuje na Prazniku mimoze.

- Moram da kažem da sam bila jako uzbuđena, na otvaranju, koje je bilo zaista spektakularno. Novljani su zaista divni domaćini i nadam se da naša saradnja koju smo obnovili, neće zastati i da će biti još puno festivala na koje ćemo dolaziti u Herceg Novi, a Novljani u Bitolj - kazala je Andonovski. Gosti iz Sarajeva, porodica Čebo, oduševljeni su atmosferom na fešti.

- Prvi put smo na fešti, iako smo godinama dolazili u Herceg Novi, ali isključivo ljeti.

Vrijeme je divno, riba ukusna, muzika je takođe odlična, puno je ljudi. Divan dan za uživanje - kazali su Jadranka i Mensud Čebo koji su na ,,mimozu“ doveli i unuka Zlatana.

Otvorene Zimske kotorske karnevalske fešte

Uživancija u maskama i hrani KOTOR – Abrum ulicama Starog grada na čelu sa kapom karnevala Lukom Knezovićem, kotorskom Gradskom muzikom i mažoretkama „Fešta“, danas su svečano otvorene tradicionalne Zimske kotorske karnevalske fešte 2020.

U ime pokrovitelja, opštine Kotor, građanima se obratio potpredsjednik opštine Nenad Vukadinović, koji je kazao da mu je čast i zadovoljstvo da ove godine otvori karnevalske fešte, koje Kotor vjekovima baštini.

- Kotorski karneval je nešto što živi stoljećima i predstavlja simol našeg grada, po kome je on prepoznatljiv i u svijetu. Želim da iskoristim priliku i da vas još

jednom pozdravim i predam ključeve grada kapu našeg karnevala, gospodinu Luki Knezoviću, što znači da je do 23. februara 2020. „vlast“ u rukama maškaranih feštađuna - kazao je Vukadinović.

Kapo karnevala Luka Knezović pozvao je sve karnevalske grupe da učestvuju na Velikom masknbalu 22. februara i u velikoj karnevalskoj povorci koja će biti održana u nedjelju, 23. februara 2020. Podizanjem karnevalske zastave kapo je fešte proglasio otvorenim. Uz dobar štimung kotorskog benda Vis Tetra zabava je nastavljena uz Njokadu ala maka koja je bila takmičarskog karaktera.

Devet prijavljenih grupa takmičilo se

za nagrade koje je obezbijedio glavni sponzor Njokade, konoba „Marius“. Žiri u sastavu: gđa Vlasta Mandić – kuvarica, Željko Tagić – kuvar i Mašo Čekić – novinar i publicista, imao je težak zadatak da izabere najbolje i to između kužina Resursnog centra za sluh i govor, Crvenog krsta – Kotor, Karnevalskih grupa „Karampana“ i „Kosmopolitanke“, Doma starih „Grabovac“ iz Risna, hotela „Vardar“, Žena Risna, Kavačke ala maka i Jokine kužine iz Herceg Novog.

Po odluci žirija treće mjesto i nagradu od tri kg slanine osvojile su njoke iz Kavačke ala maka kužine. Drugo mjesto i tri kg kobasica pripalo je karnevalskoj grupi „Karampana“, a prvo mjesto i pr-

Degustacija delicija

šut kao nagradu odnijela je Jokina kužina iz Herceg Novog.

Organizator Zimskih kotorskih karnevalskih fešti, JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ – Kotor, odlučio je da nagradi i štićenike JU Resursni centar za sluh i govor te je njima pripao košet.

Kotorani i brojni stranci, kojih je danas bio prepun Trg od oružja, pored besplatne hrane zabavili su se i uz muziku benda Vis Tetra.

Fešte se nastavljaju u ponedjeljak dječjim maskenbalom u Poslovnom centru „Vukšić“ od 16 sati.

Iv.K.

Feljton

Nedjelja, 16. februar 2020.

CJELOVITI POGLEDI JÓZSEFA BAJZE (1885-1938) NA CRNOGORSKO PITANJE KAO „PROBLEMU MEĐUNARODNE SAVJESTI I PRAVDE“

21

4.

Srbi su zaveli teror nečuven i neprimjeren Evropljanima Od pada pod srpsku dominaciju 1918. sračunato se djeluje u svrhu poništavanja svijesti Crnogoraca o svojoj nacionalnoj autohtonoj samobitnosti, kontinuiranoj višestoljetnoj povijesti, jeziku, Crnogorskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi i o svojoj nacionalnoj i kulturnoj posebnosti kako bi se zatrli i obezličili istorijski tragovi, izvori i istorijska vrela o najstarijoj i najmanjoj balkanskoj zemlji » Autor: Akademik Milorad NIKČEVIĆ

MANIPULACIJE S CRNOGORSKIM KULTURNIM NASLJEĐEM

Veoma snažno i otvoreno József Bajza je ukazao i na političke manipulacije s crnogorskim kulturnim nasljeđem koje je, kako implicitno ističe, započelo u ranom 19. stoljeću, programima uspostavljanja srpske dominacije na Balkanu, to jest stvaranjem velike Srbije putem zloglasnog velikosrpskog ideološkog programa Narčetanija u vođenju vanjske i nacionalne politike (1844– 1854) Ilije Garašanina i kulturnom monogenetskom „revolucijom“ Vuka Stefanovića – Karadžića iskazanoj u programskoj knjižici Srbi svi i svuda . U tom Vukovom monogenetskom pamfletu Srbi svi i svuda („Kovčežić“, Beč 1849) lansirana je „naučna teza“ da su gotovo svi južni Sloveni, to jest pored Srba i Crnogoraca, Hrvati, Bošnjaci, pa čak Makedonci i Bugari, etnički narodnosno i nacionalno Srbi (!?) triju vjerozakona: grčkog, rimskog i islamskog. Ovo iz toga razloga što se samo međusobno sporazumijevaju „srpskijem štokavskijem jezikom“!?

Od svoga pada pod srpsku dominaciju 1918. Crna Gora čini „kontinuiranu konstantu“ ne samo srpske nacionalne politike, već i kulture koja odgovarajućom kvazi argumentacijom i lažnom opstrukcijom opskrbljuje (Srbija – M. N.) naučne, vaspitne, kulturne i subkulturne institucije u

Bajzina naglašava da su se sva zla i opačine na crnogorski narod, državu i crkvu, njegovu kulturu, osobito snažno ispoljile u razdoblju zanosa za „jugoslavensku konstituciju“, kad se vršilo posrbljavanje svega što nosi atribuciju crnogorskog s iznimkom nekih elemenata folklora crnogorskog naroda i čovjeka, od kojeg su elementa mnogoljudnija „braća“ pravili prototip crnogorskog patrijarhalnog, primitivnog „zavičajnika“

Jovan Plamenac

zemlji i inostranstvu. A sve to čini sračunato u svrhu poništavanja svijesti Crnogoraca o svojoj nacionalnoj autohtonoj samobitnosti, kontinuiranoj višestoljetnoj povijesti, jeziku, Crnogorskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi i o svojoj nacionalnoj i kulturnoj posebnosti kako bi se zatrli i obezličili istorijski tragovi, izvori i istorijska vrela o najstarijoj i najmanjoj balkanskoj zemlji koju duboko amalgamiraju i sublimiraju državni višestoljetni kulturni slojevi, identiteti i samobitnost od srednjovjekovne Duklje / Doclea / Dioklitija, Zete i na koncu u petnaestom vijeku Crne Gore. Dakle, u Bajzinim interpretacijama i naučnim premisama potvrđuju se one dalekosežne misli estetičara, književnika i filozofa Milana Kundere da se mali narodi likvidiraju tako da im (se) ponajprije oduzme pamćenje. Unište im se njihove knjige, njihova kultura, njihova povijest i crkva. A neko im drugi napiše knjige, daje im drugu

Milorad Mihailović, komandant srpske okupacione vojske u Crnoj Gori

Američki predsjednik Vudro Vilson

kulturu i izmisli im drugu povijest. Narod tada počinje zaboravljati ko je i što je bio (Viđi Milorad Nikčević, Irski usud crnogorskog naroda u knjizi Odsjaji kultura Hrvatska i crnogorska kultura stoljećima, Zagreb MMII, str. 150).

PROKULJANI NEOFAŠIZAM

Obrazlažući svoje teze naučno i unoseći često asocijativno-esejistički emotivni ton, Bajzina se studija doima kao impresivni racionalno-emotivni esej, posebno u onim dijelovima kad naglašava da su se sva zla i opačine na crnogorski narod, državu i crkvu, njegovu kulturu, osobito snažno ispoljile u razdoblju zanosa za „jugoslavensku konstituciju“, kad se vršila beskrupulozna paranaučna premetačina i lopovluk svih slojeva kultura i narodâ u doticaju, a posebno crnogorske, albanske, muslimanske i hrvatske kulturne baštine; posrbljavanja svega što nosi atri-

Kralj Nikola u egzilu

buciju crnogorskog s iznimkom nekih elemenata folklora crnogorskog naroda i čovjeka, od kojeg su elementa mnogoljudnija „braća“ pravili prototip crnogorskog patrijarhalnog, primitivnog „zavičajnika“, „regionalnog čovjeka“ sa svojim „pokrajinskim“, „primitivnim“ i „provincionalnim“ jezikom, govorom koji su posisali sa usana svojih majki; crnogorske tradicije i arhetipa svojih „prađedova“. U najgrubljoj riječi ismijavali su i pravili od Crnogoraca „crnogorski tip heroja ‘hokštaplera’, svojeglavog ‘nezavisnog ’ junaka zadojenog ‘kosovskim mitom’ i srenjovjekovnim žitijama, maštanijama i čudesima“, koje su korišćene, čak i u najnovijoj savremenosti, za srpsku propagandu i njihovu jeftinu komediografsku tiražnu produkciju. Pogledajmo u ovom insertu Bajzin emotivni naboj koji iskreno i s neskrivenim žarom śedoči o srpskim zločinima i zlodjelima takozva-

Jozef Bajza

nog „bijelog terora“ i prokuljanog protofašizma: U ime savezničkih i udruženih snaga, srpske trupe, većim dijelom neregularne i pod komandom Francuske okupirale su Crnu Goru. Ove trupe su otpočele nečuveni teror (...). Oslobodivši se tako najopasnijih patriota, Srbi su zaveli teror nečuven i neprimjeren Evropljanima. Nakon što se potčinio Beogradu, Plamenac opisuje ovako crnogorske događaje u jednim novinama glavnog grada: ‘1918. i 1919. godine Crna Gora je svedena na groblje. Zapaljeno je hiljade kuća i pobijeno na hiljade Crnogoraca (....). Žene, djeca i nemoćni starci bacani su živi u vatru; djeca koju su bacali sa prozora padala su na bajonete koji su ih spremni čekali.

Nesrećnicima koji su davali znakove života kidali su uši, jezik, nos... Žene su silovane; vezivali su im ispod suknje mačke koje su, podivljale zbog udaraca štapom, kidale tijelo ovih nesrećnica. Formirale su se bande koje su kao Huni, pus-

tošile oblasti jednu za drugom, pljačkajući sirotinju crnogorsku, skrnaveći grobove predaka (...) vukući i prijeteći po blatu kao pravi divljaci kosti Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog samo zato što su bili crnogorski sveci (...) (József Bajza, cit. djelo, str. 43).

Inače, Plamenac je bio ministar u vladi kralja Nikole I Petrovića. On je organizovao Božićnu ustanak 1919. Da bi izbjegao masakre crnogorske vojske i naroda Wilson se obratio kralju Nikoli I Petroviću u Neuilly / Neju, moleći ga da obuzda pobunu svojih pristalica konfederalista. I zaista 22. januara 1919. godine kralj Nikola šalje brzojav u domovinu (sastavio ga je sâm Wilson!?) u kojem moli da se preda oružje, što je jedan dio crnogorskih patriota i učinio, a ostatak je zajedno sa Plamencom napustio Crnu Goru. U svom posthumnom radu Prilog obradi otpora novoj vlasti u Cetinjskom okrugu krajem 1918. godine i tokom 1919. godine Dragoje Živković (Zadarska smotra, br. 1 - 3, Zadar 2003, str. 227-260) otpor crnogorskog naroda u cetinjskom središnjem arealu sažima na ovaj dramatičan način: (...) Protiv izvana nametnute vlasti crnogorski se narod masovno pobunio, što je dovelo do izbijanja ustanka početkom 1919. Tim ustankom započeo je krvavi građanski rat u zemlji, koji je s nejednakim intenzitetom trajao nekoliko godina. Podijeljeni na dva krila neoformljemnog građanskog društva – zelenaše i bjelaše – Crnogorci su vodili međusobni rat, omogućujući nestabilnoj okupacijskoj vlasti da se održava.

(Nastavlja se)

22

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Dana 13. februara 2020. umro je naš

На сретење 15. фебруара 2020. године упокојила се у Господу

Обавјештавамо рођаке, пријатеље, кумове и познанике да је наша драга

РУЖИЦА – РУЖА Манојлова МУМИН

ОЛГА Радивојева РАДИВОЈЕВИЋ

рођена Новосел

рођена Ђукић

Dr NIKOLA Rakov RADOVIĆ

Саучешће примамо у градској капели на Жабљаку, 16. фебруара од 9 до 18 часова и 17. фебруара од 9 до 14 часова, када ће се обавити сахрана на Жабљачком гробљу.

преминула послије краће болести 15. фебруара 2020. у 80. години. Посмртни остаци биће изложени на Матовом Лазу – Грачаница 15. и 16. фебруара. Сахрана драге нам покојнице обавиће се 16. фебруара у 14 часова на сеоском гробљу Баре – Грачаница.

Sahrana je, po želji pokojnika, obavljena u krugu porodice 15. februara u 10 časova na gradskom groblju Čepurci.

Ожалошћени: суспруг МАНОЈЛЕ, синови ВЕЉО, ВЛАТКО и РАДОШ, браћа МИЛИВОЈЕ и БУДО, сестре РАДУША, ЋИЈА, БОСА, СТАНИЦА и ЛОЛА, снахе, унучад и многобројна родбина МУМИН и НОВОСЕЛ

Ожалошћени: супруг РАДИВОЈЕ, син ГОЛУБ, кћерке СУЗАНА, ДИЈАНА и СЕНКА, браћа ВЛАДИМИР, МИОМИР, ДРАГАН и РАДУН, сестра ВЕРА, снахе, унучад и остала многобројна родбина Ožalošćeni: kćerke LENA i NINA, supruga VERICA, zetovi JOVO i JOHN, unuci MARKO i MIJA, LUKAS i SEBASTIJAN i ostala rodbina

888

956 Posljednji pozdrav našem dragom bratu od tetke

Dana 14. februara 2020. u 79. godini poslije kraće bolesti umro je naš

RATKU KOJAŠEVIĆU

908 Dana 13. februara 2020. umro je naš

Počivaj u miru.

929

SLOBO i MILADIN sa porodicama i porodica pok.

DRAGANA MIĆKOVIĆ

RATKO Vidov KOJAŠEVIĆ Posljednji pozdrav dragom komšiji

Saučešće primamo na gradskom groblju Čepurci, 15. februara 2020. od 10 do 15 časova i 16. februara od 10 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana.

Kuća žalosti: Bulevar Save Kovačevića 56.

NIKOLA RADOVIĆ Počivaj u miru, naš dragi Nidžo.

RATKU KOJAŠEVIĆU Hvala ti na iskrenom druženju i prijateljstvu.

Počivaj u miru.

AGA BERIŠAJ sa porodicom

Ožalošćeni: supruga MILEVA, sin SAŠA, kćerke MILICA i SANDRA, snaha SENKA, bratanići BOBAN, BOJAN i IVAN, bratanična ZORAIDA, sestrić RADULE, sestrične, DANIJELA i DIJANA, unučad i ostala porodica

Tvoji: DUŠICA, PEĐA, MARIJA, BALŠA, MINA i ANA 909 Dana 13. februara 2020. umro je naš dragi

889

936 Posljednji pozdrav dragom prijatelju

Дана 15. фебруара 2020. преминуо је у 85. години наш драги

BORISLAVU – BORU POLOVIĆU

NIKOLA RADOVIĆ Posljednji pozdrav

PORODICA LEKOVIĆ

od njegove VERICE

ЈОВАН – ЈОЛЕ Блажов КРИВОКАПИЋ

953

Саучешће примамо у градској капели у Шкаљарима, 15. фебруара од 12 до 17 часова и 16. фебруарa од 10 до 15 часова када поворка креће за Ораховац, гдје ће се обавити сахрана пред Црквом Св. Ђорђа у 16 часова.

Posljednji pozdrav dragom

Posljednji pozdrav

Ожалошћени: супруга АНКА, кћерке МИЛЕНА и МАЈА, браћа МИЈО и ПЕТАР, братанићи, братаничне, снахе, сестрићи и сестричне и остала родбина

BORU Bilo je zadovoljstvo poznavati te i družiti se sa tobom.

Porodica ROGANOVIĆ 955

910

NIKOLI RADOVIĆU

890 Počivaj nam u miru.

Porodica STIJOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj majci

Dana 14. februara 2020. u 85. godini umrla je

911 Pola godine je od smrti našeg dragog

Posljednji pozdrav

MILKI MILKA Ilijina LAKOVIĆ

Počivaj pored tvojih najmilijih.

Kćerka JOVANKA sa porodicom 918

rođena Butulija LJUBA Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Danilovgradu 15. februara od 15 do 17 časova i 16. februara od 10 do 14 časova.

Sahrana će se obaviti 16. februara u 15 časova na mjesnom groblju Baljinovac.

Ožalošćeni: sin NOVO, ćerke ZORKA i JOVANKA, snaha ANA, braća VOJO i LAZO, sestra DRAGA, unučad, praunučad, bratanići, bratanične i ostala mnogobrojna rodbina 917

PANTO Milinkov JOVIĆEVIĆ

Vrijeme prolazi i sve je teže shvatiti da te više nema.

Počivaj u miru.

Tvoji: LJILJANA, MILETA i MILICA RAŠKOVIĆ 954

od KOLEKTIVA RESTORANA „AND 1“ 927

OGLASNO ODJELJENJE TELEFON ZA INFORMACIJE ,,POBJEDA” 020-202-455, 020-202-456.

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Dana 14. februara 2020. u 83. godini preminuo je naš dragi

23

Posljednji pozdrav dragom

BORISLAV – BORO Dušanov POLOVIĆ

BORU POLOVIĆU

1937–2020.

Saučešće primamo u kapeli na gradskom groblju Čepurci, 15. februara od 10 do 15 časova i 16. februara od 10 do 13 časova.

Sahrana će se obaviti na groblju u Berislavcima – Zeta u neđelju, 16. februara u 14 časova.

Pružio si nam ono što je najvažnije u životu.

Ljubav, pažnju, podršku.

Uvijek si bio tu za nas.

Naučio si nas svim istinskim vrijednostima a mi ćemo pokušati da ih slijedimo onako kako si ti to činio.

Ožalošćeni: supruga LJEPOSAVA, kćerke NATAŠA i OLGA, sin DUŠAN, snaha LIDIJA, unučad, sestra DANICA, snaha JULKA, bratanić DARKO i ostala rodbina

Tvoji: DUŠAN, LIDIJA i DAVID

950

951

Posljednji pozdrav

Посљедњи поздрав нашем драгом брату и ујаку

Posljednji pozdrav dragom stricu, đeveru i đedu

БОРУ ПОЛОВИЋ

BORU Dušanovom POLOVIĆU

TATI Hvala ti na ljubavi i podršci koju si nam pružao i što si uvijek bio uz nas.

Počivaj u miru.

Ćerke NATAŠA VUKIĆEVIĆ i OLGA LAZOVIĆ sa porodicama

Драги наш, хвала ти на братској љубави и пажњи до посљедњег твога дана. Живјећеш у срцима и сјећањима

Počivaj u miru dragi naš, a mi ćemo te vječno nositi u srcu i sa sjetom se sjećati svih lijepih razgovora i momenata koje smo proveli sa tobom.

сестре ДАНИЦЕ и сестрична ВЕРИЦE и ВЕСНЕ са породицама

Tvoji: DARKO, JULKA, JELENA, MIĆKO i KSENIJA

914

945

Посљедњи поздрав мојем милом брату

Posljednji pozdrav mom dragom stricu

952 Posljednji pozdrav dragom

BORU POLOVIĆU

БОРУ

Hvala ti za lijepe riječi, brigu i pažnju koju si nam poklanjao. сестра СТОЈАНКА ЧЕЛЕБИЋ са породицом

BORISLAVU POLOVIĆU Počivaj u miru.

Tvoji Markovići: SEKA, SRĐA i IVONA

915

946

Poštovanom

Posljednji pozdrav dragom stricu

NEVENKA KAVARIĆ s porodicom 912

BORISLAVU – BORU POLOVIĆU posljednji pozdrav.

921

DRAGAN i LJILJA MILOŠEVIĆ sa porodicom

BORU POLOVIĆU Počivaj u miru.

DRAGANA RADULOVIĆ sa porodicom 937

24

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Дана 13. фебруара 2020. трагично је изгубио живот у 37. години наш драги

ШЋЕПАН Ников РОГАНОВИЋ

Сахрана је обављена у кругу породице.

Ожалошћени: мајка БРАНКА, супруга ТАТЈАНА, синови ВЕЉКО и МАКСИМ, ћерка НИКОЛИНА, брат ДУШКО, сестра ЈОВАНА, стриц МИОДРАГ, стрина ГОРДАНА, ујак ДРАГАН, снаха БОЈАНА и остала родбина РОГАНОВИЋ

938

Сине мој,

ШЋЕПАНЕ Људскости моја, поносу мој. Човек као ти се једном роди, човек као ти не нестаје, човек као ти оставља траг заувек, човек рођен за љубав, човек рођен за потомство отац, муж, син, брат, друг и искрена душа. Причали смо погледом, свађали се осмехом, исто волели, истом радовали. Био си ми корен из кога сам црпела снагу, а сада ћу бити твоја леђа. Свака твоја мисао за мене ће бити обавеза, да завршим што си започео. Твоји анђели ће бити твој понос. Сине, не опраштам се, само корачам са тобом до краја, док ми се душа са тобом не сретне.

Твоја МАЈКА

940

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Вољени наш

ШЋЕПАНЕ

Драги тата, драги мужу, љубави наша највећа, ослонче наш! Тешко је прихватити болну истину да више нећеш ући на врата нашег топлог дома и испунити кућу смијехом и твојом позитивном енергијом. Не бој се тата, живјећеш кроз своју дјецу, кроз своје насљеднике, који ће са поносом носити наше презиме и све твоје особине! Испуниће се тата, твоја највећа жеља, да прије свега буду људи, а биће, јер већег човјека од тебе било није. А мама: мама ће те вјечно вољети, тата, и биће заувијек срећна што је имала такву величину и животну љубав поред себе. Узели су те из нашег загрљаја, али из срца не могу никад, наш најбољи тата! Волимо те бескрајно и заувијек ћеш бити наш узор. Ти си био и остао наш најљепши заштитник, пази нас и дај нам снаге да наставимо даље без тебе!

Твоја дјеца ВЕЉКО, МАКСИМ, НИКОЛИНА и супруга ТАТЈАНА

941

25

26

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Драги мој брате

ШЋЕПАНЕ

Шћепи мој, добрице моја, вољени мој. Тежак је овај растанак, претежак. Ти си био нешто посебно. Живио си живот са своја четири анђела, Татјаном, Вељком, Максимом и Николином, које си највише на свијету волио да сам ти се на томе дивио, колико си давао себе њима, што раде добри, честити и племенити људи, доброг срца и душе. Свуда си био обожаван, вољен и цијењен. Морам све ово да напишем, јер је ово једина истина Шћепи мој! Био си примјер како се чува и воли породица. Не постоје ријечи достојне тебе да опишу какав си супруг отац, син и брат био. Живио си свој живот без мрље, птице на грани знају твоју доброту и да не би наудио ником, зато си тако часно и поштено корачао, не схватајући да има тако изопачених умова. Чист си био као суза у овом окрутном времену, тако си се и понашао, што је кукавицама и несојима олакшало да ти одузму живот, нажалост, на њима својствен и подмукао начин. Да су знали застидјели би се да ти учине зло. Јадна ли им је душа, да узима туђу, а не зна зашто. Нама те нико не може узети! Ми ћемо пазити твоја четири анђела, онако како си ти волио. Ја знам како ћу даље живјети и шта ми је радити. А ти, људино моја, мирно спавај код свог оца и брата. Жалићемо док постојимо, док се не сретнемо на неком љепшем мјесту. Воли те твој брат и твоја Бојана.

ДУШКО и БОЈАНА

939

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Posljednji pozdrav

ŠĆEPANU Nikovom ROGANOVIĆU

Počivaj u miru, čista, nevina dušo. Čuvaćemo te od zaborava.

SLOBO KAŠĆELAN sa porodicom

944

27

28

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Вољени наш

ШЋЕПАН РОГАНОВИЋ

Шћепи наш, увек си био ту за нас, знали смо да можемо да рачунамо на тебе за све, твоја доброта и поштење се не заборавља. Отишао си без поздрава, али си отишао код брата и код оца вољеног, оно људско што си ти имао у себи, што мало ко има данас: реч, образ, поштење, доброта живи са нама.

Воле те твоја стрина ГОРДАНА и твоја сестра ЈОВАНА

923 Posljednji pozdrav

Posljednji pozdrav,

ŠĆEPAN ROGANOVIĆ ŠĆEPANU ROGANOVIĆU

Neka ti je laka crna zemlja, dobri Šćepo.

Ti, čestiti Čovječe, Ti, pravedna Ljudino, Ti, ponosni Crnogorče, Ti, časna Momčino, Ti, blistavi Obrazu, Ti, nepokorivi Karakteru, Ti, moralna Čistoto, Ti, uzoru pokoljenja, Ti, prelijepa besmrtna Glavo!

Hvala ti za sve!

Zadovoljstvo je bilo poznavati toliku ljudsku veličinu!

Mirno spavaj Šćepi naš, lave naš!

VLADIMIR VUČKOVIĆ SAŠA i SANDRA

943

931

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Драгом

ШЋЕПАНУ

Отишао је диван човјек, чији ће драги лик, изузетан дух и доброта остати заувијек у нама. Остајемо у дубоком болу, са сјећањем на све срећне године које смо провели заједно. Никада те не можемо заборавити, брате Шћепи. Почивај у миру, добра и племенита душо.

Твоја браћа: ИГОР БОШЊАК и НЕМАЊА ЗУРОВАЦ

925

29

30 Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Dragom

ŠĆEPANU

Za sve koji su te poznavali bio si oličenje dobrote i poštenja.

S poštovanjem, porodica KOPRIVICA

916

Посљедњи поздрав

ШЋЕПАНУ РОГАНОВИЋУ Мој добри Шћепане, тешка је ово бол, тешка је ова туга која нам притиска душу. Мало је ријечи које могу описати колика си величина и људина био, то си доказао својим животом, чистом душом и племенитошћу које си посједовао. Фалићеш сваки дан брате, била ми је част познавати те и имати те за свог пријатеља. Почивај у миру.

БРАНКО ВУКАНОВИЋ

926

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Посљедњи поздрав,

ШЋЕПАН РОГАНОВИЋ

Поздрављамо Те посљедњи пут. Био си омиљен међу нама, достојанствен и правичан, чисте душе и топлог срца. Твоја неисквареност и поштење заувијек ће се памтити. Почивај у миру лаве наш добри. Недостајаћеш у сваком дану који долази.

ЈОЛЕ и ВЛАЈКО

930

ПОСЛЕДЊИ ПОЗДРАВ ПРИЈАТЕЉУ, ДРУГУ и БРАТУ

ПОЧИВАЈ У МИРУ БРАТЕ. НЕКА ТИ ЈЕ ЛАКА ЦРНА ЗЕМЉА.

ПАНТОВИЋ ГОРАН са породицом

932

31

32

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

ШЋЕПАН РОГАНОВИЋ

Посљедњи поздрав пријатељу.

РАДОЈИЦА ЗЕКОВИЋ

929

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Вољеном

ШЋЕПАНУ

Куме мој добри, дође тренутак да се овако опростим од тебе. Још не могу да повјерујем да је неко одузео твој скромни живот. Твоја доброта није имала границе, једноставно био си најбољи. Немам ријећи да ти опишем ову празнину у мојим грудима. Док дишем бићеш моја жива рана, ЛАВЕ мој. Никада те нећу пребољети, са осмијехом ћу те спомињати, поносан сам што сам имао таквог пријатеља и кума. Почивај у миру.

Воли те твој кум.

ИЛИЈА АЛЕКСИЋ

924

33

34

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Poslednje zbogom

ŠĆEPIJU

Hrabro, časno, dostojanstveno kakav si i bio. Šetao si sam, jer si znao da si pred BOGOM i LJUDIMA ispravan.

Ali nisi mogao da shvatiš da neljudi postoje i da su to ljudi satkani od svog kukavičluka koji se ovako pokazuju.

Vole te tvoji drugovi

DARKO JANJIĆ i RADOVAN MUJOVIĆ

919

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Posljednji pozdrav

ŠĆEPANU ROGANOVIĆU

Stradao si ni kriv ni dužan, ovo neka ide na čast onima koji časti i kodeksa nemaju.

Neka ti je vječna slava, brate.

VELJKO BELIVUK i MARKO MILJKOVIĆ

942

35

36

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Posljednji pozdrav

Posljednji pozdrav dragom bratu

TUŽNO SJEĆANJE NA NAŠE VOLJENE pola godine

godinu dana

VESELIN VESKO

VUKOSAVA VUKA MIRKOVIĆ

Po dobru ćemo vas pamtiti, s ljubavlju pominjati, a u srcu čuvati.

ŠĆEPU ROGANOVIĆU

ŠĆEPU

928

VAŠI NAJMILIJI

Dana 16. februara 2020. navršava se godina od smrti naše drage babe

Počivaj u miru i neka ti je vječna slava.

Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i posle smrti.

Ta tvoja čuvena snaga i sjaj kojim si živio svakoga ko te znao zauvijek je dotakla, promijenila i duboko rastužila.

Počivaj u miru.

LJUBICE ORLANDIĆ SAŠA ROGANOVIĆ sa porodicom

Tuguje za tobom PEĐA ROGANOVIĆ sa porodicom

Tvoj blagi lik i tople riječi s kojima si nas dočekivala uvijek će živjeti u našim srcima.

891

948

MOMČILO, SANJA i BLAŽO ORLANDIĆ

TUŽNO SJEĆANJE 2018–2020.

933 Са тугом се опраштамо од искреног пријатеља наше породице

Posljednji pozdrav bratu

RADMILA Lukina JOVIĆEVIĆ Zauvijek si u našim srcima i mislima.

Sin ZORAN, snahe ŽANA i ALMA unuci LUKA i MIRKO

ЈОВАНА – ЈОЛА КРИВОКАПИЋА 896 Почивај у вјечном миру, драги наш Јоле.

ŠĆEPU

Dvije godine od smrti majke i tašte

ВЕЉКО МАРТИНОВИЋ са својима 922

Neka tvoja nevina duša počiva u miru.

RADMILE Lukine JOVIĆEVIĆ S ponosom i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe.

Tvoja ćerka SONJA i zet DAŚO

BRANKO Blažov NIKOLIĆ

VESKO ROGANOVIĆ sa porodicom

906

Težak je ovaj posljednji pozdrav na ovaj način.

Tješi me misao da si sada sa svojim roditeljima i braćom i da ćemo se jednoga dana ponovo sresti.

Počivaj u Miru, Ćiko moj NIKOLIĆ VESELIN - ŠLJIVO sa porodicom 947

949

DIMITRIJE PEJOVIĆ

POMENI

Posljednj pozdrav dragom bratu

Dragi Dile, tvoje muke su prestale, ali naša žalost za tobom neće dok je nas koji smo te voljeli. Hvala ti na bratskoj ljubavi i dobroti.

Počivaj u miru.

Dragi naš

MILAN sa porodicom 913 Четири године су од смрти

ŠĆEPANU ROGANOVIĆU

LJUBO

Ne vjerujemo i ne prihvatamo činjnicu da te više nećemo sresti.

Pozitivnom energijom si obasipao ljude oko sebe.

Samo tvoj osmjeh je uljepšavao ljudima dan.

Počivaj u miru dobri čovječe široke duše i velikog srca u kojem je bilo mjesta za sve ljude.

Ponosni smo na svaku uspomenu i sjećanje na tebe.

Zauvijek u našim srcima.

Tuguje za tobom BOBO ROGANOVIĆ sa porodicom

934

САВА Јовова СКРОБАНОВИЋА

ANA, IVANA i SNEŽANA

935

e-mail: oglasno@t-com.me

1927- 2016. Стврднем јастук мислима, јер – ти – камен испод главе, да се поруке саставе снови пресаберу у вјеру. Жеље су мекане, не - да се порежу, ако направе и мрежу кроз мрежу се да гледати. Син НЕНАД 905

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

Šest mjeseci je prošlo od smrti našeg voljenog sina, brata i unuka

LJUBA ĆOROVIĆA

Pola godine tuge, bola, beznađa i očaja. A to vrijeme ne liječi rane naše i nepreboli dovijeka.

Tvoji: otac NENAD, majka JELENA, sestre MARIJA i MILENA i baba BEBA

892

Prođe pola godine bez našeg sunca, velike porodične uzdanice i kalem momka

LJUBA ĆOROVIĆA

S tobom smo mogli sve, biti srećni, biti ponosni, biti gordi, polećeti do neba. Drago dijete, pomogni nam, pomiluj nas ponekad, tvojim toplim pogledom. Vrati nam se bar u snovima, da budemo s tobom ponovo srećni kao nekada. Život sa tobom bio je kao u najljepšoj bajci. Bio si naše prvo porodično radovanje, naša zvijezda vodilja, a danas rijeka bola i sjećanje na našu ničim zasluženu tragediju.

Mili rode, pod bremenom ogromnog bola, nemoćni da promijenimo surovu stvarnost, molimo se bogu da tvoj brat, sestre, kako ti reče, žive srećno.

Tvoji: stric PREDRAG, strina SONJA, brat VELIMIR i sestra NINA

893

37

38

Oglasi i obavještenja

Četrdeset dana je od odlaska naše drage majke i babe

Nedjelja, 16. februar 2020.

Дана 16. фебруара су тужне четири године од смрти јединца брата

Šest godina je od smrti naše drage

СЛОБОДАНА СЛОБА Радојевог БОЈАНИЋА

NOVKE MARKOVIĆ

ZORE Vidove TOMANOVIĆ rođene Hajduković Драги брате, почивај у вјечном миру, а ја ћу у доживотној тузи и болу за тобом.

Dostojanstvena i tiha, puna ljubavi, plemenosti i pažnje bila je naša draga i poštovana majka.

Svaki naš trenutak je ispunjen mislima na njen dragi lik i toplinu duše.

Dana 16. februara 2020. godine posjetićemo njenu vječnu kuću da joj odamo poštovanje i prisjetimo se na srećne dane koje nam je darivala. Ponosni i zahvalni,

Сестра ПЕРСА

I danas je naše sjećanje na tebe snažno i puno emocija.

Tako nam nedostaješ ti i tvoja pažnja, tvoja topla dobrodošlica, tvoja ljubav i briga za sve nas.

Kako si samo znala da nas okupiš i savjetuješ.

Sve nam to nedostaje.

Tvoja PORODICA

886 Dana 16. februara 2020. godine navršava se četrdeset dana od smrti naše drage majke, babe i svekrve 885

sin DRAGAN i kćerka NADA sa porodicama

Godina dana je od smrti našeg dragog

BRANKE Milivojeve KOVAČEVIĆ

902

U najljepšim uspomenama je čuvaju njeni: sinovi ZORAN, MIKAN, VLADAN – PILIN, snahe SAŠKA i JELICA i unučad PAVLE, PETAR, ĐORĐIJE, MINJA i VUK

Draga moja majko,

894

ALJOŠE STEVIĆA Dragi naš Aljoša dani prolaze u nadi da ćeš nam doći.

Ne mirimo se sa tim da te više nećemo vidjeti. Hvala ti za postojanje u našim životima.

Dana 16. februara 2020. u 10 časova uža porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.

Tata,

Neutješna majka MIRA i tetka BEBA 897

ZORO TOMANOVIĆ

Odlaskom si ostavila prazan prostor koji sam samo bolom mogla da ispunim. Ogromna ljubav je u boli. Sve najljepše što si mi pružila ostaje u meni. Ti ostaješ u meni. Vrijeme može samo da nadogradi ljubav.

STEVANE Godinu dana gledamo u prazno od kuda ćeš nam doći.

Nema te!

Vječno ćemo se sjećati tvog milog glasa ,,Željo moja“ i ponositi se tvojim dočekom.

Ti si tu, zauvijek u duši, u srcu u mislima.

899

Godina je od smrti dragog

16. 2. 1997 – 16. 2. 2020.

RADMILA sa porodicom

ALJOŠE STEVIĆA

Godina je od smrti našeg dragog oca i đeda Tvoja ćerka NADA

903

Sjećanje

STEVANA MARKOVIĆA

MLADEN Brankov IVANOVIĆ

Vrijeme nikada ne može izbrisati sjećanje na tvoj plemeniti lik. Neka je mir i pokoj tvojoj duši u vječnom carstvu.

Da bol i suze vraćaju među žive ti bi bio među nama.

Sine, brate, voljećemo te zauvijek.

Tvoji: BORIS, RADOJE i NADA 898

907

TVOJI NAJMILIJI

Trogodišnji pomen

Tuga se ne miri sa riječima, niti vremenom već prazninom koja je ostala tvojim odlaskom.

Sa ponosom ćemo čuvati uspomenu na tebe.

Draga baba,

900

Kćerka NEVENKA sa porodicom

SAVKA RAŠOVIĆ

Godina je od smrti našeg dragog strica

Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi.

Zauvijek ćeš mi faliti.

ZORA TOMANOVIĆ

Tvoja ćerka NINA Pogled tvoj u svim nijansama nježnosti, glas tvoj u slatkom odzvanjaju, sve nam nedostaje.

Nedostajanje ispunjavamo uspomenama. Uspomene su pune ljubavi i sreće. Ipak, tužno je ne vidjeti te danima.

STEVANA MARKOVIĆA Teško se pomiriti da smo bez tebe zauvijek ostali.

Hvala ti za sve što si za nas uradio.

Počivaj u miru.

887 Navršava se 40 dana od smrti naše drage strine

MIGO i NADA 901

MILENE MILIĆ

Tvoja unučad: MAJA, IVA i NIKOLA

Neka ti duša počiva u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Porodica pok. LJUBA MILIĆA 904

895

Oglasi i obavještenja

Nedjelja, 16. februar 2020.

39

MALI OGLASI NEKRETNINE PRODAJEM stan 57 m2 zgrada Kerbera preko Morače, skroz renoviran 73.000 e i objekat za gradnju, Marka Miljanova, ucrtana zgrada i plaćene komunalije, ekstra zarada.

Tel. 067 /504-106 1 BAR– centar , izdajem eksluzivan poslovni prostor 550 m2 Tel.069/332-332 2 BAR – centar prodajem zubnu ordinaciju sa 2 stolice i 2 WC Tel.069/332-332 3

RAZNO Stručno i savjesno radimo sve vrste popravki krovova, dimnjaka, adaptaciju stanova.

Samo pozovite.

Tel: 069/926 – 382, 020/629 - 558 4 OTKUPLJUJEM umjetničke slike Voja Stanića, Fila Filipovića, Petra Lubarde i Ratka Odalovića.

Tel. 069/399-299, 067/069-288 5

Izdavač: „NOVA POBJEDA“ d.o.o.

PODGORICA 19. decembar br. 5

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

DRAŠKO ĐURANOVIĆ

Zamjenik direktora: LAZAR MIŠUROVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI KOLEGIJUM

Zamjenica glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆIVANOVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika NENAD ZEČEVIĆ (politika) JADRANKA RABRENOVIĆ (ekonomija) KAĆUŠA KRSMANOVIĆ (društvo) MARIJA JOVIĆEVIĆ (nedjeljno izdanje)

Urednici JOVAN NIKITOVIĆ (kultura) MARIJA ŽIŽIĆ (crna hronika) DRAGICA ŠAKOVIĆ (Crnom Gorom) NIKOLA SEKULIĆ (hronika Podgorice) JOVAN TERZIĆ (Arena) SLOBODAN ČUKIĆ (feljton i arhiv) VUKMAN IVANOVIĆ (dizajn) DRAGAN MIJATOVIĆ (fotografija)

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944) PORTAL POBJEDE

Urednica JOVANA ĐURIŠIĆ

Zamjenik DARVIN MURIĆ www.pobjeda.me portal@pobjeda.me TELEFON: 020/409-520 - redakcija 020/409-536 - marketing 020/202-455 - oglasno desk@pobjeda.me

Broj žiro računa: 560-822-77 Universal Capital Bank

40 Magazin

Nedjelja, 16. februar 2020.

Uspjela konekcija Podgorice i Berlina PODGORICA - Prva žurka u ovoj godini u organizaciji Konektor events-a i Glavnog grada izazvala je sjajne reakcije svih ljubitelja elektronske muzike. Berlinska zvijezda tehno scene Anja Šnajder, u muzičkom svijetu poznatija kao „neumorna kreativna snaga“, priredila je spektakl u Kolektoru.

Podgorička publika je, sada već treći put, zahvaljujući uspješnoj saradnji Glavnog grada i organizacije Konektor, bila u prilici da uživa u elektronskom zvuku i atmosferi kojom se mogu pohvaliti i veći evropski gradovi.

- Sve je bilo fantastično, hvala na pozivu i hvala publici na dobroj energiji, sugurna sam

da ću ponovo doći u Podgoricu - istakla je Šnajder po završetku svog seta.

Lokalnu podršku su činili didžej Proksimus i P.S. koji su kao mnogo puta do sada pokazali da su kvalitetni domaći izvođači koje publika voli.

Sa simboličnim nazivom „Connect your Love“ ova žurka je bila rasprodata 48 sati prije početka, što je bio slučaj i sa prethodnom žurkom koja je realizovana u novembru prošle godine sa holandskom zvijezdom Elkeom Kleijnom.

Veliko interesovanje mladih ljudi, koji dolaze ne samo iz Podgorice i Crne Gore, pokazuje da projekat Konektor ima veliki potencijal i da je za samo par mjeseci postao novi brend noćnog provoda u Podgorici.

- To nas dodatno obavezuje da i u organizaciji sljedećih žurki, kojih će u ovoj godini biti još sedam, publici ponudimo sjajnu produkciju, poznata imena iz svijeta muzike i standardno dobru atmosferu – poručuju organizatori.

Z. K.

Za devet sati prodato 7.000 ulaznica za Si dens

Oboreni dosadašnji rekordi

IZOŠTRENO AUTOR: DARKO DRLJEVIĆ

Anja Šnajder priredila spektakl u Kolektoru

Koldplej predstavio spot za pjesmu ,,Cry Cry Cry“ LONDON - Britanska rok četvorka Koldplej predstavila je spot za pjesmu ,,Cry Cry Cry“ sa osmog studijskog albuma ,,Everyday Life“.

Posljednji spot sa novog izdanja snimljen je u Rivoli Ballroom, jedinoj preostaloj netaknutoj plesnoj dvorani iz pedesetih godina prošlog vijeka u Londonu. ,,Cry Cry Cry“ prati ljubavni par od početka njihove veze, sve do starosti, uz neizostavan ples koji je u početku pun senzualnih akrobatskih pokreta, pa do romantičnog smiraja para u godinama čija je ljubav jača nego ikada.

Dvostruki album ,,Everyday Life“, koga čine dva konceptualna dijela ,,Sunrise“ i ,,Sunset“, objavljen je krajem

Dirljiva ljubavna priča

oktobra za Parlophone/Atlantic na CD-u, vinilu, kaseti i u digitalnom obliku.

Premijerno je predstavljen na ekskluzivnim koncertima u Jordanu i etiketiran kao njihovo kreativno najpus-

tolovnije izdanje do sada. Šesnaest dirljivih, intimnih pjesama bave se temama ljubavi, rata, rasizma, vjere, kontrole naoružanja, prijateljstva, klimatskih promjena, policijske brutalnosti.

Hit grupe Kolonija dobio novu verziju

PODGORICA – Najava da na spektakularno, sedmo izdanje Si dens festivala stiže vodeći svjetski di-džej Martin Gariks, izazvala je nezapamćeno interesovanje za ovogodišnji festival.

Kompletan prvi kontigent ulaznica razgrabljen je za samo devet sati, čime su oboreni svi dosadašnji rekordi.

Silovit start prodaje prati i dosad najveći broj različitih zemalja koje su obezbijedile svoje ulaznice u prvom talasu, pa se očekuje da će sedmo po redu izdanje Si densa biti i najinternacionalnije. Pored praktično svih zemalja jugoi-

stočne Evrope, prvi kontigent ulaznica najbrže su razgrabili gosti iz Velike Britanije, Francuske, Italije, Irske i Sjedinjenih Američkih Država, ali i zemalja istočne Evrope kao što su Rusija, Češka, Ukrajina i druge.

Interesovanje ne jenjava i u prodaji je već nova, limitirana serija trodnevnih ulaznica po narednoj promotivnoj cijeni od samo 24,99 eura, a njihov broj je takođe ograničen.

Ipak, ovo je cijena sa čak 50 odsto popusta u odnosu na finalnu i dostupna je samo građanima Crne Gore sa dokazom o državljanstvu kao što su lična karta sa prebivalištem u Crnoj Gori ili crnogor-

ski pasoš. U prodaji se mogu naći i VIP GOLD trodnevne ulaznice po cijeni od 100 eura, kao i ulaznice za festivalski kamp po cijeni od 25 eura.

Ulaznice se mogu kupiti u prodajnoj mreži Gigstix.me, te na 54 prodajna mjesta u 23 grada Crne Gore. Više informacija o ulaznicama, programu, prevozu i smještaju na festivalu može se naći na sajtu www.seadancefestival.me.

Program dosad najjačeg izdanja Si dens festivala, koje će biti održano od 28. do 30. avgusta u tirkiznoj uvali na plaži Buljarica u Budvi, predvodiće veliki Martin GariKS, jedan od najtraženijih muzičkih izvođača na svijetu.

Z. K.

,,Za tvoje snene oči“ u akustičnom ruhu

ZAGREB – Kako zvuče najveći hitovi grupe Kolonija u akustičnoj verziji i novim aranžmanima mogli su čuti svi koji su krajem prošle godine poslušali njihov aktuel-

ni album ,,C’est la vie“.

Nakon singla ,,Sve oko mene je grijeh“, Kolonija je objavila novi službeni singl i spot ,,Za tvoje snene oči“.

Njihov veliki hit iz 2001. godi-

ne objavljen je na albumu ,,Milijun milja od nigdje“, a pjesma je bila i u nominaciji za Porin u kategoriji Hit godine 2002. godine. ,,C’est la vie“ stigao je nakon cijenjenog albuma ,,Nova era“, prvog sa pjevačicom Ivanom Lovrić, a koji je ponovo dokazao da je Kolonija apsolutni vladar hrvatske dens-pop scene. Nove verzije njihovih najvećih hitova stigle su u nešto intimnijoj atmosferi. Petnaest pjesama u akustičnom izdanju djelo su aranžera Dragana Brnasa i osnivača Kolonije Borisa Đurđevića, a pjesma koja je probila led bila je ,,Sve oko mene je grijeh“. Drugi singl nastavlja konceptualnu priču albuma, ali i spotova. ,,Za tvoje snene oči“ uvlači slušaoce u drugačiji ritam popraćen novim spotom u režiji Darija Radusina.