Issuu

Име говори

НЕЂЕЉОМ

НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ

POBJEDA SAZNAJE: Pojedine strukture aktivno regrutuju vojnike za učešće u ruskoj invaziji na Ukrajinu

Bivši slovenački ministar odbrane i europoslanik kaže da je Podgorica kriva za ponašanje zvaničnog Zagreba

Za Rusiju ratuje 15 državljana Crne Gore, mreže za vrbovanje pod istragom

Jakič: Ne vidim dijalog između crnogorskih i hrvatskih vlasti Hrvatska je 2023. upozorila na otvorena pitanja, a crnogorska vlast je, nažalost, odgovorila na sve to u julu 2024. godine usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu koja je definitivno bila prst u oko Hrvatskoj. Zvanični Zagreb ni tada nije sprečavao dalji put Crne Gore ka EU i zato vi danas imate zatvoreno 21 poglavlje i pregovarate o zatvaranju preostalih poglavlja objašnjava Jakič STR. 3. GETTYIMAGES

INTERVJU: Dušan Teodorović, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti

Srbiji nije potrebna samo smjena vlasti, nego prije svega promjena vrijednosnog temelja STR. 4. i 5.

Kako je mladi Plavljanin Sulejman Redžepagić postao akter i svjedok istorije i revolucije na Kubi

Crnogorac među Kastrovim revolucionarima

Sulejman Redžepagić iz Plava stigao je na Kubu nekoliko mjeseci nakon pobjede revolucije. Slušao je Kastra, razgovarao sa Blasom Rokom, Kubancima pričao o jugoslovenskom socijalizmu i zaključio da ostrvo ide ulijevo – prije nego što je to zvanično priznala i sama revolucija. Petnaest godina kasnije vratio se u Havanu kao jugoslovenski diplomata STR. 15.

Veliki uspjeh crnogorskih karatista na Svjetskom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore

Vuk Vučinić na krovu svijeta Bronzanu medalju osvojila Katarina Đukić STR. 21.

MOGUĆE POSLJEDICE: Kako će se uvođenje viza za državljane Rusije, Kine, Turske, Saudijske Arabije i Bjelorusije odraziti na turizam S. VASILJEVIĆ

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ

Evropski put ne smije se plaćati gubitkom turističkih tržišta STR. 7.

SUSRETI: Samir Tuša, budući magistar turizma na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru

Rom koji pomjera granice i ruši predrasude Ovaj skromni mladić sa sobom ne nosi samo lične snove, već i nadu čitave jedne zajednice, romske i egipćanske, zajednice koja predugo stoji na margini, čekajući da njena djeca dobiju jednaku priliku, razumijevanje i pravo da budu viđena kroz prizmu znanja, a ne predrasuda STR. 14.

KARATE SAVEZ

NE! RATU U UKRAJINI

Politika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

RAZGOVOR: Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji

Srbiju čeka turbulentan period ko god da pobijedi na izborima Bih bila oprezna sa zaključkom da studentski pokret ili buduća studentska lista imaju anti-EU ili antizapadnu orijentaciju. Među studentima postoji snažan osjećaj da je EU tokom svih ovih godina imala previše neutralan odnos prema vlasti Aleksandra Vučića, što se u dijelu javnosti tumačilo kao prećutna podrška njegovom režimu. U toj kritici ima izvjesne osnove, jer je dio evropskih aktera očigledno smatrao da je sa Vučićem moguće održavati stabilnost i predvidljivost, što je često imalo prednost nad demokratskim standardima – kaže Sonja Biserko media centar

PODGORICA – Srbija je u dubokoj političkoj i društvenoj krizi i izlazak iz nje neće biti brz. Može se očekivati dug i turbulentan period, posebno imajući u vidu da Aleksandar Vučić vjerovatno neće mirno predati vlast. Čak i u slučaju promjene vlasti, demontaža sistema koji je izgrađen tokom prethodnih godina neće biti jednostavna. Vjerujem da je Vučić na silaznoj putanji, čak i ako uspije da još neko vrijeme zadrži vlast. Pitanje više nije samo da li će do promjene doći, već kako će se ona odvijati i koliko će trajati tranzicija koja Srbiju čeka - kazala je u intervjuu Pobjedi Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji. Istakla je da se Vučić prvi put suočava sa generacijom koja ne prati njegovu kampanju, ne čita tabloide pod njegovom kontrolom i ne gleda televizije koje godinama oblikuju njegovu medijsku dominaciju, te da se time dovodi u pitanje jedan od ključnih oslonaca Vučićeve vlasti – uvjerenje da kontrola nad medijima znači i kontrolu nad javnim mnjenjem. Biserko kaže da vlast i dalje raspolaže znatnim medijskim i institucionalnim resursima, ali više ne može sa istom sigurnošću da računa na to da će tradicionalnim metodama oblikovati javni prostor. POBJEDA: Ako se u Srbiji ne promijeni vlast, šta će to značiti za region, imajući u vidu da su ovi izbori okarakterisani kao istorijski? BISERKO: Čak i ako Studentska lista pobijedi 25. oktobra, to će biti samo jedan dio procesa koji u Srbiji već traje. Srbija je u dubokoj političkoj i društvenoj krizi i izlazak iz nje neće biti brz. Naprotiv, može se očekivati dug i turbulentan period, posebno imajući u vidu da Aleksandar Vučić vjerovatno neće mirno predati vlast. Čak i u slučaju promjene vlasti, demontaža sistema koji je izgrađen tokom prethodnih godina neće biti jednostavna. Taj sistem nije vezan samo za jednu osobu, već za čitavu mrežu političkih, institucionalnih, ekonomskih i medijskih odnosa. Zato će njegova transformacija zahtijevati vrijeme. Izbori će, međutim, promijeniti politički okvir. Otvoriće se prostor za nastanak novih političkih stranaka i novih

Sonja Biserko

političkih aktera, dok će neke od postojećih stranaka vjerovatno nestati ili izgubiti značaj. Srbija ulazi u dug i bolan proces tranzicije u kojem će se iznova definisati politička scena i odnosi u društvu. Ukoliko, međutim, Vučić ponovo pobijedi, to ne bi značilo da je kriza završena. Njegov legitimitet u društvu je već ozbiljno potrošen i teško je vratiti povjerenje koje je izgubljeno. Vjerujem da je Vučić na silaznoj putanji, čak i ako uspije da još neko vrijeme zadrži vlast. Pitanje više nije samo da li će do promjene doći, već kako će se ona odvijati i koliko će trajati tranzicija koja Srbiju čeka. POBJEDA: U svim medijima u Srbiji po predizbornim porukama najviše prostora zauzima Ujedinjena Srbija koju predvodi Aleksandar Vučić. Da li su posrijedi samo finansije ili novi pristup kampanji? BISERKO: Iako Vučić kontroliše najveći dio elektronskih i štampanih medija i nastoji da svoj uticaj proširi i na društvene mreže, suočava se sa generacijom koja funkcioniše po drugačijim pravilima. To je digitalna generacija koja ne zavisi od tradicionalnih medijskih kanala i koja je pokazala

izuzetnu sposobnost samoorganizovanja, solidarnosti i zajedničkog djelovanja. Studenti ne čekaju da im neko otvori prostor u javnosti – oni ga sami stvaraju. Putem društvenih mreža šire informacije, povezuju ljude i mobilišu građane. Odlascima biciklima u manja mjesta i sela dopiru do sredina u kojima političke poruke često ostaju zarobljene u lokalnim mrežama moći. Njihova prednost nije samo u digitalnim vještinama već i u sposobnosti da virtuelnu komunikaciju pretvore u neposredan kontakt sa građanima, gradeći povjerenje i solidarnost izvan postojećih političkih struktura. Time se dovodi u pitanje jedan od ključnih oslonaca Vučićeve vlasti – uvjerenje da kontrola nad medijima znači i kontrolu nad javnim mnjenjem. Nasuprot centralizovanoj mašineriji političke komunikacije, studenti razvijaju horizontalne mreže koje omogućavaju brzo širenje informacija, neposredno povezivanje i mobilizaciju građana. Vlast i dalje raspolaže znatnim medijskim i institucionalnim resursima, ali više ne može sa istom sigurnošću da računa na to da će tradicionalnim metodama oblikovati javni prostor.

Ipak, digitalna mobilizacija sama po sebi ne garantuje izborni uspjeh. Presudno će biti da li energija protesta, solidarnost i organizovanje na terenu mogu da se pretoče u politički rezultat. U uslovima dubokog nepovjerenja u institucije, transparentnost izbornog procesa, nezavisni posmatrači i javna kontrola svakog segmenta glasanja imaće poseban značaj. Ukoliko izborni rezultat bude osporen, sposobnost institucija da nepristrasno utvrde činjenice biće ključna za sprečavanje dalje političke krize. POBJEDA: Šta je Vama u kampanji privuklo najviše pažnje? BISERKO: Uprkos moćnoj mašineriji koju Vučić stavlja u funkciju svoje kampanje, impresivno je kako se studenti i građani svakodnevno mobilišu i uspijevaju da joj ravnopravno pariraju. Dok vlast raspolaže ogromnim medijskim i institucionalnim resursima, studentski pokret svoju snagu crpi iz solidarnosti, dobrovoljnog angažmana i sposobnosti da ljude organizuje širom zemlje. Nasuprot tome, okupljanja koja organizuje vlast često se, prema brojnim svjedočenjima i navodima, zasnivaju na

pritiscima na zaposlene i drugim oblicima prinude, a ponekad i na plaćenom dolasku učesnika. Ta razlika u načinu mobilizacije govori o promijenjenoj društvenoj atmosferi i o dva različita modela političkog djelovanja. POBJEDA: Kako biste okarakterisali Vučićevu kampanju s obzirom na to da su sve njegove poruke bazirane na tome šta će uraditi kao da je 14 godina bio u opoziciji, a ne u vlasti? BISERKO: Ova kampanja je intenzivnija nego bilo koja prethodna, ali istovremeno djeluje istrošeno, predvidljivo i bez novih ideja. Vučić se, čini se, prvi put suočava sa generacijom koja ne prati njegovu kampanju, ne čita tabloide pod njegovom kontrolom i ne gleda televizije koje godinama oblikuju njegovu medijsku dominaciju. POBJEDA: Veliki je pritisak na listu Evropska Srbija da neće preći cenzus i da treba da se povuče u korist Studentske liste (SL). Zašto se to radi kada je SL ubijeđena u pobjedu? BISERKO: Stvorena je takva atmosfera koju su stvarali nezavisni mediji i mnogi koji će glasati za Studentsku listu i vrši se veliki pritisak da te partije odustanu i podrže Studentsku listu. Neke jesu, kao na primjer Demokratska stranka. Mislim da to nije korektno, jer ukoliko dobiju podršku, sigurno će bili u koaliciji sa Studentskom listom. U suštini, radi se o procjeni da ne treba dijeliti glasove. POBJEDA: Na ovim izborima samo je jedna lista koja govori da Srbija mora nastaviti evropski put. Zašto je Studentska lista rezervisana prema EU i šta je njen glavni nedostatak? BISERKO: To je, međutim, nešto složenije pitanje. Koliko razumijem, insistiranje na tome da Studentska lista ne zauzima jasno ideološko opredjeljenje ima prije svega funkciju očuvanja jedinstva pokreta, s obzirom na heterogenost po-

litičkih i društvenih stavova među studentima. Od samog početka oni su se fokusirali na zahtjeve koji su, u svojoj suštini, evropski: vladavina prava, odgovornost institucija, nezavisno pravosuđe, transparentnost i poštovanje građanskih prava. Istovremeno, među studentima postoji snažan osjećaj da je Evropska unija tokom svih ovih godina imala previše neutralan odnos prema vlasti Aleksandra Vučića, što se u dijelu javnosti tumačilo kao prećutna podrška njegovom režimu. U toj kritici ima izvjesne osnove, jer je dio evropskih aktera očigledno smatrao da je sa Vučićem moguće održavati stabilnost i predvidljivost, što je često imalo prednost nad demokratskim standardima. Zato se danas mnogo spekuliše o tome kakvi su stvarni politički nazori Studentske liste. Mislim, međutim, da je u ovoj fazi najvažnije razumjeti da je njihov primarni cilj smjena sadašnjeg režima i stvaranje uslova za normalizaciju demokratskog i institucionalnog života. Ideološko profilisanje će vjerovatno doći kasnije, kada se otvori prostor za stvarno političko nadmetanje. Važno je, pritom, imati u vidu da se na Studentskoj listi nalaze i ljudi čiji je politički i profesionalni profil jasno evropski, uključujući i osobe koje se zalažu za evropsku integraciju Srbije, poput profesora Dušana Šoškića. Zato bih bila oprezna sa zaključkom da studentski pokret ili buduća studentska lista imaju anti-EU ili antizapadnu orijentaciju. Njihova sadašnja strategija je, prije svega, da okupe što širi front oko zajedničkog cilja - promjene vlasti i uspostavljanja funkcionalnih institucija. POBJEDA: Ulazimo u novi period nestabilnosti ako 25. oktobra i Vučić i studenti proglase pobjedu jer saopštavaju da će pobjedu braniti na ulicama. Da li je ulica samo prijetnja ili stvarni scenario, šta će onda biti sa predsjedničkim izborima i očekujete li da se tada crkva aktivnije uključi u politiku? BISERKO: Sva istraživanja ukazuju na to da bi izborna trka mogla biti veoma tijesna. Izlaznost veća od 65 odsto mogla bi da bude presudna za Studentsku listu, ali bi ključni izazov nastao ukoliko obje strane proglase pobjedu. Takav scenario mogao bi da izazove ozbiljnu političku krizu. Upravo bi taj trenutak bio najrizičniji. OEBS bi zato trebalo unaprijed da razmotri mogućnost posredovanja, imajući u vidu svoju ulogu tokom izborne krize 1996–1997. godine. Ukoliko bi osporavanje rezultata dovelo do eskalacije sukoba, EU i OEBS mogli bi da iniciraju politički dijalog, uključujući okrugli sto vlasti, opozicije i predstavnika studentskog pokreta. Prioritet bi morali da budu sprečavanje nasilja, transparentna provjera izbornih rezultata i pronalaženje institucionalnog izlaska iz krize. Violeta CVEJIĆ

Politika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Bivši slovenački ministar odbrane i europoslanik kaže da je Podgorica kriva za ponašanje zvaničnog Zagreba

Jakič: Ne vidim dijalog između crnogorskih i hrvatskih vlasti

S. VASILJEVIĆ

Hrvatska je 2023. upozorila na otvorena pitanja, a crnogorska vlast je, nažalost, odgovorila na sve to u julu 2024. godine usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu koja je definitivno bila prst u oko Hrvatskoj. Zvanični Zagreb ni tada nije sprečavao dalji put Crne Gore ka EU i zato vi danas imate zatvoreno 21 poglavlje i pregovarate o zatvaranju preostalih poglavlja - objašnjava Jakič

Roman Jakič

PODGORICA- I Slovenija je prilikom ulaska u Evropsku uniju imala problema sa Italijom, dok su Hrvati prilikom ulaska imali problema sa nama ali je sve to rješavano dijalogom. Ja taj dijalog između crnogorskih i hrvatskih vlasti ne vidim i krivica za to stanje je na crnogorskoj strani - kaže u izjavi za Pobjedu bivši slovenački ministar odbrane i europoslanik Roman Jakič. On nije želio da komentariše uslove koje je Hrvatska strana dostavila zvaničnoj Podgorici koje mora ispunuti prije ulaska u EU, ali kaže da mora ukazati na ogromnu podršku koju su i Hrvatska i Slovenija pružile Crnoj Gori na putu ka EU. - Treba se vratiti nazad i reći da je Hrvatska sa Slovenijom bila jedna od glavnih lobista za članstvo Crne Gore u NATO i EU. Vesna Pusić i ja smo lično lobirali što se tiče članstva u NATO i znam da su moje kolege što se tiče članstva u Uniji bile veoma aktivne do 2020. godine. Hrvatska je poslala de-

cembra 2023. pismo zvaničnoj Podgorici tzv. non paper sa spiskom otvorenih pitanja na koje crnogorske vlasti nijesu htjele niti su imale volju i želju odgovoriti. To je bilo potpuno pogrešno, jer pored multilateralnog dogovaranja za ulazak u Uniju je i veoma bitno dogovaranje sa neposrednim susjedima, naročito susjedima koji su već članice Evropske unije. Hrvatska je dosta rano upozorila na otvorena pitanja, a aktuelna vlast je, nažalost, odgovorila na sve to u julu 2024. godine usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu koja je definitivno bila prst u oko Hrvatskoj podsjeća Jakič. Ističe da je hrvatska strana na Rezoluciju o Jasenovcu stoički odreagovala. - Hrvatska nije sprečavala dalji put Crne Gore ka EU i zato vi danas imate zatvoreno 21 poglavlje i pregovarate o zatvaranju preostalih poglavlja. I Slovenija je prilikom ulaska u Evropsku uniju imala problema sa Italijom, dok su Hrvati prilikom ulaska imali problema sa nama ali je sve to rješa-

vano dijalogom. Ja taj dijalog između crnogorskih i hrvatskih vlasti ne vidim i krivica za to stanje je na crnogorskoj strani. Moram reći da bi neka druga vlada koja bi bila sto posto proevropska i progresivno posvećena evropskim vrijednostima bez subjekata koje predvodi Andrija Mandić i Milan Knežević i Demokrata (među kojima se nalaze persone non grata u Hrvatskoj) i za koju vjerujem da će se formirati nakon izbora 2027. ta

Ističe da će aktuelna crnogorska vlast zatvoriti još poglavlja i imati nekog uspjeha, ali smatra da nije dobra ta dvoličnost da se u Briselu propovijeda jedno, a onda kući u Podgorici radi drugo kaže naš sagovornik

vlast bi mnogo lakše našla zajednički jezik sa Hrvatskom. Ne bih išao u detalje da li je brod Jadran hrvatski ili crnogorski, sve te stvari se mogu riješiti dijalogom. Ali postojeća vlast u Crnoj Gori nije otvorena za dijalog sa Hrvatskom što nije dobro - kaže Jakič. Ističe da će aktuelna crnogorska vlast zatvoriti još poglavlja i imati nekog uspjeha, ali smatra da nije dobra ta dvoličnost da se u Briselu propovijeda jedno a onda kući u Podgorici radi drugo - kaže naš sagovornik. Vijesti iz evropskih institucija posljednjih sedmica nijesu baš povoljne po Crnu Goru. Rezultatima Samita Savjeta EU koji je u Briselu okupio lidere zemalja članica, nijesu zadovoljni ni u Irskoj, zemlji koja trenutno predsjedava EU, jer se već nazire mogućnost da naša zemlja - kao predvodnica u integracijama - neće zatvoriti sva pregovaračka poglavlja do kraja godine. Suprotstavili su se stavovi mnogih zemalja, ali su ključne odluke donijete na insistiranje nama najbliže članice EU, susjedne Hrvatske. Prema pisanju brojnih medija, na insistiranje Zagreba izmijenjeni su zaključci Savjeta EU o našoj zemlji i iz ranijeg nacrta uklonjene odredbe da privremeno zatvaranje pregovaračkih poglavlja treba postići do kraja ove godine, a na pristupnom ugovoru raditi „što je prije moguće“. U usvojenom tekstu sada se navodi da Savjet EU „podržava izradu ugovora o pristupanju Crne Gore“ i „prima k znanju namjeru irskog predsjedavanja da radi na privremenom zatvaranju poglavlja, pod uslovom da Podgorica sprovede odgovarajuće reforme“. Ovakve izmjene povlače i činjenicu da napredak Crne Gore više nema precizni vremenski okvir. Uz to, Hrvatska insistira da se prije završetka pregovora riješe otvorena pitanja između dvije zemlje - barem lista od onih osam koji su prije neki dan zvanično objavljeni, za koje zvanični Zagreb očekuje da će se što prije riješiti za pregovaračkim stolom. Premijer te zemlje Andrej Plenković potvrdio je medijima da je Zagreb učestvovao u izmjeni teksta, te da su ovakvim zaključcima „poslali realnu poruku Podgorici“ da počne bilateralne razgovore s Hrvatskom. Hrvatska je ostalim članicama EU predstavila osam zahtjeva, od kojih se šest odnosi na pregovaračko poglavlje 23, koje obuhvata pravosuđe i temeljna prava, a dva na poglavlje 31, koje se odnosi na vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku. Među otvorenim pitanjima su vlasništvo nad školskim brodom Jadran, razgraničenje na području Prevlake, odšteta žrtvama ratnih zločina i druga neriješena pitanja iz vremena ratova devedesetih. M. JOVIĆEVIĆ

Kolumna

Od kritike do odgovornosti Gotovo svi znamo i vidimo što u našoj državi ne valja. Znamo kakve institucije želimo, kakvo obrazovanje zaslužuju naša djeca, kakvo društvo treba da gradimo i kakvu budućnost priželjkujemo. O tome razgovaramo u svojim domovima, među prijateljima, na društvenim mrežama i u javnosti, te kritikujemo, upozoravamo i analiziramo. A onda, prečesto, očekujemo da nešto preduzme neko drugi

Piše: prof. dr Jovan Čavor Kod strogog i tvrdog profesora zaraditi peticu predstavljalo je uvijek posebnu čast i zadovoljstvo. To je uvijek bio slučaj jer je morala da bude zaslužena i stoga bi uvijek ulivala osjećaj uspjeha i ostvarenja. Ti strogi i poštovani profesori su nam kao djeci ulivali sigurnost, razvijali su nam otpornost, karakter i borbenost, koji su za dostojanstven i ispunjen život nezamjenjivi. Učili su nas istim vrijednostima svi ljudi od autoriteta sa moralnim i etičkim kompasom, kako bismo jednoga dana stasali i shvatili da im dugujemo zahvalnost. Jer, prije svega, naučili su nas što znači odgovornost. Graditi Crnu Goru ili bilo koje društvo spram njihovih kriterijuma nikada ne bi bilo pogrešno, ali ono čemu su nas naučili govori nam da današnja Crna Gora ne ide njihovim putem. To nije teško zaključiti, budući da danas „odlikaši“ sa Megatrenda obnašaju neke od najodgovornijih pozicija u zemlji, uz potpuno odsustvo odgovornosti koje je glavna deviza trenutne vlasti i njenih prvaka. Razočaranost ljudi ovakvom realnošću, kao i prilična učmalost na političkoj sceni, stvorili su opasan ambijent apatije i pasivnog prihvatanja ovakvog stanja i vjerovanja da se ništa ne može promijeniti. Zbog toga u našoj zemlji već dugo postoji neobičan raskorak između onoga što kao građani znamo i vidimo, onoga što govorimo i -

onoga što smo spremni da uradimo. Gotovo svi znamo i vidimo što u našoj državi ne valja. Znamo kakve institucije želimo, kakvo obrazovanje zaslužuju naša djeca, kakvo društvo treba da gradimo i kakvu budućnost priželjkujemo. O tome razgovaramo u svojim domovima, među prijateljima, na društvenim mrežama i u javnosti, te kritikujemo, upozoravamo i analiziramo. A onda, prečesto, očekujemo da nešto preduzme neko drugi. Upravo iz potrebe i želje da se u ovom ključnom momentu taj odnos promijeni nastala je Stega – Evropski klub 28. Javnost je već prepoznala vitalnost i energiju ove grupe da preduzme konkretne korake i stane u odbranu interesa crnogorskog društva, nesebično preuzimajući na sebe rizik, odgovornost i posljedice. U tom duhu želimo nastaviti političku borbu u susret dolazećim izborima i ponuditi svim slobodnomislećim ljudima priliku da zajedno s nama preuzmu odgovornost i van okvira partijske pripadnosti doprinesu evropskom putu Crne Gore. U sljedećoj fazi političkog djelovanja, mi smo odlučili nastupiti kao klub - ne kao partija - jer želimo nastaviti biti baza autentičnih ličnosti koja želi da bude inicijator promjena i platforma za sve one koji žele svojim znanjem, energijom i kredibilitetom stati ispred našeg imena i ponuditi svoj doprinos. Kao takva, Stega zaista predstavlja lijepu novost na političkoj sceni i priliku koja se mora iskoristiti kao opcija direktne demokratije i mogućnosti da se bez političke patetike krene u stvaranje neke bolje Crne Gore, koja će biti spremna za svoju budućnost u Evropskoj uniji, sa stvarnim odlikašima, koji na njenom kormilu pripadaju. (Autor je koordinator Evropskog kluba 28 – Stega)

Politika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

INTERVJU: Dušan Teodorović, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti

Srbiji nije potrebna samo prije svega promjena vri PODGORICA - Sedam dana ostalo je do izbora koji bi mogli presudno da utiču na budućnost ne samo Srbije, nego i Zapadnog Balkana. Naime, vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, koji će biti održani 25. oktobra, imaju potencijal političkih promjena kao nijedni od 5. oktobra 2000. godine. Između dvije najjače liste – „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ i „Studentske liste - Studenti pobeđuju“ - još šesnaest koalicija, stranaka ili pokreta bori se da osvoji što više mjesta u Skupštini Srbije. Izuzev lidera stranaka manje brojnih naroda, samo oni sa liste „Evropska Srbija - Marinika Tepić - Zdravko Ponoš“ građanima obećavaju nastavak evropskih integracija, uvođenje sankcija Rusiji i usklađivanje vanjske politike sa vanjskom politikom Evropske unije. Istraživanja pokazuju da je podrška građana Srbije učlanjenju te zemlje u EU na tzv. istorijskom minimumu - manja od četrdeset procenata. „Novembra 1989. pao je Berlinski zid. Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Rumunija su prešle na drugu stranu istorije. Srbija je ostala. Najtužnije je što zid više ne postoji, a mi ga i dalje nosimo u svojim glavama“, napisao je na mreži Iks profesor na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Professor Emeritus, Virginia Polytechnic Institute and State University i redovni član Srpske akademike nauka i umetnosti (SANU) Dušan Teodorović. – Kada je 1989. godine pao Berlinski zid, u godinama posle pada, države istočne Evro-

Kada budemo prestali da svoju veličinu mjerimo teritorijama i istorijskim pobjedama i počnemo da je mjerimo slobodom ljudi, kvalitetom života, obrazovanjem, naukom, kulturom i umjetnošću. Kada ne bude državne religije i kada nacionalna pripadnost i vjeroispovijest ne budu određivale nečija prava. Kada ne bude grafita koji veličaju osuđene ratne zločince. Kada počnemo više da brinemo o napuštenim životinjama. Kada posadimo travu i očistimo parkove i kada na terasama bude više cvijeća. Baš bih to volio! pe krenule su prema demokratiji, slobodnom društvu i evropskim integracijama. Srbija je tada propustila jednu od najvažnijih istorijskih prilika i krenula drugim putem. Umesto demokratizacije, dobili smo nacionalizam, ratove, međunarodnu izolaciju i autoritarnu vlast. Umesto saradnje sa evropskim univerzitetima, umesto nauke, novih tehnologija i međunarodnih pozorišnih festivala, srpsko društvo bavilo se istorijskim mitovima, teritorijama i nacionalnim neprijateljima. Nažalost, ni posle više od tri decenije nije napravljen odlučujući raskid sa politikom devedesetih. Menjali su se političari, stranke i političke parole, ali su osnovne vrednosti u srpskom društvu ostale manje-više iste – kaže akademik Teodorović za Pobjedu. POBJEDA: Zašto? Zbog čega građani, kako kažete, nikako da taj „zid“ izbace iz glava? TEODOROVIĆ: Zato što se on godinama pažljivo održava i iznova cementira. Održavaju ga nacionalistička propaganda, mnoge političke partije, Srpska pravoslavna crkva, veronauka u školama, režimski mediji, istorijski mitovi, obrazovni sistem koji nedovoljno podstiče kritičko mišljenje, ruske agenture. Srbija je jedina zemlja u Evropi u kojoj na

izbore redovno izlazi nekoliko ruskih stranaka. Prema nezvaničnim podacima, u Beograd se doselilo najmanje 150.000 Rusa. Ovde se sa generacije na generaciju prenosi priča da je Srbija večita žrtva, da nas svi mrze, da nam Zapad želi zlo, a da nam je Rusija „veliki brat“ i prirodni zaštitnik. Nema demokratskog društva bez otklona od Putinove Rusije i uvođenja sankcija režimu ratnog zločinca i ubice ukrajinskih civila i dece. Nema ljudskih prava, slobodne štampe, ni poštenih izbora bez ulaska u EU. POBJEDA: Malo je kandidata koji na predstojećim parlamentarnim izborima zagovaraju ulazak Srbije u EU. No, kako Vam izgleda dosadašnja kampanja? TEODOROVIĆ: Ona je pre svega slika dubine političke i društvene krize. U demokratskom društvu izbori bi trebalo da budu nadmetanje programa, ideja i sposobnih ljudi. U Srbiji se politička rasprava često pretvara u borbu za monopol nad lažnim patriotizmom. Posebno me pogađa to što se evropska budućnost Srbije ne nalazi dovoljno jasno u središtu političke debate. Voleo bih da čujem mnogo više o obrazovanju, nauci, zdravstvu, ekonomiji, institucijama i mestu Srbije u Evropi. POBJEDA: Ko nameće teme tih debata? Da li to čini re-

žim, koji se možda prvi put plaši rezultata 25. oktobra? TEODOROVIĆ: Ne znam čega se sve Aleksandar Vučić lično plaši, ali mogu da govorim o postupcima vlasti i njihovim posledicama. Vučićevo ponašanje je uobičajeno, što znači usmereno ka pronalaženju i primeni svih mehanizama pomoću kojih se može ukrasti makar jedan glas. Osnovu Vučićevog političkog programa čini ideja njegovog ostanka na vlasti. Svaka prepreka ravnopravnom predstavljanju kandidata, lažni birački spisak, kupovina glasova, svaki pritisak na birače i svako ograničavanje biračkog prava predstavljaju ozbiljan problem za demokratiju. Mislim da je u ovom trenutku najvažnije pitanje da li će volja građana biti poštovana. POBJEDA: Čuli ste što u intervjuu BIRN-u o tome kaže član Srpske napredne stranke Momčilo Marjanović, koji svjedoči o kupovini glasova, o vrbovanju građana, o ucjenama, o naoružanim kriminalcima u ćacilendu? TEODOROVIĆ: Nisam nimalo iznenađen. Ćacilend i kriminalci koji su boravili u njemu predstavljaju kulminaciju neskrivene saradnje Vučićevog režima, batinaša i osuđenih lica, među kojima ima čak i ubica. Kriminalce je postojeći režim uvek koristio za

zastrašivanje građana na dan glasanja, za napade na studente, profesore i učesnike raznih protesta, te kao neregularnu privatnu vojsku samog Aleksandra Vučića. POBJEDA: Zašto EU ćuti? TEODOROVIĆ: U međunarodnoj politici često postoji nesklad između demokratskih principa i kratkoročnih političkih interesa. EU je sarađivala sa Srbijom, zemljom kandidatom za članstvo, zbog regionalne stabilnosti, bezbednosti, ekonomskih odnosa i drugih interesa. Problem nastaje kada takva saradnja stvara utisak da su demokratski standardi manje važni od političke stabilnosti. POBJEDA: Mislite da je sahrana ratnog zločinca Ratka Mladića crvena linija preko koje Brisel ipak ne može da pređe? TEODOROVIĆ: Da, mislim da je državna sahrana Ratka Mladića na kraju bila ta crvena linija. POBJEDA: Koliko je ćutanje Brisela na Vučićev način vladanja uticalo na pad podrške evropskim integracijama u Srbiji? TEODOROVIĆ: Uticalo je svakako. Kada evropski političari govore o demokratiji, a istovremeno sarađuju sa autokratskim vlastima koje su izložene ozbiljnim kritikama zbog stanja institucija, krše-

Moliti Putina da „srpski čamac veže za ruski brod“ je veleizdaja POBJEDA: Hrvatski novinar i pisac Boris Dežulović kaže da srpski studenti nijesu nosioci progresivnih ideja, već kleronacionalizma. „Srpska mladost ostarjela je prije vremena“, piše Dežulović i dodaje da, umjesto za progresivne promjene, „srpski studenti prosvjeduju noseći križeve i ikone svetaca“. TEODOROVIĆ: Moram da se složim sa Dežulovićem koji kaže da je, naravno, za rušenje Vučića. „Ali ako ćeš to raditi s ikonografijom i po

pravilima igre koje su postavili nacionalisti devedesetih godina, nećeš mnogo toga postići“, kazao je. Još uvek me delimično drži nada da studentski pokret nije ideološki jedinstven. U njemu postoje građanski, liberalni, levičarski, konzervativni i nacionalno orijentisani mladi ljudi, od kojih očekujem da jasno govore o sekularnoj državi, evropskim integracijama, pravima manjina i slobodi pojedinca. Bilo bi paradoksalno da pokret koji je počeo borbom protiv autoritarizma

završi prihvatanjem nekih drugih autoriteta. U meni postoji sumnja da smena vlasti, ukoliko do nje dođe, ne mora da donese i velike promene u društvu. Srbiji je potrebna promena, a ne samo smena. POBJEDA: Kako uopšte vidite ulogu SPC? TEODOROVIĆ: Po svom Ustavu, Srbija je sekularna država, pa verske institucije ne bi trebalo da imaju bilo kakvu ulogu u donošenju državnih odluka. To u Srbiji nije slučaj. Pred neke važne odluke Vučić je odlazio kod

patrijarha na konsultacije. Neformalno, SPC je zvanična crkva Srbije. Predsednik je protivustavno, svake godine, redovno u Predsedništvo unosio badnjak, a oficiri garde Vojske Srbije su redovno učestvovali u litijama i nosili baldahin patrijarhu. Srpski patrijarh je, zajedno sa vladikom Irinejem Bulovićem, odlazio kod Putina i tražio da se „mali srpski čamac priveže za ruski brod“. Takvo ponašanje za mene predstavlja veleizdaju. Pored toga, crkva redovno dobija neza-

konito velika finansijska sredstva iz državnog budžeta, ne plaća nikakav porez, bavi se unosnim poslovima kao što je, recimo, stanogradnja. Uz ruske agenture, SPC je glavni generator kleronacionalizma u Srbiji. Zaboravlja se da Srbija pripada svim svojim građanima: pravoslavcima, katolicima, muslimanima, ateistima i svima ostalima. Crkva, dakle, može biti važan deo društva, ali ne sme postati zamena za demokratske institucije, nauku i slobodnu javnu raspravu.

Nema demokratskog društva bez o

nja ljudskih prava i medijskih sloboda, građani mogu steći utisak da evropske vrednosti nisu jednako važne u svim državama. Ipak, moramo razlikovati EU kao zajednicu država i institucija i pojedinačne političke odluke njenih lidera. Srbija ima pravo na evropsku budućnost, što ne podrazumeva odricanje od kulture, jezika, istorije ili tradicije; podrazumeva prihvatanje demokratskih institucija, slobode pojedinca, odgovornosti za prošlost i ravnopravnosti svih građana. Za mene je najvažnije pitanje da li će Srbija samo promeniti vlast ili će konačno početi da menja i vrednosti na kojima počiva njeno društvo. POBJEDA: Pa, hoće li ako je već glavni takmac Vučićevom SNS-u Studentska lista, koja ima dosta problematičan odnos prema ratovima devedesetih i ulozi Srbije u razaranju Jugoslavije? Kao da su prihvatili laž kreiranu i podržanu od dijela Vaših kolega, akademika SANU. TEODOROVIĆ: Studentski protesti su, kao što znate, počeli zahtevima za odgovornošću, pravdom i funkcionisanjem institucija, što su univerzalne demokratske vrednosti. Zbog toga su i dobili najširu podršku građana Srbije. Na početku protesta, kada se pešačilo između gradova, kada su se vozili bi-

Politika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

o smjena vlasti, nego ijednosnog temelja

otklona od Putinove Rusije: Dušan Teodorović

cikli i po Srbiji i do Strazbura, kada su se nosile zastave sa krvavom šakom i porukom „Ruke su vam krvave“, građani su plakali i tu mladost dočekivali kao oslobodioce, kao izlazak iz tame. I sam sam bio na nekim od tih dočeka, i meni su oči više puta bile pune suza. Skoro neprimetno, sa protesta su polako počele da nestajaju zastave sa krvavom šakom; zamenili su ih krstovi, tzv. nedavačke zastave i one sa likom Isusa, kakve nose ruske privatne vojne formacije u ratu u Ukrajini. Sve je to upućivalo na mogućnost da se studentski, građanski pokret postepeno pretvara u nacionalno-konzervativni politički projekat. Lično, od nove generacije i novih ljudi na srpskoj političkoj sceni očekujem jasan odnos prema ratovima devedesetih, prema genocidu u Srebrenici, opsadi Sarajeva, razaranju Vukovara, hladnjačama sa leševima albanskih civila, kao i prema odgovornosti političkih elita Srbije. Pomirenje nije zaborav. Ono podrazumeva istinu, pravdu i spremnost da budućnost ne bude zarobljenik prošlosti. Studentska lista se, do sada, o svemu ovome nije izjašnjavala. POBJEDA: Što Vam to govori? TEODOROVIĆ: Ne tvrdim da svi studenti imaju iste po-

litičke stavove. Naprotiv, među njima sigurno postoje velike razlike. Ipak, buduća vlast u Srbiji mora jasno da raskine sa politikom Srbije iz devedesetih. Nije dovoljno promeniti političare ako već ostaju iste predstave i isti stavovi o prošlosti. POBJEDA: Studentska liste se konačno izjasnila o uvođenju sankcija Rusiji: neće, poručuju, uvoditi sankcije i neće vanjsku politiku Srbije usaglasiti sa vanjskom politikom EU. Riječ je o politici kontinuiteta ili...? TEODOROVIĆ: Poruku koju citirate doživeo sam kao tragediju, jer je razumem kao odstupanje od ideje priključenja Srbije EU i kao poništavanje svega što je do sada urađeno na tom putu. Država koja želi članstvo u EU mora da prihvati i zajedničku evropsku spoljnu politiku. Pitanje uvođenja sankcija Rusiji nije samo formalno-pravno, niti ekonomsko pitanje, već pre svega moralno pitanje, koje se odnosi na poštovanje međunarodnog prava i suvereniteta država, kao i saosećanja sa žrtvama i solidarnosti sa narodom Ukrajine. Posebno je žalosno što se ovaj stav Studentske liste ni po čemu ne razlikuje od dosadašnje Vučićeve spoljne politike. POBJEDA: Znači li to da nijeste saglasni ni sa njihovim stavom da je Srbiji potre-

ban referendum o nastavku evropskih integracija? TEODOROVIĆ: Sada svakako ne. Čelnici Studentske liste su tokom predizborne kampanje pomenuli ovu ideju, prenebregavajući činjenicu da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i EU potpisan još 29. aprila 2008, a da je stupio na snagu 1. septembra 2013. Pored toga, do sada je otvoren određeni broj klastera, a proces pridruživanja zaustavljen je zbog sveukupne politike Vučićevog režima. Sada neko dolazi na genijalnu ideju da se sve resetuje i vrati 18 godina unazad!? Jedini prihvatljiv pristup je poruka da će nosioci Studentske liste nastaviti najbolje što mogu i umeju da vode proces pridruživanja Srbije EU; da će se truditi da građani Srbije saznaju šta članstvo u EU znači za njihov svakodnevni život - za plate, penzije, obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe, poljoprivredu, slobodu kretanja, za naučni i tehnološki razvoj. Na kraju procesa, kao i u mnogim drugim zemljama, biće organizovan referendum o pridruživanju, što, kada se ispune uslovi, može biti deo demokratskog procesa. Iskreno, ne vidim potrebu da se stalno iznova preispituje samo opredeljenje za evropske integracije. Tim pre što je jedina alternativa evropskim integracijama Putinov zločinački režim. POBJEDA: Pitala sam Vas o predizbornoj atmosferi. Zašto tzv. nezavisni mediji i analitičari vrše tako snažan pritisak na opozicione partije koje su odlučile da izađu na izbore, posebno na listu „Evropska Srbija“? TEODOROVIĆ: Politička kritika je legitimna, uključujući i kritiku odluke o samostalnom izlasku na izbore. Međutim, problem nastaje kada se neslaganje pretvori u osporavanje prava drugih da učestvuju u političkom životu, što se upravo dešava u Srbiji. Pritisci su strašni. Na poslu, u kafiću, među prijateljima i poznanicima, posebno na društvenim mrežama. Svedoci smo masovne histerije i napada na koaliciju „Evropska Srbija“, koja se, eto, usudila da sama izađe na izbore, nudeći građanima program Srbije u EU u deset tačaka. Stalno se provlači teza da „Evropska Srbija“ uzima glasove Studentskoj listi. POBJEDA: Uzima li ih? TEODOROVIĆ: „Evropska Srbija“ jedina je politička organizacija koja se beskompromisno zalaže za Srbiju u EU,

za otklon od Rusije, uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji, za nacionalizaciju NIS-a, za spoljnu politiku u saglasnosti sa EU. „Evropska Srbija“ ima svoje „tvrdo“ glasačko telo i, ako ne bi izašla na izbore, njeni najverniji glasači na tim izborima ne bi ni učestvovali. Kao da ne može da se shvati da opozicija nije jedna politička ideologija, već da obuhvata različite poglede na ekonomiju, društvo, nacionalna pitanja i evropske integracije. Demokratija počinje prihvatanjem tog pluralizma. POBJEDA: Jedan od lidera „Evropske Srbije“ Goran Ješić nedavno je u intervjuu za Pobjedu rekao da je pokušaj ukidanja parlamentarne demokratije zapravo ruska ideja. Jeste li saglasni? TEODOROVIĆ: Ješić je bolje obavešten od mene, a logika stvari ukazuje na to da je verovatno u pravu. Ruskoj spoljnoj politici odgovara Srbija koja ostaje izvan EU i koja svoju spoljnu politiku ne usklađuje sa evropskom spoljnom politikom. Zatiranjem koalicije „Evropska Srbija“ ugasio bi se svaki glas u srpskom parlamentu koji bi ukazivao na zločine Putinovog režima, zahtevao sankcije i otklon od Rusije. Bez stranaka koje streme ka EU nastavilo bi se mešanje Rusije u unutrašnju politiku Srbije, ali i energetska i politička zavisnost Beograda od Moskve. POBJEDA: Zašto ste Vi javno podržali listu „Evropska Srbija - Marinika Tepić - Zdravko Ponoš“? TEODOROVIĆ: Mariniku Tepić, Dragana Đilasa, Zdravka Ponoša i ostale poznajem dosta dugo. Reč je o osvedočenim borcima za građansko, demokratsko društvo i Srbiju u EU. Iako se nisam baš uvek u potpunosti slagao sa svim njihovim političkim odlukama, podržavao sam ih i učestvovao kao govornik u mnogim njihovim ranijim kampanjama. Bio sam savetnik Ponoša kao kandidata na izborima za predsednika Srbije 2022, kada je osvojeno 17 procenata glasova. Đilasa sam upoznao kao studenta prorektora Univerziteta u Beogradu, beogradske studente je 1991/92. predvodio u pobuni protiv režima Slobodana Miloševića. Bio je najbolji studentski vođa koga pamtim. Marinika Tepić je heroina srpske demokratske opozicije, koja je borbu protiv Vučićevog režima zamalo platila svojim životom. Ješića nisam do

sada lično poznavao, ali svakako je reč o jednom od najboljih pro-EU političara na srpskoj političkoj sceni. Njihovu listu sam javno podržao zbog toga što su moja uverenja i verovanja zapisana u njenom programu. Jednostavno je. POBJEDA: Što očekujete 25. oktobra? TEODOROVIĆ: Ne bih unapred prognozirao izborne rezultate. Studentska lista svakako uživa veliku podršku građana, očekuje se njihova pobeda, iako Vučić radi sve da ta očekivanja izneveri. Postoje podaci o 235.000 novih ličnih karata izdatih tokom poslednja četiri meseca, o otvaranju glasačkih mesta u BiH i sprečavanju glasača dijaspore da glasaju. Građani ukazuju na veliki broj poziva za glasanje koji su pristigli na imena lica koja ne žive na naznačenim adresama. Takođe, postoje podaci da je, na primer, u stanu od 22 kvadratna metra prijavljeno 15 osoba, koje navodno tu imaju prebivalište. Sve što sam naveo ukazuje da ni ovi, baš kao ni prethodni izbori, neće biti ni slobodni ni pošteni. POBJEDA: I, što onda? TEODOROVIĆ: Mislim da je napravljena greška što se pristalo na izbore bez verifikovanog glasačkog spiska. Nemam predikciju šta će se desiti kada se proglase izborni rezultati, ko će ih proglasiti, gde i kada. Nikako ne bih voleo da se rasplet duboke krize u Srbiji dešava na ulici. Ako se utvrde ozbiljne izborne nepravilnosti, očekivao bih jasnu reakciju evropskih institucija, zahtev za nezavisnom istragom, insistiranje na odgovornosti i eventualno nepriznavanje rezultata izbora. Isto važi za eventualnu prekomernu upotrebu sile protiv građana Srbije. Demokratija, vladavina prava i ljudska prava ne mogu biti samo reči u dokumentima Evropske komisije. Sa druge strane, kada me pitate šta očekujem nakon 25. oktobra, moram da kažem da mi je teško da zamislim da predstojeći izbori reše sve probleme Srbije koji su nastajali decenijama. Ako dođe do promene vlasti, novu vlast će sačekati haos u pravosuđu, policiji, medijima, obrazovanju, zdravstvu, problemi korupcije, odnosa prema prošlosti i spoljnopolitičke orijentacije. Politička promena, ponavljam, nije isto što i demokratska transformacija. POBJEDA: Razgovor smo započeli Vašim komenta-

Vučića će istorija zapamtiti, ali ne po dobru POBJEDA: Aleksandar Vućić je više puta javno govorio o svom mjestu u istoriji Srbije. Kako će ga istorija zapamtiti, što mislite? TEODOROVIĆ: Istorija će Vučića svakako pamtiti po autokratskoj vladavini, lažnim obećanjima, krađi izbora, partijskoj državi, partijskoj vojsci, okupaciji dela Beograda, korupciji, organizovanoj kriminalnoj grupi, nestručnom kadru sa lažnim diplomama, finansiranju SPC, gradnji nepotrebnih stadiona, megalomanstvu. Istoričari će jednog dana raspolagati dokumentima, svedočenjima i rezultatima istraživanja, na osnovu kojih će moći potpunije da ocenjuju ovo razdoblje. Biće važno pitanje koliko su institucije bile nezavisne, koliko su mediji bili slobodni i koliko su građani mogli ravnopravno da učestvuju u političkom životu. Ali istorija neće ocenjivati samo političke lidere; postavljaće pitanja i o odgovornosti intelektualaca, profesora, novinara, akademskih institucija i građana. Verujem da će istorija moći da uoči da u Srbiji ne bi tako lako bilo moguće uspostaviti režim poput Vučićevog da nije bilo kolaboracije jednog i ćutanja značajnog dela srpskih intelektualaca.

rom o tome gdje se Srbija našla nakon pada Berlinskog zida. Kada ćete moći da kažete da je Vaša zemlja konačno na pravoj strani istorije? TEODOROVIĆ: Kada budemo prestali da svoju veličinu merimo teritorijama i istorijskim pobedama i počnemo da je merimo slobodom ljudi, kvalitetom života, obrazovanjem, naukom, kulturom i umetnošću. Kada mladi ljudi budu odlazili u Evropu da studiraju, istražuju i stiču iskustvo, a ne zato što u Srbiji ne vide budućnost. Kada budem video prvog ministra u vozilu javnog gradskog prevoza. Kada ne bude državne religije i kada nacionalna pripadnost i veroispovest ne budu određivale nečija prava. Kada ne bude grafita koji veličaju osuđene ratne zločince. Kada počnemo više da brinemo o napuštenim životinjama. Kada posadimo travu i očistimo parkove i kada na terasama bude više cveća. Baš bih to voleo! Tamara NIKČEVIĆ

Politika

Stav

Piše: Draško JOVANOVIĆ Zaboravite dramatične objave ratova, rovove, generale koji stoje pored mapa i zaboravite na svečane govore koji objavljuju da je rat upravo počeo. To je bila stara verzija rata, moderan rat nije tako jednostavan. Danas je moguće napasti drugu zemlju, ne samo bez formalne objave rata, nego i bez vidljivih sukoba. Strana obavještajna služba može da upadne u tuđu elektroenergetsku mrežu, da sabotira infrastrukturu, manipuliše izborima, ukrade vojne tajne ili preplavi društvene mreže lažima. Kriminalna grupa može da izvede operaciju koja služi interesima države, a da istovremeno omogući toj državi da porekne bilo kakvu umiješanost. Na kraju dana svi mogu u medijima da raspravljaju o tome da li se to što se dogodilo formalno smatra činom rata. Sposobnost vođenja ratova na raznim nivoima se veoma razvila, ali je ostao pravni vokabular ljudi koji se svađaju oko kazne za parkiranje. Fundamentalno pitanje više nije da li dolazi sajber rat. On je već tu! Mnogo neprijatnije i mnogo važnije pitanje je da li mi pogrešno shvatamo kako uopšte rat sada izleda?

SMRT BOJNOG POLJA

Tradicionalno ratovanje je nekada imalo jednu „korisnu“ karakteristiku - obično ste mogli da ga vidite. Postojala je linija fronta, postojali su vojnici, tenkovi, avioni, bombardovani gradovi i teritorije koje su mijenjale vlasnike. Rat je bio vidljiv. Sajber i hibridno ratovanje su uništili veliki dio te vidljivosti. Napad može da započne unutar servera udaljenog hiljadama kilometara. Neposredna meta napada može da bude vladina mreža, željeznički sistem, banka, bolnica ili izborna komisija. A njegov krajnji cilj isto može da bude nešto mnogo manje vidljivo – „proizvodnja nestabilnosti“. Estonija je to shvatila 2007. godine, kada je politički spor oko preseljenja spomenika iz sovjetskog doba praćen masovnim koordinisanim sajber napadom koji su paralisali digitalnu infrastrukturu te baltičke države. Rusija je negirala odgovornost, ali je ta epizoda postala definicija ranog primjera politički motivisanog sajber ratovanja. Uslijedio je digitalni kod sposoban da uzrokuje fizičko uništenje - Stuxnet, viso-

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Da li smo već u trećem svjetskom ratu kosofisticiran kompjuterski crv (malver) stvoren sa ciljem da fizički uništi industrijska postrojenja. Pripisan Sjedinjenim Državama i Izraelu, otkriven je 2010. godine, a primarni cilj mu je bio iranski nuklearni program, odnosno postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Natanzu. Razlika između sajber napada i fizičkog napada je počela nepovratno da se briše. Moderno bojno polje nije negdje tamo, ono je sada svuda.

SAJBER RAT NIJE SAMO RAT KOMPJUTERA

Nekadašnja definicija sajber ratovanja je postala zastarjela. Sajber ratovanje nije samo provaljivanje hakera u kompjutere. U pitanju je moć, a kompjuteri su samo jedna vrsta alata. Ruski rat protiv Ukrajine to jasno pokazuje. Sajber operacije pratile su konvencionalne vojne operacije, dok su informaciono ratovanje, elektronsko ratovanje, dronovi, sabotaže i obavještajne operacije postali djelovi istog strateškog ekosistema. Ukrajina je iskusila ruske sajber napade na kritičnu infrastrukturu čak i prije potpune invazije 2022. godine. Od tada, sajber operacije su više puta pratile rusku vojnu kampanju. Šira ruska kampanja protiv Evrope otkriva i više od toga. Evropska unija danas otvoreno opisuje ruske aktivnosti kao kombinaciju sajber napada, sabotaže, manipulacije informacijama, miješanja u demokratske procese i napada na kritičnu infrastrukturu. U julu 2026. godine EU je objavila svoj najveći paket sajber sankcija do sada i identifikovala ruske državne aktere, sajber kriminalne grupe, haktiviste i druge posrednike kao komponente šireg neprijateljskog ekosistema. Više to nije nekakav izolovani sajber rat, nego nešto mnogo korisnije – hibridni rat. A hibridni rat ima jednu ogromnu prednost - niko ne mora da prizna da je rat u toku.

PORICANJE KAO SAVRŠENO POLITIČKO ORUŽJE

Bombe za sobom ostavljaju pustoš, a sajber napadi forenzičku istragu… možda. Ta razlika je politički neprocjenjiva. Napadač sada može da okrivi „kriminalne grupe“, kompromitovane servere, razne posrednike, ideološke aktiviste ili naizgled nezavisne organizacije. Vlada zemlje agresora izjavljuje: „Mi sa tim nemamo

svaki video može da Svijet već uveliko doživljava mnoge oblike sajber napada Ako bude lažan, svaki novinar kompromitovan, svaki izi hibridnog rata. Najjasniji primjer je Ukrajina iz koje bor namješten, a svaka vlase sve to preliva i zahvata Evropu. U Gazi je na djelu dina izjava propaganda, onda demonstracija fuzije fizičkog i informacionog ratovanja, građani dolaze do (od strane napadača) željenog političa hvatanje Madura je pokazalo kako obavještajne, kog zaključka: „Zašto vjerovati bilo kome?“ elektronske i konvencionalne snage mogu da djeluju Sajber napad je postigao nekao jedan integrisani instrument moći što izvanredno. Iako nije nikakve veze“, a žrtva napada izjavljuje: „Mi znamo ko je to uradio“. Nije neuobičajeno da poslije toga obje strane nastave da se pretvaraju kako je stvar previše komplikovana da bi se ustanovila potpuna istina. Ponekad zaista i jeste, ali je sama dvosmislenost postala svojevrsno oružje. Evropske vlade sve više optužuju Rusiju da kombinuje sajber operacije sa sabotažom, manipulacijom informacijama i miješanjem u demokratske procese. Britanske vlasti su takođe opisale ruske informacione operacije koje uključuju lažne veb stranice, bot mreže, falsifikovane dokumente i dipfejkove osmišljene da utiču na evropsko javno mnjenje. Nije nužan cilj sajber napada da se sruši neka vlada ili da se postavi nova, već on može biti mnogo prozaičniji. Ponekad je sasvim dovoljno natjerati ljude da ne vjeruju izborima, da ne vjeruju novinarima, izbjeglicama, Briselu, Ukrajini ili da ne vjeruju jedni drugima. Demokratija koja više ne vjeruje u vlastite institucije ne mora da se osvaja, dovoljno je da počne da sabotira samu sebe.

VOJNICI BEZ UNIFORMI

Jedan od trenutno najopasnijih, aktuelnih scenarija je intenziviranje međusobnih odnosa između država s jedne strane i aktera koji formalno ne pripadaju državi sa druge strane. Razni sajber kriminalci, privatne kompanije, anonimne onlajn mreže, ekstremistički pokreti, influenseri i razne proksi organizacije su na jednoj strani, obavještajne službe na drugoj. Ponekad sarađuju, ponekad samo dijele ciljeve, a ponekad niko ne zna tačno gdje jedno završava, a drugo počinje. To je vrlo korisna konfuzija. EU je eksplicitno opisala ruski sajber ekosistem koji uključuje obavještajne službe, kriminalne grupe, haktiviste i privatne kompanije. Takođe je upozorila na aktivnosti povezane s Rusijom koje pojačavaju nasilne ekstremističke i polarizujuće narative unutar Evrope. Došlo

se do sajber rata koji postaje politički rat. Napadač ne mora nužno da uništi neprijatelja. Uspjeh je ako mu oteža upravljanje, stvori nezadovoljstvo, ojača ekstremiste, rasplamsa postojeće podjele, inicira političku paralizu, a svake izbore pretvori u krizu legitimiteta. Oružje više nije samo kompjuterski virus, već to postaje stanovništvo koje je prihvatilo iskrivljenu stvarnost.

EVROPSKI RAT NISKOG INTENZITETA

Izgleda da je Evropa otkrila jednu neprijatnu istinu. Podržavanje Ukrajine nikako ne znači da Rusija nužno mora konvencionalno da napadne neku evropsku zemlju. Dovoljno je da napada političko okruženje koje podržava ukrajinsku stranu. Kako? Stvaranjem straha, umora, zasićenosti, proksi opozicije, kao i uslovljavanjem izbornih tema vanjskom politikom. Ili na primjer uvjeravanjem birača da je podrška Ukrajini razlog ekonomskih problema u zemlji, visokih troškova energije ili generalno nesposobne vlade. Poruka čak i ne mora da bude potpuno lažna, a upravo to je ono što moderno informaciono ratovanje čini tako efikasnim. Najuspješnija propaganda ne izmišlja stvarnost, ona bira koje djelove stvarnosti ljudi primjećuju.

KO SE SJEĆA MADURA?

Otmica i hapšenje venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura od strane Sjedinjenih Američkih Država u januaru 2026. nije bio sajber napad. Ali, nije to bila ni klasična vojna operacija. Bila je to demonstracija kombinovanja moderne vojne moći, obavještajnih podataka, sajber sposobnosti, elektronskog ratovanja, satelita, dronova, vazdušnih snaga i konvencionalne sile u jednoj operaciji. Zašto je to važno istaći? Zato što stare kategorije postaju beskorisne. Da li je ispravno i dalje vojne snage neke zemlje dijeliti na vojsku, brodove, avione i kompjutere? Zar to nije sve povezano u jedan sistem? Informacije identifikuju me-

tu, sajber sposobnosti prodiru u sisteme, elektronsko ratovanje ih remeti, sateliti pružaju obavještajne podatke, dronovi nadziru, a konvencionalne snage završavaju operaciju.

INFRASTRUKTURA KAO „MEKI TRBUH“

Ciljevi napada više ne moraju da budu samo vojni, jer su mete postale mnogo „dosadnije“ - energija, voda, bolnice, bankarski sistem, transport ili komunikacije. Drugim rječima, stvari o kojima niko ne razmišlja dok ne prestanu da rade. Sve više povezana evropska energetska infrastruktura ilustruje problem. Ovog mjeseca su istraživači upozorili na hiljade evropskih sistema obnovljive energije, na stotinama lokacija, svi umreženi internetom i slabo osigurani, a čija bi operativna kontrola potencijalno mogla biti ugrožena. Srušena je iluzija o „čistom sajber ratu“, jer ne postoji čist sajber rat. Onemogućivanjem elektroenergetskog sistema ne napadate samo kompjutere, nego i ljude koji zavise od struje. Prekid rada jedne bolnice, ne izaziva samo digitalne posljedice, nego utiče direktno na ljudske živote i zdravlje, a napad na komunikacije isto tako te posljedice odmah seli u realni svijet. Sajber rat prate realne žrtve iako on nikada ne izgleda kao konvencionalno ratovanje. Upravo ga to čini tako politički privlačnim.

PROBLEM DEMOKRATIJE

Za demokratije je sajber ratovanje posebno opasno jer demokratije zavise od nečega bez čega autokratije opstaju - od povjerenja. Za razliku od demokratija, diktaturama nije potrebno da njihovi građani vjeruju da su izbori legitimni. Cilj sajber napada kojima se ometaju izbori, šire dezinformacije, izmišljaju skandali ili jačaju politički ekstremisti nije nužno da sve građane uvjeri u jednu određenu laž. To je staromodna propaganda. Cilj je postignut ako se građani uvjere da se „ništa ne zna“.

osvojio zemlju, postigao je da su građani odustali od racionalnog sopstvenog političkog rasuđivanja.

DAKLE, JESMO LI VEĆ U TREĆEM SVJETSKOM RATU?

Ako treći svjetski rat znači konvencionalne vojne sukobe, onda je odgovor ne, ili bolje rečeno, još ne. Ali, ako treći svjetski rat znači globalnu borbu velikih sila koja uključuje kombinaciju vojne moći, sajber operacija, obavještajnih podataka, ekonomskog pritiska, sabotaže, propagandu, političko miješanje i posredne aktere, onda odgovor ne - postaje upitan. Svijet već uveliko doživljava mnoge od pomenutih oblika sajber napada i hibridnog rata. Najjasniji primjer je Ukrajina iz koje se sve to preliva i zahvata Evropu. U Gazi je na djelu demonstracija fuzije fizičkog i informacionog ratovanja, a hvatanje Madura je pokazalo kako obavještajne, elektronske i konvencionalne snage mogu da djeluju kao jedan integrisani instrument moći. Države grade sajber kapacitete jer su svjesne neprijatne istine: „Ako je moguće upasti u nečije sisteme, moguće je upasti i u njihovu politiku“. Možda nije pravo pitanje da li bi jednog dana treći svjetski rat mogao da počne sajber napadom velikih razmjera, već pitanje da li je stara definicija „početka“ već uveliko zastarjela. Možda neće biti početnog pucnja, niti dana za koji se svi slažu da je tada rat počeo. Možda će to biti samo još jedan sajber napad, još jedna sabotaža, dipfejk, infrastrukturni kvar ili još jedno stanovništvo koje postaje uplašenije, polarizovanije i ciničnije. Napad, poslije koga slijedi još jedan, pa još jedan. Sve dok se jednog dana ne osvrnemo iza sebe i ne shvatimo da rat nije ni počeo – rat se akumulirao. Treći svjetski rat možda neće nikada zvanično ni početi, možda će se jednostavno – nastaviti. A u nekim budućim udžbenicima, za razliku od svjetskih ratova u dvadesetom vijeku, neće postojati datum – dan kada je počeo rat.

Ekonomija

Neđelja, 18. oktobar 2026. PODGORICA - Usklađivanje vizne politike sa Evropskom unijom važno je za evropski put Crne Gore, ali otvara i pitanje mogućih posljedica po turizam, jednu od ključnih privrednih grana. Dragan Purko Ivančević, član Odbora za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore, upozorava za Pobjedu da bi dodatne prepreke za dolazak gostiju mogle ugroziti važna turistička tržišta, dok direktor Centra za istraživanje i razvoj turizma Petar Golubović procjenjuje da bi gubitak gostiju sa tih tržišta bilo teško nadoknaditi. Prema njegovim riječima, oni su činili između 20 i 21 odsto ukupnog broja turista, a za očuvanje ovogodišnjeg broja noćenja u blažem scenariju bio bi potreban rast od 4,75 odsto sa svih ostalih tržišta. - Crna Gora mora usklađivati svoju spoljnu i viznu politiku sa Evropskom unijom, ali pritom ne smije zanemariti sopstvene ekonomske interese i ugroziti turizam, privrednu granu od koje zavisi značajan dio domaće ekonomije. Usklađivanje sa evropskom politikom dio je našeg strateškog opredjeljenja. Međutim, to ne smije biti izgovor da zanemarimo sopstvene ekonomske interese i ugrozimo privrednu granu od koje zavisi značajan dio naše ekonomije - kazao je Ivančević.

BARIJERE

On je upozorio da bi uvođenje viza za državljane Rusije, Kine, Turske, Saudijske Arabije i Bjelorusije moglo imati ozbiljne ekonomske posljedice. - Turizam ne trpi barijere. Tržišta se ne osvajaju administrativnim odlukama, već kvalitetom ponude, dostupnošću destinacije i jednostavnošću dolaska. Gost koji mora da prolazi kroz komplikovane vizne procedure vrlo lako može izabrati Tursku, Grčku, Hrvatsku ili neku drugu destinaciju koja mu je pristupačnija. A kada jednom izgubimo tržište, povratak gostiju nije ni brz ni jednostavan - naveo je Ivančević. Prema njegovim riječima, uvođenje viza ne treba posmatrati samo kao diplomatsko i političko pitanje. - To je prije svega i ozbiljno ekonomsko pitanje, sa mogućim posljedicama po hotele, turističke agencije, privatni smještaj, ugostiteljstvo, avio-saobraćaj i brojna druga preduzeća koja žive od turizma - istakao je on. Ivančević je kazao da dodatne prepreke zabrinjavaju posebno zato što se uvode na tržišta koja su značajna za crnogorski turizam ili imaju veliki potencijal za njegov dalji razvoj. - Rusko tržište već godinama ima važnu ulogu u crnogorskom turizmu, dok Turska, Kina i zemlje Zaliva otvaraju prostor za privlačenje novih gostiju, produženje sezone

POBJEDA PITA: Kako će se uvođenje viza za državljane Rusije, Kine, Turske, Saudijske Arabije i Bjelorusije odraziti na turizam

Evropski put ne smije se plaćati gubitkom turističkih tržišta DRAGAN PURKO IVANČEVIĆ: Turizam ne trpi barijere. Tržišta se ne osvajaju administrativnim odlukama, već kvalitetom ponude, dostupnošću destinacije i jednostavnošću dolaska. Gost koji mora da prolazi kroz komplikovane vizne procedure vrlo lako može izabrati Tursku, Grčku, Hrvatsku ili neku drugu destinaciju koja mu je pristupačnija i razvoj kvalitetnijeg, cjelogodišnjeg turizma - kazao je Ivančević. On je ocijenio da nije dosljedno istovremeno zagovarati produženje turističke sezone, privlačenje gostiju sa novih tržišta i povećanje prihoda, a uvoditi prepreke koje njihov dolazak čine složenijim. - To je kontradikcija koju moramo ozbiljno preispitati - poručio je. Ivančević je kazao da razumije obaveze Crne Gore prema Evropskoj uniji, ali očekuje da se one sprovode uz više pažnje prema posljedicama po privredu. - Nije dovoljno donijeti odluku i konstatovati da smo ispunili evropske zahtjeve. Potrebno je odgovoriti i na pitanje ko će snositi troškove takve odluke ako dođe do pada broja gostiju, smanjenja prometa i gubitka prihoda - naveo je on. Od Vlade očekuje jasnu procjenu ekonomskih posljedica, konkretne mjere za zaštitu turističkog tržišta i brz, efikasan i dostupan sistem izdavanja viza. - Ako već moramo da uvedemo vizni režim, onda moramo učiniti sve da on ne postane prepreka turističkim putovanjima i investicijama - kazao je Ivančević. Prema njegovim riječima, Crna Gora ne smije biti država koja uredno ispunjava administrativne zahtjeve, a pritom zanemaruje interese sopstvene privrede. - Evropske integracije i razvoj turizma ne treba da budu suprotstavljeni ciljevi. Naš zada-

tak je da ih uskladimo, a ne da uspjeh na jednom planu plaćamo gubicima na drugom istakao je Ivančević. On je zaključio da svaka odluka koja može uticati na turistička kretanja mora biti donijeta odgovorno i uz prethodnu procjenu posljedica, posebno u zemlji u kojoj je turizam jedna od ključnih privrednih grana. - Iza svakog izgubljenog gosta ne stoji samo manje noćenja, već i manje prihoda, manje posla i manja sigurnost za ljude koji od turizma žive - poručio je Ivančević. Golubović je kazao da gosti sa tržišta na koja se uvode vize predstavljaju značajan udio u turističkom prometu Crne Gore. Prema njegovim riječima, ako se posmatra struktura gostiju sa tih tržišta u prethodnoj godini, oni su činili između 20 i 21 odsto, što predstavlja važan broj gostiju i noćenja za Crnu Goru kao turističku destinaciju. On je upozorio da će uvođenje viznog režima uticati na potražnju sa tih tržišta i da će eventualni gubitak gostiju bi-

ti teško nadoknaditi dolascima iz drugih zemalja. - Kada pogledate iskustva zemalja koje su uvodile vize i različite scenarije koji se mogu napraviti ukoliko dođe do pada, dolazimo do podataka koji će biti prilično izazovni za nadoknadu u narednoj godini sa nekih drugih tržišta. Definitivno će doći do pada potražnje upravo sa ovih tržišta - kazao je Golubović. U Centru za istraživanje i razvoj turizma, kako je objasnio, razmatrali su i scenario u kojem bi broj turista sa tih tržišta bio manji za 20 odsto. Golubović je taj scenario ocijenio kao blaži, ali je i on pokazao da bi posljedice bile značajne. Prema toj procjeni, ukupan broj noćenja bio bi manji za 3,8 odsto. Da bi Crna Gora ipak ostvarila isti broj noćenja kao ove godine, koji je projektovan na oko 16,5 miliona, pad sa tržišta na kojima se uvode vize trebalo bi nadoknaditi rastom broja gostiju sa svih ostalih tržišta. Za to bi, prema Golubovićevim

PETAR GOLUBOVIĆ: Da bismo bili na nuli i imali identičan broj noćenja koji ćemo imati ove godine, projektovan na oko 16,5 miliona, morali bismo da sa svih drugih tržišta ostvarimo rast od 4,75 odsto. I to je najblaži scenario

riječima, bio potreban rast od 4,75 odsto. - Da bismo bili na nuli i imali identičan broj noćenja koji ćemo imati ove godine, projektovan na oko 16,5 miliona, morali bismo da sa svih drugih tržišta ostvarimo rast od 4,75 odsto. I to je najblaži scenario - objasnio je Golubović. Crna Gora je u potpunosti uskladila svoju viznu politiku sa viznom politikom Evropske unije, čime je ispunila jedno od završnih mjerila za zatvaranje Pregovaračkog poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost, kao i jednu od ključnih obaveza iz Reformske agende. Time je potvrđena posvećenost naše države evropskim integracijama, a stvoreni su i uslovi za povlačenje oko četiri miliona eura u okviru evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan. Podsjećamo Vlada Crne Gore je 23. jula 2026. godine donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o viznom režimu, shodno čijim odredbama je državljanima zemalja koje su činile neusklađenosti između viznog režima Crne Gore i Evropske unije (Bjelorusija, Kina, Rusija, Saudijska Arabija i Turska) od 1. novembra 2026. godine, neophodna viza za ulazak u Crnu Goru. Iako usklađivanje viznog režima podrazumijeva da će državljanima pojedinih zemalja za ulazak u Crnu Goru ubuduće biti potrebna viza, Ministarstvo vanjskih poslova je intenzivno i sistemski preduzimalo aktivnosti koje će ublažiti moguće negativne efekte ovih promjena, istovremeno preduzimajući mjere kako bi proces dobijanja crnogorske vi-

ze bio što jednostavniji i dostupniji.

PRAVILA

Najvažnija novina za građane zemalja kojima je potrebna crnogorska viza jeste da zahtjev više ne moraju podnositi isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore. Zahvaljujući saradnji sa kompanijom VFS Global, vodećim svjetskim partnerom za pružanje viznih usluga, zahtjevi za izdavanje crnogorske vize već sada mogu se podnijeti u VFS aplikacionim centrima u Indiji, Bangladešu, Kirgistanu, Azerbejdžanu, Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Rusiji. U narednom periodu biće otvoreni i centri u Pakistanu, Kini, Jermeniji, Kazahstanu, Filipinima, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Bahreinu, Bjelorusiji, Nepalu i Uzbekistanu, dok je planirano dalje širenje mreže i na Jordan, Kuvajt, Tajland i Indoneziju. Na ovaj način strani državljani će moći da podnesu zahtjev za crnogorsku vizu u najbližem VFS aplikacionom centru, bez potrebe da putuju do ambasada ili konzulata Crne Gore, što će znatno pojednostaviti proceduru i učiniti je bržom i pristupačnijom. Istovremeno, Ministarstvo vanjskih poslova realizuje jedan od najznačajnijih projekata u oblasti upravljanja viznom politikom – uspostavljanje novog, modernog Viznog informacionog sistema, koji će biti u potpunosti kompatibilan sa informacionim sistemima Evropske unije i usklađen sa šengenskim bezbjednosnim standardima. Krajnji cilj ovog projekta je uvođenje sistema elektronskih viza (e-visa), koji će omogućiti da se zahtjevi za vizu podnose elektronskim putem, uz bržu obradu aplikacija i efikasniju uslugu za strane državljane. Usklađivanjem vizne politike sa Evropskom unijom Crna Gora ispunjava jednu od važnih obaveza na putu ka članstvu u EU, dok istovremeno modernizuje vizni sistem i olakšava pristup našoj zemlji građanima brojnih emitivnih tržišta. Na taj način jača se bezbjednost, digitalizacija javne uprave i konkurentnost Crne Gore kao turističke i investicione destinacije. N. KOVAČEVIĆ

Društvo / Hronika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

POVODI: Zdravstveni rizici od klimatskih promjena u Crnoj Gori

Klimatske promjene i nagli temperaturni prelazi između godišnjih doba predstavljaju veliki izazov za zdravlje građana, a posebno su ugroženi stariji, djeca i hronični bolesnici, kod kojih vremenski ekstremi mogu pogoršati postojeće tegobe. Dok ljekari upozoravaju na posljedice po organizam i savjetuju kako se zaštititi, država planira jačanje zdravstvenog sistema i uvođenje ranog upozoravanja na klimatske rizike. Podaci Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju (ZHMS) pokazuju da postoji nekoliko ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja do 2022. godine. – To su: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj vrlo toplih dana i noći, manji broj mraznih dana i vrlo hladnih dana i noći, češća pojava suša praćena visokim temperaturama i toplotnim talasima. Takođe, bilježi se i veći broj šumskih požara, prekid sušnog perioda praćen jakim padavinama, češće pojavljivanje oluja (ciklona) tokom hladnije polovine godine, smanjenje broja uzastopnih dana sa kišom, smanjenje broja dana sa jakim padavinama, kao i povećanje intenziteta padavina – naveli su oni. Dodaju da je odstupanje srednje godišnje temperature vazduha od klimatološke normale 1961–1990. na nivou Crne Gore statistički znatno promijenjeno i ima trend rasta, te da je od 1981. godine svaka dekada bila toplija od prethodne. Pored temperaturnih promjena, bilježe se i odstupanja u količini padavina.

- Analiza ekstremnih padavina pokazuje sljedeće: u sjevernom regionu statistički značajna promjena postoji u dnevnom intenzitetu padavina u sva tri grada sjevernog regiona (Žabljak, Pljevlja i Kolašin). U Pljevljima je broj dana sa veoma jakim padavinama značajno promijenjen. U srednjem regionu (Cetinje, Nikšić i Podgorica) postoji znatan porast od pet odsto najvećih količina padavina. U Nikšiću i Podgorici evidentne su i promjene u broju dana sa veoma jakim padavinama. U Podgorici je u porastu i maksimalna petodnevna količina padavina, a njena promjena je statistički značajna. U gradovima primorskog regiona (Herceg Novom i Baru) nema značajnih promjena indikatora ekstremnih padavina. Negativan trend imaju: broj dana sa velikim padavinama, maksimalne petodnevne količine padavina u Herceg Novom, kao i pet odsto najvećih količina padavina, usljed čega dnevni intenzitet padavina ima mali trend rasta – objašnjavaju iz ZHMS-a. Dok temperaturna odstupanja i nagle vremenske promjene kod većine građana prolaze bez posljedica, neke kategorije izložene su različitim zdravstvenim rizicima. Izabrana doktorka u Domu zdravlja Podgorica dr Tijana Petrić-Burzanović kazala je za Pobjedu da sve češće temperaturne oscilacije imaju veliki uticaj na zdravlje građana. - Takve promjene predstavljaju dodatno opterećenje za organizam, posebno kod vulnerabilnih kategorija. Mogu povećati rizik od pogoršanja hroničnih bolesti, kao i kardiovaskularnih i respiratornih tegoba – objašnjava ona. Ističe da postoji grupa simptoma koja može biti karakte-

privatna arhiva

Nagli temperaturni prelazi izazov za organizam

Tijana Petrić-Burzanović

ristična za period naglih promjena vremena. - Najčešće se javljaju glavobolja, vrtoglavica, umor, pospanost ili nesanica. Takođe, može doći i do promjene raspoloženja, bolova u zglobovima i mišićima, oscilacije krvnog pritiska, pogoršanja simptoma kod osoba sa astmom i hroničnom opstruktivnom bolesti pluća – navela je Petrić-Burzanović i dodala da u periodima naglih vremenskih promjena zdravstvene ustanove bilježe povećan broj pacijenata koji prijavljuju tegobe povezane sa promjenama vremena. Kod osoba koje imaju zdravstvene tegobe u toku prelaza između godišnjih doba može se javiti meteopatija. - Meteopatija je povećana osjetljivost organizma na promjene vremenskih prilika poput promjene temperature, vlažnosti vazduha ili jačine vjetra. Ne smatra se bolešću, već skupom simptoma koji se

javljaju kao reakcija organizma na promjene u atmosferi. Promjene mogu izazvati glavobolju, osjećaj iscrpljenosti, razdražljivost, pad koncentracije, bolove u zglobovima i mišićima, promjene krvnog pritiska i pogoršanje postojećih hroničnih bolesti – kazala je Petrić-Burzanović za Pobjedu. Ona objašnjava kako nagli prelazak iz toplog perioda u hladnija jutra i večeri utiče na organizam. - Dolazi do promjena u cirkulaciji, termoregulaciji i radu imunološkog sistema. Kod osjetljivih osoba to može izazvati pad imuniteta, pogoršanje hroničnih bolesti ili pojavu respiratornih tegoba. S druge strane, postepen prelaz između ljeta i jeseni je važan jer omogućava organizmu da se lakše prilagodi nižim temperaturama i promjenama vremenskih uslova na koje su najosjetljivije starije osobe, djeca, trudnice i osobe sa hroničnim oboljenjima – dodala je.

Poseban negativan uticaj vrši se na osobe sa astmom, hroničnim plućnim bolestima i drugim respiratornim tegobama. - Hladan vazduh, povećana vlažnost i nagle temperaturne promjene mogu izazvati suženje disajnih puteva i pogoršanje simptoma. Kod ovih pacijenata češće se javljaju kašalj, otežano disanje, stezanje u grudima i napadi astme. Zato je važno redovno koristiti propisanu terapiju i izbjegavati izlaganje hladnom vazduhu bez odgovarajuće zaštite – poručuje Petrić-Burzanović. Ističe da samo hladno vrijeme ne izaziva infekcije, jer su za njih odgovorni virusi i bakterije. Međutim, niže temperature i češći boravak u zatvorenom utiču na njihovo širenje. - Hladan vazduh može oslabiti zaštitnu funkciju sluznice i disajnih puteva, što povećava vjerovatnoću od obolijevanja. Potrebno je odmah potražiti ljekarsku pomoć ukoliko se jave jak bol u grudima, otežano disanje, gubitak svijesti, izrazito visok ili nizak krvni pritisak, izrazito jaka ili neuobičajena glavobolja ili dugotrajni simptomi koji se pogoršavaju iz dana u dan – kazala je doktorka u Domu zdravlja Podgorica. Dodaje da građani mogu preduzeti određene korake kako bi lakše podnijeli vremenske promjene. - Preporučuje se redovno uzimanje propisane terapije, adekvatna hidracija organizma, uravnotežena ishrana, dovoljno sna, umjerena fizička aktivnost, redovna kontrola krvnog pritiska, pogotovo kod rizičnih osoba. Važno je i pravovremeno javljanje ljekaru ukoliko se simptomi pogoršavaju ili perzistiraju duži period – kazala je Petrić-Burzanović za Pobjedu. Ivona RADONJIĆ

Uhapšen Nikšićanin zbog sumnje da je počinio krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje

Vozilom udario u automobil pratnje Šćepanovića PODGORICA – Uprava policije saopštila je da je Milan Đukanović (65) uhapšen po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću, zbog sumnje da je počinio krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje, nakon što je, kako se sumnja, ugrozio bezbjednost eskorta angažovanog na obezbjeđenju direktora UP. Prema navodima policije, incident se dogodio 15. oktobra

na magistralnom putu Nikšić–Podgorica, kada je vozač automobila marke ,,Volkswagen“ nedozvoljeno pretekao bezbjednosni eskort, a potom namjerno ostvario kontakt sa jednim od vozila iz pratnje, na kojem su nastala manja oštećenja. Vozač se, kako je saopšteno, nije zaustavio ni nakon što su mu policijski službenici dali jasan znak da to učini. - U oštećenom vozilu nije se nalazila štićena ličnost – navodi se u saopštenju. Policija je ubrzo zaustavila

vozilo i utvrdila da je njime upravljao M. Đ. Navodi se da je on odbio alkotestiranje, zbog čega je uhapšen i priveden dežurnom sudiji Suda za prekršaje u Podgorici – Odjeljenja u Nikšiću. - Vozilo je privremeno oduzeto radi daljih provjera. Tokom policijske obrade, M. Đ. je ukazao da zna čiji je eskort u pitanju, dok je motiv njegovog postupanja poznat policiji. U nastavku istrage, a po naredbi Osnovnog suda u Nikšiću, izvršeni su pretresi objekata

koje osumnjičeni koristi u Nikšiću, Danilovgradu i Podgorici, kao i vozila kojim je upravljao. Tom prilikom pronađeni su i privremeno oduzeti pištolj marke „Magnum“ sa 14 komada pripadajuće municije, kao i još 117 komada municije različitog kalibra za koju osumnjičeni nije imao odgovarajuću dokumentaciju – saopšteno je. Nakon uvida u spise predmeta, državni tužilac je ocijenio da u radnjama M. Đ. postoje bitni elementi krivičnog djela sprečavanje službenog lica u vrše-

nju službene radnje i naložio da bude uhapšen i uz krivičnu prijavu sproveden nadležnom organu u zakonskom roku. O daljem postupanju u vezi sa pronađenim oružjem i municijom tužilac će se izjasniti nakon sprovođenja dodatnih mjera i radnji. Uprava policije osudila je napade na štićene ličnosti i nosioce ključnih funkcija u borbi protiv kriminala, poručujući da će na takve događaje odgovoriti u skladu sa zakonom. R. P.

POBJEDA SAZNAJE: PODGORICA – U ruskoj agresiji na Ukrajinu, koja traje duže od četiri godine, čak 15 državljana Crne Gore, mahom vrbovanih i plaćenih vojnika, ratuje na strani Rusije, nezvanično saznaje Pobjeda iz više izvora iz bezbjednosnih službi. Prema nezvaničnim saznanjima našeg lista, jedna osoba iz Crne Gore – V. D. iz Nikšića je stradala, a jedna je nestala u ratu u kojem je život, kako se procjenjuje, izgubilo gotovo dva miliona ljudi. O stradanju Nikšićanina, na društvenim mrežama izvijestilo je pravoslavno bratstvo Zavetnici Tvrdoš Nikšić, čiji članovi opisuju svoj rad kao humanitarni, posvećen odbrani srpskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, kao i interesa Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori. Crnogorski istražitelji, prema saznanjima našeg lista, rade na identifikaciji osoba koje stoje iza vrbovanja i finansiranja crnogorskih državljana koji odlaze na strana ratišta, kao i na rasvjetljavanju načina na koji se ove aktivnosti organizuju i finansiraju. Kako nam je nezvanično saopšteno, za regrutaciju je zadužen P. V. Tragom ovih informacija, Pobjeda je uputila pitanja bezbjednosnim organima. Zanimalo nas je da li raspolažu podacima o broju državljana Crne Gore koji su angažovani na stranim ratištima, ali i na koji način se regrutuju. Pitanja smo poslali i na adresu Ministarstva vanjskih poslova (MVP), iz kojeg nam je rečeno da takve informacijama nijesu pod ingerencijama tog ministarstva, već da se tim povodom obratimo Upravi policije. Međutim, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili odgovore ni od bezbjednosnih organa, ni od policije. Prema posljednjim javno dostupnim podacima ANB-a, nema zvanične potvrde da su državljani Crne Gore od početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022. godine, odlazili na tamošnje ratište. Ipak, pojedini postupci koji su uslijedili zbog sumnje na učešće u stranim oružanim formacijama pokazuju da ovo pitanje zahtijeva kontinuiranu pažnju nadležnih institucija, posebno kada je riječ o otkrivanju mreže vrbovanja, ali organizovanja i finansiranja odlazaka na strana ratišta te procesuiranja odgovornih. Učešće državljana Crne Gore u stranim vojnim, paravojnim ili parapolicijskim formacijama zakonom je propisano kao krivično djelo, za koje prijeti i do 10 godina zatvora.

AKCIJA „LUGANSK“

Jedan od najsvježijih primjera učešća u ruskoj invaziji na Ukrajinu predstavlja i slučaj Danka Savića (61), bivšeg pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i člana proruske Balkanske kozačke vojske koja je, prema ranijim

Hronika

Neđelja, 18. oktobar 2026.

: Pojedine strukture aktivno regrutuju vojnike za učešće u ruskoj invaziji na Ukrajinu

Na strani Rusije ratuje 15 državljana Crne Gore, mreže za vrbovanje i plaćanje pod lupom istražitelja

Prema nezvaničnim saznanjima našeg lista, jedna osoba iz Crne Gore – V. D. iz Nikšića – stradala je, a jedna je nestala u ratu u kojem je život, kako se procjenjuje, izgubilo gotovo dva miliona ljudi. O stradanju Nikšićanina na društvenim mrežama izvijestilo je pravoslavno bratstvo Zavetnici Tvrdoš Nikšić, čiji članovi opisuju svoj rad kao humanitarni, posvećen odbrani srpskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, kao i interesa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori pisanjima Pobjede, osnovana 2016. godine u Kotoru. Ovaj državljanin Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u Danilovgradu je, kako je Pobjeda ranije pisala, praćen godinama zbog pripadnosti paravojnim formacijama na strani proruskih separatista u Ukrajini. Materijalni dokazi koje su istražitelji prikupili ukazuju da je on to činio protivzakonito i suprotno pravilima međunarodnog prava. Savić je uhapšen u novembru prošle godine u okviru višemjesečne akcije policije pod nazivom „Lugansk“ zbog sumnje da je učestvovao u oružanoj stranoj formaciji Rusije u ratu protiv Ukrajine. Kako je tada saopšteno iz Uprave policije, on je učestvovao u stranoj oružanoj formaciji Ruske Federacije, u Lugansku, gdje je pribavljao i posjedovao ogromna novčana sredstva. Policija je od Savića oduzela: vazdušnu pušku bez potrebne dokumentacije, više vojnih uniformi, pancire, šljemove, uniforme Kozačkog bratstva, uređaje za komunikaciju, SIM kartice, članske karte, veći broj računa i uplatnica, uvjerenje o državljanstvima i pasoše stranih država, knjižicu za učešće na frontu, dokaz o posjedu vrijedne nekretnine, kao i druge predmete i stvari. Saviću se sudi po optužnom prijedlogu Višeg državnog tužilaštva zbog krivičnog djela

Ne zna se koliko je stranih državljana na ratištu u Ukrajini

učestvovanje u stranim oružanim formacijama. On je negirao da posjeduje arsenal oružja i da mu je blokiran račun od milion eura, tvrdeći da nije državljanin Crne Gore već Rusije, navodeći da posjeduje ruski pasoš od 2023. godine. U okviru akcije „Lugansk“, policija je pretresla još 11 osoba kod kojih je pronađena veća količina oružja, više od hiljadu metaka, hladno oružje, obilježja stranih formacija sa inostranim dokumentima.

BORCI NA STRANIM FRONTOVIMA

Da učešće naših državljana na frontovima u istočnoj Evropi nije neuobičajeno, govori i zvaničan podatak bezbjednosnih službi – najmanje pet

crnogorskih državljana borilo se na strani proruskih separatista na ratištu u Donbasu tokom 2014. i 2015. godine. Tada je saopšteno da je od pet boraca jedan osuđen na kaznu zatvora, dok se ostali, prema podacima od prošle godine, nikada nijesu vratili u Crnu Goru. Okrivljeni B. M. je 2017. godine pred Višim sudom u Podgorici osuđen jer se borio na strani samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) u Ukrajini. Taj crnogorski državljanin je od marta do jula 2015. godine bio vozač i strijelac u oružanoj formaciji DNR, učestvujući u ratnim sukobima na teritoriji Ukrajine. Crnogorci se nijesu samo bori-

Balkanska paramilitarna organizacija Paramilitarna organizacija Balkanska kozačka vojska, koja je osnovana 2016. godine u Kotoru, stoji iza udruženja Saveza dobrovoljaca Donbasa, otkrila je Pobjeda. Pobjeda je prva objavila informaciju o osnivanju Balkanske kozačke vojske 11. septembra 2016. godine u Kotoru. Pitanje statusa tog udruženja, kao i njegovog potencijalnog malignog uticaja u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, otvorio je analitičar Konstantin

Batozkij u autorskom tekstu za ruski Insajder, koji je otvaranje filijale Saveza dobrovoljaca Donbasa u Crnoj Gori i Srbiji, u kontekstu agresije Rusije na Ukrajinu, ocijenio kao krajnje uznemirujuće. Na čelu te paramilitarne organizacije bio je tada general Viktor Vladimirovič Zaplatin, vrhovni ataman Balkanske kozačke vojske, koji je kao predstavnik Ruske Federacije više od 16 godina radio u Srbiji. U sastav te organizacije, prema podacima

Digitalnog forenzičkog centra, ušli su tada i kozački pukovnik, ataman Crne Gore Slobodan Pejović, kozački pukovnik, glavni ataman za Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku Vojislav Vidaković, pop Mijajlo Backović, nekadašnji pripadnik 63. padobranske brigade Vojske Jugoslavije. Prema istraživanju Balkanske istraživačke mreže (BIRN), Balkanska kozačka vojska, iako osnovana u Crnoj Gori, registrovana je u Srbiji.

li na teritoriji Ukrajine, a brojke govore da je daleko veći broj njih ratovao na Bliskom istoku, odnosno u Siriji – jednom od najsloženijih oružanih sukoba. Prema ranijim podacima ANB iz Crne Gore u Siriju otputovalo je 26 državljana Crne Gore od kojih je njih dvadeset troje bilo punoljetno (18 muškaraca i pet žena). I zbog ratovanja u Siriji osuđen je jedan crnogorski državljanin, Hamid Beharović iz Ulcinja, koji je 2018. godine poslat u spuški zatvor na izdržavanje kazne. Beharović se teretio da se od aprila 2015. do maja 2016. godine, pridružio i učestvovao u stranoj oružanoj formaciji terorističkoj organizaciji Islamska država Iraka i Levanta (ISIL). Vijesti su ranije objavile da su se i Plavljani Omar Redžepagić i Džemal Canović, priključili ISIL-u u Siriji. - Nakon propasti ISIL-a, Omar Redžepagić je završio u kurdskom zatvoru, dok se za Džemala Canovića smatra da je poginuo boreći se na strani ISIL-a, kazao je sagovornik Vijesti iz vrha bezbjednosnog sektora.

ZAKON

Crnogorsko zakonodavstvo predviđa zatvorske kazne za državljane koji učestvuju u stranim oružanim formacijama, kao i za one koji organizuju, finansiraju ili vrbuju ljude za odlazak na strana ratišta.

Hoće li država zaštititi Ljubomira Filipovića od proruskih ekstremista? Zrcalom aktuelnog društveno-političkog trenutka u Crnoj Gori može se smatrati činjenica da su otvorene, brutalne prijetnje fizičkom likvidacijom upućene građanskom aktivisti i analitičaru Ljubomiru Filipoviću – i to direktno s ukrajinskog ratišta, od strane nosilaca ultradesničarskih i ideološki ekstremnih narativa – dočekane s već uobičajenim, proračunatim mukom državnih institucija - pišu za Antenu M Adnan Čirgić, Boban Batrićević i Aleksandar Radoman. - Nije taj napad izolovani incident niti puki eho inostranih oružanih sukoba no predstavlja direktnu posljedicu ambijenta koji u Crnoj Gori potpiruje i sistematski njeguje sama vlast. Kad na čelu Skupštine Crne Gore stoji osvjedočeni eksponent četništva, bujanje ekstremizma više nije nikakva devijacija s margina, no zvanična državna politika. Pod patronatom takvog skupštinskog vrha, a u suštini ključnog centra moći u državi, mržnja prema svakome ko misli svojom glavom i odbija da pristane na ideološko preoblikovanje Crne Gore u klerofašistički provincijalni brlog, dobila je institucionalni imunitet. Samim tim i prijetnje proruskih ekstremista s ukrajinskoga ratišta ne ostaju samo opasne daleke poruke izolovanih pojedinaca no i otvoreni poziv njihovim ideološkim istomišljenicima da je lov na glave otvoren, a obračun s nepodobnima dio njihova idejnog zavjeta ma kakvi bili putevi do zajedničkoga cilja. Nalazimo se u istorijskom paradoksu i izuzetno opasnom političkom trenutku. Dok Evropska unija, pritisnuta geopolitičkim potresima, nastoji da ubrza proces integracija i dovede Crnu Goru do punopravnog članstva, vladajuće strukture tu eurointegracijsku benevolentnost bezobzirno zloupotrebljavaju. Namjesto suštinskog usvajanja evropskih vrijednosti, sloboda i vladavine prava, antievropska nacionalistička koalicija na vlasti koristi novonastali portun mogućnosti kao paravan. Iza te briselske oblande oni ubrzano i temeljno preoblikuju crnogorsko društvo. Njihov konačni cilj jeste uspostavljanje poretka u kojem je progon kritičke misli normalizovan, autentični intelektualni otpor anesteziran, a politički disidentski stav pretvoren u legitimnu metu za progon i odstrijel. Napad na Filipovića je, stoga, test otpornosti građanske Crne Gore i bjelodani nastavak politike ućutkivanja kritičkih glasova u kojoj se zastrašivanje ne uvija u rukavice no funkcioniše kao mehanizam udruženog represivnog djelovanja ekstremista i vlasti. Pozivamo sve kojima je stalo do opstanka vrijednosti liberalne demokratije i otvorenoga društva da ne pristanu na normalizaciju straha i prećutkivanje brutalnosti. Ćutanje pred prijetnjama koje dolaze s frontova ideološkog i oružanog ekstremizma nije ništa drugo do saučesništvo u zatiranju posljednjih ostataka slobodnog društva - poručuju u otvorenom pismu Adnan Čirgić, Boban Batrićević i Aleksandar Radoman.

Prema članu 449b Krivičnog zakonika Crne Gore, za odlazak radi pridruživanja stranoj oružanoj formaciji, za samopridruživanje ili učešće u njoj propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Strože kazne predviđene su za organizatore. Vrbovanje, regrutovanje, obučavanje, prevoz ili rukovođenje licima radi njihovog pridruživanja stranoj oružanoj formaciji kažnjava se zatvorom od dvije do deset godina, dok je za

obezbjeđivanje i prikupljanje novca ili opreme za izvršenje ovih djela propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. Krivično djelo može predstavljati i javno pozivanje na takve aktivnosti, za koje je predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Ipak, sam boravak u zemlji u kojoj se vodi rat nije dovoljan za krivičnu odgovornost – nadležni organi moraju utvrditi da su ispunjena zakonska obilježja konkretnog djela. Jovana RAIČEVIĆ

10 Povodi

Neđelja, 18. oktobar 2026.

POGLED SA STRANE: Uzalud je Zvinčuk mislio da će u Crnoj Gori podići rusku

Piše: Dragan VESELINOV Kada je Zvinčukova „ribarska“ grupa najurena iz Crne Gore u Beograd 9. oktobra, 2026. godine, mi smo to shvatili kao državnu kaznu Podgorice moskovskoj ribokradici. Šta je službeni agentski pukovnik Zvinčuk ribario u Crnoj Gori? Da li je svojom GoPro kamerom hteo da ruskim turistima dočara morski kolorit Risanskog zaliva i tamošnje ostatke tvrđave Gradina ilirske gusarske kraljice Teute? I pozove ih na zauzeće? Rano je za to. Njegova Go-Pro kamera, koju je policija trijumfalno prikazivala kao moćnu špijunsku spravu, često služi dugoprugaškim biciklistima i motociklistima da sa glavenog šlema snimaju zanimljive predele kroz koje prolaze. Ta kamera vredi u Crnoj Gori između 400 i 800 eura i malo je verovatno da je po veličini nabavnog kapitala sposobna da destabilizuje Crnu Goru. Za nešto drugo ona može biti namenjena. Može da snimi oduševljeno rusofilstvo nekih Crnogoraca koji jedva čekaju da u Boki dočekaju nove hiljade ruskih imigranata koji će zagospodariti jadranskom obalom umesto Teute? Šta traže gusari sa Volge na Jadranu? Za sada izgleda da pretežno organizuju petu kolonu među samim Crnogorcima. Uzalud je Zvinčuk mislio da će u Crnoj Gori podići rusku emigraciju protiv Podgorice. U Crnoj Gori su saveznici Putinove Moskve jedino sami Srbo-Crnogorci. To su dubleri koji imaju dva srpstva.

DVIJE EPIZODE

Ako je to tako, onda, je to obnova politike Moskve prema našim narodima od 1945. do 1953. godine, kada je Staljin pokušao da celokupnim socijalističkim istočnim blokom obori nezavisnost Jugoslavije i izbije na Jadransko more. Ali, on za tu politiku nije tada mogao kod nas dobiti podršku „belih“ imigrantskih Rusa posle Lenjinove revolucije. Niti od Saveznika s obzirom na Jaltu iz 1945. godine. Međutim, sada se Putinova Moskva drugačije postavlja od Staljinove, ona sada, prvi put u svojoj istoriji, upotrebljava ne samo crnogorske rusofile za subverziju države, već pokušava i da imućnu rusku emigraciju u Crnoj Gori uplete u sabotažnu organizaciju za slabljenje Vlade u Podgorici. To tako nije bilo moguće ni u Kraljevini Jugoslaviji, niti je bilo moguće u socijalističkoj Jugoslaviji. Nisu u dve Jugoslavije isti razlozi za to. Izbeglički Rusi i njihovi potomci su kod nas posle Okto-

Upecani ribar Vizni režim je samo jedna od brana za destabilizaciju Crne Gore. On ne da nekontrolisano masovno ubacivanje u zemlju. Srbija taj režim za neželjenu imigraciju nema, ona je gotovo neograničeno otvorena prema imigraciji. Za sada, uistinu paradoksalno, interese Moskve u Crnoj Gori – i Srbiji, ne brani ruska imigracija, jer je ona pobjegla iz Moskve. Te interese više zastupaju domaće promoskovske partije. One su veći „moskovi“ od moskovske emigracije, a u Crnoj Gori još možda i više nego u Srbiji

ZBOG HIBRIDNOG DJELOVANJA PROTJERAN IZ CRNE GORE: Mihail Zvinčuk

barske revolucije prošli kroz dve različite epizode boravka, ali su u obema bili privrženi Jugoslaviji. U prvoj epizodi su čuvali svoj identitet sa zahvalnom zaštitom dinastije Karađorđević i bili protivnici Lenjinove Moskve, dok su pod Titovim komunistima bili asimilovani i nestali kao nacionalna manjina kako bi izbegli političku eksterminaciju optužbom da će postati ili moskovska agentura ili antikomunistička opozicija pobedničkoj Partiji.

TITOV STAV

Tito je prema Rusima u Jugoslaviji bio nemilosrdan sve do 1955. godine, a „nežnije“ i posle: on je do međudržavnog raskida 1948. godine deportovao Staljinu razne stare ugledne antiboljševičke ličnosti, a „bele“ saradnike nacista kod nas je sam likvidirao. A posle te godine je stvorio atmosferu opasnosti od domaćih promoskovskih Rusa i prouzrokovao njihovu potpunu asimilaciju. Na njega nije uticalo to što mu je prva supruga bila Ruskinja Pelagija Belousova, i što mu je najstariji sin Žarko bio polu-Rus. Razveli su se 1936. godine. A godinu na-

knadno, sve do 1940. godine, Tito je postepeno preuzimao vođstvo u KPJ, da bi ga Kominterna službeno internacionalno priznala 1939. godine. Unutar KPJ bio je legitimno prihvaćen tek 1940. godine u Zagrebu. On je zauzeo mesto pređašnjeg šefa Partije Milana Gorkića, koga je Staljin u Rusiji uhapsio 1937. godine i u čistkama lišio života. Pokušaj Staljina posle 1948. godine da atentatima ubije nezavisnog Tita okončao se Titovom pretnjom moskovskom hazjajinu koja je glasila: „Staljine... Ako ne prestaneš da šalješ ubice, ja ću poslati jednog u Moskvu, i neće biti potrebe da šaljem drugog“. Staljin je do tada pokušao u pet navrata da ubije Tita. Istoričar Jože Pirjevec je naveo da je Tito ipak uklonio Staljina prouzrokujući mu iznenadni moždani udar trovanjem 1953. godine. Nema dokaza za to.

SADAŠNJE RAZLIKE

U Crnoj Gori je mnoštvo rusofilskih organizacija, ali su sve one nevladinog tipa i ne izlaze na izbore. Nema ruske partije, što ne znači da nevini NGO ne gaje političke ambicije. Sve su na površini bratske ustanove prijateljstva i kultur-

ne razmene, dok su neke i vidljivo „vučje“, i motociklistički su opasne i vole Putina. U Crnoj Gori se sa različitim legalnim statusima boravka nalazilo do 2022. godine više od 21.000 Rusa, ali je Rusa sa crnogorskim državljanstvom danas oko hiljadu. Sa podgoričkim raspisom sankcija Ruskoj Federaciji zbog Ukrajine 2022. godine zemlju je napustilo oko 6.000 Rusa. Mnogi su otišli u sigurnu prorusku Srbiju. Sada u Srbiji svih jedanaest registrovanih političkih rusofilskih organizacija vode Srbi iako se u zemlji oko 10.000 ljudi sa različitim boravišnim statusom izjašnjava da su Rusi. Dve organizacije su i stranke, od kojih jedna ima i poslanika u Narodnoj Skupštini. Do rata u Ukrajini 2022. godine je u Srbiji živelo oko 2.800 državljana sa srpskim (i dvojnim ruskim) državljanstvom. Možda u ovom trenutku Rusa sa boravišnom dozvolom u Srbiji ima više od 53.000. Izgleda da je sada krenuo i novi talas imigracije sa Putinovom pretnjom na novu mobilizaciju omladine radi novih ofanziva protiv Kijeva. Svi vidimo, neke parlamentarne partije u Crnoj Gori i Sr-

biji su izrazito promoskovski usmerene i one šire prostor za moguću zloupotebu našeg narodnog gostoljublja u korist kremaljskih „ribara“. Te partije zajedno sa rusofilskim nevladinim sektorom, novinarima i intelektualnim centrima čine deo domaće civilne ruske izvidnice. Drugi deo izdaje je u naklonjenim dužnosnicima u vojsci i policiji. Oni čine glavnu suvozemnu moskovsku ribarsku mrežu. Ali, mi ne osuđujemo iskrenu kulturnu, prosvetnu, naučnu i informacionu saradnju između tih organizacija i državnih ustanova Podgorice i Moskve. I, dozvolite, meni se ne dopada što međunarodne sportske organizacije lišavaju na takmičenjima ruske atlete državne himne, zastave i oznake zemlje porekla. To je uvreda sportista koji ne snose odgovornost za politiku Moskve niti su je ikada javno podržali.

RUSI U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI

Ruskim protivnicma boljševičke revolucije je Kraljevina Jugoslavija bila druga domovina. Ta emigracija je stizala posle 1919. godine. To je bio cvet ruske inteligencije i kulture. Do 1930. godine je sti-

glo kod nas oko 40.000 imigranata a potom im je broj blago padao. To je bila visoko obrazovana profesionalna sila i ostavila je trajan veličanstven doprinos – pre svega u razrušenoj i siromašnoj Srbiji, obnavljajući i gradeći najlepša gradska zdanja, šireći Univerzitet i prožimajući građane manirima otmenog ponašanja visokih klasa. Posle povlačenja francuske intervencione vojske iz Odese 1919. godine, iz tog grada je krenula morem velika ruska emigracija ka nama. Stizali su veliki oficiri, lekari, hirurzi, farmaceuti, naučnici poput geologa i geografa Laskareva, arhitekte, scenski umetnici, učeni sveštenici, spahije i plemići, književnici, novinari, trgovci, industrijalci i iskusni administrativci. I Kozaci sa konjima. Ukrcavali su se i u Sevastopolju i Novorosijsku, a iskrcavali se u Konstantinopolju (pod savezničkom okupacijom), Galipolju, Solunu, Herceg Novom, Zeleniki, Gružu -Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Bakru – i odatle su vozovima razvoženi ka unutrašnjosti ka našoj teritoriji pretežno u Beograd, Srbiju i Vojvodinu. Stizali su i Dunavom sa ušća u Crno more uzvodno ka nama. Južni Banat je bio preplavljen njima, Vršac, Bela Crkva, Pančevo i drugi gradovi. Kraljevina SHS je ustanovila Državnu komisiju za prijem ruskih izbeglica i osigurala im boravak, pravni status i zapošljavanje. Širom sveta na raznim prelazima se razlilo više od milion Rusa noseći više nego ikad pre intelektualnu moć ruskog duha, njihov humor i početnu potrošačku moć. Kod nas, njihov list „Nova Evropa“, jedan od mnogih kulturnih ustanova ruskih imigranata, piše da su u Kraljevini SHS – Jugoslaviji, dobijali ubrzana državljanstva, otvarali su svoje škole i rusko-srpske škole i bili su budžetski uvršteni u naš školski sistem – u zemlji u kojoj je 50 odsto naroda bilo nepismeno. Zapošljavani su po bolnicama, na Univerzitetu, držali su vojna predavanja našim oficirima, projektovali su državne zgrade i lepe kuće, stvorili balet i unapredili muzičko obrazovanje u Beogradu i van njega. Dizali su mostove i puteve. Lekari su im stizali i u zabite krajeve Bosne i u Crnu Goru. Iako su neki Rusi mislili da će nam oni dojaditi i da ćemo ih proglasiti za „corpus alienum“ – to se nije dogodilo. Nekih skandala jeste bilo, ali to nije uticalo na opšte bratsko i prijateljsko držanje naših naroda prema Rusima. Nesmetano su zadržali svoj jezik a građanski su se uspeš-

Povodi

Neđelja, 18. oktobar 2026.

u emigraciju protiv Podgorice

JULMIN WIKIMEDIA COMMONS

Nesavremena razmatranja

Klopka Piše: Boro ŠUPUT Ne mora Kina da odluči da izazove Ameriku. Dovoljno je da Amerika njen uspon protumači kao izazov. Tada reakcija na kineski uspon proizvodi kinesko ponašanje koje se i objektivno približava potvrdi prvobitne pretpostavke

Moskva pokušava i da imućnu rusku emigraciju u Crnoj Gori uplete u sabotažnu organizaciju za slabljenje Vlade u Podgorici

no inkorporirali u naše nacije. Sedište njihove evropske prekogranične crkve bilo je u srpskoj patrijaršiji u Sremskim Karlovcima.

NJIMA SMO ZAHVALNI

Zahvalni smo osnivaču vizantologije kod nas slavnom Georgiju Ostrogorskom, zahvalni smo veličanstvenim arhitektama poput Krasnova (pisali smo o njemu), Lukomskom, Vasiljevu, Fon Baumgartenu, Androsovu, Zagorodnjuku, Smirnovu, Kovaljevskom i drugima. Sve državne zgrade u centru Beograda su oni projektovali i ukrašavali, dizali su divne romantične porodične zgrade i vile, sve do ukrašavanja državnih zdanja na Cetinju. Zahvalni smo tvorcima našeg baleta Nini Kirsanovoj i Anatoliju Žukovskom, i ne zaboravljamo tvorce stripa kod nas Lobačeva i Nabojeva. Rusi nam u Kraljevini nisu bili unutrašnja politička pretnja već podrška, i nije čudno da je i zbog njih Beograd sa boljševičkom Moskvom uspostavio diplomatske odnose tek 1940. godine. Imigrantski Rusi su nam bili saveznici.

POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

Sa 1944. godinom je krenula agonija bele ruske imigracije u Jugoslaviji. Njen preživeli deo posle sukoba sa Titovim partizanima i Crvenom armijom se sa nemačkim snagama povlačio ka Britancima u Austriji odbijajući da živi u komunističkoj državi. Tokom rata je oko jedanaest i po hiljada ruskih emigranata sakupljenih u borbeni Ruski zaštitni korpus na strani Hitlerove vojske izgubilo život, ranjeno i nestalo. Ruse u nemačkim unifor-

Nužno je tu biti oprezan. Sa imigracijom može stići i skrivena strana, ruska agentura. Ona je već tu. Vizni režim je kod toga samo jedna od brana za destabilizaciju Crne Gore. On ne da nekontrolisano masovno ubacivanje u zemlju. Srbija taj režim za neželjenu imigraciju nema, ona je gotovo neograničeno otvorena prema imigraciji. Za sada, uistinu paradoksalno, interese Moskve u Crnoj Gori – i Srbiji, ne brani ruska imigracija, jer je ona pobjegla iz Moskve. Te interese više zastupaju domaće promoskovske partije. One su veći „moskovi“ od moskovske emigracije, a u Crnoj Gori još možda i više nego u Srbiji. Protjerani ribar iz Risna Zvinčuk je po dolasku u Moskvu rekao: „Ovo neće biti naš posljednji put na Balkan, rad tima se nastavlja. Uspostavili smo dobru saradnju sa lokalnim strukturama“. Ne sumnjamo u to. Ima raznih koji ga zbog toga čekaju mama su partizani streljali kao „izdajnike socijalističke otadžbine“. Uništeno je od stotina njih do hiljada. Mnogobrojne ruske vojnike koji su stigli do Britanaca u Austriji, u Linc i Vetrinj, Englezi su isporučili Sovjetima. Bili su tamo ili streljani poput generala Kresnova i Škuroa, ili su poslati u gulage gde su nestali. Preostalim Rusima u Jugoslaviji su od 1944. godine ukinuta sva kolektivna prava stečena u Kraljevini Jugoslaviji. Zatvorene su njihove škole, kulturne ustanove i novine. Sporazumom sa SSSR-om iz 1956. godine svim preostalim Rusima priznat je boravišni status, njihovi potomci su dobijali naše državljanstvo i uvrstili se u ravnopravan život sa nama bez ikakve diskriminacije. No, oni su se odrekli svog jezika i kulturnih ustanova. Ruski dom u Beogradu je zvrjao prazan poražen asimilacijom. A sa otvaranjem Jugoslavije prema Zapadu, krajem

pedestih godina prošlog veka, mnogi su otišli u Ameriku, Australiju, Zapadnu Evropu – Francusku, i Latinsku Ameriku – Brazil, Argentina.

NOVA RUSKA IMIGRACIJA

U Crnu Goru i Srbiju već godinama, a posebno posle Putinove invazije na Ukrajinu stiže nova ruska imigracija. To nije samo imućna i moderna mlada populacija, već je to i građanstvo koje ne želi da živi u obnovljenoj diktaturi i izolaciji Rusije. Ta imigracija nije grosso modo neprijatelj naših zemalja. Sada slabi interes emigranata za Crnu Goru zbog straha od njenog približavanja Evropskoj uniji i podršci Ukrajini. Pristigla nova imigracija je obnovila rad kolektivnih ruskih kulturnih, obrazovnih i informativnih ustanova. Ona se nije asimilovala, jer je za sada njen mali deo stekao pravo na stalni boravak i držav-

ljanstvo. Privremena je. Njen novi status štiti i Konvencija UN o statusu lica bez državljanstava iz 1954. i 196. godine koja imigrantima omogućava i da odbace ruski pasoš uz odobravanje nužnog boravka. To ne podrazumeva automatsko pravo na državljanstvo na novoj teritoriji. Ovu Konvenciju Podgorica bezuslovno poštuje. Srbija na ruske emigrante očigledno gleda kao na robu za trgovanje sa Moskvom. Ona na zahtev Moskve izdaje Ruse koji su u Beogradu protivnici Putinove politike, uskraćuje im boravak i deportuje ih u Rusiju. O njima potom više nema glasa. To je sramno, i nikakav gasni aranžman sa Rusima to ne može da opravda. Nužno je tu biti oprezan. Sa imigracijom može stići i skrivena strana, ruska agentura. Ona je već tu. Vizni režim je kod toga samo jedna od brana za destabilizaciju Crne Gore. On ne da nekontrolisano masovno ubacivanje u zemlju. Srbija taj režim za neželjenu imigraciju nema, ona je gotovo neograničeno otvorena prema imigraciji. Za sada, uistinu paradoksalno, interese Moskve u Crnoj Gori – i Srbiji, ne brani ruska imigracija, jer je ona pobegla iz Moskve. Te interese više zastupaju domaće promoskovske partije. One su veći „moskovi“ od moskovske emigracije, a u Crnoj Gori još možda i više nego u Srbiji. Proterani ribar iz Risna Zvinčuk je po dolasku u Moskvu rekao : „Ovo neće biti naš poslednji put na Balkan, rad tima se nastavlja. Uspostavili smo dobru saradnju sa lokalnim strukturama“. Ne sumnjamo u to. Ima raznih koji ga zbog • toga čekaju.

Mediji su izvijestili da je prilikom njihovog posljednjeg susreta Si Đi Ping pomenuo Trampu potrebu da se u međusobnim odnosima izbjegne Tukididova klopka (ili zamka). Grejem Alison je knjigom „Predodređeni za rat - Da li Amerika i Kina mogu da izbjegnu Tukididovu klopku?“ iz 2017. godine obnovio tezu iz „Istorije peloponeskog rata“ da uspon jedne sile i strah koji taj uspon izaziva kod dominantne sile stvaraju opasnost od rata. Od šesnaest istorijskih slučajeva koje je razmatrao, dvanaest je završilo ratom, četiri nijesu. Dakle, ova danas inflatorno citirana klopka za Alisona nije sudbina, ali jeste snažna strukturalna tendencija. Intuitivno, klopke ne bi bilo bez „izazivača“ postojećeg poretka, kojim se obično smatra sila u nastajanju. Ali, zašto bi rastuća sila morala biti ona koja izaziva poredak? Kina je postala velika sila unutar poretka koji nije sama stvorila. U Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) ušla je 2001. godine i upravo to je bio jedan od temelja njenog uspona. Kina danas želi veći uticaj koji odgovara njenoj težini i osporava pojedine privilegije američke hegemonije. Ali iz toga još ne slijedi da želi da sruši međunarodni poredak. Ovdje, međutim, nastaje teži problem. Da li je moguće trajno mijenjati raspodjelu moći unutar poretka, a da se ne promijeni i sam poredak? Ako poredak počiva ne samo na pravilima i institucijama nego i na moći hegemona koji je sposoban da ih oblikuje i održava, onda promjena raspodjele moći prije ili kasnije postaje i pitanje promjene samog poretka. A to je već i pitanje unutrašnje politike Sjedinjenih Država. Američki ekonomski problemi često se danas objašnjavaju „kineskim šokom“, nelojalnom konkurencijom i kineskim osvajanjem američkih tržišta. Kineski šok jeste stvaran: kineski uvoz je pogodio pojedine američke industrijske regione i radnike u njima. Ali to nije uzrok američke deindustrijalizacije. Rast nezaposlenosti u američkoj industriji počeo je mnogo prije kineskog ulaska u WTO. Istovremeno su američke kompanije, vođene logikom troškova i profita, premještale proizvodne lance u inostranstvo. Kina je postala jedna od ključnih proizvodnih baza tog procesa. Tek potom kineski proizvođači počinju snažno da konkurišu djelovima američke industrije. Ako je prvi uzrok izmještanje lanaca proizvodnje, onda je pravo pitanje zašto unutrašnji ekonomski problem traži spoljnog krivca. Tu se dvije ravni problema spajaju. Ekonomski gubitak relativne američke proizvodne prednosti postaje pitanje američkog položaja u svijetu. A relativni gubitak američke moći može se mnogo lakše politički predstaviti kao posljedica kineskog izazova nego kao posljedica dugoročnih promjena u samom američkom kapitalizmu. Kao što je često slučaj u istoriji, unutrašnja protivrječnost najlakše se prevodi u geopolitički narativ: Kina nam je uzela industriju, Kina nam je uzela radna mjesta, Kina ugrožava našu ekonomiju. A kada Kina na takvu politiku odgovori povećanjem sopstvene autonomije i zaštitom svojih interesa, to može biti predstavljeno kao potvrda da je ona zaista izazivač. Tu se zapravo nalazi stvarna savremena Tukididova klopka. Ne mora Kina da odluči da izazove Ameriku. Dovoljno je da Amerika njen uspon protumači kao izazov. Tada reakcija na kineski uspon proizvodi kinesko ponašanje koje se i objektivno približava potvrdi prvobitne pretpostavke. (Autor je jugoslovenski diplomata)

12 Kultura

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Marijana Brajović reagovala na izjave direktora Muzeja i galerija Podgorice Dragana Radovića

Ne smije se poistovjećivati pretpostavka da je neki predmet pronađen sa stručno i dokumentaciono potvrđenom identifikacijom – kazala je Brajović Privatna arhiva

PODGORICA – Bivša članica Komisije za reviziju Marijana Brajović zatražila je da direktor Muzeja i galerija Podgorice Dragan Radović dokumentuje tvrdnju da su pronađeni pojedini predmeti iz Arheološke zbirke koji su predmet postupka pred tužilaštvom. U zbirci je ranije prijavljen nestanak oko 150 predmeta, a Brajović upozorava da se sumnja u identitet eksponata ne može predstavljati kao potvrđeno pronalaženje. - To je ozbiljna tvrdnja koja zahtijeva jednako ozbiljnu dokumentaciju. Potrebno je precizirati o kojim predmetima je riječ, kada su i gdje identifikovani, ko je potvrdio njihov identitet i koje je informacije ustanova dostavila nadležnom tužilaštvu. Ne smije se poistovjećivati pretpostavka da je neki predmet pronađen sa stručno i dokumentaciono potvrđenom identifikacijom – kazala je ona.

ČINJENICE

Brajović je reagovala na odgovore i dokumentaciju koje je Radović dostavio predsjedniku Skupštine glavnog grada Srđanu Periću, a svjedoče o procesu revizije i formiranju komisija za reviziju. Brajović, koja je ujedno i članica Savjeta ustanove iz reda zaposlenih, ne osporava pravo Radovića da preispituje organizaciju rada, traži odgovornost ili preduzima mjere za završetak revizije. - Međutim, takve odluke moraju počivati na jasno utvrđenim činjenicama, konkretnim stručnim nalazima i potpunom prikazu okolnosti - kazala je Brajović. Prema njenim riječima, opšte ocjene o nepravilnostima ne mogu zamijeniti dokaze, niti se odgovornost za višegodišnji postupak revizije može jednostrano pripisati komisiji, bez razmatranja obaveza i postupanja direktora Muzeja po mnogim pitanjima. - Prva i najvažnija protivrječnost odnosi se na rezultate rada komisije. Direktor u svom odgovoru tvrdi da prethodna komisija „nije u cjelosti završila reviziju nijedne zbirke“. Istovremeno, među dostavljenim prilozima nalazi se Izvještaj o reviziji muzejskog materijala za 2025. godinu, u kojem je jasno navedeno da je komisija završila pregled Etnografske zbirke, Zbirke Moderne galerije, Legata Rista Stijovića, Istorijske zbirke i zbirke Muzeja Marka Miljanova. U istom dokumentu evidentirano je ukupno 5.570 pregledanih predmeta, uključujući 270 predmeta Arheološke zbirke – navodi Brajović. Nesporno je, kako je istakla, da konačna revizija cjelokupnog muzejskog fonda nije bila za-

S. Milović

Sumnja nije potvrda

Zgrada Muzeja i galerija Podgorice

Marijana Brajović

vršena i da nije sačinjen završni izvještaj za fond u cjelini. - Ali to nije isto što i tvrdnja da na pojedinačnim zbirkama nije završen značajan stručni posao. Ako direktor smatra da su navedeni rezultati neispravni ili nepotpuni, dužan je da navede konkretne nedostatke i dokumentaciju na kojoj zasniva takvu ocjenu. Nije profesionalno izjednačavati nezavršen cjelokupan postupak sa odsustvom rezultata rada komisije – kazala je Brajović. Druga protivrječnost, ističe ona, proizlazi iz direktorovih sopstvenih odluka. Brajović je ponovila da je u junu ove godine direktor za dnevni list Dan izjavio da ustanova „kontinuirano sprovodi sve predviđene aktivnosti“, da se završetak revizije očekuje do kraja ljetnjih mjeseci i da bi konačni izvještaj komisije trebalo da bude pripremljen u septembru. Zatim je 3. avgusta 2026. godine donio rješenje kojim

je razriješio predsjednicu komisije Ljiljanu Karadžić, imenovao Filipa Despotovića za novog predsjednika i Nemanju Radunovića za dodatnog člana. U obrazloženju tog rješenja izričito je navedeno da se primopredaja kompletne dokumentacije nalaže „radi obezbjeđenja kontinuiteta rada komisije i nesmetanog nastavka postupka revizije“. - Dakle, direktor je 3. avgusta smatrao da je nastavak revizije moguć i potreban. Danas tvrdi da je nastavak na dotadašnjim osnovama stručno neodrživ i da nova komisija mora pripremiti novu metodologiju. Šta se u međuvremenu promijenilo? Ko je pregledao kompletnu preuzetu dokumentaciju, kada je to učinjeno, koje su konkretne greške utvrđene i gdje je pisani stručni nalaz koji opravdava takvu promjenu? U odgovoru predsjedniku Skupštine nijesu dati precizni odgovori na ova pitanja – ističe Brajović.

USLOVI

Direktorov odgovor, prema njenim riječima, potvrđuje da je komisija tražila uslove za nastavak rada na Arheološkoj zbirci. U njemu se izričito

Savjet nije pasivni primalac informacija Brajović problematizuje i način na koji Radović predstavlja ulogu Savjeta. Direktor je naveo da je Savjet bio upoznat sa stanjem revizije, ali da nije donosio zaključke jer stručni poslovi nijesu u njegovoj nadležnosti. Brajović smatra da to ne oslobađa Savjet obaveze da, u okviru zakonskih i statutarnih ovlašćenja, prati rad ustanove, razmatra pitanja zakonitosti i traži odgovornost za postupanje po nalozima nadležnih organa. - Niko ne dovodi u pitanje da reviziju neposredno sprovodi stručna komisija. Ali Savjet ne bi smio ostati samo pasivni primalac informacija – navodi ona. Brajović zato pita koje je konkretne mjere Savjet preduzeo i koju mu je dokumentaciju uprava dostavila kako bi mogao da prati rad ustanove i razmotri posljedice direktorovih odluka po zaštitu muzejskog fonda i javni interes.

navodi da se komisija obraćala upravi radi obezbjeđivanja prisustva kustosa-arheologa, kao i da je uprava te uslove naknadno obezbijedila, i to neformalno. - Ostaje, međutim, neodgovoreno pitanje zašto uslovi koje je komisija tražila nijesu blagovremeno i formalno obezbijeđeni, kao i koje je druge zahtjeve komisije direktor primio tokom 2025. i 2026. godine, da li je na njih odgovorio i da li je preduzimao neke konkretne mjere iz njegove nadležnosti. Komisija jeste odgovorna za svoj stručni rad, ali direktor je odgovoran za organizacione uslove u kojima se taj rad odvija. Odgovornost se ne može utvrđivati tako što će se obaveze jedne strane detaljno nabrajati, a postupanje druge prećutkivati – rekla je Brajović. Posebno problematičnim smatra „način na koji se obrazlaže navodni gubitak stručne vrijednosti ranije prikupljenih podataka.“ - U dopisu pomoćnika direktora od 21. avgusta, na koji se direktor oslanja, tvrdi se da podaci o stanju predmeta, konzervatorskim potrebama i mikrolokacijama u znatnom broju slučajeva više nijesu relevantni zbog proteka vremena. Niko ne spori da se stanje muzejskog predmeta može promijeniti i da dokumentaciju treba ažurirati. Ali promjena zatečenog stanja nije isto što i dokaz da je prethodni pregled bio pogrešan. Upravo zato postoje evidencije, datumi pregleda i dokumentovanje naknadnih promjena – tvrdi Brajović. Ona naglašava da praćenje stanja muzejskog materijala nije aktivnost koja se vrši samo tokom periodične revizije. Kako podsjeća, važeća zakonska rješenja vrlo precizno, između ostalog, propisuju da se redovan pregled muzejskog materijala vrši dva puta godišnje - u

proljeće i jesen, uz preventivne mjere zaštite. Propis uređuje i praćenje i održavanje mikroklimatskih uslova. - To otvara vrlo konkretno pitanje: Da li ustanova sprovodi propisane redovne preglede muzejskog materijala i gdje se nalazi dokumentacija o njima? Ako sprovodi, upravo bi ta dokumentacija trebalo da omogući praćenje eventualnih promjena stanja predmeta između pregleda komisije i današnjeg dana. Ako se stanje nekog predmeta promijenilo, evidentira se novo stanje. Ako se promijenila mikrolokacija, provjerava se i evidentira nova mikrolokacija – ističe ona. Prema njenim riječima, ako su utvrđeni slučajevi u kojima su raniji podaci nepouzdani, javnosti i nadležnim organima treba saopštiti koliko je takvih predmeta, koje su nepravilnosti ustanovljene, ko ih je utvrdio i zbog čega ih nije moguće otkloniti dodatnom provjerom. - Bez tih podataka tvrdnja da se gotovo četvorogodišnji rad ne može nastaviti ostaje ocjena, a ne obrazložen stručni zaključak – kaže Brajović.

PRIJETNJE

Ona smatra netačnim da se događaji iz avgusta svedu na neobrazloženo odbijanje rada članova Komisije. Rješenje direktora od 14. septembra potvrđuje, kako kaže, da su članovi 6. avgusta, kao što se i vidi u prilozima, podnijeli zajednički, obrazloženi zahtjev za razrješenje nakon što je predsjednica komisije prethodno razriješena. Ukazali su da je Komisija djelovala kao kolektivno stručno tijelo i osporili izdvajanje odgovornosti samo jednog njenog člana, uz nedovoljno konkretizovane navode o nepravilnostima. - To ne znači da se o svakom kasnijem postupanju članova ne može raspravljati u odgovarajućem postupku. Ali znači da

se njihov dokumentovani stav ne može profesionalno predstaviti isključivo kao samovoljno odbijanje saradnje. Iako su se prijetnje disciplinskim postupcima više puta pojavljivale kao odgovor direktora na profesionalno i argumentovano iznesene stavove zaposlenih, podsjećam da samo iznošenje stručnog mišljenja i ukazivanje na nepravilnosti ne predstavlja pravni osnov za disciplinsku odgovornost, niti se takvim prijetnjama može zamijeniti obaveza uprave da na iznesene argumente odgovori činjenicama i dokazima – kaže Brajović. Produženje roka od strane inspekcije, kako ističe Brajović, ne predstavlja potvrdu svih direktorovih stručnih ocjena. Rješenjem Ministarstva kulture i medija od 29. septembra rok za otklanjanje nepravilnosti produžen je do 12. marta 2027. godine. Iz obrazloženja proizlazi da je Ustanova inspekciju obavijestila o razrješenju predsjednice Komisije i imenovanju novog predsjednika i dodatnog člana 3. avgusta, predstavljajući te mjere kao način da se obezbijede nastavak i skori završetak revizije. Ne navodi se, međutim, da li je inspekcija bila upoznata sa kasnijim razrješenjem svih članova prethodne Komisije, formiranjem nove 21. septembra i odlukom da se revizija sprovede po novoj metodologiji, praktično od početka. Brajović ukazuje da je novoj Komisiji određen rok od godinu dana od početka rada, odnosno do oktobra 2027, dok inspekcijski rok ističe 12. marta. Ona pita kako će Muzej uskladiti ta dva roka i da li je inspekciji predočen obim planiranih aktivnosti. Zato, navodi, potrebno je razjasniti na osnovu kojih je informacija inspekcija odlučivala i kako će se njene mjere izvršiti u roku.

INICIJATIVA

Posebno je ukazala da je još 24. septembra 2026. godine Inspekciji za kulturnu baštinu podnijela inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora, upravo zbog okolnosti razrješenja prethodne komisije, prekida kontinuiteta njenog rada i najave da će se revizija sprovoditi od početka. - Utoliko dodatno iznenađuje što je Inspekcija svega pet dana kasnije produžila rok za otklanjanje nepravilnosti, a da iz obrazloženja njenog rješenja nije vidljivo da su navodi iz moje inicijative razmotreni, niti da je utvrđen odnos između započinjanja nove revizije i izvršenja ranije naloženih mjera. Ne dovodeći u pitanje ovlašćenja Inspekcije, smatram opravdanim da javnosti bude objašnjeno da li je moja inicijativa uzeta u razmatranje prije donošenja rješenja, koje su činjenice tim povodom provjerene i kako je ocijenjena mogućnost izvršenja inspekcijskih mjera u produženom roku – ističe Brajović. J. NIKITOVIĆ

Kultura

Neđelja, 18. oktobar 2026. Piše: Borislav Jovanović Poezija je filozofska duhovnost. U ovaj izbor ušle su one knjige koje označavaju, ili to mogu, suštinu poezije. U periodu o kom je riječ, spoljna optika autora zamijenjena je ontološkom. Razvojni put kretao se od naglašeno lirskog do postmodernističkog. Pjesnici su se okrenuli individualizmu kao polaznoj poetici. Nema poetskog izraza ako u njegovom biću nema univerzalnog konteksta. Poezija i književnost su teorije sudbine. Pjesnik je probuđeni dio svoje ovozemaljske i kosmičke biografije. Crnogorska poezija je najbolji dio nacionalne literature i ona, naravno, ne može stati samo u ono što je stvar ove selekcije. Jedno je, zapravo, književno-istorijsko situiranje nekog autora, a drugo antologijsko. Novo čitanje donosi nove sugestije. Redosljed autora nije vrijedonosna skala.

KRUNA BOEMIZMA

Risto Ratković, „Mrtve rukavice“, 1927. Risto Ratković je ukleti pjesnik. Patnja je kruna njegovog boemizma. Sebe je našao u simbolizmu i nadolazećem nadrealizmu. Sublimat je talenta i senzibiliteta vremena u kojem nije bio shvaćen što će tako ostati sve do njegove smrti. Iako je stigao iz sandžačkog nevidboga, njegovi prvi stihovi iz 1924. godine bili su uveliko urbanizovani. Iduće godine biće sto godina od pojave zbirke „Mrtve rukavice“. Već ovaj naslov govori dovoljno o zbirci i njenoj poetici. Od svega što je donio život ostale su samo mrtve rukavice kao jedini znak. Ratković je asimilovao već urođenu gorčinu svijeta i poetska vrenja tridesetih godina.

Mirko Banjević, „Pobune uma“, 1930. „Pobune uma“ je zbirka koja je nagovijestila ne samo socijal-

Deset najboljih knjiga poezije crnogorske književnosti XX vijeka

Poetska vrenja u gorčini svijeta ne već i jezičke i egzistencijalne opsesije Mirka Banjevića. On je pobunjen i protiv socijalne, ali je njegov pjesnički napon morao da sinkretizuje ukupnost života pod dračavinm nebom. Korotna je njegova poezija kao što je i korotan njegov krš. Ovu poeziju je obilježila jezičko-poetska morfologija. Ponekad se pomisli da je trebalo pisati samo zbog onog što je jezička tvorevina pjesme. Zbog pobune jezika u samom jeziku i njegove inercije koja se produbljuje i čini bićevniju strukturu poetskog. Je li to nadmoć jezika, jeste. Rijetko je đe, osim kod Zogovića, tolika navala rodnog, odnosno, maternjeg jezika artikulisana kao kod Banjevića. Sreten Perović, „Daljine i zvuci“, 1951. Sreten Perović je početkom druge polovine XX vijeka pjevao moderno već sa prvom zbirkom. Tada još nema ni Daviča, ni Pope ni Pavlovića. Njegov stih se iskristalisao do artističkog maksimuma, spasio se od deseteračkog hoda. Opčinjen je podjednako prošlošću i sadašnjošću. U njihovoj vanvremeskoj sintezi. Perović forsira liriku istorije, ali ne kroz fakta već kroz svoj misaoni subjekt izjednačavajući ga sa snoviđenjima predaka. Ima tu nečeg od lirično-jezične mitologije. Svima su zajedničke mjesečeve suze i majka koja doziva svoju majku, a otac svoga oca. Poezija koja je u ispovijednom pronašla sve.

Dušan Kostić, „Postojbina masline“, 1979. Dušan Kostić je autentični, moderni, lirski pjesnik. I on je poslije dugog perioda pjevanja o ratu i revoluciji napravio obrt i počeo da pjeva lično, sasvim, lično, odnosno, ispovijedno, sasvim, ispovijedno. Doduše, i u svojim poslijeratnim zbirkama on je pokazivao lirski karakter svog književnog bića. I tamo u rovu, ognju i vatri, bljesne tanani preliv emocionalnog. „Po-

Nema poetskog izraza ako u njegovom biću nema univerzalnog konteksta. Poezija i književnost su teorije sudbine. Pjesnik je probuđeni dio svoje ovozemaljske i kosmičke biografije. Crnogorska poezija je najbolji dio nacionalne literature i ona, naravno, ne može stati samo u ono što je stvar ove selekcije. Jedno je, zapravo, književno-istorijsko situiranje nekog autora, a drugo antologijsko. Novo čitanje donosi nove sugestije stojbina masline“ je Kostićevo obraćanje poeziji, traganje za njenim iskonom. Ovaj klasični simbol poezije ođe je sinonim onoga što je Kostić nazvao Lirikom juga. Dakle, more i njegov mediteranski eros.

LITERARNI DOGAĐAJ

Radovan Zogović, „Lično, sasvim, lično“, 1960. Pojavom zbirke „Lično, sasvim, lično“ Radovan Zogović je prosvijetlio crnogorsku literaturu. Ona je literarni događaj. Ideologija komunizma zamijenjena je ideologijom samoće. Prelomio je i svoj dotadašnji tvrdokorni, u rovove ukopani, diskurs i zamijenio lirskim mikrokosmosom. Naslov ove zbirke je pozivan, manifestan. Radovan Zogovuić je pjesnik jezika i onog što s tom lektirom donosi poetika. S njegovom zbirkom Lično, sasvim, lično svanulo je crnogorskoj poeziji. Sve što se dešavalo prije i poslije ove zbirke više nije bilo isto. Povodom ove zbirke trebalo bi naglasiti da su šezdesete godine prošlog vijeka fundament svega što će se kasnije dešavati sa osavremenjavanjem nacionalne literature. Slobodan Vukanović, „Ljubibiće“, 1973. Slobodan Vukanović je pjesnik inovativnog. To je njegovo svojstvo već od ove prve zbirke 1973. Pjevao je drugačije i zbog toga je bio prećutan zajedno sa ostalim uradcima njegovog književnog djela. On se opredijelio, uslovno govore-

ći, za eksperiment u kontekstu crnogorske književnosti. Eksperiment sa, na dugoročnom planu, ostvarenim ciljem. Jeste da je to uradio pod uticajem tada aktuelnog signalizma, ali to ne umanjuje njegovu poetiku. To što je kontrirao postojećim tendencijama nije ostalo samo na nivou laboratorijskog već potvrđenog pjesničkog iskakanja. To je poetika ljubičaste materije i neke buduće tišine ili pjesnika koji elektronikom boluju, a liječe se ludilom. Milorad Popović, „So Jude“, 1982. Sa ovom zbirkom kao i onim koje su joj prethodile i slijedile Milorad Popović je ušao u zonu koje će označavati novi pjesnički postupak i njegovo zalaženje u postmodernistički manir. Početkom osamdesetih dešava se, zapravo, intenzivnije nijansiranje teksta u crnogorskom pjesništvu. Tradicija je sve više potrošena. Ona se i dalje preispituje, obnavlja. To je period izlaska iz pjesme koja je nagomilana deskriptivim metaforisanjem sa dosta praznog hoda. Umjesto tog sporovoznog pjevanja javlja se poetski tekst kao sublimacija misaonih iskaza koji su postali činjenica moderne poezije. Novi vidokruzi Milorada Popovića.

Jevrem Brković, „Komitske balade“, 1991. Jevrem Brković je pjesnik nacionalne tragike i heroike. Crnogorsku prošlost pretvorio je u svoju književnu reziden-

ciju. Jedna od najupečatljivijih sekvenci njegovog pjesništva je zbirka „Komitske balade“. Ona je više od balade. Dramska literatura o sudbini crnogorskih komita. O ljudima koji su zadobili svetački oreol. Autor je u opisu zvjerstva nad ovim pobunjenicima slobode unio poetsku vizuelnost ravnu scenama iz pakla. Rijetko je đe ostvarena identifikacija faktografskog i artističkog kao u ovoj zbirci. Komite su ušle u crnogorsku istoriju, ali ih je ova zbirka svojom ekspresijom uzdigla još više.

Marko Vešović, „Sijermini sinovi“, 1979. Marko Vešović je jedan od devet sinova mitološke majke Sijerme koji su se rasturili po svijetu i ovom pjesniku ostavili veliki i duboki univerzum melanholije. S virtuoznom vještinom Vešović osvaja pjesnički materijal ostvarujući i značenjske i formalne slojeve teksta. To je neka iskustvena imaginacija. Poezija ovog pjesnika uvezana je u sebe i svoje interaktivne strukture bez viška riječi. Vešović od pjesme stvara enigmatičnu, lirsku i misaonu nagovijest koja traje i kad prestane njena recepcija. Nostalgija i vapaji nad svijetom skoro da su svaki treptaj njegovog bića. Ova poezija se, zapravo, čita u simbolično-ekspresivnim kodovima. Ona traži reiščitavanje ne samo svakog stiha već i pjesme kao cjeline. I kad je deskriptivan ili narativan Vešović održava i mobili-

še svoju lirsku maksimalnost sa nepodnošljivom lakoćom lirikovanja.

U LAVIRINTU ISTORIJE

Mladen Lompar, „Prostor izgubljene svjetlosti“, 1991. Tamo đe je Mladen Lompar, tamo je anatomija poezije. Radi se o autoru koji je iz suštine crnogorske istorije izvukao univerzalna vlakna i zajedno sa drugim motivima učinio svoj glas mediteranskim. Dekodirati njegovu poeziju znači ulaziti u lavirinte nacionalne istorije u kojima je jedini izlaz kristalizacija poetskog. Izvlačenje univerzalinih niti iz tišina davno sahranjenog vremena i sudbina. Lompar odstranjuje strah od subjektivnog i uspostavlja ravnotežu i opuštenost sa svojim spisateljskim integritetom. Pročitajte bilo koju pjesmu iz opusa ovog autora pa ćete se osjetiti rehabilitovanim u sopstvenom biću. Spremnim za tajni osvit.

Balša Brković, „Kontrapposto“, 1985. Balša Brković je pjesnik koji je uspio da otkloni našu epsku uzdržanost, ili stid i da piše po postmodernističkoj estetici. Zbirka „Kontrapposto“ promoviše, upravo, tu tendenciju. Protutežu postojećem literarnom, kanoniziranom, stanju. Pjesnik koji je imao i ima kondicije da bude subverzivan, da otvori novi totalitet pjesničkog pejzaža, i što je najbitnije da se avangardnost shvati kao neminovnost. Radi se o polivalentnom, fluidnom, izrazu koji djeluje cjelinom svog unutrašnjeg konteksta. Hermetičnost nikad nije do pjesnika, ona je do čitaoca. Brkovićeve pjesme u prozi, sa mitološkom i imaginacionom prožetošću su enigmatične koliko to po • ezija mora da bude.

14 Susreti

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Samir Tuša, budući magistar turizma na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru

Rom koji svojim primjerom pomjera granice i ruši predrasude Ovaj skromni mladić sa sobom ne nosi samo lične snove, već i nadu čitave jedne zajednice, romske i egipćanske, zajednice koja predugo stoji na margini, čekajući da njena djeca dobiju jednaku priliku, razumijevanje i pravo da budu viđena kroz prizmu znanja, a ne predrasuda HERCEG NOVI - Iza svakog uspjeha krije se priča o borbi, a priča dvadesetosmogodišnjeg Samira Tuše iz Herceg Novog, pripadnika romske populacije, svjedočanstvo je o tome koliko je truda, neprospavanih noći, pređenih kilometara, volje, želje, istrajnosti potrebno da bi se srušili duboko ukorijenjeni stereotipi društva u kojem živimo. Susret sa Samirom upriličen je u njegovom Herceg Novom, gradu skalina, i dok koračamo novskim stepenicama u mislima su mi bljesnuli stihovi Oliverove pjesme „Skalinada“, „tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada, svaki korak, jedna skala, svaka skala jedna nada...“ Samir hrabro i strpljivo korača, stepenik po stepenik života i hita da uskoro „zagrli“ laskavu titulu magistra turizma na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. Ovaj skromni mladić sa sobom ne nosi samo lične snove, već i nadu čitave jedne zajednice, romske i egipćanske, zajednice koja je predugo na margini, čekajući da njena djeca dobiju jednaku priliku, razumijevanje i pravo da budu viđena kroz prizmu znanja, a ne predrasuda. Samir svojim primjerom dokazuje da talenat ne bira nacionalnost, ali nas istovremeno podsjeća na to koliko su mnoga vrata i dalje nepravedno zaključana za one koji se zovu drugačije. - Jedino obrazovan čovjek ima tu moć u rukama da otvara vrata koja su do sada za nas bila zaključana - riječi su kojima Samir sa ponosom počinje svoju priču za Pobjedu, dok sjedimo u lijepom ambijentu Gradske kafane (jedne kafane). Samir Tuša iz Herceg Novog ima 28 godina i uskoro će dobiti titulu magistra turizma (master of science) na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. - Nadam se da je moj životni put jedan od primjera i inspiracija da naša zajednica, romska i egipćanska, dobije razumijevanje i podršku

svih javnih aktera i institucija, da ne posustaju i da se što veći broj naše populacije obrazuje kako bi svojim znanjem otključali sva ona vrata koja su do sada za njih bila zaključana. Jer jedino obrazovan čovjek ima tu moć u svojim rukama, da otvara sva vrata i dobija mogućnosti za dalji napredak u ovoj državi - nastavlja priču ne krijući radost i zadovoljstvo zbog interesovanja za njegov životni put i njegove uspjehe. Rođen je u Kotoru 12. avgusta 1998. godine, živi i radi u Herceg Novom, gdje je završio osnovnu i srednju školu, smjer tehničar prodaje. Nakon toga 2018. godine upisuje Fakultet za turizam i hotelijerstvo u Kotoru gdje 2022. godine završava bachelor, osnovne akademske studije. Nedugo nakon toga, 2023. godine, upisuje i master studije na studijskom programu turizam na istom fakultetu. Trenutno je u završnoj fazi pisanja master rada na temu „Inkluzivno preduzetništvo kao mehanizam zapošljavanja mladih i manjina u Crnoj Gori“ pod mentorstvom profesora dr Ilije Morića. I uskoro će postati master of science u oblasti turizma. Na pitanje da li je prvi pripadnik romske populacije u Crnoj Gori koji će steći ovo zvanje, skromno odgovara, da nije. - Ne, ne mogu to reći, da ne bude nadmeno jer ih ima još nekoliko. Ima jedan prije mene, tako da sam drugi. Ali generalno veoma je mali procenat kada govorimo na državnom nivou da uopšte i muškarci i žene iz romske i egipćanske populacije završavaju fakultet. Uglavnom se taj put obrazovanja bazira do završetka osnovne ili srednje škole. Međutim u današnje vrijeme radi se na većoj inkluzivnosti kako bi nakon završetka osnovne i srednje škole upisivali fakultet. U Herceg Novom, koliko ja znam, ima nas svega troje koji su završili fakultet, a ja sam jedan od rijetkih koji će postati magistar, to jeste master turizma - kaže sa osmijehom i ponosom Samir. Odgovara potvrdno da ovo jeste njegov veliki uspjeh, i naglašava da sve to zaista ne bi

treba da nastojimo da mladimA pružimo jednake šanse na tržištu rada: Samir Tuša

bilo moguće bez podrške porodice. - Bez pomoći i podrške, prvenstveno moje majke i tetke sa kojima živim, ne bih mogao, jer u današnje vrijeme, a pogotovo tada kada sam upisivao i završavao ove nivoe obrazovanja, nije bilo lako u svakom smislu te riječi. Mislim prije svega na finansije, egzistenciju, logistiku putovanja od Kotora do Herceg Novog, zaista nije bilo lako sve to organizovati. Ali hvala Bogu i hvala ljudima iz mog okruženja i naravno prvenstveno porodici koja je prepoznala moj talenat, želju, volju da učim i napredujem, jer bez njih ne bih uspio - priča naš sagovornik.

impresivan CV

Samirove prve aktivnosti počinju još dok je pohađao srednju školu od 2014. do 2018. godine, kada se uključuje u rad jedne od romskih NVO organizacija. Potom polako stasava u NVO aktivistu, gdje je, kaže, imao dobru saradnju i sa raznim ministarstvima poput Ministarstva za ljudska i manjinska prava. - I nekako čovjek se tu i oblikuje, kroz te godine, tu smo slušali razne eksperte kako iz romske tako i iz neromske zajednice, tako da sam kroz godine školovanja i rada, sticao znanja i iskustva. Dobio sam priliku da učestvujem u posljednjoj izradi strategije Lokalnog akcionog plana za Rome na opštinskom nivou sa ostalim članovima svih bitnih činilaca društva i institucija. Ja sam bio iz oblasti obrazovanja, u ime jedne od osnovnih škola - kaže Samir. Već pet godina radi u prosvjeti kao saradnik u socijalnoj in-

kluziji, repopulacije u obrazovanju, u OŠ „Milan Vuković“ na Savini. - U školi radim polovinu radnog vremena, dok drugu polovinu norme dopunjavam u JPU „Naša radost“. Tako da sam na moju veliku sreću i zadovoljstvo, profesionalno angažovan u mojoj matičnoj školi „Milan Vuković“ i u vrtiću. U školi imamo razne aktivnosti i moram naglasiti jedno sjajno vođstvo menadžmenta škole odnosno uprave na čelu sa direktoricom Marom Vujinović koja zaista radi na toj inkluzivnosti Roma i Egipćana, ali i svih drugih koji pohađaju našu školu. U tom kontekstu ističem da smo po prvi put u istoriji škole u prethodnoj školskoj godini imali obilježavanje Dana Roma gdje smo sa učenicima od prvog do petog razreda održali lijepa predavanja koja su obuhvatila teme romske kulture, jezika, istorije gdje su ta dječica imala priliku da mi postave razna pitanja koja se tiču romske i egiptanske populacije, da upoznaju svoje prijatelje iz klupe - ističe Samir. Tokom školovanja u srednjoj mješovitoj školi „Ivan Goran Kovačić“, prisjeća se Samir, bio je mladi aktivista i volonter jednog preduzetničkog kluba, Art&Craft, koji je vodila profesorka preduzetničkih predmeta Milena Ivanović, te da su zajedno pomagali raznim porodicama, organizovali humanitarne akcije. Kasnije tokom studija, kaže, zainteresovale su ga studentske aktivnosti, gdje je prvi put na fakultetu napravljen iskorak kada je, kao predstavnik romske i egipćanske populacije pobijedio na izborima za predstavnika studenata.

Bio je i član Studenskog vijeća i Studenske organizacije, a bio je i član Komisije za unapređenje kvaliteta studija na fakultetu. Dodaje, da je izabran i za predstavnika studenata master studija u Vijeću fakulteta, a uskoro će biti u novom mandatu.

iskorak

Trenutno u Herceg Novom, kaže Samir, oko stotinu djece pohađa predškolsko do srednjoškolskog obrazovanja, i ocjenjuje da je to već pomak i iskorak u odnosu na neka prošla vremena. Iskorak i napredak je uslijedio, zbog, kako navodi, raznih beneficija poput studentskih stipendija i raznih nekih programa inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj gori, kako na lokalnom tako i na državnom nivou. Bio je i jedan od predstavnika studentske organizacije na prestižnoj konferenciji „Mext“ u Novom Sadu. Učestvuje i u radu Romske političke škole na Fakultetu za političke nauke. Bio je i mentor na jednom od programa „ Turizam bez barijera“ koji je realizovan na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. Učestvovao je i na obuci za facilitatora, na jednom od najvažnijih događaja koji okuplja veliki broj pripadnika romske i egipćanske populacije širom regiona i Evrope, bivši logor Aušvic II – Birkenau. Na pitanje kakvi su mu planovi, koja je njegova želja, Samir kaže da mu je san da radi u svojoj struci, turizmu ili u hotelijerstvu. Ističe da primjećuje da ipak u svijetu hotelsko-turističkog sektora, nijesu toliko otvoreni za saradnju, te da ne zna zbog čega je to tako. - Da li zbog nekih ličnih ubje-

đenja, ne znam. Međutim, uvijek sam nailazio na neki odgovor kao pozvaćemo te kasnije, ali do toga nikad ne dođe. Da li je to zato što je to neko ko se zove i preziva Samir Tuša? Ja se nadam da će me jednog dana neko demantovati, ali jako, jako teško. I u današnje vrijeme mogu reći slobodno da se sve manje gleda kvalitet i znanje, dok se, nažalost, gledaju neke druge stvari i nešto što je duboko ukorijenjeno ispod, a i iznad nas, što raste kao jedan negativan, nažalost, primjer gdje se svima nama, nebitno da li dolazimo iz romske ili bilo koje populacije u Crnoj Gori, pruža jedan negativan primjer i baš zato moramo u budućnosti da nastojimo da nama mladim ljudima pružimo jednake šanse na tržištu rada. I baš zato i pišem ovaj master rad koji će biti sigurno jedan mali iskorak, ali za nas dovoljno velik priča Samir. Srećan je, kaže, kada vidi osmijehe djece u školi i kada zna da nešto lijepo radi za društvo, a ponajviše kada za svoj rad i trud dobije pohvale roditelja te djece, ali i svojih sugrađana. - Danas jesam srećan čovjek, ali bih bio još srećniji kada bi bilo još više međusobnog poštovanja, mira, što više inkluzije, što više mogućnosti za mlade ljude u našoj državi. Kada bi me pitali da li planiram da ostanem ovdje ili da možda idem negdje u drugu zemlju, za sada dajem šansu mojoj državi u kojoj sam rođen, ali bude potrebe svakako da bih, ukoliko bi mi se pružila šansa, napravio tu jednu karijeru i na internacionalnom nivou, zašto da ne? Jer bio sam mnogo puta povrijeđen u sistemu, svjesno ili nesvjesno od strane nekih ljudi. I to samo zbog toga, što dolazim iz romske i egipćanske zajednice - kaže Samir. Na kraju razgovora imao je poruku za, kako je kazao, poštovane građane i građanke Crne Gore. - Nastojte da iz dana u dan činimo dobra djela, da pored svih nedaća i nekih manje lijepih stvari budemo prije svega dobri ljudi, da poštujemo različitosti i da gradimo jedan sistem jednakih prava i mogućnosti, kako bismo svi zajedno živjeli, kao što i živimo, u jednom miru i skladu. Okrenimo se međusobnom poštovanju, društvenoj koheziji i da gajimo sve one različitosti koje nas čine jedinstvenim, jer samo tako ćemo uspjeti da našu lijepu državu Crnu Goru činimo multikulturalnom i državom koja objeručke prihvata sve narode i narodnosti koje žive u njoj - zaključuje Samir I. KOMNENIĆ Tuša.

Arhiv

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Kako je mladi Plavljanin Sulejman Redžepagić postao akter i svjedok istorije i revolucije na Kubi

OD PLAVA DO HAVANE

Priču je prije nekoliko godina detaljno rekonstruisao argentinski istoričar Agustin Kosofski u radu znakovitog naslova „Between Belgrade and Havana: Sulejman Redžepagić, a Yugoslav Traveler in Latin America“. Najvažnije je to, što Kosofski nije morao da nagađa: koristio je jugoslovensku arhivsku građu - uključujući opširan Redžepagićev „Izveštaj o boravku u zemljama Latinske Amerike“, sačuvan u Arhivu Jugoslavije. A putovanje je bilo poprilično ozbiljno; Redžepagić, rođen u Plavu 1928, završio je pedesetih Novinarsko-diplomatsku visoku školu u Beogradu. Radio je na Radio Jugoslaviji i Radio Beogradu; 1958. prešao u Institut za izučavanje radničkog pokreta... Već sljedeće godine, kao UNESCO stipendista, dobio je priliku kakvu bi sada poželio svaki novinar koji se bavi međunarodnim temama: šest mjeseci Latinske Amerike! Krajem oktobra 1959. stigao je prvo u Meksiko. Potom Kuba, pa Venecuela, Kolumbija, Ekvador, Peru, Čile, Argentina, Urugvaj i Brazil... Putovanje će završiti 5. aprila 1960. Sada bi od toga vjerovatno nastalo makar 200 Instagram storija - i podkast od četrdesetak epizoda. Mladi Redžepagić je donosio nešto korisnije: dokumente, knjige, kontakte i izvještaje. Razgovarao je sa političarima, sindikalcima i intelektualcima; proučavao radničke i omladinske pokrete i istovremeno pokušavao da objasni Jugoslaviju Latinoamerikancima... Među ljudima koje je sreo bili su i budući čileanski predsjednik Salvador Aljende, pa meksički marksista Visente Lombardo Toledano i brazilski političar Fransisko Žulijao. Ali Kuba je bila nešto drugo. Totalno druga dimenzija jer revolucija je bila svježa.

Crnogorac među Kastrovim revolucionarima

Redžepagićev dolazak na ostrvo pripremali su kubanski sindikalac Hesus Soto Dijaz i Hoze Vega, koji su prethodno boravili u Beogradu i vratili se s pozitivnim utiscima o Jugoslaviji. Za Jugoslaviju je nova Kuba bila velika nepoznanica - ali i potencijalno važan partner. Naša zemlja je već gradila sopstveni put između hladnoratovskih blokova - a država koja je upravo zbacila Batistu izgledala je kao prirodan kandidat za saradnju. Problem je bio, naravno, to što niko još nije sasvim znao kakva će ta Kuba postati. Redžepagić je imao privilegiju da to posmatra iz prvog reda. Kosofski, oslanjajući se na njegov izvještaj, navodi da je prisustvovao velikom i konfliktnom sindikalnom skupu na kojem je Kastro intervenisao snažnim govorom pozivajući suprotstavljene struje na jedinstvo. Po svemu sudeći, riječ je o 10. kongresu Konfederacije kubanskih radnika (CTC), održanom u Havani od 18. do 21. novembra 1959. Kubanski izvori potvrđuju da je Kastro govorio i na njegovom otvaranju 18. i na zatvaranju 21. novembra. I nije to bio baš kongres na kojem se poslije govora mirno išlo na koktel. Unutar revolucionarnog sindikalnog pokreta vodila se ozbiljna borba između različitih struja - uključujući antikomunističke pripadnike Pokreta 26. jul i grupacije koje su zagovarale saradnju sa komunistima. A Kastro je insistirao na jedinstvu revolucionarnog pokreta. Među ljudima koji su sve to gledali bio je mladić iz Plava.

CANU.AC.ME

Havana, novembar je 1959. godine; Fulhensio Batista sramno je pobjegao sa Kube prije manje od jedanaest mjeseci, Fidel Kastro je već najpoznatija brada na planeti, Če Gevara, naravno, tek na putu da postane globalna ikona... A revolucija na Kubi – za razliku od svih budućih postera, majica i suvenira – još nema ni sasvim ,,spakovanu“ ideološku etiketu. E, negdje u toj gužvi nalazi se i jedan tridesetjednogodišnjak iz Plava. Zvao se Sulejman Redžepagić - i ne gleda kubansku revoluciju sa bezbjedne istorijske udaljenosti. Gleda je na licu mjesta, dok se još događa! Plavljanin je na Kubu stigao u trenutku kada čak ni ljudi koji su revoluciju izveli nijesu sasvim bili završili raspravu ni odlučili - što su, zapravo, napravili. Jer Kastro će tek u aprilu 1961. javno proglasiti njen socijalistički karakter. Crnogorac koji je šetao Havanom krajem 1959. već je, međutim, primjećivao u kojem pravcu vjetar duva. I ostavio je važan zapis.

Susret Sulejmana Redžepagića, tada jugoslovenskog diplomate, sa papom Jovanom Pavlom Drugim

Važna ograda: nema dokaza da su se Redžepagić i Kastro tada lično upoznali ili razgovarali. Njihov „susret“, koliko dokumenti zasad pokazuju, bio je susret govornika i čovjeka u publici. Ali, i to je sasvim dovoljno dobra scena. Redžepagić nije, međutim, došao samo da sluša. Obilazio je sindikalne i državne institucije - a među njima i Institut za agrarnu reformu, jednu od ključnih institucija nove vlasti. Razgovarao je i držao predavanja o jugoslovenskom socijalizmu. A Kubance je od svega posebno zanimalo – samoupravljanje. Ideja da radnici učestvuju u upravljanju preduzećima privlačila je pažnju ljudi koji su upravo pokušavali da iz temelja naprave novi društveni sistem. Tito je među dijelom latinoameričke ljevice, naravno, uživao veliki ugled, a Jugoslavija je djelovala egzotično: socijalistička zemlja koja je Staljinu rekla ne i preživjela da o tome priča.

GERILSKI METOD

Samo je postojao mali problem; Kubanci o toj Jugoslaviji nijesu znali naročito mnogo. Redžepagić je primijetio da su informacije oskudne, dok su sovjetski i kineski izvori godinama širili negativnu sliku o jugoslovenskom „titoizmu“... U Latinskoj

Americi često je nailazio na neobičnu kombinaciju: veliko interesovanje za jugoslovenski eksperiment - i istovremeno snažnu lojalnost lokalnih komunista Moskvi. Na Kubi se sastao i sa Blasom Rokom, dugogodišnjim generalnim sekretarom kubanske komunističke partije, tada Narodne socijalističke partije. E, to nikako nije bio mali sagovornik. Roka je bio jedan od najznačajnijih kubanskih komunista 20. vijeka i - čovjek čija će organizacija ubrzo postati dio novog političkog sistema nastalog spajanjem revolucionarnih snaga. Redžepagić je, dakle, dobijao priliku da revoluciju ne posmatra samo sa ulice; razgovarao je sa ljudima koji su pokušavali da odrede njen pravac. I upravo je njegov zaključak iz 1959. danas možda najzanimljiviji: Redžepagić je procijenio da se na Kubi vidi jasno kretanje prema socijalizmu... Ali da se ono još ne izražava toliko kroz zvaničnu ideologiju - koliko kroz konkretne poteze vlasti. Drugim riječima: nemojte mnogo gledati što revolucija govori da jeste – gledajte što radi. Procjena je bila prilično pronicljiva; Kastro će, rekli smo već, socijalistički karakter revolucije javno proglasiti tek u aprilu 1961, uoči američke invazije u Zalivu svinja. Kada je Redže-

pagić boravio u Havani, revolucionarni sistem još se politički i institucionalno slagao pred njegovim očima. A njega je naročito zainteresovao jedan detalj koji će kasnije postati važan u njegovom tumačenju Kube: pragmatizam revolucije. Kubanski revolucionari, zapisivaće mnogo kasnije, nijesu krenuli sa urednim teorijskim priručnikom pod miškom, pa zatim stvarnost prilagođavali fusnotama. Radili su obrnuto: mijenjali su strategiju prema situaciji na terenu. Kao gerila! Za jednog istraživača radničkog pokreta iz socijalističke Jugoslavije to je bio fascinantan ,,laboratorijski eksperiment“. Samo što je ,,laboratorija“ - imala palme, puške i Fidela Kastra.

POVRATAK NA OSTRVO

Moglo bi se, naravno, pomisliti da je Havana 1959. bila samo spektakularna epizoda sa jednog studentsko-istraživačkog putovanja. Daleko od toga - Kuba će pratiti Redžepagića naredne dvije decenije. Tokom šezdesetih i sedamdesetih postao je jedan od značajnijih jugoslovenskih stručnjaka za Latinsku Ameriku. Govorio je španski, pisao o kontinentu, pratio političke pokrete, prevodio i pratio jugoslovenske delegacije... A 1974. doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

I onda se iste godine vratio tamo gdje je revoluciju prvi put gledao kao tridesetjednogodišnjak - u Havanu. Od 1974. do 1978. bio je savjetnik Ambasade SFRJ na Kubi; sada više nije dolazio kao mladi UNESCO stipendista sa notesom. Bio je iskusan istraživač i diplomata. I Kuba, naravno, više nije bila ona Kuba. Če Gevara je bio mrtav, mučenička figura svjetske revolucije. Kastro odavno čvrsto na vlasti, zemlja povezana sa Sovjetskim Savezom, a odnosi Havane i Beograda povremeno vrlo komplikovani... Kuba i Jugoslavija pripadale su Pokretu nesvrstanih - ali nijesu uvijek imale isto razumijevanje politike i odnosa prema velikim blokovima. I upravo tu Redžepagićeva priča postaje još zanimljivija! Kosofski primjećuje da su Redžepagićevi stavovi tokom godina postajali sve naklonjeniji kubanskom revolucionarnom iskustvu - i to u trenutku kada stavovi Havane nijesu uvijek odgovarali jugoslovenskoj spoljnoj politici. Plavljanin je 1978. objavio knjigu „Osobenosti kubanske revolucije“, u izdanju „Komunista“ i Instituta za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu. Knjiga ima 208 strana, a štampana je u 2.000 primjeraka; skoro dvije decenije nakon prvog dolaska, čovjek iz Plava pokušao je da objasni - što je zapravo gledao 1959. Posebno ga je, recimo, fasciniralo što revoluciju nije predvodila tradicionalna komunistička partija, već Pokret 26. jul, kao i sposobnost kubanskih revolucionara da političku strategiju prilagođavaju stvarnosti umjesto unaprijed zadatim teorijskim fazama. Njegovo ,,čitanje“ Kube nije zbog toga zanimljivo samo kao hladnoratovska politička literatura. Zanimljivo je - jer iza njega stoji čovjek koji je revoluciju vidio dok još nije bila završena priča.

PUT DO PAPE

Po povratku sa Kube Redžepagić je 1978. postao član Predsjedništva SR Crne Gore, a potom predsjednik Republičkog društvenog savjeta za odnose sa inostranstvom. Od 1982. do 1987. bio je ambasador SFRJ u Švajcarskoj; Leksikon diplomatije Crne Gore čuva čak i njegovu fotografiju sa papom Jovanom Pavlom II. Jasno vam je, prilično širok raspon za jednu biografiju: od Fidela u revolucionarnoj Havani do pape u diplomatskom protokolu. Redžepagić je preminuo u Beogradu 2005. godine; njegova kubanska epizoda sada je skoro sasvim zaboravljena u Crnoj Gori. A teško je zamisliti bolji trenutak - za jednog istraživača, da se zatekne na jednom mjestu. Jer kada je mladić iz Plava stigao u Havanu - istorija još nije bila sigurna kako će tu završiti tu divnu i raskošnu rečenicu, koju je upravo počela da piše. A Sulejman Redžepagić je imao sreću da je pročita prije tačke. I dovoljno razuma da sačuva bilješke... Stojan STAMENIĆ

16 Crnom Gorom

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Aljo Medunjanin, pjevač i tamburaš koji decenijama čuva muzičko nasljeđe Plava i Gusinja

Tambura je bogatstvo koje ostavljamo potomcima

Aljo Medunjanin sa tamburom

Jugoslavije – od Ljubljane i Zagreba, preko Sarajeva, Beograda i Prištine, do Skoplja. U zavičaju smo redovno učestvovali na „Danima borovnice“ i „Gusinjskom ljetu“. Gdje god smo nastupali, predstavljali smo pjesmu Plava i Gusinja. POBJEDA: Što vam je bilo najvažnije kada izađete pred publiku? MEDUNJANIN: Najvažnije mi je bilo da ljudi osjete pjesmu i da prepoznaju naš kraj. Nije dovoljno samo pravilno odsvirati melodiju. U tim pjesmama moraju da se osjete i ljubav, i čežnja, i radost, i tuga. Kada vidite da je pjesma dotakla nekoga u publici, znate da ste uradili ono zbog čega ste izašli na pozornicu. POBJEDA: Muzika, međutim, nije bila vaše jedino zanimanje. Dugo ste radili u Lovćen osiguranju? MEDUNJANIN: Radio sam u Lovćen osiguranju u Plavu, ali se od tambure nijesam odvajao ni na poslu. Držao sam je u kancelariji. Kada ne bi bi-

privatna arhiva

Medunjanin je jedan od pokretača Plavskih tamburaša, sastava osnovanog 2000. godine s namjerom da sačuva izvornu muziku, pjesme i običaje plavsko-gusinjskog kraja. Sa svojim prijateljima i članovima porodice nastupao je na festivalima u Crnoj Gori i regionu, pronoseći zvuk tambure od Ljubljane do Skoplja. Njegovo ime posljednjih decenija postalo je gotovo nerazdvojivo od izvornih pjesama Plava i Gusinja, halaturka i tamburaške muzike. Na internetu se mogu pronaći njegovi snimci pjesama „Mejra šeta“, „Sirotica Hasanaginica“, „Djevojka je goluba nivila“, kao i druga izvođenja zavičajnih pjesama. Za Pobjedu govori o počecima, porodici, Plavskim tamburašima i strahu da bi nove generacije mogle izgubiti dio nasljeđa koje se vjekovima prenosilo pjesmom. POBJEDA: Kada se rodila Vaša ljubav prema muzici i tamburi? MEDUNJANIN: Ljubav prema muzici vjerovatno se rodila još u školskim danima, ali su njeni korijeni u porodici. Kao dijete slušao sam oca i djeda kako pjevaju naše stare, izvorne pjesme. Zavolio sam način na koji se u Plavu i Gusinju pjevalo i sviralo, pa sam rano počeo da učim tamburu. Te pjesme bile su bogate melodijom i veoma raznovrsne. Bile su pune lirske topline, ljubavi i čežnje. Ostavljale su snažan utisak na mene i zato sam želio da ih naučim što više. Kasnije sam počeo samostalno da sviram i nastupam. POBJEDA: Je li se u vašoj porodici mnogo pjevalo? MEDUNJANIN: U našoj kući se uvijek pjevalo. Pjevali su otac i majka, braća i sestre.

Muzika kod nas nije bila nešto što se slušalo samo u posebnim prilikama. Bila je dio porodičnog života. Zbog toga mi je sve došlo prirodno. Rastao sam uz pjesmu i uz ljude koji su znali vrijednost naše tradicije. POBJEDA: Plavski tamburaši osnovani su 2000. godine. Kako je nastao orkestar? MEDUNJANIN: Orkestar je osnovan 2000. godine, prije svega da bismo sačuvali pjesmu, muziku i tradiciju plavsko-gusinjskog kraja. Uz mene su bili moj brat Senad Medunjanin, Fehim Muminović, Samir Muminović, dr Senadin Pupović i Šefket Jašavić. Svako je dao svoj doprinos i podršku. Nije nam cilj bio samo da nastupamo. Željeli smo da sačuvamo ono što smo naslijedili, jer smo već tada vidjeli da pojedine pjesme i običaji polako nestaju iz svakodnevnog života. POBJEDA: Gdje ste sve nastupali? MEDUNJANIN: Učestvovali smo na brojnim festivalima i muzičkim manifestacijama. Nastupali smo na Međunarodnom festivalu tamburaških orkestara u Bijelom Polju, na BEMUS-u u Beogradu, u Pančevu i Novom Pazaru, gdje smo tri godine učestvovali na večerima sevdalinke. Putovali smo i nastupali u velikim gradovima nekadašnje

Mnoštvo plaketa i zahvalnica

lo mnogo posla, uzeo bih je i zasvirao. Dešavalo se da direktor dođe iz Berana i u kancelariji zatekne tamburu i pjesmu. Pokojni direktor mi to nikada nije zabranio. Znao je kakav sam i koliko mi muzika znači. Tambura je sve vrijeme bila uz mene, i kod kuće i na poslu. POBJEDA: Jesu li Vas često pozivali da svirate na svadbama i drugim porodičnim svečanostima? MEDUNJANIN: Jesu, mnogo puta. Svirao sam na svadbama, porodičnim veseljima privatna arhiva

PODGORICA- Kada Aljo Medunjanin uzme tamburu, pjesma ne počinje prvim dodirom žica. Ona počinje mnogo ranije – u porodičnoj kući u kojoj su pjevali otac i đed, majka, braća i sestre; u starim plavskim i gusinjskim pjesmama, na svadbama i zavičajnim okupljanjima, ali i u vremenu kada je tambura bila prirodan dio svakodnevice.

privatna arhiva

U našoj kući se uvijek pjevalo. Pjevali su otac i majka, braća i sestre. Muzika kod nas nije bila nešto što se slušalo samo u posebnim prilikama. Bila je dio porodičnog života. Zbog toga mi je sve došlo prirodno. Rastao sam uz pjesmu i uz ljude koji su znali vrijednost naše tradicije

Tamburaš, pjevač, kuvar i „glumac“

musafirska soba: Medunjanin sa porodicom

i velikim zavičajnim okupljanjima. Posebno pamtim nastupe u Sarajevu, kod naših ljudi porijeklom iz Plava i Gusinja. Jedan naš čovjek iz Gusinja, koji je živio i radio u Sarajevu i imao hotele, svaki odmor provodio je u zavičaju. Kada bi organizovao porodična veselja, okupljalo se i po nekoliko stotina gostiju. Mogli su da dođu poznati pjevači i veliki orkestri, ali kada su bile njegove porodične svadbe, tambura je morala da se čuje. To je smatrao dijelom naše tradicije. POBJEDA: Znači li to da je tambura imala posebno mjesto prije nastupa velikog orkestra? MEDUNJANIN: Imala je i trebalo bi ponovo da ga ima. Tambura je nekada bila neizostavna. Uz nju se okupljalo, pjevalo i veselilo. Danas je omladina ponekad izbjegava. Čim vide više tamburaša, pomisle da će to mnogo koštati. Ne shvataju da nije riječ samo o novcu. Tambura je bogatstvo. Ona nosi pjesme, običaje i uspomene naših porodica. Kada se izgubi takva muzika, ne gubi se samo jedan instrument nego i dio identiteta. POBJEDA: Može li se tradicija sačuvati ako je mladi ne prihvate? MEDUNJANIN: Teško. Stariji mogu da sviraju i pričaju, ali mladi moraju da nastave. Tre-

Neobičan naslov starog teksta o Alju Medunjaninu nije bio slučajan. Njegova scenska energija i način na koji pjesmu prati izrazom lica autoru su ličili na glumu, iako se Medunjanin glumom nije profesionalno bavio. Odrednica „kuvar“ potiče iz njegovog poznatog gostoprimstva. U bošnjačkoj sobi, koja može da primi tridesetak gostiju, uz tamburu i pjesmu služena su tradicionalna jela. U njihovom pripremanju učestvovali su Aljo i njegova supruga Veza, rođena Mrkuljić. Na sofru su iznosili pitu ispod sača, mantije, sarmu, jagnjeće pečenje i druge specijalitete domaće kuhinje. U toj sobi su boravili su Omer Pobrić, Rizo Hamidović, članovi Pljevaljskih tamburaša i akademik Zuvdija Hodžić.

ba im približiti ovu muziku i objasniti da ona nije nešto zastarjelo. To je njihovo nasljeđe. Čovjek može živjeti bilo gdje, ali kada čuje pjesmu svoga kraja, ona ga vrati kući. Upravo zbog toga su naši ljudi u dijaspori uvijek željeli da čuju tamburu. Pjesma ih povezuje sa porodicom, zavičajem i uspomenama. POBJEDA: Poseban dio vašeg doma je plavska, odnosno musafirska soba. Što se sve nalazi u njoj? MEDUNJANIN: To je naša bošnjačka, etno ili musafirska soba. U njoj su tambure, šargije i drugi izvorni instrumenti, djelovi narodne nošnje, ćilimi, stari predmeti, diplome, zahvalnice i uspomene sa nastupa. Sve što je u toj sobi povezano je sa našom tradicijom i Plavskim tamburašima. Želio sam da imam mjesto u kojem će se čovjek osjećati kao da se vratio u neko ranije vrijeme. To nije prostor samo za mene i moju porodicu. Otvoren je za svakog dobronamjernog gosta. POBJEDA: Ta soba je vremenom postala i mjesto okupljanja brojnih umjetnika? MEDUNJANIN: Jeste. Tu su boravili mnogi pjevači, muzičari, književnici i prijatelji. Sjedjelo se, razgovaralo, pjevalo i sviralo. Gost treba da se osjeća prijatno i da iz te sobe ponese lijepu uspomenu. Kada dođete, možemo sjesti, zasvirati tamburu i snimiti jednu ili dvije pjesme. Najljepše je kada se o tradiciji ne priča samo riječima, nego kada se ona čuje i doživi. N. KOVAČEVIĆ

Zabava

Neđelja, 18. oktobar 2026.

RIJEČI POKREĆU

Lekoviću, koji iza sebe ima pet objavljenih zbirki pjesama: „Herbarijum za sebra“, „Reč i tišina“, „Sveimen“, „Svitac“, „Kad je reč o tebi“, te „Strašilo“ koja uskoro izlazi, čini se da u današnjoj muzici ima mnogo manje poezije nego ranije. To se, kako kaže u razgovoru za Pobjedu, prvenstveno odnosi na novije žanrove i pravce. Ipak, nije stanovišta da je poezija baš u potpunosti iščezla iz popularne muzike. – Sami tekstovi su dosta slabiji, pa su i pjesme „kraćeg vijeka“, ali po(r)uke u njima svakako ima - ocjenjuje on. Da bi se danas u muzici pokrenuo novi, snažan „talas“, kao što je to bio slučaj sa rokenrolom na prostoru bivše Jugoslavije, smatra da mora biti više dobrih, dubokih i promišljenih stihova. – Ne zaboravite, riječi su te koje pokreću – napominje Leković. Đurašković, koji se publici prošle godine predstavio kao Android i od tada izbacio četiri singla: „IntroID“, „Polaroid“, „Život Androida“ i „Ideologija“, koje je sam pisao, tvrdi da je u svakom (alternativnom) žanru, iako ga odbacuje kao kategoriju, još moguće naići na singl sa dobrim tekstom.

Pjesma je moćna ako te natjera da razmišljaš i o onom što nije otpjevano

ZDRAV PUT

Đurašković ukazuje na to da je muzika, za razliku od teksta, „ograničena određenim pravilima i kombinacijama nota i akorda, pa je u tom smislu često sve već odsvirano i predvidljivo“. – Čovjek je živi organizam. Mijenja se, sazrijeva... Kako on, tako i njegov pogled na život, kao i same životne okolnosti koje se neprestano smjenjuju. Sve to utiče na to da u

nologija i/ili dostupnost svega koja sprečava čovjeka da uroni u sebe i „cijedi“ umne snage, bez da kopira druge, Leković odgovara da „uvijek se ima što reći“. – Svako vrijeme ima svoje breme. „Začkoljica“ je više u vjeri u tome što radite, nego li da li ima ili nema o čemu pjevati – izričit je godinjski pjesnik, koji je s nama podijelio svoju teoriju. – Znate, nijedan put, nijedan značajniji put, ne prelazi se za par sati. Tako je i u muzici. Treba imati zdrav put, zdravu ideju, pravac, smjer... Ako ste iskreni, predani i vjerujete u to što radite, stižete na kraj puta. U suprotnom, padate na nekoj od muzičko-životnih prepreka – pojašnjava on. Hiperprodukcija donijela (i) banalizaciju

tekstu nikad nije sve rečeno do kraja, već da treba čitati i ispod površine. Tekst je moćan onoliko koliko uspije da te natjera da razmišljaš ne o onom što je izgovoreno i opisano, već o onom što nije – rekao nam je muzičar. Zbog toga, dodaje on, tekstopisac mora imati elokvenciju i moć zapažanja da sve to uvidi i valjano iskoristi. Leković naglašava da original-

FALI IDEJE I VJERE

Njemu lično je on uvijek bio važan i presudan za kvalitet kompozicije. Saglasan je sa Lekovićem da je trenutno, u moru muzike i hiperprodukcije koju živimo, jako malo „jakih“ tekstova. – Aktivno i pažljivo slušam muziku preko 30 godina. Danas je baš dosta muzike i tekstova, ali sve manje onih pravih, inspirativnih, inovativnih... Čak su i pojedini stari( ji) majstori stiha počeli da se „troše“, dok mlađe snage tek ponekad „ubodu“ pravu riječ. Ima ih, naravno, ali sve rjeđe – priča Đurašković za Pobjedu. Za njega je najveći problem u tome „što fali jasne ideje iza koje stoji nešto realno, lično, opipljivo“... Na naše pitanje da li je za manjak poetičnosti i smisla u savremenoj muzici „kriva“ teh-

DAR (ODOZGO)

nost proizilazi iz „kombinacije riječi i tonova“. Priznaje da je potrebno mnogo „kockica“ da se poklope da bi jedan tekst ostao vječan i trajan kroz vrijeme i generacije. – On, zapravo, mora biti univerzalan, koja god tema da je u pitanju. A da bi bio univerzalan, mora biti istinit, realan, životan. Mora da pulsira, hoda, diše... – precizirao je pjesnik. Privatna arhiva

Da li je poezija ustuknula pred brzinom proizvodnje i potrošnje muzike, što čini dobar stih, rimu i može li pjesma nadživjeti svoje vrijeme i autora/ ku, za Pobjedu govore godinjski pjesnik Srđan Leković i podgorički muzičar Andrija Đurašković, poznatiji kao Android.

Sagovornici Pobjede, pjesnik Srđan Leković i muzičar Andrija Đurašković, komentarišu koliko ima poezije, smisla i duha u tekstovima današnjih pjesama

Privatna arhiva

PODGORICA - Razvoj tehnologije i njena široka dostupnost omogućili su da danas gotovo svako može da snimi pjesmu i, putem interneta i društvenih mreža, prezentuje širokom auditorijumu. Međutim, hiperprodukcija donijela je i banalizaciju, jer u okeanu te vrste sadržaja, stiče se utisak, sve je manje tekstova koji se izdvajaju, podstiču na razmišljanje i traju duže od trenutka u kojem su nastali.

Prema njegovom mišljenju, ogromnu ulogu igra i dar onoga koji drži olovku na papiru. Đurašković konstatuje da je jezik kojim se govori na ex-YU prostoru, uz određene razlike, „vrlo funkcionalan“, kao i da pruža mnoge mogućnosti prilikom „slaganja“ stihova i rima. Iz sopstvenog iskustva potvrdio je da je teško napisati kvalitetan tekst. On lično zastupa tezu da je bitno da pjesnik/ tekstopisac prvo bude duhovit i da ima osjećaj za šalu. Đurašković je tokom godina slušanja muzike naučio da prepozna koji je tekst napisan „u dahu“, kao plod jasne slike, inspiracije i vizije, a koji je nastao tako što je neko sjeo i počeo da ga sastavlja poput matematičke formule. – Daj malo srca, usana, ljubavi, priče o tome kako si ostavljen, a ako to ne prođe, već u drugoj pjesmi treba potražiti publiku među nekim političkim grupama i nacionalnim osjećanjima, jer se i to dobro prodaje – nastavlja on. Skrenuo je pažnju na to da je na svakom koraku pregršt tako „sklepanih“ tekstova, istrošenih klišea, opštih mjesta, plitkih i površnih parola... – Ako ikad posumnjam da sam ušao u tu fazu, istog časa bataljujem da se bavim muzikom – ističe Đurašković.

ORIGINALNOST

Srđan Leković

Andrija Đurašković a.k.a. Android

Zapaža da dosta muzičara danas jako dobro svira. – To sve super zvuči muzički, ali kad se dođe do teksta, tu se dovijaju na razne načine, traže neke teme, izraze, „miksuju“

između mekih, lako pamtljivih riječi, univerzalnih, provjerenih i izlizanih fraza – navodi on. Ponavlja da nije lako napraviti „neispjevanu pjesmu“. – A i kad se pojavi neka takva, najčešće je inspirisana aktuelnim životnim okolnostima – kategoričan je Podgoričanin. Leković se nadovezao time da, uprkos svemu, mnoge pjesme govore o našem vremenu i problemima sa kojima se srijećemo i da je dobro što je tako. – Jer muzika, kao uostalom i sve umjetnosti, upravo na današnjicu treba da ukazuje i u nju upire prstom – decidan je on. Podvlači da muzika najprije dolazi do ljudske duše i da „umnogome može pomoći da današnjica, a i svijet u kojem živimo, postanu bolji“. Lekoviću je, opet potencira, u svemu i za sve ključan dar. – Složićete se, legendaran pjesnik se ne rađa svakoga dana. Taj dar dolazi odozgo. To se ne uči... Nema škole za to... Da to nije tako, svako bi bio Duško Trifunović – izjavio je on. No, uz sve to, apostrofira da je potrebno mnogo rada i vjere, čitanja, slušanja i promišljanja. Đurašković je u debitantskom singlu „IntroID“ iznio nešto slično: – Ako ste se pitali odakle mi rime, same s neba silaze, ne bavim se time da sjednem da pišem, da pametno smislim, da izgledam kul kao tompus uz viski – odrepovao nam je on.

SAVJET

„Pored dokazanih muzičkih veličina, koje su kao lektira, tipa Bajaga, Dino Šaran, Džoni Štulić, Darko Rundek...“, Đurašković izdvaja Aleksandra Sretenovića, frontmena i tekstopisca kragujevačkog benda Propaganda117. – On je na mene ostavio najveći utisak što se tiče samog teksta, konstrukcije istog, metafora, asocijacija i rima – iskren je muzičar. Imao je i par savjeta za sve one koji pišu i/ili namjeravaju da snimaju. – Da bi tekst bio dobar, mora da nastane kao plod inspiracije, mašte i vizije, a najvažnije – da pristaje i odgovara liku i djelu osobe koja ga piše ili interpretira. Dakle, ličan, identifikovan sa piscem i autentičan. Samo takva djela imaju pravi uticaj na slušaoce i ostaju da žive – zaključio je Đurašković. Milovan MARKOVIĆ

Arena

18 Košarka / Atletika

Neđelja, 18. oktobar 2026. ORLANDO MAGIC

Košarkaši Budućnost Volija danas (16 h) u ,,MTEL dvorani Morača“ dočekuju Slovan iz Bratislave, u 4. kolu grupe A AdmiralBet ABA lige

Za prekid crne serije

OD PRVOG MOMENTA TREBA NAMETNUTI SVOJ RITAM: Đorđije Jovanović

Slovan je u prva dva kola imao polovičan skor, poraz u gostima od Igokee (97:89) i pobjedu u gostima protiv Cibone (90:82). Slovački tim u Podgoricu stiže sa mnogo poznatih lica, počev od trenera Dejana Jakare, koji je vodio SC Derbi, pa do Zorana Nikolića (protiv Igokee 24 poena, osam skokova i indeks korisnosti 31) i Matea Drežnjaka, doskoraš-

njig igrača Budućnosti, te bivših SC Derbija. - Jedna veoma bitna utakmica je pred nama. Igramo protiv iskusne ekipe koja igra veoma dobru košarku u oba pravca. Na nama je da se pripremimo i uđemo u utakmicu sa što boljim fokusom, koncentracijom i velikom energijom, te da pokušamo da ostvarimo pobjedu. Imaju veoma dobar roster,

U Podgorici održana tradicionalna atletska manifestacija ,,Fun run Gorica“

Nastupila 1223 učesnika PODGORICA – U Podgorici je održana tradicionalna atletska manifestacija ,,Fun run Gorica“, koja je okupila ukupno 1.223 učesnika. Brojnost učesnika, učešće sportskih klubova i obrazovnih ustanova, kao i podrška predstavnika institucija, dali su poseban značaj ovom sportskom događaju. Manifestaciju je svečano otvorio predsjednik Atletskog saveza Crne Gore Milorad Vuletić, čime je dodatno istaknut značaj ovog događaja za razvoj i promociju atletike, kao i za unapređenje saradnje između sportskih organizacija, institucija i lokalne zajednice. Svečanom otvaranju prisustvovali su i brojni ugledni predstavnici institucija - Nađa Ljiljanić, zamjenica gradonačelnika, Darko Nikčević, sekretar Sekretarijata za sport, Stevan Đurišić, vršilac dužnosti direktora Direktorata Ministarstva sporta, Violeta Golubović, vršiteljka dužnosti sekretarke Sekretarijata za socijalno staranje; te Osman Erović, selektor reprezentacije. Svečanosti su prisustvovali i

brojni atletski stručnjaci, nacionalni treneri i sportski radnici. U takmičarskom dijelu ostvareni su sljedeći rezultati: u kategoriji mlađe pionirke (200 m) prva je bila Marta Radović (AK Nikšić), druga Jovana Duka (AK Nikšić), a treća Jana Kovačević, kod pionirki na 200 m pobijedila je Staša Caričić (AK Milenijum), ispred Viktorije Petričević i Nikolije Kovijanić, među pionirima na 200 m slavili su Pavle Prelević, Petar Džudović i Sergej Dervišević, a u trci pionirki na 600 m slavila je Neda Karadžić (AK Nikšić), druga je bila Teodora Ceranić (AK Milenijum), a treća Nina Vujisić (AK Milenijum). Kod pionira na 600 m prvi je bio Jovan Arsenijević (AK Mornar), drugi Uroš Camović (AK Milenijum), a treći Milivoje Kilibarda (AK Nikšić). Kod juniorki na 2.000 m pobijedila je Slavka Madžgalj (AK Jedinstvo), ispred Jovane Simunović (AK Nikšić) i Mateje Pantić (AK Nikšić); među juniorima na 2.000 m prvi je bio Enes Erović (AK Jedinstvo), drugi Boban Madžgalj (AK Orion), a treći

Dejan Scurati (AK Lovćen). U trci seniorki na 10.000 m slavila je Slađana Pejović (AK Nikšić), drugo mjesto zauzela je Ana Krivokapić (AK Mornar), a treće Lidija Todorović (AK Sparta); kod seniora na 10.000 m najbrži je bio Miljan Kukulčić (AK Mornar), drugi Todor Nikolić (AK Nikšić), a treći Andrija Đurišić (Triatlon klub Budva). U konkurenciji veteranki na 10.000 m prva je bila Rada Čabarkapa (AK Milenijum), druga Verica Peličić (AK Milenijum), a treća Svetlana Useinović (AK Mornar). Među veteranima na 10.000 m slavili su Ranko Zeković, Slavoljub Šarić i Nikola Vukčević; kod rekreativki na 10.000 m najbrže su bile Tamara Vulević, Zerina Palavrtić i Kat Moj, a kod rekreativaca na 10.000 m slavio je Ivan Marković, ispred Petra Rajkovića i Dejana Popovića; u kategoriji vojska i policija (žene, 10.000 m) prva je bila Biljana Radunović (AK Milenijum), dok su u muškoj konkurenciji na 10.000 m slavili Luka Vujačić, Veselin Petrušić i Nikola Stožinić. Posebnu vrijednost manife-

sa igračima koji znaju da igraju košarku. Ako im dozvolimo da igraju svoju igru, mislim da možemo imati poteškoća, ali na nama je da od prvog momenta nametnemo svoj ritam i onda neće biti problema - kazao je Đorđije Jovanović, kapiten ,,plavih“. Osim Nikolića i Jovanovića, Slovan je tokom ljeta angažovao i nekoliko američkih košar-

kaša, među kojima se posebno izdvajaju plejmejker Dezure Bui, bek Trej Bjukenan i krila Kvinsi Ford i Trevon Bluijet. U sastavu su i Niko Bačvić, nekadašnji igrač Krke, američki krilni centar Brejdi Skins, kao i slovački reprezentativci Ben Kovač, Robert Rožanek i gorostasni Tomaš Pavelka, visok 216 centimetara. Dejan Jakara je kazao da njegovu ekipu ,,očekuje veoma zahtjevna utakmica protiv Budućnosti“. - To je ekipa sa mnogo individualnog kvaliteta, atletskih sposobnosti i iskustva. Ključno će biti da igramo disciplinovano i sa mnogo energije, uz kontrolu skoka i smanjenje broja izgubljenih lopti. U napadu želimo da budemo agresivni, napadamo reket i dobrim protokom lopte stvaramo otvorene pozicije za šut. Želimo da na terenu pokažemo svoj pravi karakter – kazao je trener Slovana, ovosezonskog debitanta u abaligašS. JONČIĆ kom društvu.

ASCG

Činjenica je da Podgoričani ni u jednom meču od početka sezone, računajući i gostujuće pobjede nad Slaskom (99:75) u Evrokupu i Krkom (77:72) u AdmiralBet ABA ligi, nijesu bili kompletni, ali to ne može da bude opravdanje za lošu i neangažovanu igru u odbrani, koja je prouzrokovala poraze od Napolija (93:75), Crvene zvezde (101:91) i Tofaša (90:85). Priliku da prekinu crni niz ,,plavi“ imaju danas u ,,MTEL dvorani Morača“ protiv Slovana iz Bratislave (16 časova), u utakmici 4. kola grupe A regionalnog takmičenja. - Slovan dolazi poslije pobjede i dobre igre protiv Cibone u prošlom kolu ABA lige. Imaju puno individualaca koji uzimaju dosta šuteva za tri poena. Igraju brzo i korektni su u odbrani. Očekuje nas teška utakmica, za koju moramo što bolje da se pripremimo - rekao je Andrej Žakelj, trener Budućnosti.

Ulaznice za meč sa Slovanom, po cijeni od pet, sedam i 10 eura, mogu se kupiti na biletarnici ,,MTEL dvorane Morača“ danas od 10 časova do početka utakmice

ABA LIGA/DRAGANA STJEPANOVIĆ

PODGORICA – Niz od tri poraza, prvi od dolaska Andreja Žakelja, u novembar 2023. godine, i to u svega pet odigranih utakmica od početka sezone, ozbiljno je upozorenje za košarkaše Budućnost Volija da se sa igrom iz mečeva protiv Napolija, Crvene zvezde i Tofaša ne može daleko dogurati.

staciji dala je humanitarna trka na 2.000 metara, koja je još jednom pokazala da sport nije samo prostor za takmičenje i ostvarivanje rezultata, već i snažan izraz solidarnosti, empatije i brige za druge. Kod dama prva je bila Jelena Miladinović (AK Milenijum), druga Jelena Ergić, a treća Teodora Ceranić (AK Milenijum), dok je u muškoj konkurenciji slavio Ivan Popović, ispred Džonasa Rejesa i Slobodana Kalezića. U konkurenciji najmlađih regi-

Crnogorski košarkaš protiv Majamija odigrao prvi meč pred domaćom publikom nakon povratka u Orlando

Vučević sjajan sa 13 poena i sedam skokova PODGORICA – Četvrta i posljednja utakmica Orlanda u pripremnom periodu bila je i prilika da domaća publika, uz ovacije, i zvanično pozdravi povratak Nikole Vučevića u redove „magičnih“.

strovanih učesnika najuspješniji je bio Atletski klub Nikšić, koji je ostvarenim rezultatima potvrdio kvalitetan rad sa mladim atletičarima i značaj kontinuiranog ulaganja u razvoj sportskih talenata. U kategoriji osnovnih škola najuspješnija je bila Osnovna škola „Dragiša Ivanović“, pod vođstvom nastavnika Dragana Popovića. U kategoriji srednjih škola ravnopravan uspjeh ostvarile su Ekonomska škola „Mirko Vešović“ iz Podgorice i Gimnazija „Slobodan Škerović“. R .P.

Orlando je savladao Majami 136:115, a proslavljeni crnogorski košarkaš je odigrao prvu utakmicu NBA predsezone pred domaćim navijačima, u dvorani u kojoj je igrao od 2012. do 2021. godine (dva puta stigao do Ol-stara), nakon čega je otišao u Čikago, a onda i u Boston. Vučević je za 23 minuta igre upisao 13 poena (11-5 iz igre), sedam skokova, te po dvije asistencije, ukradene i izgubljene lopte. Najefikasniji u pobjedničkom timu bio je Paolo Bankero sa 24 poena, Dezmond Bejn je dodao dodao 23, uz čak sedam trojki, a Džamal Kejn 14. Na drugoj strani istakao se Rajan Konvel sa 21 poenom. Orlando je pripremni period završio sa tri pobjede i porazom. ,,Magični“ savladali Memfis (122:118) i Klivlend (132:116), od kojeg su pretrpjeli i jedini poraz (119:105). Orlando na startu NBA sezone, 22. oktobra, dočekuje S. J. Atlantu.

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Arena

Sjećanje 19

Mo Radović, ličnost i priča naših američkih iseljenika, prvi put u našoj javnosti

Samo, tamo ga gotovo niko nije zvao Džordž. Bio je Mo (eng. Moe Radovich) – plejmejker iz malog Termopolisa; od lokalnog parketa stigao do NCAA reflektora... Pa do Filadelfija Voriorsa (budući slavni Golden Stejt!) - i utakmica protiv onih, koji su praktično izmislili ranu NBA mitologiju.

KRSTO, BOŠKO...

Radović je u novembru 1952. obukao dres Voriorsa sa brojem četiri - i postao NBA igrač. Isti broj u tom dresu Golden Stejta, mnogo kasnije, nosiće: Kris Veber, Derek Fišer, Entoni Rendolf...!

EBAY

Mo Radović u vrijeme NBA karijere

EBAY

Valja, prvo, tragati od Crne Gore; crnogorski trag porodice Radović u Vajomingu nije tek igra prezimena. U naturalizacionim zapisima istog okruga Šeridan je Krsto - Kris (Chris Radovich) - Džordžov rođak, doseljenik koji je u svom ,,Declaration of Intent“ od 14. maja 1919. kao zemlju porijekla i dolaska jasno naveo - Montenegro. Dakle, u momentu kad država već praktično nije postojala! Nekoliko godina kasnije isti taj Kris pojavljuje se u okrugu Hot Springs - upravo u mjestu u kojem je 5. maja 1929. rođen Mo. Popis Termopolisa iz 1940. bilježi čitavu zajednicu Radovića: među njima ,,Bosco“ – izvjesno Boško - pa Noru, Pitera i Džordža... Potpuna genealoška karika između Krisa i Moa u dostupnim digitalizovanim dokumentima još nije zatvorena; ali, crnogorski Radovići u tom malom, planinskom neposrednom vajominškom svijetu - jesu dokumentovana činjenica. I dovoljan razlog da Moovu priču čitamo i kao jedan od ranih, gotovo zaboravljenih odjeka crnogorske emigracije - u američkoj košarci, na najvećoj planetarnoj sceni. A košarkaški dio priče počinje daleko od glamura; Termopolis je gradić (sada manje od 3.000 stanovnika, prije blizu 70 godina bio skoro duplo brojniji) - poznatiji po toplim izvorima nego po sportskim zvijezdama. Na preko 1.300 metara nadmorske visine; možete ga skoro, zamisliti kao nešto poput Žabljaka na Divljem zapadu. E, Radović je poslije srednje škole u svom gradu najprije igrao za Pauel koledž, a onda prešao na Univerzitet Vajoming U prvoj sezoni među Kaubojsima - bio je sporednija figura; ali je u naredne dvije od rezerviste postao motor ekipe! Kao junior u sezoni 1950-51. prosječno je postizao 13,9 poena, uz 4,9 skokova i 4,1 asistenciju - fantastične cifre za košarku tog vremena. Naredne godine imao je 12,9 poena, 4,3 skoka i 3,2 asistencije... Sve to u vremenu bez linije za tri poena, bez sadašnjeg tempa i ograničenja trajanja napada - i bez statističke industrije, koja svaki dribling pretvara u grafikon. Nego, sa 183 centimetra i oko 72

PEACH BASKET SOCIETY

Naš kauboj iz Vajominga među prvim NBA igračima

PODGORICA - Ako biste početkom pedesetih u Vajomingu, tamo u Stjenovitim planinama na dalekom američkom Zapadu, tražili momka čije prezime zvuči kao da je zalutalo iz crnogorskog sela... Vjerovatno biste vrlo brzo stigli do imena Đorđija - Džordža Luisa Radovića.

moćni trener... Nakon kratkog odlaska u Fulerton, početkom sedamdesetih, ponovo je stigao u Larami, ovoga puta kao glavni trener Kauboja - Kaubojsa.

SAVRŠEN KRUG

Potpisan autogram - kolekcionarska vrijednost

kilograma, naš Mo ni u toj košarci i tom vremenu nije mogao da impresionira ,,fizikalijama“. Njegova vrijednost bila je drugdje: bio je bek koji na terenu komanduje, dodaje, ulazi u šut... i ne bježi od odgovornosti. Dvaput je biran u najbolju petorku Skajlajn konferencije koledž košarke: a seniorsku godinu završio je i s ,,All-American“ priznanjem. Dakle - već prepoznat, na najvećem nacionalnom nivou! Najbolji dokaz koliko je tada značio Vajomingu, stigao je u nacionalnom NCAA turniru 1952: na prvoj utakmici dao je 13, u narednoj 18 poena, a za nastup na zapadnom ,,regionalu“ proglašen je najboljimigračem. Ukratko: prije nego što je Mo postao karika u NBA statistici, bio je ozbiljna zvijezda univerzitetske košarke.

PROTIV GLOBTROTERSA

I da - Amerika ga je zato slala i na utakmice koje su tada bile nešto između sportskog spektakla i putujućeg cirkusa najvećih majstora igre. Kao junior izabran je u Ol-star tim koji je igrao protiv Harlem Globtrotersa! Sada ih pamtimo po trikovima i ludoj zabavi; ali, tadašnji Globetrotersi bili su prepuni vrhunskih igrača i igrati protiv njih bilo je ozbiljno priznanje. Godinu kasnije, Radović je izabran i u Ol-star

sastav koji je odmjerio snage sa aktuelnim NBA šampionom Mineapolis (sada Los Anđeles) Lejkersima. Naš Mo, prije nego što je dobio NBA ugovor - već je imao priliku da vidi, kako izgleda kada vam preko puta stoje najveća imena američke košarke! Filadelfija Voriors su ga izabrali na draftu 1952; izvori se razlikuju u označavanju runde i rednog broja, zbog načina na koji se sada rekonstruišu stari draftovi, ali oko najvažnijeg nema dileme. Radović je u novembru 1952. obukao dres Voriorsa sa brojem četiri - i postao NBA igrač. Isti broj u tom dresu Golden Stejta, mnogo kasnije, nosiće: Kris Veber, Derek Fišer, Entoni Rendolf...! Nego, Moova NBA karijera trajala je samo četiri utakmice: ukupno 33 minuta, 14 poena i osam asistencija... Ali, pogled na imena sa kojima je dijelio parket, daje tim brojkama sasvim drugačiju boju. U Filadelfiji je svlačionicu dijelio sa Džoom Falksom, jednim od prvih velikih strijelaca profesionalne košarke - i igračem čiji se skok-šut često navodi među važnim koracima u razvoju modernog šuta. Tu je bio Nil Džonston, budući šestostruki Ol-star i trostruki najbolji strijelac NBA; kao i Endi Filip, jedan od prvih velikih organizatora igre lige...

A NBA je tada bio mnogo manji svijet: nije trebalo dugo, da novajlija iz malog Termopolisa završi usred košarkaške istorije. Već na debiju 1. novembra 1952. protiv Sirakjuz Nešnelsa, tima koji će tri godine kasnije postati NBA šampion (sadanji Filadelfija 76ers) - Radović je igrao u meču u kojem su oko njega bili Falks, Džonston i Filip, a sa druge strane velikan Dolf Šejs - još jedno ime koje će završiti u košarkaškoj Kući slavnih. Mo je ubacio poen i podijelio dvije asistencije. Nekoliko dana kasnije čekali su ga Mineapolis Lakersi i Džordž Majkan, prvi istinski dominantni centar i superstar profesionalne košarke! U toj eri, igrač hrvatskih korijena Majkan je bio ono što će kasnije biti Rasel, Čemberlen, Abdul-Džabar ili Šekil O’Nil: ,,problem“ za koji liga još nije bila sigurna da postoji rješenje...

PROTIV MAJKANA

I baš protiv Majkanovih Lakersa naš Radović je imao malu NBA noć za pamćenje. U utakmici 8. novembra postigao je osam poena; na istom parketu bili su Majkan, Džim Polard, Vern Mikelsen i Slejter Martin sa jedne, a Falks, Filip i Džonston sa druge strane. Ako NBA karijeru već morate

da svedete na četiri utakmice, teško je izabrati mnogo bolju fotografiju vremena: Radović je za nekoliko novembarskih večeri igrao protiv i sa onima, koji sada prije svih zauzimaju prve stranice istorije lige. Brojke - 3,5 poena i dvije asistencije prosječno - zato nikako nijesu najbolji način da se objasni kakav je igrač bio. Četiri utakmice su premali uzorak, naročito za rezervnog beka u ligi u kojoj su rotacije bile kratke, a ugovori daleko manje sigurni nego sada... Mnogo više govore njegove dvije posljednje sezone na Vajomingu, izbori u Ol-Skajlajn tim i MVP priznanje NCAA regionala. Radović je bio produktivan, svestran bek za svoju epohu; dovoljno dobar da vodi ozbiljan koledž program - i dovoljno cijenjen, da ga stave među najbolje američke univerzitetske igrače. Njegov profesionalni put uključivao je i Vajlks-Ber Beronse, ali košarka je ubrzo morala da ustupi mjesto mnogo ozbiljnijoj uniformi. Radović je dvije godine služio kao poručnik američke vojske tokom Korejskog rata... Kada se vratio, njegova priča sa igrom nije završila; samo je promijenila ugao. Počeo je da trenira na koledž nivou, vodio Šeridan i Vejn stejt, potom se 1967. vratio na Univerzitet Vajoming kao po-

I tako je Mo Radović napravio gotovo savršen krug; Momak iz Termopolisa prvo je došao u koledž tim Vajominga kao igrač, postao ,,All-American“ i NCAA regionalni MVP... Pa otišao među profesionalce, prošao vojsku, ratni užas i godine trenerskog zanata. A onda se vratio, da vodi isti univerzitet na kojem se proslavio. I Vajoming ga nije zaboravio: 2002. primljen je u ,,Athletics Hall of Fame“ svoje američke zemlje. Umro je dvije godine kasnije, 18. juna 2004, u 75. godini. Sada njegovo ime svakako nema težinu koju nose Majkan, Šejs ili Folks; zato je i ostao ispod radara crnogorske, ili regionalne sportske javnosti... Naravno, ni četiri NBA nastupa nijesu materijal od kojeg se prave velike američke sportske legende. Ali, upravo zato je Mo Radović zanimljiv. Jer njegova biografija pokazuje koliko se istorija košarke često krije nekoliko spratova ispod najvećih imena: u malom gradu Vajominga, u porodici čije prezime vodi prema staroj crnogorskoj emigrantskoj zajednici... U beku od 183 centimetra, koji je jedne jeseni 1952. izašao na parket sa najboljim od NBA pionira. Od Crne Gore do Vajominga ostaje, naravno, još nekoliko arhivskih praznina koje tek treba popuniti. Od Vajominga do NBA, međutim, put je sasvim jasan... Njime je prije više od sedam decenija prošao Đorđije - Džordž Luis ,,Mo“ Radović, košarkaški kauboj sa crnogorskim tragom. Dovoljno dobar da uđe među najbolje američke koledž igrače... I dovoljno srećan, da četiri NBA večeri, provede u društvu košarkaške besmrtnosti. S. STAMENIĆ

20 Rukomet / Vaterpolo

Arena

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Rukometašice Budućnosti u finišu sa Krimom prokockale šansu da osvoje bodove u 6. kolu LŠ

EHF rukometni Evropski kup

gom poluvremenu, epilog je ovakav kakav ni same igračice, sa stručnim štabom, nijesu očekivale. Na papiru domaćin nema jači sastav, a u meč protiv Budućnosti, ušao je bez pobjede iz prethodnih pet kola. Budućnost je bila osokoljena prošloneđeljnom prvom pobjedom

kod kuće, ali slaba vajda od bodova, kada su izgubili na amaterski način. Najteže je igračicama i stručnom štabu nakon ovakvih poraza, ali nivo Lige šampiona zahtijeva veći stepen koncentracije i prije svega konkretnosti što nedostaje igri podgoričke ekipe. Ko zna šta bi bilo da Jovana Skrobić

od 20 do 36. minuta nije pogodila šest vezanih golova i držala svoju ekipu u egalu i vođstvu od ,,plus dva“ (12:10) u 33. minutu. Prosto ,,nestajanje“ sa terena pojedinih prvotimki ispostavio se kao ogroman problem, a uz sve ponovo raspoložena na golu bila je Armel Atin-

Budućnost

Sedmerci: Krim 3 (3), Budućnost 6-4

Isključenja: Krim 2 minuta, Budućnost 4 minuta

KRIM

BUDUĆNOST

Vojnovič ................................................. .......(10 odbrana i dva sedmerca) Risović....................................................Kogovšek ........................................... 3 Zulić ....................................................... 8 Martins ................................................ 3 Kelstrup............................................... 2 Puncer................................................... 1 Ermenk ..................................................Abina .................................................... 2 Johansen ............................................. 1 Paskoal ................................................ 2 Vuković..................................................Kovšca ...................................................Marković ............................................. 2 Stanković..............................................Eger .........................................................-

Atingre ..........................(12 odbrana) Škerović ................................................. Marsenić ................................................ Skrobić.................................................. 8 Jauković ................................................5 Pavićević ..............................................3 Godeč .....................................................2 Vukčević ...............................................5 Popović .................................................. Peličić ...................................................... Savić......................................................... Vuljak........................................................ Radević................................................... Bulatović................................................ Radivojević...........................................Grbić......................................................... -

Trener: Rasmus Poulsen

Trener: Maja Savić

Sa utakmice u Ljubljani

gre, nije donijelo toliko željene bodove. Domaćin je u devetom minutu vodio 5:2 (do tada ,,plave“ su imale tri tehničke greške, dva promašena zicera, sedmerac i primljen gol iz kontre), gošće se vratile serijom 3:0 i u takvoj klackalici igračice Maje Savić na odmor su otišle sa

golom razlike (11:10). U uvodnim minutama drugog poluvremena vodile su dva gola, u 39. je bilo 14:12, a u 44. domaće su stigle do 16:14... U finišu drame domaće su izvukle srećni kraj. - Ne mogu da vjerujem da nam se već dvije utakmice zaredom dešavaju ovakve stvari u posljednjih 30 sekundi i da se sve ovako izrežira. U Podgorici smo protiv Sole imali sreće jer je Atingre odbranila zicer i sačuvali smo pobjedu. Ovdje smo imali šansu, neriješen rezultat i sedmerac koji smo promašili, a nakon toga smo osvojili loptu i vrlo brzo je izgubili i maltene izgubili dobijenu utakmicu. Šta je tu je, još tražim igračice koje će moći da odgovore ovom ritmu na adekvatan način. Ipak je ovo Liga šampiona, znam da je teško da se iznese sa jednom postavom. Ukoliko bude više igračica koje mogu da odgovore izazovu i koje su na raspolaganju imaćemo i veće šanse. Nije ništa izgubljeno, ali ostaje žal što smo izgubili dobijenu utakmicu - kazala je trenerica rukometašica Budućnosti Maja Savić. A. MARKOVIĆ

Prvo okupljanje ženske vaterpolo reprezentacije Crne Gore VPSCG

Lovćen na korak do treće runde PODGORICA – Rukometaši Lovćena savladali su Berhem 40:30 u Luksemburgu i praktično pred današnji (18 h) revanš obezbijedili plasman u treće kolo Evropskog kupa. Cetinjani su bili oslabljeni, ali se to nije osjetilo na izdanje, a rezultat pokazuje na koji su način odigrali prvi meč u Luksemburgu. Izabranici Filipa Popovića u 20. minutu vodili su 14:9 i već tada najavili dobre stvari. Najefikasniji su bili Petričević i Mrvaljević sa devet pogodaka. Mijatović je završio meč sa 14 odbrana. R. A.

Krim

Ženska vaterpolo reprezentacija

Istorijski trenutak PODGORICA - U godini obilježavanja 100 godina vaterpola u Crnoj Gori počinje novo poglavlje – razvoj ženskog vaterpola i stvaranje temelja za žensku reprezentaciju. Prvi put u istoriji crnogorskog vaterpola, ovog vikenda organizovane su pripreme kandi-

datkinja za žensku vaterpolo reprezentaciju Crne Gore. Na prvom okupljanju pozvane su 22 djevojčice iz klubova širom Crne Gore, rođene od 2010. do 2016. godine. Vaterpolo i plivački savez Crne Gore pokrenuo je aktivnosti usmjerene na promociju i razvoj ženskog vaterpola, sa ciljem stvaranja kvalitetne baze

igračica i otvaranja novih mogućnosti za djevojčice koje žele da se bave ovim sportom. Za rad sa mladim vaterpolistkinjama formiran je stručni štab na čelu sa trenericom Jelenom Radunović i pomoćnim trenerom Sretenom Latkovićem, koji će sa kandidatkinjama raditi do ponedjeljka. Na spisku kandidatkinja nalaze se: Čarna Marković, Eleonora Tomašević, Kalina Vukčević, Nađa Đurković, Matea Racković, Nađa Vukčević, Ivona Želalić, Jasna Vučinić, Ksenija Brnović, Anja Aleksić, Maja Malović, Nađa Tripković, Nađa Miljenović, Kalina Baćović, Sofija Jovanović, Nina Darmanović, Anja Milović, Irina Vukmirović, Jadranka Dabović, Dunja Ćirković, Itana Đurović, A. M. Teodora Đurović.

M. TRIFUNOVIĆ

PODGORICA - Veliko ime i tradicija više nijesu dovoljni za pobjedu, a način poraza pokazuje da je ekipa izgubila sigurnost i identitet koji su nekada bili zaštitni znak Budućnosti. Rukometašice iz Podgorice izgubile su praktično dobijeni meč od Krima u 6. kolu Lige šampiona - sa zvukom sirene Nina Zulić je iz kontre, a na dodavanje Paskoal, pogodila mrežu ,,plavih“ za konačnih 24:23. Prije slavljeničkog gola domaćina, naša ekipa je propustila dvije šanse da dođe do pobjede. Prvu na 27 sekundi do kraja kada je Jeleni Vukčević iz sedmerca šut odbranila Maja Vojnovič, a drugu iz napada, nakon odbijene lopte, još sa igračicom više, jer je Đurđina Jauković izgubila loptu, a iz brze kontre Krim pogodio za prvu pobjedu u grupi A. Šampionke Crne Gore mogle su i ranije da riješe meč, ali po običaju, iz serije loših izbora šuteva, akcija, tehničkih grešaka i slabijih reakcija u defanzivi - kada su odgovori morali biti bolji, konkretno prema bekovskoj liniji u dru-

Gledalaca: 300 Sudije: Bolić i Hurik

EHF

Kada ime više nije dovoljno, ,,plave“ izgubile utakmicu i sebe

Dvorana: ,,Tivoli“

Sa meča u Šapcu

Regionalna vaterpolo liga (7. kolo)

Jadranu derbi u Šapcu PODGORICA - Stefan Vraneš postigao je gol za pobjedu Jadrana m:tel na 17 sekundi prije kraja derbija u Šapcu. Novljani su u 7. kolu Regionalnog takmičenja savladali domaći tim 10:9 i prekinuli seriju od dva poraza u Ligi šampiona i ovom takmičenju. Najefikasniji u trijumfu Novljana bio je Lukas Durik sa tri pogotka. Primorac je očekivano bio bo-

lji od Vojvodine (23:9), a u festivalu golova istakao se Balša Vučković sa osam. Budva je bila efikasna protiv Zemuna (23:10), a najraspoloženiji sa pet golova bio je Luka Dragović. I Budućnost One je imala uspješno gostovanje, ,,plavi“ su savladali Valis 15:10. Nebojša Vušković postigao je četiri gola, a Ilija Radović upisao 14 odbrana. A. M.

Arena

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Sportski miks

Veliki uspjeh crnogorskih karatista na Svjetskom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore

PODGORICA - Karate reprezentativac Crne Gore Vuk Vučinić osvojio je zlatnu, dok je Katarina Đukić nastup na Svjetskom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore u poljskom gradu Bielsko-Biała završila sa bronzanom medaljom.

Vuk Vučinić

Junior Iskre pobijedio je u finalnom meču kategorije preko 76 kilograma Ukrajinca Vladislava Rudenka 7:4. Do pobjede u finalu došao je poenima u posljednjoj sekundi borbe. Ukrajinac je vodio 3:1, a kod 4:4 imao je prednost zahvaljujući prvom osvojenom poenu. Uslijedio je posljednji napad i nožni udarac vrijedan tri poena, za pobjedu i prvo svjetsko zlato. Vučinić je istog rivala savladao i u finalnom meču Evropskog prvenstva, početkom februara u Limasolu. On

Sjajan start našeg boksera na Svjetskom prvenstvu do 19 godina

BSCG

Veliki preokret Vuka Dabovića

Ponosan sam što sam imao priliku da predstavljam Crnu Goru - Osjećaj je nevjerovatan i teško ga je opisati riječima. Postati prvak svijeta je ostvarenje velikog sna i nagrada za sav trud i odricanje, godine rada koje sam uložio u karate. Ponosan sam što sam imao

priliku da predstavljam Crnu Goru, da ostvarim takav rezultat i popnem se na pobjedničko postolje kao prvak svijeta - rekao je Vučinić. Takmičar Iskre se zahvalio svojoj porodici, trenerima,

klubu, reprezentaciji i svima koji su vjerovali u njega. - Titula mi mnogo znači i biće mi motiv više da nastavim još jače da radim, jer vjerujem da me čekaju novi izazovi i ciljevi - rekao je Vučinić.

se, osim u juniorskoj, može pohvaliti i titulom prvaka Evrope u kadetskoj konkurenciji, 2024. godine u Tbilisiju. Vučinić je na putu do finala eliminisao Japanca Kohseija Kavamuru 8:0, Šerifa Mohameda Sultana iz Egipta 3:2, Ervina Soltića iz Hrvatske 7:2 i u polufinalu Mustafu Muhamadua Sisea 6:0. Đukić je u meču za medalju

u kategoriji do 59 kilograma pobijedila Kolumbijku Hoze Mariju Rave Rendon 5:0 i osvojila prvu medalju. Juniorka kolašinskog Gorštaka je do uspjeha karijere u četvrtak u grupi savladala Kazahstanku Aknijet Temirhanovu 6:1, Japanku Koko Sakurai 3:1, Dušicu Bresljevu iz Sjeverne Makedonije 2:1, dok je u meču za polufi-

nale poražena od Ti Cam Tu Tran iz Vijetnama 10:2. U repesažu eliminisala je Hung Hua-Vu iz Kineskog Tajpeha 6:5 i izborila meč za medalju. Za mjesto na pobjedničkom postolju u kategoriji do 75 kilograma danas će se boriti mlađi senior Anes Arifaj protiv Alija Arnautovića iz Bosne i HerR. PEROVIĆ cegovine.

srce i vrhunsku taktičku zrelost protiv fizički dominantnijeg protivnika. U narednoj rundi, koja je na programu u utorak, Dabović će ukrstiti rukavice sa Lukom Čikvadzeom iz Gruzije. Drugi crnogorski predstavnik, Matija Roganović, na scenu stupa u srijedu. On će se u kategoriji do 85 kilograma boriti protiv boljeg iz duela između Italijana Luke Kasarce i Hrvata Nika Gorete. Nakon sjajnog starta šampionata, zadovoljstvo nije krio ni selektor reprezentacije Nikola Ružić. - Izuzetno sam ponosan na Vuka. Pokazao je nevjerovatan karakter i mentalnu čvrstinu, jer nije lako preokrenuti meč nakon slabijeg početka protiv tako visokog i nezgodnog borca. Momci su odradili vrhunske pripreme, maksimalno su spremni i vjerujem da će nam domaći teren i naša publika u Budvi biti dodatni vjetar u leđa u nastavku prvenstva. Idemo korak po korak, najvažnije je da u svakom meču ostave ,,srce u ringu“ - rekao je crnoR. P. gorski selektor.

POK

KARATE SAVEZ

Vuk Vučinić na krovu svijeta

EP u šahu za osobe bez i sa smetnjama vida

Španac prekinuo seriju Nikača

PODGORICA - Vuk Dabović je pobjedom otvorio istorijsko Otvoreno Svjetsko prvenstvo u boksu za mlade do 19 godina u Budvi. Crnogorski reprezentativac je u kategoriji do 65 kilograma, u ringu Mediteranskog sportskog centra, slavio protiv izuzetno neugodnog i znatno višeg borca iz Turkmenistana,

BegenčaKakamuradova, podijeljenom odlukom sudija 3:2. Meč pred domaćom publikom donio je veliku dramu i nevjerovatan preokret. Kakamuradov je, koristeći prednost u visini i dužini ruku, silovito ušao u meč i dominantno riješio prvu rundu u svoju korist rezultatom 5:0. Ipak, to nije obeshrabrilo mladog Dabovića. Kako

PODGORICA - Međunarodni turnir u obaranju ruku Splendid kup biće održan 14. novembra povodom Dana opštine Budva.

Međunarodni turnir u obaranju ruku biće održan povodom Dana opštine Budva

Glavni akteri turnira biće najbolji borci Crne Gore i Srbije, koji će u osam mečava pokazati ko je trenutno bolji. Organizator je objavio sastave timove i parove turnira.

Sastaće se Lazar Rakočević (MNE) - Miljan Đorđević (SRB); Marko Vojinović (MNE) - Nemanja Milanović (SRB), Edvin Demirović (MNE) - Darko Srećko-

je vrijeme odmicalo, crnogorski bokser je pronalazio pravi ritam, skraćivao distancu i bio sve bolji i bolji. U drugoj rundi Dabović uzvraća udarac i dobija je sa 3:2, da bi u odlučujućoj, trećoj dionici potpuno slomio otpor rivala, slavio sa 4:1 i zasluženo stigao do velike pobjede. Dabović je dao i posljednji atom snage, pokazavši lavlje

PODGORICA - Crnogorski šahista Predrag Nikač poražen je od prvog favorita, Španca Eduarda Danijela Pulveta, u četvrtom kolu IBCA Evropskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida na Kritu. To je prvi poraz Nikača na šampionatu, nakon što je sla-

Splendid kup 14. novembra vić (SRB), Stefan Bubanja (MNE) - Slobodan Novaković (SRB), Miloš Sekulić (MNE) - Goran Žepina (SRB), SavaVulović (MNE) Branko Đurović (SRB), Voj-

kan Todorović (MNE) - Ljubo Krstić (SRB) i Dražen Filipović (MNE) - Ivan Veselić (SRB). U sklopu programa biće održan i turnir Montenegro open,

u kategorijama do 80, 90, 100 i preko 100 kilograma. Finalisti četiri kategorije učestvovaće u glavnom programu turnira. Turnir će biti iskorišćen za promociju ovog sporta u Cr-

vio protiv Brajana Vuda iz Engleske, Poljaka Andržeja Migale i Šveđanina Vilijama Johansona. Španac, koji je slavio crnim figurama, bez poraza je u dosadašnjem dijelu takmičenja, sa tri trijumfa i remijem. U duelu velikih rivala igrana je Najdorfova varijanta sicilijanske odbrane. Nikač je u ranoj fazi prepustio inicijativu protivniku, što je sjajni španski šahista, prvi favorit turnira, iskoristio i došao do važnog trijumfa. Nikač se za prvu evropsku medalju bori u konkurenciji 44 šahista iz 18 država. Turnir se igra po švajcarskom sistemu, u devet kola i 40 poteza za dva sata po igraču, uz bonifikaciju 30 sekundi. R. A. noj Gori, sa željom da se uskoro oformi Crnogorski savez tog atraktivnog sporta. Promoter projekta je Rino Mašić - svjetski i evropski šampion u obaranju ruke (WAF i EAF). Projektu će prisustvovati i potpredsjednik Evropske federacije Ivan Dogan, a očekuje se dolazak i predsjednika Evropske federacije Atile R. P. Čabaija.

Arena

22 Odbojka / Fudbal

Neđelja, 18. oktobar 2026.

„Vječiti rivali“ imaju istu želju PODGORICA – Završnica prošle sezone i finale plejofa u pet mečeva, između Budve i Budućnosti, u kojem su Budvani tek u majstorici odbranili titulu, pokazala je da je rivalitet između dva najbolja crnogorska kluba podignut na viši nivo u odnosu na prethodne sezone. Tome svjedoči i prošlosezonski trofej Budućnosti u Superkupu, pobjedom protiv Budvana, koji su dominirali na domaćoj sceni u proteklih osam godina sa isto toliko duplih kruna. Iako se radi o prvom meču u sezoni, nakon pripremnog peroda, i da slika o mogućnosti dva tima neće biti realna, večerašnji duel u Superkupu, u dvorani „Verde“ u Podgorici, ipak, može da nagovijesti koliko Budućnost ove sezone može da naudi Budvanima, koji su, ipak, favoriti u trci za sve trofeje...

POJAČANI ROSTERI

U Budvu su ovog ljeta stigla četvorica novih igrača – legendarni ruski tehničar Aleksandr Butko, španski korektor Augusto Kolito, bivši crnogorski reprezentativac Gojko Ćuk (srednji bloker), te reprezentativac Bosne i Hercegovine, srednji bloker Alan Čaušević. Sezonu će sa Budvom da počne i reprezentativac Vojin Ćaćić (i dalje je u potrazi za inostranim angažmanom). Ugovore su produžili reprezentativci Luka Babić, Vukašin Cimbaljević i Vukota Čelebić, te srpski libero Lazar Močić, a i ove sezone će igrati kapiten Balša Radunović (zbog suspenzije ne igra Superkup), mada postoji šansa i da prestane zbog problema sa koljenom, i tehničar Nikola Radonić. Pod ugovorom su reprezentativci, primač Vuk Stanojević, libero Andrija Joksimović, primač

OSCG

Odbojkaši Budve i Budućnost voleja večeras (20 h) u dvorani „Verde“ u Podgorici igraju meč Superkupa

Delić počinje kao korektor ili primač? Kubanac Santana je stigao prije desetak dana, nije odigrao nijednu kontrolnu utakmicu sa podgoričkim timom, pa ostale dilema da li će početi utakmicu, ili će na mjestu korektora zaigrati Jovan Delić, koji može da pokrije i poziciji primača servisa. - Ne znam da li da odajemo te tajne? Šalim se (smijeh). Do sada sam sve vrijeme igrao korektora, ali uvijek mogu da pređem i na prijem servisa, jer sam pola karijere igrao i na toj poziciji, nije mi to strano. Vidjećemo, zavisi od toga kako utakmica bude krenula, kako se bude odvijala, a ja sam spreman da igram sve što kaže trener – rekao je Delić. OBOJICA ŽELE PEHAR ZA SVOJ TIM: Jovan Delić i Nikola Radonić

Radonić: Ćaćić nam dosta znači Budva će na Superkupu biti lišena usluga kapitena Balše Radunovića, koji odrađuje meč suspenzije zbog inci-

denta u prošlosezonskom finalu plej-ofa, a za Budvu je dobra stvar što je sa ekipom iskusni Vojin Ćaćić, koji i

dalje nije odustao od inostranog angažmana, ali će sezonu da počne u redovima šampiona.

Filip Milosavljević. Otišli su tehničar Marko Joksimović, korektor Lazar Dodić i srednji blokeri Matija Ćinćur i Dalibor Lečić. - Imamo dosta promjena u odnosu na prošlu godinu. Ekipa trenira odlično, prvi dio priprema smo odradili u Srbiji, nakon toga smo se vratili u Budvu gdje smo nastavili trenažni proces. Imali smo dva pripremna turnira u Sloveniji i Srbiji, gdje mislim da smo lijepo izgledali, da smo pokazali dosta toga. Ekipa je motivisana, dobro treniramo i nadamo se najboljem - kazao je tehničar Budvana Nikola Radonić. U Budućnost su ovog ljeta stigli kubanski reprezentativac Karlos Čarls Santana, primači servisa i reprezentativci Crne Gore Ivan Zvicer i Vasilije Milenković, te srednji bloker iz Bosne i Hercegovine Adnan Silaj-

džić, a za Zvicera i Silajdžića je to povratak u podgorički klub. Ugovore su produžili tehničar Rastko Milenković, srednji bloker Marko Sinđelić i libero Nikola Lakčević, a ostali su i kapiten Jovan Delić i srednji bloker Srđan Petrović. Otišli su primači servisa Marko Vukašinović, Aleksa Nikolić i Kosta Poleksić, te korektor Luka Lojić. - Očekivanja su uvijek visoka. Pojačali smo se, Budva je, takođe, dosta jača. Mi želimo da pokažemo maksimum i uvijek se nadamo najboljem. Naše je da pružimo ono što pokazujemo na treningu i vjerujem u moju ekipu – rekao je Jovan Delić, kapiten Budućnosti.

ne, s tim da smo sada doveli još jednog igrača (Kubanca Santanu), tako da sada imamo malo širi roster, što je jako značajno zbog brojnih utakmica koje ćemo imati na evropskoj sceni i protiv Budve, koja, svakako, igra veći roster, iskusnije igrače, ima ih više na treningu. Mi imamo dosta mlađih igrača, oni su naša perspektiva, a potpomognuti su sa starijim igračima. Imamo taj neki lijepi miks. U pripremnom periodu smo protiv srpskih ekipa pokazali da možemo da se borimo sa njima i ako tako nastavimo, mislim da bismo imali što da tražimo protiv jake Budve, koja ima tehničara i korektora na ozbiljnom nivou. Imamo i mi naših kvaliteta, da damo sve od sebe, pa neka pobijedi najbolji – dodao je Delić. Budva će posebno biti jača za ruskog tehničara Butka.

STRANCI PODIGLI KVALITET

- Hemija u ekipi je dobra. Imamo sličan tim kao prošle sezo-

- Ćaćić je sa nama od početka priprema i dosta nam znači, prije svega na treningu, jer je iskusan igrač. A dosta znači i mlađim igračima – rekao je Radonić.

- Lijep je osjećaj imati takvo ime u ekipi. Mislim da je prvi put u crnogorskoj odbojci da dolazi olimpijski šampion. Prije svega je veliko poštovanje da imamo takvog igrača na terenu. Dosta znači nama igračima, da naučimo nešto od njega. Trudimo se da on nas prihvati i da mi što više upijamo od njega, da izgledamo bolje – kazao je Radonić, koji igra na istoj poziciji kao Butko.

TREĆI SUPERKUP

Budva je osvojila prvo, a Budućnost drugo izdanje Superkupa. - Superkup je, praktično, novo takmičenje. Za razliku od prošle, mislim da smo ove sezone dosta spremniji. Proces priprema je morao da bude ubrzan jer se odmah igra za trofej, a kontrolne utakmice su bile dobre. Superkup je značajno takmičenje za nas, mi ga i bra-

Kroz meč Superkupa za odbojkaše, OSCG je podržao kampanju NVO Oro „Igrajmo za nju“ čime obilježava Ružičasti oktobar, mjesec posvećen borbi protiv karcinoma dojke i podizanju svijesti o važnosti prevencije i ranog otkrivanja nimo. Vidjećemo kako će biti, nadamo se najboljem – zaključio je Delić. Za Budvu su domaći trofeji obaveza i u ovoj sezoni, a poseban fokus će da bude na evropske obaveze, u Čelendž kupu i MEVZA ligi. - Domaći trofeji su, svakako, zacrtani kao cilj. Ali, cilj nam je da napravimo iskorak u MEVZA ligi, da odemo na fajnal-for. Prošle sezone smo bili blizu, ali nijesmo uspjeli. U Čelendž kupu imamo dosta jakog protivnika, daćemo sve od sebe, nadamo se pozitivnom ishodu jer je cilj i da u tom takmičenju napravimo iskorak – zaključio je Radonić. S. JONČIĆ

Odigrana prva dva meča 12. kola Druge fudbalske lige Crne Gore

Podgorica rutinski, Budva devet mečeva bez pobjede FSCG

PODGORICA – Fudbaleri Podgorice makar jednu noć biće sami na vrhu tabele Druge lige.

FUDBALERI BUDVE DUGO BEZ POBJEDE: Sa meča Budva – Rudar

Podgorica je, nakon prvog poraza ove sezone (u prošlom kolu doživjela neuspjeh od Koma), savladala ekipu Grblja 2:1, čime je ponovo stekla tri boda prednosti u odnosu na Jedinstvo, dok su u drugom meču 12. kola Budva i Rudar igrali bez golova, čime su Budvani vezali čak deveti meč bez trijumfa. Sve je krenulo pogotkom Velizara Janketića u 35. minutu, pa je sastav iz Donje Gorice sa golom prednosti otišao na veliki odmor. Drugo po-

Raspored i tabela Podgorica – Grbalj Budva – Rudar Danas BERANE: Berane – Lovćen B. POLJE: Jedinstvo – Kom GOLUBOVCI: Zeta – Iskra 1. Podgorica 2. Jedinstvo 3. Zeta 4. Grbalj 5.Iskra 6. Rudar 7.Lovćen 8. Kom 9. Budva 10. Berane

12 11 11 11 11 12 11 10 12 11

6 6 5 4 5 4 5 4 2 0

2:1 0:0 (13 h) (13.30 h) (14 h)

5 1 22:15 23 2 3 17:13 20 3 3 16:13 18 4 3 14:11 16 1 5 11:10 16 4 4 17:17 16 1 5 16:18 16 3 3 14:11 15 5 5 14:15 11 2 9 7:25 2

luvrijeme bilo je zanimljivo u samom finišu. Igrao se 82. minut kada je vođstvo Podgorice duplirao Marko Po-

pović sa bijele tačke. Djelovalo je da će to biti konačan rezultat, međutim, gosti su u dubokoj nadoknadi vremena uspjeli da smanje zaostatak kada je strijelac bio Aleksandar Krstović. Budva i Rudar konstantno igraju u promjenljivoj formi, a duel pod Malim brdom mogao je jedan tim da gurne ka gornjem dijelu, ali je duel završen 0:0, čime se post Budvana nastavlja… Preostala tri meča igraju se danas – Berane će prvu pobjedu ove sezone juriti na svom terenu protiv Lovćena, Jedinstvo će ugostiti Kom, dok u Golubovcima igraju Zeta i Iskra. R.P.

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Arena

Fudbal 23

MERIDIANBET 1. CFL (11. KOLO): Barani preokretom slavili protiv Arsenala u Tivtu

Mornar opet pobjeđuje 1 2 Arsenal

Mornar

Stadion: u Parku. Gledalaca: 150. Sudija: Miloš Savović. Golovi: 1:0 Vukčević (pen) u 19, 1:1 Jan Jao u 60, 1:2 Ljutica u 64. Žuti kartoni: Živanović, Mandić (Arsenal), Mitrović, Vukčević (Mornar).

FSCG

PODGORICA - Mornar je prekinuo ligaški post od četiri vezane utakmice bez pobjede - Barani su na premijeri 11. kola Meridianbet 1. CFL slavili nakon preokreta protiv Arsenala u Tivtu (2:1). Početak meča na stadionu u Parku pored Porto Montenegra pripao je domaćinu. Irfan Šahman je pobjegao po desnoj strani, uposlio Abdulsameda Abdulahija, ali je vođstvo odličnom intervencijom spriječio golman Benjamin Krijestarac. Bio je to uvod za prednost izabranika Radisava Dragićevića. Filip Mitrović je srušio Igora Vukčevića unutar šesnaesterca, a sudija Miloš Savović pokazao na bijelu tačku. Napadač Arsenala ne pridaje značaja nekoj vrsti fudbalskog sujevjerja, a to je da igrač nad kojim je napravljena najstroža kazna - ne izvodi penal. Nije to omelo Vukčevića da pogodi za 1:0 u 19. minutu. Gosti su uzvratili preko Petra Vukčevića i Marka Đurišića, a na kontra strani udarac je

Mornar

Zogović Petović Šahman I. Vukčević Mališić (od 78. Kašćelan) Kašćelan Sesaj (od 66. Đukanović) Živanović Vujačić (od 66. Golub) Mandić Abdulahi

Krijestarac Martinović Đurišić (od 46. Denković) Susi Škrijelj (od 89. Medojević) Jan Jao Mitrović Dašić Ljutica Stijepović (od 46. Dubljević) P. Vukčević (od 83. Rovčanin)

1. Otrant

10 5 2 3 17:12 17

2. Mornar

11 4 5 2 14:11 17

3. Budućnost 10 4 3 3 11:7 15 4. Sutjeska

Velimir Ljutica donio je pobjedu Mornaru

oprobao Šahman - neprecizno. U nastavku - promjena meča. Mornar je priredio ,,blic krig“

- izjednačio je Jan Jao u 60. minutu kada je sa dvadesetak metara zatresao mrežu, dok je

Velimir Ljutica u 64. potpisao trijumf čete Veska Steševića. Mogli su Barani i do trećeg go-

D. KAŽIĆ

Ulog u Tuzima - prvo mjesto

la, ali to nije dozvolio Bojan Zogović koji je odbranio šut D. KAŽIĆ Jovana Dašića.

10 4 3 3 11:7 15

5. Dečić

4 3 2 10:7 15

6. Bokelj

4 3 2 8:5 15

7. Mladost

10 3 2 5 10:17 11

8. Jezero

10 2 4 4 12:18 10

9. Petrovac

10. Arsenal

10 1 4 5 6:13 7

1 5 3

7:9

RASPORED (11. KOLO) PODGORICA - Stadion: DG Arena. Početak: 14 časova. Sudija: Lazar Čađenović Jezero Mladost (Podgorica). Pomoćnici: Nikola Radulović (Podgorica), Igor Tomašević (Nikšić), Martin Minić (Bijelo Polje). Delegat: Miloš Jovović (Podgorica). Tuzi - Stadion: Arena Besa. Početak: 18 časova. Sudija: Savo Vujović (Cetinje). Budućnost Dečić Pomoćnici: Srđan Jovanović (Bar), Vladan Todorović (Bar), Nikola Vođević (Nikšić). Delegat: Miodrag Đukanović (Podgorica).

Neđeljni program upotpuniće meč Mladosti i Jezera - na DG Areni u 14 sati. Dva duela zakazana su u poneđeljak: Petrovac će dočekati Otrant Olimpik (15 h), dok će kraj Bistrice (18 h) snage odmjeriti Sutjeska i Bokelj.

,,PLAVI“ U FORMI

Od kada je Srđan Nikić preuzeo kormilo pod Goricom, ,,plavi“ znaju samo za pozitivne stvari. Pod vođstvom 48-godišnjeg stratega, Raspopović i društvo vezali su tri pobjede, potom remizirali sa Nikšićanima, pa prošli Kotorane u prvoj rundi nacionalnog Kupa. Ne planira Budućnost na tome da stane - bori se za ulogu lidera. Tu opciju, doduše, ima i Dečić. - Dečić je disciplinovana i organizovana ekipa koja u svakoj utakmici zna šta želi. Poštujemo ih, jer imaju važnu ulogu u našem prvenstvu. Ipak, Budućnost je brend i najviše poštujemo sebe, pa ćemo u svakoj utakmici ići na pobjedu. To se odnosi i na gostovanje u Tuzima - rekao je Nikić. Promijenila se i klima oko naj-

Arsenal

Tabela

MERIDIANBET 1. CFL (11. KOLO): Budućnost gostuje Dečiću, Mladost dočekuje Jezero

PODGORICA - Budućnost je u seriji dobrih rezultata i derbija - ,,plavi“ će u 11. kolu Meridianbet 1. CFL gostovati Dečiću. Utakmica se igra večeras od 18 časova na stadionu Arena Besa.

PREPORODIO „PLAVE“: Srđan Nikić, trener Budućnosti

trofejnijeg crnogorskog kluba. Navijači pružaju podršku stručnom štabu i igračima. Očekuje se da najvatreniji fanovi budu uz ,,plave“ i u Tuzima. - Navijači su protiv Sutjeske napravili fenomenalnu atmosferu, a odavno ne pamtim da je bila bolja. Mnogo nam znače i predstavljaju vjetar u leđa. Očekujem da u što većem broju dođu u Tuzi i pomognu nam da stignemo do pobjede kazao je Nikić. Kormilar Budućnosti forsi-

ra mlade momke iz sopstvene škole - protiv svih rivala izveo je ekipe sa više od pola fudbalera sa statusom ,,bonusi“. Vratila se energija, motiv, želja, trka i agresivnost, pa je sveopšti utisak neuporedivo bolji. Sve to prate rezultati i Nikić je pobrao simpatije javnosti. Ipak, radi sa momcima koji su preopterećeni utakmicama, mnogo minuta u nogama za klupski i dres mlađih reprezentativnih selekcija. S juniorima treba znati, katkad biti oprezan, prevelika je po-

trošnja, a odmora malo. - Zahtjevna sedmica je iza nas, sa dvije veoma važne utakmice protiv Sutjeske i Bokelja. Mislim da je najveći crnogorski derbi opravdao očekivanja i da su nedostajali samo golovi. Pred duel sa Sutjeskom smo imali dosta povrijeđenih igrača, ali smo snagom volje, želje i svega onoga što krasi ovu ekipu u posljednje vrijeme uspjeli da ostanemo neporaženi i sačuvamo mrežu protiv Sutjeske. Što se tiče meča protiv Bokelja, iako smo gubili, uspjeli smo

da prođemo dalje u Kupu. Bokelj je, uz Otrant, hit našeg prvenstva. Odlično je vođen, igra disciplinovano i agresivno, a posjeduje i individualni kvalitet. Zbog toga prolaz u Kupu dobija na težini, jer smo možda ovog puta eliminisali najtežeg mogućeg protivnika - istakao je Nikić. Kako protiv Dečića? - Imamo plan, nadam se da će biti pobjednički - nije Nikić otkrivao detalje.

NEDOVIĆ: U DOBROM SMO STANJU

Mladost se ubjedljivom pobjedom nad Iskrom (4:0) plasirala u četvrtfinale Kupa prije četiri dana, a sada želi da zakorači ka sredini prvoligaške tabele. Donjogoričani su sedmi, a sastaju se sa Jezerom, koje je sakupilo bod manje (10) i trenutno je na poziciji ispod - u zoni baraža. - U dobrom smo stanju. Bodovno nijesmo naplatili partije iz nekih mečeva, ali još sve to mo-

žemo da nadomjestimo. Pauza nam je prijala jer smo radili na otklanjanju grešaka. Vidjela se reakcija protiv Otranta u Ucinju, gdje smo dugo igrali sa čovjekom manje, a ostali smo neporaženi (2:2). Na to se nadovezala rutinska pobjeda u Kupu. Sa samopouzdanjem i optimizmom dočekujemo Jezero - za Pobjedu je rekao trener Aleksandar Nedović. Mladost je u prošlom duelu sa Plavljanima poražena sa 1:0, s tim da je od 17. minuta imala hendikep da golman Balša Radanović dobije crveni karton. - Pogodili smo u toj utakmici dvije prečke i promašili još nekoliko šansi. Meč je bio otvoren, a očekujem da tako bude i u našem novom odmjeravanju snaga. Mi uvijek igramo napadački. To je stil fudbala koji pravi igrače. Jezero nam je direktni rival u borbi za opstanak i tri boda bi nam mnogo značila za nastavak prvenstva - zaključio je NeD. KAŽIĆ dović.

24 Feljton

Neđelja, 18. oktobar 2026.

ALEKSANDAR STIPČEVIĆ O ZMIJI KAO SREDIŠNJEM KULTNOM SIMBOLU KOD JUŽNIH ILIRA

Zmija na pločici u ulozi zaštitnika ilirskih ratnika U Srbiji i Bosni susrećemo tip vrlo lijepih, karakterističnih ilirskih Zasada možemo spomenuti narukvica sa završecima u obliku zmijskih glava, koji je po prvom nalazu svega nekoliko prikaza zmi- iz 1887. godine, nazvan „tip mramorac”. Narukvica iz Mramorca (kod je s područja Albanije, kao što je jedna narukvica sa završe- Smedereva u Srbiji) napravljena je od zlata Priredio: Slobodan ČUKIĆ

cima u obliku zmijskih glava iz Kalaja e Hollmit blizu grada Kolonje, još jedna iz Selce e Poshtme, jedna glinena figura zmije iz helenističkog doba iz mjesta Krotine kod Berata (ant. Dimallum) i izvanredno zanimljiv prikaz zmije na figuralnoj kompoziciji na pločici iz Selce e Poshtme kod Podgradeca blizu Ohridskog jezera, takođe iz helenističkog vremena. Zmija na ovoj pločici prikazana je iza ilirskog ratnika koji se s kopljem u jednoj i štitom u drugoj ruci bori protiv trojice neprijatelja, očito Makedonaca, od kojih je jednog već oborio na tlo. Zmija ima ovdje ulogu zaštitnika ilirskog ratnika, a njen uzdignuti, prijeteći položaj pokazuje da i ona sama aktivno sudjeluje u bici. Teško je zamisliti dramatičniju povezanost ratnikove sudbine sa ulogom koju ovdje ima zmija kao njegova zaštitnica. Ikonografski identični prikaz se nalazi na još jednoj pločici koja je otkrivena u nekropo-

Zmija na pločici iz Selce e Poshtme kod Podgradeca prikazana je iza ilirskog ratnika koji se bori protiv trojice neprijatelja, očito Makedonaca, od kojih je jednog već oborio na tlo. Uzdignuti, prijeteći položaj zmije pokazuje da i ona sama aktivno učestvuje u bici li kod Gostilja u Crnoj Gori, u blizini Skadarskog jezera. Ove dvije pločice datiraju se u helenističko doba (III st. pr.n.e.) i usprkos očitom grčkom utjecaju u likovnom oblikovanju ornamentalnih motiva, te ljudskih i životinjskih figura, njihov simbolički sadržaj potpuno je ilirski. Vjerojatno zbog političke situacije u kojoj su se našle ilirske

Poznati hrvatski lingvista i arheolog Aleksandar Stipčević je opširno pisao o zmiji kao kultnoj životinji u religiji južnih ilirskih plemena. Donosimo dio iz studije „Kultni simboli kod Ilira” (Sarajevo, 1981), kao i članak „Zmija kao čuvarica grobova: prilog proučavanju ilirskih ostataka u suvremenim narodnim vjerovanjima” (Zagreb, 1983)

Srebrne narukvice nađene u Kačnju kod Bileće

Pločica iz Selce e Poshtme kod Podgradeca blizu Ohridskog jezera

državne tvorevine na obalama Jonskoga i južnog dijela Jadranskog mora, posebno zbog opasnosti koje su prijetile s istoka (Makedonci), sa juga (Grci) i sa zapada (Rimljani), prastari simbol zmije dobiva na važnosti, pa se time može protumačiti njegova pojava ne samo na spomenutim pločicama nego i na novcu nekoliko ilirskih gradova i plemena na tom području u to vrijeme. Impuls koji je iz helenskog svijeta i sa susjedne italske obale prodro među Ilire i potakao ilirske majstore i umjetnike da nakit umjet-

Srebrna ranolatenska fibula sa zmijskim glavama, Čurug kod Novog Bečeja

nički ukrase likovima ljudi i životinja, da svoja božanstva likovno uobliče, kao i da svoje religiozne simbole prikažu u

adekvatnom geometrijskom ili likovnom obliku, širio se s juga, ponajviše dolinama Vardara i Morave i sa zapada pre-

Bronzana pločica iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera

Zlatna grivna sa završecima u obliku zmijskih glava, Mramorac kod Smedereva

Srebrna narukvica sa zmijskim glavama, Čurug kod Novog Bečeja

ko Jonskog i Jadranskog mora prema unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. U vrijeme kada likovno prikazivanje simbola i božanstava postaje sve uobičajenije, a to znače negdje koncem VI st, prikazi zmije se također sve češće susreću, tako da ćemo ih uskoro naći na cijelom ilirskom području. U V st. u Srbiji i Bosni susrećemo tip vrlo lijepih, karakterističnih narukvica sa završecima u obliku zmijskih glava, koji je po prvom nalazu iz 1887. godine, nazvan „tip mramorac”. Narukvica iz Mramorca (kod Smedereva u Srbiji) napravljena je od zlata i ukrašena s pet uzdužnih plastičnih rebara. Kasnije je otkriveno još nekoliko primjeraka narukvica ovoga tipa: u Kačnju kod Bileće otkrivene su 1957. godine dvije srebrne narukvice tog tipa; dvije slične narukvice potječu iz okoline Peći, a dva primjerka iz nepoznatog lokaliteta čuva Arheološki muzej u Splitu. Podaci o nalazima pomenutih narukvica omogućuju prilično sigurno datiranje tog tipa. U prvom redu to vrijedi za primjerke iz Kačnja, gdje su one otkrivene u grobnici četvorice ratnika, skupa sa grčkom keramikom iz konca VI i početka V stoljeća pr. n.e. Z. Marić je na osnovi te keramike, kao i drugog popratnog materijala datirao nalaz „u sredinu V vijeka pr.n.e. ili nešto kasnije”. M Parović-Pešikan se u potpunosti ne slaže sa tom datacijom i misli da bi taj nalaz trebalo datirati pod konac VI stoljeća ili najkasnije u početku V st. Narukvicu iz Mramorca M.V. Garašanin datira u konac V st. pr.n.e. Za ostale primjerke ovog tipa nedostaju podaci o okolnostima u kojima su pronađeni i zato nismo u mogućnosti da izvršimo dataciju na osnovu popratnog materijala, no sigurno je da se i ti drugi primjerci mogu, najvjerojatnije, datirati u V st. pr. n.e. Iz V st. pr.n.e. su također i neki drugi nalazi zmija, kao što je npr. onaj iz Ribića kod Bihaća, pa onaj iz Bogdanovaca kod Vukovara, Belotića kod Valjeva itd. Svakako je posebno zanimljivo da se prikazi zmije susreću prvi put i u najsjevernijim ilirskim krajevima, u današnjoj Sloveniji, i to kako na nakitu, tako i na jednoj figuralnoj pojasnoj kopči iz Magdalenske gore. Već tijekom tog stoljeća, dakle, nalazimo prikaze zmije na gotovo cijelom ilirskom području, no nalazišta tih prikaza nisu ravnomjerno raspoređena. U kasnijim stoljećima (od IV st. pa sve do rimske okupacije, a ponegdje i dalje) opažamo istu pojavu, tj. da su prikazi zmije jako česti u južnim krajevima i da oni postaju sve rjeđi što se ide prema sjeveru, odnosno, sjeverozapadu. (Nastavlja se)

Objektiv 25

Neđelja, 18. oktobar 2026.

„A Good Little Soldier“: Brizeove korporativne igre bez granica apsolutno zaslužile venecijansko priznanje za najbolji scenario

Svi koji su ikad radili za bilo koji konglomerat prepoznaće to majmunisanje koje je u Evropu stiglo iz Amerike, najprije lažni entuzijazam i nedobrovoljno učestvovanje u grupnim razmjenama primjera iz života koji bi mogli da razmašu produktivnost Kada se Stefan Brize ražesti, pa još dohvati miljenika Vensana Lindona da rasplamsa vatru u njegovim filmovima, na zemlji ne ostane ni travka. Setimo se samo njihove saradnje u takozvanoj „Radničkoj trilogiji“. U prvom delu „The Measure of a Man“ (2015), Lindon je nezaposleni sredovečni muškarac koji prolazi kroz niz nepotrebnih kurseva i poniženja na intervjuima za posao, samo da bi ga dublje zakucali u zemlju. Na kraju, uzima jedino što mu se nudi.

U „Another World“, koji je 2021. lovio Zlatnog lava u Veneciji, Lindon je uskočio u kožu direktora francuske branše američkog konglomerata od kojeg se očekuje da napravi veliki profit tako što će otpustiti mnogo zaposlenih. Ovde se takođe zahuktava bitka ko-

ju pokušava da drži pod kontrolom nauštrb porodičnog života i zdravlja. U novoj drami „A Good Little Solder“ („Un bon petit soldat“), koja je njemu i koscenaristima Korali Amedeo i Olivijeu Gorsu donela nagradu za najbolji scenario u

Bazen ajkula

Veneciji – Brize je dao Lindonu novi izazov. Ovog puta stavio ga je na poziciju beskompromisnog direktora velikog osiguravajućeg društva koji saradnike konstantno seče verbalnom britvom. Takođe se ne usteže od toga da prekrši zakon o zaštiti prava zapo-

Glumački tandem na crvenom tepihu na Lidu Archivio Storico La Biennale di Venezia

„At War“ (2018) mu je u Kanu doneo nagradu za najboljeg glumca za ulogu šefa radničkog sindikata fabrike automobila u francuskom gradiću Aženu koji učestvuje u žučnim raspravama s menadžmentom. Lindon tu gazi pedalu ne bi li što vernije dočarao borbu za prava radnika, a jedanko odlučno parira mu Martin Hauzer u roli direktora nemačkog ogranka kompanije.

Alba Rorvaher izuzetna kao šefica odjeljenja za ljudske resurse

Scott A Garfitt/ journal-news.com

Piše: Marina D. Richter

Archivio Storico La Biennale di Venezia

Prvoklasni verbalni gurmanluk

Vensan Lindon ponovo rasplamsava vatru

slenih ne bi li brojke nastavile da rastu. U tome svetu nepodnošljivo kliničkog izgleda i jakih led-sijalica uhvaćenih objektivom direktora fotografije Antoana Heberlea, nije Lindonov Arno taj koji film dovodi do kulminacije. Za to je ipak zadužena italijanska glumica Alba Rorvaher koja kao šefica odeljenja za ljudske resurse Karla Moreti pokušava da pliva u tom bazenu punom ajkula. Ona je „a good little soldier“, makar dok je ne upoznamo skroz naskroz.

Poslovna klima

Sveža u firmi i predana poslu zbog kojeg potpuno zapušta supruga i sina školarca, Karla na početku entuzijastično igra korporativne igre. Motivacioni treninzi i neiskreno savetovanje o poboljšanju radne klime? Može se reći da su te i takve stvari ljudima na nižoj platnoj lestvici u najmanju ruku mrske. Da bi dočarao ovakve momente, Brize je posegnuo za iskustvom osoba iz tog miljea koje nemaju glumačko iskustvo, ali koje odlično poznaju taj svet iznutra, pa je tako nepatvorena autentičnost garantovana. Svi koji su ikad radili za bilo koji konglomerat prepoznaće to majmunisanje koje je u Evropu stiglo iz Amerike, najpre lažni entuzijazam i nedobrovoljno učestvovanje u grupnim razmenama primera iz života koji bi mogli da razmašu produktivnost. Scenaristički gledano, „A Good Little Soldier“ je majstorluk prve lige; može se reći da je imao sreće što su ga dobili pravi ljudi i pretvorili u odličan film. Trezven, sveden scenski dizajn Kristofa Dezankloa, kao i konzervativni krojevi kostimografkinje Kerolajn Spit, potcrtavaju taj beživotni svet džinovskih kompanija. Sve je pod konac – bezlično i funkcionalno. Film otvara tutnjava benda The Ramones, tj. obrada

Armstrongovog hita „What A Wonderful World“, čisto da se filmu doda malo ironije koja ionako, tokom 102 minuta, pršti ko sneg pod sankama Deda Mraza. Nedugo nakon tog moćnog „ajde da budemo srećni“ muzičkog uvoda, na platnu se pojavljuje trominutna reklama kojom velika osiguravajuća kompanija želi da privuče mladu kvalifikovanu radnu snagu. Reklama igra na kartu inkluzivnosti, pa tu ima svega što se trenutno nalazi na listama za čekiranje podobnosti. Zbog toga je „kreativni“ tim koji ju je napravio i ubeđen da će imati prođu u šefovskoj etaži. Dok se svi članovi stručnog tima foliraju da im se spot dopada, direktor Arno, vidno smoren od prve sekunde, glasno izgovara ono što je sada nemoguće reći glasno – golu istinu s logičnim argumentima. „Niko pametan ne želi da radi u firmi u kojoj bi morao da bude okružen ljudima sa specijalnim potrebama.“ On to kaže naglas, nepeglanim jezikom, formulisano onako kako se više ne izražavamo čak ni ovde direktnim citatom. Brize je dobar u raskrinkavanju ljudskog licemerja, pa je Karla mali dobri vojnik na poslu, a tiranin prema sinu čije samopouzdanje sistematski uništava. To je klasična doktor Džekil i mister Hajd polarnost koju Rorvaher dovodi do perfekcije u fluktuacijama raspoloženja i agiranja u profesionalnom i privatnom životu. Tu vrstu situacijski uslovljene podele ličnosti poznajemo privatno, mada uglavnom ne u takvim ekstremima. Nakon nagrade u Veneciji i pozitivnih kritika koje je pobrao, film „A Good Little Soldier“ ima odlične šanse za distribuciju van Francuske. Internacionalno etablirana glumačka imena i univerzalnosti teme pobrinuće se za to da stigne do najšire publike – i to sasvim zasluženo.

26 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Formati OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi

15€

POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

33€

OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi

35€

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

55€

1/36

do 20 riječi (1 slika)

15€

1/20

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

18€

1/18

do 40 riječi (1 slika)

20€

1/12

do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

27€

1/6

do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

70€

1/5

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

100€

1/4

do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

160€

1/2

do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

275€

1/1

do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

500€

1/9 Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h) tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me REDAKCIJA (poslije 21h) tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

Cijene

1/8

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

Oglasi i obavještenja 27

Neđelja, 18. oktobar 2026. 560

559

Dana 16. oktobra 2026. u 87. godini preminuo je naš dragi

Тужним срцем јављамо да је дана 17. октобра 2026. у 92. години преминуо наш драги

561

Dana 16. oktobra 2026, poslije duže bolesti, u 73. godini preminula je naša draga

МИТАР Живков БАЦКОВИЋ

MILAN RAŠKOVIĆ

SLAVKA Vojislava DAKIĆ

Саучешће примамо у градској капели у Никшићу 18. октобра од 11 до 14 часова, када полазимо за село Дреноштица гдје ће се обавити сахрана у 15 часова. Цвијеће се не прилаже.

Po želji pokojnika sahrana je obavljena u krugu porodice 17. oktobra na Novom groblju na Cetinju.

Po želji pokojnice sahrana je obavljena 17. oktobra u 13 časova u krugu porodice.

ОЖАЛОШЋЕНИ: синови АЛЕКСА, БРАНКО, ВОЈИСЛАВ и МЛАДЕНМАЦКО, унучад, праунучад, снахе, сестрићи, синовци и остала родбина БАЦКОВИЋ

Ožalošćena porodica RAŠKOVIĆ

568

580

Дана 17. октобра 2026. у 83. години преминула је наша драга

Тужним срцем обавјештавамо родбину, пријатеље, кумове да нас је дана 17. октобра 2026. у 64. години напустио наш вољени

КРСТИЊА Ратомирова ОГЊАНОВИЋ рођена ЉЕШКОВИЋ

Саучешће примамо у градској капели у Никшићу 18. октобра од 10 до 14 часова, када се полази за Богетиће гдје ће се обавити сахрана у 15 часова. ОЖАЛОШЋЕНИ: синови САША и СЛАВИША, брат ТОМИСЛАВ, сестре ЗОРКА, ЈОВАНКА, ЈЕЛЕНА и РУЖИЦА, снахе СЊЕЖАНА и ДАРКА, ђевери МИЛОШ и ДРАГАН, унучад и остала многобројна родбина ОГЊАНОВИЋ и ЉЕШКОВИЋ

OŽALOŠĆENI: sestre MAGDALENA, VERA, MARINA i STANICA, sestrić MILOŠ, sestrične SLAĐANA, IVANA, VALENTINA, LJUBICA i VLADANA i ostala porodica DAKIĆ

СРЂАН пок. Богића ВУКЧЕВИЋ Саучешће примамо на градском гробљу Чепурци 18. октобра од 10 до 15 часова и 19. октобра од 10 до 12 часова, када крећемо ка сеоском гробљу Гољемади - Барутана гдје ће се одржати сахрана у 14 часова. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга СНЕЖАНА, синови БОГИЋ и РАДЕ, брат СРЕЋКО, сестра САНДРА, снахе МИЛЕНА и НИНА, унучад ЛАНА и САВА, братанић ДУШАН, братанична ЈАНА, сестрић МАТИЈА, сестричне ЈОВАНА и ДАРЈА, ујаци ТОМО, РАЈКО, КРСТО и ВЛАДИМИР БАТРОВИЋ и остала родбина ВУКЧЕВИЋ и БАТРОВИЋ

562

Тужним срцем јављамо да је дана 17. октобра 2026. послије краће болести у 69. години преминуо наш драги

ДРАГАН Радомана МИЈАНОВИЋ Саучешће примамо у капели у Горњем Пољу 17. октобра од 13 до 16 часова и 18. октобра од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на мјесном гробљу у Горњем Пољу. Цвијеће се не прилаже. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга СМИЉАНА, син РАДОМАН, кћерке МИЛИЦА, МАРИЈА и АНА, брат ДРАГОЈЕ - ЧЕЈО, снаха ВЕСЕЛИНКА, братаничне АНЂЕЛА и АНДРИЈАНА, ујаци МИТАР и ПЕТАР, тетке НОВКА и ЗЛАТАНА, браћа и сестре од ујака и тетака и остала многобројна родбина МИЈАНОВИЋ и ујчевина ТОДОРОВИЋ

28 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 18. oktobar 2026. 565

Sa osjećajem iskrene tuge i dubokog poštovanja opraštamo se od našeg

564

563

Posljednji pozdrav dragoj kumi

Sa velikom tugom opraštamo se od našeg

TADA Branova RADONJIĆ rođena KOSORIĆ

Otišla si tiho kako si i živjela.

S poštovanjem,

MILANA PODUNAVCA

redovnog profesora Univerziteta

Zahvalni smo mu za umnu i plemenitu riječ koju je ugradio u temelje Humanističkih studija Univerziteta Donja Gorica. Sjećanjem čuvamo uspomenu na njega.

VASO i MILENKO DOBRKOVIĆ sa porodicama

MILANA PODUNAVCA

redovnog profesora Univerziteta

566

Draga ženo, majko

Sa osjećajem dubokog poštovanja i zahvalnosti, pamtićemo njegovu umnu riječ i prijateljski odnos, koje je ugradio u generacije studenata i saradnika.

SLAVICE Nikad nećeš biti zaboravljena. Nedostaješ nam naša voljena. Zauvijek ćeš biti u našim srcima. Tvoj suprug MUSO i sin ALIS

558

NASTAVNICI, SARADNICI I STUDENTI HUMANISTIČKIH STUDIJA UNIVERZITETA DONJA GORICA

UNIVERZITET DONJA GORICA

MIRJANA STANIŠIĆ Godina prođe, ali bol i tuga i lijepa sjećanja na tvoju dobrotu, ljubav i pažnju ostaju zauvijek. Brat BOŽO, bratanići NEMANJA i NEBOJŠA sa porodicom

578

Posljednji pozdrav mom dragom bratu

576

Posljednji pozdrav dragom ujaku

MITRU BACKOVIĆU

VLADU JOVOVIĆU Nijesi mi bio samo brat, već dio mog djetinjstva i života. U domu tvoga oca Nova i majke Mikosave proveo sam najljepše dane odrastanja, koje ni vrijeme ni smrt ne mogu izbrisati. Danas se opraštam od tebe, ali ne i od djetinjstva koje smo dijelili. Ono će živjeti u meni dok ja budem živio. Neka ti je vječna slava, moj dragi brate Vlado. Tvoj BANJA KALUĐEROVIĆ sa porodicom

DRAGO, RAJKO i RATKO ĐUROVIĆ sa porodicama

567

Četrdeset dana je od smrti moje sestre

PIŽE Ristove VLAHOVIĆ Draga Piža, tvoj život je obilježila stalna borba sa mnogim izazovima, ali i privrženost vrijednostima tradicije u kojoj si se vaspitavala. Hvala ti za one lijepe dane kada si bila naša podrška. Posljednje dane naše Piže učinili su dostojanstvenim osoblje Specijalne psihijatrijske bolnice u Dobroti na čelu sa doktorom Ćorićem, glavnom sestrom Jovanom Kovačević i ostalim osobljem. Umjesto pomena, sestra Vaska Bojanić će dati simboličnu donaciju Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota u znak zahvalnosti. Sestra VASKA BOJANIĆ sa porodicom 579

Navršavaju se četiri godine otkako nije sa nama naša voljena

BRENA ČELEBIĆ

život.

Vrijeme prolazi, ali bol za tobom i praznina koju si ostavila nikad ne prestaju. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Tvoja ljubav, dobrota i toplina biće nam vječna uspomena i snaga kroz

Tvoj suprug MOMO, sinovi BOŽO, MILAN i MIRKO, snaha ANĐELA i unučad MARKO i MIJA

Oglasi i obavještenja 29

Neđelja, 18. oktobar 2026. 574

Četrdeset dana otkad nas je napustio naš voljeni otac, tast i đed

577

Dana 18. oktobra 2026. godine navršava se 2 godine od smrti

Moje voljene, moja druga polovino

RUŽICA VULIĆEVIĆ

VELIKE GAZIVODE

BRANISLAV - ĐURO DRAŠKOVIĆ

572

i dana 23. oktobra 2026. godine navršava se 14 godina od smrti

Četrdeset dana prolazi, a mi se još uvijek učimo da živimo sa tišinom koju si ostavio za sobom. Otišao si iznenada, bez prilike da ti kažemo još mnogo toga. Ostala je praznina, ali i neizmjerna zahvalnost što sam te imala za oca. Tješi me pomisao da te tamo dočekala majka. Nema dana kad nam ne nedostajete.

VESNA VULIĆEVIĆ Nadam se da sada mirno spavate i da vas ništa ne boli i muči. Zauvijek ste dio mene i tako će ostati. Volim vas najviše na svijetu. Spavajte spokojno sa Anđelima kao što ste i vi bile.

MIHAILA GAZIVODE Vrijeme prolazi, ali bol ostaje ista.

Tvoja ćerka TANJA, zet MARKO, unuke KSENIJA i KLARA STANKOVIĆ

Suprug i otac BUDIMIR, sin i brat ZORAN, šćer i sestra MARINA sa porodicom, unuka i sestrična MILENA sa porodicom 570

575

Četrdeset dana od smrti oca

Vaš SREĆKO, NADA

571

Pola godine se navršava od smrti naše Ružice i Vesne

Navršava se pola godine od smrti naše sestre i majke

RUŽICA VULIĆEVIĆ

BRANISLAVA ĐURA DRAŠKOVIĆA

Četrdeset dana je prošlo, a uspomena na tebe ostaje zauvijek. Nedostaješ, ali sa ponosom čuvam sve što si me kroz život naučio. Počivaj u miru.

Pola godine bez vas, a kao da je juče bilo... Vrijeme prolazi, ali bol za vama ne jenjava. Nedostajete nam u svakom danu, svakom trenutku i svakoj tišini. Dali bismo sve da vas još jednom zagrlimo, čujemo vaš glas i osjetimo da ste tu. Najteže je nastaviti dalje sa saznanjem da vas više nema, ali ćete zauvijek živjeti u našim srcima. Sestra i ćerka NADA, brat i sin BOŽO

Šest mjeseci prođe, a srce se i dalje ne miri s tim da vas nema. Neke duše ostave trag koje ni vrijeme ni smrt ne mogu izbrisati. Zauvijek ćete imati posebno mjesto u mom srcu, a uspomena na vas živjeće dok god ja živim. Počivajte u miru, moji anđeli. RUŽICA MARKOVIĆ sa porodicom

Tvoj sin IGOR DRAŠKOVIĆ

573

Dana 18. oktobra 2026. godine navršava se četrdeset dana od kada nije sa nama naš

VESNA VULIĆEVIĆ

Navršava se 40 dana otkad si nas napustila, moja draga mama

569

MICA

BRANISLAV - ĐURO DRAŠKOVIĆ

Najteže je pisati onome koga više nema. Onome ko više neće doći, čijeg je prisustva duša željna. Najteže je nedostajanje koje ne prolazi. Nosimo te svuda sa sobom, jer bez srca i duše se ne može niđe! Počivaj pored naše Liksi. Tvoja ćerka MARIJA, zet ŽELJKO, unuci MAŠAN i VUKAN

Hvala ti za sve što si uradila za nas, za nesebičnu ljubav i dobrotu. Ponosni smo na tebe. Tvoja ćerka ELIZABETA sa porodicom

557

18. oktobra 25 godina je od smrti našeg voljenog supruga, oca i đeda

BLAŽO ORLANDIĆ

Ni ova, a ni naredne godine ne mogu izbrisati tugu u našim srcima i mislima. Sjećanje na tebe ostaje dok mi živimo. TVOJA PORODICA

30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: vanja pustahija

REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić

politika

SRĐAN POPOVIĆ

ekonomija

jelena martinović

društvo

Jovan Nikitović

kultura

dragica šaković

crnom gorom

Urednici ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

nikola sekulić

hronika podgorice jovan terzić

arena

slobodan čukić

feljton i arhiv

marko milošević

dizajn

dragan mijatović

fotografija

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

portal pobjede Urednik Bojan Đurišić

Zamjenica urednika Ana Popović

OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Neđelja, 18. oktobar 2026.

Marketing

Neđelja, 18. oktobar 2026.

SVE SU RAZLIČITE. DA SU ZDRAVE !

Karcinom dojke je izlječiv u preko 90% slučajeva kada se otkrije na vrijeme. Podsjetimo da ženska populacija u Crnoj Gori najviše obolijeva od karcinoma dojke. Radite redovne preventivne preglede dojki. KAMPANJA ZA PREVENCIJU KARCINOMA DOJKE - “1 CILJ: POBIJEDITI KARCINOM DOJKE”

Awareness Campaign Montenegro 2026

U prodaji

Za Nju - kampanja za borbu protiv raka dojke u CG

Studio Marketing PODGORICA

POLIKLINIKA FILIPOVIĆ

Za Nju Mevlija Islamović

U ogledalu uspomena Nizozemska

Da li ste znali da iza modernog lica Nizozemske stoje vjekovni tradicionalni običaji koji oblikuju njihov mentalitet? Mevlija Islamović, koja je tamo izgradila dom, a sačuvala dušu zavičaja, kroz svoj intimni zapis, otkriva sličnosti i razlike koje nas spajaju, donoseći vam jedinstvenu hroniku tradicije, običaja i svakodnevnice sjevera. Ova knjiga, koja se čita u dahu, spaja dva svijeta i otkriva ono o čemu turistički vodiči rjeđe pričaju.

32 Marketing

Neđelja, 18. oktobar 2026.