Objektiv, Četvrtak 16. April, broj 215

Vodič kroz film, TV i muziku • objektiv@pobjeda.me

Četvrtak, 16. april 2020. • broj 215.

Spektakl koji se čita između redova ili :

zbog čega je Netfliksov planetarni hit „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ rani kandidat za najluđi dokumentarni serijal godine Str. 4. i 5.

2

ÄŒetvrtak, 16. april 2020.

3

Četvrtak, 16. april 2020.

A cappella

Onlajn harmonizacija P

osljednjih mjeseci i sedmica, cijeli svijet prešao je na onlajn režim. Na internet. No onu „pošast“, kako su je zvali pojedini do nedavno.

Tako je, internet je paralelni univerzum, i kao ovaj ,,realni“, ima svoje dobre i loše strane. Ali to zaista zavisi od krajnjeg korisnika. Svako od nas bira teme, izvore i način učešća u internet životu.

Ruku na srce, takav način življenja jedini je ostao nepromijenjen, nakon uvođenja mjera koje sprovode vlasti većine zemalja svijeta. Na internetu nema potrebe voditi računa o fizičkoj distanci, nema čekanja u redu na metar i po, nema nošenja rukavica i maski. Ali moguće ,,zaraze“ postoje i i te kako se tiču zdravlja, onog najmanje istraženog tokom razvoja civilizacije – mentalnog.

*** Sve te internet bolesti napadaju nas intenzivno posljednjih nekoliko decenija. Lažne vijesti, različiti izvori i interesi, divizije botova koje rade u interesu političkih moćnika, govori mržnje (čak i po portalima s definisanom reputacijom), uvrede na nacionalnoj i svakoj drugoj osnovi, uništavanje života neistomišjenika… Sve nam je to donio internet i na to smo se, nažalost, navikli.

Ogroman procenat ukupne svjetske razmjene novca i dobara odvija se putem interneta. Tim načinom možete kupiti sitnicu u Japanu, koja će u roku od sedam do deset radnih dana doći na vašu kućnu adresu. Platićete to takođe onlajn, preko neke platne kartice. Reklo bi se, svijet se prirodno i pravilno razvija. Devedesetih, kada bih htio da kupim CD izdanje nekog od svojih omiljenih kompozitora ili izvođača, trebalo je da sačekam službeni put u inostranstvo jednog od dva roditelja, uz nadu da će kućni budžet dozvoliti trošak od četrdesetak njemačkih maraka („onijeh maraka“) po izdanju. Danas, CD ne moram ni da kupim. Odem na vebsajt istog tog kompozitora ili umjetnika, platim „skidanje“ svega što me zanima u vrhunskom, digitalnom formatu, i to je riješeno.

U vremenu pandemije, čitav svijet, ili makar većina stanovnika planete Zemlje, koristi internet. Koristi ga i kao sredstvo informisanja, koristi ga za zabavu, za posao, za korisne i nekorisne stvari. Internetom kruže nestvarne fotografije najvećih i najpoznatijih svjetskih destinacija i gradova, sablasno praznih. Njujork, Milano, Pariz, Rim, Madrid, Barselona…

Papa drži uskršnju službu bez prisustva vjernika, Andrea Bočeli pjeva u praznom Duomu i

Piše: Vladimir MARAŠ

Jedan od najboljih pokazatelja moći interneta u doba onlajn učenja jeste i primjer nastavnice iz BiH, koja je vjerovatno iz najbolje namjere, na času muzičkog vaspitanja, predstavila verziju durske skale pjevajući je solmizacijom šalje poruke koje prate stotine miliona ljudi širom svijeta. ,,Ave Maria“ i ,,Amazing Grace“ idu zajedno, definitivno.

*** Ogroman broj umjetnika iz cijelog svijeta priprema i emituje The Living Room programe. Što jes jes, opet je internet omogućio svim ljudima da se okupe zajedno i u realnom vremenu, svako iz svoje kuće ili studija, uskoči u zajedničku svirku. Do prije koju deceniju namjera koja se graniči sa naučnom fantastikom, danas je realnost. Čovjek u Njujorku, sa drugim ljudima koji se

nalaze jedan u Podgorici, drugi u Tokiju, Rimu, Oslu, Seulu ili bilo gdje drugo – muziciraju zajedno, u isto vrijeme. Jedan od najboljih pokazatelja moći interneta u doba onlajn učenja jeste i primjer nastavnice iz BiH, koja je vjerovatno iz najbolje namjere, na času muzičkog vaspitanja, predstavila verziju durske skale pjevajući je solmizacijom. Taj njen kratak doprinos teoriji muzike i solfeđa ostaće upamćen kao jedan od najinspirativnijih uradaka na balkanskim prostorima.

Kao lavina je krenulo harmonizovanje novouspostavljene durske skale, a umjetnici poput Vasila Hadžimanova, Bojana Zulfikarpašića, Save Miletića i mnogih drugih (posljednji čak iz Italije), ponudili su svoje muzičke verzije te skale, harmonizujući je, svako na svoj način, vrlo originalno i kreativno.

Ni kriva ni dužna, nastavnica sa RTRS postaće internet zvijezda i ako bude pametna, nakon što ovo prođe kontaktiraće sve umjetnike i zamoliti ih da joj na korišćenje ustupe svoje aranžmane. Ko nije vidio a volio bi da čuje o čemu se radi, neka na društvenim mrežama ukuca hešteg #doremichallenge i vidjeće što je moć društvenih mreža i interneta.

*** Sve nam je svakako omogućio tehnološki napredak, pogotovo u posljednjih nekoliko decenija, rekao bih, uprkos kolektivno nedostatnoj inteligenciji ljudskog roda. Nijesam od te struke, ali internetom kruže i teorije zavjere u vezi sa 5G mrežom… Bil Gejts, masoni, zavjere, zaprašivanje, čipovanje, crkveni obredi usred pandemije bolesti za koju i dalje lijeka nema – sve ljepše od ljepšega.

A onda pogledamo malo oko sebe i čudimo se na primjer, Šveđanima i njihovom modelu odgovora na pandemiju. A odgovor se nekako nameće sam. Šveđani, recimo u odnosu na Crnogorce, potpuno drugačije doživljavaju život i odnose unutar sopstvenog društva. Za Šveđane, preporuka Vlade podrazumijeva poštovanje te preporuke. Dok se kod nas, ne poštuju ni direktne zabrane.

Istini za volju, značajna većina pravila poštuje, ali uvijek ima dovoljan broj onih koji misle da treba „pre*ebati“ sistem jer nas gazi i uzima slobodu. Biće da ovoga puta nije tako. Vele neki da će još malo Crna Gora biti jedina zemlja u svijetu koja će u borbi protiv pandemije imati više uhapšenih no oboljelih. Proći će i ovo brzo, a onda da se na miru vratimo starim navikama i uništavanju životne sredine.

4

Četvrtak, 16. april 2020.

Netfliksov nesavršeni planetarni hit ,,Tiger K

Mnogi gledaoci ne vide zlostavljanje životinja od ekstravagantne ličnosti glavnog lika

N

eke priče se pričaju same. Toliko su slikovite, da im naratori samo smetaju. I toliko nevjerovatne, da im jednostavno morate vjerovati. Priča o Džou Egzotiku, poznatijem kao Tiger King, jedna je od takvih pripovijesti. I zbog toga je, dodatno pogurana pandemijom koronavirusa i milionima koji sedmicama zgubidane kući, dokumentarna mini-serija „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ unaprijed osuđena da postane Netfliksov planetarni hit i jedna od najluđih priča u istoriji moderne televizije, uz šokantni „Wild Wild Country“.

Ovaj tekst/recenzija/pripovjedač koji spotiče priču što se sama priča – nije posvećen samo seriji Erika Guda i Rebeke Čajklin. Jer, „Tiger Kingu“ bilo je potrebno manje od dvije sedmice da postane svjetski fenomen zbog kojeg su milioni zaboravili na koronavirus.

Čudna supkultura

oxygen.com

Prije nego što pređemo na reakcije koje je izazvala – od ljutnje zaštitnika životinja i mnogih intervjuisanih osoba, preko manijakalnog mimovanja na svim meridijanima (naravno da se neko sa Balkana dosjetio da pored Egzotika ubaci Arkana uz napomenu: „Tiger King tvog i mog djetinjstva“),

do slijepog obožavanja (nažalost, gledalaca oduševljenih Džoom ima ih mnogo, a i samo jedan je previše) – pozabavićemo se kvalitetom serije.

Jer, njena kakvoća i teme pali su u drugi plan zbog „živopisnih“ glavnih likova.

Dvadesetog marta, bez ikakve marketinške pompe, na Netfliksu je osvanulo sedam epizoda doku-serije o ekscentričnom zoo-čuvaru iz Oklahome čija je briga o divljim životinjama izmakla kontroli. Za samo deset dana čekirala su je 34 miliona. Samo na Netfliksu. Ne računajući „piraterijat“.

Ogromastičnu gledanost je bez sumnje pogurao i karantin, ali „Tiger King“ bi sigurno bio hit i da milioni ne sjede kući u potrazi za bijegom od stvarnosti. Na popularnost ju je osudio Džo Egzotik, tip toliko nevjerovatan, da djeluje kao da je išetao iz filma Džona Votersa.

Nakon upoznavanja sa Džoom, zaboravićete na većinu stereotipa o rednek/hilbili Amerikancima, od toga da su siromasi, prljavci sa dva zuba u glavi, glupaci, „bijelo smeće“, do toga da su teški konzervativci, nazadnjaci, teški mrzitelji homoseksualaca. I otkrićete fascinantnu američku subkulturu: ekscentričnu zajednicu kolekcionara ilegalno sakupljenih

Neriješeni slučaj nestanka supruga Kerol Baskin ponovo otvoren nakon emitovanja mini-serije

Spektak čita izmeđ Da je ovo samo jeftini, rijaliti eskapizam o divljim mačkama i ćaknutom čuvaru zoo-vrta ne bi se zbog serije ponovo otvorio stari FBI slučaj, niti bi se predlagale izmjene nekoliko federalnih zakona o zaštiti životinja

digitalspy.com

imdb.com

U fokusu

Kelči „Saf“ Saferi, jedina osoba vrijedna poštovanja koja je radila sa Džoom

divljih životinja. Ljude koji se ne libe gotovo ničega da bi došli do cilja, od švercovanja mladunčadi tigra u koferima, do fizičkih napada na one koji ih mogu spriječiti u naumu.

Egzotična Amerika

Malo je reći da Džo, višnjica na torti ove supkulture, opravdava sočni nadimak. Teško da u Oklahomi postoji egzotičnija osoba. Pedeset sedmogodišnji Egzotik ne samo što je gej rednek sa „fudbalerkom“, naoružan puškama i odjećom sa životinjskim printovima, već je i poligamista (oženio dva mladića od 19 godina), zvijezda sopstvene televizije i rijalitija, vlasnik zoo-vrta sa više od 1.200 divljih životinja (većinom mačaka), muzičar sa nekoliko desetina kantri albuma i video-spotova u čijem su fokusu homoseksualna ljubav i tigrovi... I ne samo to.

Džou nije bilo dovoljno to što je postao zvijezda Oklahome stvarajući, kako kaže, „svoj mali kult“, nego se

2016. kandidovao za predsjednika Amerike, a 2018. za guvernera Oklahome.

Predsjedničku trku, tokom koje je prešao pola Amerike sa tigrom u kavezu kako bi fascinirao potencijalne glasače, kao što znamo, izgubio je od Donalda Trampa. Recimo samo da je serija pokazala da je možda mogao i da ga pobijedi, da je imao njegove resurse i da se otarasio gej etikete. Jer, Džo u srži jeste tipičan trampovac, u biti najviše fascinira Trampove glasače i sa predsjednikom dijeli mnogo više od egomanije, iznezdravljujućih stavova i loše frizure (što je i potcrtano, jedna epizoda se čak zove „Make America Exotic Again“).

Da je 2016. na izborima pobijedila samo malo manje egzotična verzija Džoa, jasno je iz Trampovog obećanja da će „pogledati“ da se Egzotiku pruži pomilovanje. I nekoliko peticija na sajtu „Change.org“, na kojem je više od 50.000 duša (broj raste iz minuta u minut) uputilo američkom

5

Četvrtak, 16. april 2020.

King: Murder, Mayhem and Madness“ je najluđi dokumentarni serijal godine deadline.com

kl koji se đu redova After šou sA dvije oštrice

predsjedniku molbu da ga oslobodi kazne od 22 godine zatvora zbog 19 zločina – od (dva) naručivanja smaknuća arhineprijateljice, ništa manje odbojne zaštitnice životinja Kerol Baskin, do ubistva pet tigrova i ugrožavanja još ko zna koliko divljih životinja.

Najgori ljudi

Zbog čega je „Tiger King“ nesavršena, ali vrlo uvjerljiva serija? Prije nego što stignu do finala i zatvorske kazne, njeni kreatori ne ispisuju samo fascinatnu studiju karaktera i ne otvaraju samo izvanredan prozor u svijet divljih mačaka i njihovih „zaštitnika“. Gud i Čajklin uspijevaju da pretvore ovu seriju i u hipnotišući krimi-triler, čija svaka epizoda otvara niz novih pitanja i navlači oblak sumnje iznad već uvedenih i tek predstavljenih likova.

Osim Džoa, tu je još mnogo čudnjikavih njuški: i oni koji životinje brane od tipova poput njega, i oni koji sa njim sarađuju, i oni koji su mu konkurencija. Najveće postignuće kreatora je to što ni u jednom trenutku nijeste sigurni ko je najgore ljudsko biće među njima. Odatle i toliko negativnih reak-

cija intervjuisanih, naročito Kerol Baskin... Jer, nakon emitovanja „Tiger Kinga“ otvoren je neriješeni slučaj nestanka njenog supruga milionera, za kojeg nekoliko sagovornika tvrdi da mu je presudila.

Da skratimo priču: „Tiger King“ je vrlo upečatljivo skockan doku-serijal koji na momente podsjeća na najbolje izdanke igranog krimi-žanra. Umjesto da se bave „isljeđivanjem“, kreatori su pustili sagovornike da se hvališu, brane i napadaju jedni druge, a onda su u montaži provukli, između redova, najbitnije: da životinje, a bogme ni ljudi (Džoovi eksploatisani radnici imaju tretman gori od tigrova) ne smiju da budu prepuštene ovakvim „zaštitnicima“.

No, kada provlačite poruku između redova i ne idete na golo bukvalisanje da bi vas i bukve shvatile, automatski možete da imate problem. Površnih gledaoca i onih koji su potrčali da budu u trendu postujući o seriji, nažalost, u ovom slučaju ima mnogo više. I ne samo „ljudi iz naroda“, već i poznatih ličnosti. Pogledajte Džareda Leta i Silvestera Stalonea sa „prikolicom“ familije... Obučeni u upitne

Džo Egzotik, sve samo ne običan američki rednek usmagazine.com

Koliko je buknula popularnost „Tiger Kinga“ najbolje govori Netfliksova odluka da samo tri sedmice kasnije plasira takozvani after šou „Tiger King and I“ sa Džoelom Mekhejlom („Community“). No, ono što se na početku činilo kao odlična odluka da se pokriju goruća pitanja gledalaca, pretvorilo se u mač sa dvije oštrice.

Dodatna epizoda nema vrijednost zbog toga što je svedena na serijal površnih i polušaljivih blic-intervjua glavnih aktera (mimo Džoa i bojkotujuće Baskin) koji su tako dobili priliku da se vade pred gledaocima i odgovore im na (najčešće uvredljive) komentare i voajeristička pitanja (dokle više sa dadiljom Džefa Loua?), ali i da „izvade“ kreatore za omaške za koje ih optužuju. Na primjer, da su sve vrijeme pričali o trans-sagovornici Saf u muškom, umjesto u ženskom rodu. I da nijesu dovoljno akcentovali patnju životinja.

Oni koji su od starta do kraja pažljivo gledali nijesu dobili ništa novo, a oni koji su glorifikovali Džoa nijesu demantovani sklepanim dodatkom, iako su na jedno od glavnih Mekhejlovih pitanja – da li treba da izađe iz zatvora, odgovorili negativno. Moglo se i bez after šoua, iako ideja nije loša. Vidjećemo hoće li Netfliks nastaviti da je koristi...

Upitna tigrovska moda „zapalila“ je i porodicu Silvestera Stalonea

modne kombinacije Džoa i ekipe samo su pojačali spektakl koji je već opasno zasijenio bitnu poentu.

Slava i istina

Umjesto onih koji će ostati zgađeni Džoovim pucanjem u tigrove; reakcijom „Ovo će me finansijski uništiti.“ nakon što njegovoj radnici Kelči „Saf“ Saferi ( jedina osoba vrijedna poštovanja) životinja odgrize ruku; pretvaranjem sahrane jednog od supruga u muzički šou u kojem pred mladićevom majkom govori i pjeva o testisima njenog sina – imate sve brojnije pokliče „Free Joe Exotic“, mimovanje od jutra do mraka i maštanje o kastingu iz snova za igrani film (Vudi Harelson za sada ima najviše glasova za naslovnu rolu).

Naravno, uz mrštenje i negiranje činjenice da je Tiger King ikad ikoga povrijedio (i ljude i životinje). No, ludilo tek kreće: u pripremi je igrana

serija, čija mreža-domaćin još nije poznata, a u kojoj će Baskin igrati „Saturday Night Live“ zvijezda Kejt Mekinon. Pritom se šuška i o još jednom serijalu ili filmu, pod palicom proslavljenog Rajana Marfija...

Niko vam ne brani da uživate u Džoovom kitnjastom spektaklu, ali ne bi valjalo da previdite koliko su važne teme koje je „Tiger King“ otvorio. Jer, da je ovo samo jeftini, rijaliti eskapizam o divljim mačkama, pištoljima i ćaknutom ćuvaru zoo-vrta ne bi se ponovo otvorio stari FBI slučaj, niti bi se predlagale izmjene nekoliko federalnih zakona o zaštiti životinja. Nema te egzotike koja smije da zamagli istinu. Niti toga Trampa koji bi mogao da promijeni činjenicu da je egomanijak Džo dobio toliko željenu slavu u trenutku kada je završio u kavezu.

Karma je kučka, zar ne?

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 4/5

6

Četvrtak, 16. april 2020.

dailybeast.com

serije

Killing Eve

Delikatan ple Vilanel nakon još jedne uspješne misije

Naše junakinje ,,osuđene“ na vječitu distancu

ovonastala situacija u kojoj se nalazimo možda je pomjerila premijere filmova kao što su ,,Top Gun“ i ,,Black Widow“ ili odložila produkciju serije ,,Peaky Blinders“, ali nam je i ranije donijela novu sezonu serije ,,Killing Eve“.

Prikazivanje treće sezone bilo je predviđeno za ljeto, ali je, umjesto toga, počelo 12. aprila - što je u cijelom ovom haosu bilo dovoljno dobar razlog, da ljudima koji karantin provode bindžujući izmami mali osmijeh.

Naelektrisano, amcnetworks.com

N

Pitko i dinamično

Projekat ,,Killing Eve“ je, kao što već sigurno znate, kreirala Fibi Voler Bridž (,,Fleabag“) adaptirajući špijunske romane autora Luka Dženingsa. Svojim radom u prvoj sezoni udahnula je život Dženingsovim heroinama i ovaj delikatni ples mačke i miša učinila toliko zabavnim - da ju je Danijel Kreg regrutovao da začini i novi scenario za „Džejmsa Bonda“ onako kako to samo ona umije.

Iv (Sandra O) i Vilanel (Džodi Komer) kružile su po glamuroznim evropskim gradovima dok je cinična djevojka sa istančanim ukusom za modu ubijala svoje žrtve na najmaštovitije i jezive načine. Pod liderstvom Fibi Voler Bridž, Iv i Vilanel su sijale, a gledaoci su nevjerovatnom brzinom padali na ovu pitku, i jako duhovitu priču s dinamikom glavnih likova koja je neodoljivo podsjećala na

seriju „Hannibal“, što je mogao biti samo plus. Svaki njihov korak bio je veličanstven, a trenuci zajedno toliko naelektrisani da smo svi kolektivno zažmurili na pomalo mlak narativ kada izuzmemo glavne junakinje.

Prvobitno zamišljena kao mini-serija, ,,Killing Eve“ je poslije pozitivnih ocena kritičara i reakcija publike odlukom televizije ,,BBC America“ dobila i drugu sezonu nakon samo tri emitovane epizode prve sezone. Umjesto Fibi, na drugoj sezoni je rad nastavila Eme-

Kerolin na standardno visokom nivou u galeriji jakih likova

rald Fenel, a onda je u istom duhu, za producenta i pisca treće sezone, unajmljena još jedna sjajna žena Suzen Hitkot (,,The Walking Dead“). Ipak, bez obzira na solidno odrađen posao, i kod Suzen se, kao i kod Emerald, vide pokušaji da se obnove genijalnost i magija prve sezone, a da se pritom ne obraća pažnja na narativ. Kako se već treću sezonu zaredom ganjamo sa čuvenom Dvanaestoricom o kojima i dalje znamo vrlo malo, tako se

i izazov koji Suzen Hitkot ima pred sobom čini težim.

Luckasti ubica

U sceni iz filma ,,Multiplicity“, Majkl Kiton u jednom trenutku kaže: ,,Nekad napraviš kopiju kopije i ona, koliko god da je dobra, nije kao original“.

Ovom rečenicom trenutno možemo opisati i seriju ,,Killing Eve“ s obzirom na to da se druga i početak treće sezone, iako dobri, ipak čine ipak samo kopijama prve, tako da djeluje da

7

Četvrtak, 16. april 2020.

nytimes.com

imdb.com

es mačke i miša gubi na oštrini u trećoj sezoni

Iv na novom poslu

primetimer.com

, ali već viđeno Herijet Voker vraški opasna Vilanelina mentorka

serija polako gubi na oštrini.

To ne znači da nećete uživati u trećoj sezoni ili da vam neće držati pažnju.

Projekat je, iako pomalo predvidljiv, i dalje uzbudljv i pitak, i zabavniji od većine onoga što se daje na televiziji.

Ne zaboravimo i da ima adut koji se zove Džodi Komer, glumica toliko šarmantna da bi vas očarala i da je posmatrate dok pretura po poštanskom sandučetu. Šarmantnija od nje je samo Vilanel, lik djevojke koju glumi.

Osim što voli da likvidira nemoćne ili kako sama kaže (,,Volim asmatičare jer su uvijek zadihani“), toliko je luckasta i romantična da vam je apsolutno nevažno što je u pitanju hladnokrvni serijski ubica.

Svjesna toga, Hitkot i gura fokus na Vilanel u trećoj sezoni, kopajući po njenoj prošlosti i daje nam oridžin priču njenog lika vodeći nas usput u neke ruralnije predijele Rusije i Poljske.

Iako se ustanovljeno dobri Kerolin (Fiona Šo) i Konstantin (Kim Bodnia) vraćaju kao redovni likovi u trećoj sezoni, novi likovi su ti koji prijete da ukradu vaše srce. To apsolutno važi za Vilanelinu smrtno opasnu mentorku - Dašu (Herijet Volter), koja je dovlači u Barselonu nudeći joj novi posao. Daša je stari sovjetski ubica i instruktorka gimnastike, o čijim se podvizima u redovima plaćenih ubica ne samo priča i dan-danas, već se oni pažljivo studiraju i koriste za primjer. Znate već, u školi za psihopate i plaćene ubice. Osim Herijet, pridružila se i Džema Vilen, poznata po ulozi Jare Grejdžoj u seriji ,,Game of Thrones“ koja tumači ulogu Kerolajninine davno izgubljene ćerke Džeraldin.

Test normalnosti

Približavanjem ličnih života i psiholoških problema likova kao što su Kerolajn i Konstantin, pomalo je izgubljena intriga i ono konstantno postavljanje novih pitanja, koje nas

je držalo u početku i koje je potrebno jednom dobrom špijunskom trileru.

Premijera treće sezone završava se smrću koja je više nego dovoljna da pogura proceduralni dio serije, ali se čini i pomalo nefer žrtvom. A žrtva će, naravno, biti isplativa ukoliko konačno uspije da začini narativ vraćajući i Iv i seriju na pravi put. Nakon što je preživjela kraj druge sezone, Iv se u trećoj instalaciji pojavljuje kao skroz drugačija osoba. Ona sada radi u kuhinji u azijskoj četvrti u Londonu i vodi potpuno monoton i bezbojan život. Ovakvom životu boje mogu udahnuti samo Vilanel ili iznenadna žeđ za pravdom.

Sandrina gluma je toliko dobra da nam njen hod i držanje govore bolje, nego bilo koji dijalog koliko je Iv umorna i od špijunske igre i od života. Smrt na kraju epizode jedino je što trenutno ovoj netipičnoj heroini može probuditi potrebu za pravdom i vratiti je na posao spremnu da preuzme prvi korak za konačno rušenje misteriozne Dvanaestorice. Dok se spremamo da još jednom utonemo u magnetični svijet Iv i Vilanel pred nama su pitanja koje žene za koje toliko navijamo izbjegavaju: Jesu li normalne? Jesu li ikada bile? Hoće li ikada biti? I najzad, žele li to uopšte?

OD KLASIKE DO ELEKTRO-POPA Jedna od osvježavajućih promjena u trećoj instalaciji definitivno jeste muzika.

Umjesto oslonca na par prepoznatljivih melodija kao što je praktikovano u prethodnim sezonama, ovdje imamo varijaciju pjesama na različitim jezicima, s naglaskom na francuski elektro-pop. Tu su i klasične kompozicije poput ,,Hallelujah“ segmenta iz Hendlovog ,,Mesije“ i ,,Dies irae“ iz Verdijevog ,,Rekvijema“ koje se savršeno uklapaju ne samo uz scene, već i uz karaktere glavnih junakinja serije nastavljajući tradiciju jarkih boja i zvukova uz sve mračniju atmosferu serije.

Najveći problem ipak ostaje to što je glavni adut serije dinamika dva glavna lika, za koja znamo da ne mogu raditi zajedno. Iv i Vilanel su u nemogućoj poziciji, koje nakon kratkih ,,sudara“ i susreta treba rastavljati, jer zajedno ne mogu da opstanu. Poput onog zakona iz fizike, o odbijanju naelektrisanja istog znaka. Ovdje konkretno, mačka u jednom trenutku mora uhvatiti miša.

Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 3.9/5

8

Četvrtak, 16. april 2020.

listalica

Nezaboravne epizode animiranih televizi

U

skrs nije česta inspiracija i tema modernih televizijskih serijala.

Ako su božićni specijali ili epizode vezane za Dan zahvalnosti, gotovo ustaljen dio ,,arsenala“ nekog popularnog sitkoma - onda nam sve to govori mnogo i o samoj prirodi proslavljanja praznika. Uskrs je na Zapadu, za razliku od Božića, ostao bez onog momenta u kom postaje dio šire sekularne kulture.

Ipak: sasvim je dovoljno primjera, gdje je jaka simbolika uskršnjeg praznika bila vrhunska podloga za urne-

sparklyprettybriiight.com

Neke od ovih epizoda će vas zacrvenjeti, većina sigurno nasmijati - a sve učiti istoj toleranciji, prihvatanju različitosti i praštanju. Sasvim u duhu uskršnjeg praznika

besne televizijske poslastice. Interesantno - uglavnom u segmentu prvoklasne animacije. Ispod komične fasade bi se, po pravilu, krio čvrst podtekst, sistemska kritika, šamar pravo pod nos kolektivne svijesti...

Uz, naravno - šaljivu, urnebesnu, savršeno preciznu žaoku za sve fundamentaliste, puritance, ili one koji iz religije crpe puku formu, a vjeru ostavljaju po strani.

Zvuči nevjerovatno, ali neke od ovih epizoda bile su razlog čak i za proteste konzervativnih zajednica u Americi, a producentima i vlasnicima televizija trebalo je i prilično petlje i dobar komad integriteta, pa da ih emituju... Sa jedne strane, dokazivale su tako moć televizijske animacije kao moćne alatke u rukama umjetnika, onog što ne pristaje na konvencije, koji ne preza da uvijek i iznova postavlja nova provokativna pitanja. Sa druge - suštinski su i nepogrešivo upirale prstom baš na one čistunce, koji su po hrišćanskom vjerovanju Hrista razapeli. Zato su, u vremenu kada je čovjeku potrebna jasnoća poput uskršnje zore i proljećnog buđenja - one radosan i čist zalog jasnoće i istine. Neke od njih će vas zacrvenjeti, većina sigurno nasmijati - a sve učiti istoj toleranciji, prihvatanju različitosti i praštanju.

Sasvim u duhu uskršnjeg praznika.

Iz urnebesnog ,,Stradanja Jevrejevog“ serije ,,South Park“

grunge.com

Uskršnje jaje za medu Jogija

Kajlova krivica

Nema te dogme koja je tabu tema za ekipu iz ,,South Park“. Sve ono što kreatori Trej Parker i Met Stoun temeljno rade, od avgusta 1997. i prve epizode, je dobrim dijelom i vrlo temeljna satira religije. Zato je donekle i iznenađenje, da je animirana cinična poslastica do sada samo dva puta imala uskršnje specijale. ,,The Passion of The Jew“ (,,Stradanje Jevrejevo“) je 2004. bio, naravno, parodija na pomamu u krugovima američkih desničara koju je izazvao film ,,The Passion of The Christ“ Mela Gibsona. Kajla progone scene nasilja iz filma i preispituje svoj jevrejski identitet - prosto zbog toga što mu konzervativci uvrte u glavu teoriju o ulozi Jevreja u Hristovom raspeću. To je tek uvod za dva luda narativna rukavca: jedan u kojem je

simpsons.fandom.com

Kako postidjeti čist

Mel Gibson potpuno izgubio razum, i drugi kojem Kartman, ni manje ni više, uzima ulogu Adolfa Hitlera!

Papa Grudvica

Sam praznik Uskrs je u serijalu ,,South Park“ već potpuno u fokusu epizode ,,Fantastic Easter Special“.

Te 2007. godine Sten je tražio do kraja radionalna objašnjenja za baš sve u životu - pa i razlog za nešto potpuno najbanalnije: zbog čega se, uopšte, farbaju jaja na Uskrs!

Na tom putu naš junak otkriva tajno društvo ,,čuvara uskršnje tajne“ - a ona je, pazite sad, vjera da je Sveti Petar bio Ukršnji zeka! Prije nego Sten bude primljen u jedan takav kult, jedan mračni nindža odred uspijeva da napravi desant na katoličku crkvu...

Otprilike tu je jasno, da je cijela epizoda vrlo parodija na serijal knjiga ,,The Da Vinci Code“, taman onako oštra, kakvu je pomama za plitkom zabavom od knjiga Dena Brauna i zasluživala.

Ipak, u cijelom konceptu, najinteresantniji je mračni odbljesak već pomenute epizode ,,The Passion of The Jew“ emitovanom tri godine ranije. Kajl je pred dilemom da li da ubije Isusa - i to zato da bi Hrist lično mogao da vaskrsne i spasi dan i cijelu epizodu. Uz nadrealni obrt na

Četvrtak, 16. april 2020.

9

ijskih serijala koje su, oslonjene na simboliku Uskrsa, imale jaku poentu i poruku

tunce

kraju, gdje Zeka Grudvica biva izabran za novog papu... I bijeli dim iznad Vatikana kakav ni veliki Paolo Sorentino ne bi umio raspiriti!

Dremka na misi

Nezaobilazan dio kataloga animiranih televizijskih odjeka uskršnje radosti je ,,The Simpsons“ specijal iz 1999. godine nazvan prosto kao ,,Biblijske priče Simpsonovih“. Homer, Bart i ekipa stižu da pohode četiri starozavjetna motiva (Adam i Eva, Mojsije u Egiptu, život kralja Solomona i borba Davida i Golijata) - a interesantno ne dotiču se bilo čega direktno vezanog za jevanđelja i Isusa Hrista. Razlog je prost - producenti su se tada, prije više od dvije decenije, plašili da će izazvati oštru reakciju ili čak proteste religioznih puritanaca.

Zato cijela porodica Simpson uspije da zadrijema usred uskršnje mise u crkvi... A kada se probude, zatiču jedni druge usred apokalipse! Na putu ka paklu dočekaće ih potpuno banalna i nepotrebna krivica.

Uskršnji bigl

Artefakt američke pop kulture u najvećoj mjeri od svih vezanih za Uskrs je specijal ,,It’s The Easter Beagle, Charlie Brown“ iz 1974. godine. Uvid

eonline.com

Homer Simpson kao ,,glasnik“ apokalipse

Čarli Braun i Snupi u ,,Uskršnjem biglu“

u život klinaca iz ,,Peanuts“ svijeta za vrijeme praznika je neodoljiv - a lišen je skoro bilo kakve religijske konotacije, kojim obiluju brojne božićne edicije stripa Čarlsa Šulca. Čarli Braun i drugari se prosto bave farbanjem jaja i ostalim malim tradicijama vezanim za Uskrs u gradu njihovog odrastanja. Ona narativna veza za priču koja nema jasnu fabulu (niti joj je potrebna) je Linusova vjera u pojavu ,,Uskršnjeg bigla“ - i Snupijev neodoljivi pokušaj da tu rolu odigra na najbolji način.

Istovremeno, to je i parodija na ,,Great Pumpkin“ epizodu posvećenu Noći vještica - i mala demonstracija autora, koliko su ideje i običaji vezani za druge praznike američke svakodnevice isprane i izgubile na sjaju u ludom ritmu modernog života i konzumerizma. Uskrs je upravo i izabran za dobar primjer druge krajnosti, kao praznik koji je gotovo u cjelini ispunjen običajima vezanim za samu vjeru, za rasliku od Božića koji ima u značajnoj mjeri sekularni karakter.

Jogijeva koka

Uz ,,Arabian Nights“, ovo je posljednji projekat u kojem je legendarni Don Mesik pozajmio glas prije smrti - upravo on je Rendžer Smit u ,,Yogi Bear“ specijalu crtanog filma ,,Yogi The Easter Bear“, emitovanom 4. aprila 1994. godine.

Naš stari rendžer je ovog puta uhvaćen u jeku priprema za posjetu Velikog komesara, a mora i da pred sami Uskrs sam brine o opasnom šumskom požaru. Uz sve to, je i ona najveća briga - da li će se medvjed Jogi polakomiti i ukrasti sve slatkiše pripremljene za uskršnju feštu? Koliko god je Smit brižan, toliko je Jogi sa druge strane potpuno rasterećen. Uz zaraznu pjesmicu ,,When there’s candy in the air, you’ll find - who else? Yogi Bear!“ koju sigurno nikad nećete zaboraviti... Naravno da se priča uozbilji onda kad Jogiju priprijeti da će ga prodati sibirskom cirkusu - pa on još obeća da će lično pronaći Uskršnjeg zeku i dovesti ga u Dželistoun... U vrlo inteligentnom finišu, Zeka je raskrinkan kao prevarant koji ni ne može da napravi jaja, a Jogi djeci Dželistouna ponosno predstavlja - Uskršnju koku!

Okidač proljeća

Za generacije koje su odrastale 70-ih i 80-ih u Americi, serijal knjiga ,,The Berenstain Bears“ bio je dio radosne intime, uz serijal megapopularnih crtanih filmova. ,,The Berenstain Bears Easter Surprise“ (1981) za omiljenu i uvijek pomalo ćudljivu porodicu medvjeda nosi jednostavnu uskršnju simboliku buđenja prirode. I brigu, jer već je maj a proljeće odbija da dođe... Naravno da je u sve upetljan

Uskršnji zeka - i to na način po kojem, svako buđenje svakog dana, podsjeća na zaplet iz filma „Groundhog Day“.

Uz sličan zaključak i poentiranje sa porukom o potrebi da se korjenite promjene naprave u životu!

Zeka-revolucija

Konačno - sjećanje na produkcijsku kompaniju ,,Rankin-Bass“ je za generacije djece na Zapadu vrlo nostalgično. Upravo ova kuća, koja je insistirala na tehnici ,,stop-motion“ animacije (figurice snimane kamerom, da bi se kadrovi potom eventualno ,,doanimirali“), a u klasičnoj imala vrlo neobična, smjela i često mračna vizuelna rješena, je bila vrlo popularna sa velikim brojem prazničnih specijala. Ali i ranom animiranom verzijom filmova ,,The Hobbit“ i ,,The Lord of the Rings“ sa kraja 70-ih.

U nizu generičkih priča o Uskršnjem zecu koji su tih godina lansirali, potpuno drugačiji i pravi biser je ,, Here Comes Peter Cottontail“ iz 1971. godine. Vizuelna šećerlema, nadrealna stop-motion avantura, je priča zeca Pitera i njegove borbe sa matorim zecom Dženuerijem, kojem glas pozajmljuje Vinsent Prajs. Neobična priča je borba protiv birokratije, nametnutnog ustava, jarma nasilnih moćnika - za cijelu jednu revoluciju čokoladnih zeka, u osvit uskršnjeg jutra!

S. STAMENIĆ

10

Četvrtak, 16. april 2020.

„Onward“ nije Piksarov instant-klasik, ali jeste nježnost za pamćenje

ZERKALO Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

D

ugačku kolonu koncerata na kojima je Đorđe Balašević obarao sopstvene rekorde po broju izgovorenih riječi, internih i eksternih fora, grubih nježnosti i vrcavih anegdota – bez sumnje predvodi „Mater vetru“. Te 2005. u rodnom Novom Sadu, gradu u kojem onaj koji te voli to ne umije da pokaže, a onaj ko te ne voli to ne zna da sakrije, između 22 pjesme izvedene sa ekipom nevjerovatnih muzičara poput Ignaca Šena - Đole je sipao i vrlo jednostavan odgovor onima koji ga optužuju za patetiku.

- I život je patetičan, pa šta sad...

Na prvu loptu možda djeluje čudno i nepovezano, ali baš ta cinična optužba, taj odgovor na koncertu „Mater vetru“ i većina tih sanjalačkih lajt motiva iz Balaševićeve poezije - i te kako imaju veze sa Piksarovom animacijom „Onward“ („Naprijed“).

Nepraktična magija

Radnja novog piksarovca u režiji Dana Skanlena („Monsters University“, 2013) vrti se oko dva brata tinejdžera. Ijan (perfektno zbunjkasti Tom Holand) i Barli Lajtfut (vrckasti Kris Prat – samo je Džek Blek mogao da bude savršeniji izbor), su vilenjaci čiji je otac preminuo kada su bili mali. Toliko mali, da ga se uopšte ne sjećaju, čak ni iz priča majke Lorel (Džulija Luj-Drajfus) koja, naravno, vrlo simbolično, liči na Sadness iz Piksarovog remek djela „Inside Out“ (Pit Dokter, 2015).

Jedna od rijetkih stvari koje znaju o tati jeste to da je vjerovao da je njihovim svijetom davno vladala magija. I da su njihovi sugrađani, od jednoroga, preko duhova i vila-bajkerki (zaslužuju zaseban film!), do mitskih bića poput mantikore (Oktavija Spenser), prestali da je koriste iz „praktičnih“ razloga.

REŽIJA: Dan Skanlen GLASOVE POZAJMILI: Tom Holand, Kris Prat, Džulija Luj-Drajfus, Oktavija Spenser TRAJANJE: 102 min

Budalaševići, ovo je crtać za vas

Na Ijanov 16. rođendan, dobijaju potvrdu da je očeva teorija tačna. I ne samo to... Zahvaljujući čini koju je njihov tata pripremio prije smrti, braća imaju šansu da ga vrate na jedan dan.

imdb.com

Piše:

Braća Lajtfut u avanturi većoj od života

Bogojavljenska noć

No, nakon što magijski ritual pođe po zlu, otac se materijalizuje samo od struka do nogu i čarapa sa prugama čuvenog Kezala iz „Alise u Zemlji čuda“. Stoga, braća su primorana da ga zgrabe za nogavicu i upuste u veliku avanturu ne bi li uspjeli da ponove čin, „dovrše“ oca i podijele dragocjeno vrijeme. „Onward“ ne izmišlja ništa novo, ali pakuje „već viđeno“ tako da bude slatko, dirljivo i blisko – baš kao što ni Balašević ne izmišlja ništa novo dok „pakuje“ život u autorskim pjesmama.

Ima i u njegovim stvarima i u Piksarovoj animaciji suvišnosti, opštih mjesta, predvidljivosti... Nekad su note mnogo bolje od teksta, nekad su vizuali ubjedljiviji od dijaloga... Ali, čudna mješavina žanrova – od road filma, preko badi komedije, do sjetne coming of age drame (ili balaševićkim jezikom „Devojke sa čardaš nogama“, „Regruteske“, „Solitera“ i „Eleonore“ sa onom Bogojavljenskom noći u kojoj se sve želje ostvaruju) ne samo što funkcioniše, nego razoružava toplinom, humorom, igrom, kreativnošću.

Melanholični obrt

Nema „Onward“ dubinu piksarovca „Inside Out“, koji je zauvijek promijenio način na koji posmatramo emocije, nije instant-klasik kao što je „WALL-E“ (Endru Stanton, 2008), niti slani obraze poput predivnog „Coco“ (Li Ankrič, Adrian Molina, 2017). Spram njih vam samo dođe kao „Čovek sa mesecom u očima“ pored „Priče o Vasi Ladačkom“. Divan je, ali ne kida srca u parčad... „Onward“ svakako nije, kao ni Đole, preporučljiv za cinike i one koji nemaju „supermoć“ da oproste čak ni prstohvat patetike pričama punim

Film će najljepše pasti starijim klincima koji još nijesu odrasli u sitničare i odraslima koji će, umjesto rupa, više zumirati divne naklone magijskim klasicima kao što su „Dungeons and Dragons“ i „The Lord of the Rings“ života. Najljepše će pasti malo starijim klincima koji još nijesu odrasli u sitničare i onim odraslim „budalaševićima“ koji će, umjesto rupa u grešnom scenariju Skanlena, Džejsona Hedlija i Kita Banina, ipak više zumirati predivne reference i naklone magijskim i avanturističkim klasicima, od „The Lord of the Rings“ i „Harry Potter“, do „Indiana Jones“ i „Dungeons and Dragons“ (fanovi igre biće oduševljeni načinom na koji je njen svijet inkorporiran u avanturu Ijana i Barlija).

Na kraju, u trećem činu, kada jedan melanholični obrt pretvori avanturu „Onward“ u ono što je bio od početka – baladu o dječaku koji konačno shvata da je njegov drveni konjić oduvijek bio pored njega, bićete sigurni da je Skanlen mogao da napravi mnogo bolji film. Ali, neće vas biti previše briga. Jer, dobićete nježnost za pamćenje... I znaćete da „Onward“, iako nije instant-klasik, ipak jeste jedan potpuno đoletovski film za vas.

Ocjena: 7/10

Četvrtak, 16. april 2020.

PREPORUKA

11

Iva Malešević, HR menadžerka u Bild studiju

FILM Karantin mi je počeo sa Vinkom Brešanom. To je prosto moralo biti tako. „Maršal“ (1999) može biti dobar izbor ako ćulite doma sami ovih dana - njegovi likovi uspijevaju da ispune čitavu sobu.

Tu lijepu toplinu uvrnutog humora koji promalja iz nekog užasa sam dobro zapamtila kod čuvenog „Mediterranea“ (Gabrijele Salvatores, 1991), a nalazila je kasnije u izobilju autora sa Dalekog istoka.

Prija mi da vidim dobro uklopljene kontraste uz malo pametno osmišljenog teksta. „Why Don’t You Play in Hell“ (Sion Sono, 2013) je recimo toliko nenormalan film da me glava danima boljela od smijeha i nevjerice šta su ljudi uspjeli da naprave.

Pošto se u međuvremenu ispostavilo da volim vampirski žanr, izdvojila bih film „Thirst“ (Čan-vuk Park, 2009), a iz škrinje crtanih filmova probajte „Hotarubi no Mori e“ („To the Forest of Fierfly Lights“, Takahiro Omori, 2011). Ako vam se ne dopadne, slobodno ne morate više ništa isprobavati.

TV TV je nažalost više dekorativni predmet u mom stanu, a po njemu

MUZIKA Duo Valentino Bošković izbacio je novu pjesmu 1. aprila. „Šukadar Bukadar“ ima nekoliko poučnih momenata za ovo vrijeme krize i izolacije. Jedina loša stvar kod tog benda je što ih nećemo čuti uživo do 2046. godine. Valentino je u karantinu na Marsu, a za povratak mu fali maslinovo ulje sa Brača za imdb.com

Zgrabi

su onako ritualno okačene s lijeve i desne strane neke đinđule i akreditacije. Kanale pratim preko društvenih mreža ili Jutjuba i to uglavnom samo pred spavanje.

Tako se moj dan najčešće završi sa novim ili sto puta odgledanim sadržajima uglavnom sa The Graham Norton Show, Mashable, E4, Aeon, BBC One, Orb Mag. Međutim, kako me je remote rad ovih sedmica vratio u originalno mjesto prebivališta, izložena sam poslije dosta vremena gomili TV sadržaja. „Živimo kulturu“ u okviru „Ostani doma“ kampanje na RTCG-u je odličan projekat. Čini mi se da posljednjih godina nijesam imala sreću da upoznam sjajne mlade ljude koji se bave kulturnim stvaralaštvom različitog tipa – bila bih ubijeđena da se u ovoj zemlji malo šta proizvodi od tog sadržaja.

Prava je šteta što domaći kulturni program nije uvijek na ovaj način predstavljen.

Privatna arhiva

Čekajući kosmonauta sa Brača

pogon rakete kojom se otisnuo još davne 1646. godine. Pošto ovo sa napretkom civilizacije ide dosta sporo, moraćemo pričekat još koju godinu do velikog okupljanja na Vidovoj gori.

Za poštovaoce k-pop kulture, BTS je nedavno napao svijet sa singlom „On“. U pitanju je interesantan produkcijski projekat uklapanja zvuka tradicionalnih američkih marširajućih orkestara i modernog pop repa. Razumjeću ako vas ne interesuje - moji prijatelji su odavno izgubili nadu da će me ovo sa koreanskim popom ikad proći.

Za ove dane, ako spremate kuću, Josipa Lisac sa zaboravljenom „Kapetane moj“ može pomoći. Za svu ostalu pomoć - Jutjub kanal Colors.

Zaobiđi FILM Kadar iz filma „Thirst“

Kako filmove biram satima, a gledam rijetko – nijesam odavno

nabasala na neki kritičan sadržaj.

Skorašnji „Alice Throught the Looking Glass“ (Džejms Bobin, 2016) ću zaboraviti – ne znam što mi bi.

Zarad očuvanja zdravlja zaobilazim sve fimove o superherojima bez obzira da li se oslanjaju na Marvel ili DC ekipu. Jedina stvar koja bi mogla da spasi žanr je da Sajmon Peg i Edgar Rajt zajedno naprave nešto u njihovom stilu.

TV Nijesam fan serija, pa se veselo isključim iz svih razgovora o striming servisima Netfliks, HBO, Apple i čekam da to prođe. A conto programa, došlo je neko vrijeme da se The Tonight Show With Jimmy Fallon ozbiljno ne može više gledat.

MUZIKA Mislim da me čini blago tužnom to što najnoviji uradci mog omiljenog benda za odrastanje The Strokes zvuče ‘nako. Za kraj, iako može biti interesantna, ni od Bili Ajliš ne morate preslušavati sve.

12

am m ir I

D

d ž uboks

am ić ov

Četvrtak, 16. april 2020.

Novi album Damira Imamovića je mapa jednog svije

prosto primijetili i poentirali, da je to strašan pleonazam... A valja dodati: nije se ,,Singer of Tales“ zadesio u doba korone, već je otuđujuća pandemija namjerila baš u vakat, kada je album mjesecima unaprijed bio zakazan da izađe.

Spram vihora realnosti

To što Damir nije odstupio, već namjerio da ogoli dušu na ovom disku baš onda kad je vihor nove realnosti pukao niz planetarnu vjetrometinu, samo govori mnogo o njemu. I junacima iz priča otpjevanih na albumu ,,Singer of Tales“: uvijek u odstupnici, ozeblim pa iznova čežnjom ušuškanim. Neznanim junacima

gonjenim melanholijom, u genetskom kodu upisanom u nekim još okrutnijim i vihornijim vjekovima.

Kakvu je samo Imamović ekipu okupio za ovo planetarno nastupanje! Ključni je neočekivan i gotovo nadrealan momenat, da je produkciju albuma radio slavni Britanac Džo Bojd - isti onaj koji je radio sa bendovima Pink Floyd ili R.E.M. i lansirao karijeru Nika Drejka.

Takav rok veteran sa samog Panteona muzike 20. vijeka je ponudio jedan, nama posebno interesantan, pogled i doživljaj sevdaha. Slavni američki kontrabasista Greg Koen (znate ga odlično iz najvoljih kabare radova Toma Vejtsa, na pri-

tin Bie

O

,,Singer of Tales“ je olraund igrač, spreman za sve zadatke. Da izbirljivijoj publici, željnoj odjeka modernih vremena u ovim pričama, ponudi niz posve novih pjesama. Da ponovo pročita i predstavi neke opšte sevdah momente, koji će publici van balkanskih okvira zamirisati posebnom svježinom i lansirati ih prvi put u ovaj svijet i senzibilitet. Da pomiri i prepozna istu prećutanu riječ i na istom mjestu ugrizlu usnu, za prognane, odbačene, izbjegle, stigmatizovane - bez obzira sa koje strane rampe, rijeke ili ulice gazili.

Damir je u takvoj ekipi samo skromni, diskretni vođa pu-

ta, kapiten koji djeluje često i iz drugog plana. Još onda kad novi album najavi sa jednom prostom objavom: ,,Pretpostavljam da mnogi od vas sjede u kućama i da bi

Krv na slamčicu

d albuma koje poželite da ugasite i zafrljačite sa kompletnom muzičkom opremom preko balkona, gori su oni koji vam do kraja uspiju izmrcvariti svu ž i v o t n u e n e rg i j u . Sa ,,Changes“, Džastin Biber uspijeva da dovede pop publiku do stanja ambivalentnog šoka, totalne svejednoće.

Biznis logika

dukechronicle.com

Sačuvan davni odjek

Novi projekat veliki korak unazad u B

Biber između zaljubljenosti i mantre za biznis

be

J

us

r

ije prebiranje po leutu lauti ili gitari ključno majstorstvo Damira Imamovića. Već ona vještina, da daleka vremena i ljude spaja, da ih jedne drugima otvara. I tu negdje, u mirisu i toplini brižno čuvanoj, pa izvučenoj iz intimne škrinje, leži sevdah. Nikako balkanski, već kosmički dert.

Nikada sevdah nije bio tako blizu, da zablista pod svjetlom pažnje planetarne muzičke publike, pogotovo one kojoj je odrednica ,,world music“ predmet fascinacije - kao sa Damirovim novim albumom ,,Singer of Tales“.

Krilatica ,,vrijeme sevdaha“ bi za neke u doba ove izolacione melanholije zamirisala ciničnom ironijom, drugi bi

U seriji klipova (dokuserijal na društvenim mrežama, šta god to značilo) Biber ističe brak sa manekenkom Hejli Boldin kao potpunu inspiraciju za stvaranje muzike i unutrašnji mir. Na 17 pjesama smjenjuju se: po-

Na albumu ,,Changes“ Džastin je totalna ravna linija; da poželite da nikada nije pronašao mir o kojem toliko govori svete ,,njoj, jednoj jedinoj“, zahvalnost bogu što ju je upoznao, niz molitvi za nju, obećanja da ona može da mu se povjeri, da računa na njega... Uz beskrajne i lamentirajuće objektivizacije, od kojih je ključna i vrlo slikovita o svijetu mladih biznis gurua: ,,Heart full of equity, you’re an asset“ (,,Intentions“).

Kao da izjavljuje ljubav novom aspiratoru za kuhinju!

Na prethodnom albu-

mu ,,Purpose“ (2015) Biber se transformisao iz bejbifejs pop zvjezdice u kru-

wikipedia.org

N

mjer) je projektu pružio posebnu dubinu, a violinistkinja Ivana Đurić onu vilinsku razigranost za koju bi se drevni Kelti, Latini ili Sloveni podjednako kleli, da je njihova...

amazon.com

,,Singer of Tales“ uspijeva da pomiri, i prepozna istu prećutanu riječ i na istom mjestu ugrizlu usnu, za prognane, odbačene, izbjegle, stigmatizovane - bez obzira sa koje strane rampe, rijeke ili ulice gazili

damirimamovic.com

Duša u samoći zalutala

13

Četvrtak, 16. april 2020.

eta bolećivih autsajdera što se Balkan zove

D

Sevdah našeg vremena teče pod prstima Damira Imamovića

ua

Lipa

Cajtgajst jedne mladosti treperi u ritmu novog albuma Britanke

Gvozdeni tron popa

P

Ocjena: 81/100

Biberovoj karijeri

pnu ribu za najširu američku publiku, poput Drejka ili Zaina Malika. Tadašnji prizvuk r’n’b-a i densa, produkcijski dodir koji je potpisao Skrillex, bio je svjež, uz neočekivane obrte i momente jasnoće na akustičnoj gitari. Tada je Džastin zaslužio relevantnost. Na ,,Changes“, Biber je totalna ravna linija; da poželite da nikada nije pronašao mir o kojem toliko govori.

Umoran od sebe

Potpuno prosječni i isprani bitovi (,,Forever“), ili momenti kada ga zatičemo u razgovoru sa samim sobom dok čeka taksi (apsolutni krindž sa jednim ,,You’re less than five minutes away from meeeee), su poput

presjeka američke popularne muzike posljednjih godina.

Naslovna pjesma donosi dovoljno topline u lijepo produciranoj akustici, a na samom kraju u pjesmi ,,At Least For Now“ Biber ima lijepu posvetu za Trejsi Čepmen i njenu veliku pjesmu ,,Fast Car“. Makar će tako upoznati mlađu tinejdž publiku sa velikankom jedne ere. Sve ostalo, cijelih 15 pjesama između, djeluju kao lagano padanje u san dok vam neko polako prije krv na slamčicu. Džastin previše priča o ljubavi za nekog ko tek treba da odraste, a ovako jednolična muzika ostavlja utisak da i njega samog to sve više umara.

S. S.

Ocjena: 31/100

Fitnes instruktorka

Album ,,Future Nostalgia“ je krajem marta visoko digao prašinu na početku pandemijske učmalosti.

Disko koji servira ova djevojka sa kosovskim korijenima, ovog proljeća uspijeva razmrdati i najstisnutija četiri zida. Sa 24 godine, Dua je alfa ženka našeg vremena; likuša koja vrlo ciljano prati matricu uspona Madone, Kajli Minog ili Olivije Njutn-Džon... Sve to uspijevajući da zaogrne u ruho od spandeksa i šljašteće lažne bunde, za rijedak i potreban dah svježine u pop svijetu. Spremna da prigrli i zagospodari pop kulturom u onoj mjeri koliko je ostala njom fascinirana prije skoro deceniju i po, odrastajući u domovini roditelja Kosovu; nedodirljiva i opasna... A Dua samo pokazuje da je sebi dosljedna, u namjeri da sačuva mjesto gvozdenog pop trona sve dok neko moćnije i zavodljivije ne vikne to famozno ,,Drakaris“.

Naravno da tu nema bilo što suštinski novo ili svježe, od momenta kada pečatno pogleda u kameru i u maniru fitnes-instruktorke kaže ,,Ćao, ja sam Dua i vodiću vaš trening danas“. Na pjesmi ,,Cool“ je najviše razvučena između požude i želje da sačuva emotivni gard: ,,burning up on you, in control of what I do and I love the way you Move“. I naravno da je sve to previše providno erotično i banalno bezobrazno, poput

thetimes.co.uk

žnje sevdalinkom i imenuje razlogom najnježnije zore u svojoj bašči. Ili bilo čijoj od avlija nostalgičnih lutalica, što su nevoljno namjerili baš po ovim gorama, pa dalje nastavili. O čemu najljepše svjedoči vječna balada ,,Adio Kerida“ Jevreja Sefarda koja je ovog puta novim sjajem zablistala. Ona je najljepši dokaz da je Damirova muzika tu da sačuva odjek neke davno zaboravljene duše iz svijeta bolećivih autsajdera što se Balkan zove.

S. S.

Dua Lipa je moderna kraljica popa Ujedinjenog Kraljevstva

prve slutnje srazmjera lične slobode za tinejdžera... Dua Lipa ne korača dalje od toga - ali je sve to produkcijski tako ispeglano i upakovano, da ne postoji način da se kukovima ne isprati taj ritam.

thetimes.co.uk

htjeli da čuju nešto novo“...

Pa se još i izvini - što u svom ludilu i rokovima u danima oko objavljivanja albuma, na društvenim mrežama ne stigne da iz svijeta svoje izolacije ne podijeli novu narodnjak-sjećalicu, ranu i lijek za svaku samotnjačku dušu.

Takav tip je ipak do kraja i zaokruženo promišljen, u svakom momentu ,,Singer of Tales“. I jasno je to već kad nas saplete već na pola drugog stiha singla ,,O bosanske gore snježne“ - kad ih iz daljine uporedi sa punom če-

op vladarka Ujedinjenog Kraljevstva Dua Lipa odlično zna ovo je njen momenat. Cjeli jedan cajtgajst mladosti treperi u njenom ritmu. I odlučna je u namjeri, da ta kruna što duže traje na njenim ramenima. Upravo trajanje je opsesivna tema, sve izraženije za ovu Londonku i čak više od fascinacije klupskom kulturom 80-ih i 90-ih.

čisto. Tako je lako zamisliti da uz spot za ,,Pretty Please“ i ,,It’s Not Me, It’s You“ đuska cijela porodica pred izolacionim TV ekranom.

Prosto, valja sputati sve alternativne receptore i priznati - ovaj album je 37 miTema bez razrade nuta pop zabave. Niti u Interesantni momenti su jednom minutu nije dosaoni kada se dotakne velikog dan. Muzika je zategnuta u pop-rok nasljeđa, poput ri- soničnom spandeksu, sa fova pozajmljenih iz klasika poznatim sastojcima kojih ,,Break My Heart“ i ,,Need se valjalo prisjetiti.

You Tonight“ velikog benda Na kraju, ona opsesija trajaINXS. ,,Love Again“ je defi- njem tiče se Duinog zavjeta nitivno najromantičnija da se bilo kome ne prepusti pjesma do sada djevojke čije do kraja, da odstupi uvijek u ime na albanskom znači lju- onom momentu kada tom bav. Najveći kvalitet albuma muškarcu na’m pane bilo je spremnost da iznad pe- kakva vječnost. ,,No matter čatne i nedodirljive erotič- what you do, I’m gonna get nosti ponekad izleti nešto it without ya/I know you zaista zabavno i mladalački ain’t used to a female alpha“ - obećava na naslovnoj pjeKaver albuma smi. Šteta što tu temu ne uspijeva da razradi, ne želi, niti možda ima kapacitet za to. Ovako ostaje beskrajna i bjesomučna igra zavođenja i bježanja, potpirivanja, pa gašenja požude u nizu pop pjesama koje smo jednom nekad izvjesno čuli, pa ih zaboravili. Ali, ih se valjalo podsjetiti.

S. S.

Ocjena: 69/100

14

Četvrtak, 16. april 2020.

film

33 OBRTAJA

classicfm.com

Film koji Vas čini srećnim?

- „Cry-Baby“ (Džon Voters, 1990) Iako je u naslovu filma neko plakanje, ovaj film ima sve što čovjeka veseli – fenomenalan soundtrack uz genijalnu koreografiju, veličanstvenu ljubavnu priču, Igija Popa, Trejsi Lords i sretan kraj–Kraj-bejbe!

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- Nisam baš toliko agresivan. Čak, štaviše, ja sam utjelovljenje dobra – sušta suprotnost zlu.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- „Midsommar“ (Ari Aster, 2019)! Horor po danu? Dugački art-house kadrovi?

Dva i po sata? Dajte se uozbiljite, molim vas! Ipak, pomalo sam i ponosan na sebe jer sam ovaj bolesno pretenciozan film izdržao pogledati do odjavne špice.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Invazija dobrih vanzemaljaca na svijet u kojem jedino zemlje regiona odluče da zarate s njima.

Omiljeni filmski rivali?

- Elin Ripli i Alien.

Upečatljivafilmska scena sa nekom životinjom?

- „Tata, prase!“ u filmu „Ko to tamo peva“ (Slobodan Šijan, 1980). Fascinantna scena! Pavle Vuisić i Aleksandar Berček stoje i čekaju da seljak razreže ogromno prase koje visi. Onda Berček vidi četiri živa mala praseta na livadi, potpuno odlijepi od oduševljenja i krene u potjeru za njima.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „U nas u selu, kad neko nekog ne voli, samo ga pozove u lov“ kaže Zvonko Lepetić Miri Banjac u „Balkanskom špijunu“ (Dušan Kovačević, Božidar Nikolić, 1984), dok Bata Stojković ispred platna objašnjava zavjeru protiv poretka.

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Nisam siguran da li je bio „Ta divna stvorenja“ („Animals Are Beautiful People“) ili „Tarzanovo tajno blago“ („Tarzans Secret Treasure“, Ričard Torp, 1941). Ne sjećam se baš najbolje jer tad sam dosta pio.

Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- „The Rocky Horror Picture Show“ (Džim Šarman, 1975).

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- U Kambodžu nakon filma „The Killing Fields“ (Roland Žorfe, 1984). Da ležim na plaži Indijskog okeana i slušam „Holiday in Cambodia“ benda Dead Kennedys.

Štoperica zaustavlja v Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Nikada niko nikome nije napravio toliku štetu kao Road Runner jadnom Wile E. Coyoteu. Dakle, po naški, Ptica Trkačica.

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Serđo Leone, Džon Karpenter i Džon Voters. Leonea na vino u konobu „Hvaranin“ u Splitu, Karpentera na pivo u rock-birc Tropic u Novog Zagrebu, Votersa na viski u „Monk’s Bar“ na Vračaru.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Slovenija napadne Sjevernu Makedoniju jer ih strahovito nervira što ovi u nazivu zemlje imaju riječ sjever, a najjužnija su zemlja bivše države. Tarantino kreće sa snimanjem filma, a onda Srbija, Hrvatska, BiH i Crna Gora polude jer nema njih u filmu, pa zajedničkom akcijom istjeraju Tarantina iz bivše tamnice naroda.

Pjesma koja vas podsjeća

mu

z ika

Džoni Dep u filmu „Cry-Baybe“

na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- „From Her to Eternity“ – Nick Cave and the Bad Seeds.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- „You’ll Never Walk Alone“ u izvedbi navijača na kop-tribini Liverpulovog stadiona.

Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- „Feel Good Hit of the Summer“ - Queens of the Stone Age. Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?

- „Judy is a Punk“, Ramones Vaša pjesma za karaoke?

- „Dečija pesma“, Disciplina kičme.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- The Cramps.

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Atomsko sklonište!

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Džoa Stramera.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- „Square Rooms“ – Al Corley (prvi Steven iz „Dinastije“ koji se nakon glumačke, okušao i u pjevačkoj karijeri) Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- NENA (ona što je pjevala „99 Luftballons“).

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Hoće! On i kad jednog dana umre, veoma skoro vratiće se kao zombi.

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- „Kingdom“ – dvije sezone, odnosno 12 epizoda, sjajne korejske povijesne serije s nevjerojatnom količinom zombija.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Battlestar Galactica“.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- „What We Do in the Shadows“ – prilično kompleksna i veoma realistična serija o vampirskoj svakonoćnici.

Serija koju nikada nijeste završili?

- „Peaky Blinders“.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- „Lost“.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- U četvrtoj epizodi pete sezone „Twilight Zone“ (,,Zona sumraka“) iz 1963. godine lik pronađe štopericu. Kad je pritisne, zaustavlja vrijeme. Svi se zamrznu, osim njega. E, pa tu štopericu sam poželio da imam.

Najdraži par iz serije?

- Vo l t e r Va j t i D ž e s i Pinkman iz serije „Breaking Bad“.

Četvrtak, 16. april 2020.

reditelj

Ivan Zadro

a koja vrijeme

Predrag Ličina,

Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- „Breaking Bad“.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Za Džerija, mada na kraju mi je uvijek bilo žao Toma.

Izrazito sam emotivan - Venera mi je u Raku. M. ČAVIĆ

O

tkad se sa osam godina uhvatio u koštac sa Osmim putnikom, filmski i TV reditelj i scenarista Predrag Ličina, biva opčinjen svemirom, buljavim bićima s druge planete, svime što ima veze sa zombijima i „vampirskom svakonoćnicom“. Ličinin prvi kratki film „Teleport Zovko“ pripada naučno-fantastičnom žanru, kao i prošlogodišnja dugometražna „komična apokalipsa“ „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“ nastala po njegovoj zbirci priča „Bljuzga u

praskozorje“. U njegovom ostvarenju ljudi tragaju u potrazi za vakcinom koja će ih spasiti od zombija. Možda naš gost gost do narednog susreta snimi film i o potrazi za vakcinom koja će nas spasiti od korona virusa. Sigurni smo da će i njegov naredni projekat biti zapažen u „regionistanu“, ali i u svijetu. Do nove „bljuzge“ koja je na pomolu i mogućeg spin-offa „Srbina“ izolujte se, čitajte satirične „Obrtaje“ i garantujemo vam da ćete izaći iz zone sumraka.

15

16

Četvrtak, 16. april 2020.

KALENDAR

Prošle su dvije decenije od premijere filma ,,Americ

thetimes.co.uk

wikipedia.org

Sjaj oštrice kuhinjskog

Zvanični poster filma

M

orala je to biti žena. Da je bilo koji muškarac režirao film ,,American Psycho“, priča o masovnom ubici prosula bi se u traženje korijena psihopatije. Rediteljka Meri Heron je to postavila malo drugačije: taj zločinac Patrik Bejtmen ima iste okidače kao bilo koji prosječan muškarac... Samo što su mu, je li, fitilji kraći a eksplozije drugačije. Mnogo jače. ,,American Psycho“ je istinski i do koske feministički film. Opasan lik je ta Kanađanka Meri Heron, da zažalite što nije ostvarila plodniju autorsku karijeru. Kćerka razvedenih filmskih autora, odrasla sa maćehom Virdžinijom Lit koju je veliki Stenli Kjubrik proslavio u svom prvom filmu ,,Fear and Desi-

re“. Studentkinja sa Oksforda, jedno vrijeme partnerka budućeg britanskog premijera Tonija Blera, dok nije odlučila da joj je svega toga dosta, pa sredinom 70-ih bila aktivan sudionik pank scene Njujorka...

Beskrajno odvratan

Samo je takva žena mogla snimiti beskompromisan, šokantan i opasno lud film kao ,,American Psycho“. A kako su samo željeli da je sklone sa projekta! Prvo je, negdje 1992. Dejvid Kronenberg planiran za ekranizaciju bestselera Berta Iston Elisa.

Pa u pola pretprodukcije 1997. u jednačinu ubačen Oliver Stoun, a u glavnu ulogu Leonadro Dikaprio... Sreća - da je Leo odvučen na drugi projekat (,,The Beach“) - a

Djelo Meri Heron je veliki feministički film. Jer je na kraju slika društva koje odbija da povjeruje u nasilje, koje traži izgovore, koje ne vjeruje žrtvama, koje cijeli jedan #MeToo pokret danas opisuje kao teatralan i pretjeran kompanija ,,Lionsgate“ ostala samo sa Heron kao rediteljkom i Kristijanom Bejlom kao opcijom za glavnu ulogu.

Od momenta kada je na filmskom platnu prije 20 godina, 14. aprila 2000. godine, u ruci zvjerke od investicionog bankara Patrika Bejtmana prvi put zaiskrila oštrica velikog kuhinjskog noža, bilo je jasno - Bejl je savršen glumac za tu ulogu. Kristijan je jedan od rijetkih modernih glumaca mejnstrim Holivuda, koji svojim likovima, ako je to potrebno, neće pružiti bilo što apologetsko. Što je Bejtmen

uglađeniji, što mu skupo odijelo savršenije stoji, što bolje obavlja svoju jutarnju rutinu pripreme za svoj mačistički pohod - to je, prosto, ogavniji.

Nikakve simpatije nema rezervisane za tog lika, niti mu ga je Meri Heron namijenila.

I to je glavni glumac odlično znao. ,,American Psycho“ je istinski brutalan film. Svoje žrtve Bejtmen ubija hromiranim čekićem, kasapskim nožem, pištoljem. Čak i motornom testerom, ali ne u prežvakanom horor-stilu, već prostom silom gravitacije koja stigne bjegunca niz stepenice. I nje-

gove žrtve su uglavnom žene; te poneki muškarac... i jedna mačka. A ključ za odgonetanje su, naravno, okidači: bukvalno bilo što od onoga što na svakodnevnoj bazi zatalasa muški ego.

Od horora do komedije

A opet, zbog čega, kog đavola, baš ,,Američki psiho“? Mogao je biti i korporativni, neoliberalni, bankarski, milijarderski, kasapin sa Volstrita...

Odgovor krije urnebesna završnica: trik je u društvu, koje odbija da povjeruje da je Patrik Bejtman zlikovac i psihopata! Čak i u momentu kada dođe do otvorenog priznanja. I tu ga zatičemo potpuno nemoćnog i zbuljenog - onda kad želi da se otkrije, moćan i zao u svom dugom podlom naumu, niko mu ne vjeruje. I u tom momentu, film Meri Heron iz horora prerasta u crnohumornu komediju. Krvavu farsu, u kojoj tog Bejlo-

Četvrtak, 16. april 2020.

noža

,,All Quiet on the Western Front“ Luisa Majlstona prikazan prvi put prije 90 godina moma.org

can Psycho“

17

Jedan od najpoznatijih kadrova slavnog antiratnog filma

Kristijan Bejl do kraja promišljen i hrabar u ulozi zločinca

M vog lika publika počne i sažalijevati! I onda film postaje moćno ogledalo - za sve one koji su u stanju da od užasa i zgađenosti, u nekoliko filmskih minuta, naprave sebi takav emotivni rolerkoster.

I zato je ,,American Psycho“, u svim tim jakim kontrastima i sjenkama jednog psihotrilera što diskretno zamiriše na neonoar - bitan film. I veliki feministički film. Jer je na kraju slika jednog društva koje odbija da povjeruje u nasilje, koje traži izgovore, koje ne vjeruje žrtvama, koje cijeli jedan #MeToo pokret danas opisuje kao teatralan i pretjeran - iako im je sve to sa brdom dokaza danas ispred nosa. Dok filmska zavjesa pada i konačno prekriva onaj bljesak oštrice sa velikog noža, još nekim zlokobnijim mrakom, jasno je ko je ,,američki psiho“. Onaj u kojeg odbijamo, i odbijaćemo da upremo prstom. Onakav kakvim smo ga sami učinili.

S. S.

aestralni Njemac Erih Marija Remark 1928. godine završava dugo očekivani antiratni roman, ,,Na zapadu ništa novo“, krajnje deskriptinu fabulu o spakovanom stresu vojnika tokom Prvog svjetskog rata.

Remark, i sam veteran rata, pokušao je da prenese violentna iskustva i njihov uticaj na one koji su u ratu učetvovali nakon dolaska kući. Ipak, nijesu svi prihvatili piščeve deskripcije kao dobre, pa je talas izrazito jakih reakcija ukazivalo na to da bi roman bio veoma dobra podloga za neku vizuelnu igru.

mljenih. Ključni razlog zašto je takvo nasilje uopšte bilo dozvoljeno za široke mase bila je činjenica da Amerikanci u to vrijeme još nijesu utvrdili pravila kako će zapravo izgledati takozvani ,,kod produkcije“, koji je četiri godine kasnije počeo da reguliše ,,kontroverzne scene“. Drugi razlog bila je i sama tematika filma koja se početkom tridesetih godina adekvatno smjestila u trubulentni period.

Amerikanci su smatrali da Majlstonove poludokumentarne scene mora vidjeti što veći broj ljudi. Adekvatna lekcija za kasnije…

Adekvatna lekcija

Smrt nije avantura

Ovaj specifičan horor Prvog svjetskog rata zaintrigirao je Amerikanca Luisa Majlstona, koji je nakon uspjeha sa nijemom, Oskarom nagrađenom komedijom ,,Two Arabian Knights“ 1927. godine tražio zahtjevnije djelo. U to vrijeme neki antiratni segmenti bili su dobrodošli, pa Majlstounu nije trebalo dugo da krene u ovaj projekat. Rezultat rediteljeve igre istoimeno je ostvarenje lansirano 1930. godine, koje je i fabulom, tehničkim dostignućima, fenomenalnim kadrovima, odličnim scenariom i glumačkom ekipom s pravom pozicionirano tako visoko na vječnu filmsku listu ,,capolavori“. ,,All Quiet on the Western Front“ bio je, za to čudnjikavo vrijeme, jedan od najviolentnijih filmova do tada sni-

Ostvarenje ,,All Quiet on the Western Front“ bilo je uspješno na dodjeli Oskara iste godine, sa nagradama u kategoriji najboljeg filma i najbolje režije. Takođe, zanimljiv je podatak da je ova treća dodjela Oskara u istoriji baš odabrala ratni film za dobitnika u glavnoj kategoriji, isključivši pritom očekivane mjuzikle koji su u tom periodu vladali. Jedan od njih bio je i popularni mjuzikl Ernsta Lubiča ,,The Love Parade“.

- Ova priča nije optužba nit priznanje, a najmanje avantura, jer smrt nije avantura onima koji se sa njom suočavaju. Ovo je pokušaj da se ispriča priča o generaciji muškaraca koji možda jesu pobjegli od granata, ali nijesu pobjegli od rata - fenomenalne riječi Remarka s razlogom su kasnije posta-

imdb.com

Mjera ratne traume

le nezaobilazna platforma Majlstounu za ovo remek djelo.

Iako je bazirano na izrazito kontroverznom Remarkovom romanu, Majlstounov film je uspio da se u ovih devedeset godina ,,provuče“ kroz te kontroverzne tunele - ako isključimo očekivanu suspenziju filma u tadašnjoj nacističkoj Njemačkoj, ali i Italiji. Bez sumnje i jedan i drugi su sa ovim djelom i na svoj način uspjeli da ostave nezaboravan pečat u razvoju književnosti i filmografije.

Leila MURSELJEVIĆ

18

Četvrtak, 16. april 2020.

PODGORI č ARENJE

A

rhiva Kongresne biblioteke u Vašingtonu trajna je i brižna riznica i dijela naše istorije. Podataka i detalja koji su ostali ,,ispod radara“ naše istoriografije... Recimo: da li ste znali da se prije tačno vijek Podgorica dičila, da je u njoj najviše drvo u Crnoj Gori?

Pedantnost arhivske građe Kongresne biblioteke (velikim dijelom dostupna na zvaničnom sajtu loc.gov) je zadivljujuća. U konkretnom slučaju imamo korpus delikti, krunski dokaz: digitalizovanu fotografiju i to u rezoluciji da komotno može ići na veći bilbord. Period fotografisanja ne - ali imamo januar 1920. godine, kao vrijeme kada je arhivirao Američki crveni krst u Parizu, što znači nekoliko sedmica nakon fotografisanja. I važan opis, koji je pedantni vođa tada važne američke misije u Crnoj Gori ostavio. Dovoljno za priču.

Za mnogo zaključaka

Najviše drvo u Crnoj Gori. U neposrednoj brzini sjedišta misije Američkog crvenog krsta u Podgorici. Drvo zabilježeno u središnjem dijelu fotografije ime je dobilo po bivšem vladaru, kralju Nikoli. Lokalci se ponose, ističu ime i kažu - u cijeloj zemlji nema višeg drveta.

Taj kratak zapis dovoljan je za mnogo zaključaka ili pretpostavki. Prva je ona najočiglednija - da se stablo nalazilo na prostoru današnjeg Parka Petrovića na Kruševcu, u neposrednoj blizini rezidencije u kojoj je, prije Prvog svjetskog rata, stanovao princ Mirko. Upravo tu je misija Američkog crvenog krsta imala neprocjenjivo bitnu ulogu za razvoj grada, u tri godine nakon velikog rata.

Drugi zaključak se tiče već onih istoričara ko-

Zaglavi se

loc.gov

Drvo kralja Nikole

ji se bave duhom jednog vremena. A to je, da su Podgoričani i krajem 1919. ili početkom 1920. godine, javno isticali i nijesu se libili da pomenu kraljevo ime.

Ipak, mnogo je interesantnija ona riznica svjedočanstava svakodnevnog života. A tu su misija Američkog crvenog krsta, i njeni fotoreporteri među kojima je bio i jedan višestruki oskarovac Aleksander Edoart (o čemu smo pisali u prošlom broju), obavili fantastičan, spektakularan posao.

Zalog emancipacije

Za neku širu sliku ne vrijedi tekst svesti na puka nabranja. Stoga vam ostavljamo, da malu istraživačku glad u vremenu izolacije nahranite prostom posjetom sajtu loc.gov. Uz napomenu, da sve rezultate vezane za naš glavni grad tražite pod imenom ,,Podgoritza“ - kako su ga prije vijek zapisivali američki hroničari našeg prostora i vremena.

Ipak, jedan detalj ćemo još istaći, kao svjedočanstvo napretka i cvjetanja u vremenu oskudice. I dokaz o tome, da je Američki crveni krst imao dragocjenu ulogu emancipacije u jednoj konzervativnoj sredini. Tako su djevojčice, štićenice američke misije u Podgorici, koje su ostale bez roditelja tokom rata imale priliku za odlično obrazovanje. Pa i učenje više stranih jezika. Kao rijetko koje vršnjakinje tada na prostoru Crne Gore i šire...

Fotografija tih djevojčica u spokoju proljećnog ambijenta govori sama za sebe. Uz napomenu da je fotografisana na Branilovici - danas zaboravljenom lijepom lokalitetu na putu ka Danilovgradu, u Bjelopavlićima...

Crta: Srđan Ivanović

Stablo koje je foto-reporter Američkog crvenog krsta zabilježio prije 100 godina

Ovakve fotografije nijesu bile svrha sama po sebi - već rezultat težnje jedne misije, da zabilježi svoj rad, ali i život na jednom prostoru, u periodu oskudice i borbe sa epidemijom španskog gripa. Zato su nam danas važne, da nas nauče: koliko će za 20, 30 godina ili vijek biti dragocjeni i interesantni dokumenti iz našeg vremena pandemije. I koliko je bitno, da toj budućnosti ostavimo prave dokumente, poruke, lekcije i zapise.

S. STAMENIĆ

19 nationalgallery.org.uk

Četvrtak, 16. april 2020.

LONDON CALLING

Virtuelna renesansa akon simpatičnog i vrlo dinamičnog Vizuelnog filmskog festivala, koji je organizovan protekle sedmice na društvenim mrežama, Londonci u samoizolaciji su se mogli posvetiti i drugim granama umjetnosti.

Iako je veliki broj onih koji moraju da rade od kuće, pronašli su vremena da se posvete i umjetnicima. A što je to što Londonci jako vole da rade, a sada im je s razlogom uskraćeno? Da idu u galerije i muzeje.

Ipak, vodeća umjetnička zdanja u Londonu, a i Evropi obezbijedila su sladokuscima da bez obzira na samoizolaciju, mogu uživati u nekim djelima i na internetu. A ta posjeta ipak neće biti uobičajeno skrolovanje internetom, već će biti adekvatno propraćena i veb-vodičem.

Ljubav, želja, smrt

Iako je Nacionalna galerija na pustom Trafalgaru zatvorena, ove sedmice u fokusu su ipak bili ovo fenomenalno zdanje i postavka radova italijanskog maestra Ticijana, koja je trebao da ugleda svjetlost dana sredinom marta. Kako zbog novonastale krize organizatori nijesu uspjeli da pokažu Ticijana kako mu doliči, onlajn posjeta izložbi bila je jedini način da ljubitelji italijanske renesanse uživaju u djelima ovog krucijalnog umjetnika. Tako se izložba ,,Ticijan: ljubav, želja i smrt“ preselila na onlajn platformu, ali uz veliko priznanje organizatorima. Posjetioci možda nijesu mogli da prošetaju kroz preDirektor i glavni i odgovorni urednik Draško Đuranović Urednica Marija Ivanović-Nikičević Zamjenik urednice Stojan Stamenić

divne hodnike Nacionalne galerije, ali uz video-materijale i temeljnu deskripciju njegovih radova koja je pratila ovu onlajn izložbu, ljubitelji slikarstva s razlogom nijesu imali zamjerke.

Jedan od najvažnijih predstavnika renesanse, odnosno čuvene Venecijanske škole slikarstva, Ticijan, je ostavio pregršt krucijalnih radova ovog pravca. Ipak, u toj gužvi radova, organizatori izložbe u Nacionalnoj galeriji izdvojili su one iz sredine 16. vijeka kada je tadašnji španski princ Filip unajmio Ticijana da vizuelno predstavi klasične mitove preuzete iz jednog od svjetskih poetskih „kapolavori“, ,,Metarmorfoza“ rimskog pjesnika Ovidija s početka ove ere.

nationalgallery.org.uk

N

Čuveni rad ,,Venera i Adonis“

,,Persej i Andromeda“, jedno od najpoznatijih Ticijanovih djela nationalgallery.org.uk

Iako je Nacionalna galerija na pustom Trafalgaru zatvorena, ove sedmice u fokusu su ipak bili ovo fenomenalno zdanje i postavka radova italijanskog maestra Ticijana, koja je trebalo da ugleda svjetlost dana sredinom marta

Prvi put u istoriji

Nacionalna galerija u Londonu prvi put u istoriji je uspjela da spoji ovih 6 Ticijanovih ,,metamorfoznih“ radova, zahvaljujući takođe muzeju iz Bostona i madridskom Pradu. Posjetioci su onlajn mogli vidjeti čuvene prikaze ljubavi i borbe između Venere i Adonisa, borbenu Dijanu i odlučnost Perseja da spasi Andromedu.

Možda Londonci jesu u samoizolaciji i možda im veoma teško pada što nijesu u mogućnosti da prošetaju po lijepom proljećnom vremenu. Ali, muzeji i galerije, pa i u onlajn formatu, dokazali su da će uvjek biti izvor specifične pozitive, ali i inspiracije u ovim kriznim vremenima. Leila MURSELJEVIĆ

Dijana i Aktaeon

Izdavač „NOVA POBJEDA“ d.o.o.

Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak, Biljana Martinić, Mirjana Popović i Jovana Kaluđerović

Grafički dizajn Veselin Radonjić