Issuu

НЕЂЕЉОМ

Име говори

НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ

INTERVJU: Danilo Marunović, reditelj, o STEGI i Evropskom klubu 28, odjeku njihovih ideja i ličnoj cijeni javnog angažmana

Odbijam politiku u kojoj je čovjek plijen za izbore STEGA od početka ima integrativnu ambiciju. Nijesmo mi tipični političari koji ginu za procente, mjesta na listi ili fotelje. Želimo da unesemo svježinu u suverenistički i istinski prozapadni blok i vratimo optimizam i nadu ljudima koji su izgubili povjerenje u politiku, posebno apstinentima. O eventualnoj saradnji odlučićemo u narednom periodu. Najvažnije je da ne rasipamo glasove i da probudimo uspavano evropsko biračko tijelo – kaže Marunović STR.2. i 3.

Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada kaže da je zvanična politika Srbije najveća kočnica u regionalnim odnosima jer nije odustala od hegemonističkih ambicija

Popov: Promjena vlasti u Beogradu momentalno bi relaksirala region

STR. 4.

НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

UGROŽEN UGLED UCG Profesori i stručnjaci iz civilnog sektora ukazuju na loše pozicioniranje, uprava ćuti na optužbe

Državni univerzitet gubi međunarodnu prepoznatljivost Na Stanfordovoj listi je samo šest profesora sa UCG. Sa Univerziteta u Kragujevcu – koji funkcioniše sa znatno manjim ili u najboljem slučaju uporedivim budžetom – na Stanfordovoj listi našla su se čak 23 profesora i istraživača, kaže za Pobjedu prof. dr Vladimir Pešić. Ivan Kašćelan iz CGO podsjeća da je UCG uklonjen sa Webometriks liste zbog fabrikovanja podataka. Optužuje rukovodstvo UCG da se neodgovorno ponaša STR. 6. i 7.

I. BOŽOVIĆ

NE! RATU U UKRAJINI

POGLED SA STRANE: Srbija je na raskrsnici – ili demokratska promjena državne atmosfere ili otvorena diktatura kriminalaca

Dekan Fakulteta za državne i evropske studije o promjenama Ustava koje se odnose na provjeru integriteta prije izbora za izvršne funkcije

Divni dani prevrata

Blažić: Integritet kandidata za ministre da ocjenjuju nezavisni građani

Piše: Dragan VESELINOV Svjedočimo studentskim i učeničkim pobunama u Albaniji, Portugaliji, Francuskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Americi (No Kings), i u Aziji i Africi. Ima među njima razlika, ne samo u nijansama - u Srbiji je nastup studenata samostalan uz podršku mnogih stranaka, dok je u Evropi, poput Francuske, vidljivo sadejstvo studenata sa sindikatima i „žutim prslucima“ iz 2018. godine. Ali, ni u jednoj zemlji studenti nijesu sami, nijesu usamljena fanatična grupa za pritisak STR. 10. i 11.

Moraju to pitanje dodatno razraditi zakonom kao posebni postupak zbog specifičnosti materije, gdje bi se primjenjivao opšti upravni akt, ali i posebne odredbe u upravnom postupku koje bi se definisale tim specijalnim zakonom o integritetu – kazao je Blažić STR. 2.

RAZGOVOR: Adam Cwetsch, rukovodilac jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu Energetske zajednice

Kad dođem na Ljubotinj, samo plačem

Za energetsku tranziciju šest milijardi eura

Đina čuva kamenje sa Ljubotinja, uspomene na roditelje i nadu da će sa njom u Crnu Goru doći i unuk koji ne govori naš jezik, ali prepoznaje našu muziku STR. 14. i 15.

PRIVATNA ARHIVA

SUSRETI: Đina Bošković, Crnogorka iz Australije, o porodičnim korijenima, iseljeničkom životu i domovini koju prepoznaje po suzama

Međunarodne obaveze moraju biti ispunjene. Troškovi emisija ugljen-dioksida biće važan faktor za ekonomsku održivost Termoelektrane. Za pravednu tranziciju potreban je razvojni plan cijelog pljevaljskog kraja, koji će ponuditi posao sadašnjim radnicima i razlog mladima da ostanu. Nažalost, još nemamo jasnu viziju kako bi Pljevlja trebalo da izgledaju u budućnosti – poručuje Cwetsch STR. 5.

Politika

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Dekan Fakulteta za državne i evropske studije o PODGORICA - Ne vidi sebe promjenama Ustava koje se odnose na provjeru u poslaničkoj klupi. Kaže da mu rediteljska karijera već integriteta prije izbora za izvršne funkcije M. BABOVIĆ

trpi zbog javno izgovorenih stavova i očekuje da će tu cijenu plaćati i ubuduće. Ipak, Danilo Marunović smatra da je došlo vrijeme da ljudi okupljeni oko STEGE preuzmu odgovornost i pokušaju da promijene društvo čije su vrijednosti, uvjeren je, ozbiljno ugrožene. U razgovoru govori o Evropskom klubu 28, odjeku STEGINIH ideja, ljudima koji su prestali da vjeruju političkim obećanjima, ali i onima koji svoje mišljenje danas izgovaraju samo u četiri oka.

Đorđije Blažić

Blažić: Integritet kandidata za ministre da ocjenjuju nezavisni građani sa dokazanim moralnim kredibilitetom PODGORICA – Integritet kandidata za Vladu mogli bi jedino da ocjenjuju nezavisni građani, koji ne pripadaju nijednoj političkoj partiji, prije svega akademski, politički neutralni građani sa jakim dokazanim moralnim kredibilitetom – kazao je za Pobjedu prof. dr Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije, nakon usvajanja ustavnih promjena koje se odnose na provjeru integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade. Skupština je, glasovima 56 poslanika parlamentarne većine, manjinskih partija, nezavisnih poslanika, kao i Branislava Nenezića (SD), usvojila amandman kojim se predviđa da se poseban zakon o provjeri integriteta kandidata za mandatara i ministre usvaja dvotrećinskom većinom. DPS je bio protiv, obrazlažući da se ova oblast može urediti zakonom i provjera integriteta sprovoditi prije izbora, uz jasne kriterijume i pravnu zaštitu, a ne da se nakon što građani daju povjerenje izbornim listama i kandidatima otvara prostor za naknadno osporavanje njihovog integriteta i političke volje birača. Blažić kaže da se integritet ne može ocjenjivati prije izbora, jer, kako je istakao, građani ne glasaju za kandidate nego za izborne liste. - Na izborima nemamo spisak kandidata za Skupštinu i oni nijesu predmet odlučivanja kod nas, iako je to obaveza iz čl. 83 Ustava. Predmet odlučivanja na izborima nijesu kandidati nego neustavne partije – kazao je Blažić. Prema njegovim riječima, posebni zakon će urediti kako i na koji način će se ocjenjivati integritet kandidata za mandatara i članove vlade.

- Moraju to pitanje dodatno razraditi zakonom kao posebni postupak zbog specifičnosti materije, gdje bi se primjenjivao opšti upravni akt, ali i posebne odredbe u upravnom postupku koje bi se definisale tim specijalnim zakonom o integritetu – kazao je Blažić. Poručio je da integritet kandidata za vladu mogu jedino ocjenjivati nezavisni građani. - To bi mogli jedino da rade akademski, politički neutralni građani, sa jakim dokazanim moralnim kredibilitetom. To je jedino rješenje – kazao je Blažić. Skupština je 20. oktobra usvojila ustavne promjene koje se odnose na integritet kandidata za vladu. Vlada je prihvatila prijedlog Evropskog saveza i Građanskog pokreta Ura da se promjenom člana 91 Ustava definiše i potrebna dvotrećinska većina za izmjenu posebnog zakonskog akta kojim se reguliše kontrola integriteta. Suština izmjena je da osoba koja ne ispunjava zakonom propisane uslove integriteta ne može biti predložena za mandatara ili člana Vlade. Time se, prema obrazloženju prijedloga, želi unaprijediti postupak formiranja vlade kroz jačanje transparentnosti i odgovornosti, kao i mehanizama za sprečavanje korupcije i sukoba interesa. Potpredsjednik Vlade za pravosuđe, antikorupciju i politički sistem Momo Koprivica kazao je da ovo rješenje ne sužava demokratiju, nego pomaže instituciji kakva je Skupština. - Poslanici će ispred sebe imati jasnu sliku o predloženim kandidatima. Biračko pravo se ne ograničava. Za mandatara ili za članove Vlade može biti predložen neko i ko nije bio na izbornoj listi - kazao I. K. je Koprivica.

POBJEDA: Što Vas je podstaklo da kroz STEGU i Evropski klub 28 napravite novi iskorak u javnom djelovanju? Što je ideja koja je okupila toliko različitih ljudi? MARUNOVIĆ: Građanski, progresivni, prozapadni i suverenistički koncept Crne Gore evidentno je u krizi. To vidimo na svim nivoima, kroz nekoliko posljednjih izbornih ciklusa, ali i kroz vrijednosti koje danas dominiraju društvom. Sve što smo smatrali stubovima ove zemlje dovedeno je u pitanje. Ništa nije trajno, ništa nije zauvijek. Do te mjere je zavladala ta „nova realnost“ da čak i naš nacionalni slogan „Da je vječna“ zvuči kao floskula u odnosu na ono što živimo ovih dana. Zato je ovo čvrsta odluka ljudi okupljenih oko STEGE da izađu iz zone komfora, naprave ozbiljne životne rezove, istrče na teren, podnesu pritiske, preuzmu odgovornost i naprave razliku. Da na kraju postignu rezultat koji znači spasavanje zemlje kakvu smo gradili kroz crnogorski Ustav i decenije razvoja društva čije su vrijednosti danas ugrožene. POBJEDA: Koliko je teško takvu odluku pretvoriti u zajedničko djelovanje ljudi koji imaju svoje karijere, snažne karaktere i različita mišljenja? MARUNOVIĆ: STEGA je okupila nevjerovatan broj uspješnih pojedinaca, profesionalaca iz javnog života. Ne pamtim da je neka druga društvena formacija, pa ni politička partija, na jednom mjestu okupila toliko poznatih, uspješnih i nezavisnih ljudi. To govori o snazi jedne ideje i spremnosti velike grupe ljudi da se odvaži i nešto konkretno uradi, da pokrene promjenu u Crnoj Gori. Tačno je da su to snažne individue koje ne pristaju na jednoumlje niti na bilo kakvu represiju nad slobodnim razmišljanjem. Mislim da je upravo to naša velika prednost. POBJEDA: U partijama se takve razlike obično rješavaju poslušnošću vrhu. Kako bi to izgledalo kod Vas? MARUNOVIĆ: Političke partije funkcionišu kao sistem partijskih vojnika, kao armija koja sprovodi ono što je naređeno u vrhu. Kod STEGE to nije i nikada ne može biti obrazac. To su slobodni ljudi, ostvareni mimo politike. Važno je to naglasiti jer u političkoj kultu-

INTERVJU: Danilo Marunović, reditelj, o STEG

Odbijam p je čovjek p STEGA od početka ima integrativnu ambiciju. Nijesmo mi tipični političari koji ginu za procente, mjesta na listi ili fotelje. Želimo da unesemo svježinu u suverenistički i istinski prozapadni blok i vratimo optimizam i nadu ljudima koji su izgubili povjerenje u politiku, posebno apstinentima. O eventualnoj saradnji odlučićemo u narednom periodu. Najvažnije je da ne rasipamo glasove i da probudimo uspavano evropsko biračko tijelo – kaže Marunović ri Crne Gore gotovo da nemate takve pojedince. Kažite mi jednog relevantnog političara čiju karijeru možete da izdvojite od partijskog angažmana. Znamo li jednog jedinog? A u STEGI su svi takvi. POBJEDA: Ako bi Vas neko pitao da u dvije rečenice objasnite što novo donosite, bi li odgovor bio: ljude kojima politika nije potrebna da bi se ostvarili? MARUNOVIĆ: Upravo tako. Zamislite poznatog profesora, glumca, reditelja, istoričara ili pravnika koji iza sebe ima naučne radove, međunarodne nagrade, regionalne i svjetske premijere i potvrdu svog rada na različitim stranama. I onda zamislite takvu ličnost sa potrebom da se svede na to da preko partijske linije dobije neko mjesto u sistemu, neku fotelju, i da mu to bude satisfakcija. Ne ide. To jednostavno nije profil čovjeka koji pripada STEGI. Njegov životni apetit mnogo je veći, razmišljanje šire, a lična etika i doživljaj svijeta drugačiji od uskog, rekao bih prilično banalnog partijskog razmišljanja. U tome je najveća vrijednost STEGE. POBJEDA: Što STEGA želi da promijeni u političkom životu Crne Gore? MARUNOVIĆ: STEGA od početka ima integrativnu ambiciju. Nijesmo mi tipični političari koji ginu za procente, mjesta na listi ili fotelje. Želimo da unesemo svježinu u suverenistički i istinski prozapadni blok i vratimo optimizam i nadu ljudima koji su izgubili povjerenje u politiku, posebno apstinentima. O eventualnoj saradnji odlučićemo u narednom periodu. Najvažnije je da ne rasipamo glasove i da probudimo uspavano evropsko biračko tijelo. POBJ E DA: Zamislite da pred vama sjedi deset mladih ljudi koji su tek stekli pravo glasa. Zašto bi oni podržali STEGU, bez obzira na to ko će vam biti izborni partner? MARUNOVIĆ: Naša logika potpuno je drugačija od par-

tijske. Partije imaju ogromne sisteme, idu od kuće do kuće, razgovaraju s domaćinima i domaćicama, obećavaju, ponekad i lažu. Ne sviđa mi se taj odnos prema čovjeku. Posmatrate ga kao plijen za izbore, umjesto kao osobu koja vam otvara vrata svog doma i s vama otvorenog srca dijeli životne probleme. Nikada ne bih ušao u ovaj projekat, a da pristanem na taj licemjerni politički obrazac u kojem i političar i onaj čovjek pred njim, budući glasač, gube dostojanstvo. Odbijam takav odnos. POBJEDA: Na čemu onda želite da zasnujete povjerenje tih ljudi? MARUNOVIĆ: Na osnovu onoga ko smo mi. Želimo da ostanemo ono što jesmo, da budemo samouvjereni, uspješni, ali i iskreni i prijemčivi ljudi. Da nas podrže zbog toga ko smo, i što nam je vizija, a ne zbog onoga što ćemo im obećati. Mogao bih reći „ljudi iz naroda“, mada nijesam baš siguran u taj izraz. Ali naša veza s ljudima jeste čista i jedinstvena. U crnogorskoj politici to je veoma rijetko. Možda je nešto slično početkom devedesetih imao Liberalni savez. POBJEDA: Mladi imaju sluha za novu energiju. U razgovorima s njima često čujem: „Moraš me upoznati s tim ljudima“. Ali što ćete reći ljudima srednjih i starijih godina, umornim od lažnih obećanja i iznevjerenih nada? Onima koji pamte pune cetinjske trgove iz vremena Liberalnog saveza, kakve, čini mi se, ni proslave 21. maja nijesu okupile? MARUNOVIĆ: Ti ljudi su naši prvi simpatizeri. U nama su prepoznali ono što su očekivali od svih procesa od 1990. do 2006. godine, a u čemu su ih svi iznevjerili. U STEGI vide ljude koji su preživjeli sve te istorijske lomove i ostali na istoj liniji, kao posljednja linija odbrane. Ljudi to primjećuju. Upravo su ti ljudi sa cetinjskih trgova prvi članovi STEGE.

POBJEDA: Kada prođe prvi talas simpatija, pitaće vas i od čega će se bolje živjeti. Što nudite čovjeku koji očekuje da mu plata već sjutra bude veća? MARUNOVIĆ: Nema prečice za bolji život. Ne postoji čarobni štapić. Možda prosječan čovjek u ovom vremenu populizma ne želi to da čuje. Želi da kaže: „Hoću da se sjutra probudim sa platom većom za 600 eura“. Dobro, ali moraš da razmišljaš i o svojoj djeci i unucima, o tome kako će se to odraziti na njihove živote. Ono što STEGA nudi jeste održiv koncept. POBJEDA: A kako gledate na najavljeni Euro model, na minimalnu zaradu od 1.250 eura za radna mjesta sa srednjom stručnom spremom i samo 150 eura više za ona sa visokom? Kakvu poruku ta razlika šalje mladima koji tek odlučuju hoće li studirati? MARUNOVIĆ: Nemojte me sada zasmijavati Euro modelom, jer više čak nije ni smiješno. Te populističke instant bajke predmet su prezira građana, opozicije, ali i ozbiljnih ekonomskih analitičara i ekonomista s kojima sam razgovarao. A vjerujte, konsultovao sam se sa mnogima, uključujući i ekonomiste Svjetske banke. POBJEDA: Što podrazumijevate pod održivim konceptom? Možete li dati konkretan primjer? MARUNOVIĆ: Crnoj Gori će u narednih nekoliko godina biti na raspolaganju više milijardi eura za finansiranje različitih nacionalnih projekata iz fondova Evropske unije. Koliko ćemo uspjeti da iskoristimo, zavisi od nas. Taj novac može zaista promijeniti infrastrukturnu sliku zemlje, kulturu, biznis, gotovo svaki dio društva. Kada bismo mi iz STEGE vodili državu, rekli bismo: hajde da to iskoristimo. Da kroz osmišljene modele podrške obučimo ljude koji imaju ideje, inicijativu, prodornost i, ako

Politika

Neđelja, 25. oktobar 2026.

GI i Evropskom klubu 28, odjeku njihovih ideja i ličnoj cijeni javnog angažmana

politiku u kojoj plijen za izbore

privatna arhiva

Navijam za studente

Danilo Marunović na protestu ispred Vile Gorica

hoćete, poslovnu ratobornost, odvažnost da realizuju svoje projekte. Da im pomognemo da iskoriste ono što nam dolazi kao jedan od prvih velikih benefita Evropske unije. POBJEDA: Dakle, ne obećavate instant sreću? MARUNOVIĆ: Ne obećavamo instant sreću kroz instant povećanje plate. Život može da se promijeni onim što ponudite, kvalitetom toga što radite i onim što realizujete. To je jedini legitiman, ispravan i zdrav put. Ne možemo svi biti dobrostojeći, bogati, srećni i uspješni. Ali država ima obavezu da uloži u one koji su hrabri, inovativni, inteligentni, pronicljivi, kreativni i sposobni, da im pruži šansu da promijene život sebi i svojim porodicama, i svojoj zemlji. Nema prečice za srećan život. Dobra ideja, kreativnost i rad. Svaki drugačiji koncept je mit. POBJEDA: A đe ste Vi lično u svemu tome? Možete li sebe da zamislite kao poslanika ili odbornika? MARUNOVIĆ: Probajte da se stavite u moju kožu. Ostvaren sam čovjek, uspješan profesionalac. I sada zamislite da, mimo svojih ličnih i profesionalnih ambicija, odaberem da budem poslanik među ovakvom klasom političara. Mislim da je ovo najgora klasa političara otkako imamo više-

partijski sistem. Svi znamo priču o tome kako je parlamentarna struktura u Crnoj Gori degradirala od čuvenog „Doma lordova“ sa kraja 20. i početka 21. vijeka, do ovoga što danas gledamo. I zamislite ozbiljnog profesionalca, umjetnika, slobodnog čovjeka koji želi da bude dio toga. Dakle, ne. Apsolutno ne. To ostavljam ljudima koji imaju osjećaj, afinitet, želju i mogućnosti da se time bave. Svoj angažman vidim u potpuno drugom pravcu. POBJEDA: U kojem pravcu? U Evropi gledamo proteste studenata i umjetnika, a Vaše kolege u Srbiji vrlo jasno su se opredijelile. Kod nas se gotovo na prste mogu nabrojati oni koji su u posljednjih dvadesetak godina javno dizali glas. Zašto je crnogorska umjetnička i akademska scena toliko pasivna? MARUNOVIĆ: Mislim da je danas prosječan građanin u Crnoj Gori izgubio dostojanstvo. Zamislite dostojanstvo čovjeka u zemlji koja će sjutra biti članica Evropske unije, a koji se boji ili stidi da javno reaguje u skladu sa svojim životnim idealima ili političkim uvjerenjima, što je sasvim legitimno. Ako sebi morate da uskratite javni angažman i vrijednosno opredjeljenje da ne biste ugrozili egzistenciju, karijeru i životne prilike, to govori o

represivnom, da ne kažem totalitarnom sistemu. POBJEDA: Zar Vam ne djeluje paradoksalno to što su u Srbiji, uprkos pritiscima o kojima govorite, ti glasovi ipak snažniji? MARUNOVIĆ: U Srbiji, uprkos snažnoj totalitarnoj mašineriji koju predvodi Aleksandar Vučić, u tom pogledu imate manje lošu situaciju nego u Crnoj Gori. Imate autonomiju univerziteta, rektora koji staje uz svoje studente, a ne uz političke elite. Zamislite koliko je to daleko od Crne Gore, od aktuelnog rektora i onoga što on ovdje predstavlja. Đe je danas jedan Tika Stanić u Crnoj Gori? Đe je jedan Zoran Kesić? POBJEDA: Što Vam govore kolege koje svoje mišljenje ipak ne izgovaraju javno? MARUNOVIĆ: Svi ti ljudi koje pominjete, umjetnici i intelektualci koji nijesu dovoljno glasni, svakodnevno nam prilaze. Dijele iste vrijednosne, ideološke, pa i političke stavove sa nama. Izgovaraju ih, ali ne mogu sebi da priušte da ih izgovore javno. Ja to nekad i razumijem. Cijena koju morate da platite za glasno saopštenu kritičku misao, za pojedinca je jednostavno suviše velika. To je ogroman pritisak na privatni život. Morate imati gotovo fanatičnu, ludačku odlučnost da krenete

tim putem ili na njemu ostanete, da podnesete teret, žrtvujete godine života, možda baš najdragocjenije, i nevjerovatne prilike u karijeri, a da ne znate konačan ishod takvog angažmana. Možda nema, i nema svako stomak za to, ali je naša kolektivna dužnost da podržimo one koji imaju! POBJEDA: Možete li onda nekome zamjeriti što ćuti? MARUNOVIĆ: Neko tu vrstu kalkulacije može nazvati licemjernom. Ali ako pokažemo malo više empatije prema čovjeku, prema onome što je u njemu bazično ljudsko, moramo to razumjeti. U ovakvoj Crnoj Gori moramo. Vizija mene i mojih saboraca iz STEGE jeste da stvorimo društveni i politički ambijent u kojem će čovjek više cijeniti sebe, imati više samopoštovanja i dostojanstva. Što je Crnogorac bez dostojanstva? Zar to nije naša najdragocjenija nacionalna osobina, to držanje do sebe i posebna briga o ugledu čovjeka u društvu? POBJEDA: Obraz? MARUNOVIĆ: Upravo tako. Ali za društvo pojedinaca sa obrazom morate imati državu koja se ne obračunava sa samostalnim mišljenjem i pluralizamom. Državu u kojoj nema revanšizma prema onima koji misle drugačije od vlasti, u kojoj čovjek zbog svog mišljenja ne trpi posljedice.

POBJEDA: Navijate za studente, iako ste i prema nekim njihovim stavovima bili veoma kritični? MARUNOVIĆ: Da vam pravo kažem, jako navijam da studenti odnesu pobjedu na izborima, da ovaj napaćeni region, izmrcvaren neprestanim velikodržavnim ambicijama i mitovima sa dobro poznate adrese, konačno malo odahne. Ipak, mislim da je studentski pokret u Srbiji kompromitovan istrošenim idejama. Upravo o tome je bila moja kolumna zbog koje sam protjeran. Bila je to kritika upućena i odluci studenata da srpske velikodržavne mitove prihvate kao svoju osnovnu ideološku matricu. Zbog toga ih kritikujem, kao i mnogo ljudi u regionu. Ali navijaću za njih i nadati se da ću poslije ovih izbora moći da dođem u Srbiju bez bojazni da ću biti praćen, prisluškivan, maltretiran ili protjeran. I da će i oni sjutra živjeti u nekoj drugoj stvarnosti, u kojoj im vjera neće služiti kao politički folklor, a istorijski mitovi kao putokazi za budućnost.

Zar to nije osnovno ljudsko pravo? Mi ga danas u Crnoj Gori nemamo kao garantovano za svakog u svakom trenutku. POBJEDA: Vi ste tu cijenu osjetili i profesionalno i lično. U junu 2025. godine, nakon ispitivanja u BIA, protjerani ste iz Srbije uz jednogodišnju zabranu ulaska. Koliko Vas je koštalo to što ste javno izgovarali svoje stavove? Da li angažman u STEGI dodatno povećava taj teret? MARUNOVIĆ: Žrtve podnosim cijelog života kada se usudim da imam svoje mišljenje, a da je u sukobu sa formalnom državnom vlašću. Kao i svi ostali koji biraju da tako koračaju kroz život. To se intenziviralo kada sam počeo da pišem kolumne za portal Analitika, zatim kada sam političke stavove počeo glasno da saopštavam. Doseglo je zonu apsolutnog ludila kada me je uhapsila srpska tajna policija i kada sam protjeran iz Srbije. A svoj maksimum nakon protesta ispred Vile „Gorica“, kada smo branili ugled Trinaestojulske nagrade. Taj obrazac mi je dobro poznat. Znam što je crnogorsko društvo i kako funkcioniše naša partitokratija. Koliko može biti opasna i osvetoljubiva, taj

banalni rukopis moći. No, na to sam pristao i svjesno trpim svaku cijenu koju moj angažman, politički ili umjetnički, nosi sa sobom. Ali to sam ja. Ja sam, kako ste rekli u jednom ranijem razgovoru, muhanat. POBJEDA: Pomenuli smo i domaću kulturnu politiku, pa i to da resor kulture vodi ljekarka, specijalistkinja fizikalne medicine. Istovremeno, o vašem nedavnom gostovanju u Splitu zabilježeno je tek nekoliko rečenica. Jesmo li postali društvo koje se umjetnika odriče kada progovori, a prisvaja ga čim negdje postigne uspjeh? MARUNOVIĆ: U Splitu sam imao hrvatsku premijeru filma o kultnoj seriji „Đekna“. Kad smo već kod tog fenomena, vratimo se Živku Nikoliću. Živko je crnogorski Bunjuel. Za mene najveći crnogorski umjetnik ikada. Kako se crnogorsko društvo odnosilo prema njemu? Ekstremno revanšistički. I to, pazite, bez dnevnopolitičkih učitavanja u njegovo djelo, već isključivo na mentalitetskoj ravni. Ako smo prema najvećem među nama mogli da se odnosimo na taj način, zašto se po istom obrascu ne bismo odnosili prema svakom drugom ko se drzne da razmišlja drugačije? POBJEDA: Koliko je u svemu tome stradao upravo Vaš rediteljski posao? MARUNOVIĆ: Moja rediteljska karijera, ono što je moj posao, životna strast, poziv, moje ja, najviše trpi zbog politike. I tek očekujem da će trpjeti. Ali hoću da kažem da to nije ni legalno ni legitimno. Tako se stvara društvo poslušnika, ljudi bez kičme, bez svoga ja. U takvom ambijentu ne možete stvoriti veliku umjetnost, veliki sport, ništa što čini vaš identitet. Za to su potrebni slobodoumni i hrabri ljudi. Ne može se mejnstrim politika obračunavati sa najboljima među nama. To je najveći poraz našeg društva. Govorimo o evropskim integracijama, a istovremeno se obračunavamo sa najboljim ćerima i sinovima ove zemlje, samo zato što ne pristaju na određene norme. To nije evropsko društvo. To je logika kasabe. POBJEDA: Što bi za Vas značila mogućnost da se ponovo slobodno vratite u Srbiju? Očekujete li da bi izbori 25. oktobra mogli nešto da promijene? MARUNOVIĆ: U Srbiji postoje snažna uporišta kritičkog mišljenja i nezavisnosti, u umjetnosti i u svakoj drugoj oblasti. Zahvaljujući tome, i u Vučićevom društvu tamošnja pozorišta željela su da me pozovu i angažuju. Kada sam protjeran iz Srbije, svi ti angažmani su, naravno, otpali. Tada sam rekao da ću se vratiti jedino u slobodnu Srbiju. Vidjećemo ishod izbora 25. oktobra. J.ĐUKANOVIĆ-PETROVIĆ

Politika

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada kaže da je zvanična politika Srbije najveća kočnica u regionalnim odnosima jer nije odustala od hegemonističkih ambicija

Popov: Promjena vlasti u Beogradu bi momentalno relaksirala odnose u regionu

- Sve dok je ova garnitura na vlasti, Srbija će ostati ruski „trojanski konj“ na Balkanu. Tek sa suštinskim otklonom od radikalske ideologije i stvarnim usklađivanjem spoljne politike sa Briselom, Srbija bi prestala da bude izvoznik ruske meke moći i malignog uticaja u komšiluku - kaže Popov. POBJEDA: Veliko je interesovanje regiona za izbore u Srbiji zbog neizvijesnosti da li će posle 14 godina radikalska vlast i ideologija biti poraženi. Kako procjenjujete dalji razvoj događaja u Srbiji? POPOV: Danas, na dan vanrednih izbora na koje je Vučić bio sateran uz zid studentskim pritiskom, veliki deo građana Srbije gaji optimizam i veru da će nakon izbora otići u istoriju jedan autoritarni režim koji je zarobio državu i njih kao građane. Istovremeno, znajući s kim imaju posla, strepe od onoga što bi moglo da se desi u izbornoj noći, ili odmah posle nje. Ovde je danas teško zamisliti scenario iz Mađarske, gde bi autoritarac mirno priznao poraz i čestitao opoziciji. Vučić je u situaciji, da ako izgubi izbore, za njega i njegovu kastu gubi-

Sve dok je ova garnitura na vlasti, Srbija će ostati ruski „trojanski konj“ na Balkanu. Tek sa suštinskim otklonom od radikalske ideologije i stvarnim usklađivanjem spoljne politike sa Briselom, Srbija bi prestala da bude izvoznik ruske meke moći i malignog uticaja u komšiluku – kaže Popov MEDIJA CENTAR

PODGORICA - Prvo što bi Srbija morala i mogla da uradi jeste da prekine sa dvostrukom igrom. To znači: hitno obustavljanje logističke i političke podrške Miloradu Dodiku u njegovom rušenju Bosne i Hercegovine, prestanak miješanja u crnogorske izbore i popise stanovništva, i iskreno, a ne deklarativno prihvatanje odgovornosti za prošlost. Bez demontiranja te velikodržavne matrice, svi regionalni forumi i inicijative, sem onih koje dolaze iz civilnog sektora, ostaju samo prazna ljuštura i predstava za briselske birokrate, kaže Aleksandar Popov za Pobjedu, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada. Ističe da se „iz Beograda nesmetano diriguju medijske i internet kampanje koje destabilizuju Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Severnu Makedoniju. Strah od uvođenja sankcija Rusiji je lažni narativ kojim režim plaši svoje rusofilsko biračko telo“.

Za Vučića je suverena, proevropska Crna Gora stalni trn u oku: Aleksandar Popov

tak vlasti ne znači samo odlazak u opoziciju, već direktno suočavanje sa krivičnom odgovornošću za četrnaest godina sistemske korupcije, kriminala i urušavanja države. Ta strepnja, koju sam spomenuo na početku, proizilazi iz straha da će Vučićev režim da bi sačuvao vlast, uz zloupotrebu institucija pokušati da lažira rezultate izbora, a na opravdane proteste građana odgovoriti represijom, što smo već videli na lokalnim izborima proteklih meseci. Njegovi mediji čak podstiču te strahove da bi se smanjila izlaznost na izborima, pa je u toj funkciji pre tri dana uhapšeno nekoliko ljudi u raznim gradovima pod optužbom da su se spremali da ugroze ustavni poredak. Ali ima dosta signala da mu jedna po jedna institucija otkazuje vernost i putem medija ubeđuje javnost da će se strogo ponašati u skladu sa zakonom. To, kao i prisustvo ozbiljne ekipe stranih posmatrača, može pomoći da se takav scenario ipak ne dogodi. Čak su neki iz njegovog tabora počeli da napuštaju brod koji tone - u Čačku je pre nekoliko dana 300 članova SNS vratilo svoje članske knjižice. Kada uz sva saplitanja od režima, student-

ska lista i proevropske snage pobede i formiraju vladu, a ja sam uveren da će se to desiti, čeka nas mukotrpan, sizifovski posao. Demontiranje kriminalno-koruptivne hobotnice koja je pustila pipke u svaku poru društva i vraćanje otetih institucija građanima biće proces pun opstrukcija i nestabilnosti. Zato bi za sprečavanje opstrukcije, jedan od prvih poteza nove vlasti morala da bude lustracija i raspuštanje ili temeljna rekonstrukcija pojedinih sektora vlasti iz kojih je dirigovana represija nad pobunjenim građanima, kao što je na primer BIA. POBJEDA: Godinama svjedočimo o miješanju Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore – raznim metodama. Da li će se promijeniti politika Srbije prema Crnoj Gori koja je na pragu EU bez obzira ko bude pobjednik izbora u Srbiji? Šta za Crnu Goru znači ako se ne promijeni vlast u Srbiji? POPOV: Ako kojim slučajem radikalsko-naprednjački režim preživi ove izbore, pritisak na Crnu Goru će se samo pojačati. Za Vučića je suverena, proevropska Crna Gora stalni trn u oku i negacija njegovog projekta „srpskog

sveta“. On Podgoricu ne posmatra kao suseda, već kao unutrašnje političko pitanje Srbije i poligon za nametanje sopstvene agende preko proksija u crnogorskoj vlasti. Opstanak SNS-a na vlasti za Crnu Goru znači nastavak permanentne nestabilnosti i pokušaj kočenja njenog evropskog puta. S druge strane, promena vlasti u Beogradu bi momentalno relaksirala odnose. Nova, demokratska vlada u Srbiji bi morala da prekine sa paternalizmom i zvaničnu Podgoricu počne da tretira isključivo kao ravnopravnog partnera i državu koja je najdalje odmakla u evrointegracijama, što bi bio lekovit impuls za ceo region. POBJEDA: Srbija stoji na evropskom putu skoro deceniju, nije članica NATO ali neprestano optužuje političke protivnike da će oni uvesti sankcije Rusiji. Hoće li Srbija i dalje biti sigurno utočište za Ruse koji vrše razne hibridne akcije po regionu? POPOV: Ta priča o evropskom putu Srbije je odavno mrtvo slovo na papiru, obična fasada za zapadne partnere dok se na unutrašnjem planu sprovodi radikalna putiniza-

cija društva. Vučićev režim svesno održava Srbiju kao sivu zonu i bezbednu kuću za ruske obaveštajne i hibridne operacije. Iz Beograda se nesmetano diriguju medijske i internet kampanje koje destabilizuju Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Severnu Makedoniju. Strah od uvođenja sankcija Rusiji je lažni narativ kojim režim plaši svoje rusofilsko biračko telo. Sve dok je ova garnitura na vlasti, Srbija će ostati ruski „trojanski konj“ na Balkanu. Tek sa suštinskim otklonom od radikalske ideologije i stvarnim usklađivanjem spoljne politike sa Briselom, Srbija bi prestala da bude izvoznik ruske meke moći i malignog uticaja u komšiluku. POBJEDA: Šta je najveća kočnica u poboljšanju regionalnih odnosa i šta bi Srbija mogla prvo da uradi u tom smjeru? POPOV: Najveća kočnica je zvanična politika Beograda koja nikada nije iskreno odustala od hegemonističkih ambicija iz devedesetih godina, samo ih je prepakovala u moderniji rečnik. Umesto da bude sidro stabilnosti, Srbija je pod ovom vlašću postala stalni generator kriza u regi-

onu. Prvo što bi Srbija morala i mogla da uradi jeste da prekine sa dvostrukom igrom. To znači: hitno obustavljanje logističke i političke podrške Miloradu Dodiku u njegovom rušenju Bosne i Hercegovine, prestanak mešanja u crnogorske izbore i popise stanovništva, i iskreno, a ne deklarativno prihvatanje odgovornosti za prošlost. Bez demontiranja te velikodržavne matrice, svi regionalni forumi i inicijative, sem onih koje dolaze iz civilnog sektora, ostaju samo prazna ljuštura i predstava za briselske birokrate. POBJEDA: Lider DNP Milan Knežević gotovo svakodnevno na prorežimskim medijima u Srbiji govori isti tekst da je Vučić zaslužan što je 2020. godine u Crnoj Gori promijenjena vlast. Da li je Knežević siguran oslonac Vučiću u kontroli birača koji iz CG glasaju u Srbiji? POPOV: Milan Knežević je odavno prestao da bude ozbiljan politički faktor, a njegovo delovanje se pretvorilo u čist politički šund i estradnu karikaturu. Otkako je izgubio ključnog saveznika u liku Andrije Mandića, koji je izabrao pragmatičniju ulogu u sistemu, Knežević je ostao izolovan na margini. Njegova očajnička akcija da preko lokalnih samouprava – koje za to nemaju apsolutno nikakvu zakonsku nadležnost – gura „otpriznavanje“ nezavisnosti Kosova, doživela je potpuni fijasko i ogolila njegovu nemoć. Zbog toga ga danas niko, ni u Crnoj Gori, a bogami ni ovde u Beogradu, više ne shvata previše ozbiljno. On više nije nikakav „siguran oslonac“ Vučiću, niti ima realnu političku težinu da kontroliše i usmerava biračko telo. Ta komplikovana operacija izbornog inženjeringa i šetanja birača sa duplim prebivalištima vodi se direktno kroz bezbednosne strukture i vrh SNS-a. Knežević tu služi samo kao potrošni, medijski megafon koji na televizijama sa nacionalnom frekvencijom ponavlja izlizane fraze, dok je njegova stvarna upotrebna vrednost na terenu svedena na nulu. Violeta CVEJIĆ

Ekonomija

Neđelja, 25. oktobar 2026. PODGORICA - Crna Gora je u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu odredila 2041. godinu kao rok za napuštanje uglja u proizvodnji električne energije, ali odluka o tome kada će Termoelektrana Pljevlja prestati da radi pripada Vladi. Uloga Sekretarijata Energetske zajednice jeste da ukaže na obaveze koje država i postrojenje moraju ispuniti, bez obzira na izabrani rok - kaže u intervjuu za Pobjedu Adam Cwetsch, rukovodilac Jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu Energetske zajednice.

INTERVJU: Adam Cwetsch, rukovodilac jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu Energetske zajednice

On navodi da Sekretarijat čeka podatke na osnovu kojih će procijeniti usklađenost Termoelektrane sa propisanim ograničenjima emisija nakon ekološke rekonstrukcije. Podsjeća da je postrojenje prethodne godine prekoračilo dozvoljenih 20.000 radnih sati u okviru režima ograničenog rada. Cwetsch upozorava i da se budućnost Termoelektrane mora sagledavati kroz troškove emisija ugljen-dioksida, dok njeno postepeno povlačenje zahtijeva plan zamjene proizvodnih kapaciteta i razvoja Pljevalja. Za Crnu Goru, prema njegovom s jećanju na podatke iz Naci o nalnog energetskog i klimatskog plana, indikativna vrijednost potrebnih ulaganja iznosi oko šest milijardi eura. Precizne podatke, naglašava, treba tražiti od Vlade, a taj iznos obuhvata više sektora, ne samo energetiku. POBJEDA: Koliko je realan rok za napuštanje uglja koji je Crna Gora odredila i što država mora da uradi prije zatvaranja Termoelektrane Pljevlja kako bi obezbijedila sigurno snabdijevanje energijom po prihvatljivim cijenama? CWETSCH: Odluka o napuštanju uglja je politička odluka koju donosi Vlada Crne Gore. Sekretarijat Energetske zajednice razmatra planove Vlade, posebno Nacionalni energetski i klimatski plan, u kojem je kao rok za napuštanje uglja u proizvodnji električne energije navedena 2041. godina. Naša uloga nije da umjesto Vlade donesemo odluku o tom roku, već da ukažemo na pravne obaveze koje Crna Gora i Termoelektrana Pljevlja moraju ispuniti u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama. Prije svega, strategija koja se odnosi na budućnost Termoelektrane i postepeno napuštanje uglja mora biti sastavni dio sveobuhvatnog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana. Taj dokument predstavlja temelj za dekarbonizaciju privrede Crne Gore. Dakle, napuštanje uglja i zatvaranje Termoelektrane jesu pitanja o kojima odlučuje Vlada, ali obaveze koje proizlaze iz pravila Energetske zajednice moraju se ispuniti. U tom pogledu neće biti izuzetaka. POBJEDA: Kakav je sada status Termoelektrane Pljevlja u odnosu na obaveze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice? Da li ekološka re-

konstrukcija znači da su ranija kršenja otklonjena? CWETSCH: Termoelektrane na Zapadnom Balkanu imaju obavezu da se usklade sa zahtjevima Direktive o industrijskim emisijama. Kada je riječ o Pljevljima, sada razmatramo situaciju nakon ekološke rekonstrukcije kako bismo utvrdili da li postrojenje ispunjava propisane uslove. Prije ugradnje filtera, Sekretarijat je utvrdio da Termoelektrana Pljevlja krši obaveze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice. Postrojenje je koristilo mogućnost ograničenog rada, koja je podrazumijevala ukupno 20.000 radnih sati, ali je taj broj sati prekoračen. To prekoračenje je utvrđeno. Sada čekamo podatke koji će nam omogućiti da procijenimo rad postrojenja nakon ekološke rekonstrukcije i vidimo da li su ispunjena propisana ograničenja emisija. Bez obzira na konačan datum prestanka rada, Termoelektrana Pljevlja moraće da ispuni zahtjeve Direktive o industrijskim emisijama. To su obavezujuća pravila koja važe za takva postrojenja, a primjenjivaće se i nakon pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. Zato je važno da dobijemo podatke o stvarnim rezultatima rekonstrukcije. Na osnovu njih može se procijeniti sadašnja usklađenost postrojenja. POBJEDA: Što će, osim ekoloških standarda, određivati koliko dugo Termoelektrana može ekonomski održivo da radi? CWETSCH: Kada razmatramo buduću ulogu Termoelektrane Pljevlja i njen preostali radni vijek, moramo uzeti u obzir nekoliko pitanja. Jedno od njih je ekonomski kontekst naplate emisija ugljen-dioksida. To pitanje ostaje važno bez obzira na to da li je Crna Gora u okviru Energetske zajednice ili postane članica Evropske unije. U Evropskoj uniji emisije podliježu sistemu trgovanja emisijama. I izvan članstva u EU postoje mehanizmi zbog kojih se trošak ugljenika mora uzeti u obzir. Troškovi emisija biće veoma važan faktor koji će određivati ekonomsku održivost Termoelektrane Pljevlja. Zbog toga procjena njene budućnosti mora obuhvatiti i taj dio poslovanja. Drugo pitanje je plan napuštanja uglja. On mora biti povezan sa strategijom zamjene kapaciteta koji će prestankom rada Termoelektrane biti

Za energetsku tranziciju šest milijardi eura Međunarodne obaveze moraju biti ispunjene. Troškovi emisija ugljen-dioksida biće važan faktor za ekonomsku održivost Termoelektrane. Za pravednu tranziciju potreban je razvojni plan cijelog pljevaljskog kraja, koji će ponuditi posao sadašnjim radnicima i razlog mladima da ostanu - poručuje Cwetsch

JOŠ NEMAMO JASNU VIZIJU KAKO BI PLJEVLJA TREBALO DA IZGLEDAJU U BUDUĆNOSTI: Adam Cwetsch

povučen iz sistema. Govorimo o postrojenju snage 225 megavata. Dakle, potrebno je istovremeno razmatrati troškove budućeg rada, ispunjavanje ekoloških obaveza i način na koji će biti nadomješten proizvodni kapacitet Termoelektrane. POBJEDA: Kada govorite o velikim ulaganjima potrebnim za energetsku tranziciju u državama Energetske zajednice, na čemu se te procjene zasnivaju i što sve obuhvataju? CWETSCH: Važno je objasniti odakle dolazi zbirna procjena potrebnih ulaganja. Ona je izvedena iz sedam nacionalnih energetskih i klimatskih planova koje je Sekretarijat dobio i razmatrao. Riječ je o agregiranim iznosima iz tih planova, odnosno o gruboj procjeni sredstava potrebnih za ulaganja, modernizaciju i dekarbonizaciju. To nije zasebna procjena Sekretarijata o tome koliko bi tranzicija trebalo da košta. Mi smo sabrali podatke koje su države navele u svojim dokumentima, kroz planirane politike i mjere. Takođe, ti iznosi ne odnose se samo na proizvod-

nju električne energije ili na energetski sektor u užem smislu. Nacionalni energetski i klimatski planovi obuhvataju više sektora koji učestvuju u procesu dekarbonizacije. Tu su energetika, transport, poljoprivreda, upravljanje otpadom i druge oblasti obuhvaćene planovima. Zato je važno da se ukupna vrijednost ulaganja ne predstavlja kao trošak samo jednog sektora. POBJEDA: Koliko bi tranzicija mogla da košta Crnu Goru? CWETSCH: Najbolja adresa za precizne podatke je Vlada Crne Gore, jer je riječ o njenom Nacionalnom energetskom i klimatskom planu. Prema onome čega se sada sjećam, u tom dokumentu riječ je o iznosu od oko šest milijardi eura. Naglašavam da je to indikativan broj koji se izvodi iz politika i mjera definisanih planom. I za taj iznos važi isto objašnjenje: nije riječ samo o energetici. Obuhvaćeni su različiti sektori i mjere koje doprinose energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji. Jednako važno kao pitanje ukupnog iznosa jeste pitanje odakle će taj novac doći.

POBJEDA: Koliko se država može osloniti na javni novac, a koliko će tranzicija zavisiti od privatnih ulaganja? CWETSCH: Na nivou Energetske zajednice, procjene pokazuju da će do oko 30 odsto potrebnih investicija doći iz javnih izvora. Preostali dio moraće da obezbijedi privatni sektor. To je odnos koji posmatramo na nivou cijele Energetske zajednice i ne treba ga automatski tumačiti kao preciznu strukturu finansiranja svake pojedinačne države. Ako znamo da javni izvori mogu obezbijediti samo dio potrebnih ulaganja, onda je veoma važno kako se taj novac koristi. Javna sredstva moraju biti upotrijebljena planski, strukturirano i promišljeno, kako bi se stvorili uslovi za privlačenje privatnih investicija. Njihova uloga je i da omoguće da se ostatak potrebnog kapitala uključi u finansiranje tranzicije. Zato uz pitanje koliko novca treba, uvijek mora ići i pitanje kako će se ulaganja pripremiti i finansirati. POBJEDA: Može li Crna Gora za te potrebe koristiti pretpristupna sredstva Evropske unije i kakve bi se mogućnosti otvorile članstvom? CWETSCH: Da, Crna Gora može koristiti sredstva povezana sa Reformskom agendom, koja predstavljaju značajan izvor finansiranja. Evropska unija priprema i novi višegodišnji finansijski okvir, u kojem je predviđen prostor za finansiranje država u procesu pristupanja. Pored toga, ukoliko Crna Gora pristupi Evropskoj uniji za dvije godine, kako ukazuju politički ciljevi, tada bi dobila pristup fondovima dostupnim državama članicama. Dakle, postoje mogućnosti finansiranja u pretpristupnom periodu, a članstvo bi otvorilo dodatne izvore. Kada govorimo o mogućem pristupanju za dvije godine, govorimo o pretpostavci zasnovanoj na politički postavljenim ciljevima. POBJEDA: Što iskustva drugih sredina mogu poručiti Pljevljima? Kako pristupiti tranziciji grada koji se decenijama oslanja na Rudnik uglja i Termoelektranu? CWETSCH: Potreban je razvojni plan za čitav pljevaljski kraj. To ne može biti samo plan za Termoelektranu, Rudnik uglja i radnike koji su sada zaposleni u tim preduzećima. Naravno, tim radnicima potrebno je ponuditi mogućnost

da pronađu nova radna mjesta. Ali moramo razmišljati i o mladim ljudima koji žele da ostanu u Pljevljima. Potrebna su nova rješenja, nove industrije, novi izvori prihoda i nova radna mjesta. Ona treba da pruže perspektivu i ljudima koji će prelaziti sa postojećih poslova na nove, i generacijama koje tek ulaze na tržište rada. Čuli smo mlade ljude koji žele da ostanu u Pljevljima. Razvojni plan mora odgovoriti i na njihove potrebe. Zato je važno da razgovor bude širi od pitanja što će se dogoditi sa zaposlenima u dva preduzeća. Govorimo o budućnosti cijelog kraja. POBJEDA: Postoji li dovoljno jasna vizija privrede koja bi u Pljevljima mogla da zamijeni oslanjanje na ugalj? CWETSCH: Nažalost, još nemamo jasnu viziju kako bi Pljevlja trebalo da izgledaju u budućnosti. Čuli smo prijedloge da se vrate neke industrije koje su ranije postojale, da se ojačaju kapaciteti drvoprerađivačke industrije, obnovi cementara ili izgradi fabrika za proizvodnju opeke. Ali za svaki od tih prijedloga mora se postaviti pitanje tržišta. Da li za takve proizvode postoji tržište i da li će postojati u godinama koje dolaze? Potrebno je sagledati da li predložene djelatnosti imaju budućnost i mogu li dugoročno obezbijediti prihode i radna mjesta. Važno je i povezivanje Pljevalja sa ostatkom Crne Gore, uključujući logističke uslove. Budućnost tog kraja treba razmatrati i kroz njegovu povezanost sa ostatkom države. POBJEDA: Koje bi konkretne korake Vlada trebalo da preduzme za godinu kako bi ubrzala tranziciju, obezbijedila dostupna evropska sredstva i zaštitila građane od rasta troškova? CWETSCH: Prvo, veoma je važno da bude završen plan pravedne tranzicije Crne Gore, uz konsultacije sa svim zainteresovanim stranama. Postoje različite grupe sa kojima treba razgovarati i koje žele da budu uključene u taj proces. Njihovo učešće je važno za izradu plana. Drugo, već sada treba početi rad na viziji razvoja Crne Gore do 2040. godine. Novi Nacionalni energetski i klimatski plan treba dostaviti Sekretarijatu do 2028. godine, pa se na njegovoj pripremi mora raditi pravovremeno. Treće pitanje je finansiranje. Sve ove promjene koštaće i novac se mora obezbijediti. Potrebno je sagledati i domaće izvore, odnosno sredstva koja postoje u Crnoj Gori i koja mogu biti usmjerena u finansiranje pravedne tranzicije. Nada KOVAČEVIĆ

Društvo

PODGORICA - Univerzitet Crne Gore nije dobro pozicioniran na renomiranim međunarodnim listama. Zbog fabrikovanja podataka sa pojedinih je uklonjen, negdje bilježi pad u odnosu na prethodne godine ili zauzima ne tako pohvalno mjesto. Sa ove adrese nijesu voljni da razgovaraju o problemima i izazovima i kako planiraju da ih prevaziđu. Pojedini profesori i iz civilnog sektora saglasni su da je ugled našeg univerziteta ugrožen i upozoravaju na važnost rangiranja na listama izvan nacionalnih granica. Nedavno je objavljena informacija da se šest profesora Univerziteta Crne Gore nalazi na prestižnoj Stanfordovoj listi, koja broji dva odsto naučnika iz cijelog svijeta.

POREĐENJA

UGROŽEN UGLED UNIVERZITETA CRNE GORE: Profesori i stručnjaci iz civilnog

Državni univerzi gubi međunarod prepoznatljivost Vladimir Pešić

najboljem slučaju uporedivim budžetom – na Stanfordovoj listi našla su se čak 23 profesora i istraživača - rekao je Pešić za Pobjedu. Profesor smatra da ovaj drastičan nesrazmjer jasno pokazuje da se stvari na Univerzitetu moraju korjenito mijenjati, što zahtijeva hitnu promjenu cjelokupne društvene realnosti. Sa Univerziteta Crne Gore nijesu odgovorili na pitanja Pobjede kako gledaju na trenutno pozicioniranje Univerziteta na međunarodnim listi-

Na Stanfordovoj listi je samo šest profesora sa UCG. Sa Univerziteta u Kragujevcu – koji funkcioniše sa znatno manjim ili u najboljem slučaju uporedivim budžetom – na Stanfordovoj listi našla su se čak 23 profesora i istraživača, kaže za Pobjedu prof. dr Vladimir Pešić. Asistent na programima u CGO Ivan Kašćelan podsjeća da je UCG uklonjen sa prestižne Webometriks liste zbog fabrikovanja podataka. Optužuje rukovodstvo UCG da se neodgovorno ponaša ma, na koji način planiraju da unaprijede stanje, te koje su ključne mjere koje sprovode.

ZABRINJAVAJUĆI REZULTATI

Centar za građansko obrazovanje intenzivno prati i analizira pozicioniranje najstarijeg državnog univerziteta u Crnoj Gori izvan nacionalnih granica. Iz ove NVO, prije svega, ukazuju na zabrinjavajuće rezultate u sprovođenju Strategije internacionalizacije za period 2021–2026. godine. Podsjećaju

da je po završetku, projekat ocijenjen kao veoma uspješan, a izrada strategija internacionalizacije univerziteta istaknuta je kao jedno od njegovih najvažnijih dostignuća. No, kako kažu, jasno je da su pojedini ključni ciljevi ostali neostvareni i da je nesporno da planirano unapređenje pozicije nije ostvareno. U vrijeme usvajanja Strategije, UCG se na THE rang listi nalazio u kategoriji 1001+, dok je u posljednjem izdanju svrstan u kategoriju između 1801. i 2000. mjesta.

Ivan Kašćelan

- Suočeni sa generalno lošim plasmanom, rukovodeći ljudi sa UCG često pribjegavaju objašnjenjima da rang liste ipak nijesu toliko bitne, što je izraz nedosljednosti i neodgovornosti – kaže za Pobjedu asistent na programima u CGO Ivan Kašćelan. Kašćelan podsjeća da se među najprepoznatljivijim i akademski najuticajnijim međunarodnim listama izdvajaju QS World University Rankings (QS), Times Higher Education (THE) i Academic RanD. MIJATOVIĆ

Sa Univerziteta Crne Gore oglasili su se tada i saopštili da ta ustanova i ove godine naučnim rezultatima potvrđuje svoju međunarodnu prepoznatljivost. Kazali su i da zastupljenost na ovim listama dodatno potvrđuje potencijal UCG da kroz kvalitetna istraživanja doprinosi razvoju nauke i znanja na globalnom nivou. No, jedan od profesora – prof. dr Vladimir Pešić sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, koji se našao na ovoj prestižnoj listi, sagledava stanje i poručuje da rezultati nijesu baš za pohvalu. On ukazuje na činjenicu da se na Stanfordovoj listi našlo svega šest naučnika sa Univerziteta Crne Gore i da se taj broj već godinama gotovo uopšte ne mijenja. Iako je, kako kaže Pešić, budžet Univerziteta Crne Gore dostigao rekordnih 40,5 miliona eura, naučni rad i dalje karakterišu slaba citiranost i nedovoljna prepoznatljivost. Najbolji dokaz za to je, prema njegovim riječima, upravo pozicioniranje na Stanfordovoj listi. - Poređenja radi, sa Univerziteta u Kragujevcu – koji funkcioniše sa znatno manjim ili u

Neđelja, 25. oktobar 2026.

king of World Universities, poznatija kao Šangajska lista. Značajne su i druge relevantne rang liste, poput Webometrics i SCImago, koje omogućavaju sagledavanje dodatnih aspekata akademskog i naučnoistraživačkog rada. - Zanimljivo je da se upravo THE i Webometrics pominju u Strategiji internacionalizacije Univerziteta Crne Gore 2021–2026, u kojoj je unapređenje međunarodnog pozicioniranja UCG definisano kao jedan od strateških prioriteta. Napredak na međunarodnim rang listama utvrđen je i kao pokazatelj uspješnosti sprovođenja Strategije. Međutim, na isteku njenog važenja, rezultati ukazuju da je UCG ostao daleko od postavljenog cilja, jer je u obje nazadovao – kaže naš sagovornik.

FABRIKOVANJE PODATAKA

Međunarodna prepoznatljivost je ključno ogledalo i objektivna ocjena kvaliteta svakog ozbiljnog univerziteta

UCG je u martu ove godine objavio podatak da su ostvarili „istorijski uspjeh“ pozicioniranjem na 1.554. mjestu na Webometrics listi za januar, ali su iz CGO reagovali i ukazivali da je UCG preuzeo podatke sa neovlašćenog i nepouzdanog sajta koji nema veze sa originalnim rangiranjem. UCG se, zapravo, nalazio na 1.893. mjestu. CGO je apelovao na rukovodstvo UCG-a da ispravi tadašnju objavu, ali to nije učinjeno ni, kako su tada isticali, nakon njihovih upozorenja i stava osniva-

Društvo

Neđelja, 25. oktobar 2026.

g sektora ukazuju na loše pozicioniranje, uprava ćuti na optužbe Kašćelan navodi da se kriterijumi međunarodnih rang lista razlikuju u zavisnosti od njihove metodologije, ali naučnoistraživački rezultati i njihov međunarodni uticaj imaju značajno mjesto u većini sistema rangiranja. Posebno se, kako kaže, vrednuju kvalitet i citiranost objavljenih naučnih radova, ali i brojni drugi pokazatelji, uključujući nastavno okruženje, akademski ugled, međunarodnu saradnju, prisustvo stranih studenata i nastavnika, zapošljivost diplomiranih studenata i saradnju sa privredom. - Na primjer, prema metodologiji QS liste, akademski ugled univerziteta, koji se utvrđuje kroz međunarodno istraživanje među akademskom zajednicom, čini

30 odsto ukupne ocjene. Citiranost naučnih radova po članu akademskog osoblja učestvuje sa 20 odsto, a ugled među poslodavcima sa 15 odsto. Dodatno se vrednuju odnos broja nastavnika i studenata, međunarodna istraživačka saradnja i drugi pokazatelji – naveo je on. THE lista primjenjuje drugačiji pristup, u kojem se 59 odsto ukupne ocjene odnosi na istraživačko okruženje i kvalitet istraživanja, dok nastavno okruženje učestvuje sa 29,5 odsto. - Šangajska lista još je izraženije usmjerena na vrhunska naučna dostignuća. Među njenim pokazateljima su broj visoko citiranih istraživača, radovi objavljeni u prestižnim časopisima Nature i Scien-

ce, kao i dobitnici Nobelove nagrade i Fildsove medalje povezani sa univerzitetom. SCImago, s druge strane, naučnoistraživačkim rezultatima dodjeljuje 50 odsto ukupne ocjene, inovacijama 30 odsto, a društvenom uticaju institucije 20 odsto - istakao je on. Dodaje da ne postoji jedinstvena formula za ocjenjivanje univerziteta. Ista ustanova može ostvarivati različite plasmane na različitim listama, upravo zato što one ne mjere iste aspekte njenog rada. - Zbog toga ozbiljna analiza ne smije da se zaustavi na jednom broju ili poziciji, već mora da pokaže u kojim oblastima univerzitet napreduje, gdje zaostaje i koji su razlozi takvih rezultata – istakao je on.

i poboljša svoju poziciju – kaže profesor Pešić. Kašćelan komentariše da je UCG izostavljen iz posljednjeg javno dostupnog izdanja Webometrics liste zbog neprofesionalnosti rukovodstva, a što predstavlja ozbiljan udarac međunarodnom ugledu.

PAD

Kada je riječ o drugim relevantnim listama, UCG nije zastupljen na globalnoj QS, niti na Šangajskoj rang listi. Prisutan je, međutim, na regionalnoj QS listi za Evropu, ali, navodi Kašćelan, uz lošiji rezultat u odnosu na prethodne dvije godine. Takođe, u okviru rangiranja za Jugoistočnu Evropu, njegova pozicija je u istom periodu znatno pala (za 39 mjesta). Kašćelan dodaje da ni podaci SCImago rang liste nijesu ohrabrujući.

UCG

ča i urednika originalne rang liste Isidra F. Aguilla da se radi o nezvaničnim i fabrikovanim podacima. Nakon slučaja fabrikovanja podataka – univerzitet je uklonjen sa ove liste. Profesor Pešić ističe da je međunarodna prepoznatljivost na listama kao što je Webometrics ključno ogledalo i objektivna ocjena kvaliteta svakog ozbiljnog univerziteta. - Uklanjanje Univerziteta Crne Gore sa ove liste je nanijelo direktnu i ozbiljnu štetu ugledu naših studenata i profesora. Ovakvim postupanjem rukovodstva grubo su ugroženi akademski i naučni doprinosi velikog broja profesora i istraživača koji su godinama predano radili na međunarodnoj afirmaciji UCG. Još više zabrinjava činjenica da ne samo da je izostala bilo kakva odgovornost, već javnost i akademska zajednica još nemaju uvid u jasan plan kako da se UCG vrati na listu

Kriterijumi međunarodnih rang lista

Vladimir Božović

- U odnosu na 2016. godinu, ukupna pozicija UCG pala je sa 2530. na 6638. mjesto, dok je u oblasti naučnoistraživačkog rada zabilježen još izraženiji pad, sa 1514. na 6003. mjesto. Naravno, broj obuhvaćenih institucija i metodologije rangiranja se vremenom mijenjaju. Zato promjena pozicije ne znači automatski i proporcionalno pogoršanje kvaliteta. Ipak, dugoročan trend nepovoljnijeg pozicioniranja mora biti razlog za ozbiljnu institucionalnu analizu, a ne za relativizaciju rezultata – naveo je on.

ZAŠTO JE VAŽNO RANGIRANJE

Kašćelan je obrazložio da postoji veliki broj međunarodnih rang lista koje, prema različitim kriterijumima i metodologijama, ocjenjuju i upoređuju visokoškolske ustanove širom svijeta. Pozicioniranje

Irena Orović

na međunarodnim rang listama, objašnjava on, važno je, prije svega, zbog vidljivosti, prepoznatljivosti i ugleda univerziteta izvan nacionalnih granica. Rang liste predstavljaju jedan od izvora informacija koje koriste budući studenti, istraživači i akademsko osoblje prilikom izbora institucije na kojoj žele da studiraju, istražuju ili nastave profesionalnu karijeru. - To će biti posebno značajno u kontekstu budućeg članstva Crne Gore u EU, kada će se UCG još neposrednije suočavati sa konkurencijom na širem evropskom akademskom prostoru. Bolji međunarodni plasman može povećati privlačnost univerziteta za strane studente i istraživače, olakšati uspostavljanje akademskih partnerstava i unaprijediti mogućnosti učešća u međunarodnim naučnoi-

Nema još rangiranja univerziteta u Crnoj Gori Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nijesu Pobjedi do zaključenja ovog broja odgovorili na pitanja koja se tiču međunarodnog rangiranja Univerziteta Crne Gore. Pitali smo ih, pored ostalog, i da li planiraju da obave rangiranje univerziteta unutar naše države, jer je

ranije u više navrata najavljivano da će se uvesti određena metodologija za to, a sve kako bi se cijenio kvalitet i najbolji univerziteti u našoj državi. Na osnovu nacionalnog rangiranja univerziteta, kako je tada komenatrisano, studenti bi se lakše opredjeljivali za fakultete, ali bi

IZVRŠNA VLAST

UCG

itet dnu

straživačkim projektima. Veća prepoznatljivost može doprinijeti i privlačenju dodatnih sredstava za istraživanja, razvoju inovacija i saradnji sa drugim institucijama i privredom – istakao je on.

i oni koji dobiju diplome sa najboljih obrazovnih ustanova imali prednost prilikom zapošljavanja. Profesor Pešić kaže da godinama iz akademske zajednice stižu jasni glasovi da Ministarstvo prosvjete mora pokrenuti i zakonski urediti rangiranje univerzi-

teta unutar Crne Gore. - Nažalost, očigledno je da određeni lobiji u samom Ministarstvu i neformalni centri moći to uporno i uspješno blokiraju kako bi zaštitili partikularne interese pojedinaca i njihovih (ne) diploma nauštrb kvaliteta – rekao je on.

Profesor Pešić kritikuje što nadležni, resorno Ministarstvo i Vlada ćute o aktuelnom rangiranju Univerziteta Crne Gore na međunarodnim listama. - Nedopustivo je da izvršna vlast nijemo posmatra gubljenje međunarodne prepoznatljivosti jedinog državnog univerziteta – kaže on. Dodao je da, nažalost, nedavni događaj izbora rektora, kao i gubljenje međunarodne prepoznatljivosti UCG-a, ne treba posmatrati odvojeno. - To je očigledan pokušaj političkih elita u Crnoj Gori – koje su na ovoj temi, zašto ne reći, ujedinile i poziciju i opoziciju – da pacifikuju i disciplinuju državni univerzitet kako bi se u potpunosti neutralisala kritička misao i autonomija akademske zajednice – smatra profesor. Kašćelan je stava da unapređenje pozicije na listama ne bi trebalo da bude cilj sam po sebi, već rezultat stvarnog i vidljivog unapređenja kvaliteta njegovog rada. U tom pogledu, kaže on, prioritet mora biti jačanje naučnoistraživačkog potencijala, kroz bolje uslove za rad istraživača, transparentnije finansiranje istraživanja, podsticanje kvalitetnih međunarodnih publikacija i razvoj saradnje sa relevantnim naučnim institucijama. Takođe, treba iskorijeniti praksu vještačkog povećavanja citiranosti i naučne produktivnosti zarad poboljšanja individualnih ili institucionalnih pokazatelja. To može, prema njegovim riječima, dodatno urušiti integritet i istraživača i ustanove, a ujedno je i kontraproduktivno.

JAVNA DOSTUPNOST

- Međutim, suština ovog, kao i brojnih drugih problema sa kojima se suočava UCG, jeste potreba za odgovornijim, profesionalnijim i transparentnijim upravljanjem. S aspekta pozicije na međunarodnim rang listama, neophodno je uspostaviti sistem kojim bi se redovno pratili naučnoistraživački rezultati i drugi pokazatelji međunarodne konkurentnosti, uz jasno definisane ciljeve i odgovornost za njihovo ostvarivanje. Rezultati takvog praćenja trebalo bi da budu javno dostupni, kako bi akademska zajednica i šira javnost mogle da procijene da li UCG napreduje i u kojoj mjeri ostvaruje sopstvene strateške ciljeve – smatra Kašćelan. Ističe da bi veoma važno bilo da UCG prestane da međunarodna rangiranja posmatra prvenstveno kao pitanje javne percepcije i počne da ih koristi kao instrument za prepoznavanje sopstvenih slabosti.

Naučne discipline

Kašćelan iz CGO obrazložio je da metodologije međunarodnih rang lista nijesu u jednakoj mjeri prilagođene svim naučnim disciplinama. Posebno su izražene razlike između prirodnih, tehničkih i medicinskih nauka i društvenih i humanističkih nauka. - U prirodnim, tehničkim i medicinskim naukama rezultati istraživanja češće se predstavljaju kroz radove objavljene u međunarodnim naučnim časopisima. U društvenim i humanističkim naukama značajnu ulogu imaju i naučne monografije, knjige, kritička izdanja i drugi oblici istraživačkog rada koji nijesu uvijek adekvatno obuhvaćeni bibliometrijskim pokazateljima – naveo je on. Razlikuju se i obrasci citiranja, dinamika objavljivanja i veličina naučnih zajednica. - Vodeće međunarodne rang liste nastoje da ove razlike ublaže prilagođavanjem pojedinih pokazatelja specifičnostima naučnih oblasti, ali metodološka ograničenja i dalje postoje – rekao je on.

- Umjesto traženja opravdanja za loše plasmane, potrebno je utvrditi njihove uzroke i preduzeti mjere za njihovo otklanjanje. Pritom, odgovornost ne može ostati apstraktna i kolektivna. Oni koji upravljaju UCG-om moraju odgovarati za rezultate politika koje kreiraju i sprovode – zaključuje Kašćelan.

OBEĆANJE IRENE OROVIĆ

Aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore je prof. dr Vladimir Božović. Prorektorka prof. dr Irena Orović izabrana je nedavno za novog rektora, a ona će da preuzme funkciju krajem jula naredne godine, kada i ističe drugi mandat Božoviću. Ona je u programu rada za trogodišnji mandatni period, pored ostalog, navela da će raditi na unapređenju međunarodne vidljivosti, odnosno radiće na povećanju broja i kvaliteta radova objavljenih u relevantnim međunarodnim naučnim časopisima, te na većem učešću na međunarodnim naučnim konferencijama. Baviće se i usklađivanjem istraživačkih tema sa evropskim i globalnim naučnim agendama, kao i razvojem zajedničkih istraživanja sa renomiranim univerzitetima i istraživačkim instituN. ĐURĐEVAC cijama.

Hronika / Društvo

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Životinja nasrnula na devetogodišnjaka: Mještani Lastve Grbaljske mjesecima upozoravali na problem lutajuće stoke

Dječak povrijeđen nakon što ga je napao bik, nadležni ispituju okolnosti događaja KOTOR – Nadležne službe tragaju za vlasnikom bika koji je prekjuče, u mjestu Lastva Grbaljska, napao devetogodišnjeg dječaka dok se vraćao iz škole i nanio mu tjelesne povrede, zbog čega je dijete zbrinuto u Kliničko-bolničkom centru Kotor. Prema saznanjima Pobjede, medicinsko osoblje Doma zdravlja Budva je putem telefona obavijestilo policiju da je u bolnicu dovedeno dijete sa povredama. U ljekarskom nalazu u koji su Vijesti imale uvid navodi se da je životinja nasrnula na

Policija locirala i uhapsila osumnjičenog za kojim je bila raspisana nacionalna potjernica

Boris Bulatović sproveden u UIKS

PODGORICA - Nikšićanin Boris Bulatović (51), za kojim je bila raspisana nacionalna potjernica, uhapšen je i sproveden u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) na izdržavanje kazne zbog krivičnog djela teška krađa. Kako je saopšteno iz Uprave policije, taj Nikšićanin osuđen je na četiri godine i sedam mjeseci zatvora, a Osnovni sud u Nikšiću je bio naložio da se sprovede na izdržavanje te kazne. Osim toga, policija je uhapsila i Nikšićanina Č. V. zbog prijetnji članu porodice, a pretresom stana pronađeni su i privremeno oduzeti revolver i 50 komada pripadajuće municije, od kojih se osam nalazilo u oružju. - Oružje je oduzeto iz preventivnih razloga, a u odnosu na isto će biti pokrenuti odgovarajući upravni postupci, u skladu sa Zakonom o oružju, u cilju njegovog trajnog oduzimanja - navodi se u saopštenju policije. Dodaju da je Č.V. uhapšen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, odnosno prijetnji upućenih članu porodice. On je u zakonskom roku priveden dežurnom sudiji Suda za J.R. prekršaje u Podgorici – Odjeljenja u Nikšiću.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo zadržavanje do 72 sata osumnjičenoj za nasilje u porodici

Vrijeđala i odgurnula majku, pa joj prijetila ubistvom ZETA - Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata S. P. iz Zete, zbog sumnje da je u porodičnoj kući vrijeđala majku i prijetila da će ubiti i sebe i nju. Kako je saopšteno iz ODT, S. P. se tereti da je počinila krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. - Osumnjičena je 22. oktobra 2026, u porodičnoj kući u Zeti, vrijeđala majku i rukom je odgurnula u predjelu glave, usljed čega je oštećena pala, a osumnjičena je prijetila da će ubiti i sebe i majku – navodi se u saopštenju tužilaštva. J. R.

dijete udarivši ga rogovima u predjelu butina, nakon čega je dječak izgubio svijest. Osim toga, navodi se i da je dijete zadobilo nagnječenje desne butine, sa spoljašnje strane, nagnječenje desne polovine grudnog koša i potres mozga. Službenici policije su, odmah nakon obavještenja, upućeni u tamošnji Dom zdravlja i zatekli devetogodišnjeg dječaka u pratnji majke. Kako su kazali iz Uprave policije, majka je saopštila da je dječaku povrede nanio bik nepoznatog vlasnika. O događaju je obaviješten dežurni tužilac u ODT Kotor koji je naložio da se o događaju upoznaju Odjeljenje bezbjednosti Kotor i Komunalna policija i Komunalna inspekcija u Kotoru, kako je i učinjeno. Potom su službenici Komunalne policije i inspekcije izašli na lice mjesta i utvrdili da je riječ o lutajućim govedima čiji vlasnik za sada nije poznat, te da će preduzeti dalje mjere i radnje iz svoje nadležnosti. - Postupanje je u nadležnosti službi lokalne samouprave - zaključili su iz Uprave policije. Na ovaj nemili događaj reagovala je izvršna direktorica NVO Centar za dječja prava Ivona Pavković, koja je kazala da ovaj incident koji se dogodio dok se dijete vraćalo iz škole predstavlja alarm za

nadležne institucije koje su, prema tvrdnjama mještana, mjesecima upozoravane na problem lutajuće stoke. Pavković zahtijeva hitno utvrđivanje odgovornosti, bezbjedno uklanjanje životinja sa javnih površina i ispitivanje eventualnih propusta nadležnih službi, te upozorava da nepoznat vlasnik stoke ne može biti opravdanje za institucionalno nepostupanje. - Posebno zabrinjava činjenica da problem lutajuće stoke na ovom području, prema tvrdnjama mještana, traje mjesecima, a da uprkos upozorenjima nije pronađeno djelotvorno rješenje - naglasila je Pavković. Izvršna direktorica Centra za dječja prava ocijenila je nedopustivim da djeca budu izložena opasnosti na putu od škole do kuće. – Devetogodišnje dijete danas leži u bolnici sa teškim povredama, a mi treba da prihvatimo da je to samo nesrećan slučaj? Ne, ovo je ozbiljan alarm za sve nadležne institucije. Ako mještani mjesecima upozoravaju da se krupna stoka bez nadzora kreće naseljem, onda je nedopustivo da se čeka da dijete bude teško povrijeđeno kako bi se problem konačno shvatio ozbiljno. Postavljam jednostavno pitanje: ko je bio dužan da zaštiti ovo dijete i zašto to nije učinjeno – poručila je PavJ.R. ković.

Oglasio se Institut za ljekove

Preparat Disport 500, zbog kojeg su hospitalizovane pacijentkinje, bio falsifikat PODGORICA - Institut za ljekove i medicinska sredstva utvrdio je da preparat Disport 500, čija je primjena prethodila hospitalizaciji pacijentkinja nakon primjene preparata

koji sadrži botulinum, nije original, odnosno da je falsifikat. Iz instituta poručuju da serije originalnog lijeka koje se nalaze u legalnom lancu distribucije u Crnoj Gori mogu i

dalje da se nesmetano koriste u ovlašćenim zdravstvenim ustanovama, prenosi RTCG. Početkom oktobra podgorički Osnovni sud odredio je mjere nadzora Juliji Kušnerovoj, osumnjičenoj u slu-

Iz SUBNORA položili vijence u Stocu i Plani

Odbrana slobode je svetinja PODGORICA - Delegacija SUBNORA Crne Gore u kojoj su bili Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar, i Boro Banović, član Predsjedništva i predsjednik UBNORA Podgorica, položila je vijence na partizanske spomenike u Stocu i Plani kod Bileće, saopštili su iz SUBNORA. Kako navode, skupu je prisustvovala i brojna delegacija antifašista Budve. - Na regionalnom skupu antifašista povodom 82. godine od kako su jedinice 13. i 14. hercegovačke brigade oslobodile Stolac od okupatora i domaćih izdajnika pored spomenika partizanskim borcima koji su poginuli u borbi za slobodu riječi sjećanje i poštovanja uputili su Tamara Isaković, predsjednica antifašista ovog grada i Sead Đulić, predsjednik SABNORA Bosne i Hercegovine, koji je istakao važnost susreta po-

Sa skupa u Stocu

tomaka i poštovalaca hrabrih partizanskih boraca koji su svoju bitku dobili i našoj generaciji slobodu ostavili u amanet - stoji u saopštenju. Dodaju da, zato, kako je naglasio, treba podići glavu i hrabro se suprotstaviti talasu fašizma, koji sa novim sistemom odavno ugrožava mir i slobodu na širim prostorima, o čemu svjedoče ratovi i nemiri u okruženju. - Zemlju za koji su ginuli naši preci, stvorili su najbolji borbom protiv okupatora i domaćih izdajnika, a izdali i „ubi-

li“ oni drugi. Ako nema Titove Jugoslavije, ako su sada među zemljama granice, one ne smiju da bude prepreka u zajedničkoj borbi protiv sve prisutnijeg neofašizma, vjerskog fanatizma, političkog avanturizma i posebno istorijskog revizionizma, koji izjednačava borce protiv fašizma sa dokazanim saradnicima okupatora i ratnim zločincima, kojima nove vlasti podižu spomenike istakao je Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar SUBNORA Crne Gore, uz podsjećanje

čaju estetskih tretmana nakon kojih je više žena liječeno zbog trovanja botulinskim toksinom, i Draženu Lakićeviću koji se tereti za nedozvoljenu trgovinu preparatima. R.P. da je Bosna i Hercegovina kolijevka jugoslovenske pobjede nad fašizmom. Dodaje, da su ovđe bile velike bitke: Neretva, Sutjeska, Prozor, Livna, Duvna… tu je i Rudo, đe je formirana Prva proleterska, majka svih partizanskih brigada… ođe je bio čuveni Igmanski marš, ođe je istorijsko Jajce, đe su odlukama AVNOJA udareni temelji novoj državi, u kojoj smo u miru živjeli pola vijeka. Takav je, kako dodaju, i spomenik u Plani kod Bileće đe je delegacija SUBNORA položila vijenac, koji izražava poštovanje za 41 borca Pete crnogorske proleterske brigade, čiji je komandant bio Sava Kovačević, koji su poginuli u borbi za oslobođenje ovog kraja, kako je podsjetio Boro Banović, član Predsjedništva SUBNORA Crne Gore i predsjednik UBNOR Podgorica i dodao da su od 900 boraca iz prvog stroja kada je formirana u Smriječnu u Pivi od tri Nikšićka i jednog Zetskog odreda poginula skoro polovina ili 427 boraca, među njima 74 partizanke. R.P.

Svijet

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Stav

Zavodljiva politika svršenog čina

Sila uvijek može da promijeni činjenice brže nego što zakon može da sprovodi svoje principe. U međunarodnoj politici ne Ali prava opasnost počinje kada cijena vraćanja u okvire zakonitog postane glavni argument protiv morate uvijek da imate ubjed- tog vraćanja. Pred međunarodnu zajednicu se postavlja neizbježno pitanje: Kada nametnuta nova ljive legalne, moralne ili istorijske argumente da ostvarite svoj realnost postaje prihvaćena nužnost, a kada postaje nagrađivanje onoga koji ju je nametnuo? cilj. Ponekad je dovoljno da suprotnu stranu poništavanje vaše akcije košta mnogo više nego što je ta akcija koštala vas. Politika svršenog čina („fait acompli“) se najčešće definiše školskim primjerom: Prvo ste zauzeli neku teritoriju, uspostavili svoje vojno prisustvo, promijenili činjenice na terenu i uslove pregovora. Zatim strpljivo čekate da se protesti, sankcije i diplomatska saopštenja sudare sa manje herojskom realnošću koja kaže da bi poništavanje onoga što se desilo moglo da „košta“ više od njegovog tolerisanja. Ovo je logika svršenog čina, a njeno najjače oružje nije iznenađenje, nego „transfer troškova“, odnosno kalkulacija posljedica. Inicijator politike svršenog čina djeluje, a svi ostali moraju da odluče hoće li da snose rizik i trošak poništavanja nastalih posljedica. Vrijeme tada postaje saveznik, jer vlade se mijenjaju, krize se množe, fokus svjetskih događanja se premješta, a praktični aranžmani počinju da se formiraju oko novonastale realnosti. Ono što je u početku bilo osuđeno kao neprihvatljivo, postepeno počinje da se tretira kao neizbježno. Krajnji cilj sprovođenja politike svršenog čina nije da se neka nezakonita ili osporavana akcija na kraju legitimizuje, već da suprotstavljanje takvoj akciji postane prerizično i preskupo. Ta razlika objašnjava kako teritorijalna osvajanja, postepeno širenje naselja ili stalni pritisak u spornim vodama mogu da preoblikuju međunarodnu politiku bez rješavanja pravnih pitanja koja se nameću. Međutim, ova strategija ima i svoje slabosti. Preokret nastao politikom svršenog čina možda može biti skup, ali to nije garancija da će se od njega odustati. Ponekad rizici i troškovi otpora politici svršenog čina rastu, ali se ponekad dešava da materijalni, vojni, diplomatski i drugi troškovi prvobitne akcije rastu još brže. Ključno pitanje nije samo ko može brže da promijeni činjenice na terenu, već i ko može najduže da izdrži nastale posljedice. Istorija je prepuna primjera politike svršenog čina, ali zadržaćemo se na tri trenutno najaktuelnija.

KRIM I UKRAJINA

Ruska aneksija Krima 2014. godine se definiše kao očigledan primjer pokušaja nametanja

REUTERS

Piše: Draško JOVANOVIĆ

finitivno može da suzi opcije dostupne budućim pregovaračima. Ovdje se politika svršenog čina realizuje u koracima - ne kroz jedan odlučujući čin koji ostavlja protivnike bespomoćnim, već preko niza radnji koji otežavaju vraćanje na prethodno stanje. Ipak, otežavanje postizanja dogovorenog rješenja ne uspostavlja pravni suverenitet, kao što ni promjena činjenica na terenu ne garantuje da će nekakav dogovoreni aranžman biti trajan. U ovom slučaju politika svršenog čina protivniku sužava opcije djelovanja, bez konačnog rješavanja legaliteta.

KINA I JUŽNO KINESKO MORE

Ruska aneksija Krima je politika svršenog čina

politike svršenog čina. Ruske snage su uspostavile kontrolu nad poluostrvom, uslijedio je sporni referendum poslije kojeg je Moskva proglasila Krim dijelom Rusije. Ukrajina i veći dio međunarodne zajednice odbacili su aneksiju. Rusija je promijenila činjenice na terenu bez da je osigurala široko međunarodno priznanje. Politika svršenog čina se pokazala uspješnom jer je reakcija međunarodnih faktora bila prilično mlaka. Međutim, ruska potpuna invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine je pokazala ograničenje ove strategije. Umjesto da stvori neosporni novi regionalni poredak, invazija je izazvala dugotrajan rat, sveobuhvatne sankcije, povećanu međunarodnu podršku Ukrajini i duboko pogoršanje odnosa između Rusije i većeg dijela Evrope. Zaključak ipak nije da politika svršenog čina na kraju nužno propada, jer je ruska kontrola nad Krimom opstala uprkos međunarodnom nepriznavanju. Ipak su teritorijalna kontrola, političko priznanje i strateški uspjeh različite stvari. Država može da zauzme teritoriju bez da osigura mir, da uspostavi kontrolu bez da stekne legitimitet, kao i da učini vraćanje u prvobitno stanje izuzetno skupim, ali nametnuta realnost nikako ne garantuje da će protivnici na kraju odustati. Otpor strategiji svršenog čina može da potraje, postojeći savezi da ojačaju ili novi da se formiraju, a troškovi održavanja teritorijalnog dobitka da se nekontrolisano nagomilavaju.

Ovako primijenjena politika svršenog čina može da promijeni odnose nekog konflikta, ali ne mora da odluči njegov ishod.

ZAPADNA OBALA

Politike svršenog čina ne moraju da budu realizovane munjevito, preko noći. Neke se postepeno razvijaju kroz uzastopne odluke koje pojedinačno izgledaju ograničeno, ali zajedno strateški transformišu uslove za političko rješenje. Širenje izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali ilustruje ovaj postepeni model. Smjenjivanje izraelskih vlada nije umanjilo njihovu podršku razvoju naselja, a razni administrativni aranžmani i teritorijalna fragmentacija su nastavili da ograničavaju mogućnosti koje su dostupne Palestincima. Međunarodni sud pravde je 2024. objavio savjetodavno mišljenje o negativnim pravnim posljedicama izraelske politike i prakse na okupiranoj palestinskoj teritoriji. U septembru ove godine na brifingu Ujedinjenih nacija je opet izražena zabrinutost zbog širenja izraelskih naselja i njegovih implikacija na izglede održive palestinske države. Strateški značaj politike svršenog čina u ovom primjeru je u akumulaciji. Stambeni prostor, putevi, administrativne odluke i promjene fizičkog izgleda zemljišta mogu da promijene konkretne uslove pod kojima će se budući pregovori odvijati. Nijedna pojedinačna odluka ne mora da riješi konačno pitanje, ali njihov kumulativni efekat de-

Kineska izgradnja vještačkih ostrva, vojna infrastruktura i uporne pomorske aktivnosti u spornim područjima Južnog kineskog mora ilustruju još jednu varijantu politike svršenog čina – „Jačanje strateške pozicije uz izbjegavanje, gdje je to moguće, otvorenog vojnog sukoba“. Meto d maksimalno iskorišćava dilemu sa kojom se suočavaju susjedne države. Ako odgovore preslabo, pritisak se nastavlja, ako odgovore prejako, ograničena konfrontacija može eskalirati u mnogo veći sukob, i to sa jednom svjetskom supersilom. Svaki pojedinačni incident može da izgleda nedovoljan da bi opravdao snažniju reakciju, ali ponavljanje incidenata tokom vremena dovode do jačanja prisustva provokatora, testitanja protivnika i do realne promjene ravnoteže snaga. Filipini i druge regionalne države su u situaciji da moraju da brane ne samo svoje neposredne interese, već i da očuvaju sopstveni kredibilitet zemlje koja je spremna da se odupre daljem pritisku u budućnosti. Prednost izazivača je što može da bira kada će primijeniti pritisak, dok druga strana mora svaki put put da odlučuje koliki rizik je za nju prihvatljiv kao odgovor. Naravno, ni ova varijanta strategije svršenog čina nije nepobjediva. Ciljane države mogu da ojačaju saveze, poboljšaju svoje sposobnosti i koordinišu svoje odgovore. Uporan pritisak može da generiše upravo onu zajedničku regionalnu opoziciju koju se njen inicijator nadao da će izbjeći.

Borba se nikada ne vodi samo oko teritorije ili pomorskih prava, nego i oko granične linije preko koje druge države odlučuju da se otpor isplati.

VRIJEME NE STVARA LEGITIMITET

Navedeni primjeri otkrivaju zajednički mehanizam, ali takođe i grešku u jednostranoj procjeni političkog uspjeha koji brzopleto tretira održivost nametnutog aranžmana kao dokaz da je strategija politike svršenog čina bila uspješna. Postoje najmanje četiri različita ishoda: Kontrola: Ko faktički drži teritoriju ili poziciju? Priznanje: Da li druge države formalno prihvataju realizovan status? Normalizacija: Da li se drugi akteri prilagođavaju situaciji bez prihvatanja njene legalnosti? Trajnost: Može li aranžman izdržati kontinuirane pokušaje da se preokrene? Ovi ishodi ne moraju da se podudaraju. Država može da zadrži kontrolu bez priznanja, druge države mogu da prilagode svoju politiku bez prihvatanja osnovnog zahtjeva inicijatora politike svršenog čina, kao što i sam aranžman koji se čini trajnim može da se na kraju sruši pod vojnim, ekonomskim ili političkim pritiskom. Vrijeme može da poveća cijenu otpora, ali takođe može da da dovoljno prilika protivnicima da se organizuju, ojačaju saveze i razviju efikasnije protivmjere. Odlučujuće pitanje je da li je održavanje nametnute stvarnosti postalo jeftinije za njenog inicijatora, ili je osporavanje postalo jeftinije za sve ostale. Ta računica je promjenljiva. Troškovi okupacije, sankcija, vojnih obaveza i regionalnog neprijateljstva mogu na kraju da premaše korist od prvobitne akcije. Politika svršenog čina je uvijek svojevrsno kockanje, a ne zakon političke prirode.

KADA IZUZECI POSTANU MEĐUNARODNI POREDAK

Opasnost se javlja kada države zaključe da se kršenje utvrđenih pravila isplati ukoliko su očekivani troškovi realizacije prihvatljivi. Međunarodne institucije mogu da osude neku akciju bez njenog poništavanja. Države mogu da brane teritorijalni in-

tegritet u jednom sporu, dok u drugom prave izuzetak. Pregovori mogu da se preusmjere vraćanjem sa već utvrđenog principa na odlučivanje o tome koliko je njegovo kršenje svako spreman da toleriše. Pravila ostaju na papiru, ali njihova realna snaga sve više zavisi od interesa i odlučnosti moćnih država. Ovo nije samo moralni problem, nego i realna promjena postojećih strategija. Ako je teritorijalni dobitak moguće sačuvati upornošću, druge države imaju interes da razmotre sličnu taktiku. Raste naoružavanje, savezi se učvršćuju, a budući sporovi se sve teže rješavaju mirnim putem. Krajnji rezultat je moguće generisanje nesigurnosti koju je nametnuti aranžman upravo trebalo da „eliminiše“. Međutim, alternativa nije odbacivanje svakog kompromisa. Primirja mogu da spase živote bez rješavanja teritorijalnih sporova, diplomatija može da zahtijeva suočavanje s akterima čije se ponašanje osuđuje, a privremeni smještaj izbjeglica može biti bolji od destruktivnog rata. Ali priznavanje realnosti nije isto što i njena legitimizacija. Prekid vatre ne mora nužno da riješi suverenitet, a pregovori ne moraju da izbrišu razliku između zakonitog zahtjeva i prednosti stečene silom. Izazov je upravljane posljedicama nametnute realnosti, a da se njeno dugo trajanje ne pretvori u opravdanje. To zahtijeva kredibilno odvraćanje, dosljedne pravne standarde, održivu diplomatsku koordinaciju i spremnost da se kršenja međunarodnih standarda učine dovoljno skupim da njihovo ponavljanje ne bude privlačna strategija. U suprotnom, privlačnost politike svršenog čina postaje savršeno jasna: prvo djelovati, iskoristiti podjele, pričekati da se pažnja preusmjeri, a zatim prikazati novonastalu situaciju kao previše komplikovanu za promjenu. Sila uvijek može da promijeni činjenice brže nego što zakon može da sprovodi svoje principe. Ali prava opasnost počinje kada cijena vraćanja u okvire zakonitog postane glavni argument protiv tog vraćanja. Pred međunarodnu zajednicu se postavlja neizbježno pitanje: Kada nametnuta nova realnost postaje prihvaćena nužnost, a kada postaje nagrađivanje onoga koji ju je nametnuo?

10 Povodi

Neđelja, 25. oktobar 2026.

POGLED SA STRANE: Srbija je na raskrsnici – ili demokratska promjena

Piše: Dragan VESELINOV Divni događaj nam se odvija pred očima: danas će se u izbornoj Srbiji i Beogradu videti koliko je studentska anti-vladina pobuna stekla narodne podrške. Jedno je sigurno, Srbija je stigla na razdelnicu – ili demokratska promena državne atmosfere ili otvorena diktatura kriminalaca. I značajno je to što su u toku studentske i učeničke pobune u Albaniji, Portugaliji, Francuskoj, Grčkoj, Nemačkoj, Austriji, Belgiji, Americi (No Kings), i u Aziji i Africi. Ima među njima razlika, ne samo u nijansama - u Srbiji je nastup studenata samostalan uz podršku mnogih stranaka, dok je u Evropi, poput Francuske, vidljivo sadejstvo studenata sa sindikatima i „žutim prslucima“ iz 2018. godine. Ali, ni u jednoj zemlji studenti nisu sami, nisu usamljena fanatična grupa za pritisak. Ali, nisu ni svi sadašnji nastupi progresivni. To nije azerbejdžanska pobuna studenata protiv vladine zabrane hidžaba na Univerzitetu. Tamo je civilna vlada ideološki otišla ispred religioznih studenata. U Iranu nije tako, tamo su studenti suprotno od azerbejdžanskih studenata još od 1999. godine zahtevali zabranu hidžaba na fakultetima, zahtevali su slobodu od religije i obnovu civilne republike. Njima je danas u Teheranu, Širazu, Tabrizu i Mašhadu najteže, imamski režim ih muči i ubija.

Divni dani prevr Svjedočimo studentskim i učeničkim pobunama u Albaniji, Portugaliji, Francuskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Americi (No Kings), i u Aziji i Africi. Ima među njima razlika, ne samo u nijansama – u Srbiji je nastup studenata samostalan uz podršku mnogih stranaka, dok je u Evropi, poput Francuske, vidljivo sadejstvo studenata sa sindikatima i „žutim prslucima“ iz 2018. godine. Ali, ni u jednoj zemlji studenti nijesu sami, nijesu usamljena fanatična grupa za pritisak

TEMPERATURA RASTE

U Francuskoj sada ima nasilja, ali je ono izvan studentskog programa. Što se nas tiče, u načelu, mi nismo ni za bespogovorni mir niti za bespogovorni sukob. Ali tamo, gde silnici odbijaju razum i lulu mira povređenih, moraju se i sami suočiti sa silom. U Francuskoj studente zloupotrebljavaju usamljene razbojničke radikalne grupe koje pljačkaju trgovine, tuku građane i policiju i pale državne zgrade. U Srbiji je obrnuto, u Beogradu i Novom Sadu policija sa kriminalnim grupama tuče mirne studente. A od policije zaštićene bande demoliraju državne zgrade poput gradske zbornice u Novom Sadu, dok korumpirano sudstvo proganja studente i tera ih u izgnanstvo.

SPEKTAKULARNI PROTEST U BEOGRADU: Hoće li studenti spasiti Srbiju?

Za to vreme još uvek nepoznati organizator okupacije Pionirskog parka prekoputa Narodne skupštine u Beogradu sa navodno naoružanim sumnjivcima svih spornih vrsta vreba zaštićen Vladom iz tamošnjih šatora kada da nasrne na nezadovoljne studente i demonstrante. Ta tajna i trajna kriminalna Vladina tvrđava osnovana 6. marta 2025. godine je više od godine i po simbol bezakonja i vulgarnog terorizma bez ideološke sadržine. Atrofirano beogradsko sudstvo namerno zastareva procese protiv vladinih optuženika,

a propala štampa ih glorifikuje kao nacionalne žrtve. Dvor dosadašnjeg predsednika države širi patos nepravednih osuđenika za ratne zločince iz jugoslovenskih ratova 1991– 1995–1999. godine. Time je sud poništen i on se iz sudnica premestio na bulevare. Taj javni sud naroda umesto suda pod administrativnim krovom mi ne osuđujemo. Gde nema države, ulica je zakon.

NEZAVRŠENI POČETAK

Sve je počelo 1229 .godine u Parizu. Od tada se već gotovo 800 godina vodi ista bit-

Uvjerili smo se i kako izgleda unutrašnja diktatura kada mi je kao narodnom poslaniku u Skupštini Srbije tokom 1998/99. i 2000. godine predsjednik Skupštine Dragan Tomić isključivao televizijski mikrofon na govornici da bi sprečavao gledaoce da čuju govor, i kada mi je iz prvog reda u prisustvu predsjednika Vlade Mirka Marjanovića ondašnji profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – inače duh sadašnje političke svijesti glavnog izbornog promotora SNS, upućivao riječi o atentatu u tri ujutro. Ima raznih profesora

ka. Tada su studenti i profesori na Pariskom teološkom univerzitetu zahtevali autonomiju Univerziteta u izboru profesora (mastera) od crkvenog vlasnika, slobodu u interpretaciji hrišćanstva i prostor za nova predmetna znanja, tražili su oslobođenje da obavezno nose kaluđerske mantile (gown) i obrijana monaška temena – tonzuru (nosio ju je i Sv. Sava), zahtevali su oslobođenje od kaluđerske obredne discipline i tražili su zajemčeno pravo na štrajk pod isključivo papinom zaštitom, hteli su razumne cene studija i smeštaja, i bili uporni da im za prekršaje sude gradske a ne crkvene vlasti. He, to je razumljivo, jer je cela pobuna u Parizu počela sa kafanskom batinaškom raspravom studenata sa krčmarom koji je hteo da im alkohol pred post naplati višom cenom. Istukli su ga sutradan. Tako je, inače, u kafani počeo

i ustanak oksfordskih studenata iz 1355. godine, kada su dvojica studenata-sveštenika na Dan Sv. Skolastike, sestre bliznakinje Sv. Benedikta, udarili krčagom krčmara zbog lošeg posluženog vina. To je tamo preraslo u opšti krvavi sukob studenata i profesora sa gradskim stanovništvom pod nazivom „mantili protiv grada“. Bilo je mnogo mrtvih i povređenih. Taj građanski rat u Oksfordu je statusno približio tamošnji univerzitet pariskom, jer je ka monarhu, civilu, krčio sebi put za zaštitu od Crkve. Dve godine je u Parizu sukob trajao, mnogi studenti i profesori su otišli na druge univerzitete, u Rems, Oksford, Tuluz i druge, a univerzitetska četvrt u kojoj se predavalo samo na latinskom jeziku (zato se do danas i zove Latinska četvrt) pretrpela je ekonomski udarac. Pariz je osiromašio. Papa Grgur Deveti, i sam

nekadašnji student ovog univerziteta, je 1231. godine doneo istorijsku encikliku Parens scientiarum – u stvari, Pariz je „Mati znanja“, pristavši na glavne studentske zahteve uz podršku regentske majke kralja Luja Devetog, Blanke Kastiljanke. Osnovan je potom i zasebni koledž za siromašne studente teologije – Roberta de Sorbona, koji će celom Univerzitetu uskoro dati ime Sorbona. Ali je francuski jezik zamenio na Sorboni latinski jezik tek 1793. godine zaslugom republikanskih građanskih revolucionara i patriota. To je bila odlučujuća pobeda francuske države, nauke i narodne kulture nad Crkvom.

MAGNA CARTA UNIVERZITETA

Dejs t vo enciklike Parens scie n tiarum pape Grgura Devetog traje do danas, ona je i sada moderna. No, papa u njoj kaže i da neke tvrdnje ne

Povodi

Neđelja, 25. oktobar 2026.

a državne atmosfere ili otvorena diktatura kriminalaca

rata

mogu biti dozvoljene, poput Aristotelovih – to se odnosi pre svega na njegov stav o večitoj nestvorenosti sveta. Judaizam, hrišćanstvo i islam to ne trpe – ne vole teolozi u svemu filozofe. Sloboda misli ne sme da pobedi fanatičnu odbranu dogme. Cenzura na crkvenim univerzitetima zbog toga nije iscrpno iskorenjena i biće ekstremno nametana u antiprotestantskom revanšu od 16. do 17. veka, u delovima sve do 1966. godine. A ni nastajući protestantski luterovski i Kalvinovi univerziteti neće biti liberalni. Ta papina enciklika Grgura Devetog je postala „Magna Carta“ svih starih evropskih univerziteta jer je ustanovila i slobode i ograničenja istraživanja, ali ne i u kadrovskoj izbornoj slobodi. Profesori se od tada ne biraju u Crkvi, već na samom Univerzitetu, od kolega. Kod nas ni danas na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu profesori ne mogu biti birani na Univerzitetu njegovim konačnim ovlašćenjima već dobijaju „blagoslov“, odobrenje, patrijaršijskog Svetog arhijerejskog sinoda – koji se profesoru može bilo kada odreći čime profesori, i docenti i asistenti, i dobijaju i gube posao. Vladičanski kaluđer ima monopol na Univerzitetu u Beogradu da on proverava naučnu dostojnost kandidata. To je u Parizu u 13. veku odbačeno, tamo profesore bira samo Univerzitet, i to sam papa jemči. A taj univerzitet je bio vodeća teološka škola u Evropi koji se već tada oslobodio monopola spoljnih sveštenika na kadrovsko nametanje religijskih istina. Da li ste primetili da posle aprila 2025. godine Srpska pravoslavna crkva grobno ćuti oko prava studenata i profesora na politički štrajk? To ona više ne pominje ni kao antirusku „obojenu revoluciju“ Ukrajinaca iz 2014. godine koju je podsmešljivo pominjao Porfirije Perić pred Putinom u Moskvi tog aprila. Nevoljno je shvatila realnost veličine nezadovoljstva naroda i posredno uočila zasnovanost papske podrške studentima iz 13. veka. Čeka u zavetrini na ishod.

ODBAČENA SLOBODA NAUKE I AUTONOMIJE UNIVERZITETA

Nesavremena razmatranja

Psovanje publike Piše: Boro ŠUPUT

Ako je nekada publika zvižducima sudila umjetnosti, moderna umjetnost je, najzad, počela da sudi publici. Ono što je 1913. još bilo skandal u gledalištu, kod Handkea 1966. postalo je sadržaj predstave: publika više nije sudija umjetnosti – ona je njen predmet. Zato se možda i ne treba čuditi što se komad zove „Psovanje publike“. Ono što je Breht nagovijestio, Handke je ostvario suptilno i snažno: kao skandalozno iskazanu istinu da su publika i umjetnik zapravo jedno, čak i kad se tuku

NEDAVNE SCENE IZ PARIZA: Ustala je i francuska mladost

sora da na Univerzitetu i na ulici brane režim. Čuveno uporište im je divlji kamperski „ćacilend“ kao pučistička suspenzija značaja Narodne skupštine tačno nasuprot svečanim vratima na ulazu u parlament, potom režimska televizija i štampa. Krađa opšteg državnog budžeta i finansijski pritisak na bogate javne i privatne firme je norma. Vrh vlasti preti uklanjanjem kritičkih profesora sa Univerziteta, kvalifikuje ih „parazitima“ i nedostojnim rečima poput „muljatorima“. Sindikati prosvete govore o stotinama, čak hiljadama, otpuštenih nastavnika i profesora – posebno onima kojima se zbog političkih stavova ne obnavlja šestomesečni disciplinski ugovor o radu.

RADOZNALOST UNIVERZITETA

Dopala nam se iscrpna studija o istoriji studentskih pobuna u Evropi od Srednjeg veka do sadašnjice iz 2019. godine koju su u izdanju američkog Džons Hopkins Univerziteta napisali Piter Dont i Elizabetana Boran – „Student Revolt, City and Society in Europe: From the Middle

Ages to the Present“. Obuhvatili su i studentske demonstracije u Srbiji i Beogradu 1968. godine, 1992. godine i naknadno. I te kako daju dobar razlog da razumemo i sadašnju povezanost studenata u Srbiji sa istorijskim težnjama prethodnih studenata u Holandiji, Nemačkoj, Italiji, carskoj Rusiji, Rumuniji, Poljskoj, Oksfordu, Finskoj, i nordijskim zemljama oko autonomne kadrovske politike, slobode naučnih programa, prava na političko okupljanje i štrajk, pitanja starih elita i časti, oko prava na reč o finansijskim uslovima studiranja, oko prava na grupne identitete studenata - od socijalnih do seksualnih, o težnjama za njihovu međusobnu solidarnost ali i borbenu razdvojenost, o spremnosti na različite metode aktivizma od mirnih do fizičkih, i drugo. Bogata politička raspoloženja i otvorena studentska i profesorska razmatranja najsloženijih unutrašnjih i spoljnih pitanja su tamo zahvalna svakodnevnica. Mi smo se u to posebno uveravali kada smo između 1987. i 1994. godine držali samostalne tribi-

Danas se u Beogradu iz vrha civilne vlasti osporava ljudsko i građansko pravo studenata i profesora da svojim stavovima o društvu remete postojeću vladavinu otuđene Vlade od naroda. Ali se ne osporava pravo apologetskih studenata i profesora da na Univerzitetu i na ulici brane režim. Čuveno uporište im je divlji kamperski „ćacilend“ kao pučistička suspenzija značaja Narodne skupštine tačno nasuprot svečanim vratima na ulazu u parlament, potom režimska televizija i štampa. Krađa opšteg državnog budžeta i finansijski pritisak na bogate javne i privatne firme je norma. Vrh vlasti prijeti uklanjanjem kritičkih profesora sa Univerziteta, kvalifikuje ih „parazitima“ i nedostojnim rečima poput „muljatorima“. Sindikati prosvete govore o stotinama, čak hiljadama, otpuštenih nastavnika i profesora – posebno onima kojima se zbog političkih stavova ne obnavlja šestomesečni disciplinski ugovor o radu

ne i izlaganja o jugoslovenskom pitanju egzistencije na univerzitetima u Vajomingu, Montani, Vašingtonu na „Džordž Vašingtonu“ , Univerzitetu Severna Karolina u Čapel Hilu, na UCLA-i u Kaliforniji, Pupinovoj Kolumbiji u Njujorku, „Vudro Vilson Centru“ u Vašingtonu, i u drugim ustanovama. Sigurno bi o svojim utiscima o atmosferi na američkim univerzitetima rado govorili i naši studenti, profesori i istraživači. Ali ta atmosfera ne manjka nigde ni u demokratskim evropskim državama. O njoj smo svedočili na svojim tribinama u Chatham House u Londonu i na LSE-u 1993/94. godine. A uverili smo se i u nestalnost političkih ubeđenja ne samo studenata, već i profesora, koji ponekad i polarno menjaju koncepte svojih uverenja. To nam ne smeta sve dok se ekstremizmi ne razviju do tačke zabrane drugima da budu ekstremisti. Onda demokratija gubi smisao. Uverili smo se i kako izgleda unutrašnja diktatura kada mi je kao narodnom poslaniku u Skupštini Srbije tokom 1998/99. i 2000. godine predsednik Skupštine Dragan Tomić isključivao televizijski mikrofon na govornici da bi sprečavao gledaoce da čuju govor, i kada mi je iz prvog reda u prisustvu predsednika Vlade Mirka Marjanovića ondašnji profesor Pravnog fakulteta u Beogradu - inače duh sadašnje političke svesti glavnog izbornog promotora SNS, upućivao reči o atentatu u tri ujutro. Ima raznih profesora.

POZIV NA 30. NOVEMBAR

Izgleda da će temperatura i dalje svetom da raste, jer su studenti iz raznih evropskih država pozvali kolege i građane na opšti svetski „revolucionarni“ nastup 30. novembra 2026. Šta je to što oni žele što postojeće političke organizacije, crkve i države • ne čine?

Vilhelm Zinkovic, bečki muzički kritičar i pedagog, priča u jednom podkastu ORF-a kako se ne sjeća nijedne operske premijere na kojoj su bili samo aplauzi, bez izraza negodovanja. Već na drugom izvođenju te iste opere postajale su jako popularne i propraćene samo aplauzima. Jedan od znalaca je to ovako komentarisao: „To je zato što u drugom izvođenju režiser ne izlazi na binu“, te se otuda nema kome žviždati ili vikati „Ua!“. Izrazi nezadovoljstva na premijerama ne moraju uvijek da budu u civilizovanoj formi, ako je uopšte civilizovano izražavati svoje nezadovoljstvo. Ovdje ćemo navesti primjere ponašanja publike iz annus horribilis 1913, koja bi se prije mogla pripisati današnjim navijačima, a ne distingviranim ljubiteljima klasične muzike. U martu te godine održan je, ako je to prava riječ, čuveni „koncert šamara“ u Musikferajnu, onoj grandioznoj dvorani iz koje svake godine, uz mamurluk i sarmu, čekamo izvođenje Radecki marša i ritmičko pljeskanje kultivisane bečke publike. Dirigovao je Šenberg, između ostalog i djela svog učenika Albana Berga. Tokom izvođenja Bergovih „Orkestarskih pjesama prema tekstovima sa razglednica Petera Altenberga“ izbio je skandal. Prema kasnijim izvještajima „ljudi su bacali stolice jedni na druge, namještaj je bio oštećen, neki su čak pokušali da se popnu na binu i da lično Šenbergu udijele ćušku, letjele su naočari i zubne proteze“. Poneko je zaradio i uvredljivu riječ, kao što je -vašljivko ili mangup, a bilo je i sudskih procesa. Poznati kompozitor opereta Oskar Štraus, koji je bio na koncertu, napisao je da su „pljesak i šamari bili još i nešto najmelodioznije na tom koncertu“. Nakon toga, kao prava avangarda za koju glas publike nije glas boga, umjetnici koji su sebe smatrali takvima odlučili su da im publika i ne treba. Epilog je bio da je nešto kasnije u jednom stanu u bečkom kvartu Medling osnovano „Društvo za privatna muzička izvođenja“, na čije koncerte su mogli da dođu samo članovi društva koji plaćaju članarinu. Nijesu mogli da prisustvuju kritičari, a bilo je zabranjeno izražavanje i odobravanja i negodovanja. Drugi primjer je bio skandal sa „Posvećenjem proljeća“ Igora Stravinskog iste godine u Parizu, gdje su se verbalno sukobile dvije grupe u publici, a bilo je i fizičkih obračuna i predmeta koji su letjeli prema bini. Uzrok je, kažu poznavaoci, bio dvojake prirode. Najprije zbog radikalne muzike, ali i još radikalnije koreografije Vaclava Nižinskog. Dakle, s jedne strane neka varvarska aritmija umjesto sklada, a s druge, gimnastika i ples na ravnim stopalima, a ne vrhovima prstiju. Sve je to bilo isuviše za dio publike, koji je oduševljenje drugog dijela doživio kao atak na sopstveno osjećanje za lijepo. Jedan kritičar je napisao da je inscenacija komada bila vrhunac gluposti, ali interesantna. Treći skandal iste godine odigrao se u jednom ljetovalištu blizu Sankt Peterburga, na premijeri Drugog klavirskog koncerta Sergeja Prokofjeva, u izvođenju samog autora. Jedan savremeni izvještaj opisuje kako se publika tokom koncerta počela razilaziti, kako su se čuli zvižduci, a na kraju je većina publike negodovala. Fizički kontakti nijesu zabilježeni, ali se navodno moglo čuti i ovo: „Dođavola s ovom futurističkom muzikom! Mačke na krovu prave bolju muziku!“ Ako je nekada publika zvižducima sudila umjetnosti, moderna umjetnost je, najzad, počela da sudi publici. Ono što je 1913. još bilo skandal u gledalištu, kod Handkea 1966. postalo je sadržaj predstave: publika više nije sudija umjetnosti – ona je njen predmet. Zato se možda i ne treba čuditi što se komad zove „Psovanje publike“. Ono što je Breht nagovijestio, Handke je ostvario suptilno i snažno: kao skandalozno iskazanu istinu da su publika i umjetnik zapravo jedno, čak i kad se tuku. (Autor je jugoslovenski diplomata)

12 Kultura

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Osnovana Fondacija „Nikšić 2030 – Evropska prijestonica kulture“, slijedi izbor rukovodstva i timova

Žele da građani već osjete promjene

Nemanja Popović

rima i mrežama. Kroz ove aktivnosti provjeravali smo koji su nam kapaciteti i gdje nam je potrebna dodatna podrška i jačanje kulturnog sektora. Iako Evropske prijestonice kulture prvu godinu uglavnom posvećuju planiranju, željeli

smo da građani već sada osjete promjene u kulturnom životu – rekao je Popović. Zato su, kako je istakao, organizovali i događaje koji pokazuju kakve programe pripremaju za naredne godine. - Bilo nam je važno da se posli-

Predstavljanje knjige filmskih scenarija sjutra u Kulturnom centru „Kružni tok“

Učenici učestvovali u istraživačkom kampu „Malo sunce“

Djeca snimala kratke filmove o Šavniku

Šest života RAE zajednice PODGORICA - Promocija knjige „6 ŽIVOTA – Knjiga filmskih scenarija“ biće održana sjutra veče, u 20 sati, u Kulturnom centru „Kružni tok“. Donosi šest priča zapisanih rukom mladih autora RAE zajednice: Arijana Gašija, Leonarda Čakolija, Rabije Đukatani, Bajrama Krasnića, Aljison Gašija i Alije Krasnići. Knjiga je rezultat projekta „Start Movie Art“, koji je osmislila dramaturginja Teodora Kipa, a realizovala produkcijska kuća ŽIŽArt d.o.o. uz podršku Filmskog centra Crne Gore i Sekretarijata Glavnog grada Podgorica. Projekat je mladima iz RAE zajednice, uzrasta od 15 do 19 godina, pružio priliku da kroz jednogodišnji rad, učenje o scenariju i mentorsku podršku Teodore Kipe i dramske umjetnice Sandre Vujović upoznaju filmsku umjetnost i razviju sopstvene autorske glasove. - „6 ŽIVOTA“ donosi scenarije o odrastanju, porodici, ljubavi, strahovima, odgovornosti

i hrabrosti da se donose vlastite odluke. Ove priče otvaraju prostor za iskustva koja rijetko dobijaju priliku da budu ispričana iz prve ruke, istovremeno podsjećajući da dileme i borbe njihovih junaka prevazilaze društvene i identitetske granice – navodi se u saopštenju. U predgovoru knjige, filmska rediteljka Sara Stijović ističe posebnu vrijednost činjenice da mladi autori pišu o mladosti iz neposrednog iskustva, bez distance odraslih. Dramaturg Milo Bešović u recenziji naglašava značaj scenarija kao samostalnog autorskog izraza, prepoznajući u šest priča univerzalne teme i poruku o pravu svakog čovjeka da živi život po sopstvenoj mjeri. Govoreći o iskustvu rada s mladim autorima i procesu koji je doveo do nastanka knjige, dramaturginja Teodora Kipa ističe da su je njihova posvećenost, sloboda mišljenja i otvorenost prema emocijama inspirisale ne samo kao umjetnicu već i kao čovjeka. - Proces nastanka scenarija za filmove „Moja Mija“, „Kontra udar“, „Ožiljci prošlosti“, „Šu-

je osvajanja titule zadrži euforija u gradu i da građani vide da se neke promjene već dešavaju. Ponovo smo prošli i kroz program iz aplikacione knjige, kako bismo za svaki projekat precizirali budžet, saradnike i rokove. Radili smo i na pri-

premi istraživanja koje će pokazati početno stanje u kulturi u prvoj godini sprovođenja titule. To je dio monitoringa i evaluacije, odnosno praćenja i procjene rezultata projekta. Na osnovu tih podataka moći ćemo da pratimo promjene do 2030. godine i nakon nje – kazao je Nemanja Popović. On je dodao da je Opština Nikšić sa Univerzitetom Crne Gore potpisala Memorandum o saradnji kojim je pokrenut desetogodišnji naučnoistraživački program „Kulturometar 2030“. - To je prvi sveobuhvatni program u Crnoj Gori koji će naučnim metodama i mjerljivim pokazateljima pratiti kulturne, društvene, ekonomske i razvojne efekte projekta „Evropska prijestonica kulture“. U okviru Festivala urbane kulture urađeni su novi murali u gradu. Time smo nastavili projekat pokrenut prethodne godine, tokom kandidature za titulu. Do kraja ove godine planirano je ukupno deset

Plakat promocije

retina diploma“, „Odluka“ i „Ispod palube“ impresionirao me i kao čovjeka i kao dramaturga. Mladi iz RAE zajednice dolazili su u ŽIŽArt da kreiraju scenarije uz našu pomoć, iako su svi pohađali srednju školu, a većina njih je, pored toga, bila i zaposlena. Njihove slobodoumne misli letjele su prostorom i inspirisale me prije svega na život, a tek onda na umjetnost. Smatram da su Arijan, Rabija, Bajram, Leonardo, Alija i Aljison, ali i drugi učesnici koji nijesu bili u prilici da završe svoje filmove, nadareni za pisanje scenarija. Njihov um je britak i pronicljiv, a emocija se ne plaše – kazala je Kipa. Promocija je, kako se ističe u saopštenju, prilika da se publici predstave knjiga, njeni autori i proces koji je od prvih ideja doveo do šest završenih scenarija, objedinjenih u jedR. K. noj publikaciji.

PODGORICA - Djeca iz Šavnika, Nikšića i Petrovca tokom dvodnevnog filmskog istraživačkog kampa „Malo sunce“ posmatrala su grad i njegove prirodne predjele kao prostor za filmske priče. Uz mentorstvo rediteljke Ružice Anje Tadić, obilazila su stare ulice i skrivene kutke varoši, ruralne predjele i kanjon Nevidio, a zatim zapažanja i doživljaje pretvarala u kratke filmske forme. Kamp je okupio učesnike uzrasta od 10 do 15 godina, koji su kroz praktičan rad upoznavali osnove filmskog jezika. Učili su kako da odaberu kadar, koriste prirodno svjetlo, obrate pažnju na zvukove i povežu naizgled nepovezane prizore u cjelinu. U fokusu programa bilo je istraživanje prostora prije snimanja. Djeca su podsticana da pažljivo posmatraju okolinu, uočavaju njene osobenosti i pronađu sopstveni ugao gledanja. Kamera je tako postala način da zabilježe ono što su primijetila i da od svojih ideja oblikuju priče o Šavniku. Priroda tokom obilazaka ni-

NVU Art 365

Menadžer Kancelarije „Nikšić 2030 - Evropska prijestonica kulture“ Nemanja Popović za Pobjedu kaže da tek slijedi izbor rukovodećeg kadra i formiranje timova, a planirano je da Fondacija organizovanije počne da funkcioniše u prvom kvartalu naredne godine. - Tada ćemo imati svi jasna zaduženja, a predstoji nam obiman i zahtjevan posao. Titulu Evropske prijestonice kulture osvojili smo 21. oktobra prošle godine i do sada smo se posvetili pripremama, pilot programima i povezivanju sa međunarodnim partne-

Privatna arhiva

NIKŠIĆ – Na posljednjoj sjednici SO Nikšić usvojena je Odluka o osnivanju Fondacije „Nikšić 2030 – Evropska prijestonica kulture“, što je preduslov za formiranje organizacije koja će se baviti pripremama i realizacijom projekata vezanih za laskavu titulu koja je prije godinu dodijeljena gradu podno Trebjese.

murala, a dio festivala bio je i muzički program „EPIK HipHop Night“ na Stadionu malih sportova – rekao je Popović. On najavljuje i manifestaciju „Balkan Street Art Networking Event“, koja će u okviru Festivala urbane kulture biti održana 7. novembra u multifunkcionalnoj sali Doma revolucije, a već je odlučeno da ekipa mladih ljudi koje okuplja Kancelarija Evropske prijestonice kulture koristi prostorije nekadašnje policije u Ulici narodnih heroja. - Okupićemo domaće street art umjetnike i regionalne festivale, sa ciljem pokretanja Balkanske street art mreže. Tada ćemo najaviti i javni poziv za murale za 2027. godinu. Kroz program „Tesla-Lab“, koji povezuje umjetnost i nauku, realizovali smo izložbu „Razumjeti zemlju: Intersticijum“ u Dvorcu kralja Nikole, a to je izložba kojom se Crna Gora predstavila na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2025. Kao nastavak ovog projekta, početkom decembra u multifunkcionalnoj sali Doma revolucije planiramo izložbu „Rare Earths“ – kazao je Nemanja Popović, uz napomenu da trenutno imaju mrežu sa više od 450 međunarodnih partnera, da su se povezali sa svim evropskim prijestonicama kulture, ali da posebno uspješno sarađuju sa Luvenom i Larnakom, koji će takođe nositi titulu 2030. godiRa. P. ne.

Jedna od učesnica snima film o Šavniku

je bila samo pozadina za snimanje. Zvuk rijeke, detalji u pejzažu i tragovi u prostoru mogli su postati polazište za filmsku priču, kao i gradsko jezgro, stare ulice ili pogled na kanjon Nevidio. Učesnici su radili u manjim timovima i zajedno osmišljavali i snimali kratke filmove. Pored upoznavanja sa filmskim stvaralaštvom, kamp je djeci iz različitih gradova pružio priliku za druženje i saradnju, ali i za razvijanje krea-

tivnosti i pažljivijeg odnosa prema prirodi. Program polazi od ideje da djeci treba ostaviti prostor da sama istražuju ono što ih okružuje i pronađu način da o tome govore. Filmski istraživački kamp „Malo sunce“ realizovao je Centar za kulturu Šavnik, uz podršku NVU Art 365 i Osnovne škole „Mirko Srzentić“ iz Petrovca. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Šavnik. R. K.

Kultura

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Crnogorski reditelj Milorad Milatović za Pobjedu povodom svog novog kratkog filma ,,Napuklo“

Život pod teretom tihe egzistencijalne tjeskobe

U takvom svijetu, Anka (koju tumači glumica Branka Femić) kruži između klaustrofobičnog doma i zavodljivog sjaja tržnog centra, a na kraju plaća ,,brigu o sebi“ novcem koji nema, gubeći pravo čak i na sopstvenu bol. Milatović potpisuje i scenario filma, koji je nastao po motivima kratke priče ,,Osmica“ Rumene Bužarovske. Film je nastao u produkciji Akademije dramske umjetnosti Zagreb, uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada. Prikazan je u takmičarskoj selekciji studentskog filma Filmskog festivala u Herceg Novom, na Međunarodnom filmskom festivalu u Gornjem Milanovcu, kao i na Festivalu diplomskog filma u Nišu, gdje je osvojio Srebrnu desetku – drugu nagradu. Takođe, film je prikazan 23. oktobra na Međunarodnom festivalu kratkometražnog igranog filma Filmski front u Novom Sadu. Osim Femić, uloge u filmu tumače: Jelena Nenezić, Vuk Bulajić, Pavle Ilić i Jelena Đukić. Producenti su Milena Đukić, Ivan Srakić i Milorad Milatović, direktor fotografije Ivan Čojbašić, montažu potpisuje David Stojaković, scenografiju Angela Božović, kostime Mia

Privukla me je ta vrsta privilegije i bahatosti koja nije očigledna, već se ogleda u nemogućnosti da promisliš koliko ista stvar košta nekoga drugog. Kada je Petra ohrabri da učini nešto lijepo za sebe, Anka taj čin „brige o sebi“ na kraju plaća novcem za svoje zdravstvene potrebe – kazao je za Pobjedu Milatović

Kadar iz filma ,,Napuklo“

Đurović, a dizajn zvuka Jurica Nikolić. Milatović je za Pobjedu govorio o egzistencijalnoj tjeskobi, nevidljivom ženskom teretu i suptilnim klasnim asimetrijama koje savremenog čovjeka ostavljaju zarobljenog između porodičnih obaveza i iluzija potrošačkog društva. POBJEDA: Šta Vas je privuklo temi tihe egzistencijalne tjeskobe i onim trenucima u kojima običan čovjek izgubi pravo čak i na sopstvenu bol? MILATOVIĆ: Privukao me prvenstveno lik Anke i njena situacija, koja mi djeluje vrlo svakodnevno i prisutno u našem društvu. Ona je naizgled obična žena koja normalno funkcioniše i obavlja sve što se od nje očekuje, dok istovremeno na svojim leđima nosi indiferentnog sina i supruga koji zavise od njene funkcionalnosti. Stalno radi i rješava tuđe probleme, a usljed toga zanemaruje sebe

i sopstvenu bol. Motiv napuklog zuba i fizički neizdržive boli poslužio mi je kao odraz njenih životnih okolnosti i odnosa u kojima je zatečena, ali i kao banalna svakodnevna situacija u kojoj tijelo konačno reaguje na konstantno potiskivanje i zanemarivanje sopstvenih potreba. Njena bol ostaje tiha i nevidljiva ne zato što su drugi nužno loši, već zato što su navikli da je uzimaju zdravo za gotovo. Ta vrsta tihe egzistencijalne tjeskobe mi je zanimljivija od velike tragedije jer je češća i svakodnevnija. POBJEDA: Na koji način se kroz odnos između glavne junakinje i Petre (supruge šefa) ogleda suptilna okrutnost privilegovanih, s obzirom na to da Petra potpuno dobronamjerno, ali nesvjesno, gura ženu na rub finansijskog kraha? MILATOVIĆ: Bilo mi je važno da Petra ne bude negativac,

Aleksa Popović

PODGORICA – Kad se život svede na brigu o drugima, a sopstvena bol postane tek nevidljiva pozadina, tijelo je obično to koje prvo podigne glas. U kratkom igranom filmu ,,Napuklo“, mladog crnogorskog reditelja Milorada Milatovića, ta unutrašnja pukotina počinje običnim bolom u zubu glavne protagonistkinje Anke, a završava se usamljenim plesom u dnevnoj sobi uz stihove pjesme ,,Pamtim samo sretne dane“ Gabi Novak, na tankoj liniji između pobune i potpunog očaja.

Reditelj Milorad Milatović

već upravo suprotno: dobronamjerna i empatična osoba koja, za razliku Ankine porodice, vidi njenu bol. Problem je što ne razumije njenu ekonomsku stvarnost. Za nju su ručak, kupovina i trošenje dio svakodnevice i način da sebi ugodi, dok za Anku svaki takav trošak ima konkretnu po-

Proces odlučivanja u FCCG manje nezavisan nego ranije POBJEDA: Kako vidite savremenu crnogorsku kinematografiju i koliko je u našim produkcijskim okvirima teško snimiti film? MILATOVIĆ: Kinematografija nam je još u povojima, ali je odlikuju zanimljivi autori raznorodnih poetika. Ipak, mislim da se jedan od ključnih problema nalazi u institucionalnom okviru koji je,

po mom sudu, isuviše politizovan, zatvoren i često sam sebi svrha. Smatram da je za zdravo društvo prirodno da umjetnost komentariše, preispituje i koriguje političku i društvenu zbilju, a ne obrnuto, što je kod nas slučaj. Svjedoci smo da su cenzura i ograničavanje govora i mišljenja u kulturnoj zajednici i dalje sveprisutni. Takođe, s obzirom na to da smo insti-

tucionalna kinematografija, FCCG kao krovna institucija određuje dinamiku proizvodnje i mogućnost rada, a moj utisak je da su komunikacija, transparentnost i međunarodno umrežavanje danas znatno slabiji nego u ranijim godinama rada Centra, kada je postojao osjećaj razvoja, zaleta i kontinuiteta. Čini mi se da je i sam proces odlučivanja manje nezavisan

nego u prvim godinama. Smatram da je promjena rukovodstva donijela retrogradniji pristup i da sadašnja politika ne pokazuje onu vrstu dugoročne vizije, podrške autorima, transparentnosti i energije kakva je postojala u trenutku formiranja, a koja je nužna malim kinematografijama. Problem vidim i u neizvjesnosti konkursa i rokova.

sljedicu. Njena „okrutnost“ zato nije namjerna, već proizlazi iz klasne, kulturološke i ekonomske asimetrije. Petra se kroz dan kreće rasterećeno, dok Anka svaki postupak mora da proračuna. Privukla me je ta vrsta privilegije i bahatosti koja nije očigledna, već se ogleda u nemogućnosti da promisliš koliko ista stvar košta nekoga drugog. Kada je Petra ohrabri da učini nešto lijepo za sebe, Anka taj čin „brige o sebi“ na kraju plaća novcem za svoje zdravstvene potrebe. Identične haljine zato stvaraju kratku iluziju jednakosti, iako su njihove životne okolnosti potpuno različite. POBJEDA: Anka bježi iz klaustrofobije doma (gdje je dočekuju muževo gunđanje, nedostatak hljeba i sin koji se muči sa školom) u blještavilo tržnog centra, ali se u oba prostora suočava sa istim osjećajem bespuća. Da

li ste svjesno gradili ovu prostornu zamku u kojoj junakinja zapravo nema niti jedno utočište? MILATOVIĆ: Htio sam da se Anka kreće kroz prostore koji imaju potpuno različitu energiju, ali joj nijedan ne pruža mogućnost rasterećenja od problema. Dom, koji bi trebalo da bude prostor sigurnosti, za nju je prije svega prostor obaveze: muž, sin, kuvanje i briga o svima. Čak i privatnost za telefonski poziv mora da traži u kupatilu. Tržni centar je njegova potpuna vizuelna suprotnost: atraktivan i zavodljiv, pun obećanja mogućnosti drugačijeg života. Anka na nekoliko sati dobija iluziju izlaska iz svakodnevice, ali i taj prostor ima svoju cijenu. Ako je kod kuće zarobljena u ulozi majke i supruge, ovdje je zarobljena kapitalističkom idejom da se zadovoljstvo dobija trošenjem novca i kupovinom. Zato su mi prostori važni kao suprotnosti od kojih nijedna ne pruža izlaz: dom je klaustrofobičan, ambasada hladna i uniformisana, a tržni centar zavodljiv i pun iluzije boljeg života. POBJEDA: Dok se junakinja fizički vraća u istu tišinu i bol, film se zatvara stihovima „Pamtim samo sretne dane“ Gabi Novak i njenim solo plesom u dnevnoj sobi. Zbog čega ste odabrali baš ovaj muzički kontrapunkt za kraj? MILATOVIĆ: Bilo mi je važno da pjesma na kraju nosi dvoznačnost i slojevitost. Ona je dio malog ugođaja koji Anka sebi priređuje kao jedinu preostalu mogućnost, ali se ispod pjesme i njenog plesa i dalje nazire očaj. Do tog trenutka film je praktično bez muzike, pa njeno pojavljivanje dobija dodatnu težinu. Anka pleše i pije pokušavajući da potisne bol i probleme, zbog čega je muzika više čin očaja nego katarza. Odlučio sam se za „Pamtim samo sretne dane“ jer mi je bila zanimljiva zbog ironije i načina na koji tekst korespondira s njenom situacijom. Ipak, u Ankinoj pjesmi i plesu postoji i trenutak pobune. Ona u toj sceni prvi put zauzima prostor samo za sebe i ne prekida ni kada se sin pojavi. To se može tumačiti i kao nagovještaj veće životne promjene, ali film namjerno ostavlja otvorenim pitanje da li je promjena trajna ili samo dio trenutka i posljedica alkohola. Zub je i dalje boli, novca nema i moguće je da će se sjutra vratiti istoj svakodnevici. Zato sam želio kraj na granici između pobune, nade u promjenu i A. RADOVIĆ očaja.

14 Crnom Gorom

Neđelja, 25. oktobar 2026.

SUSRETI: Đina Bošković, Crnogorka iz Australije, o porodičnim korijenima, iseljeničkom ž

Kad dođem na Ljub kraja u kojem njegova ćerka nikada nije živjela. Đina se nada novom putovanju u Crnu Goru. Ovoga puta sa unukom. On još ne umije na njenom jeziku da ispriča odakle su njegovi. Ali kada iz nečijih kola začuje poznatu muziku, zove babu. POBJEDA: Na početku ste insistirali da Vas predstavimo kao Đinu Bošković. Koliko vam znači to prezime? BOŠKOVIĆ: Ja sam od Boškovića, udala sam se za Makedonca koji nosi grčko prezime, ali mene svi znaju kao Đinu Bošković. Tako me zovite, to mi je dovoljno. Otac mi je sa Ljubotinja, iz Vignjevića. U Australiji smo rođeni i brat i sestra i ja, ali smo znali odakle su naši. To je bilo u kući, u jeziku kojim smo govorili, u ljudima koji su dolazili kod nas i u pričama koje smo slušali. POBJEDA: Rođeni ste 1955. godine u Australiji. Kako je izgledalo mjesto Vašeg djetinjstva? BOŠKOVIĆ: Rođena sam u Boulderu, oko tri kilometra južno od Kalgurlija, u zapadnoj Australiji. To je rudarski kraj, tamo su bili rudnici zlata. Od Perta je udaljen oko 700 kilometara. Daleko, u unutrašnjosti. Dolazili su ljudi sa svih strana da rade. Bilo je Iraca, Italijana, Dalmatinaca, naših

Crnogoraca. Ljudi su dolazili za poslom, za zaradom. Ali nije svako mogao da izdrži taj život i rad pod zemljom. Neko bi probao dan-dva, pa otišao. Neko bi ostao godinu ili dvije, a onda se preselio u Pert. Moj otac je ostao. On je bio jak čovjek i radio je veoma teško. POBJEDA: Prije priče o Vašem djetinjstvu, vratimo se njegovom odlasku iz Crne Gore. Kako je Vaš otac Dušan Bošković stigao do Australije? BOŠKOVIĆ: Moj đed zvao se Ivo Bošković i on je već bio u Australiji. Otac Dušan je bio mlad u Crnoj Gori. Otišao je sa društvom na Cetinje i našao se u događajima na Belvederu. Baba se mnogo prepala. Bojala se da će ga žandari ubiti. Dopisivala se sa đedom i tražila da ga dovede u Australiju, da ga skloni. Tako je moj otac došao kod svojega oca. Sam je putovao mjesec i po dana. Došao je 1937. godine i zaposlio se u rudniku. Kad danas mislim o tome, vidim koliko je sve to bilo daleko. Otići iz svojega mjesta, od majke, iz Crne Gore, i doći tamo, u taj rudarski kraj. POBJEDA: Kakav je posao radio? BOŠKOVIĆ: Gurao je kolica. U njih su stavljali zemlju i rudu, pa se to dalje nosilo na pre-

radu da se izvadi zlato. Sve se radilo ručno. Nije bilo tih mašina i tehnologije koje imaju danas. Radio je pod zemljom, duboko, kako je govorio, i kilometar pod zemljom. To je bio težak posao. Trebalo je imati snage. Kažu da je bio i lijep čovjek kad je bio mlad. Ja znam da je bio jak i vrijedan. Mnogo je radio. Tu je upoznao dosta Crnogoraca. Neki su ostajali, neki odlazili. Od tih poznanstava nastajala su prijateljstva koja su poslije mnogo značila našoj porodici. POBJEDA: Iz rudnika je otišao u rat. Kako je postao dobrovoljac australijske vojske? BOŠKOVIĆ: Kada je počeo rat, jedan Crnogorac se pri-

Dušan Bošković PRIVATNA ARHIVA

- Zovite me Đina Bošković. To mi je dovoljno. Svako me zna tako. Tim riječima počinje razgovor sa ženom čija je životna priča rasuta između dvije zemlje: Australije, u kojoj je rođena i u kojoj je podigla porodicu, i Crne Gore, iz koje su njeni roditelji ponijeli jezik, uspomene i pripadnost koju su prenijeli djeci. A kada je pitamo što osjeti na Ljubotinju, odgovara bez premišljanja: - Samo plačem. Samo mi suze idu. U toj rečenici sabira se mnogo toga što je prethodilo njenom rođenju i što još traje u životu porodice Bošković. U Australiji Đina čuva kamenje doneseno sa Ljubotinja. Njen brat čuva očeve ratne medalje, a unuk muziku koju mu je donijela iz Podgorice. Porodična sjećanja ostala su vezana za različite predmete i različite generacije: za fotografije koje su dvoje budućih supružnika razmjenjivali preko svijeta, za zlatni prsten koji je prethodio jednom dugom putovanju, za medalje rudara koji je postao vojnik, za kamen iz

Moj đed zvao se Ivo Bošković i on je već bio u Australiji. Otac Dušan je bio mlad u Crnoj Gori. Otišao je sa društvom na Cetinje i našao se u događajima na Belvederu. Baba se mnogo prepala. Bojala se da će ga žandari ubiti. Dopisivala se sa đedom i tražila da ga dovede u Australiju, da ga skloni. Tako je moj otac došao kod svojega oca. Sam je putovao mjesec i po dana. Došao je 1937. godine i zaposlio se u rudniku. Kad danas mislim o tome, vidim koliko je sve to bilo daleko. Otići iz svojega mjesta, od majke, iz Crne Gore, i doći tamo, u taj rudarski kraj - priča Đina

PRIVATNA ARHIVA

PODGORICA - Rođena među rudnicima zlata u zapadnoj Australiji, Đina Bošković je sa šest godina učila engleski zajedno sa svojim roditeljima. Njen otac Dušan otišao je iz Crne Gore kao mladić, radio duboko pod zemljom i kao dobrovoljac učestvovao u Drugom svjetskom ratu. Majka je do njega putovala brodom mjesec dana, noseći fotografiju čovjeka za kojeg će se udati. Danas Đina čuva kamenje sa Ljubotinja, uspomene na roditelje i nadu da će sa njom u Crnu Goru doći i unuk koji ne govori naš jezik, ali prepoznaje našu muziku.

Dušan Bošković je u prvom redu drugi slijeva

javio da ide dobrovoljno. Moj otac je rekao da će i on. Morali su da dođu iz Kalgurlija u Pert da se prijave. Tamo su ga nešto pitali na engleskom, a on nije dobro razumio jezik. Pitali su ga za vid i sluh, vidi li dobro, čuje li. On nije razumio pitanje i odgovorio je: „Ne.“ Rekli su mu da ne može da prođe i da ide kući. Onda ga je sreo jedan Crnogorac i pitao: „Što ti bi, Dušane?“ Otac mu je rekao: „Ne znam. Nešto me pitao, a ja rekao ne“. Taj čovjek ga je uzeo za ruku i vratio kod oficira. Pitao ga je zašto je odbio zdravoga čovjeka. Oficir je kazao da ne čuje, a ovaj mu je objasnio: „Čuje on, nego te nije razumio“. Tako su ga primili. Bio je u vojsci od 1941. do 1945. godine. POBJEDA: Što je govorio o svojoj odluci da ratuje za zemlju u koju je tek bio došao? BOŠKOVIĆ: Govorio je da je bolje da Australija ostane onakva kakva jeste nego da je Japanci preuzmu. Ovdje su se borili protiv Japanaca, dok se u Evropi ratovalo protiv Njemaca i Italijana. Nije samo on otišao. Bilo je dosta Crnogoraca koji su se prijavljivali. Znali su jedni za druge, išli zajedno, pomagali se. Imamo njegove medalje. To danas čuva moj brat. Dali smo ih njemu, on je Bošković, neka ih čuva. To je ostalo od oca, da se zna đe je bio i što je prošao. POBJ EDA: Kako je Vaša majka stigla u Australiju? Njena priča počinje jednim poznanstvom na cetinjskoj pijaci. BOŠKOVIĆ: Majka je sa Meteriza. Bila je četvrta ćerka u kući. Žena mojega strica Vasa upoznala ju je na pijaci na Cetinju. Majka je donosila da prodaje domaće proizvode. Strina je vidjela lijepu đevojku i pomislila da bi mogla da bude za Dušana. Tako je počelo. Porodica je to povezala, oni su se dopisivali. Sve je trajalo oko dvije godine. Otac joj je poslao lijep zlatni prsten i svoju vojničku fotografiju. Ona je njemu poslala svoju sliku. Njenim roditeljima nije bilo lako da je puste tako daleko. Ali ona je odlučila da ide. Htjela je da ide u Australiju. POBJEDA: Odlazila je čovjeku kojeg je poznavala preko pisama i fotografije. Što Vam je pričala o putovanju? BOŠKOVIĆ: Putovala je brodom trideset dana. Ukrcala se u Italiji. Na brodu je bilo mnogo mladih djevojaka za udaju, Italijanki i Dalmatinki. Sa njom je došla još jedna Crnogorka. Neke su imale nekoga ko ih čeka, neke nijesu. Moja majka je imala mojega oca. Mjesec dana na brodu nije bilo lako. Namučile su se dok su stigle u Frimentl. A tamo je otac čekao lijepo obučen: bijela ko-

šulja, mašna, odijelo. Doveo je i svoje crnogorske drugove da je dočekaju. Uvijek pamtim tu priču, kako su svi došli da dočekaju jednu djevojku koja je prevalila toliki put. POBJEDA: Da li je odmah znala gdje će živjeti? BOŠKOVIĆ: Prvo ju je poveo u hotel u centru Perta. Ona je pitala: „Đe ćemo, đe idemo?“ Rekao joj je da ima kuću i posao u Kalgurliju i da će tamo živjeti. Onda su putovali vozom. Tada je taj put trajao cijeli dan i noć. Danas je drugačije, vozovi su brži, ali tada je trebalo mnogo vremena. Kad su stigli, sačekali su ih kumovi, Petar Radanović i njegova žena. Ona je bila Dalmatinka. Majka je bila kod njih do vjenčanja. Stigla je u proljeće 1954. godine, a udala se 1. maja. POBJEDA: Što ju je sačekalo u novom domu? BOŠKOVIĆ: Otac je lijepo sredio kuću. Imala je frižider i stvari koje prije nije imala. Trudio se da joj obezbijedi sve što je mogao. Ali život tamo nije bio lak. U Kalgurliju je crveni pijesak. Kad se digne prašina, sve pokrije. Operete robu, stavite je na žicu, a ona opet bude prašnjava. Majka je sve prala na ruke. Kuvala je vodu da pere. Nije imala mašinu. I ubrzo je bila trudna sa mnom. Ja sam rođena 1955, sestra Vinka 1956, a brat Blažo 1957. godine. Troje male djece, jedno za drugim, za oko dvije i po godine. POBJEDA: Je li bila razočarana kada je vidjela koliko se svakodnevica razlikuje od onoga što je zamišljala? BOŠKOVIĆ: Jeste. Nije mogla da vjeruje gdje je došla. Bilo joj je teško. Ali govorila je i da joj je ipak bilo bolje, da je imala nešto svojega novca, da je mogla sama da ode u prodavnicu i kupi što joj treba. Otac nije bio čovjek za sve te svakodnevne stvari, ali joj je davao i obezbjeđivao najbolje što je mogao. Ona se mnogo namučila. Troje male djece, kuća, pranje na ruke, prašina, a ne zna jezik. Danas kad pričam o tome, vidim koliko je toga iznijela. POBJEDA: Ni Vi nijeste govorili engleski kada ste krenuli u školu? BOŠKOVIĆ: Nijednu riječ nijesam znala. Majka i otac nijesu znali engleski kad sam se rodila. U kući smo govorili crnogorski. Sa šest godina sam krenula u školu i tamo sam morala da učim od početka. Polako, ali naučila sam. Onda bih došla kući i učila majku, oca, brata i sestru. Bila sam kao učiteljica sa šest godina. Što naučim u školi, donesem kući. Tako smo učili. POBJEDA: Koliko ste ostali u rudarskom kraju? ĐINA BOŠKOVIĆ: Tamo sam provela najveći dio djetinjstva, do dvanaeste godine.

Crnom Gorom

Neđelja, 25. oktobar 2026.

životu i domovini koju prepoznaje po suzama

Đina Bošković sa bratom, sestrom i majkom PRIVATNA ARHIVA

Ali smo prije konačnog preseljenja pokušali da živimo u Pertu. Otac je 1963. godine došao u Pert. Kupio je kuću uz koju je bila mala prodavnica, nešto kao mala samoposluga, sa prehrambenim proizvodima. Dali su učešće, uzeli kredit. Potrošio je veliki dio onoga što je imao, a onda osam mjeseci nije mogao da nađe posao. To je bilo veoma teško vrijeme. POBJEDA: Tada se pokazalo koliko su značila prijateljstva među iseljenicima. Koga posebno pamtite? BOŠKOVIĆ: Petra Radomana. Njega dobro pamtim. Bio je častan i fin čovjek. Bio je samac i imao veliku kuću sa petšest soba. Izdavao je sobe ljudima koji su dolazili u Pert da rade. Primao ih je lijepo, pomagao. Mi smo bili mali, ja sam imala oko osam godina. Otišli smo kod njega, a otac mu se žalio da nikako ne može da se zaposli. Petar mu je pozajmio novac i rekao da skupi porodicu i da se vrati u Kalgurli, tamo gdje može da radi. Da nije njega bilo, ne znam što bi bilo sa nama. To hoću da se zna. Crnogorci su pomagali jedni drugima. Kad čovjek ostane bez posla i ima porodicu, takva pomoć se pamti cijelog života. POBJEDA: Vratili ste se u Kalgurli, ali Vaš otac nije odustao od Perta? BOŠKOVIĆ: Vratili smo se i ostali još četiri godine, od 1963. do 1967. Otac je za to vrijeme radio i nastavio da otplaćuje kuću u Pertu. Onda smo ponovo došli, u septembru 1967. Ja sam imala dvanaest godina i ulazila u trinaestu. Trebalo je da krenemo u srednju školu i otac je želio da budemo u Pertu, da se tamo školujemo. Tada smo otvorili prodavnicu. POBJEDA: Kako je porodica vodila prodavnicu? BOŠKOVIĆ: Mučili smo se. Nijesmo imali automobil. Otac nikada nije imao vozačku dozvolu, a nije ni majka. Ja

PRIVATNA ARHIVA

Đina Bošković

Đina Bošković sa mužem, kćerkom i sinom

sam išla sa majkom da donosimo stvari koje treba da prodajemo. Pomagala sam. Radili smo tu dok nijesam napunila šesnaest godina, oko četiri godine. Poslije su prodali i prodavnicu i kuću jednoj grčkoj porodici, pa smo se preselili u veću, lijepu kuću. Bila je napravljena kao pokazna kuća, ona koju kupci dolaze da gledaju prije nego što izaberu kakvu će da grade. Onda smo već odrastali. Ja sam upoznala svojega momka, sestra svojega, brat djevojku. Počeli smo svoje živote, udavali se i ženili. POBJEDA: Da li su Vaši roditelji dočekali mirniji život poslije toliko rada? BOŠKOVIĆ: Jesu, poslije su se lijepo smjestili. Otac je imao ratnu penziju i to im je mnogo značilo. Imali su dvije kuće. Nekome to možda ne izgleda kao veliko bogatstvo, ali znamo koliko je bilo teško zaraditi jednu, a kamoli dvije. Jednu kuću je dobio kroz program za ratne veterane, uz veoma malu kamatu. Isplaćivao ju je godinama. Sve je to došlo poslije mnogo rada. Ali rudnik je ostavio posljedice. Imao je pro-

blema sa plućima od rudarske prašine, od svega što je udisao pod zemljom. Umro je sa sedamdeset dvije godine. Srce ga je izdalo u krevetu. POBJEDA: Kada ste prvi put došli u Crnu Goru? BOŠKOVIĆ: Prvi put 1975. godine. Imala sam dvadeset godina. Sestra Vinka i ja došle smo zajedno. Ona je imala devetnaest. Brat je došao malo kasnije, kad je napunio osamnaest godina. On je morao da sačeka da bude punoljetan da bi putovao sam, jer majka i otac tada još nijesu bili spremni da krenu. Prvo su poslali nas. U to vrijeme se iz Australije dolazilo preko Dubrovnika. POBJEDA: Doček Vašeg brata i danas prepričavate u porodici? BOŠKOVIĆ: To ne možemo da zaboravimo. Tri-četiri strica su iznajmila veliki crni mercedes na Cetinju i otišli u Dubrovnik da ga dočekaju. Vinka i ja smo pitale možemo li i mi sa njima, da se brat ne zbuni kad stigne. Ali oni su htjeli sami da idu. Tako su ga stričevi sačekali u Dubrovniku i dovezli do Cetinja. On u velikom cr-

nom mercedesu, kao ministar! I danas pričamo o tome kako li je samo bio zbunjen. Najmlađi stric Vaso i njegova žena spremili su večeru, pekli prase. Sve je bilo pripremljeno za njegov dolazak. Poslije smo išli u očev kraj. Baba Ike je tada bila živa, tu su bile i tri tetke. Upoznavali smo porodicu. POBJEDA: Vi ste se vratili prije ostalih? BOŠKOVIĆ: Jesam. Ja sam već bila udata i morala sam da se vratim mužu. Čudili su se tamo kako sam se mlada udala. Ali upoznala sam finog čovjeka i lijepo smo živjeli. Više od pedeset godina smo zajedno. On je porijeklom Makedonac, iz egejskog dijela, sa prostora koji je danas u Grčkoj. I njegovi roditelji su došli u Australiju, malo poslije mojega oca. On je, kao i ja, rođen ovdje. Vinka i Blažo su ostali u Crnoj Gori, a onda su došli mama i tata. Njih četvoro su bili tamo zajedno, a ja sam se već vratila u Australiju. POBJEDA: Kako je Vaš otac doživio taj prvi povratak Crnoj Gori? BOŠKOVIĆ: Bilo je mnogo suza. Mnogo. Bio je veoma vezan za svoju sestru. Kad je došao, pomislio je da bi mogao da ostane da živi u Crnoj Gori. Čak je dao hiljadu dolara kao kaparu za kuću. Toliko ga je povuklo da ostane. Ali majka je rekla da ona ne može da živi u Crnoj Gori, a da su joj đeca u Australiji. Nije mogla da bude tako daleko od nas. Onda je i on odlučio da se vrati. Izgubio je tu kaparu i vratio se u Australiju. Njemu je bilo teško. Htio je da bude tamo, a porodica mu je bila ovdje. POBJEDA: Kada ste ponovo došli u Crnu Goru? BOŠKOVIĆ: Poslije toga sam stvarala svoju porodicu, dobila dvoje djece. Nijesam ponovo došla do 1988. godine. I tada sam došla sama. Onda sam 2005. došla sa mužem. Išli smo i da vidimo mjesta u Grčkoj gdje su rođeni njegovi roditelji, pa sam ga ja dovela na Cetinje i na Ljubotinj, da vidi gdje su rođeni moji. Upoznali su ga moji i svi ga vole. Dobro se slažemo. Dolazila sam i poslije, bila sam 2013, a posljednji put 2024. godine. POBJEDA: Kako izgleda susret sa rođacima od kojih Vas dijele tolika udaljenost i godine odvojenog života? BOŠKOVIĆ: Sa braćom i sestrama od stričeva, i sa porodicom sa majčine strane u Podgorici, lijepo se slažem. Kad dođem, osjećam se kao da sam sa njima živjela cijelog života. Ne znam zašto je tako. Kao da sam tamo rođena. Nešto me vuče tamo. Nijesmo odrasli zajedno, nijesmo živjeli jedni pored drugih, a kad se sretnemo, meni je blisko. Tako se osjećam.

PRIVATNA ARHIVA

botinj, samo plačem Vjenčanje Đininih roditelja

POBJEDA: Što se u Vama dogodi kada dođete baš na Ljubotinj? BOŠKOVIĆ: Samo plačem. Samo mi suze idu. Ne znam zašto. Kuća je zapuštena, nema ko da je čuva. Vidim sve to, ali volim da pođem. Volim. Krš je to, naš kraj. Donijela sam i kamenje odatle. Držim ga ovdje u Australiji. Donijela sam toliko toga krša. Kad sam tamo, nešto me vuče. A kad odem, ponesem nešto sa sobom. POBJEDA: Koliko ste te pripadnosti uspjeli da prenesete svojoj đeci i unuku? BOŠKOVIĆ: Imam dvoje djece i unuka. Unuk je stalno uz nas i ja sam ga odmalena vodila na crnogorske zabave. Naučila sam ga da sluša našu muziku. On je mnogo voli. Donijela sam mu muziku iz Podgorice 2013. godine. Čuva je i sluša u kolima. Jednom je negdje čuo našu muziku iz drugoga automobila i odmah me je zvao telefonom: „Baba, baba, čuo sam! To je neki Crnogorac!“ Ja mu kažem da možda jeste, a možda je neko drugi ko sluša istu muziku. Ali on ju je prepoznao i odmah se sjetio mene. POBJEDA: Govori li crnogorski jezik? ĐINA BOŠKOVIĆ: Ne govori. Zna „baba“ i „đed“. Zna da pita: „Kako si?“ i da kaže: „Dobro, hvala.“ I još ponešto malo. Ali muziku prepoznaje. To voli. Rekao mi je da će sljedeći put, kad budem išla u Crnu Goru, poći sa mnom. Voljela bih da dođe, da vidi. Da vidi odakle smo, da upozna porodicu i mjesta o kojima pričam. POBJEDA: Kakav je danas život crnogorske zajednice u Pertu? BOŠKOVIĆ: Ima ovdje dobrog naroda, ljudi koji vole da se okupe i koji vole Crnu Goru. Ali ima i nesloge. Ja sam prijateljica sa svima. Ne razlikujem ljude i ne volim da se svađamo. Ne znam zašto se nekad ljudi podijele, je li ljubomora, je li neko ima više ili veću kuću, ne mogu da kažem. Znam samo da nam je bilo lijepo kad smo bili zajedno. Kad smo počinjali sa okupljanjima, imali smo fino društvo. Ljudi su do-

lazili, radili, družili se. Bilo je mnogo volje. POBJEDA: Posebno pamtite vrijeme obnove crnogorske nezavisnosti? BOŠKOVIĆ: Da, 2006. godine smo se okupili, mnogo Crnogoraca. Počeli smo da radimo i prikupili smo lijep novac. Slavili smo naše datume, organizovali okupljanja i zabave. Možda smo u jednom trenutku i pretjerali sa brojem događaja. Stalno nešto, stalno treba doći i platiti. Ljudi imaju porodice i obaveze. Nekome postane mnogo da svaki put stavlja ruku u džep. Onda su počeli manje da dolaze. Treba i o tome misliti ako hoćemo da društvo traje. POBJEDA: Novac koji ste prikupili poslali ste tokom pandemije Crnoj Gori? BOŠKOVIĆ: Jesmo. Kada je došla korona, poslali smo pomoć za bolnicu na Cetinju, za kupovinu medicinske opreme. Koliko se sjećam, bilo je oko osamdeset hiljada dolara. To je bio novac koji se ranije skupljao kroz naš rad i okupljanja. POBJEDA: Ipak vjerujete da je moguće ponovo okupiti ljude? BOŠKOVIĆ: Vjerujem. Dopada mi se ovo što su Vladimir Orlić i njegovo društvo pokrenuli. Obradovala sam se kad sam saznala da su organizovali Crnogorsku etničku zajednicu Australije (M.E.C.A.). Nedavno smo se upoznali i lijepo mi je da vidim da neko hoće ozbiljno da radi, da poveže Crnogorce u Australiji. Mislim da to može biti dobro. Treba da se okupimo, da se družimo i da radimo nešto zajedno. Voljela bih da uspije. POBJEDA: Poslije svega što je Vaša porodica prošla, što danas želite Crnoj Gori? BOŠKOVIĆ: Samo želim da bude zdrava i da napreduje. Voljela bih da uđe u Evropsku uniju i da ljudima bude bolje. Da napreduje. To joj želim. POBJEDA: A što biste poručili Crnogorcima u Australiji i onima u Crnoj Gori? BOŠKOVIĆ: Da se vole. Da ostave svađu i da se ujedinimo. Kako mi ovdje, tako i vi tamo. Da se vole. Nada KOVAČEVIĆ

Arena

16 Košarka

Neđelja, 25. oktobar 2026.

PODGORICA – Dobar otpor u prvom poluvremenu za minus od sedam poena (53:46) i veliki pad u trećoj četvrtini (27:15), u najkraćem su slika utakmice košarkaša SC Derbija na gostovanju Klužu, protiv kojeg su Podgoričani doživjeli najubjedljiviji poraz u sezoni (100:78). Podgoričani su na kraju utakmice u kojoj su bili autsajderi jedino imali ukradenu loptu više (9-8) i više skokova (28-26), kao i ofanzivnih (11-7), ali ni to nijesu valorizovali jer je Kluž imao poen više iz druge šanse (12-11), pored boljeg šuta za dva (76,3 – 44,2 %) i tri poena (39,1 – 33,3 %), te više asistencija (2411), poena iz kontri (13-8), kao i manje izgubljenih lopti (13-15). SC Derbi je imao samo dvojicu igrača sa dvocifrenim poenterskim učinkom, Aleksu Uskokovića (19) i Antonija Jordana (16), zahvaljujući kojima su Podgoričani bili u igri u prvih 20 minuta… - Za nas je ovo treći uzastopni meč sa timovima iz Evrolige ili Evrokupa, nakon Dubaija i Bosne, i to su prilično jači timovi od nas. Međutim, naša odbrana je u ovom trenutku zaista veliki problem za nas. Moramo da pronađemo način da, konačno, odigramo nešto u odbrani i da iz takve odbrane u narednim mečevima pokušamo da dođemo do pobjede. Posebno u narednoj utakmici sa Ilirijom, koja je za nas utakmica „biti ili ne biti“. Nadam se da ćemo u

SC DERBI/FILIP ROGANOVIĆ

Mijović: Naša odbrana je u ovom trenutku zaista veliki problem

Slavlje košarkaša Sutjeske nakon meča

Nikšićani sigurni u drugom kolu ABA2 lige

Druga pobjeda Sutjeske, i MZT pao u Nikšiću

NEZADOVOLJAN IGROM U ODBRANI: Trener Petar Mijović

toj utakmici biti mnogo bolji, posebno u odbrani – kaže Petar Mijović, trener SC Derbija Podgoričani naredni meč u ABA ligi, protiv Ilirije, igraju 1. novembra, a prije toga će, u utorak, da odigraju prvi meč u Crnogorskoj ligi protiv Lovćena. Upitan nakon meča u Rumuniji da li domaća liga može da bude od koristi za pripremu

naredne utakmice u ABA ligi, Mijović je odgovorio: - Crnogorsku ligu, sigurno, ne možemo da poredimo sa ABA ligom, a mi imamo dosta mladih igrača u rosteru koji igraju domaću ligu, kojoj igramo sa timom koji je kombinacija juniora i seniora. Meč sa Lovćenom zbog toga nam neće mnogo pomoći u pripremi duela sa Iliri-

jom jer nećemo igrati sa kompletnim rosterom, kao i zbog nekih pravila u toj ligi. Utakmicu sa Ilirijom moramo da pripremimo kroz treninge, moramo da se vratimo na osnove košarke, i da, ponavljam, nađemo način da igramo bolje odbranu u odnosu na nekoliko prethodnih utakmica – zaključio je Mijović. S. JONČIĆ

Orlando nemoćan protiv Minesote, Vučević igrao nepuna četiri minuta sao 14 poena i devet asistencija. Na drugoj strani, najviše se istakao Vendel Karter junior sa 20 poena i devet skokova. Franc Vagner je utakmicu završio sa 18 poena, dok su Paolo Bankero i Džejlen Sags dodali po 14. I nakon drugog kola aktuelni šampion ne zna za pobjedu – nakon Filadelfije na startu sezone, i Boston je „uzeo mjeru“ Njujorku pošto je u TD Gardenu slavio 107:103. Džejson Tejtum bio je najzaslužniji za pobjedu jer je meč završio sa 36 poena, devet sko-

kova, sedam asistencija i tri ukradene lopte. Nimijas Keta i Pol Džordž su dodali po 15 poena. U redovima Niksa najefikasniji je bio Karl-Entoni Tauns sa 22 poena, uz 10 skokova. O Dži Anunobi upisao je 20 poena, deset skokova i osam asistencija, dok su Majls Mekbrajd sa 20 i Džejlen Branson sa 19 poena takođe imali značajan doprinos u napadu. I pored toga što Luka Dončić nije bio na svom prepoznatljivom šuterskom nivou, Lejkersi su na svom terenu dobili grad-

ORLANDO SENTINEL

Boston bolji u debiju, Njujork i dalje bez pobjede u NBA ligi, Lejkersima gradski derbi

PODGORICA - Orlando je i drugi put poražen na startu nove sezone, a Nikola Vučević je ponovo imao malu minutažu, bez poenterskog učinka. Medžik je izgubio kod kuće od Minesote 115:93, a crnogorski košarkaš je na terenu proveo tri minuta i 38 sekundi, tokom kojih je upisao dva skoka. Najefikasniji u drugoj pobjedi Minesote bili su Entoni Edvards i Džejden Mekdenijels sa po 15 poena. Rudi Gober je dodao 14 poena i devet skokova, dok je Ajo Dosunmu upi-

KK SUTJESKA ELEKTROPRIVREDA/ANDRIJA RADULOVIĆ

SC Derbi protiv Kluža doživio i četvrti poraz u isto toliko mečeva u ABA ligi

PODGORICA - Košarkaši Sutjeske Elektroprivrede imaju maksimalan učinak nakon dva kola ABA2 lige – nakon Triglava, tim Marka Simonovića je na svom terenu savladao i MZT rezultatom 85:75 (16:11, 23:29, 21:19, 25:16), u drugom kolu grupe C. Nikšićani su prvi bijeg napravili krajem prve i početkom druge četvrtine, kada su Stefan Mitrović i Bogdan Bojić pogodili po trojku, a Nikšićani poveli 19:11. Održala je Sutjeska prednost i većim dijelom drugog kvartala, imala i devet poena razlike, nakon slobodnih bacanja Mitrovića (36:27). Nakon što je Miloš Vujović promašio oba penala, MZT krenuo u seriju i nakon 11 vezanih poena preokrenuo i poveo - 38:36, u 19. minutu. Gosti su sa poenom prednosti otišli na odmor (40:39), a onda vodili sve do finiša trećeg perioda, ali prednost nije prelazila četiri poena. Sutjeska je, ipak, imala bolju završnicu kvarta-

la koju je završila sa pola koša prednosti (60:59). U posljednjih 10 minuta se prva odlijepila Sutjeska, serijom 6:0 na 72:66, a poslije poena Bojića je imala i „plus osam“ 79:71. Tačku na utakmicu stavio je Filip Barović nakon sjajne asistencije Mitrovića, kada je Sutjeska prvi put stekla dvocifrenu prednost - 83:73, minut i po prije kraja… Najbolji na terenu je bio Mitrović, koji je utakmicu završio sa 22 poena, četiri skoka i pet asistencija. Barović je imao 16 poena i šest skokova, Bojić 15, a Viktor Nvagbaraoča 14 poena. Kod MZT-a je najefikasniji bio Noa Farakan sa 18, a pratio ga je Dimitrije Nikolić sa 17 poena. Inače, početak utakmice u Nikšiću je kasnio 20 minuta, a prema nezvaničnim informacijama arbitri su čekali da dobiju majice za suđenje, kako bi mogli da istrče na teren. Sutjeska u narednom kolu, 8. decembra, gostuje užičkoj Slobodi. S. J.

sionira na početku sezone. Nakon besprekornog nastupa protiv Golden Stejta, ponovo je bio jedan od najvažnijih igrača Lejkersa, sa 22 poena, osam skokova, šest blokada i tri ukradene lopte. Pogodio je 10 od 14 šuteva iz igre i prvi put u karijeri vezao dvije utakmice sa najmanje 20 poena. Darijus Garland predvodio je Kliperse sa 26 poena i šest asistencija. Bruk Lopez je dodao 22 poena i četiri skoka, dok je Rui Hačimura protiv bivšeg tima upisao 16 poena i šest skokova. Rezultati: Milvoki - Čikago 125:132, Boston - Njujork 107:103, Šarlot - Atlanta 81:128, MALA MINUTAŽA NA STARTU SEZONE: Nikola Vučević protiv Minesote Indijana - Dalas 105:121, Orlando - Minesota 93:115, Vašinski derbi protiv Klipersa rezul- (13-10). Dončić je utakmicu za- gton - Toronto 102:112, Majami tatom 125:117 i upisali drugi tri- vršio sa 23 poena, šest skoko- - Detroit 111:128, San Antonio jumf u sezoni. va i sedam asistencija, ali mu Hjuston 110:114, Juta - Nju OrOstin Rivs je bio najefikasni- je za takav učinak bilo potreb- leans 120:119, LA Lejkers – LA ji u pobjedničkom timu sa 28 no čak 21 šutiranje, od kojih je Klipers 125:117, Sakramento poena i devet asistencija, uz osam bilo uspješno. Volker Portland 120:128, Golden Stejt S. J. izuzetno precizan šut iz igre Kesler je nastavio da impre- - Memfis 108:111.

Arena

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Košarka

Budućnost Voli nastavila niz protiv Cedevita Olimpije, upisala treću pobjedu u 5. kolu grupe A ABA lige

PODGORICA – Budućnost Voli je, čini se, izašla iz tunela nakon tri uzastopna poraza (Napoli, Crvena zvezda, Tofaš), jer je sada u seriji pobjeda. Nakon Slovana iz Bratislave i Neptunasa, „plavi“ su treći trijumf u nizu upisali u Ljubljani protiv Cedevita Olimpije 95:81 (21:13, 28:21, 26:26, 20:21), u petom kolu grupe A ABA lige. Da ubjedljiva pobjeda (91:65) u prvom kontrolnom meču, u Kranjskoj Gori, protiv tima koji vodi selektor Crne Gore Zvezdan Mitrović nije bila slučajna pokazao je i prvi zvaničan međusobni duel u sezoni. „Plavi“ su vodili od početka do kraja, od 18. minuta konstantno dvocifrenom razlikom, pa su zasluženo stigli do treće abaligaške pobjede u sezoni, a šeste uzastopne protiv Cedevita Olimpije, četvrte u Ljubljani. U tim se vratio oporavljeni Ajverson Molinar, koji je, uz Džastina Smita, bio najefikasniji sa 16 poena, s tim da je Smit imao i devet skokova, te po dvije blokade i asistencije. Dvocifreni učinak imali su i Flečer Megi (12), Stefan Đorđević (11), Džuvan Morgan (10, uz šest skokova) i Oleksandr Kovlijar (10, uz sedam asistencija). U igru nijesu ulazili jedino Marijal Šajok i Emir

Dvorana: ,,Stožice“. Gledalaca: 1.000. Sudije: Nasrola, Danilović i Bajgorić.

Kauan Radović Gejni Lomas Ustun Blažič Osifo Cerkvenik Hurt Kirkvuk Kroflič Škara

1 6 7 18 3 4 15 9 10 8

(13:21, 21:28, 26:26, 21:20) 71% (24-17) 41% (34-14) 37% (21-10)

za 1 za 2 za 3

76% (25-19) 66% (35-23) 48% (21-10)

25 (9+16) Skokovi 39 (10+29) Blokade 2 Asistencije 14 26 8 Ukradene lopte 5 10 Izgubljene lopte 16 Faulovi 29 21

Hadžibegović, a Andrej Žakelj je podijelio minutažu na 10 igrača, pa nije igrao manje od 15 (Džeri Butsijel), niti više od skoro 26 minuta (Kovlijar).

ODBRANA, PA NAPAD

Zahvaljujući odličnoj odbrani u prvoj, te odličnom napadu u drugoj četvrtini, Podgoričani su pobjedu najavili već na poluvremenu duela u „Stožicama“ jer su imali velikih 15 poena prednosti (49:34). Crnogorski šampion je bio dominantan u skoku u prvih 20 minuta (26-12), te je mnogo bolje šutirao za dva (68,8 – 30 %) i tri poena (50 – 26,7 %), a imao je i tri puta više asistencija (12-4), te bolju realizaciju kontranapada (11-4). Time je Budućnost nadoknadila se-

Smit 16 Šajok Megi 12 Hadžibegović Molinar 16 Ferel 5 Jovanović 8 Morgan 10 Butsijel 4 Đorđević 11 Kovlijar 10 Butej 3

dam izgubljenih lopti više (92), što je Cedevita Olimpija i te kako kažnjavala (16-3), kao i činjenicu da za dvije četvrtine nije imala nijednu ukradenu loptu (domaćin četiri). Serijom 7:0, koju je trojkom zaključio Đorđije Jovanović, Budućnost je povela 11:3 nakon tri minuta i 53 sekunde igre, a sa dva uzastopna koša Molinara, kasnije i jednim od dva pogođena bacanja, stigla je do prve dvocifrene prednosti (19:8), na minut i 17 sekunde do kraja kvartala, nakon kojeg su Podgoričani imali osam poena prednosti (21:13), uz prednost u skoku (13-7), i boljim procentima šuta iz igre (50 – 31,3 %). Početak druge četvrtine je pripao domaćinu, koji je serijom 5:0 smanjio na posjed minusa

CEDEVITA OLIMPIJA/FILIP BARBALIČ

„Plavi“ već do poluvremena riješili pitanje pobjednika

NAJBOLJI U POBJEDI: Džastin Smit na meču u Ljubljani

Andrej Žakelj: Na posljednje tri utakmice smo malo uhvatili korak Trener Budućnosti Andrej Žakelj zadovoljan je pobjedom u Ljubljani - I za nas i za njih je ovo bila teška utakmica. I mi smo imali mnogo problema sa povredama na početku sezone i nešto slabijom igrom, ali mislim da smo na posljednje tri utakmice malo uhvatili korak. Cedevita je uvijek neugodan protivnik, tako da ni ova utakmica nije bila laka, bez obzira na rezultat. Oni se nijesu predavali, ali prvo poluvrijeme je bilo upravo

ono što želim, prije svega u odbrani je bilo bolje nego u drugom poluvremenu. Malo smo izgubili kontrolu skoka i zbog toga primili nekoliko lakih koševa, ali pobjeda nam je bila veoma važna. To smo ostvarili, a mislima smo već okrenuti utorku, jer nas tada očekuje utakmica u Trentu. Čestitam igračima na pobjedi i Cedeviti sve najbolje u nastavku - rekao je Žakelj. Zvezdan Mitrović, trener Cedevita Olimopije i selektor Crne Gore je kazao da

je ,,Budućnost iskoristila prednosti koje ima u svim elementima igre“. - Pogotovo u skoku, gdje je bila ogromna razlika. Nažalost, ne možemo da pariramo, jer je Budućnost mnogo bolji tim. Probali smo da se vratimo, ali smo napravili nekoliko grešaka, a kvalitetnija ekipa tri izgubljene lopte lako kažnjava. Nije to ništa neočekivano, ovo je samo utakmica u nizu teških koje bi trebalo da preživimo – rekao je Mitrović.

(21:18), a na tom zaostatku je bio do isteka četvrtog minuta (28:25). Tada se Budućnost raspucala, i do odmora upisala 21 poen, od čega su četiri bile trojke - dvije Megija, po jedna Molinara i Ferela, koji je šut sa perimetra pogodio 10 sekundi prije velikog odmora za maksimalnih 15 razlike, a nakon što su Podgoričani u tri navrata imali 12 poena prednosti (39:27, 42:30, 34:46). Budućnost su u prvih 20 minuta vodili Megi i Molinar sa po 10 poena, ali, prije svega, Smit

sa devet poena, sedam skokova, dvije blokade i asistencijom.

ci je išla do 19 poena (68:49), a gosti su nakon 30 minuta uvećali prednost u skoku (33-17) i zadržali bolje procente šuta za dva (69,6 – 35,7 %) i tri poena (56,3 – 34,6 %), iako je Cedevita Olimpija u trećoj četvrtini pogodila pet trojki, tri više od gostiju. U posljednjoj četvrtini prednost Budućnosti nije padala ispod 12 poena (85:73)... Budućnost u narednom kolu, 31. oktobra, dočekuje Borac, a prije toga u utorak gostuje Trentu u nastavku takmičenja u Evrokupu. S. JONČIĆ

RUTINSKI U NASTAVKU

Budućnost je u nastavku meča rutinski kontrolisala igru i rezultat protiv oslabljene Cedevita Olimpije (nije bilo povrijeđenih Džejsa Džonsona, Kamerona Uinda i Brendona Mareja). Treća četvrtina završena je neriješeno (26:26), pa je pred posljednjih 10 minuta distanca bila ista (75:60) kao na poluvremenu. Prednost Podgoričana u ovoj dioni-

POVRATAK OBAVEZAMA NAKON MJESEC: Košarkašice Budućnost Bemaksa spremaju se za duel protiv Rilskog

PODGORICA – Košarkašice Budućnost Bemaksa novu sezonu dočekale su sa nikad mlađim timom. Poslije šest, sedam godina generacija 2002. i mlađe napustile su tim, pa sada ,,plave“ uglavnom čine juniorke 2007, 2008. i mlađe, koje će neočekivano imati veliku ulogu u WABA ligi, gdje će nastojati da kroz jake utakmice stiču iskustvo i napreduju. Istovremeno, baš zbog toga, crnogorski šampion ove sezone lišen je bilo kakvog rezultatskog imperativa. Ali, nakon poraza na premijeri od Šibenika,

,,vučice“ žele da protiv Rilskog pokažu bolje izdanje, a da li će to biti dovoljno za iznenađenje, ostaje da se vidi. - Neće biti lako, Rilski se pojačao, dva puta je poražen od Montane sa samo pola koša razlike i svjesne smo da nas čeka izuzetno težak posao. Ali, nakon poraza od Šibenika nastojale smo da se dodatno uigramo, spremimo i ispravimo neke stvari – kazala je Milena Vujović, bek Podgoričanki. Utakmica sa Rilskim (srijeda u ,,Bemaks areni“) označiće za ,,vučice“ povratak takmičarskim mečevima i to nakon čak mjesec.

- Crnogorska liga nije počela zbog problema na domaćoj sceni, tako da naša liga kreće tek idućeg vikenda. Uz to došlo je do problema, jer je novi sistem takmičenja, raspored koji se prilagodio timovima koji igraju i WABA ligu i Evrokup, uticalo da smo čak mjesec bez utakmica, što je veliki hendikep. Ali, trenirale smo, spremale se i nastojaćemo da u ovoj utakmici pokažemo bolje izdanje nego protiv Šibenika – dodala je Ilić. Tokom neočekivano duge pauze Podgoričanke su iskoristile da odigraju makar prijateljski meč protiv Raguze iz Dubrov-

nika, a sada se spremaju za duel protiv Rilskog, gdje se potajno nadaju da bi prvom pobjedom u sezoni mogle da najave da nikad mlađi tim ima potencijal za budućnost... - Rilski je iskusniji, ali igramo na našem terenu i naravno da se nećemo predavati. Želimo da pokažemo što bolje izdanje i nadam se da ćemo uz dobru odbranu parirati rivalu. Čeka nas nikad jača WABA liga, tako da moramo pokušati da kroz utakmice napredujemo i vjerujem da ćemo iznenaditi neke rivale – podvukla je talentovana juniorka podgoričR. P. kog tima.

ŽKK BUDUĆNOST BEMAKS

Veliki izazov za juniorke

Nikolina Ilić

Arena

18 Fudbal

Neđelja, 25. oktobar 2026.

LA LIGA (10. KOLO): Večeras na ,,Kamp nouu“ 265. izdanje ,,el klasika“

PODGORICA - Barselona kao apsolutni lider La lige dočekuje 265. izdanje ,,el klasika“ – koje se igra večeras od 21 sat na ,,Kamp nouu“, sa šansom da Real Madridu odmakne čak devet bodova već poslije 10 kola i mogućnošću da ostvari istorijsko dostignuće. ,,Blaugrana“ je izjednačila rekord svog najvećeg rivala iz sezone 1968/69. kada su ,,merengesi“ otvorili šampionat sa devet uzastopnih pobjeda, sada može da ode korak dalje – da uradi ono što nije niko nikada u španskom elitnom fudbalu. - ,,El klasiko“ je nešto drugačije. To je najbolja utakmica. Cijeli svijet je gleda. Milioni ljudi, različite kulture i različite generacije povezani su putem ove utakmice. To je nevjerovatno. U pitanju su samo tri boda, ali to je mnogo više od toga. Fantastično je biti dio ovoga. Mislim da smo spremni. Imam povjerenja u svoju ekipu. Imam dobar predosjećaj – rekao je Hansi Flik, trener Barselone. Barsin napad ove sezone djeluje nezadrživo – postigla je 50 pogodaka u 12 utakmica, ali je defanzivna stabilnost tima predmet kritika. Nakon što su primili 15 golo-

va, uključujući četiri u porazu sredinom sedmice od Pari Sen Žermena, Katalonci se suočavaju i sa sve dužom listom povrijeđenih igrača iz zadnje linije. Flik je ipak uputio podršku svojoj impovizovanoj defanzivnoj postavci. - Po mom mišljenju, Kubarsi i Đerar Martin igraju zaista dobru sezonu - rekao je Flik govoreći o mladom defanzivnom tandemu. - Ono što rade je nevjerovatno. Sarađuju, komuniciraju i zajedno napreduju. Zbog toga sam zaista sretan. A Espart je bio veoma dobar u posljednjim utakmicama. Bilo da igra na poziciji desnog ili lijevog beka – njemu je svejedno. On je nevjerovatan igrač, ali ima još prostora za napredak i posjeduje veliki potencijal. Protiv Real Madrida veliku opasnost vidi u prekidima. - Svjesni smo njihove snage kada su u pitanju prekidi. Analizirali smo to, oni su jedni od najboljih u tom segmentu. Naravno, imaju kvalitetne i fizički snažne igrače. Radili smo na tome. Cilj je da se branimo mnogo bolje nego što smo to radili u Parizu – naveo je Flik. Real Madrid je u seriji od četiri

pobjede u svim takmičenjima, a na ,,Kamp nouu“ večeras ne smije da izgubi – poraz bi već sada značio gotovo oproštaj od šanse za titulu. - U dobroj smo formi, postižemo golove... Na osnovu mog iskustva u ,,el klasiku“ i derbijima koje sam igrao, ono što se ranije dešavalo nema mnogo smisla. Svaki meč je priča za sebe - rekao je Žoze Murinjo, strateg ,,merengesa“. Madridski novinari pitali su nekadašnjeg Specijalnog da li zaslužuje više poštovanja. - Imam osjećaj da je Real Madrid jednostavno takav. Ne tražim ništa više od priznanja za svoje igrače kada dobro igraju i kritika za njihovog trenera kada mi ne igramo tako dobro. To je priča svih trenera. Neke utakmice dobijaju igrači, a druge gube treneri, takav je život. Postoje makar dva klasika po sezoni. Najvažnija stvar je globalna dimenzija. Postoje i drugi važni, ali ovaj je jedinstven. Svijet staje da ga gleda – naveo je Murinjo. Svijet je oduševljen Barselonom, ali Portugalca to ne dotiče – kao ni poraz Katalonaca u Parizu. - To mi ništa ne znači. Da smo umjesto pobjede od 4:1 protiv RB Lajpciga izgubili sa 4:1,

FCBARCELONA.COM

Barsa za ,,plus 9“ i rekord, Real ne smije da izgubi

Murinjo poručio da nema poseban plan za zaustavljanje Jamala

moje raspoloženje bi bilo isto za ovu utakmicu. - Ljudi koji su prije nedjelju dana mislili da Barsa može da nas razbije, sada misle isto. Ne mislim da će se to promijeniti. Činjenica da ljudi lijepo govore o Barsi me ne uznemirava. Da budem iskren, postoje utakmice gdje očigledno zaslužuju pohvalu jer rade neke zaista dobre stvari. Daleko od toga da smo mi gotov proizvod, mi smo početni proizvod gdje smo u preliminarnoj fazi u kojoj trener upoznaje, analizira i razvija strategije... Igrači, takođe, upoznaju mene. Poređenje ovakvog tima sa onim koji postoji duže mi se ne čini

fer – dodao je Murinjo. Nema poseban plan za Lamina Jamala. - On je sjajan igrač. Poštovanje je jedno, ali mijenjanje planova ili zaboravljanje sopstvene suštine je sasvim drugo. To nećemo uraditi. Ni sa njim, niti sa bilo kojim drugim visokokvalitetnim protivnikom – objasnio je Murinjo. Nije želio mnogo da govori ni o kolegi Hansiju Fliku. - Ne razumijem zašto me pitate o našim protivnicima. On je odličan trener, radi odličan posao. Ne mogu ništa više da kažem – poručio je Murinjo. Flik je imao nešto duže izlaganje o Murinju. - Veoma ga poštujem. Kada ne-

ko radi kao trener toliko godina i ostvari toliko uspjeha, to je dokaz velikog talenta. Dok sam bio pomoćnik Joakimu Levu, sreo sam ga u Madridu - istakao je njemački stručnjak. - Svi igrači koji su igrali pod njegovim vođstvom govore o njemu s velikim poštovanjem. On je kolega i veoma uspješan čovjek - zaključio je trener Barselone. Barseloni nedostaju Dani Olmo, Žil Kunde, Erik Garsija, te odranije Andreas Kristensen i Roni Bardgđi, dok Real u Kataloniju dolazi bez Vinisijusa Žuniora i Raula Asensija, a odavno su van stroja Rodrigo i Ferlan Mendi. N. KOSTIĆ

X/LEGA SERIE A

PREMIJER (8. KOLO): Totenhem se budi – pao je Čelzi

SERIJA A (8. KOLO): Napoliju malo 2:0 i 3:2 protiv Rome

Sjajan derbi sunca PODGORICA - Odličan derbi na stadionu ,,Dijego Armando Maradona“ – Napoli je vodio 2:0 i 3:2, a na kraju ostao bez pobjede protiv Rome (3:3), koja je dala mogućnost Interu i Laciju da joj odmaknu na plus četiri. Napolitanci loše stoje u Seriji A, gdje imaju samo 11 bodova u osam kola, a činilo se da bi okršaj sa ,,vučicom“ mogao da bude najava izlaska iz krize. Frank Angisa je u 28. minutu

postigao fantastičan gol makazicama, da bi u 48. Skot Mektominej povisio na 2:0. Roma se nije predavala – Matijas Soule je smanjio u 70, a već u 74. izjednačio je još jedan Argentinac, Leonardo Balerdi. Mektominej je savršeno preciznim udarcem u 83. još jednom pokazao koliko je nedostajao ,,azurima“, ali ni novo vođstvo nije bilo dovoljno – Balerdi je u 83. zatresao mrežu glavom pored očajno postavljene odbrane domaćina.

Napoli je tražio faul zbog situacije koja je prethodila centaršutu sa desne strane, ali odluka se nije promijenila – trener Masimilijano Alegri bio je bijesan i dobio crveni karton. Roma ima bod više od Koma, učesnika Lige šampiona, koji je slavio protiv Sasuola kod kuće – 2:0. Oba pogotka u drugom poluvremenu dao je Anastasios Duvikas. Crnogorski reprezentativac Vasilije Adžić odigrao je 86 minuta za goste, koji su ostali na osam bodova. Bolonja je u gostima pobijediNe. K. la Kaljari sa 2:0.

PODGORICA - Arsenal nije propustio priliku da sustigne Mančester siti nakon što su ,,građani“ protiv Aston Vile pretrpjeli prvi poraz u Premijer ligi ove sezone (2:1). ,,Tobdžije“ su na ,,Emirejtsu“ savladale Everton rezultatom 2:0 i sada su najozbiljniji kandidati za titulu (ako Siti to ostane nakon kazne koja se iščekuje) izjednačeni na vrhu sa po 21 bodom iz osam mečeva. Tim Mikela Artete bio je dominantan u prvom poluvremenu, a do prednosti je došao tipično ,,arsenalovski“ – pogotkom poslije kornera. U gužvi u petercu ,,karamela“ najbolje se snašao Ezri Konsa. Igrao se sedmi minut... Do poluvremena je lako moglo da bude 2:0 jer su dobre prilike imali EberečiEze i Noni Madueke, ali prijetio je i Everton – domaćina je nakon greške Bena Vajta sačuvao David Raja. U nastavku je sve išlo po notama Arsenala, a meč je prelo-

mljen u 68. minutu kada je na centaršut Vajta mrežu glavom zatresao Gabrijel Magaljaeš. Siti se prvi put okliznuo u Premijer ligi, samo četiri dana nakon što je dao četiri gola AEK-u u Ligi šampiona. Junak pobjede Aston Vile bio je Nikolas Džekson, ljetošnje pojačanje ,,lavova“. Prvi pogodak dao je već u šestom minutu iskoristivši grešku Geija, a drugi u 60. kada je odlučujućem golu ,,kumovao“ Đanluiđi Donaruma očajnom reakcijom. U međuvremenu je gol za Siti dao Erling Haland (52. minut), nakon što je u prvom poluvremenu Endiaje pogodio stativu. Izgleda da se Totenhem budi iz jesenjeg sna - ,,pijevci“ su u prošlom kolu Premijer lige prekinuli niz od šest mečeva bez pobjede u svim takmičenjima, a danas slavili u londonskom derbiju na terenu Čelzija (2:0) i gradskom rivalu prišli na minus četiri.

X/PREMIER LEAGUE

Arsenal sustigao Siti

,,Tobdžije“ iskoristile kiks ,,građana

Gosti su poveli u 77. minutu komičnim autogolom čuvara mreže Čelzija Majka Pendersa, a posao im je bio olakšan od 80. kada je Kol Palmer zbog gaženja dobio drugi žuti karton. Tačku je stavio Matis Tel u 87 – oduzeo je loptu Ačempongu na svojoj polovini i potom sve uradio i završio sam. Fulam je na gostovanju bio bolji od Koventrija (1:0). Ne. K.

Arena

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Fudbal 19

Otrant odolijeva na vrhu PODGORICA - Budućnost je propustila šansu u četvrtak, a nije mogla ni Sutjeska u direktnom subotnjem duelu da skine Otrant Olimpik sa vrha elitnog karavana. Posljednja utakmica 12. kola Meridianbet 1. CFL na stadionu kraj Velike plaže završena je podjelom plijena 1:1. Odmiču prvoligaške runde, a Ulcinjani ne prepuštaju ulogu lidera - četa Milije Savovića prva je sa 21 bodom, sada je Mornar drugi sa 20, dok su Nikšićani i Podgoričani sakupili po 19, s tim da branilac titule ima bolju gol razliku. Gužvu u gornjem domu dopunjava Bokelj sa 18 poena nakon pobjede nad Dečićem. Sunce u Ulcinju, toplo vrijeme, dobar teren - postojali su svi preduslovi za dopadljiviju, uzbudljiviju i neizvjesniju utakmicu. U tom ritmu je i otvoren meč - brzim vođstvom Sutjeske. Sijevnula je kontra, Mrvaljević je pobjegao po desnoj strani i dao tačan pas u srce šesnaesterca - za sve ostalo pobrinuo se Šimun. A reprezentativac iz redova nikšićkog tima reagovao je bez oklijevanja i suvišnih poteza, desnom nogom, skrenuvši loptu u mrežu pored nemoćnog Agovića. Izabranici Denisa Ćorića idealno su započeli meč, s tim da nijesu predugo uživali u rezultatskoj prednosti. Gosti su nakon gola u 10. minu-

tu i pokušaja Aničića usporili igru, povukli se, a to nije baš bila najbolja odluka. Anto Babić je izgubio posjed u opasnoj zoni i dopustio Muharemoviću da zaprijeti sa distance. Šut kapitena Otranta odbranio je Đurović, ali se sljedeći udarac domaćina nesrećno završio po bonus golmana aktuelnog prvaka. Krstović je raspalio po zemlji, naciljao stativu, a lopta se od nogu 19-godišnjeg člana omladinske selekcije odbila u mrežu. Za - 1:1 sredinom poluvremena. Odnos u posjedu bio je ujednačen, ali su Savovićevi momci nešto više prijetili. U dosadašnjem dijelu sezone, Ulcinjani su se u nekoliko navrata žalili za nedosuđene penale. Argument za novo negodovanje dobili su i protiv Sutjeske - jednom u prvom poluvremenu, a drugi put početkom nastavka, mada je to bio kontakt na ivici linije kaznenog prostora, više vani nego unutra, reklo bi se. U drugom dijelu se borba sjeckala, dosta grešaka i sitnih faulova obostrano, a dok su ,,plavo-bijeli“ pokušavali da se nametnu i opkole rivala - umalo se nijesu suočili sa zaostatkom. Đurović je napustio prostor između stativa, panično krenuo duž gol auta na protivničkog igrača, ali nijesu fudbaleri Otranta na pravi način kaznili ukazani momenat - od svega

FSCG

MERIDIANBET 1. CFL (12. KOLO): Remi Ulcinjana i Sutjeske na stadionu kraj Velike plaže

Otrant

Sutjeska

11 11

Stadion: Velika plaža. Gledalaca: 500. Sudija: Miloš Savović. Golovi: 0:1 Šimun u 10, 1:1 Đurović (ag) u 24. Žuti kartoni: Hočko, Kopitović (Sutjeka).

Otrant

Sutjeska

Đurović Agović Golubović Ad. Rudović Augusto Čagas (od 67. Vračar) Hočko (od 25. Boljević Lambulić) Pavićević Aničić (od 80. Muharem) (od 67. Čavor) Kopitović Taipi (od 80. Šćekić Đečbitrić) (od 73. Muharemović Čađenović) Krstović Ražnatović Uskoković A. Babić (od 57. N. Šimun Vuković) Mrvaljević (od 73. S. Babić) P. Vuković V. Rudović Banović (od 80. Redžović)

Tabela

Sa meča u Ulcinju

su dobili samo korner. Ulcinjani su počeli da vrše pritisak od 60. minuta, a suptilni pas Muharemovića na malom prostoru kroz odbranu bio je malo jači nego što je trebalo za Taipija. Sutjeska je pala i djelovala ranjivo. Nije bila ubojita prema naprijed, a u 63. je izbjegla drugu kapitulaciju nakon svog prekida visoko na polovini rivala. Loš centaršut omogućio je ,,bijelima“ da se pregrupišu u kontraudar - Muharemović je

pretrčao dužu dionicu i lijepo servirao zicer za Taipija. Imao je 23-godišnji ofanzivac sa pasošem Sjeverne Makedonije otvoren pogled na Đurovića, ali je nepreciznim udarcem pokvario nešto što je mirisalo na preokret Otranta. Ekipa sa krajnjeg juga propustila je zlatnu šansu, pa bila u situaciji da se brani u posljednjih dvadesetak minuta. Ulaskom Vračara, Nikšićani su dobili na prodornosti po desnoj strani, odakle je poslato nekoliko centaršuteva, dodu-

še nijedan nije stigao do navalnih fudbalera u ,,plavo-bijelim“ dresovima. Izmjene su podigle Sutjesku, pa su momci sa klupe - Čavor i Slobodan Babić kreirali priliku iz koje su mogli do drugog pogotka. Krilni napadač uposlio je saigrača iz špica koji nije najpravilnije uhvatio volej, ali je lopti dao takvu putanju da je odskočila prije nego je stativa spasila Agovića u 77. minutu. Čavor je priprijetio iz daljine, dok je Ražnatović u 83. glavom

1. Otrant

2. Mornar

6 3 3 21:15 21 5 5 2 18:12 20

3. Sutjeska

5 4 3 16:8 19

4. Budućnost 12

5 4 3 15:10 19

5. Bokelj

5 3 3 10:9 18

6. Dečić

4 3 4 10:10 15

7. Mladost

3 3 6 11:21 12

8. Petrovac

2 5 4 11:13 11

9. Jezero

2 5 5 13:20 11

10. Arsenal

5 5 9:16

probao da prebaci Agovića. Boljević je u 90. minutu testirao koncentraciju Agovića - čijom intervencijom je okončana svaka nada da neko može da izađe kao pobjednik sudara u Ulcinju. Sutjeska je bez poraza u ligi na prethodnih devet nastupa, ali serija od pet trijumfa i četiri remija nije dovoljna da bi se Otrant skinuo sa čela vodećeg fudbalskog karavana u Crnoj Gori. Iznenađujuće, Ulcinjani su D. KAŽIĆ ispred svih. FK JEDINSTVO

Odigran premijerni meč 13. kola Druge fudbalske lige Crne Gore

Jedinstvo brojalo do 7 PODGORICA – Utakmicom Grbalj – Jedinstvo otvorena je 13. runda Druge fudbalske lige, a Bjelopoljci su nakon poraza od Koma uspjeli na nevjerovatan način da se vrate na pravi put. Jedinstvo je deklasiralo Grbalj u Radanovićima – 7:0. Da će se u Radanovićima gledati ples Jedinstva bilo je jasno na startu – Jedinstvo je nakon šest minuta vodilo čak 3:0?! Naime, već u 3. minutu bilo je 0:1, kada je Denis Kolić goste doveo u vođstvo. Ali, samo minut kasnije Jedinstvo je dupliralo prednost, kada je strijelac bio Mladen Kovače-

Raspored i tabela Grbalj – Jedinstvo DANAS PODGORICA: Kom – Lovćen GOLUBOVCI: Zeta – Berane DANILOVGRAD: Iskra – Budva PLJEVLJA: Rudar – Podgorica 1. Podgorica 2. Jedinstvo 3. Zeta 4.Lovćen 5.Kom 6.Iskra 7. Grbalj 8. Rudar 9. Budva 10. Berane

12 13 12 12 11 12 12 12 12 12

6 7 5 6 5 5 4 4 2 0

0:7 (13 h) (14 h) (14 h) (14 h)

5 1 22:15 23 2 4 25:15 23 4 3 17:14 19 1 5 19:18 19 3 3 16:12 18 2 5 12:11 17 4 4 14:18 16 4 4 17:17 16 5 5 14:15 11 2 10 7:28 2

vić. Praktično je sve bilo riješeno nakon šest minuta, kada je iskusni Žarko Korać lijepo pogodio. Rekorder po bro-

ju golova u Crnoj Gori u finišu prvog dijela igre drugi put se upisao u strijelce za gotovo nevjerovatnih 0:4! U nastavku je bilo sve stvar rutine. Grbalj je bio u totalnoj zoni pakla, a razigrani gosti čekali su poziciju da dotuču rivala. I, gdje je stao Korać nastavio je rezervista Aldin Mušović, koji je u sedam minuta nakon ulaska u igru postigao dva gola. Konačnih 0:7 postavio je rezervista Adnan Hajdarpašić u 88. minutu. Ostala četiri meča ove runde igraju se danas, a pored derbija Rudar – Podgorica, sastaju se još Kom – Lovćen, koji će igrati na kampu FSCG, te Zeta – Berane i Iskra – Budva. R. P.

POGODIO ZA KRAJ: Adnan Hajdarpašić na meču sa Grbljem

Kotorani do odmora završili posao 1, Brnović, Krapić, Brguljan 2, Golubović, Vidović 1, Cerović, Domazetović, Radanović 3, Aleksić, Ražnatović, Novaković. PRIMORAC: Kralj (osam odbrana), Pejović (dvije odbrane), Roganović, Maraš, Inaba, Brguljan 1, Kovačić, Perov 2, Vučković 5, Radović 2, Ubović 4, Ćetković, Petković 1, Banićević 2.

Budućnost One 7 Primorac 17 PODGORICA - Bazen ,,Morača“. Gledalaca: 200. Sudije: Ivanovski i Arnaut. Rezultat po četvrtinama: 2:5, 0:3, 2:6, 3:3. BUDUĆNOST ONE: Radović (osam odbrana), Milanović (četiri odbrane), Vušković

Primorac je u nizu od pet pobjeda u Regionalnoj vaterpolo ligi. Kotorani su još jedan crnogorski derbi u ovom takmičenju riješili u svoju korist - slavili su protiv Budućnosti u Podgorici 17:7, a u dobrom ritmu ekipe trenera Vida Lompara bio je i Jadran m:tel na Škveru. Utakmica 9. kola praktično je bila riješena do odmora, go-

SBbet Prva liga za rukometaše (5. kolo)

Utakmica SBbet Prve muške lige između Brskova i Rudara nije odigrana jer domaći tim nije ni došao na utakmicu. Tim iz grada na Tari prethodno je ubjedljivo izgubio sve četiri utakmice, klub je u organizacionoj, odnosno finansijskoj krizi i ovaj potez je nagovještaj istupanja Brskova iz lige. Na terenu su se pojavili samo rukometaši Rudara, pa su sudije Filip i Predrag Martinović mogle samo da odsviraju početak, a odmah zatim i kraj meča. Delegat Nebojša Kruščić registrovao je utakmicu službenim rezultatom 0:10. Ako Brskovo ne odigra još dva meča, biće automatski izbače-

Sudija Predrag Martinović svira kraj u Mojkovcu

Počela EPCG Superliga za odbojkaše

Sigurni trijumfi Budve, Budućnosti i Jedinstva PODGORICA – Budva i Budućnost volej su sezonu u EPCG Superligi počeli očekivanim i maksimalnim pobjedama. Budva je odbranu titule počela trijumfom u gostima protiv Ulcinja sa 3:0 (25:9, 25:19, 25:10). U redovima šampiona, koji je odmarao neke prvotimce (Butko, Kolito, Babić, Ćaćić, Čelebić, dok Radunovića muči koljeno), istakao se Miro Miljanić sa čak 16 poena, Vuk Stanojević je dodao 12, a Vukašin Cimbaljević 10 u dva seta. Na drugoj

dao Aleksa Knežević... Za goste, koji su ostali na nula bodova, osam je postigao Danilo Joksimović. U derbiju kola večeras se sastaju Sutjeska i Budvanska rivijera (18.30 h), pola sata kasnije počeće duel Mornara 7 i Budućnost Podgorice. Sjutra od 20 sati igraće Partizan 1949 – Berane 1949. Ne. K.

no iz takmičenja, a njegovi rezultati izbrisani. Drugi meč jučerašnjeg programa protekao je u dominaciji aktuelnog šampiona nad timom sa dna tabele – Lovćen je ,,preletio“ Jedinstvo Bemaks sa 46:19 i upisao četvrtu pobjedu u isto toliko mečeva. Najefikasniji je bio Vuk Mrvaljević sa 10 pogodaka, sedam je

strani gotovo svi igrači Ulcinja osvojili su bar poen, a najviše Sulejman Bekrić – šest. Premijerni meč sezone Budućnost je protiv Sutjeske riješila u svoju korist za nešto više od sat i sa 3:0 (25:22, 25:18, 25:16). Prvi meč u startnoj postavi tima Dejana Radića odigrao je jedan od heroja Superkupa, Karlos Čarls Santana. Kubanac je bio najefikasniji na terenu sa 15 poena, a reprezentativac Crne Gore Ivan Zvicer završio je utakmicu sa 10 poena. Radić je dao priliku mlađim igračima i svi su osvojili

sti su vodili 8:2, domaćin se u ovom dijelu dosta mučio oko napada, a do trećeg gola stigli su nakon 13 minuta igre. Kotorani su sredinom treće četvrtine bili dvocifreni (12:2), vodili su 13:3 na tri minuta prije kraja ovog perioda igre i upravo su sa ,,plus 10“ sačekali posljednjih osam minuta igre. - Pokazali smo da smo bolja

ekipa. Od starta meča ušli smo agresivno, ispoštovali dogovor iz svlačionice i priveli smo meč mirno kraju. Očekuje nas put za Savonu, i nastup u Evrokupu. Nadamo se pobjedi i pokazaćemo da smo bolja ekipa - kazao je Balša Vučković. Domaćin sinoć kod kuće nije imao prave ni defanzivne odgovore prema učesniku Evrokupa.

PODGORICA – Tri sedmice nakon maksimalne pobjede u Supekupu, tada istina protiv maltene kadetskog sastava bez strankinja (nijesu bile registrovane zbog tužbi bivših igračica) i reprezentativke Melise Cenović, odbojkašice Budućnosti su ponovo ,,uzele mjeru“ šampionu – tim Luke Bogojevića je sa 3:1 na svom terenu savladale Herceg Novi, koji je ovoga puta bio kompletan, ali nemoćan za više od jednog seta.

EPCG Superliga za odbojkašice (3. kolo)

Budućnost je stigla do treće pobjede, a Herceg Novi je upisao drugi poraz jer je izgubio i derbi od Luke Bar. Teodora Čavić je predvodila Budućnost sa 22 poena, Aleksandra Šćekić je dodala 13, a Lara Jovović i Dijana Crnojački po 13. U ekipi Herceg Novog istakle su se Elif Boran sa 14, Ralica Đoković sa 13 i Oksana Jakušina sa 12 poena. Nakon godine pauze, ponovo je odigran i barski derbi, a pripao je ekipi Luke Bar, koja je protiv Galeba slavila 3:0 i zadržala maksimalan učinak. Najefikasnija u timu Luke Bar bila je Dijana Vuković sa 17 poe-

- Težak poraz od Primorca iz kojeg treba nešto da naučimo i izvučemo pouke. Primorac je pokazao da je fizički jak i da su u rosteru pokriveni po svim pozicijama. U ovom momentu nikako nijesmo mogli da im se suprotstavimo. Čestitam Primorcu na zasluženoj pobjedi - istakao je Petar Radanović, trener ,,plavih“. A. MARKOVIĆ

Budućnost u derbiju srušila šampiona

Slavlje odbojkašica Budućnosti nakon meča

na, a pratile su je Maja Meklelan sa 14 i Džeklin Sims sa 10. Drugi gradski derbi ovog kola, onaj u metropoli crnogorskog turizma, pripao je Budvi, koja je sa 3:0 savladala Mediteran i zadržala maksimalan učinak nakon tri kola. Mediteran je doživio prvi poraz u sezoni, računajući i Kup Crne Gore.

Rezultati 3. kola: Luka Bar – Galeb 3:0 (25:11, 25:15, 25:17), Morača – Gamnazijalac 3:1 (19:25, 25:12, 25:14, 25:13), Albatros – Jedinstvo 3:1 (25:12, 19:25, 25:10, 26:24), Mediteran – Budva 0:3 (22:25, 12:25, 19:25), Budućnost volej – Herceg Novi 3:1 (25:20, 23:25, S. J. 25:16, 25:21).

Crnogorski šahista završio takmičenje u ubrzanom šahu na IBCA pojedinačnom EP

OK BUDVA

PODGORICA - Rukometna sezona u Crnoj Gori praktično je tek počela, a već je izvjesno da bi jedan prvoligaš mogao da se povuče iz takmičenja.

YOUTUBE PRINTSCREEN

Mojkovac se nije pojavio, Lovćen preletio Jedinstvo

Detalj sa meča u Podgorici

BUDUĆNOST VOLEJ

Regionalna vaterpolo liga (9. kolo)

Neđelja, 25. oktobar 2026.

M. BABOVIĆ

Arena

20 Sportski miks

Nikaču deseto mjesto

Ekipa Budve slavila u Ulcinju

makar poen. U redovima ekipe Miljana Boškovića, koji je debitovao na klupi Sutjeske, 10 poena osvojio je doskorašnji mladi član upravo Budućnosti Kosta Poleksić, dok je Dragan Stojanović upisao devet. Pobjedu na startu je upisalo

i Jedinstvo, koje je na svom terenu savladalo Mornar 3:0 (25:20, 25:15, 25:23). Sergej Čukić i Milan Rovčanin predvodili su Bjelopoljce sa 15, odnosno 12 poena, dok se kod Barana istakao Lazar Cimbaljević sa 10 poena. S. J.

PODGORICA - Crnogorski šahista Predrag Nikač kao desetoplasirani završio je takmičenje u ubrzanom šahu na IBCA Evropskom pojedinačnom prvenstvu za osobe bez i sa smetnjama vida na Kritu. Osvojio je pet bodova za četiri ostvarene pobjede, dva remija i tri poraza. Nikač je, drugog takmičarskog dana, pobijedio Franja Matanovića iz Hrvatske, Mađara Ištvana Ela i Njemca Dominika Milera, a jedini poraz doživio je od Eduarda Pulveta iz Španije. Na otvaranju šampionata, pobi-

jedio je Španca Hosea Manuela Ignjasija Vela. Remizirao je sa Poljakom Andrejom Migalom i Olegom Tukom iz Ukrajine, dok je doživio poraze od Alekseja Strelcova iz Izraela i Poljaka Pjotra Dukačevskog. Titulu prvaka, kao i u klasičnom šahu, osvojio je Eduardo Pulvet sa osam bodova. Isti broj bodova sakupio je srebrni Poljak Marcin Tazbir, dok je bronzanu medalju osvojio Izraelac Aleksej Strelcov. Nikač je šampionat u standardnom šahu završio kao sedR. P. moplasirani.

Feljton

Neđelja, 25. oktobar 2026.

ALEKSANDAR STIPČEVIĆ O ZMIJI KAO SREDIŠNJEM KULTNOM SIMBOLU KOD JUŽNIH ILIRA

Postojao je običaj da se na kovčegu nacrtaju zmije Mirko Barjaktarović naslućuje da prikazi zmija na pogrebnim sanducima potiču iz velike starine, a mi Po vrlo raširenim vjerovanjima o zmiji kućarici (zmiji kućnici, možemo tome dodati da se tu radi o ostacima vjerovanja kućnoj zmiji, prim. prir.) na Baliz praistorijskih vremena o zmiji koja čuva pokojnikov kanu, ona je personifikacija duše pokojnika, ona bdije nad zdrav- grob od zlih duhova i od drugih opasnosti Priredio: Slobodan čukić

Zmijski lik na uzglavniku u Vuksanlekićima

no mogu povezati s onim istim vjerovanjima koja su inspirisala pretpovijesne umjetnike da isklešu likove zmija na kamenim urnama iz okolice Bihaća. Radi se o recentnim prikazima zmija na nadgrobnim spomenicima.

izvor A. Stipčević, 1983

ljem i blagostanjem ukućana. Takva vjerovanja o zmiji kućarici bila su vrlo raširena u ovom dijelu Evrope od neolitika dalje, a arheološka građa i pisani povijesni izvori otkrivaju nam da su ona bila posebice raširena u južnim krajevima onog prostranog područja na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka što su ga u prapovijesno i rimsko doba nastavali Iliri, u današnjoj Albaniji i u Crnoj Gori. Najveći dio onoga što znamo o zmiji kao kultnoj životinji u Ilira potječe s tog područja, pa nas stoga neće začuditi što su se upravo tu sačuvala najbrojnija vjerovanja u vezi sa zmijom, vjerovanja čije korijene možemo s lakoćom pronaći u starih Ilira. Ovdje nas zanima pojedinost kojoj posvećujemo ovaj rad, tj. vjerovanje da zmija ne čuva samo kuću nego i grob. Dr. Vinko Malaj, župnik u Tuzima, selu koje se nalazi desetak kilometara južno od Titograda u Crnoj Gori, poslao nam je vrlo zanimljive fotografije, koje dokazuju, da su se u tom kraju, u kojem pomiješano živi crnogorski i albanski živalj, sačuvala neka vjerovanja koja se izrav-

(Koristim priliku da se i na ovom mjestu srdačno zahvalim dr. Vinku Malaju na poslanim fotografijama, na podacima o tim spomenicima i na dopuštenju da te fotografije i te podatke koristim u ovom radu.) Takvih prikaza imamo na nekoliko mjesta u južnom dijelu Crne Gore. Po podacima koje nam je poslao dr. Malaj, zmije nalazimo prikazane u sljedećim mjestima: 1. U seoskom groblju u mjestu Tuzi. Lik zmije s glavom prema gore prikazan je na drvenom križu. 2. U groblju u selu Vuksalekaj (Vuksan Lekić) vidimo također lik zmije na drvenom križu, kao

i na još dva nadgrobna spomenika u obliku stupa od kamena. 3. U selu Traboinu, što se nalazi uz granicu s Albanijom, nalazimo također drveni križ na kojem je izrađen lik zmije. 4. Isti takav prikaz na drvenom križu imamo i u seoskom groblju u selu Hoti. 5. U selu Ljare (Livari u Krajini, prim. prir.) likove dviju zmija nalazimo uklesane na jednom kamenom nadgrobnom spomeniku. Moguće je da se takvih nadgrobnih spomenika nalazi i u drugim seoskim grobljima u južnoj Crnoj Gori i u sjevernoj Albaniji, no i ovi ovdje spomenuti dovoljni su da zaključimo

Poznati hrvatski lingvista i arheolog Aleksandar Stipčević je opširno pisao o zmiji kao kultnoj životinji u religiji južnih ilirskih plemena. Donosimo dio iz studije „Kultni simboli kod Ilira” (Sarajevo, 1981), kao i članak „Zmija kao čuvarica grobova: prilog proučavanju ilirskih ostataka u suvremenim narodnim vjerovanjima” (Zagreb, 1983)

Zmija na drvenom krstu na katoličkom groblju u Tuzima

Spolija sa zmijskim likovima na zidu crkve u Livarima

da je sve do nedavno u tom kraju bio živ običaj, da se lik zmije prikaže na nadgrobnim spomenicima. Zanimljivo je, da je taj običaj izumro i da današnji stanovnici spomenutih sela na upit zašto se te zmije nalaze na križevima odgovaraju da to duše pokojnika izlaze iz groba. U Prizrenu, međutim, kao i u nekim drugim krajevima, znaju za zmiju koja čuva grob, pa to treba dovesti u vezu sa spomenutim prikazima zmija na nadgrobnim spomenicima. (O zmiji kao čuvarici groba u Prizrenu i okolici poslao nam je podatke kolega Hexhi Krasniqi iz Prizrena. Etnolog Ukë Xhema iz Albanološkog instituta u Prištini zabilježio je pak, da su u kući Kamera Metaja u selu Shushicë (Sušica) na Kosovu oko 1950. godine umrle dvije mlade djevojke od tuberkuloze. Po vjerovanju suseljana grob u kojem su pokopane čuvaju dvije zmije skupljene u klupko. Zahvaljujem kolegama Krasniqiju i Xhemaju na ovim vrijednim podacima.) U vezi s tom funkcijom zmije svakako je i običaj, registriran također u Crnoj Gori, da se lik zmije ugravira na lijesu. Mirko R. Barjaktarović, koji je o tome u novije vrijeme pisao, govori o tom običaju kao o vrlo starom, ne precizirajući, međutim, na koju to starinu misli. (M.R. Barjaktarović, „Pogrebne radnje i običaji u okolini Ivangrada (Berana)“, Glasnik cetinjskih muzeja, 1, 1968, str. 80, slika na str. 79 Autor u sažetku na francuskom jeziku (str. 88) govori o tom običaju da je „d’une grande antiquite“.) S pravom Barjaktarović naslućuje da ti prikazi potječu iz velike starine, a mi možemo tome nadodati da se tu radi o ostacima vjerovanja iz pretpovijesnih vremena o zmiji koja čuva pokojnikov grob od zlih duhova i od drugih opasnosti što prijete pokojniku u njegovu zagrobnu životu. Prikazi zmije na križevima odgovaraju zapravo po svom značenju prikazima zmija na nadgrobnim spomenicima što se prilično često susreću u antič-

Poklopac drvenog sanduka iz okoline Berana, Crtež Mirko Barjaktarović, 1968.

Najveći dio onoga što znamo o zmiji kao kultnoj životinji kod Ilira potiče s područja Crne Gore i Albanije, pa nas neće začuditi što su se upravo tu sačuvala najbrojnija vjerovanja u vezi sa zmijom, vjerovanja čije korijene možemo s lakoćom pronaći kod starih Ilira koj Grčkoj. Taj prastari poganski običaj, da se zmija čuvarica groba prikaže na nadgrobnim stelama, naslijedili su kršćani, pa je tako došlo na prostoru o kojem govorimo do jednog od mnogobrojnih sinkretističkih procesa u kojem je pogansko vjerovanje o zmiji kao čuvarici groba spojeno s križem kao najizrazitijem simbolu kršćanstva. Zmija kao simbol zla i personifikacija Sotone u kršćanstvu dobiva ovdje značenje koje je kršćanstvu potpuno strano. Ovi prikazi zmija na nadgrobnim spomenicima, u kraju u kojem je inače kult zmije bio izvanredno jako razvijen, na vrlo eksplicitan način dokumentiraju kontinuitet tog poganskog kulta iz pretpovijesnih vremena do današnjeg dana. (Svi koji su opisivali narodne običaje na Balkanu, posebice na području u kojem žive Albanci i Crnogorci, isticali su veliku popularnost zmije kao kultne životinje ili kao motiva u narodnim pričama i pjesmama.) Zmija je u pretpovijesno doba u tom kraju bila najvažnija kultna životinja, ona je osim toga bila totem ilirskog plemena, životinja s mnogobrojnim značenjima u religioznim predoždžbama tamošnjih Ilira. U tom istom kraju ona se i danas pojavljuje u bezbroj narodnih priča i vjerovanjima. Upravo tu imamo danas brojne prikaze zmija u narodnim umotvorinama, kao i brojne motive u narodnoj književnosti. Iz Tuzi pak, u čijem se groblju nalazi jedan od drvenih križeva sa zmijom, imamo također i realistički prikaz zmije na dovratniku jedne kuće. Ta zmija imala je, bez sumnje, jednaku funkciju kakvu su imale zmije na spomenutim pretpovijesnim kamenim urnama iz okolice Bihaća – čuvala je ulaz u kuću kao što su one čuvale ulaz u pokojnikov vječni dom. (Kraj)

22 Objektiv Biro rada je mjesto na kom bi vam sigurno objasnili da postoji gomila jednostavnijih načina da čovjek zaradi dobro za život nego da 2026. godine režira novi „Sense and Sensibility“. Recimo: da proda led Eskimima, da otvori ribarnicu u Sahari... ili čak i to da objasni internetu da mu nova filmska verzija romana Džejn Ostin treba više od one koju već ima. Jer, na drugom kraju stola: Ang Lijev film iz 1995, scenario drži Ema Tompson, a oko njih Kejt Vinslet, genijalni i nikad neprežaljeni Alan Rikman i Hju Grant izgledaju kao ljudi koji su se tu našli samo da bi vam dodatno otežali posao. Naravno, na birou. Pa tri decenije kasnije, dakle, Džordžija Oukli ne ulazi u ovu utakmicu sa rezultatom 0:0. Ulazi sa dva gola minusa... a publika, je li, već baš voli protivnički tim.

„Sense and Sensibility“, lijepa i ipak pretjerano orkanska ekranizacija romana Dž

Previše vjetra u kos premalo vatre na jez theposterdb.com

Piše: Stojan STAMENIĆ

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Stakleno zvono

Zato, odmah pametna odluka: njen „Sense and Sensibility“ uglavnom i ne pokušava da igra istu utakmicu. Ovo nikako nije Ostin pod staklenim zvonom, s porcelanom, uštirkanim okovratnicima i engleskim travnjakom koji izgleda kao da ga neko češlja prije svakog kadra. Oukli, autorka odličnog prvijenca „Blue Jean“, otvara ubuđale viktorijanske prozore! E, onda ulazi modernjački vjetar. Ulazi blato naše stvarnosti, pa trava, insekti, mokre haljine uzmiču sa štrika... Za mnogo neuredne kose, rumenih obraza i onu vrstu engleskog pejzaža zbog koje očekujete da iza narednog brda prije naiđe Emili Bronte nego Džejn Ostin. I ne brinite, neće vam ,,Orkanski visovi“ ponovo krenut niz nos u 2026! Dakle: Merijen Dašvud leži u travi kao da je upravo pobjegla sa omota nekog albuma britanskog indi benda. A Elinor kroz kadar nosi ona prepoznatljiva Dejzi Edgar-Džouns kombinacija razuma s prigušivačem - i pogleda koji signalizira da je unutra upravo eksplodiralo mnogo više nego što lice ima dozvolu da prijavi... To je istovremeno najbolja slika i ideja filma - i početak njegovog problema. Sestre Dašvud ostaju, naravno, tamo gdje ih je Ostin postavila ima dva vijeka. Poslije očeve smrti Elinor (Dejzi Edgar-Džouns), Merijen (Esme Krid-Majls), mlađa Margaret (Bodi Rej Bretna) i njihova mama (Katriona Balf) otkrivaju jednu od temeljnih istina evropske civilizacije. Ljubav je lijepa - ali nasljedno pravo ipak ima advokata. Imanje pripada Džonu Dašvudu (Tom Bruk), sinu iz prvog braka; a njegova supruga Fani (Stejsi Martin) brzo se pobrine da velikodušnost prema njegovoj maćehi i polusestrama ostane samo to – lijepa ideja. I sve one potom se sele u skromniju kuću u Devonu, tamo na jugu Engleske; a pred dvije starije sestre naprečac otvara se, to već znate, geometri-

Dejzi Edgar-Džouns izaziva emocionalne zemljotrese pomjerajući obrve

Film funkcioniše skoro isključivo u ruralnom miljeu i ,,na otvorenom“

ja od ljubavne klopke. Elinor voli pristojnog, nježnog i gotovo profesionalno neodlučnog Edvarda Ferarsa (Džordž Makej). Merijen se zalijeće u Džona Vilobija (Frenk Dilejn), tipa koji na prvi pogled izgleda kao odgovor na sva njena pitanja... Što je, naravno, u svijetu Džejn Ostin obično pouzdan znak da će sve to da ode po zlu. A sa strane čeka pukovnik Brendon (Herbert Nordrum); knap onoliko tih da ga Merijen jedva primjećuje i onoliko dobar da publika zna da bi možda trebalo.

Mali zemljotresi

Scenario Dajane Rid prilično vjerno čuva kostur romana, ali Oukli je ta koja mijenja njegovu temperaturu! Nju manje zanima društvena mašina u

Režiserka Oukli je ta koja mijenja temperaturu romana! Nju manje zanima društvena mašina u kojoj su Dašvudove zarobljene – a više šta ta mašina radi njihovim tijelima, pogledima i nervima kojoj su Dašvudove zarobljene - a više šta ta mašina radi njihovim tijelima, pogledima i nervima. Kamera Arnoa Potijea zato stalno traži teksturu: svijeću, kožu, kapljicu, travku, prašinu, rub haljine... I priroda tu nikako nije dekor nego produžetak emocije. Jer, kada Merijen voli, cijeli Devon kao da je zaljubljen, kada pati, čovjek očekuje da i stari hrast na proplanku zatraži nekoliko dana bolovanja... A film

je stvarno najživlji napolju, na otvorenom - gdje Oukli može da pusti svoje junakinje niz padine i litice (niz šljivike i livade oj oj)... A najmanje zanimljiv kada stigne u London i zatvori ih u salone. I tamo, bez vjetra koji bi nosio kosu i travke koja bi naprečac objasnila sve damare, odmah počne da liči samo na lijepo spakovanu nedjeljnu BBC dramu. Nije tu teško shvatiti šta Oukli radi: žena, prosto, snima Dže-

jn Ostin za generaciju kojoj je „yearning“ već postao gotovo zaseban žanr. Jer ljubav se, eto, sada na ekranu najbolje mjeri brojem sekundi tokom kojih se dvoje ljudi gledaju prije nego što neko prvi trepne, udaljenošću između dva kažiprsta koja se slučajno dodirnu (e, moj Darsi!)... Ili, količinom kiseonika koju glumac uspije da potroši prije nego što izgovori jednu sasvim običnu rečenicu (opet: e moj Darsi). A De j zi Edgar-Džouns je brat-bratu za takvu disciplinu gotovo olimpijska reprezentativka, naravno u dresu Velike Britanije. Poslije „Normal People“ Dejzi lagano može da odigra emocionalni zemljotres pomjeranjem obrve za d v a milimetra, a Oukli, naravno, to zna. Zato odnos Elinor i Edvarda gradi od pogleda, prekida, sitnih gestova, crtanja i neizgovorenih rečenica. A Džordž Makej joj je odličan partner: njegov Edvard nije zavodnik, nego sasvim pristojan tip - kojem je sopstvena pristojnost postala vrsta zatvora.

Prirodna nepogoda

Tu film stvarno odrađuje posa’ najbolje: jer Edgar-Džouns i Makej imaju nježnost koja ne traži veliki reflektor. Njihova bliskost je ,,samo“ mjesto na kojem je dvoje slučajno otkrilo - da mogu da spuste gard. A kada okolnosti počnu da ih razdvajaju, Oukli ne mora mnogo da pritiska; dovoljno je ostaviti kameru na licu jedne Elinor samo nekoliko sekundi duže.... Jer Edgar-Džouns razumije da je poenta te divne mlade žene upravo u onome što neće uraditi: neće pasti, neće vikati, neće sebi pružiti luksuz spektakularnog sloma - dok

oko nje svi drugi koriste njenu razumnost kao besplatnu javnu uslugu. E, mnogo više divlja strana filma pripada Esme Krid-Majls. Njena Merijen nije samo „sensibility“ iz naslova, nego prokleta elementarna nepogoda. Raščupana, impulsivna, zajedljiva, romantična do samopovređivanja, uvjerena da osjećanje koje nije pritisnuto na pun gas - vjerovatno nije ni vrijedno administrativne obrade. I režiserka Oukli je očigledno (i nažalost!) voli više nego što voli Elinorinu disciplinu. Problem je što film tu naklonost ponekad pretvara u klasično i forsirano podvlačenje. Merijen nam više puta i

Objektiv 23

žejn Ostin

no lako da nikada nije morao da nauči koliko njegove odluke koštaju druge. U takvom filmu - njegova neopterećenost djeluje gotovo subverzivno. Prokleti rok-star! I napokon - neko ko nije stigao u taj Devon samo da fotogenično pati.

si, ziku

Hipsteraj pukovnik

Džordž Makej i Edgar Džons pronalaze bliskost i mjesto gdje mogu da spuste gard Financial Times

Herbert Nordrum, poznat vaskolikom hipsteraju iz Trirovog „The Worst Person in the World“ - bira već suprotan pravac kao pukovnik Brendon. Njegov niski glas, nespretnost i strpljenje - pružaju pukovniku neočekivano finu, tihu težinu. Ne može se, naravno, zabraniti mozgu da povremeno prizove Alana Rikmana – isto kao što je teško vidjeti Edvarda Ferarsa, a da Hju Grant makar nakratko ne proviri iza zavjese... Ali, Nordrum je dovoljno pametan - da se nikako ni u bilo kom momentu ne takmiči s duhom. Brendonovu pristojnost igra bez svetiteljske aure ili mučeništva; kao tipa koji, prosto, razumije ili je već preskupo naučio - da ljubav nije problem koji se rješava upornošću. I tu, konačno, dolazimo do slona u engleskom salonu, do klopke u šesnaestercu koju smo efikasno izbjegavali: filma iz 1995. Poređenje, šta ćeš, nije naročito fer, ali se ne može izbjeći. Jer Ang Li i Ema Tompson napravili su jednu od onih adaptacija koje postanu toliko dobre - da počnu izgledati kao da je knjiga napisana prema filmu. I to kakva knjiga, e! A njihov „Sense and Sensibility“ imao je ono što Ouklijevom najviše nedostaje: lakoću u momentima između tuge. Jer Ema Tompson je perfektno skontala da Džejn Ostin može lagano da zabode nož - baš onda dok vam se pristojno smiješi. Društvena pravila onda tu nijesu samo prepreka ljubavi, nego beskonačan izvor komedije, licemjerja, sitnih poniženja i klasnog apsurda... A kod Oukli, nepravda je ozbiljna stvar; i film se prema njoj ozbiljno odnosi. Kod Džejn

Elinor i Merijen voljeti - nego kako će jedna drugu naučiti da žive. Jer Elinor mora sebi da prizna da samokontrola nije isto što i emocionalno zdravlje; Merijen mora da otkrije da intenzitet osjećanja nije dokaz njegove vrijednosti... Edgar-Džouns i Krid-Majls tu razliku igraju dovoljno dobro da između njih postoji stvarno trenje, ali nikada sumnja u privrženost. Kada romanse oslabe - sestrinstvo drži film.

Pogrešne sobe

Frenk Dilejn - samouvjeren i mangupski ležeran Vilobi

Ostin je ozbiljna stvar koju će neko za stolom još pokušati da predstavi kao sasvim razumnu – i upravo je tu otrov. Rezultat već kontate: nova verzija zato povremeno ima mnogo „sensibility“, a premalo „sense“. I tu najviše strada humor. Fiona Šo kao gospođa The Playlist

The Hollywood Reporter

užasno forsirano objašnjava važnost strasti, kao da postoji opasnost da smo prethodnih devedeset minuta gledali pogrešnu sestru. Frenk Dilejn zato dobro dođe tu kao Vilobi. U filmu u kojem mnogo ljudi nosi emocije kao težak kofer - on ulazi bez bilo kakvog prtljaga. Idealan low cost putnik. A pomalo pogrbljen, samouvjeren i mangupski ležeran, ima baš onu količinu šarma koja je potrebna da razumijemo zašto Merijen ne vidi alarm - dok ostatak bioskopa već čuje sirenu. Dilejn ne pokušava da Vilobija pretvori u velikog romantičnog negativca; igra kao čovjeka kojem je lakoća postala moralna mana... Jer, sve mu ide dovolj-

x.com

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Dženings dobija nekoliko lijepih prilika da razbije atmosferu - i njen nedostatak osjećaja za tuđu privatnost jeste zabavan... Ali, film kao da je stalno požuruje da završi vic, kako bi se mogao vratiti čežnji. Stejsi Martin je efektna kao Fani, hladna i precizna u sopstvenoj sebičnosti - ali lik ostaje više funkcija nego prava Ostinina društvena zvijer... Katriona Balf, što je još veća šteta, dobija premalo prostora. Film je, prosto, toliko uporno i bandoglavo priljubljen uz Elinor i Merijen, za skute od tih haljina - da dio svijeta oko njih postaje tanji. A Ostin bez svijeta oko junakinja pomalo je kao detektivski film bez osumnjičenih: može misterija i dalje da radi... samo je manje zabavna.

Glavna lekcija

Esme Krid-Majls pretvara Merijen u elementarnu nepogodu

Oukli dodatno želi da pokaže da ovo nije muzejska postavka. Kose su raspuštene, odjeća izgužvana, plesovi povremeno dobijaju savremeniju fizičnost (da ne rečemo baš modernjačku koreografiju), a tijela djeluju kao da zaista žive u tim kostimima umjesto da su ih zadužila na garderobi. U najboljem slučaju - to donosi neposrednost. U najgorem osjeti se ona moderna boljka kostimiranog filma: silna že-

lja da nam svakih 15 minuta namigne i kaže „ne brinite, mi nijesmo ona dosadna istorijska drama“ (kuku, evo ga opet zazivanje ovogodišnjih ,,Orkanskih visova“). Još poslije „Bridgerton“ i cijelog talasa novih revizionističkih kostimiranih priča - čak je i razbarušena kosa postala neka vrsta uniforme. A šteta je što film ponekad toliko demonstrativno pokušava da bude moderan - jer mu modernizacija zapravo stvarno i nije potrebna. Jer sama Džejn Ostin je već moderna, tamo gdje je najvažnije! Elinor i Merijen nemaju samo ,,problem da pronađu pravog muškarca“; pokušavaju da utvrde koliko osjećanja smiju sebi da dozvole prije nego što ih osjećanja počnu koštati dostojanstva, sigurnosti ili budućnosti. Jedna postavlja očekivanja prenisko, a druga toliko visoko - da bi i Kira Najtli u znate-već-kojem-filmu tražila izlaz za slučaj opasnosti. A između njih dvije nalazi se gotovo čitava istorija loših ljubavnih odluka; uključujući i one donesene prošlog petka u WhatsApp inboksu. Upravo zato, odnos sestara ostaje najčvršća osovina filma. Jer Oukli i Rid dobro razumiju da „Sense and Sensibility“ nije samo priča o tome koga će

I zato je možda najprecizniji sud o novom „Sense and Sensibility“ stvarno pomalo i paradoks: film ima sasvim dobar razlog da postoji, ali ne uspijeva uvijek da dokaže da je bio neophodan. Džordžija Oukli nije snimila lošu kopiju Ang Lija. Naprotiv, najzanimljivija je upravo kada ga potpuno zaboravi: kada pusti kameru u galop niz livadu, kada Elinor ćuti, kada Merijen grabi niz proplanak... Kada kukali Vilobi uđe u kadar s izrazom lica tipa koji već unaprijed zaslužuje jedan ozbiljan razgovor. Kada se između dvije osobe apsolutno dogodi nešto - što scenario ne mora da iskaže riječima, ni viktorijanskog engleskog vremena ni bilo kog jezika na svijetu. E, tada film ima sopstveni puls! Ali, svaki put kada treba da bude smiješan, zajedljiv, društveno nemilosrdan ili jednostavno lakši - sjena 1995. ponovo se produži preko bioskopskog platna. Jer onaj stari film znao je da Džejn Ostin nije velika zato što njeni likovi mnogo osjećaju. Već zato što tačno i prokleto dobro zna koliko će ih koštati kada to pokažu pogrešnoj osobi, u pogrešnoj sobi, pred pogrešnim ljudima... I još će usput pronaći vremena da im se, grešnicima, malo naruga. Oukli pruža Džejn Ostin blato pod noktima, vjetar u kosi i srce koje udara glasnije... I sve je to lijepo. Ne, veoma lijepo. Samo bi bilo dobro da joj je ostavila još malo otrova na jeziku.

24 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 25. oktobar 2026. 857

855

Дана 24. октобра 2026. у 82. години преминула је наша драга

Дана 23. октобра 2026. преминуо је, у 83. години, послије краће болести

890

Дана 24. октобра 2026. године преминула је у 72. години

БУДИМКА - РУЖА Чедомира ВЕМИЋ СНЕЖАНА Раденка ГАЧЕВИЋ

Саучешће примамо у градској капели у Никшићу 24. октобра од 11 до 16 часова и 25. октобра од 10 до 12 часова, када полазимо за Доњу Буковицу – Шавник, гдје ће се обавити сахрана у 15 часова.

ЈАНКО Илије ШУШКАВЧЕВИЋ

рођена КАЛЕЗИЋ

ОЖАЛОШЋЕНИ: брат ДРАГУТИН - ДРАГО, снаха СТОЈАНКА, брат од стрица БОЖИДАР, братанићи СЛОБОДАН, СЛАВКО, АЛЕКСАНДАР и МИХАИЛО, братаничине СЛАВИЦА, МИРА и СЛОБОДАНКА, сестре од стрица и остала бројна родбина

Саучешће примамо у капели Матагужи 24. октобра од 10 до 20 часова и 25. октобра од 9 до 13 часова, када ће се обавити сахрана на мјесном гробљу Матагужи - Врањ.

Саучешће примамо у капели на градском гробљу Чепурци 25. октобра од 10 до 15 часова, када ће се и обавити сахрана. 886

ОЖАЛОШЋЕНИ: супруг РАДЕНКО, ћерка МАРИЈА, син МИЛОШ, брат ЖЕЉКО, унучад ЈУЛИЈА, СОФИЈА, ПАВЛЕ, ИНЕС и ФИЛИП, зет МИРО, снаха ЈОВАНА, ђевер РАТКО са породицом, заова СЛАВА, сестрична АНА, сестрић АЛЕКСАНДАР, братаничне ЉУБИЦА и ХАЈДАНА и остала родбина

Dana 24. oktobra 2026. godine preminuo je naš dragi

ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга ЦВЕТА, ћерка ЈЕЛЕНА, син ВЕЉКО ПАЋО, снаха БОЈАНА, браћа, сестре, побратим СЛАВО ПЕЛЕВИЋ, сестричићи, братанићи, сестричне, унучад и остала родбина

SAVO Velimira DABANOVIĆ 866

Дана 24. октобра 2026. у 87. години преминула је наша драга

1951–2026.

894

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 25. oktobra od 9 do 14 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 14.30 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru. OŽALOŠĆENI: majka OLGA, braća BORO, ZDRAVKO i DEJAN, snahe TANJA i NATAŠA, bratanići VLADO, ZORAN, MARKO i LUKA, bratanične IVANA i MARTINA sa porodicama, kao i ostala porodica DABANOVIĆ i ČOP

Dana 24. oktobra 2026. iznenada je preminuo naš voljeni

РУМИЦА Михаилова ЋИРАКОВИЋ рођена МАРОЈЕВИЋ

Саучешће примамо у капели под Требјесом у Никшићу 24. октобра од 14 до 16 часова и 25. октобра од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на Новом гробљу под Требјесом. ОЖАЛОШЋЕНИ: кћерка ВЕСНА, унука НАТАША, унуци СПАСОЈЕ и ЛУКА, праунучад, брат МИЛИЈА, заова ДАРА, снаха НОВКА, јетрва ВАСИЉКА, братанићи, братаничне, сестрићи, сестричине и остала многобројна родбина ЋИРАКОВИЋ и МАРОЈЕВИЋ

850

Dana 23. oktobra 2026. u 86. godini umro je naš

BOŽIDAR Boro ČELEBIĆ

SLAVKO Momčila POPOVIĆ

Saučešće se prima na gradskom groblju Čepurci 25. oktobra od 10 do 15 časova i 26. oktobra od 10 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana.

Po želji pokojnika, sahrana je, u prisustvu porodice, obavljena 24. oktobra.

Zahvaljujemo Domu za stare Nana, u kojem je boravio posljednjih godinu i po, na brizi i posvećenosti. PORODICA: sestra BOSILJKA ČELEBIĆ i sestrična SLAVICA BRAJOVIĆ

OŽALOŠĆENI: supruga MARINA, ćerke ALEKSANDRA i MIHAELA, sin MIHAILO, snaha JELENA, unučad KLARA i ĐURĐA, brat SRETEN i ostala mnogobrojna rodbina

Oglasi i obavještenja 25

Neđelja, 25. oktobar 2026. 878

883

Najdraži

Наш вољени

DEDA

БАЈО Петров БОГЕТИЋ Hvala ti za prelijepe trenutke koje smo proveli zajedno. Za tvoje priče, za tvoj osmijeh, za tvoj snažan zagrljaj i za svu tvoju ljubav. Zauvijek ćeš biti dio mene.

преминуо је 23. октобра 2026. године након краће болести. Саучешће примамо на градском гробљу Чепурци у суботу 24. октобра од 10 до 15 часова и у недjељу 25. октобра од 10 до 12 часова. Сахрана ће се обавити у недјељу 25. октобра у 14 часова на гробљу Ждребаоник. OЖАЛОШЋЕНИ: син МИЉАН, ћерка НЕВЕНА, браћа СЛОБОДАН и БОШКО, унучад ЈАНА, АНА и ДАМЈАН, снахе САЊА, МИРЈАНА и ДАНКА, зет СРЂАН, братанићи ЛАЗАР, ПРЕДРАГ, ЧАСЛАВ и ПЕТАР, братаничне ОЛИВЕРА, ЈЕЛЕНА, ДАНА, САБИНА, СЛАЂАНА и остала многобројна родбина 895

Prestalo je da kuca plemenito srce našeg kuma

896

Posljednji pozdrav našem voljenom kumu

BAJA BOGETIĆA

884

Драги наш

ДЕКО

Pamtićemo Vas po Vašoj dobroti i toplini, uvijek lijepoj riječi i osmijehu i tugovati sa Vašim najdražima zbog Vašeg brzog i iznenadnog odlaska. Počivajte u miru.

BAJU BOGETIĆU

Dragi kume, teško je pronaći riječi kojima bi se opisala tuga zbog tvog odlaska i zahvalnost i privilegija što smo te imali u svom životu. Tvoj odlazak ostavlja prazninu, ali tvoje dobro srce, plemenita duša i uspomena na tebe zauvijek će živjeti u našim mislima.

Porodica pokojnog VESKA ŠOFRANCA

892

Draga

Tvoja ANA

S ljubavlju i poštovanjem, IRENA i ALEKSANDAR NEDOVIĆ sa porodicom

Памтићемо твој осмех и лепе тренутке које си нам стварао. Увек ћемо те волети.

ЈАНА и ДАМЈАН 874

U nevjerici i sa tugom opraštam se od mojeg dragog zeta i velikog prijatelja

ĆILE Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i najljepšim sjećanjima. Tvoji ANA, SEKA, MIĆA i MIRKO

BAJA BOGETIĆA

Njegovu dobrotu, požrtvovanost i iskrenu podršku u raznim životnim situacijama, s poštovanjem ću pamtiti do kraja života.

ZORICA MRVALJEVIĆ

26 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 25. oktobar 2026. 893

Добри мој

879

Moj dobri

ТАТА

TATA Bio si mi oslonac i sigurnost, oličenje roditeljske privrženosti. Divila sam se tvojoj snazi, tvojoj istrajnosti i načinu na koji si se borio do samog kraja. Dali smo sve od sebe, pokušali sve... Nijesmo pobijedili. Volim te, tata. Zauvijek ćeš biti moja snaga i moj ponos.

Био си ми узор у свему. С љубављу и захвалношћу чуваћу успомену на тебе, поносан што си био мој отац.

МИЉАН

Tvoja NEVENA 882

880

Dragi

Posljednji pozdrav dragom tetku

tetak BAJO

BAJU BOGETIĆU

zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i uspomenama. „Dobro si nam mio bio“. Počivaj u miru.

Tvoj vedri lik čuvaćemo od zaborava sa ljubavlju i ponosom.

PAVLE, OGNJEN i IVAN BJELETIĆ

BOJANA, MILOŠ i DUNJA 863

OBAVJEŠTENJE Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

Posljednji pozdrav dragom ujaku

873

Naš dragi tetak

e-mail: oglasno@pobjeda.me Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

PETRU – PECU ĐURANOVIĆU

Od DUKINE familije

BAJO

Teško je povjerovati da te nema više među nama. Nedostajaće nam tvoj dobri lik, osmijeh i podrška koju su nam pružao pri svakom izazovu. Svakom našem uspjehu si se radovao, naša stremljenja si razumio. Čuvaćemo te u najljepšem sjećanju. Počivaj u miru. IVANA, JOVANA i ANA sa porodicama

Oglasi i obavještenja 27

Neđelja, 25. oktobar 2026. 881

852

Драги

Dvije godine bez naše

RADMILE JOVETIĆ чика БАЈО

Хвала за неизмерну љубав коју сте ми пружали од нашег првог сусрета. Недостајаћете… С љубављу,

Nedostaješ nam uz svakodnevno čekanje da otvoriš vrata. Ostaju trajna sjećanja, vječna ljubav i neizmjerna zahvalnost za sve što si nam bila. Zauvijek si dio nas! Neka tvoja dobra duša počiva u miru.

Tvoji: sin GORAN, snaha JELENA, unuk DAMJAN i unuka LUCIJA

Ваша снаја САЊА 870

MIKI

KSENIJI BRACANOVIĆ

RADMILE JOVETIĆ

25. je oktobar i opet prokleta neđelja, isto kao i prije šest godina. Bol i tuga za tobom ne prolaze, i neće proći nikad. Fališ nam svaki dan, za sve što je bilo i što nam dolazi. Ali duša tvoja je sa nama, duša nikad ne umire. Počivaj u zasluženom miru. Volimo te do beskraja.

Četrdeset dana prođe, a meni se čini kao da je juče bio dan kad je dio mog srca otišao sa tobom. Kažu da vrijeme liječi rane, ali kako da izliječi prazninu koju si ostavila za sobom. Kako da se naviknem na život bez tvog glasa, tvog pogleda i tvoje ljubavi. Nedostaješ nam u svakom danu, u svakoj tišini, u svakom trenutku kada bih poželjela da ti nešto kažem, a znam da više ne mogu. Nedostaje nam tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoja toplina i sigurnost koju smo imali znajući da si tu. Počivaj u miru.

Zauvijek u našim srcima i mislima. Nedostaješ.

Tvoji: LIDIJA, RAJO, VLADAN i NINA

6 godina od smrti našeg

Dragoj majci i babi

Dvije godine su od smrti naše voljene majke, svekrve i babe

Šest godina otkad nas je zauvijek napuštio naš voljeni

887

869

Tvoji: ZORAN, BILJANA, FILIP, LANA i KSENIJA

Tvoji ANDRIJANA, ANA, MIA i ŽELJKO FILIPOVIĆ

889

872

40 je najtužnijih dana otkako te nema, voljena naša

888

Navršava se 40 dana od smrti naše voljene majke i babe

LJUBOMIRA MIKIJA PEJOVIĆA

Fališ kao i prvog dana. Zauvijek ćemo te čuvati od zaborava.

TVOJA PORODICA

KSENIJA Stankova BRACANOVIĆ

KSENIJE - SENKE

Još uvijek ti imamo toliko toga reći, a nemamo kome otići. Pa ćutimo pred tvojom slikom i volimo te tamo gdje te ne možemo zagrliti. I niko ne zna koliko puta dnevno u sebi izgovorim MAJKO, a koliko zaboli što se ne odazivaš. Počivaj u miru sa Anđelima, najdraža naša, mi te čuvamo od zaborava, nedostaješ nam sada i zauvijek.

Tvoje odsustvo se osjeća na svakom koraku. Fali nam tvoj osmijeh, toplina, zagrljaj i pitanje đe si? U ovakvim momentima fale riječi, ostaju u jecaju i suzi. Sad ti samo još možemo poželjeti vječni mir sa tvojim najbližima u carstvu nebeskom, a mi ćemo te čuvati u srcima, duši i u sjaju oka od zaborava. Ponosni što smo te imali i tužni što smo te izgubili.

Vole te tvoji VESNA i DEJAN

Tvoji BILJANA, JELENA i VLADIMIR

28 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 25. oktobar 2026. 861

IN MEMORIAM

849

Dvije godine otkako nas je napustio naš KUM

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE 020/202-455 020/202-456

Prije pet godina napustio nas je zauvijek naš

SAŠA Nedostaješ…

BRANKO MAMULA

admiral flote JNA - SFRJ nosilac partizanske spomenice 1941.

Danas, 25. oktobra 2026. je 5 godina bolne istine od kada nije sa nama naš dragi

Njegova plemenitost, antifašizam i borba za slobodu i dostojanstvo čovjeka trajna su inspiracija našoj djeci i unucima. Supruga MIRJANA i sinovi VLADIMIR i ZLATAN

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Vole te kumovi MUDREŠE

885

AHMET RAŠKETIĆ Godine prolaze, ali bol i sjećanje na tvoj plemeniti lik žive u nama sa tugom i bolom u srcu koje vrijeme ne liječi, čuvaju te od zaborava supruga VERA i ćerka SEKA sa porodicom

860

853

Prošlo je pet godina od upokojenja našeg voljnog oca

Dana 25. oktobra navršava se godina i po dana kako nas je napustio naš dragi suprug, otac, djed i tast

MILISAVA - MIĆE MARKOVIĆA

prof. dr DAMJAN ŠEĆKOVIĆ Velika je tuga za tobom. Ostaju uspomene koje se ne brišu, sjećanja koja ne blijede, dobrota koja se pamti. Ja, tvoja supruga Ćaka, postala sam veliki slabić, jer nije lako preboljeti 63 godine našeg divnog braka, provedene sa tobom u ljubavi, slozi i razumijevanju.

Pomen, nekoliko riječi u koje treba da stane more neraskidivih niti sa roditeljem. Lako je za njega izabrati, a da one sve iskažu. Snaga, hrabrost, poštenje i ponos i bezuslovna ljubav.

S poštovanjem, ponosom i tugom vječno ćemo te čuvati od zaborava. Hvala ti na svemu i počivaj u miru.

Zahvalni smo ti za sve, tvoja djeca

MILORAD i DIJANA sa porodicama

Voli te tvoja PORODICA 868

Pomen Četrdeset je dana otkad nije sa nama naš voljeni

851

Navršava se godina od smrti moga supruga

BUDIMIRA KALUĐEROVIĆA

ĐORĐIJE ĐOKO ŠĆEPANOVIĆ

Umjesto četrdesetodnevnog pomena, porodica će dati donaciju Mjesnoj zajednici Donji Zagarač. Kćerka IVANA, sin MIROSLAV sa suprugom MAJOM, sestra SLAVKA i unučad PETAR, TARA, FILIP i MARTA

Zauvijek u mom srcu.

VUKICA

Oglasi i obavještenja 29

Neđelja, 25. oktobar 2026. Sjećanje

865

25. 10. 2009 – 25. 10. 2026.

Navršava se četrdeset dana od smrti brata

KRIVOKAPIĆ

BATO

MILORAD

1994–2026.

NADA

2017–2026.

SVETOZARA MUHADINOVIĆA

2020–2026.

Vrijeme prolazi, ali tuga i praznina ostaju zauvijek.

Godine su prošle otkad vas nema, ali vrijeme ne briše ni ljubav, ni uspomene, a ni prazninu koju ste ostavili. Vaši OLGA, ŽELJKO, TANJA, JOVANA i IVANA sa porodicom

RADOJE N. LJUMOVIĆ Postoje gubici nakon kojih život više nikada nije isti. Za nas, takav trenutak je bio tvoj odlazak. Zaspao si zauvijek, a nama ostavio tišinu koja boli i uspomene koje peku. Preteške su ove godine bez tebe… Ali, nijedna godina nije umanjila našu ljubav, niti izbrisala prazninu koju si ostavio. Živiš u nama, u svakoj uspomeni i svakoj neizgovorenoj riječi.

Sestra ZORKA sa porodicom 867

891

Navršava se četrdeset dana od smrti voljenog brata

SVETA MUHADINOVIĆA

Tvoju dobrotu i plemenitost uvijek ćemo čuvati u našim srcima. Neka tvoja duša počiva tamo đe nema boli, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Tvoji NAJMILIJI

Navršavaju se tri godine otkad nisi sa nama

854

871

SLOBODAN ČELEBIĆ

Sestra BOŽANA sa porodicom

BRANKA ČELEBIĆ

2025–2026.

2001–2026.

875

862

Prošlo je četrdeset dana otkako nijesi sa nama, dragi brate

Godina je dana od smrti našeg oca Slobodana i 25 godina od smrti naše majke Branke Čelebić.

RAKE

S ljubavlju te u srcima čuvamo, s ponosom spominjemo. Hvala ti za svu bezuslovnu ljubav, trud i uspomene koje si nam ostavila.

SVETOZAR MUHADINOVIĆ

Dana 25. oktobra 2026. godine u 10 časova porodica će obići njihovu vječnu kuću. Na groblju u Goričanima. Godine prolaze, a vaša dobrota i ljubav ostaju sa nama zauvijek. Počivajte zajedno u miru!

Vrijeme prolazi, ali bol i praznina ostaju. Čuvaćemo te od zaborava kroz najljepše

uspomene. Ponosni smo što smo te imali.

Tvoja sestra MILICA sa porodicom

Porodica ČELEBIĆ

Ćerka MILENA, unuci ANDRIJA i MATIJA, zet DEJAN DAJKOVIĆ

877

864

859

25. 10. 2018 – 25. 10. 2026.

Četrdeset dana nisi sa nama

NEŠKO

šim srcima.

ĐOŠA MANDIĆ

25. oktobra navršava se pet godina, dugih i teških, otkad nas ostavi naš voljeni i jedini brat. Neka te u tišini anđeli čuvaju, željeni brate.

Vrijeme ne liječi, niti umanjuje bol za tobom. Tvoja plemenita duša, iskreno srce i bratska ljubav zauvijek će živjeti u na-

MAĐO, OLJA, PETAR, MAŠA, VUKAN i NIKOLA

DRAGAN POPOVIĆ 876

DRAGA ROGANOVIĆ

NEŠKU

13. septembra dvije godine prođe otkad nas i ti ostavi, naša ponosna i odana sestro.

Otišao si tiho, tvoj odlazak ostavio je veliku prazninu u našim srcima. Pamtićemo te po plemenitosti, ljudskosti i poštenju. Neka ti je vječni mir.

Tuguju za vama vaše sestre: DESA, BEBA, BOSA i ĆARA

Četrdeset je dana od smrti naše drage tetke

TVOJA TAZBINA NADA, FILIP, MARIJA, SANDRA i JOVANA sa porodicama

856

858

Četrdeset dana nisi sa nama

NEŠKO

MILOSAVE - MIŚE MRĐENOVIĆ Počivaj u miru sa svojim najmilijima. S ljubavlju i poštovanjem,

MIŠO i RADMILA

Bol i tuga ne mjere se riječima i vremenom koje prolazi, već prazninom koju si ostavio. S ponosom i ljubavlju čuvaćemo te od

zaborava. Bićeš u našim mislima dok je nas.

RADIVOJE, RADMILA, NENAD, BORIS i VIKTOR

Željni tvog prisustva, pažnje i ljubavi čuvamo te u srcima i najljepšim uspomenama.

TVOJI NAJMILIJI

30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: vanja pustahija

REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić

politika

SRĐAN POPOVIĆ

ekonomija

jelena martinović

društvo

Jovan Nikitović

kultura

dragica šaković

crnom gorom

Urednici ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

nikola sekulić

hronika podgorice jovan terzić

arena

slobodan čukić

feljton i arhiv

marko milošević

dizajn

dragan mijatović

fotografija

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

portal pobjede Urednik Bojan Đurišić

Zamjenica urednika Ana Popović

OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Marketing

Neđelja, 25. oktobar 2026.

Slobodan Čukić

ZMIJE

na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori Rezultati terenskog istraživanja

U periodu od 2021. do 2024. autor je obišao 450 pravoslavnih grobalja na tlu Crne Gore, uključujući i petnaestak rimokatoličkih u Kučima, Zatrijepču, Malesiji i Krajini. Terensko istraživanje je pokazalo da zmijski likovi sa zaštitnom (apotropejskom) simbolikom postoje na više grobljanskih lokaliteta, odnosno, na kamenim grobnicama pravljenim u doba knjaza/kralja Nikole Petrovića i Kraljevine SHS/Jugoslavije.

Cijena 20€

U prodaji

NAŠA I VJEČNA Specijalna publikacija povodom 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore Publikacija predstavlja sveobuhvatno svjedočanstvo o dvodecenijskom razvoju, uspjesima i izazovima od 2006. godine. Kroz bogat tekstualni sadržaj i autentične fotografije, čitaoci će proći kroz ključne političke, ekonomske, društvene, kulturne i sportske momente savremene Crne Gore. Postavljena na temeljima neprolazne istine da je Crna Gora naša jedina svetinja, ali i na čvrstom i neraskidivom stubu njenog istorijskog antifašizma, publikacija je i skup analitičkih tekstova o dvodecenijskom hodu moderne države kroz vrijeme, iskušenja i istorijske trijumfe i izazove. Djelo služi kao trajan dokument i podsjetnik za generacije koje dolaze o važnosti očuvanja državnog identiteta. Pozivamo vas da kroz stranice ove monografije zajedno proslavimo dvadeset godina ponosa, suvereniteta i zajedničkog građenja evropske budućnosti. Publikacija se može kupiti u prostorijama Oglasnog odjeljenja Pobjede, Bulevar revolucije 15, Podgorica

CIJENA

5 eura

32 Marketing

Neđelja, 25. oktobar 2026.