Objektiv, 7. maj 2020. broj 218

Vodič kroz film, TV i muziku • objektiv@pobjeda.me

Četvrtak, 7. maj 2020. • broj 218.

ili :

na koji način serija ,,Billions“ na početku pete sezone do ivice pucanja zateže tanke linije između fantastičnih likova Str. 4. i 5.

2

ÄŒetvrtak, 7. maj 2020.

3

Četvrtak, 7. maj 2020.

A cappella

5B mreža K

ako jenjava virus kovid-19, tako se povampiruju teorije zavjere. Ako na internetu provedete dovoljno vremena u toku dana, naići ćete na nevjerovatno veliki broj ljudi koji se razumiju u sve – od procedura liječenja, preko efekata 5G mreže koju nam pod okriljem pandemije i mraka instaliraju na silu... pa sve do ,,zločinačkih nauma“ porodice Gejts, pa ukrug.

Lažne vijesti jesu postale mejnstrim i možete ih naći na svakom koraku, ali zdravom umu stoji na raspolaganju jedini filter koji ima nepogrešivu moć procjene – sopstvena inteligencija. Naravno da ni to nije garancija do kraja, ali zaista, kad čovjek naiđe na vijest koja mu sledi krv u žilama, dovoljno je da zatvori oči, zamisli tu situaciju i mnogo stvari će mu biti jasno.

Nije teško, pokušajte, a utvrdio sam da daje sasvim pristojne rezultate. To vam dođe, u neku ruku, kao mali sastanak sa samim sobom, sa iskustvima koja ste stekli kroz život do sada, kao i sa svim znanjima koja ste stekli do sada. Kao i uvijek, podrazumijeva se ona zaostavština koju svi ponesemo iz sopstvene baze – iz porodice. Miks svega toga, trebalo bi da bude jedini kriterijum ili bolje rečeno tester pouzdanosti mnogobrojnih vijesti koje nam svakodnevno pristižu, a na ivici su razumnog.

*** Dakle, zamislite da neki tamo mračni umovi imaju pakleni plan eliminacije pet milijardi ljudi, s ciljem da ostane njih par milijardi odabranih, koje će uživati nesmetano u blagodetima planete Zemlje? Dok ove ostale treba otresti neđe usput, i to kako – pa 5G tehnologijom! Čekaj bre, svi smo jedva čekali 2G, pa onda 3G i na kraju ovaj 4G koji trenutno rabimo svi. Siguran sam da neke posljedice postoje, ali da nijesu i ne mogu krucijalno uticati ni na ljude ni na eko-sistem.

Kao i ove prethodne, 5G mreža donosi neuporedivo bolje performanse svojih prethodnica, valjda na zadovoljstvo svih nas. Ako sam dobro shvatio, nova mreža dominantno nije preveliki interes krajnjih korisnika mobilne telefonije, iako će značajno ubrzati svu našu komunikaciju (privatnu i poslovnu), ali jeste interes nauke i tehnologije. Ako vam neko kaže da za komplikovanu operaciju treba pozvati poznatog japanskog hirurga da spasi neki život ovdje u Podgorici, pitanje je da li taj doktor ima vremena da putuje jedan cijeli

Piše: Vladimir MARAŠ

Moj prijatelj koji živi u Kotoru danima s porodicom obilazi Vrmac, i znate li što radi? Uz malo doze čistog vazduha, potroši po nekoliko sati kupeći smeće koje ne ostavi ni 4G mreža ni vukovi u gori – nego čovjek

dan i u povratku da izgubi još toliko. Putem nove tehnologije, moći će tu operaciju da izvrši u realnom vremenu, na daljinu. Ako nekome od nas u budućnosti zatreba takva vrsta usluge pa je još i dobijemo zahvaljujući 5G mreži, siguran sam da ćemo značajno promijeniti naše mišljenje o njoj. Dakle, podaci će putovati 10-20 puta brže nego pod 4G mrežom i neslućene su mogućnosti tog napretka. I to je samo bazični dio mogućnosti nove mreže.

*** Kao i sve u životu, postoje good guys i bad guys. Svakako da će neko već smisliti neke

načine za zloupotrebu te brzine, ali treba da znamo da će ta i takva mreža „zračiti“ i siromašne ali i milijardere, istovremeno. Kao što imamo svijest o mnogim stvarima koje su nam popravljale živote kroz istoriju, tako imamo i o ovom novom dostignuću.

Električna energija, motorna vozila, avioni, vozovi, signali za televizijski i radijski program… sva ta dostignuća nijesu bila blagorodna za prirodu, ali ako me sjećanje dobro služi, nijesu joj ni naštetila previše. Ali je čovječanstvo prirodno napredovalo. I danas je takva situacija. Čovječanstvo ima znanja ali i potrebu da napreduje. Jedini problem za prirodu može biti ono što smo nepogrešivo radili i bez 5G mreže – zagađivali je i to besprizorno. To radimo u kontinuitetu, ne samo fabrikama i motornim vozilima, već i ručno.

Pogotovo mi u ovom dijelu Evrope, nenavikli na red i poštovanje životne sredine.

Moj prijatelj koji živi u Kotoru danima s porodicom obilazi Vrmac, i znate li što radi? Uz malo doze čistog vazduha, potroši po nekoliko sati kupeći smeće koje ne ostavi ni 4G mreža ni vukovi u gori – nego čovjek. Kada bi svako od nas odlučio da makar jedan dan mjesečno posveti istom tom cilju, planeta bi bila ljepše mjesto za život očas posla. No, što on pokupi, nadoknadiće dva raskalašna izleta generacija koje ne pamte ni Jugoslaviju, a ni Tita. Pamte sve nakon toga, šverc, kriminalne klanove, korumpirane vlasti i političke idole novog vremena. Ne znaju da nazovu dobar dan ni komšiji, da ne pričam o starijoj osobi koju ne poznaju. Sa tim predispozicijama, potpuno je normalno očekivati da nijesu u stanju da počiste limenke i plastične flaše nakon upotrebe, jer misle da je priroda tu zbog njihovog ‘lada, a ne obratno.

*** Dok smo mi kakvi jesmo, nema tu pomoći.

A dok dođemo u situaciju da budemo malo drugačiji, i prema sebi i prema prirodi, brojaće se 19G. Dokle smo svi na jednu kašičicu i dokle god obrazovani ali i vakscinisani čovjek ne želi da vakciniše sopstveno dijete, teorije zavjere imaće u ljudskoj populaciji idealno tlo upravo za one koji imaju ne tako filantropske namjere. A onda je nebo granica.

Možda je populaciji trebalo uvaliti prigodniji naziv za te nove tehnološke opsege koji nam se spremaju, pa da nakon 4G dobijemo i novu tehnološku platformu s nazivom – 5B (5 beee).

4

Četvrtak, 7. maj 2020.

U fokusu

parade.com

nate kako se milijarderi osjećaju u onom momentu kada prebace devetu ili desetu nulu na računu? Otprilike kao kad pronađete 20 eura (ili dolara, da priča zvuči ,,volstriskije“) na pločniku. Ni manje ni više. Za zvjerke tako motivisane prostim osjećajem, senzacijom uzbuđenja - ta cifra ama ne znači ništa.

Bobi Akselrod (Demijan Luis) to savršeno zna. Nije bila ni potrebna ,,lula mira“, otvaranje čakri indijanskim travkama i jedno iskarikirano iskustvo pod vivgamom planina Aljaske, da glavna bogatunska zvjerka serije ,,Billions“ to shvati.

Suština je uvijek i samo u igri; u ludom kovitlacu u kojem se biva Vuk i Aska naizmjenično. I dok traje haos, grčevita i očajnička lovca i lovine, trajaće i Bobi. Samo tako stiže se do statusa jednog od rijetkih tipova koji su svojih deset milijardi stekli u deceniji za nama. Akselrod, to je onaj tip za kojeg je najsurovija tržišna borba ono posljednje što ga čini živim. I koji je, negdje između redova, svjestan da u svoj toj slavi ,,prirodnog zakona“, i starom vuku sa najoštrijim zubima negdje dođe kraj...

U toj sceni, korporativnog čudovišta izgubljenog u traganju za samim sobom, tamo negdje na Aljaski, stala je premijera pete sezone ,,Billions“. Naši junaci i dalje su u vječitom ideološkom klinču strogo kontrolisane ekonomije protiv liberalnog koncepta; individualizma i kolektivizma; sebičluka i altruizma - ali tanke linije koje vežu njihove sudbine zategnute su do tačke pucanja. Ako je u Bobijevim gladnim očima onaj egzistencijalni ambis predatora sve dublji - onda tek da vidite rascjep, tamnu i gluvu pukotinu između Čaka i Endi Rouds!

Novi šerif u gradu i novo veliko rivalstvo za Bobija Akselroda

newslagoon.com

Z

Serija ,,Billions“ na početku pete sezo

Prelijepa kat Jedna jedina riječ na startu biće dovoljna da fanovi skrajnu sve korporativne igranke u drugi plan: razvod.

Svjetionik za Čaka

U velikoj utakmici ličnog ostvarenja, naši junaci djelovaće vam kao u

bunilu noćne more. O, pogotovo Čak Rouds (Pol Đamati). Tako briljantni i najbolji tužilac države Njujork, strah i trepet za svakog ko bi nevoljno namjerio put sobe za ispitivanja finansijskih mešetara - i dalje je potpuno raščerečen kompleksom niže vrijednosti. U samom srcu je, naravno, otac. Sve što Čarls Senior čini je za Čaka podsjećanje što nema i što ne može biti, ni imati.

Potpuno zapetljan u kučinama mizerije, Čak vam ipak neće djelovati samosažaljivo, jer Pol Đamati je glumac takvog talenta, dio one božanstvene ,,paćinovske“ njujorške škole, koji i tipa uništenog privatnog života zna da učini na neki način dostojanstvenim.

Mnogo je razloga, zbog čega je za milione fanova upravo Čak Rouds najdraži lik; zato što je sa svim svojim slabostima, koje su često naglašene do teatralnosti (naravno, sa sve sado-mazo tripovima kojima hrani glad svoje nesigurnosti) - najviše ljudski. U važnom i jakom momentu premijere, svojoj odlazećoj

supruzi će priznati da su jedini temeljci i svetionici njegove ličnosti isključivo pravda i ona, Vendi Rouds. I da je spreman da pronađe nekog sebe, koji će se vratiti na taj životni kurs. Naravno da mu ona neće vjerovati. I naravno da će ga u par riječi poniziti na način, na koji to ne mogu učiniti bilo kakvi lanci i bičevi iz sado-mazo tamnice...

Vendi i kečeri

Ono što autori na startu pete sezone diskretno i vrlo efektno podvlače, je činjenica da je Vendi Rouds (Megi Sif) potencijalno najtragičniji i najviše razapet lik serije ,,Billions“.

Ako je bilo ko zaista i suštinski personifikacija moderne Amerike u seriji, onda je to ona u vječitom pokušaju da pomiri dva koncepta američkog uspjeha i življenja. To što sada traži, više nije modalitet pomirenja za Čaka Roudsa i Bobija Akselroda. Ne, ona u toj igri pokušava da pronađe sebe.

Vendi je naravno savršeno elegantna i neodoljivo senzualna u inteli-

5

Četvrtak, 7. maj 2020.

wrestling-news.net

one zateže tanke linije između fantastičnih likova do ivice pucanja Galerija dobro poznatih i omiljenih likova u ratu za dušu američkog čovjeka

Velika zvijezda iz svijeta kečera Beki Linč kao interesantno rješenje podrške za Vendi

tastrofa gentnom pokušaju da postavi nova pravila igre. Autori serije ponovo nijesu štedili da u seriju ubace krupnu fazu iz šoubiznisa; nakon NBA superstara Kevina Djurenta, bokserske zvijezde Diontija Vajldera, ekipe iz benda Metallica i teniserke Marije Šarapove - ovog puta tu je jedna WWE zvijezde američkih kečera. I zamislite, kao podrška za Vendi!

Udaljavanjem Vendi od Čaka, od sredine četvrte sezone, autori su bili svjesni da za njen lik gube naklonost miliona fanova. Sada je slikaju diskretno, ali ipak očigledno ranjivu. I samu težnju da izađe iz lavirinta povreda i ego-tripova porodice Rouds serviraju kao njenu potrebu da suštinski promijeni nešto u svom životu. Makar ona, jer to drugi ne čine, iako su deklarativno spremni to i da vrlo pompezno izgovore.

Novi šerif u gradu

A Bobi Akselrod? Po principu - što odvratniji i beskrupulozniji, to primamljiviji. Na startu pete sezone

dobio je priliku za novi klinč sa ribom krupnijom od sebe. Multimilijarder Majkl Prins djeluje kao igrač koji se od Bobija snalazi bolje upravo u igri u kojoj je on najbolji. Tumači ga Kori Stol, ,,novi šerif u gradu“ i faca koju vrlo dobro znamo iz četiri sezone ,,House of Cards“; glumac vrijedan nominacije za Zlatni globus prije sedam godina.

Ono gdje serija već dvije sezone kaska je razvoj vrlo bitnog lika Tejlor, za Aziju Kejt Dilon ovog puta je servirana vrlo opasna uloga ,,dvostrukog agenta“, u kojoj se vrlo lako izgubiti ili pretjerano zaplesti. U premijeri pete sezone to klupko je raspetljano pa ponovo zategnuto, mnogo brže nego što se očekivalo na kraju četvrte sezone. Sve to seriji pruža momenat nepredvidivosti koji je malo falio prethodne godine.

U galeriji dobro poznatih likova (Dolar Bil i dalje urnebesan u svojoj teatralnom muškaranju, Majk Vagner neodoljiv kao Bobijeva desna ruka), ovog puta izranja Loren Tarner (Džejd Ešeti) - mazna i delikat-

Projekat je i dalje tako primamljiv jer je kroz lutanje za ostvarenje i sreću tako različitih Čaka, Vendi i Bobija, svojevrsna borba za dušu modernog američkog čovjeka. Ma kom dijelu ideološkog ili moralnog spektra on pripadao.

Zato su njihovi odnosi toliko zategnuti na početku pete sezone, jer je baš takva američka i globalna realnost današnjih dana na podrška za Tejlor i rijedak glas razuma u jednoj korporativnoj džungli. Tek treba da razvijemo njenu dvostruku igru.

Duša američkog čovjeka

Serija ,,Billions“ je, naravno, važna referentna tačka moderne televizije, jer je uvijek odraz vrlo aktuelne realnosti. Prije pola decenije, postavljalo se pitanje, da li je planetarnoj publici uopšte potreban i zanimljiv jedan ovakav šou - pomalo iskrivljen i ideološki našprican uvid u svijet korporativnih milijardera i krupnih sistemskih njuški. U novoj globalnoj realnosti, gdje razni IlonMaskovi sebe promovišu kao nosioce progresa, gdje u trci za famoznom vakcinom figuriraju i krupni igrači sa berze - ta dilema više nema bilo kakvog smisla.

Baš zbog toga će Bobi Akselrod u premijeri pete sezone dobiti interesantnu i ciničnu lekciju od ,,krupnije ribe“: da počne da dijeli i brine za one oko sebe... Naravno, samo zato što će ga to u ,,novom svijetu“ bolje pozicionirati. Ali tek treba da vidimo kako će Eks odgovoriti na ,,novog šerifa u gradu“... ,,Billions“ je tako primamljiva - jer su kroz borbu za ostvarenje i sreću

tako različitih Čaka, Vendi i Bobija, svojevrsna borba za dušu modernog američkog čovjeka. Ma kom dijelu ideološkog ili moralnog spektra on pripadao. Zato su njihovi odnosi toliko zategnuti na početku pete sezone, jer je baš takva američka i globalna realnost današnjih dana.

Beskrajno posvećen sistemski vojnik podređen opštem cilju Čak; militantni individualista Bobi sa nuklearnim arsenalom spremnim za odbranu svog trema; i Vendi, odlučna da na tom poprištu pronađe za sebe makar zeru autentične slobode... I ovog puta su potpuno pogubljeni u tornadu jedne prelijepe katastrofe, koju zovemo životom modernih ljudi na Zapadu. Zato se cijela premijera nove sezone dešava užurbano, grozničava, u bunilu i kao u snu... Jer konačno, ni samo snimanje pete sezone nije okončano, biće emitovano sedam epizoda, sa nadom da će se posao nastaviti možda na jesen, kada i ako do tada prođe pandemijska realnost. Što je, naravno, novi manevarski prostor autorskog tima Brajana Kopelmana i Endrua Sorkina i potencijalno novo, ludo poprište za veliku utakmicu S. STAMENIĆ Čaka i Bobija...

Ocjena: 4/5

6

ZERKALO

Bravure bačene u vjetar Piše:

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

I

znevjeravanje povjerenja poreskih obveznika nije nešto što se u većini balkanskih zemalja (a bogme i šire) tretira kao egzotična tema, jedna od onih koje su vrijedne pažnje velikih filmskih zvijezda, studija i/li TV kuća sa pedigreom kao što je HBO. Tako da, kad se na sva zvona najavi film o „najvećoj novčanoj pronevjeri u istoriji američkog školstva“ - nećete baš trčati da ga pogledate.

Osim ako ga, naravno, ne preporučuju velika imena. Baš ona kao što su Hju Džekman i Alison Džejni. E, kad vas takve face sačekaju na posteru, morate da pogledate filmove poput HBO dramedije „Bad Education“.

Neviđena harizma

U fokusu filma Korija Finlija („Thoroughbreds“, 2017) je skandalozna pronevjera novca u „Roslinu“, školskom okrugu iz Njujorka. Godine 2002. otkriveno je da su njen nastojnik Frenk Tason (Džekman) i poslovna administratorka Pamela Glakin (Džejni) oštetili školu za 11 miliona dolara.

Njihova krađa možda i ne bi bila toliko zanimljiva, da Tason nije bio jedan od najvoljenijih nastojnika. Harizmatičan, strpljiv, staložen, predan svakom učeniku i roditelju, pomno upoznat o svim njihovim problemima i željama – Frenk je vinuo malu školu iz pregrađa na četvrto mjesto na listi najboljih u distriktu i omogućio djeci da upisuju prestižne fakultete poput Jejla.

Neko će vam reći da su Finli i ekonomični scenarista Majk Makovski uradili odličan posao pretopivši jednu tako dosadnu temu kao što je bi-

Odlična gluma je sve što nudi labavo režirana HBO drama „Bad Education“

Neko će reći da su Finli i Makovski uradili odličan posao pretopivši birokratski skandal u film koji nije nimalo dosadan. Ali, to je samo djelimično tačno rokratski skandal u film koji je lepršav i nimalo dosadan. Ali, to je samo djelimično tačno. Jer, kad su akteri birokratskih malverzacija sve samo ne dosadne birokrate – priča se priča sama.

Sklon padu

„Bad Education“ i jeste film sa perfektnim glumcima. Džekman i Džejni ostvarili su jedne od najboljih uloga karijere igrajući ljude koji su, u manje sposobnim rukama, mogli da postanu karikature. Pritom, manji aplauz ne zaslužuju ni sporedni igrači, poput Reja Romana i Džeraldin Visvanatan u ulozi Rejčel, učenice koja je napisala prvi tekst o skandalu.

Svi su pružili doprinos da film protekne kao voda.

Opet, Džekmanova gluma priča je za sebe. Ipak je to glumac koji vas lako natjera da saosjećate sa đavolom i koji pruža izvanredne portrete loših osoba koje možda i nijesu toliko loše koliko su zaglavljene u poricanju.

No, tako ubjedljiv glumac jeste i mač sa dvije oštrice. Baš zahvaljujući Džekmanu i njegovoj šoumenskoj sposobnosti da vam pokaže ljudsku stranu čovjeka koje je pao zato što

Džekman i Džejni u jednim od najboljih uloga karijere

smo svi „padu skloni“ – vidi se koliko Finli nije znao što je želio da kaže.

Javno dobro

Od toliko pravaca koje je mogao da odabere (a materijala ima i za miniseriju), Finli je odabrao najgoru soluciju... Odabrao je sve. Želio je i studiju karaktera, i priču o lopovima koji izdaju jedni druge, i storiju o pokvarenom zen učitelju koji je na kraju poražen vlastitom filozofijom...

Ta studija karaktera na kraju je ispala najuspjelija i to više zahvaljujući Džekmanu. Toga postanete najsvjesniji u momentima kada iz ćoška mozga zamaše misao da je Tason, smatrajući sebe „javnim dobrom“, možda stvarno mislio da jeste zaslužio fejs liftinge i skupocjena odijela.

Odnosno, „održavanje“ na račun poreskih obveznika.

Nažalost, jedva je zagrebao taj osjećaj tipičan za posebnu vrstu tumača „američkog sna“: za one koji vjeruju da su teškim radom zaslužili „pravo“ da crtaju mimo linija. I što je najgore,

REŽIJA: Kori Finli ULOGE: Hju Džekman, Alison Džejni, Rej Romano, Džeraldin Visvanatan TRAJANJE: 108 min

skrenuo je pažnju sa njega fokusirajući se na Tasonovo seksualno opredjeljenje. Inače, nepošteno prikazano.

Tason niti je bio skriveni homoseksualac, niti je imao aferu sa bivšim učenikom, niti je krio od tadašnjeg supruga da je bio oženjen ženom, a sa njim je bio i u otvorenom braku. Finli je nepotrebno zamutuljio njegov portret insinuirajući da je „uplakareni“ gej pronevjerom „naplatio“ sopstvenu neslobodu.

Pod vozom

Istu stvar uradio je uvodeći i istraživačku novinarku Rejčel. Školska redakcija načela je priču nakon što joj je dotureno anonimno pismo, a ne zbog toga što je sama nanjušila prevaru.

Režiser, naravno, ne mora da robuje činjenicama. I razumljiva je potreba da pokaže da je Tasona na kraju srušila njegova učenica: oličenje njegovog vaspitačkog pristupa i ubjeđivanja svih učenika da, ako se potrude, mogu biti veliki. No, ni ta ironija nije dovoljno naglašena, kao ni Tasonovo bacanje „pod voz“ Pamele Glakin. I taj odnos može da nosi zasebnu priču na velikom platnu, a protraćen je na lagane komedijaške bodove.

Nedovoljno smiješan za komediju i dramatičan za dramu, „Bad Education“ je film čija je najveća vrijednost izvanredna gluma. Očigledno je da se Finli i dalje traži... I vrijedi vjerovati da će se pronaći, iako je režirajući „Bad Education“ uspio da baci jednog Džekmana u vjetar.

Ocjena: 7/10

hbo.com

Četvrtak, 7. maj 2020.

Četvrtak, 7. maj 2020.

ili-ili

7

Romana Slačala, vokalna solistkinja benda Artan Lili

Samo u bajke vjerujem

omana Slačala zvuči kao da je u posjedu nedokučivih tajni.

Samouvjerena, odvažna, u svakoj interpretaciji je opuštena do mjere da postaje junakinja koju pokušava da nam u datom trenutku dočara.

Nije rijetkost da ljudi pomisle da je sve pjesme koje pjeva u bendu Artan Lili sama i napisala. To je kompliment i za nju i za njenog profesionalnog i životnog partnera Bojana Slačalu. U novim pjesmama pozajmljuje glas onim ženama koje su padale, pa ustajale, a u isto vrijeme je značajna podrška onim ženama koje će tek ustati iz sopstvenih nevjerovanja u sopstvena prava. Spolja je otporna kao drača, iznutra ranjiva poput latice, od onih je popularnih osoba koje imaju vremena da se dive drugima, dok se svijet divi njima.

U vaganju koje smo joj ponudili uvijek je na strani onih koji su mijenjali svijet, ali ne gazeći pritom granice zdravog razuma. Kod Romane nema predaje, nema polovičnosti, nema forme bez sadržaja. Nekad je junakinja filma, nekad je film sam po sebi, a najčešće samo kratki uzdah ispred mnogo dobre priče.

Madona ili Vitni Hjuston?

- Zna se ko je svjetska pop kraljica.

Madona je junakinja našeg doba, modna ikona, feministkinja, buntovnica, seks simbol, svetica, najprodavanija umjetnica u svjetskoj istoriji, bivša djevojka Žan Mišel Baskijata, itd. Jednostavno, Madona je žena koja je promijenila svijet.

Filmovi „Almost Famous“ ili „The Commitments“?

- „Almost Famous“ je impatičan tinejdžerski film. Možda bih ga izabrala da imam 12 godina. „The Commitments“ mi je daleko bolji, prije svega jer me podsjeća na neku našu priču, s početaka i nastanka našeg benda. Drugo, oštroumniji je, sa sjajnim saundtrekom, veoma šarmantnim irskim humorom, preko 100 puta izgovorenom riječi „fuck“ i ironičnim osvrtom na socijalno propadanje svega. Zanimljivo je i to da su se „The Commitments“ ponovo okupili nakon uspjeha filma.

Bendovi Talking Heads ili Psychedelic Furs?

- Da li se iko može porediti sa Dej-

Ivana Čutura

R

vidom Bernom? Talking Heads, naravno.

Filmovi „Il Divo“ ili „Youth“?

- Ako ste tragali za velikom ljepotom, onda je ona upravo u filmu „Youth“. Pojam mladosti u ovom filmu nije u fizičkim predispozicijama, već se krije u duši i umjetnosti. Veliki sam poklonik Paola Sorentina. Oba filma su genijalna, mislim da je „Il Divo“ filmsko remek djelo. Karikatura političkog života Italije. Međutim, kako nisam neko koga pretjerano zanima politika i nisam dovoljno upućena, morala sam da uložim napor da bih sve razabrala. „Youth“ je jedan od mojih omiljenih filmova.

Kejt Buš ili Debora Heri?

- Kejt Buš, posljednja rokenrol aristokratkinja. Žena perfekcionista i jedan kompletni umjetnik. Ona zna sve, od pisanja pjesama, muzičke produkcije do snimanja svojih spotova. Umjetnica očaravajuće infantilnosti, anđeoskog glasa, ekscentrik. Volim i Debi Heri, ali dajem prednost Kejt.

Animirani klasici: „Sleeping Beauty“ ili „Pocahontas“?

- Volim bajke. Vjerujem u bajke.

Zapravo, samo u bajke i vjerujem.

Zato biram „Uspavanu ljepoticu“.

Dok je priča „Pokahontasa“ djelimično izgrađena na realnom događaju i ličnosti, „Uspavana ljepotica“ je bajka, čudesna i zagonetna samom svojom književnom formom, u čijoj osnovi međutim stoje kompleksni etički, društveni i psihološki motivi. Čini mi se da kroz bajke i metafore na indirektan način upoznajemo i lakše shvatamo ljudsku psihu.

Filmovi „Rocketman“ ili „Bohemian Rhapsody“?

- Ni jedan ni drugi. Mislim da ne treba praviti film po svaku cijenu.

Kundera ili Kapor?

- Momo Kapor, omiljeni pisac lakih nota, ali ne i moj. Za mene će uvijek biti ratni promoter, čovjek koji je Sarajevo gledao kroz snajperski nišan, član međunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću i ništa drugo. Dakle: Kundera.

Pjesme „I Will Survive“ ili „Holding out For a Hero“?

- Tačno se sjećam trenutka kad sam prvi put čula „Holding out For

a Hero“ i mog doživljaja te pjesme.

Nekako mi je kroz odrastanje i to neko ranije djetinjstvo bila baš motivaciona. Uh! Naježim se i sada. To je ta pjesma. „I Will Survive“ mi je nekako očajnička. Kao: preživjeću, ali možda i neću.

Koja Sonja Savić: Marta u filmu „Mi nismo anđeli“ ili Dečka u „Šećernoj vodici“?

- Divna Sonja Savić! Volim i Martu, i Dečku. Međutim, „Mi nismo anđeli“ je film moje generacije, pa sam i za te likove emotivno vezana.

Marta me, zapravo, podsjeća na mene.

Bendovi Sex Pistols ili Clash?

- The Clash je najbolji bend! Ja volim pank, ali volim i muziku. Pistolsi su mi više kao maskota panka.

Fimovi „Grease“ ili „Footloose“?

- ,,Briljantin“, jer Travolta je Travolta!

Slađana Milošević „Recept za ljubav“ ili Zana „Rege za pivsku flašu“?

- Ipak Zana. Ne znam, taj njen sugestivni glas hipnotiše.

Dragana ERJAVŠEK

8

Četvrtak, 7. maj 2020.

imdb.com

listalica

Najbolje filmske i televizijske adaptacije kn Aleksandr Galibin i Ana Kovalčuk sjajni u ,,Majstoru i Margariti“(2005)

J

edna krivudava pruga i duga noć na Kavkazu su Mihaila Bulgakova natjerale u bijeg grozničavog pisanja. U tom kupeu napisao je prvu priču, 1919. godine. U onom spisalačkom bunilu, na prvoj jutarnjoj stanici izašao je i tekst predao uredniku lokalnog lista za objavljivanje.

Bulgakov nije zapamtio ni grad, ni ime na novinskom zaglavlju pod kojim je prvi put krvario njegov potpis. Ali je tada, sa 28 godina, znao: nikada više neće, niti može biti ljekar.

Već samo pisac. Sudbina je za svešteničko dijete iz Kijeva, mladića koji je u svom gradu dočekao i Veliki rat i deset promjena vlasti u Građanskom ratu, dva puta teško ranjavan na ratištu, u međuvremenu stekao zvanje ljekara, pa na kraju i obolio od tifusa kao hirurg na liniji fronta revolucije - tek spremala majstorsko kaljenje.

sve što bi jedan pisac samo mogao poželjeti, je da stvara i pruža ono što mu je na duši u svojoj domovini“...

Staljin je potom za svoje birokratske ulizice imao samo jednu poruku.

Bulgakova ne dirajte. Takav pisac nije ni lijevo ni desno, nego mnogo iznad toga. Makar mu do kraja nijesu prijetili smrću, ali su ga jednako cenzurisali...

U istoj onoj groznici svoje prve priče, Bulgakov je do kraja života ispisivao ,,Majstora i Margaritu“. Tek četvrt vijeka nakon smrti i 38 godina od ispisane prve stranice, prvi put je knjiga smjela biti objavljena 1966. godine. Mihail je svoju smrt pred-

Staljinov poziv

vidio - ono ljekarsko znanje bilo je dovoljno za svijest da će rano platiti danak nefroskleroze bubrega, od koje mu je umro i otac. Zato je jasno, da njegovo najveće djelo nije samo prelijep zalog u vjeru da dvoje ljudi, poput para grešnih i divnih šumskih živuljki - mogu preskočiti sve okrutne lovačke klopke degradiranog sistema i ljudske zlobe. Već i inadžijski primjer da zaista ,,manuskripti ne gore“. Da veliki pisci smrti i prolaznosti zaista odolijevaju... I da ostaju kao vječna inspiracija.

Pisac Salman Ruždi se kune da su njegovi kontroverzni i čuveni ,,Satanski stihovi“ inspirisani baš ,,Majstorom i Margaritom“. Edi Veder je pjesmu ,,Pilate“ na albumu ,,Yield“, treći album benda Pearl Jam, posvetio baš najsjetnijem Bulgakovljevom liku... A Mik Džeger priznao, da je pjesmu ,,Sympathy for the Devil“ napisana 1968. nakon što je u nekoliko dana, u jednom dahu ,,progutao“ Bulgakovljev roman. I to samo dvije godine nakon hrabrog i nenadanog objavljivanja u Moskvi... Mi ćemo, ovog puta, dotaći one adaptacije djela Mihaila Bulgakova za veliki i televizijski ekran - u mjesecu njegovog rođenja, i 80 godina nakon smrti...

Isusov glas za Majstora

avxhm.se

Ono što mi danas čitamo, u čijoj se ludoj i čežnjivoj mjesečini kupamo, i što poznajemo kao ,,Majstor i Margarita“ - tek je rezultat sjećanja i razrade, nakon što je Bulgakov u očajanju prvi, dvogodišnji manuskript zapalio. Te 1930. ostvareni, ali zabranama i cenzurom nedorečeni pozorišni autor bio je riješen da napusti Sovjetski Savez - iz očaja je napisao gotovo samoubilačko pismo adresirano na vladu i druga Staljina... Ili me pustite da stvaram, ili mi dozvolite da napustim Rusiju!

Jutarnji telefonski poziv je Mihaila zaletio; sa druge strane bio je Josip Staljin, lično! ,,Baćuška, zar zaista morate napustiti Majčicu?“... „Druže,

Grozničav pod mjeseč

Kadar iz filma ,,Beg“ (1970)

Najpopularnija serija u Rusiji do sada apsolutno je projekat Vladimira Bortka, u deset epizoda po 52 minuta, iz decembra 2005. godine. ,,Majstor i Margarita“ je uspjela - jer je reditelj Bortko insistirao da se radnja u knjizi prati precizno, hronološki i sadržajem do kraja. Uz obrazloženje, da ga je zapanjilo koliko Bulgakovljevo djelo zaista liči na scenario vrhunske televizijske drame. Više od vizuelnih rješenja, oduševio je vrhunski izbor Ane Kovalčuk za ulogu Margarite i Aleksandra Galibina za ulogu Majstora. Galibin je sve ,,ispričao“ očima - jer se Bortku njegov glas nije nikako

svidio! Pa je rješenje našao tako što glavni glumac, zamislite, neće progovoriti tokom skoro devet sati serije.

Njegove misli izgovara narator - Sergej Bezrukov, veliki glumac koji glumi Ješuu (Isusa).

Manje je poznat ruski televizijski film ,,Majstor i Margarita“ iz 1994. godine - režiser Juri Kara je dozvolio da se prikaže tek 1911, nakon 17 godina preganjanja sa producentima koji su zahtijevali da se skrati za 80 minuta. Tako je Kara na izvjestan način proživljavao Bulgakovljevu sudbinu - odlučan u namjeri da ,,filmska traka ne gori“...

Nedorečeni Najbolja adaptacija, pomišljenju mnogih najvjernija, za ,,Majstora i Margaritu“ je poljska televizijska drama u četiri dijela iz 1988. godine.

Autor Maciej Vojtičko je vizuelno pružio možda i najvjerniju i najprimjereniju sliku za Bulgakovljeve redove gorko-slatke nostalgije. Šteta što se istinski poljski velikan Andžej Vajda u filmu za njemačko tržište ,,Pilat i drugi“ (,,Pilatus und andere“, 1972) zaustavio samo na biblijskom dijelu ,,priče u priči“ Bulgakova. Kao da se plašio, da li će biti dostojan da fantazijsku viziju moderne Moskve na pravi način dočara...

Na sličan način Pol Bajers, britanski autor, ograničio je svoj ,,Incident u Judeji“ (,,Incident in Judaea“, 1991), televizijski film koji je u godini raspada Sovjetskog saveza na Ostrvu doživio veliki uspjeh. Uz fantastičnu rolu ser Marka Rajlajnsa, pozorišnog velikana, za lik Ješue.

Konačno - jugoslovenski kandidat za Oskara 1972. godine, film velikana ,,crnog talasa“ Aleksandra Petrovića ,,Majstor i Margarita“ - je koprodukcija sa uglavnom italijanskim glumcima zasnovana samo na djelovima romana. Ideološki prenaglašeno obojana, sa vrlo smjelom i delikatnom fotografijom i sjajnom ulogom Korovjeva za Batu Živojinovića - je

Četvrtak, 7. maj 2020.

9

njiževnih djela Mihaila Bulgakova, osam decenija nakon smrti velikog pisca

imdb.com

imdb.com

v san činom

Kadar iz filma „Pilatus und Andere“ (1972) velikana Andžeja Vajde

sa jedne strane nedorečen, a sa druge vrlo potcijenjen projekat.

Povratak u budućnost Ipak treba primijetiti - možda najinteresantnija adaptacija Bulgakovljevih dijela je ,,Ivan Vasiljevič: Povratak u budućnost“ (1973). Hit naučne fantasike, spram pozorišnog crnohumornog komada ,,Ivan Vasiljevič“ - u kojem strašni car Ivan Grozni uspijeva da se zadesi u modernoj Moskvi. Čak 61 milion Sovjeta je te godine vidjelo film u bioskopima! Jedan od najuspješnijih filmova u ruskoj istoriji je dokaz da je Bulgakov nakon smrti znao da zaobiđe ideološke prepreke i cenzorske stege... ,,Let“ (,,Beg“, 1970) je film važan za period otvaranja sovjetskih autora ka Zapadu. Djelo zasnovano na djelovima romana ,,Bijela garda“ i

libretu ,,Crno more“, ostvarenje koje su režirali Aleksandar Alov i Vladimir Naumov, 1971. je stiglo i do konkurencije za Zlatnu palmu u Kanu... Mihailova supruga Jelena Bulgakova imala je značajnu ulogu u izradi scenarija.

Konačno, dokaz da je Bulgakov, i osam decenija nakon smrti, u klinču sa onima koji ni njemu, ni njegovom Ivanuški ni Majstoru, ne daju miran san pod mjesečinom: serija ,,Bijela garda“ (,,Bjelaja gardija“, 2012). U Rusiji kritikovana - jer je u ,,škakljivom momentu“ prikazala borbu ukrajinskih nacionalista sa Crvenom armijom za vlast u Kijevu 1919. godine. U Ukrajini zabranjena - jer svi likovi, eto, govore ruski... Izvjesno, za koju deceniju, ovaj projekat ,,izroniće“ kao iznimno interesantan pred očima neke publike koja će u djelu vidjeti samo umjetnost. Baš kao i onaj film Aleksandra Petrovića... I baš kao ,,Majstor i Margarita“, objavljena skoro 40 godina nakon što je očajni Bulgakov bacio prvi manuskript u vatru, pa se potom svom Ješui zakleo da će ga ipak napisati.

S. STAMENIĆ

Djela ruskog velikana su inadžijski primjer da zaista ,,manuskripti ne gore“. Da veliki pisci smrti i prolaznosti zaista odolijevaju... I da ostaju kao vječna inspiracija, pogotovo plodna u filmskoj i televizijskoj umjetnosti

10

Četvrtak, 7. maj 2020.

Anime planet

Weathering With You

Filmska urbana bajka genijalca Makoto Šinkaija

Tajfun bliskosti

Z

a provincijsko dijete, prostor umiven proljećnim suncem tako brzo zna da uzmiče pred nadirućim oblacima. I to sa saznanjem, da ga možete pronaći samo negdje daleko od kuće. Do neke nove lekcije: da je u lavirintu velikog grada, taj prostor nebeskog plavetnila što ugrije obraze i oči razvuče u osmijeh, sve teže uhvatiti.

Makoto Šinkai je anime čarobnjak, koji na poprištu urbanštine odrastanja već deceniju i po zna da priredi savršenu vožnju emotivnim rolerkosterom. ,,Your Name.“ ( jap. ,,Kimi no Na wa.“) je već kultna referenca i ključno ostvarenje filmske anime produkcije posljednje decenije. Ta priča o romansi srednjoškolaca koja potire daljine prostora i vremena je bila moćna paralela velike japanske traume i sjećanja na nuklearnu i prirodnu katastrofu u Fukušimi. A Šinkai sa novim filmom ,,Weathering with You“ ( jap. ,,Tenki no Ko“, približan prevod bi bio ,,Dijete vremena“) ide korak dalje - neka oni koji su gledali ,,Your Name.“ budu uvjere-

see.news

Junaci anime uhvaćeni u orkanu života odraslih u velikom gradu

Film eksplodira onda kada se ta velika i surova igra odrastanja sruši između naših junaka. Za publiku to donosi cunami emocija, nevjerovatnu, prokletu i blagoslovenu vožnju kakvu samo veliki autor Makoto zna da priredi ni, da ih čeka još intenzivnije prebiranje po najintimnijim strunama duše. Rezultat je naravno muzika od filma, koju svako od milionske publike može doživjeti samo na postpuno ličan način.

U urbanom lavirintu

Ono što će vas oduševiti, natjerati da razvučete vilicu do poda - jeste kvalitet fotorealistične vizije i impresije modernog Tokija, koju Šinkai servira na startu filma. Zbog kadrova iz ,,Your Name.“ milioni stranih turista dolazili su u japansku prijestonicu, da posjete neke od, naizgled potpuno nebitnih, lokacija iz ključnih kadrova. E, ljepota kojom isijava ,,Weathering with You“ je potpuno novi nivo filmske transcedencije. I sasvim sigurno

putokaz, za buduće autore animacije, posebno one kojima su teme urbanog života po meraku.

U takvom svijetu, jedan tinejdžerskitnica Hodaka, za kojeg znamo samo da je bjegunac iz dalekog provincijskog doma, suočen je sa životom marginalca - koji tako liči na izolaciju koju proživljavamo ovog proljeća. Posao frilens-novinara za portal opskurnog sadržaja, život u stanu neobičnog mladog para o kojem ne uspijeva da sazna mnogo - sve to je samo okvir za jedno užasno divno i surovo lutanje lavirintom tokijskog megalopolisa.

Do momenta kada ne sretne Hinu.

Djevojku koja možda, baš tog ljeta kada kiša neobjašnjivo ne prestaje cijelog avgusta, ima nevjerovatan dar da natjera oblake da se raziđu...

Makar za Hodaku, i još nekoliko ljudi; i makar na nekoliko minuta.

Što promiče ispred nosa

Ono što Hodaka prepoznaje kod Hine, biće privilegija za svega nekoliko ljudi. Poput razvedenog oca, koji poželi pola sata vedrog neba nad parkom, kako bi što ljepše proveo vrijeme sa djecom. Ili ženu koja poželi jedan takav, blistavi dan, na godišnjicu majkine smrti. I vrlo brzo, shvatićete da urbana bajka Makoto Šinkaija, u toj velikoj borbi da se malo sunca probije kroz guste oblake, govori mnogo o našem svakodnevnom životu. O ljepoti koja nam izmiče, a tu nam je, ispod prozora ili na trotoaru, na putu do posla ili škole... Ispred nosa, svakog dana. To je priča o tome koliko smo otvrdli, nesposobni da proživimo neke jednostavne radosti - i još više, koliko više ne umijemo da ih dijelimo.

Film eksplodira, baca na vas cijeli cunami emocija, onda kada se, naravno, ta velika i surova igra odrastanja sruši između Hodake i Hina.

Za publiku, to znači pravi tajfun, cunami emocija, tu pomenutu, prokletu i blagoslovenu Šinkainu emocinalnu vožnju... Autor je pravi majstor - prvo, da dobro sakrije, pa da onda u pravom momentu i elegantno otkrije metaforu i suštinu te velike fantazije. A da od ,,urbane bajke sa poentom“, koja se indirektno, ali i žestoko tiče svega ovog što danas proživljavamo, o jednoj planeti koja neumitno klizi ka frontu sve tmurnijih oblaka - na kraju podvuče nešto zaista lično.

Naše.

Jer i od svog prvog filma „The Place Promised in Our Early Days“ (2004), pa i dodatno jasno u velikom hitu ,,5 Centimeters per Second“, ovaj moderni filmski velikan uvijek i isključivo ratuje na frontu izgubljene bliskosti. I traga za tim mjestom koje su nam, i koje smo jedni drugima, nekada davno obećali - pa negdje usput izgubili i koordinate, i te ljude, i sebe. Zato ,,Weathering With You“ tako duboko zareže po onim tananim nitima što nas vežu sa ljudskošću; i zato ih, u traganju Hodake za svojom Hino, na najljepši način zatezuje i zacjeljuje. To stanje čulne budnosti je glavni razlog, zašto je ,,Dijete vremena“ jedna od ključnih, a svakako nezaboravna filmska priča, ovog samotnjačkog proljeća.

S. STAMENIĆ

Ocjena: 4,7/5

11

Četvrtak, 7. maj 2020.

serije

After Life

Druga sezona je sve što su fanovi željeli od Rikija Džervaisa

Srcobolja bez roka trajanja

A

ko biste potražili ime Rikija Džervaisa u najpoznatijoj onlajn enciklopediji, Vikipedija bi vam rekla da je Riki Din Džervais engleski komičar, glumac, scenarista, producent i režiser. Pronašli biste sve relevantne detalje - od njegovog djetinjstva, privatnog života, pa do filmografije i najprestižnijih nagrada. No, ono što Vikipedija ne govori, a što je najveća istina, jeste to da Džervais nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Možete da ga volite ili mrzite, ali teško da ćete pogledati njegovih ruku djelo i pomisliti: „Hmmm... ‘nako.“ To čak ni Vulkancima ne bi pošlo za rukom.

Iako je iza Džervaisa mnogo odličnih projekata (kultni „The Office“, ništa lošiji „Extras“, fenomenalni „Derek“), Netfliksova serija „After Life“ jeste pronašla put do najviše fanova.

ka scena sa Petom je komična: od banalnih upada kod Tonija, do sastanka sa Dafne koji, mimo svih postulata logike, teče baš kako bi trebalo.

Bez pauze

Da li ju je publika zavoljela zbog priče koja je, na različite načine, istina svih nas, fenomenalne glume (ekipa koju Džervais bira još nije omanula), ili pak scenarija koji se ne plaši ni najcrnjeg humora, ni najdubljeg bola - manje je bitno.

Važno je to što Riki nije iznevjerio fanove širom planete koji su više nego spremno dočekali drugu sezonu.

Tokom novog susreta sa Tonijem Džonsonom (Džervais), deža-vi je sigurna nuspojava, posebno na početku sezone. Dok pozdravljate omiljene likove, teško je osloboditi se osjećaja već viđenog. I dok se svojski trudite da ne postavite najgore od svih pitanja (da li ćemo opet proći kroz sate i sate Rikijeve borbe sa bolom zbog gubitka voljene žene), serija otkriva najsnažniji adut.

Ne postoji pauza za tugu. Gubitak i bol, nažalost, nemaju rok trajanja.

Iako ćemo svi pohrliti da pomognemo bližnjem koji je skrhkan bolom, dosadiće nam nakon izvjesnog vremena. Možda je ružno, možda i neprikladno, ali to je istinito. A, kako sam Riki kaže, istina ma koliko šokantna ili neprijatna bila, na kraju uvijek ide ruku pod ruku sa slobodom i dostojanstvom.

Ova spoznaja dovodi do još jedne: šestodjelna druga sezona serije „After Life“ ipak jeste ponudila

Čudovišna bol

mnogo novog. Navela nas je da krenemo za Tonijem, uz konstantne osvrte na prošlost kako bismo shvatili koliko je teško jednostavno postojati i ponašati se pristojno u okrutnoj svakodnevici, koja ne prestaje da postoji završetkom jedne sezone.

Dafne i Pet

Ono što je prethodna sezona obećala, nova nam je uzela poručujući da realnost nije veliki fan hepi enda. Umjesto da ga olakša, Tonijevo breme otežao je početak lijepe priče sa Emom (odlična Ešli Jensen), medicinskom sestrom u staračkom domu.

U međuvremenu, boreći se sa sve izvjesnijim krahom braka, Tonijev

brat Met potražio je Tonijevog psihijatra, egocentrične i nestabilne osobe čiju adresu pomoć ne poznaje. No, ćaknuti psihić uspio je da nas povede u bolesno čudan izlazak sa svojim psiho-prijateljima, što nećemo lako zaboraviti.

Da sve ne bude tako crno pobrinuli su se sporedni likovi. Toni je uspio da spoji dva najbolja sporedna igrača (izuzev Brajana ali, nažalost, ova sezona nam nije dala mnogo minuta sa njim) i potencijalne srodne duše: Dafne (Roisin Konati) i poštara Peta (Džo Vilkinson).

Novopečenom paru u drugoj sezoni pruženo je znatno više prostora i bilo je pravo uživanje bolje upoznati ovako urnebesne likove. Sva-

Čarobni, emotivno razarajući razgovori sa En, jedinom osobom koja u potpunosti razumije Tonija, nastavljeni su tamo gdje su stali. Navikli smo da nas, nakon niza komičnih scena i dobrane doze crnog humora, vrtoglavo vrate u realnost izazivajući srcobolju. Kada joj Toni kaže da mu nedostaje samo da ne radi ništa sa Lisom, bol prerasta u čudovište. I dok se pitate odakle vam sve te suze kad ste se prije 60 sekundi gromoglasno smijali, do guše ste u kandžama „After Life“ monstruma.

Posljednja epizoda, koja bombarduje novim gubitkom i završnicom od kojeg srce odbija da kuca, čini fenomenalno zaokruženu priču nastavka života jednog Tonija.

Druga sezona je sve što smo očekivali: emotivni rolerkoster koji prikazuje da tuga ne umire samo zato što njen prikaz više nije toliko zabavan.

Džervais je napisao jednu od najljepših ljubavnih priča, prikazujući je kroz prizmu bola, povremene bezobzirnosti i ravnodušnosti prema svijetu u kojem više nema onoga koga najviše volite. Ako iko na ovoj planeti zaslužuje da dobije manje tužan nastavak, onda je to njegov Toni Džonson.

Anja DROBNJAK

Ocjena: 4,3/5

12

Četvrtak, 7. maj 2020.

Najpoznatiji kolač na svijetu privremeno skinut s menija matičnog hotela dw.de

BEČKI VALCER Iz Beča:

Miloš MILAČIĆ

P

riča o nastanku saher torte slađa je i od same saher torte. Ali ima jednu falinku. U Beču je svi znaju.

To, u doba spuštenih graničnih rampi, dovodi pripovjedače u nezgodan položaj: Kome je onda pričati? Turisti, jedina publika u koju se mogu pouzdati, gaje ovog proljeća magnolije na balkonima čekajući dan kad će golubica sa vakcinom u kljunu najaviti kraj pandemije. Kako trenutno stoje stvari njihovi pasoši još dugo će ostati obezpečaćeni.

A bašte bečkog kafea „Demel“ i hotela „Saher“ - pozornice gdje se vodvilj odigrava - čeznuće za onom gužvom, redovima ispred ulaza i rezervisanim stolovima iz srećnih vremena.

Adresa bez imena

schick-seitenblicke.at

Ne baš kao grom iz vedra, već više kao grom iz oblačnog neba, Bečom je grunula vijest da je hotel „Saher“ od prije neki dan prestao sa pravljenjem torti bez kojih bi ostao bezimen. Jer sa saher tortom ovaj hotel je jedan u milion, a bez nje jedan od milion. Ipak, odluka njihovog menadžmenta nije toliko začuđujuća s obzirom na novonastale okolnosti.

Prije korona virusa „Saher“ je proizvodio najmanje hiljadu torti dnevno koje bi u posebno dizajniranim kutijama od drveta distribuirao predstavništvima u zemlji ali i naručiocima širom svijeta. U posljednjih

Originalna torta iz bečkog hotela „Saher“

Rat torti

mjesec-dva, broj se sveo na dvije cifre. Procijenjeno je da nije isplativo angažovati ljudstvo niti uključivati mašine zbog tako zanemarljivog broja narudžbi. No, ne radi se tu samo o novcu. Ovom odlukom prekinuta je jedna dvovjekovna tradicija.

Vrijednost recepta koji se i danas drži zaključan u sefu hotela, donekle

„Demel“ i „Saher“ su Monteki i Kapuleti bečke ugostiteljske scene. Nalaze se dovoljno blizu da nezadovoljni gost u par minuta može preći kod konkurencije, a opet dovoljno daleko da se očima ne mogu vidjeti

je devalvirala. A što je najgore od svega, vječiti konkurenti iz „Demela“ likuju više nego ikad nad izgubljenim identiteom jedne institucije.

GOAT poslastica

„Demel“ i „Saher“ su Monteki i Kapuleti bečke ugostiteljske scene. Nalaze se dovoljno blizu da nezadovoljni gost u par minuta može preći kod konkurencije, a opet dovoljno daleko da se očima ne mogu vidjeti.

Samo ni u „Demelu“ ni u „Saheru“ nema nezadovoljnih gostiju. Jer i jedni i drugi proizvode najbolji kolač na svijetu. GOAT među slatkišima – saher tortu. I kunu se od pamtivijeka da je baš njihova pravljena po prvobitnom receptu.

To među njima nije bila samo sporadična paljba optužbi, diverzija na protivničku teritoriju ili puškaranje na granici pristojnosti. „Demel“ i „Saher“ su vodili pravi tridesetogodišnji rat, koji je u bečkim krugovima poznat kao „Rat torti“. A sve kako bi se dokazalo da li originalni recept za pravljenje kolača, na koji su obje strane polagale pravo, predviđa jedan ili dva sloja marmelade od kajsija ispod čokoladne glazure?!

Krivaca za ovaj rat je mnogo, iako se Eduard Saher vodi kao glavni.

Spisak okrivljenih

Krivi su, redom, Klemens Vencel Lotar, princ od Meterniha, kojem je

Saher torta u izlogu kafea „Demel“

baš tog 5. decembra 1832, palo na pamet da organizuje večeru za goste iz visokog društva i da ih fascinira desertom koji nikad do tada nijesu okusili. Kriv je glavni kuvar (tom se jadničku ni ne pominje ime, zalud mu što je bio glavni!) jer je zbog obične prehlade, propustio da uđe u istoriju. Tako je sva odgovornost pala na njegovog golobradog pomoćnika.

Kriv je dakle i on, šesnaestogodišnji Franc Saher koji je od čokolade, džema od kajsija i šlaga napravio veličanstveni kolač koji će uspjeti ono što Sulejman Veličanstveni nije.

Osvojiće Beč, a kasnije i čitav svijet.

Krive su Sjedinjene Američke Države koje 5. decembar obilježavaju kao Dan saher torte. Kriv je i već pomenuti Eduard Saher, Francov sin, koji je usavršio očev recept i otvorio hotel u kom će tu tortu proizvoditi. Nakon bankrota hotela, Eduard je prešao u poslastičarnicu „Demel“ i tamo radio neko vrijeme. Valjda se izbrbljao o tajnom receptu, pa su i oni počeli sa proizvodnjom istog kolača.

Kada je „Saher“ opet stao na noge, novi vlasnici su podnijeli tužbu protiv „Demela“. Kriv je i austrijski sud koji je nakon iscrpljujućeg višegodišnjeg postupka odlučio da hotel „Saher“ ima pravo da koristi naziv „Original saher torta“ i na svaki proizvod udari svoj čokoladni pečat. „Demel“ je morao da se zadovolji nazivom „Eduard saher torta“ kasnije promijenjen u „Demel saher torta“.

Kriv je, naposletku, i korona virus što je privremeno zaustavio jedno ovako veliko rivalstvo. Ali biće još dana za megdana...

Četvrtak, 7. maj 2020.

PREPORUKA

FILM Od početka školovanja do danas postoje pravci i autori kojima se uvijek vraćam i koje vrijedi ponovno pogledati. Konkretno, u pitanju je italijanski neorealizam sa filmovima Vitorija de Sike na čelu, kao i filmski opus Formana i Kjubrika.

Iako pripadaju različitim pravcima i služe se različitim filmskim jezicima, čini mi se da sam upravo kroz djela ovih filmskih velikana razvijala senzibilitet i od svakog učila o načinu na koji se pristupa temama koje bih željela da budu zastupljene u mom budućem rediteljskom izrazu.

U italijanskom neorealizmu na primjer u ostvarenjima „Umberto D“, „Kradljivci bicikala“ („Ladri di biciclette“) vidimo jednostavnost i sirovost u načinu prikaza života običnog čovjeka, uvijek u snažnom kontrastu surovosti ljudske sredine i ljudskosti, koju De Sika naročito naglašava.

U Formanovim filmovima, imamo primjere precizno osmišljenih likova i do savršenstva prikazan razvoj karaktera (nezaobilazni „One Flew Over the Coocko’s Nest“), a kod Kjubrika nalazim primjer beskompromisne umjetničke kreacije, u kojoj je karakter u funkciji prikaza arhetipskih čovjekovih vrijednosti (izdvajam vanvremensko djelo „2001: A Space Odyssey“).

Poezija unutar kratkih filmova Živka Nikolića je takođe nešto za čim često posegnem, naročito u trenucima portage za inspiracijom.

Nesumnjivo je da su ovo filmovi koje su mnogi pogledali, ali ujedno i oni koji pri svakom ponovnom gledanju donesu neku novu misao.

TV Već godinama gledanje TV-a ne predstavlja dio moje svakodnevice.

Međutim, uvjerena sam da postoji sadržaj koji je kvalitetan, naročito u sklopu brojnih filmskih, naučnih i dokumentarnih programa.

Kada su u pitanju serije, preporučujem „Mia amica geniale“, nastalu u koprodukciji HBO Entertainment i Rai Fiction, po istoimenom romanu Elene Ferante. Vjerodostojno prikazano odrastanje dvoje djevojčice u poslijeratnom predgrađu Napulja i izvrsna igra mladih glumaca zaista je uspjela da mi zaokupi pažnju i probudi emocije.

Dušanka Belada, pjevačica

Novo buđenje uz Vitorija De Siku Vedran Ilić

Zgrabi

13

Takođe, ono što u posljednje vrijeme zapažam i pohvaljujem jeste program u sklopu kampanje Ministarstva kulture u okviru kog se gotovo svake večeri na Prvom i Drugom kanalu Televizije Crne Gore mogu vidjeti razna kulturna ostvarenja naših institucija i autora, kao i djela mladih crnogorskih filmskih stvaralaca, sa kojima smatram da je važno da se publika upozna.

MUZIKA U posljednje vrijeme, skoro svakodnevno uživam preslušavajući albume američkog sastava Pink Martini, koji su se, između ostalog, proslavili stvarajući muziku za film. Kako u svom studijskom radu, tako i na koncertima dokazuju da, u mislima teško spojiva kombinacija klasike, džeza, soula, kao i tradicionalnih melodija iz cijelog svijeta (koju izvode na različitim jezicima), može

funkcionisati.

Jedinstvo u pristupu i sloboda u istraživanju muzike zaista ih čine posebnima. Izdvajam album „Hang On Little Tomato“.

Zaobiđi FILM / TV/ MUZIKA Sve se svodi na pojedinca i njegov ukus i vrijednosni sud, tako da svako treba zaobići ono što nije u skladu sa njegovim senzibilitetom.

Međutim, smatram da se danas veoma rijetko nailazi na istinsko umjetničko djelo. Pod tim podrazumijevam ideje koje su unutrašnje i iskrene i do čije se realizacije dolazi putem talenta na kom se radi.

U današnje vrijeme, čini mi se da ovakav pristup djeluje naivno, budući da se izraz „stvaranje“

zamijenio „proizvodnjom“, naročito kad je u pitanju muzika… Pretencioznost, kompromis i banalnost postaju najizraženije osobine i kao takve ih je lako prepoznati i poželjno zaobići.

Generalno, sve je manje djela koja traju i smatram da je to univerzalan problem svih umjetnosti 21. vijeka.

Prema mom mišljenju, izdvaja se pozorište, upravo zato što traje onoliko koliko traje stvorena emocija u čovjeku nakon odgledane predstave. To može biti par minuta, a može biti i čitav život. Zato je, osim što je i moje trenutno radno mjesto, moj put i izazov - upravo pozorište.

Jedinstvo svih čulnih doživljaja skoro se moglo osjetiti u Crnogorskom narodnom pozorištu, u Pučinijevoj operi „La Bohème“, koju će naša publika, nadam se, ubrzo moći ponovo da vidi.

Četvrtak, 7. maj 2020.

F

io n a Ap

Fiona Epl, raznovrsna, smjela, inovativna i bitna moderna autorka

Trijumfalan povratak i predivan uvid u život velike autorke

a im t in a n ž a v i k ič m Kos

oliko je grozničave urgentnosti i riješenosti i toj divljoj, uraganskoj simfoniji od petog albuma Fione Epl, da jedno pitanje, od samog početka, visi na prvoj brazdi vinila: gdje je kog đavola bila u posljednjih osam godina? Vrlo brzo će vas uvjeriti - da je jedino bitno što je sada tu; u svijetu potpuno drugačijem od onog što smo do juče zvali modernošću.

Za proljeće 2020. godine muzika Fione Epl je prosto i urnebesno zadivljujuća.

Smjela, inovativna, nepredvidiva, ritmički predivna - i spremna za neočekivane udare u kontri. Ono što Fiona opisuje kao ,,priču žene koja se više ne ustručava“ je tek peti album u 24 godine karijere. Na ovom nas je pustila u prostor svoje intime; na naslovnoj pjesmi ,,Fetch The Bolt Cutters“ tako ćete između ostalog čuti savršeno uklopljeno zveckanje kuhinjskog posuđa, zadovoljan lavež psa u zoni komfora i zijevanje pospane mačke. I ubijediće vas, na nebrojano mnogo

U svijetu albuma ,,Fetch The Bolt Cutters“ toliko je pljeska, horskih povika, šapata, zvižduka, zadihanosti, vica, gušenja u smijehu, tišine zbog nesposobnosti da se sebi oproste neke greške. I toliko čuda od svakodnevnog života

načina, koliko je vaš prostor samoizolacije dragocjen.

Sve samo ne onlajn

Fiona je, naravno, i gorka i spremna da bliskoj osobi isporuči cijeli spisak razloga zbog čega nijesu jedno za drugo. ,,Prezirem te što imamo jedno drugo, što si tako siguran u to; prezirem te što život predstavljaš kao je*enu propagandnu brošuru“ - škripi bijesno na ,,Relay“ i očitava bukvicu svakom paru sa Instagrama.

Tu negdje insitira da po svim koordinatama života ,,nije onlajn“, a ispod površine zavlači vrlo opominjuću tezu o svima koji se plaše da govore o nasilju, nepravdi, maltretiranju, korupciji. ,,Zlo je sport poput štafete, gdje onaj ko se dobro opekao najprije zna da preda palicu“...

genius.com

T

I to je samo jedan od niza primjera koliko je Fiona Epl sposobna i temeljna u namjeri da u nekoliko stihova zaplete realne, svakodnevne i različite teme. Pri tome je i vrlo intenzivna i odlučna u namjeri da otvori Pandorinu kutiju sa bezbroj teških pitanja. Ni u jednom trenutku ne krije one plavo-zelene oči, već vrlo pečatno strijelja i otkriva nagost svih dilema koje joj mrve dušu. E ta

hrabrost, da bude potpuno i raskošno lična u svoj toj muzici i stihovima (na pjesmi ,,Newspaper“ jedan od vokala je i njena sestra) - to je za Fionu pravo dijeljenje.

Parna mašina

Pjesnički stil je negdje na granici pripovijedanja i dijaloga - uvijek imate utisak da je to osoba pored koje bi vam savjest žestoko proradila, a da vam ne bude na bilo koji način nelagodno, tu za šankom ili na kauču. Ključna pjesnička tema je prosto odbijanje da je bilo ko ućutka ili joj priguši glas: ,,Svi ti kul klinci željeli su da me se otresu. Udaraj me ispod stola koliko hoćeš, neću ćutati. Toliko dugo sam to sabijala u sebi da sada kipim kao parna mašina“ izgovara u momentu kada postaje, vrlo brzo, jasno da

nme.com

d ž uboks

ple

14

je album trijumfalna erupcija.

U svijetu albuma ,,Fetch The Bolt Cutters“ toliko je pljeska, horskih povika, šapata, zvižduka, zadihanosti, vica, gušenja u smijehu, tišine zbog nesposobnosti da se sebi oproste neke greške. I toliko čuda od svakodnevnog života, pa i neodoljivog laveža zbog kojeg je pet pasa navedeno kao neki od autora albuma (Medl, Mersi, Litl, Leo i Alfi). Iznad svega, čak i iznad klavira koji je proslavio, jeste Fionin glas nekad ljuto hrapav poput brzog dodira šmir-papira po koži, nekad svetački čist i dubok poput najvećih soul diva... I sve to je samo oružje u borbi koju je sebi namijenila: da nas natjera, da počnemo da govorimo ono što mislimo i osjećamo. Da ne ćutimo pred komšijom, šefom, partnerom, ostvarenom ili neostvarenom ljubavi... I da u jednom kovitlacu samotnjačkog bluza povjerujemo, da je sve ono u što vjerujemo zaista autentično i kosmički važno.

S. S.

Ocjena: 93/100

Četvrtak, 7. maj 2020.

kalendar ko ste šezdesetih godina prošlog vijeka ostali zbunjeni nekim vizuelnim praskom od kojeg vam je intrepretacija umjetnosti skrenula u izgubljenu ulicu, jedna od najboljih adresa za dešifrovanje bio je italijanski miljenik, pisac i kritičar, Umberto Eko. Bez obzira što Eka prije svega pamte po njegovim romanima, Italijan je upravo u toj deceniji objavio jednu od najbitnijih nefiktivnih knjiga ,,Otvoreno djelo“, kao odgovor na konfuziju estetike. Posebno bitan segment bila je njegova interpetacija jednog od najbitnijih filmskih djela sredine prošlog vijeka, ,,L’Avventura“ njegovog sunarodnika Mikelanđela Antonionija.

Eko je bez zadrške tumačio ovo Antonionijevo djelo revolucionarnim, podvlačeći pritom da na simboličan način ilustruje čudnjikav ekspresizam tog perioda.

Asimetrija sa Felinijem

wikipedia.org

Antonionijev fenomenalan komad ,,L’Avventura“, koji ove sedmice slavi 60. rođendan, ,,nedovršena“ je priča o traženju jedne izgubljene mlade dame na obalama Sicilije. I predstavlja rijedak primjer u sedmoj umjetnosti gdje vam ,,spojlovanje“ ništa ne znači.

Tačno je da je ova italijanska fabula ključan igrač filma, ali ne bi funkcionisala na tako efektan način da nijesmo imali prilike da vidimo jednu od najboljih fotografija tog perioda, kvazinepoznatog Alda Skavarde. Dok polako razmišljate

Šest decenija od premijere remek djela Mikelanđela Antonionija ,,L’Avventura“ mymovies.it

A

15

Magična Monika Viti i Gabrijel Ferceti u Antonionijevom filmu

Koncept van zapleta i zaključka gdje se nalazi izgubljena Ana (Lea Masari), i tiho pomažete Sandru (Gabrijel Ferceti) i Klaudiji (Monika Viti) sa idejama, ne shvatate da vas zapravo progoni Skavardova fotografija poput fantomskih brodova koji upljovljavaju i isplovljavaju iz kadrova…

Ovo, po mnogo čemu, kontroverzno Antonionijevo djelo o enigmatskom i spiritualnom nestanku, dočekano je na nož tokom premijere na Kanskom filmskom festivalu 1960. godine. Ipak, nakon druge i treće projekcije u ušukanom francuskom gradu, publika je počela da se budi. To naravno nije pretjerano poremetilo tadašnji žiri sa Belgijskim piscem Žorž Simenonom na čelu, koje je Zlatnu palmu dodijelilo drugom italijanskom maestru Federiku Feliniju za Antonionevsko-asimetralno ljubavno djelo

Dok polako razmišljate gdje se nalazi izgubljena Ana i tiho pomažete Sandru i Klaudiji sa idejama, ne shvatate da vas zapravo progoni Skavardova fotografija poput fantomskih brodova koji upljovljavaju i isplovljavaju iz kadrova ,,La Dolce Vita“. Da stvar bude kompleksnija i zanimljivija žiri je Antonioniju ipak dao posebnu nagradu te godine…

Uroniti u fikciju

- Ako vam se čini da ovom filmu nedostaje zaplet, reditelj je želio da kod publike izazove osjećaj saspensa, neodređenosti. Želio je da obori romantična očekivanja i uroni ih u fikciju, što će vas natjerati da pronađete svoj put u sve intelektualne i moralne dileme - pisao je Eko u svojim ,,Open Work“ esejima.

Pažljivo akcentujući Antonionijev pokušaj da usmjeri traženje neriješenih očekivanja.

Na pitanje da li baš svako filmsko djelo mora imati klasičan zaključak, koji će za sve segmente društva biti na zadovoljavajućem nivou, Antonioni bez zadrške odgovara da koncept leži u nečem mnogo kompleksnijem. S obzirom na to da nam je jasno o kakvom se maestralnom reditelju radi, ne možemo a da ne pomislimo da je sa ,,L’Avventura“ Italijan namjenski redefinisao platformu sedme umjetnosti. I ostavio prostor filmskim umovima nakon njega da se igraju… Red je da mu se zahvale nekim ne tako konkretnim komadom.

Leila MURSELJEVIĆ

16

Četvrtak, 7. maj 2020.

33 OBRTAJA Stefan Mitić, pisac za djecu i odrasle

Brižni jap N

Jana Gligorijević

edavno je u knjižarama zamirisao „Kaput od mahovine“ Stefana Mitića. Najbolji difovac među piscima i najbolji pisac među difovcima, pokriven pod pseudonimom Sefan Tićmi, donosi nam još jedan roman, nakon obožavanog bestselera o djevojčici koja ne voli granice „Ja sam Akiko“ koji će biti pretočen u crtani film.

Zanosna, omamljujuća priča o gorštaku Najdanu počinje kao bajka o čovjeku kome iz leđa izrasta drvo. Usamljen i odbačen, Najdan sanjari o ljubavi iz mladih dana, sve dok jedan umjetnički projekat iz korijena svima ne promijeni život... Ukoliko vas je ovaj opis uhvatio u krošnju, vrijeme je da se razgranate ka plavetnilu, i još više... Svratite do knjižare i potražite Najdana koji će se, sigurni smo, super družiti sa Akiko.

A mi smo pozvali Stefana da nam ispriša kako provodi dane idealne za inspiraciju i uživanje u umjetnosti. Kazao nam je da sređuje travnjak, podrum i misli. Pije čaj od gloga i matičnjaka.

Jede palačinke sa džemom od kajsije. Sve manje prati vijesti. Izađe u dvorište, izvali se na prostirku, zažmuri, a pred očima mu Iv Klajnova foto-montaža „Skok u prazno“ i pada, pada, pada… U Nešto i Ništa. Takvi su Tićmijevi dani.

Ukoliko želite da saznate uz koje kompozicije je pisao jedan od dva pomenuta romana ili još nešto o ovom čudesnom dvadeset osmogodišnjaku, pročitajte njegove „Obrtaje“!

17

Četvrtak, 7. maj 2020.

film

apanski baštovan

peatix.com

mu

ika

Kadar iz filma „Džoni Čačkalica“

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Ptica Trkačica.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Posle filma „Spring, Summer, Fall, Winter… and Spring“ reditelja Kim Ki-dua poželeo sam da posetim Aziju, guglao sam cene aranžmana i odmah shvatio da ću i ove godine, ipak, u Leptokariju.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Ako voli med, onda bi mu bio potpuni ugođaj na Balkanu jer znamo da krv obožava.

z

Film koji Vas čini srećnim?

- Film Roberta Beninjija „Džoni Čačkalica“ („Johnny Stecchino“, 1991).

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- Postoje samo režiseri koji su ubili mene, u pojam.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- „Mr. Nobody“ (Žako van Dormel, 2009), a onda sam ga odgledao još jednom i postao mi je jedan od omiljenih filmova.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Voleo bih da vidim seriju o boemu i pesniku Radetu Draincu.

Omiljeni filmski rivali?

- Svi likovi koji se nalaze u glavi devojčice Rajli u animiranom filmu „Inside Out“ (Pit Dokter, 2015).

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Togo u filmu „Togo“ kad… bilo šta.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „Nekad je najbolje da se čovek dobro isplače.“ Glogovac, „Hadersfild“ (Ivan Živković, 2007).

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Verovatno „Zona Zamfirova“ (Zdravko Šotra, 2002).

Po školskom programu morali smo da je gledamo dva puta.

Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- „In The Mood for Love“.

Uz taj soundtrack sam pisao „Ja sam Akiko“.

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Fibi Voler Bridž, Sašu Baron Koena i Bong Džunhoa bih odveo u vreme Roštiljijade pod neki šator i rekao bih Saši: „Dear Saša, tuj kude si sednuja, tuj je sedeo i jedan lik iz Gornje Stopanje pre neku godinu, pojeo je 200 ćevapa i pao je u nesves’. Zar nije filmski, dear Saša?“

Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?

- „Umalo da nije napravljena još jedna pjesma koja se zove „Marina“. mp3, Zoni.

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- „Jelena“. mp3, Kandžija.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- „Rođen spreman“. mp3, Nedeljko Bajić Baja.

Vaša pjesma za karaoke?

- Ne volim karaoke.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Šopena u izvedbi Artura Rubinštajna.

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Više je onih potcenjenih.

Smrt kog muzičara glumca Vas je naročito pogodila?

- Smrt Robina Vlijamsa.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- _________ Ovde bih voleo da čitaoci dopišu odgovor na ovo pitanje.

Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- Poster Eminema. Bio je iz dva dela i išao je uz dva časopisa, normalno.

Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- „Tempelhof“. mp3, Yan Tiersen.

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Već jeste.

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- „Killing Eve“.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Policajac sa Petlovog Brda“.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- „Fleabag“. I „After Life“.

Obožavam obe.

Serija koju nikada nijeste završili?

- „Poldark“.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- Hm… Pojma nemam.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Flokijev brod iz serije „Vikings“. Pa bih sa prijateljem, slikarom i moreplovcem Draganom Jovićem Lijom oplovio Jadransko more.

Najdraži par iz serije?

- Kokan i Bisa iz „Porodičnog blaga“. Nemalo pre vanrednog stanja sam sreo tog glumca u Francuskoj ulici u Beogradu. Čekao je nekog. Možda baš Bisu.

Radno okruženje/tim/ posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Radio bih kao baštovan u Gibli Muzeju u Japanu.

Ako bi mi Mijazaki mahnuo, mahnuo bih i ja njemu.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Učitelj Splinter iz Nindža Kornjača i Džeri, to su pacovi koji su obeležili moje detinjstvo.

M. ČAVIĆ

18

Četvrtak, 7. maj 2020.

PODGORI č ARENJE oja država može da se pohvali da joj je autor aranžmana nacionalne himne - istovremeno i pionir elektronske muzike u njoj?

Vinil svedenog omota, čiji font dizajn na tamnoj pozadini sluti na dinamičnost, kretnju, ali i trajanje, uz diskretan šmek art-deko ere, imao je jednostavan naziv: ,,Pisma“. To izdanje iz 1986. godine, produkcije PGP RTB, danas je raritet posebno cijenjen među regionalnim zaljubljenicima i kolekcionarima; o čemu svjedoči i sasvim pristojna cijena na onlajn bezama. A iznad naslova potpis Žarka Mirkovića, što je sasvim dovoljno da dobar poznavalac crnogorskih autora nasluti o kako bi se avangardnom projektu moglo raditi. Žarko je dugogodišnji profesor Muzičke akademije na Cetinju, rukovodilac Muzičkog centra Crne Gore... a najširoj domaćoj javnosti prije svega poznat kao autor aranžmana himne ,,Oj, svijetla majska zoro“.

Udaljena vremena Nepravda je prema Žarku Mirkoviću, što je opet posljedica mentaliteta jedne sredine gdje muzika

,,Pisma“ sa vinila vjekovima nije smatrana važnim i označiteljskim dijelom identiteta - da njegovo autorstvo nije prepoznato kao istinski avangardno i inovatorsko. ,,Pisma“ su bila katalog elektronske i klasične muzike. U četiri kompozicije: ,,Početak“, ,,Dvojstvo“, ,,Monolog“ i ,,Ovdašnje pismo“, Mirković je načinio svojevrstan ciklus posveta za soliste, ženski hor, elektroniku i kamerni ansambl!

I sve to u Crnoj Gori, prije tri i po decenije... Spajajući, na svojevrstan način, sve njene kontraste i paradokse. Svu konzervativnost i skučenost jedne vjekovima osiromašene, ali ponosne sredine - sa rapidnom progresivnošću koja je, prije svega u njegovom Titogradu, uslijedila nakon Drugog svjetskog rata.

Već u novembru 1985. godine, na Tribini muzičkog stvaralaštva Jugoslavije u Opatiji, Žarko Mirković imao je zapažen neobičan nastup sa kompozicijom ,,Ep 85“. Za titogradski Omladinski pokret iste je jeseni govorio o konceptu,

Zaglavi se

Privatna arhiva

K

Omot albuma ,,Pisma“

kao ,,sintezi elektronski tretiranih opštih mjesta iz narodne ekipe, i nadgradnje ili redukcije elemenata izražene savremenijim muzičkim strukturama“.

Sa tim u vezi već je jasnije, koliko su ti kontrasti udaljenih crnogorskih vremena inspirisali autora.

Za cjelokupnu sliku o sazrijevanju Žarka Mirkovića kao autora do tog perioda, nedovoljno je samo naglasiti ono ishodište: da je sredinom 70-ih diplomirao komponovanje na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, a potom kao stipendista „Fulbrajt“ fon-

Crta: Srđan Ivanović

dacije bio postdiplomac na Univerzitetu Njujork... Uz usavršavanje na Danskom insititutu za elektroakustičku muziku!

Gimnazijski početak Valja se vratiti deceniju unazad - do onog titogradskog gimnazijskog zdenca i prvog naivnog početka u školskom bendu ,,Baroni“. Ta prva grupa, na početku treće posljeratne decenije mladog glavnog grada Crne Gore, hranila je muzičke fascinacije na talasima Radio Luksemburga. Za te prve naučene izvedbe pjesama Bitlsa ili

Stonsa, na nekom polunemuštom engleskom jeziku, gimnazijacac Žarko je svirao svaki instrument po potrebi.

Mirković je već kao maturant Gimnazije ,,Slobodan Škerović“ bio rukovodilac Muzičke sekcije, a taj period prije fakulteta iskoristio je i da formira gimnazijski hor! I upravo zaslugom jednog tako progresivnog mladića, u jednom vremenu koje je znalo da cijeni otvorenost, moglo se destiti da se na proslavi Dana oslobođenja Titograda u decembru 1970. godine izvede ,,Blowin’ in The Wind“ Boba Dilana...

Isti taj orkestar i hor će, koji mjesec kasnije, izvoditi i Žarkove zabavne kompozicije i splet tradicionalnih crnogorskih pjesama!

Takav duh, spreman da ne uzmiče, da stvara i osvaja nove vrijednosti i saznanja, a da opet ostane sebi dosljedan i čvrsto ukorijenjen - vodio je Žarka Mirkovića do onog pionirskog poduhvata elektronske muzike ,,Pisma“ 1986. godine. I može se tako lako osjetiti u onom najdramatičnijem momentu ,,brda tvrdih“ u njegovom čitanju nacionalne himne.

S. STAMENIĆ

Detalj iz poslastice iz 19. vijeka ,,Me and My Two Friends“

LONDON CALLING

trenutku kada su Londonci u ovim konfuznim danima krize, kao i mnogi drugi stanovnici velikih gradova, primorani da se ,,igraju u četiri zida“, sve je teže pronaći inspiraciju.

I dok strpljivo čekaju vrijeme kada se mogu opustiti uz neki film, izložbu ili odlazak na neki simpatičan market sa dobro osmišljenim konceptom, lokalcima preostaje da iskoriste čari interneta i presele što mogu u svoje domove. A protekle sedmice ključni igrač u ovoj borbi bio je Britanski filmski institut (BFI).

Više od pretraživanja

Pionirski komadi

Koncept uvijek popularnog žanra naučne fantastike u okviru ,,BFI at Home“ simpatično nazvan „Dani straha i znatiželje“ uključuje pozna-

Britanski debi naučne fantastike ,,A Message from Mars“

te komade poput Melijeovog ,,Putovanja na Mjesec“ iz 1902, ali i prvi dugometražni britanski pokušaj naučne fantasike iz 1913. godine ,,A Message from Mars“. Ovaj simpatičan komad Dž. Volet Volera, čudnjikavo prepravljena novela Čarlsa Dikensa ,,A Christmas Carol“, slatka je priča o vanzemaljcu koji na Zemlji pomaže sebičnom čovjeku da se promijeni.

A ako ste pomislili da smo se sa pojavom smart uređaja ozbiljno pozabavili snimanjem naših ljubimaca na

BFI

Dok filmofili strpljivo čekaju dugoočekivani Jutjub filmski globalni događaj ,,We Are One“, koji će početi 29. maja, simpatičnim pakovanjem programa 20 festivala širom planete, ukljućujući i lokalni Londonski filmski festival - fanovima sedme umjetnosti ostaje da gledanje ,,vježbaju“ na drugim platformama. A na britanskom ostrvu jedna platforma već sedmicama vodi - plejer Britanskog filmskog insituta.

S obzirom na to da je ovo zdanje na Sautbanku poznato upravo po ,,ple-

jeru uživo“ odnosno malim prostorijama sa slušalicama gdje možete besplatno pogledati bilo koji film iz britanske arhive, sasvim je bilo očekivano da će njihova onlajn verzija biti jednako popularna. Tako je koncept ,,BFI at Home“ jedno od najpopularnijih stanica koje filmofili na Ostrvu posjećuju. A da se cijela priča ne svodi samo na jednostavno pretraživanje komada, ogranizatori programa u BFI-u koncipirali su te potencijalne pretrage, i u okviru onlajn platforme napravili ,,mini festival“.

Od početaka animacije na Ostrvu, fenomenalnih komedija, LGBT komada, dokumentaraca o sportu, preko ljubavnih klasika i mjuzikala, do ,,Šekspira na platnu“, filmski sladokusci imali su pregršt opcija da svoja četiri zida uljepšaju uz kokice. U moru ovih filmskih koncepata, tri su protekle sedmice bila najpopularnija.

screenshot

Ključevi filmske riznice

U

Direktor i glavni i odgovorni urednik Draško Đuranović Urednica Marija Ivanović-Nikičević Zamjenik urednice Stojan Stamenić

19 screenshot

Četvrtak, 7. maj 2020.

četiri noge, koncept BFI-a ,,Cats vs Dogs“ potvrđuje da ljubav prema ovom kvazižanru datira iz vremena kada je film tek počinjao da se razvija. U prilog tome govori presladak četvorosekundni komad ,,Me and My Two Friends“ Škotskog pronalazača Vilijama Kenedija Diksona, snimljen u Vortingu na jugu Engleske 1898. godine!

Za one koji su zahtijevali malo ozbiljnije komade, BFI je pripremio grupu filmova koji na poseban način istražuju ekspresiju ženske seksualnosti na filmskom platnu. Gledaoci ovog koncepta imali su prilike da vide rediteljski debi sestara Vahovski neonoar ,,Bound“. Ali i kontroverzni komad Poljskog reditelja Valerijana Borovicka ,,Immoral Tales“, filmsku antologiju o seksualnim tabuima, koja je 1973. godine na Londonskom filmskom festivalu bila skandal o kojem se dugo pričalo.

Leila MURSELJEVIĆ

Izdavač „NOVA POBJEDA“ d.o.o.

Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak, Biljana Martinić, Mirjana Popović i Jovana Kaluđerović

Grafički dizajn Veselin Radonjić