Dnevni list POBJEDA 11.10.2026. by Pobjeda

Име говори

НЕЂЕЉОМ

НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ

НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

MJESTO GDJE DISTANCA NE POSTOJI Pobjeda u posjeti Odjeljenju Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju ,,Dr Dušan Kosović“ Kliničkog centra Crne Gore

Predsjednik HGI Adrijan Vuksanović kazao da Hrvatska ne blokira Crnu Goru ka EU, te da je u razgovorima sa tamošnjim zvaničnicima osjetio spremnost za saradnju i podršku našoj državi

Razgovor je lijek za koji se ne propisuje recept

Hrvatska razlikuje Crnu Goru od političkih aktera koji opterećuju odnose dvije zemlje

MOŽE! Ta riječ kao da se provlači kroz cijeli prostor Odjeljenja Dnevne bolnice. Možeš da razgovaraš. Možeš da pitaš. Možeš da pokušaš ponovo. Možeš da kažeš da ti nije dobro. I ne moraš zbog toga da se stidiš jer je prvi korak ka oporavku spoznaja da ne moraš uvijek biti dobro, ali da ne moraš ni ostati sam u onome što te boli

D. MIJATOVIĆ

Ko je Crnoj Gori doista otežavao evropski put? Oni koji su joj ustupali stručne kapacitete i prevode? Oni koji su dijelili iskustva iz vlastitog pristupanja Evropskoj uniji ili oni koji su desetljećima promovisali politiku sukoba, osporavanja crnogorske državnosti i podređivanja tuđim nacionalnim projektima – kazao je Adrijan Vuksanović STR. 3.

DPS neće odustati od inicijative za raspravu i izjašnjavanje o povjerenju Andriji Mandiću

Vuković: Vlast jedina prepreka Crnoj Gori na evropskom putu STR. 2.

POGLED SA STRANE: Većina se pita ko će pobijediti, manjina se pita a što će sjutra biti

STR. 8. i 9.

Šef ruske informacione mreže negirao da je u našu državu došao kako bi prikupljao informacije o regrutovanju ljudi iz ovog regiona za učešće u ratu između Rusije i Ukrajine

Beogradska Mihailu Zvinčuku zabranjen diktatura će prerasti ulazak u Crnu Goru godinu u tiraniju ako U obrazloženju rješenja policije navodi se da je 9. oktobra, 7.30 časova na području Tivta, kontrolom inspektora za studenti ne pobijede oko strance utvrđeno da postoje smetnje za dalji boravak u Crnoj Piše: Dragan VESELINOV

STR. 10. i 11.

Peti Mundijal prijateljstva ponosno i radosno otvoren u Domu kulture u Ulcinju

Zbog njih smo svi u istom timu Mundijal prijateljstva odavno je prevazišao okvire jedne manifestacije; susret je različitosti koje nas obogaćuju. A Ulcinj je postao mjesto u koje se dolazi zbog ljudi, zbog susreta i emocija, topline koja se ne može odglumiti niti organizovati protokolom... STR. 16. i 17.

Gori „iz razloga unutrašnje bezbjednosti“

STR. 7.

POGLEDI: Oda Kineskinjama i Crnogorkama

Nježne kao voda i čvrste kao čelik Piše: Yu Xi

Jedan veliki crnogorski prijatelj mi je jednom rekao: „Crnogorske žene su, to je istorijski fakat, održale Crnu Goru. One su bile važan dio ‘nacionalne garde’ STR. 14.

UGC

NE! RATU U UKRAJINI

Politika

Neđelja, 11. oktobar 2026.

INTERVJU: Potpredsjednik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković

Crnoj Gori aktuelna vlast jedina prepreka na evropskom putu Podršku Brisela stranke vladajuće većine u Crnoj Gori doživljavaju kao „blanko ček“ na kom mogu ispisati šta god, u datom trenutku, procijene da doprinosi njihovim sitnim političkim interesima. Posljedično, umjesto da se u potpunosti fokusiramo na evropsku agendu i na pravi način iskoristimo šansu koja nam se ukazala, mi smo se tokom posljednje tri godine bavili Jasenovcem, Pavlom Đurišićem, Ratkom Mladićem, neustavnom smjenom suktinje Ustavnog suda, staljinističkim zakonima o unutrašnjim poslovima i ANB-u, zaključno sa tzv. Euro modelom o kom u Evropskoj komisiji ne znaju ništa - kaže Vuković savjetnika koji je na društvenim mrežama podržao objavu u kojoj se veliča Mladić, što sigurno nije prošlo nezapaženo u Hrvatskoj. Podsjećanja radi, Ratko Mladić je ostavio krvavi trag širom bivše Jugoslavije. Ono što je završilo genocidom u Srebrenici započelo je ubijanjem civila u dalmatinskim selima i granatiranjem Šibenika i Zadra. Stoga, osim kod nedobronamjernih, beznadežno ciničnih i politički neinteligentnih, kakvih nije malo u vladajućoj koaliciji, nema mjesta iznenađenju glede izjave hrvatskog šefa diplomatije. Pa ipak, iskreno se nadam da to neće biti razlog da Hrvatska zaustavi dalje zatvaranje pregovaračkih poglavlja u našim pristupnim pregovorima. Bila bi istinska katastrofa da, u ovom trenutku, zbog neodgovorne državne vlasti, Crna Gora u potpunosti izgubi korak na evropskom putu. POBJEDA: Pojedini analitičari ocjenjuju da dio vlasti svojim izjavama i potezima provocira Hrvatsku, što otvara sumnju u iskrenost evropskih ambicija tih političkih aktera. Ima li osnova za takve ocjene i može li se i na koji način ponašanje pojedinih predstavnika vlasti negativno odraziti na pregovaračku poziciju Crne Gore? VUKOVIĆ: Pojedini analitičari su apsolutno u pravu. Nakon što je, duže od decenije, Hrvatska svesrdno pomagala evropski put Crne Gore, pružajući vrijednu tehničku podršku, besplatno ustupajući prevode Acquis-a i slično, aktuelna vlast joj je „zahvalila“ Rezolucijom o genocidu u Jasenovcu. Prije i nakon toga, brojni predstavnici vladajuće većine, uključujući najviše državne zvaničnike, poslanike u crnogorskom parlamentu i predsjednike opština, svojim izjavama i postupcima slali su izrazito negativne poruke zvaničnom Zagrebu. Vidjeli ste, uostalom, i kako je prošao pokušaj da, u skladu s obećanjem koje je premijer Spajić lično dao hrvatskom kolegi Andreju Plenkoviću, vladajuća većina u Kotoru donese odluku o promjeni imena

M. BABOVIĆ

PODGORICA - Retorika koja stiže iz kabineta predsjednika Skupštine Andrije Mandića, kojom se Demokratska partija socijalista optužuje da zastupa interese Hrvatske, nanosi štetu Crnoj Gori i njenom evropskom putu, dok pokušaji zaoštravanja odnosa sa zvaničnim Zagrebom odgovaraju političkim interesima vlasti u Srbiji. Potpredsjednik DPS-a i poslanik u Skupštini prof. Ivan Vuković smatra i da je naša država umjesto evropske agende posljednje tri godine bila zaokupljena istorijskim i političkim sporovima, spornim zakonskim rješenjima i potezima vlasti koji, prema njegovoj ocjeni, udaljavaju državu od ključnih evropskih prioriteta. On je u intervjuu za Pobjedu ocijenio i da je jedina prepreka na putu koji Crnu Goru vodi ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji aktuelna vlast. Ipak, Vuković je dodao da se nada da Hrvatska neće zaustaviti dalje zatvaranje pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima jer bi, kako je naveo, bila „istinska katastrofa da, u ovom trenutku, zbog neodgovorne državne vlasti, Crna Gora u potpunosti izgubi korak na evropskom putu“. U zaključku je poručio da DPS neće odustati od inicijative za raspravu i izjašnjavanje o povjerenju Mandiću, pozivajući vladajuću većinu da pokaže da joj je evropska perspektiva Crne Gore važnija od političke sudbine predsjednika Skupštine. POBJEDA: Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman ocijenio je tokom posljednje posjete Crnoj Gori da se pregovaračka poglavlja zatvaraju prebrzo, uz poruku da se moraju temeljno provjeriti ispunjenost uslova i ostvareni rezultati. Kako tumačite takve poruke i da li one ukazuju na mogućnost da Hrvatska uspori evropski put Crne Gore? VUKOVIĆ: Prema mom sudu, pomenuta izjava uslijedila je kao reakcija na posljednju, i do sada najozbiljniju u nizu provokacija visokih državnih zvaničnika Crne Gore prema Hrvatskoj. U pitanju je, svakako, telegram saučešća koji je predsjednik Skupštine uputio povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića, kao i odluka Spajićevog PES-a i Bečićevih Demokrata da u parlamentu stanu u odbranu Andrije Mandića i sačuvaju ga na funkciji. Tome treba dodati i ćutanje predsjednika Milatovića na postupak njegovog

Ivan Vuković

gradskog bazena. Vrlo je indikativno i to što je inicijativa DPS-a o smjeni Mandića zbog saučešća Mladiću, iz kabineta predsjednika Skupštine okarakterisana kao potvrda da je „DPS postala politička filijala vladajuće garniture u Hrvatskoj“, te da je naš krajnji cilj „predaja ulaza u Bokokotorski zaliv“ susjednoj državi. Iako krajnje stupidne, ovakve političke ocjene prave ozbiljnu štetu Crnoj Gori na evropskom putu. U konačnom, takvi i slični pokušaji da se naša država posvađa sa Hrvatskom i, time, umanji sebi šanse da u dogledno vrijeme dovrši pregovore s Evropskom unijom, u potpunosti su na liniji političkih interesa vlasti u Srbiji. Zato i ne čudi to što su, u odnosu prema zvaničnom Zagrebu, „najratoborniji“ upravo oni politički akteri koje direktno ili indirektno, preko Srpske pravoslavne crkve, kontroliše režim Aleksandra Vučića. POBJEDA: Crna Gora je do sada privremeno zatvorila 18 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, a cilj Vlade je da sva budu zatvorena do kraja godine. Koliko je taj plan realan u preostalom periodu i šta bi, prema Vašoj procjeni, moglo biti

najveća prepreka njegovom ostvarivanju? VUKOVIĆ: Jedina prepreka na putu koji Crnu Goru vodi ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji jeste aktuelna vlast. Međunarodna podrška procesu evropske integracije naše države nikada nije bila snažnija, u velikoj mjeri zahvaljujući izmijenjenim geopolitičkim okolnostima nakon početka ruske agresije na Ukrajinu februara 2022. godine. Istovremeno, parlamentarna opozicija predvođena DPS-om podržala je sve ključne odluke i zakonske prijedloge, uključujući IBAR zakone, izbornu reformu i nedavno usvojene ustavne amandmane, koji Crnu Goru približavaju EU. Sve to, međutim, nije dovoljno za uspjeh kada u vladajućoj većini imate ljude koji, osim deklarativno, ne podržavaju osnovne principe i vrijednosti na kojima počiva sama Unija. POBJEDA: Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je tokom nedavne posjete poručila da EU vjeruje u Crnu Goru kao 28. članicu do 2028. godine i najavila mapu puta sa jasnim koracima i rokovima. Kako tumačite podršku Brisela i gdje u postojećim uslovima

vidite prostor za dogovor sa predstavnicima vlasti bez zastoja i međusobnih blokada? VUKOVIĆ: Uspješan završetak procesa evropske integracije Crne Gore bio bi od izuzetne važnosti ne samo za naše građane, već i za susjedne zemlje, ali i za EU u cjelini. Treba imati u vidu da je od ulaska Hrvatske u EU proteklo već 13 godina. Prijem nove države-članice potvrdio bi vitalnost politike proširenja, što bi, nakon Brexita, te u svjetlu ruske prijetnje evropskom sistemu bezbjednosti, imalo poseban geopolitički značaj. U tom kontekstu, svako kome je ideja evropske Crne Gore na srcu duguje veliku zahvalnost predsjednici Evropske komisije i našim prijateljima u Briselu. Kao rezultat njihove bezrezervne podrške u prethodnom periodu, znatno smo se približili ostvarenju istorijskog cilja za ovu i sve naredne generacije crnogorskih građana, ulasku u EU. Nažalost, takvu podršku Brisela stranke vladajuće većine u Crnoj Gori doživljavaju kao „blanko ček“ na kom mogu ispisati šta god, u datom trenutku, procijene da doprinosi njihovim sitnim političkim interesima. Posljedično, umjesto da se u potpunosti fokusi-

ramo na evropsku agendu i na pravi način iskoristimo šansu koja nam se ukazala, mi smo se tokom posljednje tri godine bavili Jasenovcem, Pavlom Đurišićem, Ratkom Mladićem, neustavnom smjenom suktinje Ustavnog suda, staljinističkim zakonima o unutrašnjim poslovima i ANB-u, zaključno sa tzv. Euro modelom o kom u Evropskoj komisiji ne znaju ništa. POBJEDA: DPS je najavio da će insistirati da inicijativa za razrješenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića bude razmatrana na prvoj redovnoj sjednici u oktobru. Da li ostajete pri stavu da bez izjašnjavanja o toj inicijativi nema institucionalne saradnje sa parlamentarnom većinom, uključujući podršku zakonima i ustavnim promjenama važnim za evropske integracije? VUKOVIĆ: Pozivajući se na Ustavom garantovano pravo (član 90), 35 poslanika crnogorskog parlamenta iniciralo je održavanje vanredne sjednice na kojoj je trebalo da se raspravlja o smjeni Andrije Mandića. Koristeći brutalnu političku silu, ucjene i pritiske na naše kolege, zaključno s oduzimanjem kartica potrebnih za glasanje, zabranom novinarima da uđu u plenarnu salu, te onemogućavanjem televizijskog prenosa utvrđivanja kvoruma, predsjednik Skupštine spriječio je njeno održavanje. Opšti je utisak da je to bio jedan od najmračnijih dana u istoriji našeg parlamentarizma. Osim to da je Mandić kukavica spremna da istrpi najveća poniženja zarad još nekoliko mjeseci u fotelji, a Spajić oportunistički beskičmenjak zalutao u politiku, ovaj nemili događaj do kraja je ogolio razliku između deklarativnog evropejstva aktuelne vlasti i njenog autoritarnog odnosa prema političkim neistomišljenicima. Bilo kako bilo, nećemo odustati od inicijative da se, onako kako to dolikuje prvoj narednoj članici Evropske unije, u Skupštini Crne Gore otvori rasprava i obezbijedi demokratsko izjašnjavanje o povjerenju Mandiću. Ukoliko im politička sudbina jednog čovjeka nije važnija od evropske perspektive naše države, stranke vladajuće većine će to i omogućiti. Uostalom, ako već smatraju da je u redu to što je predsjednik Skupštine jedini visoki državni zvaničnik na svijetu koji je osjetio potrebu da se oprosti od presuđenog ratnog zločinca odgovornog za genocid, ne vidim zašto bi bio problem da to saopšte pred očima crnogorske javnosti. Irena MILOVIĆ

Politika

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Predsjednik HGI Adrijan Vuksanović kazao da Hrvatska ne blokira Crnu Goru na evropskom putu, iako postoje pitanja koja treba rješavati, te da je u razgovorima sa tamošnjim zvaničnicima osjetio spremnost za saradnju i podršku našoj državi PODGORICA – Hrvatska ne blokira Crnu Goru. Otvorena bilateralna pitanja postoje i treba ih rješavati, ali nije isto tražiti njihovo rješavanje i biti protiv evropske budućnosti susjedne države. Hrvatska jasno razlikuje Crnu Goru i njezine građane od onih političkih aktera koji svojim postupcima opterećuju odnose dviju država – kazao je za Pobjedu Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) i poslanik, ističući da je u razgovorima s hrvatskim zvaničnicima osjetio spremnost na saradnju i podršku evropskoj perspektivi Crne Gore, ali i očekivanje da se otvorena pitanja počnu rješavati.

Hrvatska razlikuje Crnu Goru od političkih aktera koji opterećuju odnose dvije zemlje

Ko je Crnoj Gori doista otežavao evropski put? Oni koji su joj ustupali Vuksanović je rekao da poli- stručne kapacitete i prevode? Oni koji su dijelili iskustva iz vlastitog tički sljedbenici Aleksandra Vučića i njihovi istomišlje- pristupanja Evropskoj uniji ili oni koji su desetljećima promovisali nici u Crnoj Gori pokušava- politiku sukoba, osporavanja crnogorske državnosti i podređivanja tuđim ju predstavljati Hrvatsku kao problem. Podsjetio je na Vuči- nacionalnim projektima – kazao je Adrijan Vuksanović ćevu izjavu da Crna Gora neće prije Srbije ući u Evropsku uniju i poručio da upravo u toj izjavi treba tražiti razloge ponašanja pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori i uzroke pokušaja kontaminiranja odnosa s Hrvatskom. POBJEDA: Hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman rekao je tokom boravka u Crnoj Gori da je školski brod „Jadran“ samo dio mnogo šireg pitanja sukcesije i potencirao pitanje vojne imovine bivše SFRJ, čiju vrijednost procjenjuje na više od 2,7 milijardi dolara. Zašto Zagreb u završnici pregovora potencira toliki iznos vojne reparacije i otvorena bilateralna pitanja koja postoje već decenijama? VUKSANOVIĆ: U pravu ste kad kažete da ta pitanja postoje već decenijama, a na pitanje zašto se potenciraju sada, odgovor treba tražiti i u stalnom provociranju Hrvatske od dijela vlasti u Crnoj Gori. Odgovornosti za takav razvoj odnosa snose političke strukture u Podgorici koje svojim izjavama i postupcima stvaraju sliku Hrvatske kao protivnika Crne Gore. Za takvu tezu nema uporišta u ukupnom odnosu dviju država. Hrvatska je godinama pomagala Crnoj Gori na njezinu evropskom putu, dijelila iskustva i pružala stručnu podršku. Otvorena pitanja ne treba skrivati pod tepih, nego ih rješava-

ti dijalogom i utemeljenošću na činjenicama. Ali ne treba ih ni koristiti za stvaranje neprijateljstva prema državi koja nam je prijatelj. Hrvatska i Crna Gora susjedne su i bliske države, a njihov odnos treba graditi na međusobnom poštovanju, povjerenju i evropskim vrijednostima - bez obzira na to što takav odnos ne odgovara svima u političkom životu Crne Gore. POBJEDA: Grlić Radman kazao je i da ima osjećaj da se pojedina pregovaračka poglavlja „nekako prebrzo zatvaraju“. Kako to tumačite, da li to znači da Hrvatska ima rezervu i prema nekim drugim poglavljima, osim 31 i 14? VUKSANOVIĆ: Republika Hrvatska sama će se jasno odrediti prema svakom pregovaračkom poglavlju. Ne bih nagađao o njezinim budućim odlukama niti bih unaprijed tumačio stavove službenog Zagreba. Iz perspektive Hrvatske građanske inicijative najvažnije je da Crna Gora evropske kriterijume ispunjava ne samo formalno nego i sadržajno. Članstvo u Evropskoj uniji

nije puko zatvaranje poglavlja niti utrka u brojanju ispunjenih obaveza. Ono podrazumijeva vladavinu prava, nezavisne institucije, zaštitu ljudskih i manjinskih prava te odgovornu političku kulturu. Hrvatska nam u tom procesu može biti dragocjen partner, kao što je to bila i dosad. Njezina upozorenja trebamo razumjeti kao priliku da otklonimo nedostatke, a ne kao razlog za podizanje tenzija. Nije dovoljno da Crna Gora bude evropska na papiru; ona to mora biti i u svojoj političkoj praksi. POBJEDA: U crnogorskoj vlasti postoje osobe koje su persone non grata u Hrvatskoj. Analitičari kažu i da dio vlasti u Crnoj Gori svjesno podgrijava tenzije sa Hrvatskom, potencirajući pitanja poput Rezolucije o Jasenovcu i provokativne poruke prema Zagrebu, jer suštinski ne žele integraciju države u EU. Kako to komentarišete? Može li to biti jedan od razloga uzdržanosti

Ne mogu za EU biti oni koji slave „junaka“ koji je svoje junaštvo demonstrirao nad civilima od Škabrnje do Srebrenice, a bježao kad je imao nasuprot sebe vojnika s puškom. Jasno je da kao takvi spotiču naše korake prema Briselu. Oštri su prema Hrvatskoj, koja nam je dokazani prijatelj, a ni da zucnu na omalovažavajuće poruke iz Beograda kada se vrijeđa dostojanstvo Crne Gore. Ne mogu ne sjetiti se onoga što je kazao Aleksandar Vučić, da Crna Gora nikada neće prije Srbije ući u Evropsku uniju. Upravo u toj izjavi treba tražiti razloge ponašanja pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori i uzroke pokušaja kontaminiranja odnosa s Hrvatskom – kazao je Adrijan Vuksanović

hrvatske strane možda prema vlasti, a ne Crnoj Gori? VUKSANOVIĆ: Rezoluciju o Jasenovcu su izglasali oni kojima se nije dogodio genocid u Srebrenici, a onaj koji ga je sproveo im je heroj. Ne smijemo zaboraviti i onaj drugi dio vladajuće koalicije koji je pružio asistenciju Mandiću u tome, tako što je ćutao i glasao za nju. Očigledno je da su oni verbalno, ali ne i konkret-

no za Evropsku uniju. Eventualno u evropskoj integraciji vide samo evropski novac, ali ne i evropske vrijednosti. Ne mogu za EU biti oni koji slave „junaka“ koji je svoje junaštvo demonstrirao nad civilima od Škabrnje do Srebrenice, a bježao kad je imao nasuprot sebe vojnika s puškom. Jasno je da kao takvi spotiču naše korake prema Briselu. Oštri su prema Hrvatskoj, koja nam je dokazani prijatelj, a ni da zucnu na omalovažavajuće poruke iz Beograda kada se vrijeđa dostojanstvo Crne Gore. Ne mogu ne sjetiti se onoga što je kazao Aleksandar Vučić, da Crna Gora nikada neće prije Srbije ući u Evropsku uniju. Upravo u toj izjavi treba tražiti razloge ponašanja pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori i uzroke pokušaja kontaminiranja odnosa s Hrvatskom. POBJEDA: Euronews je nedavno objavio da će Hrvatska blokirati Crnu Goru na putu prema EU zbog neriješenih pitanja. Nakon sve većih zahtjeva hrvatske strane, ispostavlja li se to tačnim ili mislite da je u pitanju hibridno djelovanje? VUKSANOVIĆ: Hrvatska ne blokira Crnu Goru. Otvorena bilateralna pitanja postoje i treba ih rješavati, ali nije isto tražiti njihovo rješavanje i biti protiv evropske budućnosti susjedne države. Tko je Crnoj Gori doista otežavao evropski put? Oni koji su joj ustupali stručne ka-

pacitete i prevode? Oni koji su dijelili iskustva iz vlastitog pristupanja Evropskoj uniji ili oni koji su desetljećima promovisali politiku sukoba, osporavanja crnogorske državnosti i podređivanja tuđim nacionalnim projektima? Podsjetimo se da je Aleksandar Vučić devedesetih godina u Glini držao govore kako to više nikada neće biti Hrvatska, a danas njegovi politički sljedbenici i njihovi istomišljenici u Crnoj Gori pokušavaju predstavljati Hrvatsku kao problem. Takav narativ ne pomaže Crnoj Gori, nego je udaljava od dobrosusjedskih odnosa koji su važni za članstvo u Evropskoj uniji. POBJEDA: Boravili ste posljednjih dana u Hrvatskoj. Kakav je Vaš utisak nakon susreta sa hrvatskim zvaničnicima o odnosu prema Crnoj Gori? VUKSANOVIĆ: Hrvatska jasno razlikuje Crnu Goru i njezine građane od onih političkih aktera koji svojim postupcima opterećuju odnose dviju država. U razgovorima s hrvatskim zvaničnicima osjetio sam spremnost na saradnju i podršku evropskoj perspektivi Crne Gore, ali i očekivanje da se otvorena pitanja počnu rješavati konkretnim potezima. Crna Gora ima svoju evropsku tradiciju, a njezin odnos prema Hrvatskoj pokazao je da postoje ljudi koji su i u najtežim vremenima znali prepoznati što je ispravno. Devedesetih godina, dok je Hrvatska bila izložena agresiji, s cetinjskih trgova čula se poruka: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče“. To nije bio samo izraz solidarnosti s Dubrovnikom nego i čin obrane dostojanstva Crne Gore od politike koja ju je gurala u osvajački rat. Zato vjerujem da je interes Crne Gore da gradi odnose s Hrvatskom na povjerenju, otvorenom dijalogu i međusobnom uvažavanju. Ne može Hrvatima u Crnoj Gori biti dobro ako je Crnoj Gori loše, ali isto tako Crna Gora ne može ostvariti svoj evropski cilj ako se sukobljava s državama koje su joj prirodni partneri. Ivana KOPRIVICA

Politika / Ekonomija

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Predsjednik Jakov Milatović se sastao sa američkim senatorima

prosperitetan Zapadni Balkan – rekao je Milatović. Prema njegovim riječima, taj zakon za Crnu Goru ima veoma konkretan značaj. – Zakon predviđa snažniju ekonomsku saradnju i podršku konkurentnosti našeg regiona, dodatnu podršku u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, jačanje naše demokratske otpornosti i naše sajber bezbjednosti, podršku mladima i univerzitetskoj saradnji sa SAD, kao i mehanizme za odgovor prema onima koji ugrožavaju mir, stabilnost i demokratske institucije Zapadnog Balkana – naveo je predsjednik. Milatović je kazao da je tokom sastanka bilo riječi i o Međuvladinom sporazumu o saradnji u realizaciji strateških projekata između SAD i Crne Gore. – Tim sporazumom otvorili smo dodatni prostor za ame-

ričke investicije i saradnju u infrastrukturi, energetici, tehnologiji, bezbjednosti i regionalnom povezivanju. Jasno je da želimo da naše partnerstvo sve više prate konkretni projekti i snažnije ekonomske veze naših država – rekao je Milatović. Milatović je saopštio da je senatorki Šahin uručio Orden crnogorske zastave prvog stepena, koji se dodjeljuje za naročite zasluge za Crnu Goru. – Ovo odlikovanje izraz je zahvalnosti države za njen dugogodišnji doprinos našem članstvu u NATO-u, jačanju evropskog puta Crne Gore, demokratskoj otpornosti našeg društva i snažnom partnerstvu između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država – kazao je Milatović. Američka senatorka Džin Šahin prisjetila se Minhenske bezbjednosne konferencije i susreta sa predstavnicima Crne Gore, kada su čuli za pokušaj državnog udara u periodu njenog nastojanja da postane članica NATO. Navela je da je tada sjedjela sa senatorom Džonom Mekejnom, koji je u to vrijeme još bio član Senata, i da su se sa američkom delegacijom saglasili da treba što prije ubrzati američko odobravanje pristupanja Crne Gore NATO-u. Cilj je, objasnila je, bio da pošalju snažnu poruku onima koji su pokušavali da zaustave Crnu Goru na tom putu, uključujući i poruku Rusiji. Šahin je partnerstvo sa Crnom Gorom ocijenila kao sjajno i navela da je impresivno vidjeti njen doprinos NATO-u. Istakla je da SAD snažno podržavaju evropski put Crne Gore, napore koje ulaže u tom pravcu i njenu posvećenost evroatlantskim integracijama. Ocijenila je da su te integracije dobre za Crnu Goru, ali i za Evropu i Sjedinjene Američke Države. J. Đ.-P.

sankcija, a koja su možda ulazila ili se i dalje nalaze u Crnoj Gori. To su ključna pitanja, a mislim da je pitanje da li smo ga protjerali ili nijesmo, potpuno retoričko. Znači, osobe poput njega ne bi trebalo uopšte da mogu da uđu u Crnu Goru – poručio je Milatović. Na dodatno pitanje da li je trebalo da ih crnogorske institucije zadrže i da li su njihovim puštanjem praktično oslobođeni, novinarka je pomenula američku nagradu za informacije o grupi „Ribar“, navodeći da je, koliko se sjeća, riječ o deset miliona dolara. Milatović je odgovorio da je ono što se dogodilo prethodnog dana „poprilično čudno“. – Da je osoba takvog profila uopšte došla u Crnu Goru, ušla u Crnu Goru, kada je ušla u Crnu Goru preko svojih komunikacionih platformi rekla da se nalazi u Crnoj Gori, nakon čega su naši organi reagovali. Nakon privođenja njega i njegove

ekipe, vidjeli ste da su oni vrlo brzo pušteni i da su otišli iz naše zemlje – kazao je Milatović. Američka senatorka Džin Šahin, na isto pitanje o adekvatnosti preduzetih mjera, odgovorila je da se slaže sa predsjednikom Milatovićem. – Mislim da hapšenje šalje vrlo jasnu poruku – rekla je Šahin. Navela je da je Crna Gora treća zemlja koju je američka delegacija posjetila na Zapadnom Balkanu i da su, gdje god su se zaustavljali, vidjeli maligni uticaj Rusije, dezinformacije i napore da se naruši stabilnost vlada u tim zemljama, odnosno u ovom dijelu Evrope. Šahin je ocijenila da preduzimanje snažnih akcija predstavlja važnu poruku Rusiji, ali i Sjedinjenim Američkim Državama. Izrazila je nadu da će i SAD preduzeti snažne akcije protiv Rusa koji se miješaju u njihove unutrašnje poslove.

Partnerstvo sa SAD da prate snažnije ekonomske veze

CETINJE – Crna Gora želi da njeno partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama sve više prate konkretni projekti i snažnije ekonomske veze, a cilj ostaje da se reforme sprovedu do kraja i da država postane 28. članica Evropske unije do 2028. godine, poručio je predsjednik Jakov Milatović nakon susreta sa američkom senatorkom Džin Šahin i senatorom Dikom Durbinom u Rezidenciji na Cetinju.

Milatović uručuje Orden crnogorske zastave senatorki Šahin

Milatović je kazao da mu je zadovoljstvo što je ugostio i razgovarao sa prijateljima Crne Gore, snažnim zagovornicima američkog angažmana na Zapadnom Balkanu i ljudima koji su konkretnim djelovanjem dali važan doprinos odnosima dvije države. – Crna Gora posebno pamti njihovu podršku u jednom od ključnih perioda naše savremene istorije, a to je period našeg pristupanja NATO-u. Kada smo 2017. godine pravili završni korak ka članstvu u NATO, i senatorka Šahin i senator Durbin glasali su u američkom Senatu za ratifikaciju protokola o pristupanju Crne Gore. Senatorka Šahin je tada bila i među najglasnijim zagovornicima našeg članstva i aktivno radila na obezbjeđivanju podrške u Kongresu – rekao je Milatović. Takva podrška, naglasio je, odnosila se na pravo Crne Gore da

samostalno odlučuje o svom putu, jača bezbjednost i demokratske institucije. – To je bila podrška pravu Crne Gore da samostalno bira svoj put, da ojačavamo svoju bezbjednost i naše demokratske institucije i da se, na kraju, odupremo i malignim uticajima koji pokušavaju da podijele naše društvo i udalje nas od evropskog i evroatlantskog puta – kazao je predsjednik. Milatović je istakao da Crna Gora zbog toga posebno cijeni rad senatorke Šahin i senatora Durbina na Zakonu o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana. – Senatorka Šahin bila je jedan od glavnih inicijatora tog zakona, a senator Durbin bio je među njegovim kosponzorima. Zakon predstavlja važnu potvrdu dugoročnog interesa Sjedinjenih Američkih Država za stabilan, demokratski i

Milatović: Kako je Zvinčuk ušao u Crnu Goru Za osobe koje se nalaze na listama sankcija Evropske unije i zapadnih partnera nema mjesta u Crnoj Gori, poručio je predsjednik države Jakov Milatović, navodeći da od bezbjednosnih institucija očekuje konkretne odgovore kako je osoba takvog profila uopšte mogla da uđe u zemlju i da li je u sistemu bilo propusta. Kabinet predsjednika je u saopštenju naveo da je riječ o okolnostima ulaska i boravka Mihaila Zvinčuka, poznatog po djelovanju u okviru ruske vojne blogerske mreže „Rybar“. – Želim da kažem da za osobe koje su na EU listi sankcija, na listi sankcija naših zapadnih partnera, nema mjesta u Crnoj Gori. Mislim da je to vrlo jasno i da je upravo to razlog zbog kojega se Crna Gora uvijek pridružuje tim

sankcijama koje Evropska unija donese. Tako da, što se tiče njegovog protjerivanja iz Crne Gore, mislim da tu uopšte ne treba ni postavljati pitanje – kazao je Milatović. Naglasio je da je pitanje, a na koje želi jasne odgovore institucija, kako je neko ko je na listi sankcija mogao da uđe u Crnu Goru. – A to se desilo. I tu institucionalni odgovor mora da bude vrlo jasan. Očekujem da ćemo na Savjetu za odbranu i bezbjednost dobiti vrlo jasne odgovore od naših bezbjednosnih agencija kako se to uopšte desilo – rekao je predsjednik. Milatović je otvorio i pitanje da li u Crnoj Gori ima još osoba koje su na listi sankcija Evropske unije. – Isto tako je razumno postaviti pitanje da li trenutno u Crnoj Gori postoje još neka lica koja su na listi EU

PODGORICA - Crna Gora i Bari ne počinju novu priču, vrijeme je da obnovimo veze koje su nas generacijama spajale. Iako su te veze duboko ukorijenjene, danas njihove potencijale koristimo mnogo manje nego što bismo mogli. Pulja je veliko tržište, a Bari velika prilika kao snažno privredno i saobraćajno čvorište, a direktna avio-linija, obnova pomorske veze i snažnija institucionalna saradnja mogli bi otvoriti potpuno novo poglavlje odnosa dvije obale Jadrana, kaže u intervjuu za Pobjedu Orhan Hodžić, predsjednik kompanije Oki Air. Nakon boravka u Pulji, zvaničnog prijema kod gradonačelnika Barija Vita Leccesea, posjete 89. Fiera del Levante (Levantinskom sajmu), Hodžić govori o potencijalu odnosa Crne Gore i Pulje, povezivanju Podgorice i Barija, avio i pomorskom saobraćaju, turizmu, obrazovanju, privredi, kulturnim vezama i osnivanju nove asocijacije Adriaticum sa sjedištem u Bariju. POBJEDA: Nedavno ste boravili u Pulji i imali niz susreta u Bariju. S kakvim utiscima ste se vratili u Crnu Goru? HODŽIĆ: Sa još snažnijim uvjerenjem da nedovoljno koristimo ono što nam se nalazi praktično preko puta naše obale. Kada u Crnoj Gori kažemo Italija, često prvo pomislimo na Rim, Milano ili sjever zemlje. A preko Jadrana imamo Pulju – veliki prostor sa snažnim turizmom, privredom, univerzitetima, lukama, aerodromima i ogromnim potencijalom za saradnju. Bari pritom nije grad koji tek treba upoznati sa Crnom Gorom. Postoje istorijske, porodične, privredne, kulturne i saobraćajne veze koje su nekada bile mnogo intenzivnije nego danas. Zato mislim da ne treba da izmišljamo novu priču, već da postojećoj vezi damo novu energiju i sadržaj. POBJEDA: Centralni događaj Vašeg boravka bio je prijem kod gradonačelnika Barija Vita Leccesea. Kako je protekao taj razgovor? HODŽIĆ: Veoma sadržajno i, što mi je posebno prijalo, bez suvišnog protokola. Vito Leccese je odličan poznavalac nekadašnjih, a i sadašnjih prilika na Balkanu i odnosa ovog prostora sa Italijom. Zato nijesam imao sagovornika kojem prvo treba objašnjavati zašto su Crna Gora i Bari važni jedni drugima. Riječ je o čovjeku sa velikim institucionalnim i političkim iskustvom, koji se tokom karijere bavio i međunarodnom i prekograničnom saradnjom i dobro razumije značaj Jadrana. Razgovarali smo o odnosima Barija i Podgorice, saobraćajnom povezivanju, privredi, turizmu i mogućnostima da saradnja dobije konkretniji i savremeniji sadržaj. Posebno mi je važno što sam kod gradonačelnika prepoznao razumijevanje da ne pokušavamo da napravimo

Predsjednik komp

Odži odno nešto vještačko. Veze Barija i Crne Gore postoje, a na nama je da ih ponovo učinimo živim. POBJEDA: O Lecceseu govorite sa dosta poštovanja? HODŽIĆ: Da, jer sam upoznao veoma sposobnog i iskusnog čovjeka koji odlično poznaje svoj grad, ali ga istovremeno posmatra u mnogo širem evropskom kontekstu. Dugo pratim njegov rad. Bari danas ima veliku razvojnu energiju. Grad se modernizuje, razvija se javni prevoz, ulaže u infrastrukturu i mobilnost, uvodi BRT (Bus rapid transit) sistem i sve snažnije poprima karakter savremene evropske metropole. Leccese iza sebe ima dugo iskustvo u lokalnim i državnim institucijama i vidi se da razumije kontinuitet razvoja grada. Meni je posebno značajno što istovremeno razumije i našu stranu Jadrana. Kada preko puta Crne Gore imate grad koji se tako razvija i gradsku administraciju koja razumije značaj regionalne saradnje, onda je prirodno da pokušate da otvorite nova vrata. POBJEDA: Vidite li prostor za mnogo snažnije povezivanje Podgorice i Barija? HODŽIĆ: Apsolutno. Bari i Podgorica su glavni gradovi Pulje i Crne Gore na dvije strane istog mora. Geografski smo veoma blizu, a postoji veliki prostor da institucionalna saradnja prati ono što među ljudima postoji decenijama. Ne mislim samo na potpisivanje protokola. Prava saradnja mora da proizvodi rezultat, da povezuje privrednike, turistički sektor, obrazovne institucije, mlade ljude i lokalne zajednice. Institucije mogu otvoriti vrata, ali smisao svega je da kroz ta vrata počnu prolaziti ljudi i projekti. POBJEDA: Veliki značaj pridajete direktnoj avio-liniji Podgorica–Bari? HODŽIĆ: Ogroman. Poslije 33 godine provedene u avijaciji znam koliko jedna dobra avio-linija može promijeniti odnos dva grada i dva tržišta. Aerodrom Bari godišnje opslužuje gotovo osam miliona putnika. Ryanair tamo ima značajnu bazu i veoma široku mrežu od preko 60 destinacija, Wizz Air takođe povezuje Bari sa brojnim evropskim destinacijama, a sa tog aerodroma dostupna je izuzetno široka međunarodna mreža i drugih značajnih avio-kompanija. Bari ima i direktnu svakodnevnu transatlantsku vezu sa Njujorkom, što dovoljno govori o potencijalu tog tržišta

Ekonomija

Neđelja, 11. oktobar 2026.

panije Oki Air kaže da je italijanska regija Pulja veliko tržište za Crnu Goru

ić: Novo poglavlje osa dvije obale Jadrana Crna Gora i Pulja treba ponovo da izgrade ozbiljan saobraćajni koridor preko Jadrana – vazduhom i morem. Kada imate redovnu aviovezu, trajekt, dobru turističku ponudu i institucionalnu saradnju, onda počinje da se stvara tržište. Saobraćaj nije posljedica saradnje, vrlo često je njen preduslov kaže Hodžić i kakvo se evropsko avio-čvorište nalazi preko puta nas. Ovom prilikom želim da pohvalim odluku Vlade Crne Gore i resornog ministarstva što su prepoznali Bari kao jednu od strateški važnih destinacija i uključili ga u PSO program linija od javnog interesa. Mislim da je to veoma važna odluka, jer pokazuje da je konačno institucionalno prepoznat značaj ozbiljnijeg povezivanja Crne Gore sa Puljom. Bari u tom izboru nije slučajno. Iza jedne destinacije ne stoji samo jedan grad, već veliko tržište, snažan turistički region i jedno od najznačajnijih saobraćajnih čvorišta juga Italije. Zato vjerujem da tu odluku sada treba pretvoriti u stabilnu i dugoročno održivu liniju. Zato Podgorica–Bari nije samo linija između dva grada. Kada povežete Podgoricu sa Barijem, ne povezujete dvije piste, povezujete dva tržišta, a avion sam po sebi neće napraviti saradnju. On će napraviti mogućnost, dok je na nama da napravimo razlog zbog kojeg će ljudi putovati. Zato mene mnogo više od sedmičnog broja letova, interesuje šta ćemo napraviti između tih letova. POBJEDA: Kada Bari nazivate saobraćajnim čvorištem, ne mislite samo na aerodrom? HODŽIĆ: Nikako. Bari je istovremeno veliki aerodromski, lučki, željeznički, drumski i tranzitni centar. Upravo ta kombinacija mu daje poseban značaj za ovaj dio Evrope. Pogledajte samo pomorski saobraćaj prema Albaniji. Iz Barija prema Draču postoji

Na prijemu kod gradonačelnika Barija Vita Leccesea

izuzetno intenzivna trajektna veza od najmanje dvije noćne plovidbe, a u periodima pojačanog saobraćaja i dodatna dnevna putovanja. To pokazuje da Jadran nije prepreka kada postoji tržište i ozbiljan pristup povezivanju. Za nas u Crnoj Gori taj primjer ima dodatnu težinu. POBJEDA: Zašto? HODŽIĆ: Zato što su tokom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina upravo veze sa Crnom Gorom predstavljale neke od najvažnijih međunarodnih pomorskih i avio-linija Barija prema ovoj strani Jadrana. Generacije naših građana pamte Bar–Bari. To nije bila samo trajektna linija, to je bila jedan od simbola naše povezanosti sa Italijom. A danas, već nekoliko godina nemamo redovnu trajektnu vezu sa Barijem, što je najgore, nemamo je uopšte sa Italijom. Bilo je najava njenog ponovnog uspostavljanja, ali bez trajnog rezultata i, po mom mišljenju, bez dovoljno ozbiljnog i dugoročnog pristupa. Kada istovremeno vidite koliko intenzivno Bari funkcioniše prema Draču, legiti-

mno je da postavimo pitanje zašto Crna Gora ne može ponovo da izgradi ozbiljnu pomorsku vezu sa Italijom. Ne govorim to da bismo se takmičili sa Albanijom. Njihov primjer upravo pokazuje da tržište postoji i da pomorska veza preko Jadrana i danas može imati ekonomsku logiku. Nekada smo tu povezanost imali. Sada imamo moderniju infrastrukturu i mnogo veće turističko tržište. Ako je moglo prije nekoliko decenija, zašto danas ne bismo mogli napraviti još bolje? POBJEDA: Dakle, avio-liniju ne posmatrate izolovano? HODŽIĆ: Ne. Mislim da cilj treba da bude mnogo ambiciozniji. Crna Gora i Pulja treba ponovo da izgrade ozbiljan saobraćajni koridor preko Jadrana – vazduhom i morem. Kada imate redovnu avio-vezu, trajekt, dobru turističku ponudu i institucionalnu saradnju, onda počinje da se stvara tržište. Saobraćaj nije posljedica saradnje, vrlo često je njen preduslov. POBJEDA: Koliko Pulja može biti interesantna za crnogorski turistički sektor?

HODŽIĆ: Veoma, ali turizam moramo posmatrati u oba smjera. Želimo više italijanskih gostiju u Crnoj Gori, ali istovremeno postoji veliko interesovanje naših građana za Pulju i Italiju. Bari, Polignano a Mare, Monopoli, Alberobello, Ostuni, Lecce, obale Jadranskog i Jonskog mora, gastronomija, to je izuzetno bogat turistički proizvod. Sa direktnim letom veliki dio Pulje za građanina Crne Gore postaje praktično vikend destinacija. S druge strane, Pulja je veliko emitivno tržište za Crnu Goru. Naša zemlja može ponuditi more, planine, nacionalne parkove i potpuno drugačiji doživljaj destinacije na veoma maloj udaljenosti. Kao neko ko je više decenija aktivno u oblasti turizma, vidim veliki prostor za naše agencije i turoperatore. Ne treba čekati da tržište samo napravi proizvod. Mi treba da ga napravimo. POBJEDA: Postoji li prostor za obrazovanje i mlade? HODŽIĆ: Naravno, i to je posebno važno ako želimo odnose koji neće trajati jednu sezonu. Bari je veliki univerzitetski centar, među 10 najznačajnijih u Italiji, a Pulja ima ozbiljne obrazovne institucije. Za mlade iz Crne Gore velika prednost je činjenica da kvalitetno evropsko obrazovanje mogu imati praktično preko puta svoje zemlje. Vidim prostor za saradnju univerziteta i škola, studentske razmjene i stručna usavršavanja. Tu se ponovo vidi koliko je saobraćaj važan. Kada imate direktnu vezu, student može lakše doći kući, porodica ga posjetiti, profesori i stručnjaci sarađivati, pa blizina tada prestaje biti samo podatak na karti. POBJEDA: Tokom boravka posjetili ste i Fiera del Levante (Levantinski sajam). Zašto toliko insistirate na njenom značaju? HODŽIĆ: Zato što sam tamo još jednom vidio koliko veliki prostor imamo, a koliko ga malo koristimo. Ovogodišnju 89. Fiera del Levante posjetilo je skoro 260.000 ljudi za nedjelju dana. To nije lokalni sajam. To je ogromna platforma na kojoj se susrijeću privreda, institucije, politika, turizam, investitori i međunarodni partneri, a sljedeće godine slijedi jubilarno 90. izdanje. Mislim da Crna Gora tu priliku ne bi smjela propustiti. Volio bih da u Bariju vidim ozbiljno i moderno predstavljanje naše zemlje, a ne štand postavljen radi protokola i nekoliko fotografija, nego Crnu Goru

koja će aktivno predstaviti turizam, investicione mogućnosti, kompanije, poljoprivredu, vino, hranu i ono najbolje što možemo ponuditi. Ni prošle, ali ni ove godine nijesam primijetio ozbiljnije interesovanje naših zvaničnih privrednih institucija za ovaj sajam. To ne govorim da bih nekoga kritikovao radi kritike, već zato što smatram da propuštamo priliku. Velika godišnja sajamska izložba koja se održava svakog septembra, samo je jedna od mnogih sajamskih tematskih izložbi kojih ima tokom godine. Ne možemo stalno govoriti da tražimo nova tržišta, a nedovoljno koristiti veliko tržište koje nam se nalazi sa druge obale Jadrana. Na ovogodišnjem sajmu održan je veliki koncert italijanske i svjetske muzičke ikone, Albana Carrisija koji je okupio na hiljade posjetilaca. POBJEDA: Iz svih tih kontakata nastala je i inicijativa za osnivanje Adriaticuma. Šta želite da napravite? HODŽIĆ: Ideja je upravo posljedica svega o čemu govorim. Zajedno sa grupom istaknutih ličnosti Barija, shvatili smo da postoji mnogo mogućnosti, ali nedostaje trajna platforma koja će povezivati ljude i inicijative. Zato osnivamo Adriaticum, asocijaciju sa sjedištem u Bariju posvećenu saradnji i prijateljstvu na jadranskom prostoru. Želimo mjesto koje će povezivati ljude koji mogu nešto konkretno da naprave u privredi, turizmu, investicijama, sajmovima, lokalnoj saradnji, obrazovanju, kulturi, sportu i odnosima naših zajednica. POBJEDA: Adriaticum neće biti ograničen samo na Crnu Goru i Pulju? HODŽIĆ: Ne, to je veoma važno. Bari istorijski nije bio okrenut samo prema Crnoj Gori. On je jedna od prirodnih italijanskih kapija prema cijeloj istočnoj obali Jadrana i prostoru nekadašnje Jugoslavije. Zato želimo da Adriaticum postepeno povezuje Italiju sa Crnom Gorom i drugim državama ovog prostora. Bari treba biti mjesto susreta. Ne želimo novu birokratiju, želimo mrežu ljudi koji jedni drugima mogu otvoriti vrata. POBJEDA: Šta biste željeli da bude rezultat svega ovoga za nekoliko godina? HODŽIĆ: Da više ne moramo da objašnjavamo zašto su Crna Gora i Pulja prirodni partneri. Da imamo stabilnu avio-vezu Podgorice i Barija. Da ponovo imamo ozbiljnu pomor-

sku vezu sa Italijom. Da vidimo crnogorske kompanije na Levantinskom sajmu. Da italijanski turisti više dolaze kod nas, a naši građani mnogo bolje upoznaju Pulju. Da mladi koriste mogućnosti obrazovanja sa druge strane Jadrana. Da gradovi, institucije i privrednici sarađuju direktno i da Adriaticum postane jedno od mjesta gdje će se kontakti pretvarati u konkretne projekte. Mi često govorimo da Crna Gora mora biti bolje povezana sa Evropom, a ponekad previdimo jednu veoma jednostavnu činjenicu: Evropa nam je preko puta. Ne treba da pređemo hiljade kilometara da bismo je pronašli. Treba samo mnogo bolje da iskoristimo Jadran koji nas spaja. POBJEDA: Često govorite da između Barija i Crne Gore postoji mnogo dublja veza od geografske blizine? HODŽIĆ: Da. I možda se najbolji dokaz za to nalazi upravo u novijoj istoriji. Prije 37 godina, tačnije 29. septembra 1989. godine, kralj Nikola se preko Barija simbolično vratio u Crnu Goru. Prilikom prenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole I Petrovića Njegoša i članova kraljevske porodice iz Italije prema Crnoj Gori, Bari je bio jedna od ključnih stanica tog istorijskog povratka. Ispred bazilike Svetog Nikole upriličen je ispraćaj, a upravo je princ Nikola Petrović, kraljev praunuk koji nosi njegovo ime, tada predstavljao dinastiju Petrović-Njegoš. To je snažna simbolika. Bari nije samo grad koji se nalazi preko puta nas, on je bio i jedna od kapija kroz koju se važan dio naše istorije vraćao kući. Postoji i druga, veoma snažna veza. Crnogorska princeza Jelena Petrović Njegoš, udajom za Vittorija Emanuela III postala je kraljica Italije i do danas je ličnost prema kojoj u Italiji postoji veliko poštovanje. A u samom reprezentativnom centru Barija, na Corso Vittorio Emanuele, nalazi se spomenik njenom ocu, kralju Nikoli I. Kada prolazite tim dijelom grada, pored najvažnijih gradskih institucija – zgrade Vlade i gradonačelnika, taj spomenik vas podsjeća da odnosi Barija i Crne Gore nijesu nastali juče. Zato kada danas govorimo o novoj avio-liniji, turizmu, investicijama ili povezivanju Podgorice i Barija, zapravo ne počinjemo novu priču. Mi nastavljamo jednu veoma staru priču i pokušavamo da joj damo sadržaj koji pripada 21. vijeku. Nada KOVAČEVIĆ

Aktuelno

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Stav: Pristupanje Evropskoj uniji iz žablje perspektive

Piše: Draško JOVANOVIĆ Svaka zemlja koja se pridružila Evropskoj uniji morala je tokom postupka pristupanja da proguta neke žabe. Svojevremeno ni Slovenija ni Hrvatska nijesu bile izuzetak, pa neće biti ni Crna Gora. Razlika je u tome što se Crna Gora približava vratima EU u trenutku kada je lista očekivanja neobično vidljiva, a žabe prilično živahne. Crna Gora je otvorila sva 33 pregovaračka poglavlja, a njihovo privremeno zatvaranje teče, manje-više uspješno. EU je počela da priprema ugovor o pristupanju, što znači da ciljna linija više nije apstraktni politički slogan. Rješavanje nekih problema prije ulaska u EU klub se ne može izbjeći, neke žabe se jednostavno ne mogu zaobići. „Što se mora nije teško“- kaže narodna mudrost, koja ipak u ovom slučaju nije sasvim primjenljiva, jer nije obavezno progutati baš sve žabe koje se nalaze na meniju. Pravo pitanje glasi: „Koje crnogorske žabe Brisel očekuje da nestanu prije pristupanja, a koje je savršeno spreman da toleriše na stolu nakon što Crna Gora postane članica?“

NIJE SVAKA ŽABA - EU ŽABA

Ovdje debata obično krene naopako. Neki čistunci se ponašaju kao da Crna Gora prvo mora da postane savršeno funkcionalna država, pa tek onda da bude primljena u EU. Tako visok standard bi svakoj državi bio prilično nerealan, pa ga EU na takav način ni Crnoj Gori nije postavila. Zemlje članice EU ni same nijesu trajno vakcinisane od ozbiljnih problema koji uključuju korupciju, pravosuđe, slobodu medija, institucionalnu kontrolu ili vladavinu prava. Unija svakako nije manastir, nego politički sistem sastavljen od 27 nesavršenih država. Pristupanje EU ne znači: „Dobrodošli ste kada više ne budete imali problema.“ Pristupanje znači nešto bitno drugačije: „Dobrodošli ste kada vaše institucije mogu da rješavaju probleme pre-

EU ne zahtijeva od Crne Gore da riješi svaki problem, već probleme koje Brisel smatra opasnim ma pravilima koja smatramo kompatibilnim sa članstvom“. To je sasvim drugačija priča.

PRVA ŽABA VLADAVINA PRAVA

Ovo je najveća žaba, ona koju Brisel neće dozvoliti da ostane neprogutana. Nezavisno pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal, funkcionalne institucije, temeljna prava i sloboda medija - sve to nijesu samo neprijatne domaće teme. One su dio arhitekture članstva u EU. Veoma je važno ne zavaravati se primamljivom iluzijom da tehnička usklađenost automatski znači institucionalnu transformaciju. EU može da pomogne Crnoj Gori u reformisanju pravosuđa, jačanju institucija, finansiranju infrastrukture i izgradnji administrativnih kapaciteta. Može da joj obezbijedi novac, stručnost i standarde. Ali, ne može da proizvede političku volju. Taj dio posla ostaje jedino na Crnoj Gori.

DRUGA ŽABA PROBLEMI KOJE BI CRNA GORA ŽELJELA DA EVROPA RIJEŠI

Ovo je zapravo asortiman domaćih žaba koje su politički jake unutar Crne Gore, ali mnogo manje značajne za Brisel. To su identitetska pitanja, istorijska razmimoilaženja, nacionalni simboli, politički tribalizam, polarizacija, kao i vječite rasprave što je Crna Gora i što treba da postane. Sva ova pitanja su važna. Ali nije realno da će EU doći u Podgoricu noseći ogromnu evropsku peglu i objaviti: „Došli smo da ispeglamo sve vaše istorijske nesuglasice“. To nije način na koji proširenje funkcioniše. Brisel može da insistira na

ra, da svime upravlja, kao i da spriječi da novac nestane u tradicionalnoj balkanskoj crnoj rupi. Tu institucionalni kvalitet prestaje da bude akademski koncept i postaje žila kucavica.

DAKLE, MORA LI CRNA GORA DA RIJEŠI SVE PRIJE PRISTUPANJA?

Ne, ne mora. Međutim, shvatanje da zbog tog „nemoranja“ sada ništa i ne mora du bude riješeno je pogrešno. Malo je vjerovatno da će EU zahtijevati da Crna Gora eliminiše svaki politički spor, istorijsko neslaganje, ekonomsku slabost ili društveni problem prije članstva. S druge strane, vrlo je vjerovatno, čak izvjesno, da će insistirati da se problemi direktno povezani s funkcionisanjem evropskog pravnog i političkog poretka rješavaju na vjerodostojan način. To je linija razdvajanja. EU ne zahtijeva savršenu Crnu Goru, ali zahtijeva Crnu Goru koja kao država može da funkcioniše unutar EU. To je mnogo teži zahtjev od promjene nekoliko zakona. I mnogo realniji.

PETA ŽABA - ILUZIJA

EU očekuje dobrosusjedske odnose i u tu svrhu može da vrši pritisak

pravima, institucijama, demokratskim procedurama i nediskriminaciji, ali ne može da odlučuje o svakoj međusobnoj crnogorskoj svađi. Niti može, niti treba. Uostalom, funkcionalna demokratija nije ona u kojoj se svi na kraju slažu, nego ona u kojoj neslaganje ne uništava sistem.

TREĆA ŽABA BILATERALNI SPOROVI

Za prevazilaženje ove žabe možda može da pomogne malo tuđeg iskustva. Slovenija i Hrvatska su ušle u EU. Njihov granični spor je preživio taj ulazak i nastavio da živi kroz arbitražu, kao što je i neslaganje oko ishoda tog spora takođe preživjelo ulazak u EU… i eno ga, i dalje uveseljava sve one koji se njime bave. Lekcija možda nije prijatna, ali je poučna: „Članstvo u EU

ne rješava svaki problem koji zemlja donosi sa sobom“. Ponekad žaba pređe granicu zajedno sa novom zemljom članicom i tada živi unutar mnogo većeg pravnog i političkog sistema. Ako strane u bilateralnom sporu prvo iz svojih redova isključe usijane glave i ozbiljno razmisle o primjerenom rješenju (makar i ne trenutnom), onda šanse za postizanje obostrano prihvatljivog kompromisa ozbiljno rastu. EU očekuje dobrosusjedske odnose i u tu svrhu može da vrši pritisak ili da pruži okvire za rješavanje, ali nema magični štapić koji će učiniti da balkanski sporovi nestanu.

ČETVRTA ŽABA VRIJEDNA MNOGIH MILIJARDI

Postoje i žabe kojih se nije moguće otarasiti nikakvim

političkim debatama, skupštinskim govorima ili stranačkim nadgornjavanjem. To su na primjer, infrastrukturni problemi, otpadne vode, energija, ekologija ili nedovoljni administrativni kapaciteti. Pravila EU mogu da se usvoje relativno brzo, ali izgradnja realnih, opipljivih fizičkih sistema potrebnih za implementaciju tih pravila - to je sasvim druga stvar. Tada članstvo u EU postaje nešto mnogo više od političkog projekta - postaje ogromna ekonomska transformacija zemlje. Brisel u toj transformaciji može veoma da pomogne. Ali, čak i evropski novac zadržava svoju suštinu i ostaje samo alat, a ne i rješenje. Postoji bitna razlika između obezbjeđivanja resursa i stvarne realizacije. Neko i dalje mora sve da isplani-

Postoji još jedna iluzija - žaba koju je možda teže progutati od svih ostalih. Ideja da će samo pristupanje riješiti probleme Crne Gore. Neće. Članstvo u EU može da promijeni podsticaje, da donese investicije, da nametne stroža pravila i kontrolu. Članstvo može građanima da pruži dodatnu pravnu zaštitu, kao i da neke oblike političkog ponašanja učini preskupim za počinioce. Ono što članstvo u EU ne može jeste da crnogorska politika prestane da bude crnogorska politika. Ni pomenute Slovenija i Hrvatska nijesu nakon pristupanja postale zemlje bez problema, pa neće ni Crna Gora. Razlika je u tome što neki problemi postaju evropski problemi kada se pridružite. Drugi ostaju vaši. Poznavanje te razlike je možda najvažniji dio procesa pristupanja. Jer svaka zemlja unosi nešto kroz vrata EU. Pravo pitanje u vezi sa budućim crnogorskim članstvom u EU nije da li Crna Gora ima žabe. Pravo pitanje je da li i Brisel i Crna Gora mogu da razlikuju žabu koja sprečava članstvo od žabe koja samo potvrđuje da je Crna Gora samo još jedna funkcionalna država. Jer, kada EU otvori vrata za ulazak, svoju kuću ćemo i dalje da čistimo sami.

Predsjednik Albanskog foruma pozvao sve političke lidere da ostave nesuglasice po strani i kazao da je njegova partija spremna da tome da doprinos

Đeljošaj: Do 15. oktobra omogućimo zatvaranje poglavlja PODGORICA – Ministar ekonomskog razvoja i predsjednik Albanskog foruma (AF) Nik Đeljošaj pozvao je sve političke lidere i poslanike da do 15. oktobra zavr-

še sve preostale evropske obaveze i omoguće zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Naveo je da „postoje trenuci kada odgovornost prema državi zahtijeva da njenu bu-

dućnost stavimo iznad svega što nas dijeli“. Ocijenio je da je Crna Gora danas u takvom trenutku. - Do tada ostavimo po strani političke nesuglasice i posveti-

mo se ovom zajedničkom cilju. Kao evropska partija, spremni smo da tome damo puni doprinos, uz razumijevanje naših podržavalaca, koji su uvijek bili uz evropske integracije

i vrijednosti - apelovao je on. Smatra da je važno da proces dovedu do kraja, da 44. Vlada završi zatvaranje pregovaračkih poglavlja, a da nakon parlamentarnih izbora nova Vlada, na če-

lu sa novim premijerom, potpiše Ugovor o pristupanju Evropskoj uniji. Poručio je da nijedan pojedinac i funkcija nijesu i ne mogu biti iznad učlanjenja Crne Gore u Evropsku uniju. R. P.

Hronika

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Šef ruske informacione mreže negirao da je u našu državu došao kako bi prikupljao informacije o regrutovanju ljudi iz ovog regiona za učešće u ratu između Rusije i Ukrajine

Mihailu Zvinčuku zabranjen ulazak u Crnu Goru godinu U obrazloženju rješenja policije navodi se da je 9. oktobra, oko 7.30 časova na području Tivta, kontrolom inspektora za Podsjetimo, osnivač ruske in- strance utvrđeno formacione mreže „Ribar“ i pukovnik GRU za hibridne da postoje operacije Mihail Zvinčuk smetnje za dalji (36) i njegova supruga Valerija Zvinčuk (36), kao i trojica boravak u Crnoj njihovih sunarodnika, preksi- Gori „iz razloga noć su napuštili Crnu Goru, nakon što im je uručeno rješe- unutrašnje nje o protjerivanju iz razloga bezbjednosti“ PODGORICA – Mihailu Sergejeviču Zvinčuku zabranjen je ulazak u Crnu Goru na godinu dana, objavila je na Telegramu mreža ,,Ribar“. Objavili su i izjavu koju je Zvinčuk dao u kotorskoj policiji, kao i rješenje granične policije kojim mu je izrečena ta mjera.

nacionalne i unutrašnje bezbjednosti. Preksinoć u 22 sata sa podgoričkog aerodroma ispratio ih je ambasador Rusije Aleksandar Lukašik. Prije nego je napustio Crnu Goru, Zvinčuk je na Telegram kanalu kazao da su namjeravali da snimaju dokumentarni film, a da su ih nakon privođenja ispitivali da li su tu da vrbuju strance za učešće u ratu u Ukrajini, te da su im oduzeli opremu.

Izjava policiji

Ruska propagandna mreža ,,Ribar“ saopštila je na Telegramu da je njen rukovodilac Mihail Zvinčuk sa snimateljskom ekipom došao u Crnu Goru radi snimanja dokumentarnog materijala o crnogorskim rusofilima, dok se iz policijske dokumentacije vidi da mu je otkazan boravak i zabranjen ulazak u Crnu Goru do 10. oktobra 2027, prenosi portal RTCG. - Istina je mnogo jednostavnija. Mihail Zvinčuk i snimateljska ekipa došli su da snimaju dokumentarni materijal o crnogorskim rusofilima, zvanično, uz sve potrebne saglasnosti i zahtjeve za intervjue - navodi se u objavi „Ribara“. U izjavi datoj policiji, a koju su objavili na Telegram kanalu, Zvinčuk je naveo da je u Crnu Goru došao 7. oktobra turistički, sa suprugom Valerijom i prijateljima Sergejem, Pavelom i Kirilom. Prethodno su, kako je naveo, avionom iz Moskve stigli u Beograd, potom otišli u Sarajevo i Banjaluku, odakle su u Crnu Goru došli automobilima. Zvinčuk je policiji kazao da su po dolasku odsjeli u Risnu, a da su narednog dana otišli u Kotor, gdje su snimili nekoliko kadrova za dokumentarni film. Prema njegovoj izjavi, plan je

bio da snime materijal o ljudima koji predstavljaju vjersku i tradicionalnu strukturu stanovništva, kao i o osobama koje podržavaju Rusiju, odnosno, kako je naveo, „rusofilima iz Crne Gore“. - U Crnu Goru nijesam došao sa ciljem izvještavanja o rusko-ukrajinskom ratu, već isključivo sa ciljem predstavljanja stanovnika Crne Gore - naveo je Zvinčuk u izjavi policiji. Negirao je da je prikupljao podatke za regrutovanje. U dokumentu se navodi i da je policija Zvinčuka direktno pitala da li je u Crnu Goru došao kako bi prikupljao informacije o regrutovanju ljudi iz ovog regiona za učešće u ratu između Rusije i Ukrajine. Zvinčuk je to negirao. - Na konkretno pitanje policijskog službenika da li sam došao u Crnu Goru radi prikupljanja informacija o regrutovanju vojnika iz ovog regiona za učešće u ratu između Rusije i Ukrajine, izjavljujem da nijesam - navedeno je u njegovoj izjavi.

Služio u ruskoj vojsci

Policiji je, prema dokumentu, kazao i da vodi Telegram kanal „Ribar“, koji ima oko milion i po pratilaca, te da objavljuje političke komentare, istorijske sadržaje, kao i izvještaje iz zona sukoba. Naveo je i da je ranije služio u ruskoj vojsci i da je radio kao prevodilac, kao i da se ne nalazi na potjernici, ali da mu je, prema njegovim riječima, zabranjen ulazak u zemlje Evropske unije zbog stavova prema Rusiji i komentara o ratu u Ukrajini. U rješenju Uprave policije, Regionalnog centra granič-

sko-primorske saopštili su da je uobičajena praksa i vrlo česta, skoro svakodnevna, da se neke od medijskih kuća televizija, portala, kanala i slično obraćaju radi snimanja Cetinjskog manastira i drugih svetinja u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. Kako dodaju, budući da im je upit za snimanje došao noć uoči najavljenog dolaska u manastir, van radnog vremena, isti nijesu ni stigli razmotriti. - Sljedećeg dana smo iz medija saznali da su osobe koje su nam se javile sa ovim zahtjevom privedene od policije kazali su iz Mitropolije. Poručili su da im niko od pomenutih osoba od ranije nije poznat, niti su imali neku raniju komunikaciju.

Advokati

Mihail Zvinčuk

ne policije „Jug“, od 9. oktobra, navodi se da se Zvinčuku otkazuje boravak do 90 dana i zabranjuje ulazak u Crnu Goru do 10. oktobra 2027. godine. Naloženo mu je da teritoriju Crne Gore napusti do 10. oktobra ove godine. - Doputovali smo iz Banjaluke sa dva automobila koja nam je obezbijedio prijatelj Sergej, ponudivši nam besplatan prevoz. Prethodno smo avionom doputovali iz Moskve u Beograd, zatim otišli u Sarajevo, a odatle u Banjaluku. U Banjaluci sam se sreo sa svojim prijateljem - naveo je on, dodavši da su po dolasku u Crnu Goru odsjeli u hotelu u Risnu. U obrazloženju rješenja navodi se da je 9. oktobra, oko 7.30 časova na području Tivta, kontrolom inspektora za strance utvrđeno da postoje smetnje za njegov dalji boravak u Crnoj Gori „iz razloga unutrašnje bezbjednosti“. Policija se pozvala na odredbe Zakona o strancima prema kojima boravak do 90 dana može biti otkazan strancu ukoliko postoje razlozi nacionalne, odnosno unutrašnje bezbjednosti. U rješenju se navodi da žalba ne odlaže njegovo izvršenje. „Ribar“ tvrdi da je odluka bila unaprijed pripremljena. Iz „Ribara“, međutim, tvrde da je crnogorska policija već imala pripremljeno obrazloženje za Zvinčukovo protjerivanje.

- Svima je očigledno da su crnogorske bezbjednosne službe već imale svoju pripremljenu verziju i obrazloženje za protjerivanje, koje je potom iznijeto tokom saslušanja i uneseno u zapisnik - naveli su iz te mreže. Oni tvrde da stvarni razlog boravka i aktivnosti ekipe nije uzet u obzir. - Stvarni razlog boravka i aktivnosti ekipe na teritoriji zemlje nikoga nijesu interesovali - navodi „Ribar“. U objavi se pozivaju i na izjavu poslanika Milana Kneževića, koji je, prema njihovim navodima, slučaj povezao sa pritiskom Evropske unije na Crnu Goru da vodi antirusku politiku. - Želja lokalnog rukovodstva da se dodvori evropskoj birokratiji diktira neophodan stil ponašanja - zaključuje se u objavi „Ribara“.

MCP nije razmotrila zahtjev

Oglasili su se juče i iz Mitropolija crnogorsko – primorske povodom ovog slučaja. Kazali su da su prije tri dana primili zahtjev za snimanje Cetinjskog manastira za potrebe ruskog dokumentarnog filma, da nijesu stigli da ga razmotre, te da su sljedećeg dana iz medija saznali da je policija privela osobe koje su im se javile sa tim zahtjevom. Iz Mitropolije crnogor-

Ruski bloger i osnivač Telegram kanala „Ribar“ Mihail Zvinčuk i njegove kolege, koji su protjerani iz Crne Gore najavili su da će narednih dana razmotriti dalje korake, uključujući angažovanje advokata. U Beogradu će se zadržati nekoliko dana, a još ne znaju kada će se vratiti u Moskvu. Zvinčuk je po dolasku na beogradski aerodrom kazao da grupa planira da ostane u Srbiji nekoliko dana, navodeći da još nijesu kupili karte za Moskvu. - Angažovaćemo advokata, ali za sada ništa ne znamo - kazao je Zvinčuk. Kako tvrdi, u Crnu Goru stigli su iz Bosne i Hercegovine, gdje su snimali materijal za dokumentarni film o Austrougarskoj monarhiji. Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori planirali su da rade na drugom dokumentarnom projektu, posvećenom crkvi i rusofilstvu. Zvinčuk je naveo da je riječ o jednom od tri dokumentarna filma koja se bave istorijskim temama, ističući da je boravak u Crnoj Gori trebalo da bude dio rada na tom projektu. Osvrćući se na iskustvo koje su doživjeli, ruski bloger poručio je da njegov slučaj ne bi trebalo da obeshrabri druge kolege koje se bave sličnim temama. Istakao je da prisustvo na terenu smatra važnim za razumijevanje različitih stavova i promjenu percepcije o Rusima. - Ovo što se meni desilo ne treba da uplaši moje kolege koje se takođe bave istinom - poručio je Zvinčuk, naglašavajući da se mišljenje o Rusima može mijenjati jedino kroz neposredan kontakt i prisu-

stvo ljudi koji se bave takvim temama. Kako je saopšteno iz Uprave policije, akcija je sprovedena uz podršku međunarodnih partnera, nakon kriminalističke, operativne i obavještajne obrade, a obuhvatila je ruske državljane Sergeja Belorusa (36), Kiru Dorošenku (21) i Pavela Lekatorčuka (46), koji su u Crnu Goru ušli prije „nepuna dva dana“.

Crna lista

Mihail Zvinček i njegova supruga Valerija na crnoj su listi britanske vlade. Prema zvaničnom dokumentu te vlade, Zvinček je označen kao jedan od aktera ruskih operacija stranog informacionog manipulisanja i miješanja u demokratske procese te da pokušava da utiče na međunarodnu podršku Ukrajini i političke procese, uključujući izbore u Moldaviji i Jermeniji. Odluka o protjerivanju, kako tvrdi Pobjedin sagovornik iz bezbjednosnog sektora, ne mora nužno značiti da su crnogorske službe kod njih pronašle dokaze o izvršenju krivičnog djela. Kao jedan od mogućih razloga za takvu odluku navodi činjenicu da se Mihail Zvinčuk i mreža „Ribar“ nalaze pod međunarodnim restriktivnim mjerama, uključujući sankcije Evropske unije i Velike Britanije, dok su američke vlasti ranije ponudile nagradu od deset miliona dolara za informacije koje bi dovele do identifikacije ili lociranja osoba povezanih sa tom mrežom. „Ribar“ je ruska medijska i informaciona mreža, koju je osnovao Zvinčuk 2018. godine zajedno sa Denisom Ščukinom, koji je kasnije postao jedan od najuticajnijih ruskih vojnih kanala na Telegramu. Međunarodno je postala poznata tokom ruske invazije na Ukrajinu. Prvobitno zamišljena kao platforma za vojne analize i izvještavanje o sukobima, vremenom je prerasla u razgranatu mrežu komunikacionih kanala, koju zapadne institucije povezuju sa širenjem proruskih narativa, propagandnim aktivnostima i operacijama informacionog uticaja. Na Telegram kanalu „Ribar“ objavljuju se vojne analize, izvještaji sa ratišta, geopolitički komentari, mape i multimedijalni sadržaji. Njene objave prate brojni korisnici zainteresovani za rat u Ukrajini, ali i širu međunarodnu politiku. R. P.

Društvo

Neđelja, 11. oktobar 2026.

MJESTO GDJE DISTANCA NE POSTOJI: Pobjeda u posjeti Odjeljenju Dnevne bolnice Kl

Tokom obilaska Dnevne bolnice, povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja (10. oktobar), imala sam priliku da ,,zavirim“ u prostor u kojem se liječenje ne odvija isključivo kroz farmakoterapiju. Ključno mjesto ovdje imaju razgovor, razumijevanje i osjećaj da vas neko zaista sluša. „Kako ste danas?“ - pitanje je koje ovdje dobija sasvim drugačiju težinu. Nije važno da odgovor bude: „Dobro“. Važno je da čovjek osjeti da smije da kaže kako zaista jeste, da može da prizna da mu je teško, da govori o strahu, postavi pitanje i na trenutak zastane. MOŽE! Ta riječ kao da se provlači kroz cijeli prostor Odjeljenja. Možeš da razgovaraš, možeš da pitaš, možeš da pokušaš ponovo, možeš da kažeš da ti nije dobro. I ne moraš zbog toga da se stidiš jer je prvi korak ka oporavku spoznaja da ne moraš uvijek biti dobro, ali ne moraš ni ostati sam u onome što te boli.

Razgovor je lijek za koji se ne propisuje recept MOŽE! Ta riječ kao da se provlači kroz cijeli prostor Odjeljenja Dnevne bolnice. Možeš da razgovaraš. Možeš da pitaš. Možeš da pokušaš ponovo. Možeš da kažeš da ti nije dobro. I ne moraš zbog toga da se stidiš jer je prvi korak ka oporavku spoznaja da ne moraš uvijek biti dobro, ali da ne moraš ni ostati sam u onome što te boli

d. mijatović

PODGORICA - Nijesam očekivala da će me posjeta Odjeljenju Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju „Dr Dušan Kosović“ KCCG toliko dotaći. Došla sam sa novinarskom radoznalošću želeći da upoznam način rada ustanove i ljude koji u njoj svakodnevno traže i pružaju pomoć. Međutim, kako je obilazak odmicao, moje bilješke i pitanja sve su više ustupali mjesto jednom drugom osjećaju - svijesti o tome koliko se nevidljivih borbi može odvijati iza lica koje svakodnevno srijećemo. U mislima mi se zadržalo pitanje: ,,Koliko često prebrzo donosimo sud o ljudima čiju borbu zapravo ne poznajemo?“

TOPLINA

Mirno jutro na drugom spratu Klinike za psihijatriju, gdje se nalazi Odjeljenje Dnevne bolnice. - Ovo ne izgleda onako kako sam zamišljala jednu psihijatrijsku ustanovu - pomislila sam kada sam ušla. Možda sam očekivala onu posebnu bolničku atmosferu i tišinu. Umjesto toga, dočekale su me boje i svjetlost. Hodnici su prostrani, prostorije jasno označene, a kroz velike pro-

SNAGA

RUKE NEKAD KAŽU ONO ŠTO ČOVJEK JOŠ NE MOŽE DA IZGOVORI: Pacijenti Odjeljenja Dnevne bolnice stvaraju djelo na radno-okupacionoj terapiji

zore dopire dnevna svjetlost. Uz zidove i po uglovima stoje saksije sa cvijećem, pa zelenilo unosi dodatnu toplinu u prostor. Na hodniku se smjenjuju koraci. Čuju se glasovi, razgovor, osmijeh. Sve djeluje jednostavno i svakodnevno, a ipak se iza tih običnih trenutaka krije nešto veliko - nečija odluka da više ne ćuti o onome što ga muči. Ponekad je upravo to najpotrebnije - da vas neko sasluša bez osude, bez žurbe, bez pitanja: ,,Zašto nijeste došli ranije!?“ Dočekuje me načelnica Dnevne bolnice, psihijatrica dr Tea

Dakić sa kojom krećem u obilazak. - Odjeljenje Dnevne bolnice, koje je počelo da radi prošle godine, oblik je liječenja koji se zove parcijalna hospitalizacija. To znači da pacijenti svakodnevno dolaze na planirane aktivnosti i terapije, a nakon završetka dana vraćaju se kući. Pacijenta na Tim za prijem može da uputi psihijatar ili psiholog. Neophodno je da osoba već ima ustanovljenu dijagnozu poremećaja mentalnog zdravlja. Najčešće su to poremećaji iz spektra anksioznosti i depresije, a radimo i sa

Dnevna bolnica osvijetlila obraz zdravstvu u Crnoj Gori Posebno emotivno govori pacijentkinja koja je, kako kaže, dugo osjećala da se, kada je riječ o terapiji, vrti u krug bez suštinske promjene. - Shvatila sam da su mi same tablete postale začarani krug i da me dvije godine nijesu vodile tamo gdje sam željela. Meni je ovo trebalo - istakla je ona. U Dnevnoj bolnici je već dva mjeseca i kaže da promjenu osjeća gotovo svakog dana.

cijent odavde izađe osnažen i promijenjen, a ne samo da ovdje provede određeno vrijeme - istakla je Dakić. Boravak u Dnevnoj bolnici može trajati od četiri do najviše 12 sedmica, a pacijent se otpušta na osnovu procjene multidisciplinarnog tima. - Pacijenti koji su, recimo, bili u Dnevnoj bolnici prošle godine u ovo vrijeme, mahom su se vratili na posao, ponovo uspostavili svoju funkcionalnost, popravili odnose sa ukućanima ili donijeli neke važne odluke u životu. Cilj nam je da ljude osposobimo i osnažimo za svakodnevni život. Voljela bih da svaki pacijent, kada izađe iz Dnevne bolnice, ponese sa sobom osjećaj da vrijedi i da ode sa više samopouzdanja i samopoštovanja - kazala je Dakić.

- Postala sam veselija, počela sam da se smijem, vratio mi se humor. Naučila sam da prepoznam impulsivnost, da više vodim računa o sebi, da čitam knjige, šetam i svakodnevno uradim nešto što me ispunjava. Naučila sam da kažem ono što mislim i da ne ćutim. Naučila sam da ne trpim i da volim sebe. Stavila sam sebe na prvo mjesto - istakla je ona. Govori i o problemu koji je,

kaže, nosila u sebi više od četiri decenije. - Poslije jednog razgovora sa psihološkinjom Minom Gazivodom, o tome više ne razmišljam. Čak sam pokušala da vratim misli na to, ali ne mogu. Kao da je izašlo iz mene - rekla je ona. Naglašava da je stručni tim Dnevne bolnice osvijetlio obraz zdravstvu u Crnoj Gori. - Oni su ekipa za poželjeti istakla je ona.

osobama koje žive sa poremećajima iz spektra psihoza, ali nijesu u akutnoj fazi, već u remisiji - objašnjava Dakić. Prostor Dnevne bolnice ne čini niz prostorija kroz koje pacijenti samo prolaze. Svaka ima svoj mir, ali i svoju priču, ritam i svrhu. U jednoj se vode individualni razgovori sa pacijentima i održava velika sedmična vizita, u drugoj je dnevni boravak - mjesto za kreativne radionice. Jedna od prostorija pretvorena je u mali bioskop. Tu su pacijenti nedavno gledali film „Društvo mrtvih pjesnika“, a nakon projekcije razgovarali o onome što su vidjeli, ali i o osjećanjima koja je film u njima probudio. - Imamo ovdje i aparat za kokice, pa cijeli doživljaj bude još potpuniji. Trudimo se da im i kroz ovakve, naizgled male stvari, pružimo atmosferu koja podsjeća na bioskop i učini zajedničko gledanje filma prijatnijim - kaže Dakić. U prostoriji namijenjoj za dnevni boravak se doručkuje, kuva kafa… U tim malim ritualima svakodnevice prostor počinje da liči na život izvan bolnice - na jutro koje počinje kafom, na razgovor koji se spontano produži, na osjećaj da negdje pripadate. Tu je i prostorija za grupnu terapiju, gdje se iskustva dijele sa dru-

gima, dok se u susjednoj odvija radno-okupaciona terapija. Ovdje se ruke uključuju u ono što je nekada teško izgovoriti riječima - kroz boje, glinu, papir…

AKTIVNOSTI

Pacijenti u Dnevnoj bolnici borave radnim danima, od 8 do 14 sati, i imaju od tri do šest sati planiranih aktivnosti u toku dana, nakon čega odlaze kući. Aktivnosti uključuju: psihijatrijske i psihološke preglede, grupne i individualne terapije, psihoedukativne grupe, radno-okupacionu terapiju, savjetovanje i podršku, primjenu terapije i medicinski nadzor. Tu su i art terapija, kreativne radionice, filmoterapija, biblioterapija, rekreativne i socijalno-inkluzivne aktivnosti. Dakić naglašava da je struktura dana veoma važna, jer mozak voli rutinu, a njeno narušavanje često dodatno otežava funkcionisanje. - Kada ,,ispadnemo iz kolosijeka“, često izgubimo rutinu. Dnevna bolnica je jedan od načina da ponovo uspostavimo strukturu dana. Svaka aktivnost ima svoju svrhu i ono što ovdje učimo i na čemu radimo pacijenti mogu svakodnevno da primjenjuju kod kuće, u porodici i u komunikaciji sa prijateljima. Važno nam je da pa-

Dok slušam dr Dakić počinjem drugačije da gledam ono što sam možda i sama prije dolaska ovdje uzimala ,,zdravo za gotovo“. Osmijeh, pogled, pokret ruke, tišinu. Iza svakog od tih malih znakova može da stoji priča koju ne poznajemo, borba koju ne vidimo ili strah o kojem ništa ne znamo. Ulazim u Dnevni boravak u kojem sjede pacijenti. U toku je pauza. Ono što mi posebno privlači pažnju je odnos među njima. Iako su se upoznali tek ovdje, razgovaraju i ponašaju se kao da se poznaju mnogo duže. Nema među njima distance koja se često osjeti među ljudima kad se prvi put srtenu. Naprotiv - tu su osmjesi, riječi podrške i ona spontana ljudska toplina koja se ne može odglumiti. Vidim još nešto - u Dnevnoj bolnici se ne stvaraju samo odnosi između pacijenata i stručnog tima, stvara se i jedna mala zajednica ljudi koji su se sreli u teškom periodu života, ali su upravo tu pronašli nekoga ko ih razumije. Ljudi su došli zbog različitih razloga i sa različitim pričama, ali su za istim stolom pronašli nešto zajedničko - osjećaj da nijesu sami. Pitam ih da li žele da razgovaraju sa mnom i objašnjavam da pišem reportažu za Pobjedu. Pristaju. Prije nego što počnemo, nude me kolačima. Kažu mi da ih je napravila načelnica Tea. Uzimam jedan. - Već sam ih probala kod Tee u kancelariji, znam koliko su dobri. Tražila sam recept - kažem kroz smijeh. Na to mi jedna pacijentkinja odmah dobacuje: „Bezobrazno su dobri!“ Svi se smijemo. Postavljam svima ista pitanja. Neko odgovara odmah, neko zastane i razmisli. A kada ne znaju što bi rekli, samo se na-

Društvo

Neđelja, 11. oktobar 2026.

linike za psihijatriju ,,Dr Dušan Kosović“ Kliničkog centra Crne Gore

Socijalna radnica Irena Lekić smatra da je rad u grupi važan i zbog razmjene iskustava - da pacijenti čuju jedni druge i podijele ono kroz što prolaze. - Takav rad im daje i važan osjećaj pripadnosti. Bitno je da osjete da nijesu sami i da shvate da i drugi ljudi imaju određene probleme. Kada čuju tuđa iskustva, lakše prepoznaju i razumiju sopstvena istakla je Lekić.

O poteškoćama se lakše govori, ali stigma nije nestala Direktor Klinike za psihijatriju ,,Dr Dušan Kosović“ KCCG dr Aleksandar Popović kazao je da je od početka godine do danas u psihijatrijskim i psihološkim ambulantama Klinike obavljeno oko 7.600 pregleda, dok ih je za isti period prošle godine bilo oko 7.300. - Ovaj rast od oko četiri odsto u najvećoj mjeri se odnosi na ambulante u okviru Odjeljenja za dnevni tretman i jedinice za kratkotrajni stacionarni boravak djece i adolescenata. Broj hospitalizacija u ovoj godini je porastao

cu došao bezvoljan, ali da već osjeća promjenu. - Raspoloženje mi je znatno bolje. Iako sam dosta povučen, prija mi rad u grupi, jer mogu da razgovaram sa ljudima koji imaju slične probleme. Ranije nijesam davao nikome da mi pomogne. Borio sam se sam sa sobom i uzimao terapiju, bez razgovora. Ovdje sam naučio koliko je komunikacija važna - istakao je on. Pacijentkinja, koja je u Dnevnoj bolnici tri nedjelje, kaže da je na početku bila rezervisana. Nije znala što da očekuje i, kako priznaje, u glavi je imala sasvim drugačiju sliku. - Mislila sam: dođem, popijem terapiju i ležim u krevetu. Međutim, uopšte nije tako. Naprotiv, mnogo se lijepo družimo, otvoreno pričamo o svojim problemima i imamo veliku podršku stručnog tima. Ovdje smo kao jedna porodica. Družimo se, smijemo, igramo. Ponekad i zaplačemo. Nema pretvaranja. Atmosfera je domaća, ljudi koji ovdje rade veoma su posvećeni i zaista se bave vama - istakla je ona. Godinama je, kaže, uglavnom ćutala i trpjela, a sada uči da jasno kaže ono što osjeća i što želi. - Naučila sam da otvoreno pričam o onome što osjećam. Tako je lijepo živjeti otvoreno i reći ono što mislite. Ranije sam uglavnom ćutala i klimala glavom, a sada umijem da kažem i da izrazim i zadovoljstvo i nezadovoljstvo - istakla je ona. Zastade, pa izgovori rečenicu koja možda najbolje opisuje ono što joj je Dnevna bolnica donijela: - Sad konačno vidim sebe! istakla je ona. Njihove priče se razlikuju, ali se oko jedne stvari gotovo svi slažu: potražiti pomoć nije slabost. Spremni su da izgovore ono što je dugo ostajalo neizrečeno. A možda je najvažnije što su u Dnevnoj bolnici naučili da slušaju jedni druge. Jer za stolom za kojim sjede nema dijagnoza koje govore umjesto njih. Tu su ljudi, njihove priče, strahovi, mali pomaci, osmije-

na 360, sa 280 za isti period prošle godine. Taj broj treba čitati pažljivo, oko 30 prijema odnosi se na Odjeljenje za parcijalnu hospitalizaciju, koje je otvoreno u septembru prošle godine. Dio rasta čine pacijenti u okviru dječjeg odjeljenja, a

Aleksandar Popović

porast bilježimo i na Odjeljenju za bolesti zavisnosti, oblast kojoj kao društvo moramo posvetiti više pažnje - istakao je Popović. Ove podatke, kaže, ne vidi kao dokaz da je mentalno zdravlje građana lošije, već kao znak da je potreba koja je postojala i ranije konačno dobila odgovor, posebno kod djece i mladih za koje u sistemu dugo nije bilo dovoljno mjesta. - U praksi vidimo da građani danas lakše govore o svojim poteškoćama, ali stigma nije nestala. U našem istraživanju stavova građana Crne Gore 96 odsto ispitanika reklo je da bi potražilo stručnu pomoć, ali su muškarci i osobe sa nižim stepenom obrazovanja imale izraženi-

je stigmatizujuće stavove, a gotovo osam od deset osoba je smatralo da u njihovoj sredini ne postoji kampanja o mentlanom zdravlju. Imajući u vidu navedeno, ne brinu me oni koji dolaze na preglede, već oni koji još biraju da ne govore o svojim poteškoćama - rekao je Popović. On je naglasio da mentalno zdravlje ne čuva samo Klinika, već su za to potrebne i službe u zajednici, bliže ljudima, kao i rano prepoznavanje poteškoća mentalnog zdravlja u školama i kod izabranih ljekara. - Svaki novi kapacitet koji smo otvorili jasno je pokazao da je potreba bila tu i prije nego što smo je mogli vidjeti - istakao je Popović.

SESTRE

D. MIJATOVIĆ

smiješe i uglas mi kažu: „Sljedeće pitanje“. I tako, između pitanja, odgovora, smijeha i još jednog zalogaja kolača, naša razgovor postaje opušten. Više je to susret sa ljudima koji su, makar na trenutak, zaboravili da su pacijenti. Na moje prvo pitanje: ,,Što im najviše prija u Dnevnoj bolnici?“, odgovor stiže gotovo jednoglasno: „Sve!“. Jedna pacijentkinja, koja je tu tek sedmicu, kaže da je iznenađena onim što je ovdje zatekla. - Očarana sam. Sve pohvale za kompletnu ekipu koja ovdje radi. Drago mi je što u Crnoj Gori postoji ovakvo mjesto - kaže ona. Ono što joj posebno znači jeste mogućnost da govori o stvarima koje možda nikada ranije nije izgovorila pred porodicom ili prijateljima. - Ovdje svi imamo neki problem, možemo da ga kažemo, a cijeli tim je tu da nas sasluša i pomogne. To puno znači jer dobijete snagu. Za samo nedjelju dana primijetila sam kod sebe veliku promjenu. Ranije mi je najprijatnije bilo da budem kod kuće, nijesam željela da izlazim, ni da se družim. Sada sam se pokrenula. Svaki dan odavde ponesem novo znanje i osjećam da napredujem - ističe ona. Jedan od pacijenata nadovezuje se pričom o radu u grupi. Kaže da je za Dnevnu bolnicu saznao zahvaljujući supruzi i da je brzo shvatio da je to ono što mu je potrebno. - Grupni rad čini svoje. Razmjenjujemo iskustva i to je dobro. Nema liječenja bez razgovora, naročito za nas koji smo povučeni. Niko ne može da ti čita misli, moraš da kažeš naglas ono što osjećaš - rekao je on. Najveću promjenu, kaže, primjećuje u odnosu sa suprugom. - Naučio sam da kažem što mi smeta, a ne da sve držim u sebi. Ništa se ne podrazumijeva, mora da se razgovara - istakao je on. A onda, gotovo usput, otkriva nešto što nije očekivao da će pronaći u Dnevnoj bolnici. - Otkrio sam da umijem da slikam. Nijesam slikao još od osnovne škole - kazao je on, dodajući da čovjek, kada se pokrene, može pronaći i neke zaboravljene djelove sebe. - Nađete neke skrivene talente - kaže kroz smijeh. Druga pacijentkinja ističe da joj je prvi dolazak u Dnevnu bolnicu bio samo upoznavanje sa prostorom i programom, ali da joj je već nakon nekoliko dana postalo jasno koliko joj prija svakodnevni ritam. - Sad mi je prezanimljivo. Posebno mi je zanimljiv psihoedukativni blok. Jedni drugima pričamo o svojim problemima i iz toga izvlačimo pouke. Na boravak ovdje gledam kao da idem na pregled kod endokrinologa. Psihijatar je kao svaki drugi doktor. Kada te zaboli zub, odeš kod zubara. Ne razmišljaš da li je strašno da potražiš pomoć - istakla je ona. Iz drugog kraja prostorije čuje se saglasnost. Jedan pacijent mi govori da je u Dnevnu bolni-

UZ ZNANJE, ISKUSTVO I ODGOVORNOST POSAO RADE IZ SRCA: Stručni tim Odjeljenja Dnevne bolnice

si i nova iskustva. I osjećaj koji se kroz cijeli razgovor provlači kao zajednička nit - da nijesu sami!

KREATIVNOST

Nakon razgovora zajedno odlazimo na radno-okupacionu terapiju. Ovo je prostor u kome se stvara. Svako radi svojim tempom. Bez žurbe i pritiska. Nema takmičenja. Nema pitanja ko je bolji. Svaki urađeni zadatak je jedan mali uspjeh. Ova prostorija nije samo mjesto za rad. Ovo je mjesto za povratak sebi. Između dva ,,zadatka“ često se dogodi ono najvažnije razgovor. Nekada uz osmijeh, a nekada u tišini. Tog dana razgovor je počeo sasvim jednostavno - pričali smo o tome kako smo proveli jutro. Jedna pacijentkinja mi prilazi i s osmijehom pokazuje igračku koju je isplela. Govori koliko uživa u pletenju i koliko joj zadovoljstvo pričinjava da od konca stvara male, šarene igračke. Ohrabrujem je da svoje radove pokaže i izvan Dnevne bolnice. Radno-okupaciona terapeutkinja Branka Božović kaže da joj je važno da kod pacijenata probudi radost, ali i osjećaj da mogu da stvaraju i vjeruju u sebe.

- Na početku rada često sumnjaju u sebe, a onda, korak po korak, dođu do toga da stvore predivno djelo. Govor tijela mi mnogo toga kaže. Ruke nekada kažu ono što čovjek još ne može da izgovori. Poseban trenutak je kada pacijent ugleda ono što je sam napravio. Tada dolazi do svojevrsne unutrašnje transformacije i osvješćivanja vlastitih sposobnosti - do onog važnog osjećaja: „Ja mogu. Uspio sam!“- kazala je Božović.

KADAR

Doktorice prolaze hodnicima i razgovaraju sa pacijentima. Posao ljudi koji ovdje rade mnogo je složeniji od onoga što se može vidjeti spolja. U Dnevnoj bolnici nije dovoljno samo stručno znanje. Potreban je i poseban odnos prema čovjeku koji je došao po pomoć. O pacijentima na Odjeljenju svakodnevno brinu dvije psihijatrice, dvije psihološkinje (od kojih je jedna trenutno na specijalizaciji) i četiri medicinske sestre. Posao, uz znanje, iskustvo i profesionalnu odgovornost, rade iz srca - sa iskrenom željom da čovjeku koji je došao po pomoć vrate vjeru da može dalje. Nakon što je završila individualnu terapiju sa pacijentki-

njom, psihijatrica Tanja Jovanović-Perunović kaže da se promjene kod pacijenata ne dešavaju ad hoc. - One se žive. Nekada se ne mogu promijeniti okolnosti u kojima čovjek živi (njegov profesionalni ili porodični kontekst), ali se može naučiti kako da promijenimo sebe i lakše prihvatimo ono što ne možemo promijeniti da bi bolje funkcionisali - ističe ona. Dok se priprema za psihoedukativni blok na temu ,,Granice“, psihološkinja Mina Gazivoda objašnjava da se teme grupnog rada prilagođavaju potrebama pacijenata, pa se tako razgovara o emocijama, stresu, anksioznosti, samopoštovanju, komunikaciji, konfliktima, odnosima sa drugima… - Važno nam je da ono o čemu govorimo pacijent može da prepozna u svakodnevnom životu i da sa grupne terapije izađe sa nečim što može konkretno da primijeni. Cilj nije da neprijatne emocije nestanu, već da pacijenti nauče da ih prepoznaju i razumiju, kao i da pronađu način da na njih odgovore - rekla je Gazivoda. Socijalni rad predstavlja sastavni dio multidisciplinarnog tretmana u Dnevnoj bolnici.

U Dnevnoj bolnici medicinska sestra nije samo osoba koja brine o terapiji i zdravstvenom stanju pacijenta. Ona je često i prvo lice kojem se pacijent obrati, neko ko prepoznaje promjenu, sasluša i ohrabri. Primjećujem njihovu prisutnost koja je nenametljiva, ali stalna - tu su za svakog pacijenta. Glavna medicinska sestra Dnevne bolnice Marija Leposavić, koja dvadeset godina radi na Klinici za psihijatriju, kaže da su za ovaj posao potrebni empatija, strpljenje i dobra komunikacija. - Pacijentima razgovor sa nama pruža osjećaj sigurnosti i podrške, a povjerenje između medicinske sestre i pacijenta jedna je od osnova rada. Volim da pomažem ljudima i upravo je to ono što me ispunjava u ovom poslu - kazala je Leposavić. Katarina Savović ističe da je pacijentima, osim terapije i stručne pomoći, često najpotrebnije upravo ono što djeluje najjednostavnije - razgovor i osjećaj da ih neko zaista čuje. Posebno joj znači kada vidi promjenu kod pacijenta - kada osoba koja je u Dnevnu bolnicu došla uplašena i bez samopouzdanja, nakon nekog vremena počne da pokazuje više sigurnosti i snage. Katarina Marković se trudi da pacijentima pomaže svojim osmijehom. - To mi pacijenti često kažu i vidim koliko im to znači. Osmijeh i dobro raspoloženje su veoma važni. Treba biti nježan prema njima, jer im time mnogo pomažemo - rekla je Marković. U njenim riječima možda je i najjednostavnije objašnjenje atmosfere koju zatičem u Dnevnoj bolnici - ovdje se liječi znanjem, ali i odnosom prema čovjeku. Odlazim iz Dnevne bolnice. Pozdravljam se sa timom i pacijentima, zahvaljujem im na razgovorima i povjerenju. Iza mene ostaju vrata kroz koja će sjutra ponovo proći ljudi. Ali, ostaje i nešto što se ne može fotografisati - osjećaj da je novi početak moguć. Da će neko ko je danas došao sa osjećajem da ne može - sjutra napraviti prvi korak, da će neko ko je dugo ćutao - progovoriti i da će neko ko je izgubio vjeru u sebe - ponovo pronaći razlog da je vrati. Niko u Dnevnoj bolnici nije samo dijagnoza. Iza svakog pogleda nalazi se čovjek koji možda trenutno ne vidi izlaz, ali je ipak napravio važan, a možda i najvažniji korak u svom životu - došao je u Dnevnu bolnicu da potraži pomoć. Adrijana ĐOROJEVIĆ

10 Povodi

Neđelja, 11. oktobar 2026.

POGLED SA STRANE: Većina se pita ko će pobijediti, manjina se pita a što će sjutra biti

Iako držimo da nam je naslov Za koga glasati? Za one koji mogu ukupnom snagom da uklone Vučićev porazni režim. A gotovo odvratan jer nosi pri- ako studenti ne pobijede, onda će sadašnja beogradska diktatura moći da preraste i u tiraniju. zvuk finalističkog, atletskog, nacionalizma – onog pravo- Studentska poslanička postavka će se neminovno u Skupštini raslojavati bez obzira koliko će slavno-moravskog naciona- velika biti. To se nužno dogodilo i DOS-u. Udarni strateški referendumi poput ovog u Srbiji 25. lizma koji je srpskom narodu naneo toliko zla posle Prvog oktobra, tek naknadno zahtijevaju detaljističko razjašnjenje. Skupštinski izbor od 25. oktobra svetskog rata do danas – od nije referendum da li da se prihvate gej brakovi ili ne, već je glas u korist nove definicije državnog njega nema boljeg koji bi opisao dramu predstojećeg skup- ustrojstva, nove državne orijentacije prema balkanskim susjedima i stvarne evropske solidarnosti štinskog izbora u Srbiji 25. oktobra 2026. godine. Većina se pita ko će pobediti, manjina se pita a šta će sutra biti. Srbija je raz-ideologizovana teritorija u kojoj odozgore vlada samo batina i laž, i stoga je odsustvo organizovanih političkih programa shvatljivo. Odnos političkih snaga se skoncentrisao oko Vučićevog pola koji se stvrdnuo u očajan skup kriminalnog samoodržavanja privilegija, nasuprot kome stoji srdžba uvređenog naroda čija studentska prethodnica, osim obnove pravnosti rada administracije, kadrovskog i imovnog revanšizma, nema jasno razrađenu viziju drugačije države. Prvi pol hoće da zadrži narod u zatvoru, a drugi hoće da iz njega izađe osvetom bez razvijenog programa slobode. Nema ubedljive kritike osnovnih ciljeva radikalsko-naprednjačke politike, osim napada na bezobrazluk njihovog spovođenja. Napada se metod velikosrpskog i lopovskog režima, ali se ne napada njegova politika. Velika Srbija, Kosovo, mržnja Evrope i ljubav prema Moskvi, su i dalje netaknu- Studenti su 2024. godine pokrenuli ogroman narodni bijes protiv bezakonja naprednjačke diktature te maksime. Kao i podozrenje prema nezavisnoj Crnoj Gori. vjetskom sistemu. I napadali đe, intelektualno i metodološ- arbitrarnom raspodelom cen- pek, Grlić, Kangrga, Korać, svi srpski ujedinimo pod Besu formiranje izolovane prole- ki nedorasle za epohalni soci- tralnih investicija, odredbom Pešić-Golubovićeva, Kuva- ogradom, a posle toga ćemo o BOLEST terske etike, estetike, umetno- jalni inženjering. Oni su preko investicione stope, odredbom čić, Bošnjak i drugi. Njima su ustavu i sistemu vlasti. Srbija nije samosvesna zrela sti i književnosti kao veštačkog odbrane nezavisnosti Jugosla- stope amortizacije i državnim se sagovornički na korčulandržava. Ona je u onoj sličnoj subjektivnog modela vladaju- vije od sovjetskog bloka otišli bankarstvom. Partija je ogla- skim internacionalnim sku- TRI STUDENTSKA kriznoj poziciji u kojoj su bile će partijske birokratije koja ga da pronađu drugačiji, „pravi“ šena za „Boga“ na Zemlji, pri povima kao gosti pridruživali PROTESTA sve evropske socijalističke ze- je branila nepostojećom istori- marksistički socijalizam, za- čemu jugoslovenski komu- i Habermas, Markuze, Bloh, Tri studentska protesta u Srmlje kada su iz marksizma-le- ozofijom čovečanstva. I mno- snovan na samoupravi radnič- nisti nisu svoj sistem progla- Kolakovski i From. Oni su biji svakako zaslužuju pažnju njinizma izlazile narodnjač- go drugog. ke klase i naroda bez birokra- šavali za pronađenu eshato- zahtevali više „stvarnog“ so- zbog svog zasebnog značaja u kim nacionalizmom. Isprva To su sa različitim stajališti- tije i „odumirućeg“ državnog lošku Marksovu naredbu (tu cijalizma od partijske defini- istorijskom razmaku od svega ni one nisu do toga odmah sti- ma govorili Lukač, Gram- biča. Ali ne i partije. Jugoslo- su sledili Sartra) niti su njime cije jugoslovenskih komuni- 56 godina. Prvi je onaj iz 1968. gle, već su izlazile preko fi- ši, Toljati, Kalecki, Lange, venski komunisti su napusti- razvili otkrivenu soteriologi- sta iz njihovog Programa iz godine, drugi je iz 1992. godilozofskog otklona iz tekućih Kosik, Šik, Bloh, Kantoro- li traumu beskućničkih pro- ju humanističkog čoveka. Za 1958. godine. Kolakovski je i ne, a treći iz 2024/26. godine. „marksističkih“ dogmi komu- vič, Harih, braća Medvjedov, letera bez nacionalne države njih je pokušano samouprav- to napustio i postao je kritičar Veliki protest 1968. godine u nističkih elita u kojima su au- Lefevr, Akselos, Garodi, ne- i time su se oduprli „svetskoj“ ljanje bilo novo pravedno tra- marksizma – ali u trećem to- Studentskom gradu u Beotori kritika sovjetskog modela srećni Altiser i mnogi drugi. državi Moskvi. Himna „Inter- ganje, iako su snažne kritičare mu svojih postmarksističkih gradu, na fakultetima i na ulisocijalizma govorili da on ni- Neki među njima su čak po- nacionala“ kod njih nije bila neumoljivo zatvarali. oksfordskih studija iz „Glav- cama, bio je izraz ideološke je dovoljno marksistički i da se kušali uvrštavati u svoje ide- poziv na gubitak države zanih tokova marksizma“ nije konfuzije ondašnjih studenamora popraviti. Vredi se toga je i Sartra i Kamija. To je po- sebnih proleterijata već njiho- KRITIKA rekao da je i on bio dragi gost ta. Njima nije smetalo postopodsetiti radi poređenja sa sa- malo i čudno, ne zbog toga što ve prekogranične solidarnosti. Jugoslovenska birokratija je među „Korčulancima“. jeće obrazovanje, već bogavremenim „studentskim“ sta- se Sartr nije divio hermeneu- Tu su postali austro-marksisti. naišla i na prvu ubedljivu kri- Sa raspadom Jugoslavije ne- ćenje partijsko-privrednog njem Srbije. tici marksizma, već zato što Savremeni velikosrpski nacio- tiku iz unutrašnjih partijskih ki među praksisovcima su po- vrha bez efektivnog dejstva Kritički marksisti su napada- nije podržavao natrprirodno nalisti ih nisu stigli. Oni ne da- redova poput Milovana Đi- stali nacionalisti i prešli na op- zamišljenog idealizma samoli boljševičku reviziju pravog zadati evolucioni determini- ju Crnogorcima državu. Stu- lasa. Tek naknadno je u zem- štiju, narodnjačku, definiciju upravne radničke demokradenti tu ćute. marksizma da bi postajali ve- zam ljudskog društva. lji izrasla filozofska autorska države od radničke klase. Od tije. Radnici očigledno nisu ći marksisti od boljševika. TaTo je išlo uz lavovsku pomoć grupacija koja je osnovala ča- tada do danas, u Srbiji se ne ra- vladali zemljom. Šta je tu bio ko su napadali navodno ne- IZ BOLESTI U BOLEST američkog kapitala, ali je i iz- sopis Praxis (upravo sa ovim zvija filozofija modernog po- studentski predlog za izlečemarksističko razumevanje U Jugoslaviji je već sama KPJ gradilo slobode građanina kurzivom) i koja će od 1963/4. litičkog sistema, nema ni no- nje i idealna ličnost za ugled? marksizma u sovjetskoj gno- postala revizionistička u od- nepojamne za stanovništvo do 1973/4. godine osporavati vog Svetozara Markovića To je bio romantični raskid sa seološkoj teoriji „odraza“ kao nosu na sovjetski model vla- Istočnog bloka. Neminovnu Lenjinovu zasnovanost pariz 19.veka. Apologija bratou- tržišnom privredom i spoj sa puku kopiju pojavnog sveta, davine. A i to je kuriozitet, jer međusobnu tržišnu konku- tijskog monopola na socija- bilačkog nacionalizma je sti- naturalizmom bede za sve kao napadali su neumoljivi isto- tu drugačiju verziju socijaliz- renciju fabrika – unutrašnji listički sistem. U njoj su bili gla i na Univerzitet i u SANU. u Kini Mao Ce Tunga i Kurijski socijalni determinizam ma nisu začeli jugoslovenski rivalitet radničkih grupaci- Vranicki, Tadić, Petrović, Taktički, njena parola je ovo: be Če Gevare, iako su upućikoji neminovno vodi baš so- filozofi već komunističke vo- ja je partijska vlast nivelisala Marković, Stojanović, Su- idemo da se na Balkanu prvo vali bezrezervnu vernost Ti-

REUTERS

Piše: Dragan VESELINOV

Srpska trka

Povodi

Neđelja, 11. oktobar 2026.

nesavremena razmatranja

Dora na osami Piše: Boro ŠUPUT Dora je bila kći hrvatskog bogataša i bana Teodora Pejačevića, koji je naslijedio zloglasnog Kuena Hedervarija. Odrasla na samom vrhu ondašnje društvene ljestvice, muzički veoma nadarena i načitana kako već priliči mladoj grofici. Školovana u Drezdenu i Minhenu, čitala je Šopenhauera, Kjerkegora, Dostojevskog, Ibzena. I Ničea. Da li je u ovom posljednjem prepoznala ono što je i sama osjećala iznutra – ne usamljenost kao neku sentimentalnu boljku, već kao ponosan, čak prkosan egzistencijalni stav?

Odnos političkih snaga se koncentrisao oko Vučićevog pola koji se stvrdnuo u očajan skup kriminalnog samoodržavanja privilegija

tu. Mnogi su nosili američke farmerke i slušali rok muziku, ali nisu primećivali svoje političke i kulturne antagonizme. Posle nepunih 25 godina su studenti Beograda juna 1992. godine odlučno ustali protiv nacional-građanskog rata u jugoslovenskom prostoru, protiv bratoubilačke politike bračnog para Milošević Marković iz beogradske SR Jugoslavije, zahtevali su ukidanje ekonomskih i drugih kazni zajednice iz Brisela, zahtevali su pristupanje Evropi, ustali su protiv pljačkanja državnog budžeta, inflacije i proganjanja alternativnih mislilaca. Studenti tada zahtevaju ostavku Miloševića, raspuštanje Skupštine, traže vanredne izbore i hitno osnivanje koalicione prelazne vlade. Beogradski univerzitet i Univerzitet umetnosti su osnovali radio-stanicu „Indeks“, a za rok himnu su studenti najradije pevali pesmu Milana Mladenovića iz Ekaterine Velike „Zemlja“. Tadašnja beogradska opozicija je odlučno stala uz njih i ujedinjena u DEPOS organizovala 28. juna idilični kosovski boj, u stvari mitinški sabor, protiv Miloševića. Ali, ona je po ideološkoj čistoti bila ispod studenata, a čiste projugoslovenske i građanske partije nisu bile tamo. Otvoreni pročetnički nacionalisti su za mikrofonom bili i za monarhiju. Neki akademici na bini, nisu. Sadašnji studentski otpor naprednjačko-radikalskoj vlasti u Beogradu koji je počeo posle pada nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici 2024. godine je strogo interne „srpske“ prirode, i ne ističe distancu prema Vučićevoj konzervativnoj spoljnoj politici. Ne traži ni promenu sadašnjeg antifederalističkog ustava. Kulturno, mnogi studenti su na nivou šatorske svadbarske muzike i rečnika Snežane Savić iz „Tri poljupca hoću ja“. Oni nemaju velikog kontakta sa jugoslovenskim prosto-

rom. Oni ne pominju nikakvo bratstvo ili saživljenje sa jugoslovenskim narodima. Ne pominju katastrofu srpskog pitanja u Hrvatskoj niti beogradski odnos prema Sarajevu i Podgorici. Ni Palama. Ni Patrijaršiji i otrovnoj religizaciji svesti. Njihovi javni nastupi često zvuče idilično neizgrađeno, do nivoa sposobnosti ispitnih kandidata na drugoj godini univerzitetskog školovanja. Njihov niški „Studentski edikt“ od 1. marta, 2025. godine je bio formalna deklaracija o pravnoj državi i etici građanskih sloboda izražen jezikom ispitnog znanja. Možda je to šarm nevinosti.

PROFIL STUDENTSKOG PROGRAMA

Studenti su 2024. godine pokrenuli ogroman narodni bes protiv bezakonja naprednjačke diktature, protiv korupcije državne administracije, protiv pravne nesigurnosti i česte neupotrebljivosti sudova, protiv kriminalizovanja policije, torture nad nezavisnom štampom i osporavanja prava Univerziteta da bude i političko kreativno biće. Put su im ka međunarodnoj podršci otvarali delovi beogradske opozicije spajajući ih sa vodećim telima Evropske unije. Svi fakulteti i akademije su sa mnogim profesorskim istupima bili uz njih i podneli egzistencijalne žrtve. Kao i srednjoškolski nastavnički kadar. Od studenata su mnogi očekivali da će formirati konkret-

ni ustavni civilni demokratski program i odbaciti balast nacionalizma . To im do danas nije pošlo za rukom i radije su se oko toga opredelili za upadljivu uzdržanost kako se ne bi delili pre izbornog obračuna sa Vučićevom i crkvenom ideologijom poslušnog pravoslavnog Srbina. Razvili su kompenzacioni humor na račun grotesknih unutrašnjih poteza režima i patrijarha, a tokom protesta(„blokada“) definisali su 11 tačaka izbornog programa pod nazivom „Studentska lista-Studenti pobeđuju“. Oni će njome po pobedi osnovati specijalnu tužilačku policiju, ispitivaće imovinu funkcionera, rasvetliće imena odgovornih za pad novosadske nadstrešnice, kazniće nasilnike nad studentima i profesorima, povećaće budžet univerzitetima, podeliće besplatne udžbenike u srednjim i osnovnim školama, ograničiće rad na određeno vreme na 12 meseci, zavešće subvencije za start-up preduzeća, smanjiće cene lekova, i najzad, normalizovaće rad državne televizije i radija uz reviziju dobitinika nacionalnih fekvencija. I da bi to objasnili stanovništvu „obići će svako selo“. Skromno. Otuda će redefinicija ustavnosg sistema Srbije i njene spoljne politike morati da sačeka na ishod izbora od 25. oktobra.

ZA KOGA GLASATI

Mi mislimo da su studenti pogrešili što su odbili izbor-

Srbija nije samosvjesna zrela država. Ona je u onoj sličnoj kriznoj poziciji u kojoj su bile sve evropske socijalističke zemlje kada su iz marksizma-lenjinizma izlazile narodnjačkim nacionalizmom. Isprva ni one nijesu do toga odmah stigle, već su izlazile preko filozofskog otklona iz tekućih „marksističkih“ dogmi komunističkih elita u kojima su autori kritika sovjetskog modela socijalizma govorili da on nije dovoljno marksistički i da se mora popraviti. Vrijedi se toga podsjetiti radi poređenja sa savremenim „studentskim“ stanjem Srbije

ni blok sa opozicionim partijama i što nisu za prvo kandidatsko mesto na poslaničkoj listi imenovali rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića. Rektor je postao personifikacija narodnog otpora. A izborna apstinencija opozicionih partija – da bi dale svoje glasove studentima kod mnogih glasača neće biti prihvaćena. Partije za njihove glasače imaju bolje programe od studenata i bolju organizaciju. I bolje međunarodne veze. Ali nisu popularne, male su, lenje su i ograničene na otkrivanje afera i zajedljivih aforizama. Ne vredi porediti DOS iz 2000. godine i sadašnju studentsku pobunu. Ni DOS nije iznutra bio jedinstven, čak ga je i sam osnivač, Draškovićev SPO, ostavio pre nego što je DOS slomio Miloševića na izborima u septembru te godine i otvorenom pučističkom odbranom narodne volje 5. oktobra stao na stazu proevropskog programa. DOS je samo pokazao da se na odmetnutu vladu mora ići jedinstvenim udruženjem svih povređenih političkih snaga i da one moraju tada biti spremne na fizičku taktiku „sve ili ništa“. A tek posle se ide na specifikaciju pojedinačnih partijskih programa. Za koga glasati? Za one koji mogu ukupnom snagom da uklone Vučićev porazni režim. A ako studenti ne pobede, onda će sadašnja beogradska diktatura moći da preraste i u tiraniju. Studentska poslanička postavka će se neminovno u Skupštini raslojavati bez obzira koliko će velika biti. To se nužno dogodilo i DOS-u. Udarni strateški referendumi poput ovog u Srbiji 25. oktobra, tek naknadno zahtevaju detaljističko razjašnjenje . Skupštinski izbor od 25. oktobra nije referendum da li da se prihvate gej brakovi ili ne, već je glas u korist nove definicije državnog ustrojstva, nove državne orijentacije prema balkanskim susedima i stvarne evropske solidarnosti.

Marija Teodora Paulina Sofi fon Lumbe Pejačević rođena je 1885, samo godinu dana nakon što je Niče napisao svoju čuvenu pjesmu „Vereinsamt“, koja se najčešće prevodi kao „Usamljen“, iako je možda bolje „Osamljen“, jer sadrži aktivnu notu izabrane, možda čak i nametnute ničeanske samoće. Pretposljednji stih te pjesme glasi: „Leti, ptico, krešti pjesmu svoju, glasom pustinjske ptice — Sakrij, ludo, to srce krvavo u led i podsmijeh!“ Dora je kći hrvatskog bogataša i bana Teodora Pejačevića, koji je naslijedio zloglasnog Kuena Hedervarija. Odrasla na samom vrhu ondašnje društvene ljestvice, muzički veoma nadarena i načitana kako već priliči mladoj grofici. Školovana u Drezdenu i Minhenu, čitala je Šopenhauera, Kjerkegora, Dostojevskog, Ibzena. I Ničea. Da li je u ovom posljednjem prepoznala ono što je i sama osjećala iznutra – ne usamljenost kao neku sentimentalnu boljku, već kao ponosan, čak prkosan egzistencijalni stav? Niče je i sam komponovao, preko sedamdeset, uglavnom klavirskih komada, među kojma nije „Vereinsamt“. Ova pjesma kao da je čekala Doru Pejačević da pogodi onu osamljenost koja se skriva iza ledenog podsmijeha – čak na ivici prezira, da bi se prikrila sopstvena ranjivost. Iz muzike, kao i iz teksta, upravo odzvanja ta ledena beznadežnost, tako karakteristična za Ničea. Dorina muzika ne nudi katarzu – bol koji se razrješava u nekoj kodi. Hladnoća ostaje hladna. Ima momenata u kojima melodija kao da se povlači u sebe, postaje gotovo cinična. To je teže izvesti nego ekspresivni bol, i to je znak najveće umjetničke iskrenosti. Gorka ironija njenog života bila je što je ta usamljenost i biografska, ne samo filozofska. Umrla je u Minhenu 1923. godine, sa samo trideset osam godina, od bakterijske infekcije, nakon rođenja sina Teodora, koju bi danas preživela bez većih teškoća. Nekoliko mjeseci prije smrti napisala je pismo mužu u kome piše: „Neka Bog da da ti naše dijete donese radost – neka postane istinski otvoren, veliki čovjek; utiri mu puteve, ali nikad ga ne sprečavaj da doživi patnju koja obogaćuje dušu, jer samo tako će postati čovek“. Tražila je da joj na nadgobnoj ploči piše samo ime – Dora – i kratko: Počini sada. Posmrtni ostaci prenijeti su iz Beča u Našice, odakle su Pejačevići. Decenijama Dora je bila na margini muzičke istorije. Danas se to mijenja – njene kompozicije izvode orkestri ranga Gevandhaus iz Lajpciga ili se slušaju u dvoranama kao što je bečki Muzikferajn. Njena muzika se čuje na svim ozbiljnim radio-stanicama, na evropskim i američkim scenama. Tako i ona, kao i Niče, doživljava posmrtnu slavu – zakašnelu nagradu za njhovu ledenu i prkosnu tišinu iza koje se krije okrvavljeno srce. (Autor je jugoslovenski diplomata)

12 Kultura

Neđelja, 11. oktobar 2026.

DIPLOMA, PA TIŠINA: Koliko mladih likovnih umjetnika nakon završetka školovanja dobije p

Prinuđeni da sami s PODGORICA – Diploma sa Fakulteta likovnih umjetnosti trebalo bi da bude početak profesionalnog puta, ali za mnoge mlade umjetnike ona je tek ulaznica u godine neizvjesnosti. Završene studije i stečeno znanje ne garantuju priliku za prvu samostalnu izložbu, obezbijeđen prostor za rad, niti mogućnost da od umjetnosti žive. U sistemu koji im ne pruža dovoljno podrške, prinuđeni su da sami finansiraju materijal, uramljivanje, transport i promociju svojih radova, nerijetko radeći sezonske poslove kako bi publici predstavili ono za šta su se godinama školovali. Prva samostalna izložba, koja bi trebalo da bude prirodan nastavak obrazovanja i potvrda ulaska u profesionalni svijet, za mlade umjetnike tako postaje svojevrsni finansijski i organizacioni poduhvat. Jedni do nje dolaze zahvaljujući javnim pozivima, drugi uz pomoć lokalne zajednice, treći vlastitim novcem i dodatnim poslovima. Iskustva mladih likovnih umjetnica Saške Bojić i Ivane Milić, ali i odgovori sa Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, iz Muzeja i galerija Podgorice i Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, pokazuju da pojedinačnih prilika ima, ali da između diplome i održive umjetničke karijere i dalje postoji ozbiljna praznina. Problem nije nedostatak talenta nego nedostatak produkcijske podrške i jasne kulturne politike za period u kojem mladi autor tek treba da napravi prvi profesionalni korak.

SEZONSKI POSAO

Bojić je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju diplomirala 2025. godine i stekla zvanje magistra. Sam čin sticanja diplome za nju je bio veoma važan i emotivan trenutak, a utisci i osjećaj zadovoljstva zbog završenog studiranja trajali su još neko vrijeme. Međutim, nakon te početne euforije uslijedio je prilično težak period. - Suočila sam se sa realnošću izlaska iz akademskog okruženja i činjenicom da, uprkos završenom fakultetu i stečenom zvanju, nijesam imala posao, niti jasno definisan profesionalni put. Ono što je uslijedilo nije bila stvaralačka kriza, već, prije svega, egzistencijalna i ekonomska Saška Bojić

Prva samostalna izložba, koja bi trebalo da bude prirodan nastavak obrazovanja i potvrda ulaska u profesionalni svijet, tako postaje svojevrsni finansijski i organizacioni poduhvat. Jedni do nje dolaze zahvaljujući javnim pozivima, drugi uz pomoć lokalne zajednice, treći vlastitim novcem i dodatnim poslovima kriza. Odjednom sam se našla u situaciji u kojoj sam, nakon godina ulaganja u obrazovanje i umjetnički razvoj, morala da pronađem način da znanje i rad pretvorim u konkretnu profesionalnu priliku - rekla je Bojić. Tokom studiranja imala je priliku da učestvuje na brojnim kolektivnim i međunarodnim izložbama. Međutim, prvu samostalnu izložbu organizovala je u aprilu u Bijelom Polju, u gradu u kojem je rođena i u kojem je željela da napravi taj prvi samostalni korak. - Sama organizacija nije bila jednostavna. Galerija za umjetnike obezbjeđuje smještaj, što je dio njihove podrške, mada meni to, s obzirom na to da sam iz Bijelog Polja, nije bilo potrebno. Galerija je obezbijedila i medijsku podršku i najavu izložbe, ali transport radova je bio na meni. S obzirom na to da radim i velike formate, to može predstavljati ozbiljan organizacioni i finansijski izazov - istakla je Bojić. Ona je pojasnila da su do sada njena samostalna izlaganja uglavnom bila rezultat njene inicijative i prijavljivanja na javne pozive. - U Crnoj Gori još nije dovoljno razvijen sistem u kojem mladi umjetnik može jednostavno da bude prepoznat i pozvan od veće i relevantnije galerije. Najčešće je potrebno pratiti konkurse, pripremiti traženu dokumentaciju i prijaviti se, a zatim čekati da selekcija odluči da li ćete dobiti priliku za izlaganje - kazala je Bojić. Mlada umjetnica bi voljela da se u našoj zemlji dođe do trenutka u kojem poziv galerije neće zavisiti od poznanstava i neformalnih krugova, već od kvaliteta i kontinuiteta umjetničkog rada. -

Za mene bi upravo takav poziv predstavljao potvrdu da je moj rad pronašao svoje mjesto u profesionalnom prostoru umjetnosti. Do tada, ostaje mi da sama stvaram prilike i da kroz svoj rad pokušam da izgradim put do njih – rekla je Bojić. Ona je naglasila da je produkciju prve samostalne, odnosno magistarske izložbe, najvećim dijelom finansirala sama, uz finansijsku podršku Opštine Bijelo Polje, koja joj je dodijelila određena sredstva. - Ta podrška mi je bila značajna, iako nije mogla da pokrije sve troškove produkcije. Kao grafičarka, sama sam morala da obezbijedim materijal, papir, kao i opremanje i uramljivanje radova. Samo za opremanje sedam galerijskih formata izdvojila sam oko 1.600 eura. Taj trošak ne bih mogla da pokrijem da prethodno nijesam radila dva sezonska posla - istakla je Bojić. I upravo tu vidi jedan od većih problema s kojima se mladi umjetnici suočavaju. - Da bi umjetnik mogao da stvara i da bi izložba izgledala na profesionalnom nivou, potrebno je znatno ulaganje, a često se od umjetnika očekuje da sam obezbijedi gotovo čitavu produkciju. Dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj umjetnik mora dodatno da radi kako bi mogao da finansira ono zbog čega se profesionalno bavi umjetnošću. Mislim da je važno otvoriti pitanje koliko takav sistem zaista podržava mladog umjetnika u njegovom profesionalnom razvoju - istakla je Bojić. Ona pojašnjava da za prvu izložbu nije imala produkcijski budžet u klasičnom smislu. - Troškove produkcije, materijala, opremanja i transporta uglavnom sam pokrivala sama. U pojedinim galerijama umjetnik čak plaća i prostor za izlaganje, a često je dužan da nakon izložbe galeriji ostavi i jedan rad, bilo opremljen ili neopremljen. Smatram da je to posebno problematično za mlade umjetnike, jer veliki dio finansijskog tereta i odricanja ostaje upravo na njima, umjesto da sistem podrži njihovu produkciju i razvoj - istakla je Bojić.

SISTEM

Bojić je kazala da za većinu konkursa članstvo u strukovnom udruženju nije for-

malni uslov za prijavljivanje. - Međutim, iz mog iskustva, postoje i određeni pozivi kod kojih članstvo u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore može biti jedan od uslova za prijavu. Smatram da bi strukovna udruženja trebalo da budu prostor profesionalnog povezivanja i podrške umjetnicima, posebno mladim autorima. Zato mislim da je važno da kriterijumi i mogućnosti budu što otvoreniji i transparentniji - istakla je Bojić. Ona smatra da ako država može da izdvoji sredstva za honorare muzičara i glumaca koji svoj rad predstavljaju kroz koncerte i predstave, ne vidi zašto se sličan princip ne bi primjenjivao i na vizuelne umjetnike. - I oni stvaraju, ulažu svoj rad i ostavljaju konkretan, fizički trag u kulturi. Svaka opština bi mogla da obezbijedi prostor namijenjen umjetnicima za rad, stvaranje i saradnju. Umjetnički rad ne počinje i ne završava se jednom izložbom ili konkursom. Ako želimo društvo koje njeguje kulturu i obrazovanje, moramo stvarati uslove u kojima umjetnik može dugoročno da radi i živi od svog rada - istakla je Bojić.

INICIJATIVA

Milić je diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2023. godine, na odsjeku slikarstvo. Period nakon završetka osnovnih studija za nju je bio, prije svega, vrijeme sumiranja trogodišnjeg iskustva, razgovora sa profesorima i kolegama i sagledavanja pravca u kojem želi dalje da razvija rad. Istovremeno se pripremala za prijavu na master studije i za novo poglavlje koje je vodilo ka intermedijalnoj umjetnosti. Prvu samostalnu izložbu realizovala je u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje. - Moje iskustvo s njima bilo je veoma pozitivno. Riječ je o instituciji koja pruža prostor umjetnicima i ima jasan program i raspored izlaganja. Postojala je lista čekanja i unaprijed definisani termini, ali sam proces nije bio komplikovan, niti sam imala osjećaj da je prostor nedostupan mladom umjetniku. Jedan od uslova saradnje bio je da nakon izložbe jedan rad ostane u zbir-

PODRŠKA NE BI TREBALO DA SE ODNOSI SAMO NA IZLAGANJE, VEĆ I NA ZAP

ci Centra za kulturu, što sam prihvatila. Smatram da su ovakvi prostori veoma važni, posebno za mlade autore kojima je nakon akademije potrebno mjesto gdje mogu prvi put samostalno predstaviti rad široj publici - kazala je Milić. Podsjetila je da je Centar za kulturu objavio javni poziv, na koji se ona samostalno prijavila. - Dakle, inicijativa je bila moja, kroz prijavu na njihov program izlaganja - rekla je Milić. Umjetnica naglašava da je produkciju prve samostalne izložbe finansirala sama. - Najveći dio troškova odnosio se na pripremu i opremanje radova, posebno uramljivanje crteža i drugih radova, kao i na sve prateće elemente potrebne da izložba bude adekvatno predstavljena. Nijesam imala poseban produkcijski budžet, niti finansijsku podršku insti-

tucije za samu izradu i pripremu radova. Ukupni troškovi bili su u rangu od više stotina eura, što za mladog umjetnika koji tek izlazi sa akademije može predstavljati znatno opterećenje - kazala je Milić. Ona je rekla da za ovu izložbu članstvo u strukovnom udruženju nije bilo potrebno, međutim, susretala se sa drugim konkursima i pozivima koje su organizovala određena udruženja, a na koje nije mogla da se prijavi upravo zato što nije bila njihov član. - Mislim da to može predstavljati dodatnu prepreku mladim umjetnicima, posebno u periodu neposredno nakon završetka studija, kada još nijesu u potpunosti upoznati sa načinom funkcionisanja strukovnih organizacija i sistema - istakla je Milić. Mlada umjetnica smatra da je umjetnicima potrebna mnogo konkretnija podrška upravo u trenutku kada završavaju akademiju. - Tokom studija postoji određena struktura - profesori, kolege, prostor za rad i izlaganje, a nakon diplomiranja veliki broj mladih umjetnika odjednom ostaje bez tog sistema. Podrška ne bi trebalo da se odnosi samo na mogućnost izlaganja, već i na zapoIvana šljavanje i profesionalno poMilić zicioniranje u oblasti kulture – rekla je Milić. Mogućnosti za likovne umjetnike su, prema njenoj ocjeni, veoma ograničene. - Ne mogu svi raditi u pro-

Kultura

Neđelja, 11. oktobar 2026.

priliku za prvo samostalno izlaganje

S. VASILJEVIĆ

sebi krče put

POŠLJAVANJE: Treba stvoriti uslove u kojima umjetnik može da radi i živi od rada

svjeti, a drugih stabilnih radnih mjesta koja su direktno vezana za njihovu stručnu spremu gotovo da nema. Zbog toga su mnogi prinuđeni da rade poslove koji nemaju veze sa obrazovanjem koje su stekli. Drugi veliki problem je nedostatak znanja i podrške kada je riječ o tržištu umjetnosti. Veoma mali broj mladih autora uspije da valorizuje i komercijalizuje svoj rad, ne zato što ne postoji kvalitet, već zato što to-

Umjetniku je potrebna mogućnost da od rada može da živi Saška Bojić bi promijenila pristup cijelom sistemu podrške mladim umjetnicima u Crnoj Gori. - Nakon završenih studija, umjetniku nije potrebna samo prilika da izloži rad, već mogućnost da od svog rada može da živi, stvara i kontinuirano razvija svoju praksu. Mislim da bi trebalo stvarati više mogućnosti za zapošljavanje umjetnika u struci, obezbijediti im prostore za rad, kao i kontinuiranu finansijsku i produkcijsku podršku rekla je Bojić.

kom obrazovanja gotovo da ne dobijamo znanje o tome kako se umjetnički rad predstavlja, pozicionira, prodaje, kako se gradi odnos sa galerijama, kolekcionarima ili međunarodnim tržištem - istakla je ona, dodajući da je u Crnoj Gori tržište umjetnosti veoma malo i nedovoljno razvijeno, a izlazak na regionalnu ili međunarodnu scenu zahtijeva dodatna znanja, kontakte i sredstva. Milić je podsjetila da su postojale pojedine inicijative poput art marketa koje su organizovale galerije, ali koliko joj je poznato, ni takvi projekti nijesu imali značajniju sistemsku podršku. - Zbog svega toga, mladi umjetnici su uglavnom prinuđeni da sami sebi krče put - da istovremeno budu umjetnici, producenti, organizatori, menadžeri i promotori sopstvenog rada. Mislim da bi dobro osmišljeni programi mentorstva, produkcijski grantovi, rezidencije, podrška za prve samostalne izložbe i edukacija o profesionalnoj strani umjetničke prakse napravili veliku razliku. Potrebno je pomoći mladim autorima da nakon akademije ne izgube kontinuitet, već da dobiju realnu šansu da od onoga za šta su se školovali naprave održiv profesionalni put - istakla je Milić.

PODRŠKA

Dekan Falulteta likovnih umjetnosti Zdravko Delibašić kazao je da FLU podršku studentima ne posmatra kao pro-

ces koji se završava diplomiranjem. - Tokom studija, ali i nakon završetka obrazovanja, naši studenti i bivši studenti imaju mogućnost da budu uključeni u različite umjetničko-istraživačke projekte, izložbe, festivale i druge programe koje Fakultet realizuje samostalno ili u saradnji sa institucijama kulture u zemlji i inostranstvu. Smatram da je kontinuitet između obrazovanja i profesionalnog umjetničkog djelovanja od posebnog značaja. Fakultet može da bude važna početna tačka tog procesa, ali profesionalna afirmacija mladih umjetnika zahtijeva širi institucionalni i društveni okvir - kazao je Delibašić. Kako je pojasnio, FLU nema poseban budžetski fond namijenjen direktnom finansiranju samostalnih izložbi bivših studenata. Kao visokoškolska ustanova Fakultet projekte uglavnom realizuje kroz saradnju i projektno finansiranje sa institucijama kulture, obrazovnim ustanovama, lokalnom samoupravom i drugim partnerima. - Međutim, smatram da pitanje nije samo u tome da li Fakultet može direktno finansirati izložbu. Mnogo je važnije da se izgradi sistem u kojem će mladi umjetnik imati mogućnost da dobije sredstva za produkciju, odgovarajući honorar i institucionalnu podršku za prezentaciju svog rada kazao je Delibašić. FLU sarađuje sa brojnim nacionalnim i lokalnim institucijama kulture, galerijama, muzejima i drugim partnerima. Kroz godišnje i završne izložbe, festivale, salonske programe i druge oblike prezentacije studenti stiču prvo profesionalno iskustvo i ulaze u kontakt sa umjetničkom scenom. - Ipak, potrebno je napraviti jasniji kontinuitet između studentske izložbe i prve profesionalne samostalne izložbe. To je jedan od prostora u kojem institucije kulture, galerije i Fakultet mogu još snažnije sarađivati – kazao je Delibašić. On naglašava da period neposredno nakon diplomiranja nije dovoljno pokriven institucionalnom podrškom. - Problem je u tome što se podrška umjetniku često svodi na obezbjeđivanje prostora za izlaganje. Međutim, umjetnički rad ima trošak produkcije i mora imati odgovarajuću profesionalnu vriZdravko Beli Delibašić

jednost. Mladi umjetnici često sami finansiraju materijal, produkciju, transport i postavku svojih radova, a nerijetko izostaje i adekvatan autorski honorar. Zbog toga smatram da se kulturna politika mora više usmjeriti na produkciju umjetnosti, otkup umjetničkih djela i adekvatno vrednovanje autorskog rada, a ne samo na organizovanje događaja i obezbjeđivanje izložbenog prostora – rekao je Delibašić.

PRILIKA

Muzeji i galerije Podgorice nastoje da izložbenim programom naprave ravnotežu između predstavljanja afirmisanih i etabliranih autora i otvaranja prostora za nove generacije umjetnika. - Smatramo da je veoma važno da mladi autori dobiju priliku da svoj rad predstave podgoričkoj, ali i široj publici. Program Ustanove oblikuje se planski, na osnovu stručne valorizacije i kustoske selekcije predloženih projekata, uz kontinuirano praćenje savremene umjetničke scene i otvorenost za inicijative i prijedloge autora. Galerija „Art“ i Kuslevova kuća programski su posebno usmjerene ka savremenim umjetničkim praksama i predstavljanju mlađih autora, a njihov prostorni karakter i estetika prirodno korespondiraju sa takvim vidovima umjetničkog izraza - istakli su iz ustanove. Naglašavaju da ne postoje strogo izdvojeni termini koji su rezervisani isključivo za mlade umjetnike, jer njihovo stvaralaštvo ne posmatraju kao izdvojenu kategoriju, već kao ravnopravan i važan dio ukupnog izložbenog programa, što ono po svojoj vrijednosti i značaju za savremenu umjetničku scenu svakako jeste. - Afirmacija mladih autora jeste jedno od naših programskih opredjeljenja - istakli su iz Muzeja. Iz Muzeja i galerija Podgorice su kazali da ta ustanova pruža produkcijsku, stručnu, tehničku, organizacionu i promotivnu podršku izložbama koje su dio njihovog programa. - To ne podrazumijeva nužno unaprijed definisan novčani

Promjena odnosa prema umjetničkom radu Zdravko Delibašić smatra da bi najvažnije bilo uspostaviti kontinuitet podrške, a ne samo povremeno organizovati pojedinačne izložbe mladim umjetnicima. - Mladi umjetnik mora imati mogućnost da proizvede rad, da ga predstavi publici i da za svoj rad bude profesionalno i finansijski vrednovan. To podrazumijeva više prilika za izlaganje, produkcionu podršku, autorske honorare, javne otkupe i snažnije povezivanje umjetnika sa galerijama, institucijama kulture, obrazovanjem i kreativnim sektorom. Mislim da je dugoročno najvažnija promjena upravo promjena odnosa prema umjetničkom radu. Mladog umjetnika ne treba posmatrati samo kao nekoga kome treba dati prostor da izloži, već kao profesionalca čiji rad ima kulturnu, obrazovnu, društvenu i ekonomsku vrijednost - rekao je Delibašić. On smatra da ako želimo snažniju i savremeniju kulturnu scenu, onda moramo stvarati i veću društvenu potražnju za umjetnošću - kroz otkup, produkciju, javne programe, galerijsku djelatnost, obrazovanje, turizam i kreativne industrije. - To je pitanje ne samo podrške mladim umjetnicima, već i razvoja kulturnog sistema u cjelini - istakao je Delibašić.

iznos koji se stavlja autoru na raspolaganje, već Ustanova, u skladu sa potrebama konkretnog projekta, preuzima poslove i troškove neophodne za njegovu realizaciju. Naš cilj je da se umjetnik u najvećoj mogućoj mjeri može posvetiti svom radu, dok Ustanova obezbjeđuje profesionalni okvir za njegovo predstavljanje publici - istakli su iz Muzeja.

USLOVI

Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore nastoji da razvija različite oblike podrške mladim umjetnicima, ali je važno naglasiti da se oni realizuju u veoma ograničenim finansijskim i organizacionim uslovima i uglavnom zavise od pojedinačnih konkursa, projekata, partnerstava i raspoloživih sredstava. Udruženje, između ostalog, godinama angažuje mlade visokoobrazovane ljude kroz program stručnog osposobljavanja, a među kandidatima su često upravo svršeni studenti umjetničkih fakulteta. - ULUCG organizuje samostalne i kolektivne izložbe, nagrade, rezidencije, konkursne programe i druge oblike podrške članovima, uključujući mlade umjetnike. Mladi umjetnici, nesumnjivo, najbolji vid podrške ostvaruju učešćem na Tradicionalnoj izložbi ULUCG, koja predstavlja najznačajniji dio godišnjeg izlagačkog programa Udruženja - istakli su iz Udruženja. Kako su naglasili, mladim članovima, odlukom stručnog žirija, se od 2024. godine, dodjeljuje nagrada ULUCG-a u vidu samostalne izložbe u galeriji Umjetničkog paviljona ili galerijama sa kojima ULUCG sarađuje. - Mlada umjetnica Emina Nimanbegu, dobitnica nagrade 2024. je realizovala samostalnu izložbu ,,Dualizam krajolika“ 2025. u Galeriji Montenegrina u Rijeci, dok je Ksenija Borozan-Popivoda, koja je dobila nagradu naredne godine, ostvarila samostalnu izložbu ,,Praistorijski zapisi/Kodovi vremena“ 2026. godine

takođe u Galeriji Montenegrina u Rijeci. Za ovogodišnju dobitnicu nagrade ULUCG za mlade Draganu Ognjenović, planiramo samostalnu izložbu u Galeriji umjetničkog paviljona u drugoj polovini 2027. godine - istakli su iz Udruženja. Još jedna od mogućnosti za mlade umjetnike je prijava na konkurs za Ljetnji likovni salon. Još jedan od konkretnih primjera, koji se odnosi na mlade umjetnike je bila samostalna izložba „Beton“ Stefana Todorovića. - Međutim, ovdje je potrebno napraviti važnu razliku između programa koje Udruženje uspijeva da realizuje i stvarnog kapaciteta za sistemsku podršku. Iako su se ULUCG-u programom ,,80 godina posvećenosti - 80 godina umjetnosti: Jačanje organizacionih i programskih kapaciteta ULUCG“ na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore (za jačanje strukovnih udruženja u kulturi), iz 2025. godine, dodijelila finansijska sredstva za aktivnosti tokom 2026. godine, Udruženje nema stabilan godišnji produkcijski fond iz kojeg bi mladim umjetnicima mogao garantovati određeni broj produkcija, stipendija, samostalnih izložbi ili otkupa. Ne postoje sredstva kojima bi se svake godine moglo planirati, na primjer, da deset ili dvadeset mladih umjetnika dobije finansiranje za novi rad. Budžeti zavise od konkursa, projekata, partnerstava i povremenih izdvajanja - saopštili su iz Udruženja. Zbog toga, kako su istakli, ULUCG često radi upravo suprotno od onoga što bi trebalo da radi stabilan sistem. - Umjesto da na osnovu sigurnog budžeta razvija dugoročne programe, Udruženje mora iz godine u godinu prvo da traži sredstva kako bi uopšte moglo da održava postojeći nivo aktivnosti. To posebno pogađa mlade umjetnike, jer je njima podrška najpotrebnija upravo u trenutku kada još nemaju razvijenu mrežu kontakata, tržište niti sopstvene finansijske mogućnosti - kazali su iz Udruženja. Adrijana ĐOROJEVIĆ

14 Pogledi

Neđelja, 11. oktobar 2026.

POGLEDI: Oda Kineskinjama i Crnogorkama

Nježnost kao voda i plemenit duh, čvrst kao čelik Piše: Yu Xi „Ima li istine u ovome?“ … „Ili je ovo AI?“ Posljednjih dana zbog novog hita na Instagramu, koji je prikupio 45.000 lajkova, dobila sam mnogo upita od crnogorskih prijatelja. Na snimku su desetine Kineskinja, stoje u nabujaloj rijeci držeći velike daske i time čine „živi most“, preko kojeg vojnici brzo trče ka ratištu. U opisu iznad snimka stoji: „Istorijski Ženski most sa planine Yimeng (Kineski rat za oslobođenje 1947. godine)“. U današnje vrijeme, zahvaljujući tehnologiji AI, kad god ljudi vide nevjerovatne scene, uvijek prvo misle „Da li je to AI“? Čak zaboravimo da ponekad činjenica može biti mnogo nezamislivija nego ono što AI može „zamisliti“. Činjenica je da je taj most nazvan „živi most pod ratnom vatrom“, a ove Kineskinje su prozvane „Crvenim snajama“ (kin. Hong sao). „Snaja“(kin. Saozi) je čest i simpatičan naziv za lokalne žene u dijalektu kineske provincije Shandong, koja je i rodno mjesto Konfucija. A planinski predio Yimeng bio je važan oslonac kineske vojske tokom ratnog vremena prije osnivanja Nove Kine. U maju 1947, tokom Kineskog rata za oslobođenje, odmah prije značajne Bitke u Mengliangguu, na južnim djelu provincije Shandong, jedna jedinica Istočnokineske poljske armije Narodnooslobodilačke armije Kine morala je noću preći rijeku Wen kod Yimenga. Međutim, na mjestu koje je bilo najpovoljnije za prelaz u ratnom smislu, nije bilo mosta, a rijeka je tamo bila široka 20 metara. Li Guifang, direktorica lokalnog Ženskog spasilačkog udruženja opštine Aishan u okrugu Yinan, dobila je nemoguću misiju, da u roku od pet sati „izgradi“ most preko rijeke, da obezbijedi neometani prelaz vojske. Suočena s rijekom širokom oko 20 metara i dubokom do pojasa, Li Guifang je bila u nedoumici. U selu tada nije bilo ni građevinskih materijala ni vještih majstora, samo su zbog rata ostale žene, starci i djeca. Vrijeme je bilo kratko, a hitan zadatak, Li Guifang odmah je sazvala žene iz sela, i one su odlučile: ako nema dasaka, skinućemo vrata; ako nema stubova, ljudi će ih nositi na ramenima; ako nema dovoljno ljudi, ići ćemo od kuće do kuće

Jedan veliki crnogorski prijatelj mi je jednom rekao: „Crnogorske žene su, to je istorijski fakat, održale Crnu Goru. One su bile važan dio ‘nacionalne garde’. One su nosile na ratište hranu i odjeću svojim muževima i braći, brinule o djeci i kući u njihovom odsustvu... A posebno nakon što su Crnogorci ginuli u bitkama“

Kadar iz video-snimka na Instagramu

Skulptura „Ženski most na liniji vatre“ u Memorijalnom muzeju Bitke na Mengliangguu

i okupljati žene koje su ostale u obližnjim selima. Nakon što je pao mrak, 32 žene su došle na obalu rijeke Wen noseći vrata iz svojih kuća. Oko 21 čas, prethodnica Istočnokineske poljske armije brzim maršom stigla je do rijeke. „Napravimo most!“ – na nalog Li Guifang, žene su skočile u rijeku noseći vrata na ramenima. Vidjevši to, vojnici nijesu imali srca da stupe na most. Iako je temperatura kasnog proljeća već bila topla, noćna rijeka bila je ledena. Tako je za oko jedan sat cijela kolona prešla „živi most“ i brzo krenula ka bojnom polju Menglianggu. Ono što je još neobičnije jeste da su ove herojske „crvene snaje“ bile toliko skromne i nijesu se pohvalile svojim podvigom, pa je priča ostala u tišini.

Sve do kraja 60-ih godina 20. vijeka kada je filmska ekipa filma „Brdo crvenog oblaka“ došla na lokalitet radi istraživanja istorijskih činjenica, tek je tada priča postala poznata, a 32 heroine čak nijesu ostavile svoja imena… a danas na Instagramu vidimo snimak koji potiče iz tog filma. I dan-danas se u Memorijalnom muzeju Bitke na Mengliangguu može vidjeti skulptura „Ženski most na liniji vatre“. Naravno, podvizi „crvenih snaja“ iz Yimenga daleko prevazilaze ovo. Prema nepotpunoj statistici, od Kineskog narodnog rata otpora protiv japanske agresije do Kineskog narodnog rata za oslobođenje, žene iz Yimenga zajedno su izradile 3,15 miliona pari vojnih cipela, 1,22 miliona vojnih

uniformi, samljele 58,58 miliona kilograma riže i brašna, zbrinule više od 59.000 ranjenika, zaštitile više od 94.000 revolucionara... U kineskoj tradiciji, žena se često upoređuje s vodom. Ali voda nije samo nježna suza ona može biti i snažna poplava. Taj paradoks - mekoća koja nosi snagu - živopisan je i u Crnoj Gori. Rijeka Tara, poznata kao „Suza Evrope“, milionima godina kleše najdublji kanjon Evrope, tako i snaga žene može biti tiha, a ipak nezaustavljiva. Zato ovo nije samo kineska priča. To je priča o svakoj ženi koja je, u ratu ili miru, branila svoj dom. Crnogorke to dobro znaju. Zahvaljujući tome što sam već prevela nekoliko knjiga o Crnoj Gori na kineski jezik, znam da je i Crna Gora u istoriji doživjela bezbrojne ratove i da su Crnogorke kroz istoriju bile te koje su ostajale, čuvale ognjište, hranile porodicu i, kada je trebalo, stale na branik. Jedan veliki crnogorski prijatelj mi je jednom rekao: „Crnogorske žene su, to je istorijski fakat, održale Crnu Goru. One su bile važan dio ‘nacionalne garde’. One su nosile na ratište hranu i odjeću svojim muževima i braći, brinule o djeci i kući u njihovom odsustvu... A posebno nakon što su Crnogorci ginuli u bitkama“. Veliki ruski pjesnik Vladimir Visocki je u čuvenoj poemi „Crna Gora“ proslavio crnogorsku ženu: Žene su im vodom nazdravljale, Skrivajući djecu po gorama, Do trenutka kad sama uzmognu, Čvrsto držat pušku u rukama… Zar to nije ista priča kao ona kako su Kineskinje napravile „živi most“ da vojnici pređu rijeku?... Imaju istu nježnost kao voda, a plemenit duh, čvrst kao čelik. Ove godine se obilježava 20. godišnjica uspostavljanja diplomatskih odnosa između Kine i Crne Gore. Kada crnogorskim prijateljima tvrdim da je novi hit snimak na Instagramu istorijska činjenica, da nije AI, kažem da su Kina i Crna Gora, Kineskinje i Crnogorke, različite zemlje i različiti narodi ali da je snaga ista. Ista ljubav prema miru. I ista spremnost da se za domovinu da sve. •

Od Cetinja do Tokija - neobična isto Japanac koji će jednog dana postati premijer, pomoći osnivanje Banke Japana i ući u istoriju kao jedan od arhitekata modernog japanskog finansijskog sistema, sjedio je 5. jula 1878. u Parizu, slušao i učio od pravnika angažovanog da napiše crnogorski zakonik! Zvao se Matsukata Masajoši, a sagovornik je, naravno, bio Valtazar Bogišić. Ako zvuči kao početak istorijske anegdote, spakovane da bi Crna Gora nekako završila u velikoj svjetskoj priči... Pa, ,,problem“ je u tome što se zaista dogodila. I što je priča postala još neobičnija, kada su se ideje o kojima su razgovarali pojavile u procesu stvaranja modernog japanskog građanskog prava! A potom i sam Bogišićev Opšti imovinski zakonik Crne Gore - jasno završio među uporednopravnim izvorima japanskih zakonopisaca. Pa, prilično dug put za jedan zakonik sa Cetinja...

Suština problema

Godina je 1878, vrijeme Berlinskog kongresa; Japan već deceniju živi ,,Meidži eru“, period velike transformacije, tokom koje pokušava da od feudalnog društva napravi modernu državu sposobnu da ravnopravno razgovara sa Zapadom. Grade se željeznice, reorganizuje vojska, mijenjaju institucije, šalju delegacije po Evropi... I da, prevode knjige i zakoni. Ukratko: Japan je odlučio da modernizaciju ne radi na sitno. Znamo da su spektakularno uspjeli u tome. Postojao je i manje romantičan razlog: zapadne sile nametnule su Japanu takozvane „nejednake ugovore“, koji su ograničavali njegov pravni suverenitet. Moderni zakoni zato nijesu bili samo pitanje unutrašnjeg uređenja; bili su i dokaz koji je Tokio želio da pokaže velikim silama. Poruka jasna: Japan ima institucije moderne države, i treba ga tako tretirati. Na drugom kraju svijeta, jasno vam je - Crna Gora je imala problem manji po geografiji, ali začuđujuće sličan po suštini. Knjaževina je pokušavala da uđe u moderni evropski pravni poredak... A da pritom ne dobije zakon koji bi njenim stanovnicima izgledao ,,kao da je pao s Marsa“. E, za taj posao knjaz Nikola angažovao je Bogišića 1872. godine. Istoričar prava iz Cavtata, etnolog, sociolog i profesor slovenskog prava već je imao ozbiljnu evropsku biografiju. Poznavao je velike pravne sisteme - ali je prema jednostavnom prepisivanju tuđih zakonika imao zdravu sumnju. Njegova ideja bila je jednostavna: zakon mora odgovarati ljudima kojima je namijenjen. Dok je pripremao crnogorski zakonik istraživao je običaje, porodične odnose, vlasništvo i način na koji ljudi zaista rješavaju sporove... Njegov svojevrstan ,,upitnik“ imao je više

Crno mod Susret Valtazara Bogišića i Matsukate Masajošija u Parizu 1878. otvorio je jednu od najneobičnijih pravnih veza Crne Gore i Japana od dvije hiljade stavki. Drugim riječima, prije nego što će Crnogorcima objasniti kako treba da žive po zakonu - odlučio je da prvo pita Crnogorce kako zapravo žive. A Matsukata Masajoši u tom trenutku još nije bio politička institucija kakva će kasnije postati. Rođen 1835. u Kagošimi, u samurajskoj porodici iz oblasti Satsuma, poslije Meidži restauracije carstva i pada šoguna brzo je napredovao u državnoj administraciji. Bavio se porezima i finansijama, a 1878. boravio je u Francuskoj povodom velike Svjetske izložbe u Parizu... Bogišićeva sačuvana dokumentacija bilježi Matsukatine tadašnje funkcije u japanskom nastupu na izložbi, kao i njegov položaj zamjenika ministra finansija.

Susret u Parizu

Boravak u Evropi nije bio turistički izlet; Matsukata je proučavao evropske institucije i finansijske sisteme. Njegova kasnija biografija postala je impresivna: dugogodišnji ministar finansija, dva puta predsjednik japanske vlade i jedan od ,,genro“ – starijih državnika Meidži Japana. U njegovoj eri finansijskih reformi osnovana je 1882. Banka Japana. Ali 5. jula 1878. Matsukata ima konkretniji problem; Japan želi građanski zakonik. A Bogišić je čovjek sa kojim vrijedi razgovarati, apsolutno! Susret je održan u Parizu, gdje je Bogišić tada uveliko radio na budućem crnogorskom zakoniku. Važnu posredničku ulogu imao je Aleksander Fon Sibold, Matsukatin saradnik i pripadnik čuvene evropske porodice snažno povezane sa proučavanjem Japana... Među dokumentima iz Bogišićeve zaostavštine sačuvana je i Matsukatina vizit-karta iz vremena Pariske izložbe. Tema razgovora: japanska kodifikacija. I da: Bogišić Japancima nikako nije preporučio: uzmite

Pogledi

Neđelja, 11. oktobar 2026.

orijska konekcija iz 19. vijeka

vinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru proglašen je 1888. godine. U Japanu je 1890. proglašen prvi građanski zakonik, snažno vezan za Boasonadov rad; ali je zbog velikih političkih i pravnih sporova odloženo njegovo stupanje na snagu i taj kodeks u toj formi nikada nije zaživio.

ogorski zakon za dernizaciju Japana

Više od fusnote

Valtazar Bogišić, proslavljeni istoričar prava iz Cavtata

teku. A mnogo je komplikovanije da mu objasni, kakva pravno ,,treba“ da bude japanska porodica. Bogišić je zato smatrao da porodično i nasljedno pravo ne treba jednostavno

Važan rad japanske profesorke Veza Bogišića i japanske kodifikacije - nije savremeno otkriće. Već 30. januara 1879. splitski pravničko-upravni list ,,Pravo“ objavio je tekst „Kodifikacija zakona u Japonu“, sa ranim tragom ove priče. U modernoj istoriografiji važan korak napravio je Verner G. Cimerman u velikoj monografiji ,,Valtazar Bogišić 1834–1908“ (Visbaden, 1962), oslanjajući se na Bogišićevu građu. Japansku stranu veze mnogo detaljnije je potom rekonstruisala profesorka Emi Matsumoto sa Univerziteta Aojama Gakuin, kroz radove o prepisci Bogišića i Boasonada (2016), studiju o njihovom mjestu u istoriji modernog japanskog prava (2018) - uz rad „Bogišić and his unrewarded contribution to the modern Japanese Civil Code“ (2020). Njena istraživanja posebno su važna za precizno utvrđivanje kako je crnogorski OIZ korišćen u pripremnim materijalima japanskog Građanskog zakonika.

Bogišić je 1883. dobio Boasonadov nacrt - i u njemu prepoznao odjek savjeta koji je pet godina ranije dao Matsukati. Tu ipak treba biti precizan. Naravno, nema osnova da se kaže da je Bogišić „napisao japanski zakon“, niti da je dokazano da je japanska komisija jednostavno sprovela njegovu instrukciju. Ono što dokumenti garantuju jeste ozbiljnija i zanimljivija tvrdnja: Bogišić je u ranoj fazi japanske kodifikacije iznio upravo onu vrstu metodološkog rješenja, koja će se potom pojaviti u podjeli rada na prvom nacrtu! Bogišić je smatrao da za taj doprinos nije dobio odgovarajuće priznanje. Kasnija prepiska pokazuje pokušaje da se njegova uloga razjasni, ali je njegovo ime u Japanu brzo postalo nepoznato. Paradoks je gotovo savršen: ideja može putovati mnogo dalje od čovjeka koji ju je izgovorio. I da, priča bi već ovdje bila odlična istorijska fusnota. Ali ima nastavak. Bogišićev Opšti imo-

Emi Matsumoto, japanska profesorka koja je istraživala crnogorsku i japansku pravnu konekciju

wikimedia.org

pravom trebalo je biti mnogo oprezniji. Jer porodica, naravno, nije samo pravna kategorija; u njoj su običaji, religija, moral, istorija, lokalni odnosi... i čitav društveni sistem. Logika jednostavna: Francuz može objasniti Japancu hipo-

Bogišićev Opšti imovinski zakonik

Aoyama Gakuin

francuski zakonik, prevedite ga i završili ste posao. Njegov savjet išao je praktično u suprotnom smjeru - imovinsko i obligaciono pravo moglo se modernizovati uz obilato korišćenje evropskog iskustva, ali sa porodičnim i nasljednim

Prema Bogišićevom kasnijem zapisu, Matsukata je poslije razgovora naložio da sadržaj njihove diskusije, vođene na francuskom - bude preveden na japanski i dostavljen vladi. Da li je taj prevod zaista načinjen nije potvrđeno. Istorija, očigledno, poznaje i vrlo stare verzije službenog zadatka koji je negdje ,,zapeo“ u administraciji. U priču zatim ulazi Gustav Emil Boasonad, francuski profesor, kojeg je japanska vlada angažovala kao pravnog savjetnika i jednu od ključnih figura modernizacije japanskog prava. Kada je radio na nacrtu japanskog građanskog zakonika, podjela posla podsjećala je na ono što je Bogišić preporučio u Parizu: Francuz se prvenstveno bavio imovinskim i obligacionim pravom, dok su porodično i nasljedno pravo izrađivali japanski pravnici.

Famozni broj 287

wikimedia.org

presađivati iz evropskih zakonika, već da u njegovom oblikovanju presudnu riječ moraju imati domaći pravnici. Oni koji poznaju društvo čije odnose zakon uređuje. Za takvo preuzimanje stranog prava koristio je slikovitu predstavu „presađivanja“: nešto možete presaditi, ali to ne znači da će na svakom tlu rasti. A Japan i Crna Gora bili su neobično pogodan par - za takvu raspravu. Geografski i kulturno gotovo bez dodirnih tačaka, ali oba društva sa snažnom tradicijom i običajnim pravom, koja pokušavaju da se modernizuju - bez potpunog brisanja onoga što su bila prije modernizacije!

Matsukata Masajoši, samurajski potomak i premijer Japana krajem 19. Vijeka

Japanci su zatim pripremili novi Građanski zakonik. Njegovi glavni djelovi proglašeni su 1896. i 1898. i, uz brojne kasnije izmjene, čine osnovu japanskog građanskog prava i sada. I tu se Crna Gora ponovo pojavljuje! Ključni momenat: istraživanje japanske profesorke prava Emi Matsumoto pokazuje da pripremni materijali za novi japanski Građanski zakonik upućuju na crnogorski Opšti imovinski zakonik u raspravama vezanim za 287 od ukupno 1.044 člana! To, ipak, nikako ne znači da je 287 članova prepisano sa Cetinja u Tokio. Takva tvrdnja bila bi mnogo efektnija - nego tačna. Znači nešto suptilnije, ali možda i impresivnije: među stranim pravnim sistemima i kodeksima koje su japanski zakonopisci konsultovali dok su stvarali jedno od temeljnih djela moderne japanske države - nalazio se i zakonik napisan za Crnu Goru. Veza, dakle, nije išla samo jednom. Prvo je Bogišić 1878. Matsukati iznio metodološku ideju o tome kako pristupiti modernizaciji prava u društvu sa snažnom vlastitom tradicijom. Kada je deset godina kasnije objavljen njegov crnogorski OIZ - i sam tekst tog zakonika postao je jedna od uporednopravnih referenci u novoj japanskoj kodifikaciji. A najljepši dio priče možda je upravo njena geografija. Crna Gora i Japan tada nijesu imali razvijene direktne političke odnose. Važni kontakti su postojali, ali između Cetinja i Tokija nije postojala ozbiljna diplomatska osovina; nije bilo aviona, interneta, međunarodnih konferencija sa bedževima i „networking“ sesija... Postojali su Pariz, jedna svjetska izložba, japanski državni činovnik koji je želio da vidi kako Evropa funkcioniše... I pravnik koji je radio na zakoniku za Crnu Goru. Matsukata će kasnije dva puta postati premijer Japana. Bogišić će završiti Opšti imovinski zakonik i postati crnogorski ministar pravde. Jedan će pomagati da se izgradi finansijska infrastruktura države koja se pretvarala u svjetsku silu; drugi će pokušavati da pokaže da modernizacija male balkanske zemlje ne mora značiti kopiranje velikih. Susret je trajao kratko, a pravni eho trajao je mnogo duže. I zato, kada se traže prve ozbiljne veze Crne Gore i Japana... Pa, vrijedi početi od 5. jula 1878. u Parizu. Tamo gdje je budući japanski premijer pitao Bogišića - kako se piše zakon za zemlju koja želi da postane moderna... A da pritom ne prestane - da bude svoja. Stojan STAMENIĆ

16 Mundijal prijateljstva

Arena

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Peti Mundijal prijateljstva ponosno i radosno otvoren u Domu kulture u Ulcinju

Zbog njih smo svi u i ULCINJ - Postoje susreti koji prevazilaze sport; imena koja bude uspomene... I ljudi zbog kojih, bez obzira odakle dolaze - osjećamo kao da smo u istom timu. Peti Mundijal prijateljstva, otvoren u subotu u Ulcinju, pripada njima i zbog njih postoji. Dočekani su i ove godine i ovog vikenda, ne samo kao ugledni gosti u Ulcinju; već kao prijatelji, ljudi koji su uljepšali živote, činili ponosnima, obilježili djetinjstva. Uzori, šampioni - sada su mnogo više od toga. Njihove pobjede i dalje žive kroz poštovanje, ljudskost. I zato ne čudi, da je ceremonija otvaranja počela podsjećanjem na onog od kog je sve počelo; uspomenom na sportsku i ljudsku veličinu Ivana Gudelja. Ime velikana splitskog i evropskog fudbala, najmlađeg kapitena jugoslovenske reprezentacije - pozdravljeno je minutnim aplauzom.

ZA USPOMENU: Učesnici petog Mundijala prijateljstva u Ulcinju

Mundijal prijateljstva odavno je prevazišao okvire jedne manifestacije; susret je PORUKE MIRA različitosti koje nas obogaćuju. A Ulcinj je postao mjesto u koje se dolazi zbog ljudi, I RESPEKTA Mundijal prijateljstva odavno zbog susreta i emocija, topline koja se ne može odglumiti niti organizovati protokolom... je prevazišao okvire jedne manifestacije; susret je različitosti koje nas obogaćuju. A Ulcinj je postao mjesto u koje se dolazi zbog ljudi, zbog susreta i emocija, topline koja se ne može odglumiti niti organizovati protokolom. Ulcinj je i sa ceremonije otvaranja, kao i u godinama za nama, poslao jednostavnu, a snažnu poruku: ,,Možemo biti različiti, a ostati bliski“. Tu posebnu emociju i duh nose oni koji su ovu ideju pretvorili u tradiciju; u prvom redu Pavle Pepđonović, Ulcinjanin čija je misija prepoznata na prostorima i u okvirima koji nadilaze region. - Dobar Vam dan i dobrodošli u Crnu Goru i Ulcinj! Mi smo mala, skromna, neprofitabilna, neprofesionalna zajednica, ne volim da kažem organizacija, nego zajednica. I svi smo ovdje ljudi. Hvala Vam za emociju! Prije pet godina, kada smo krenuli u ovu priču, nijesmo znali kuda ovo vodi - išli smo tamo gdje nas je srce vodilo. Maštali smo o prijateljstvu, o zajedništvu... Sada, Mundijal živi 365 dana godišnje. Mundijal prijateljstva je porodica, pokret ljubavi i sreće. Čovjek sam koji samo voli da slušam i učim u hodu. Naše poruke se ne mogu ni izmjeriti ni izlagati - poruke su mira i respekta. Najbitnije, za djecu i mlade, poruka da ih sport čini boljim ljudima - poručio je Pepđonović. Upravo je on uručio plaketu zahvalnosti načelniku lokalne vatrogasne jedinice Abudalahu Nimanbeguu - za sve

Milatović: Snaga onog što nas spaja Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se obratio gostima ceremonije otvaranja Mundijala prijateljstva video-porukom. - Postoje mjesta koja imaju posebnu snagu da ljude ponovo spoje - Ulcinj je jedno od njih. Mjesto gdje se čuvaju uspomene i obnavljaju prijateljstva. Na Mundijalu prijateljstva ponovo se okupljaju šampioni čija su imena upisana u istoriju sporta - ljudi čije

smo uspjehe slavili, koje pamtimo. Sada se u Ulcinju susrijeću kao prijatelji, s osmijehom, za vezu koju može činiti samo sport. Rađa, Savićević, Križaj... Važno je da nove generacije nauče, da se šampion ne postaje samo pobjedama - već poštovanjem, prijateljstvom. Zato je Mundijal prijateljstva važan, kao podsjećanje da je ono što nas spaja uvijek jače i snažnije i bitnije, od onog što nas razdvaja. Neka djeca koja sada slušaju priče o velikim šampionima budu oni koji će jednog dana ispisivati nove ponosne stranice lijepih i uspješnih sportskih priča - poručio je Milatović.

Daneu: Dončić mi je kao sin Ivo Daneu, legendarni kapiten košarkaške selekcije Jugoslavije koja je prvi put postala šampion svijeta 1970. godine, slovenačka sportska ikona, drugi put je na Mundijalu. - Naša moderna zvijezda Luka Dončić je meni kao treći sin... A jedina smo porodica gdje je u klubu igrao djed, sin i unuk. Znate onu situaciju kada su me sudije prošle sezone izbacile sa meča u Ljubljani? Ja sam bio miran kao bubica! Naše zlato 1970. godine - to

PREDLOŽIO BIH VAS ZA NOBELOVU NAGRADU: Ivo Daneu

su bila vremena koja se ne mogu upoređivati sa sadašnjim. Bili smo romantici, a u kolektivnim sportovima je najbitnije ne da su igrači vrhunski, nego da je ekipa

kao jedna. Kao što je ova vaša ekipa Mundijala prijateljstva u Ulcinju. Da se ja pitam, predložio bih vas za Nobelovu nagradu.

i na skijalištima i kao motorista. Volim ove prostore, moj duh ne da mi mira i uvijek mi je radost da vas posjetim.

se roditi samo u Ulcinju - kazao je Popović, ističući značaj Ivana Gudelja za pokretanje i razvoj manifestacije.

što su učinili za lokalnu zajednicu u prethodnom periodu.

Križaj: Volim ove prostore

DRŽAVNI KARAKTER

Bojan Križaj, legendarni skijaš, simbol jugoslovenskog

skijanja, donio je radosne pozdrave iz Slovenije.

- Uvijek mi je lijepo doći na prostore bivše, zajedničke države. Jugonostalgičar sam, više sam puta bio u Crnoj Gori

komšijski Ulcinj. Mojim Ulcinjanima veliki pozdrav, i tada i sada su otvarali svoje hotele, svoje restorane i nijesu naplaćivali usluge. To može samo grad velikog srca. Sve ovo je veliki trud Pavla Pepđonovića, njegovih prijatelja i Ulcinja. Ova manifestacija to zavređuje, bože zdravlja da Mundijal dobije državni karakter - poručio je on. Andrija Popović, generalni

sekretar Crnogorskog olimpijskog komiteta, naš legendarni vaterpolo golman i olimpijski šampion, pozdravio je sportske prijatelje i poručio da mu je veliko zadovoljstvo da ih pozdravi u ime COK-a. - Naš olimpijski komitet snažno podržava ovu veličanstvenu manifestaciju. Mundijal prijateljstva je nastao spontano, a sada na kugli zemaljskoj nema ovakvog događaja, koji

okuplja ovoliko sportskih legenda. Pozdravljam Vas kao zaslužni sportista Jugoslavije i Crne Gore, koji je sa mnogima od Vas na svjetskim borilištima vojevao sportske bitke. I tada smo uglavnom bili uspješni. Puno mi je srce što vidim toliko prijatelja, koji su nosili slavu Jugoslavije širom svijeta. Nadam se da će Mundijal prijateljstva doživjeti i 100. rođendan, ovako nešto moglo

Vasilije Lalošević, generalni sekretar u Ministarstvu sporta i rođeni Ulcinjanin, pozdravio je srdačno sve okupljanje i vratio se pet godina unazad, gdje je takođe imao čast i zadovoljstvo da govori na otvaranju. - Samo radost vidim, legende sa prostora bivše Jugoslavije. Tu smo ovdje da se okupljamo, da širimo prijateljstva, da gradimo spone. Kada sam tada prije pet godina vidio legende, bilo mi je puno srce, jer to je mogao samo da okupi grad dobre duše i volje, moj

PORUKE LAKOVIČA, MIROTIĆA..

Video-porukama, Mundijalu prijateljstva obratili su se Miroslav Rede, nekada fudbalska zvijezda Partizana i Dinama, potom slavni hrvatski sportski novinar...

Arena

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Mundijal prijateljstva

istom timu PONOVO NA OKUPU: Sportske legende Ex Yu

Viljon: Sa Mesijem sve počinje i završava

TVORAC MUNDIJALA: Pavle Pepđonović

Rađa: Bitnije od medalja

Nakić: Zahvalna za uspomene

Dino Rađa, ikona splitske i svjetske košarke, NBA zvijezda devedesetih, legendarni centar, imao je šaljiv komentar na početku. - ,,U cik zore“, oko 10, kad sam se probudio - već me energija preplavila. Jer neke ljude poput Alhodžića nijesam vidio 30 godina. Veliko mi je zadovoljstvo što sam tu. Nebitne su i medalje i pobjede i uspjesi, spram stvari koje su ljudske, koje su iznad toga. Iza svega ostaju prijateljstva, koja žive i dan-danas. Teško je upoređivati vre-

Danira Nakić, tri puta najbolja košarkašica Evrope, 1988, 1989. i 1990, govorila je sa bine Doma kulture. - Velika zahvalnost Pavlu Pepđonoviću na pozivu, drago mi je da sam prvi put sa Vama. Ove godine, kada sam vidjela da su pozvane druge poznate košarkašice, to je bio važan motiv da dođem. Radujem se vremenu koje ćemo provesti zajedno, da evociramo uspomene. Zbog toga sam zahvalna.

Oskar Ramon Viljon, legendarni direktor argentinske fudbalske reprezentacije osamdesetih iz vremena Maradone, na poluvremenu je napustio oproštajni meč Lionela Mesija za nacionalni tim - da bi na vrijeme stigao u Ulcinj. - Za mene je ovo prvi put. Sa Mesijem sve počinje i sve se završava, ali je posljednji avion bio tada za Evropu i nije bilo šanse da mogu zakasniti ili ne doći

Oskar Ramon Viljon u Ulcinju

u Crnu Goru. Sjećam se meča sa Mundijala 1990. protiv Jugoslavije, igrali i malo nervozni u četvrtfinalu, jer imali ste igrače južnoameričke klase. Žao mi je i sada, što u finalu

Kaniđa nije mogao igrati, bio je suspendovan. A najveći svih vremena, najveći igrač univerzuma je Maradona, a Mesi najbolji u galaksiji. Hvala i živjela Crna Gora.

i gospodinu i dodao da Moca – omaž legendarnoj tisti je Vukotić ulcinjski zet. Momčilov sin Dejan uručio desetki Partizana je Pavlu Pepđonoviću

Primož Ulaga, nekada velika zvijezda Svjetskog kupa u ski-skokovima, osvajač olimpijske medalje iz Kalgarija, obratio se Mundijalu prijateljstva sa bine Doma kulture. - Uvijek sam trenirao i

radio da pobijedim. Trijumfi su ono što ti pruža više energije, da dobiješ novu energiju, da radiš još više... Poslije su stigli i trijumfi drugih naših. Sada ski-skokovi čine da Slovenija bude ,,broj jedan“ u

ge na planeti. Uspjesi zainteresuju i mlade, da počnu, treniraju... Ne bojim se za buduće uspjehe u ski-skokovima, kao što su ovakve manifestacije zalog za buduće uspjehe - poručio je Ulaga.

,,Moca - jedna od najlepših fudbalskih priča“ je dokumentarni i emotivni stominutni film posvećen Momčilu Moci Vukotiću, legendarnoj desetki FK Partizan.

Film je 2025. režirao Aleksandar Paunović, a scenaristi su on i Miloš Šaranović. Paunović je uoči jučerašnje promocije u Domu kulture u Ulcinju naglasio da je riječ o spor-

Vukotićev dres sa brojem 10, a poručeno je da je čista desetka ocjena koju je zaslužio Mundijal prijateljstva. U filmu govore Mocini saigrači iz Partizana, među kojima Nenad Bjeković, Ilija Zavišić, Dževad Prekazi, ali i rivali iz prvenstva bivše Jugoslavije Dragan Džajić, Dušan Savić, Velimir Zajec, Ivica Šurjak, Enver Marić, Mehmed Baždarević... Poseban dio u filmu posvećen je njegovoj porodici, kao i njegovoj strasti prema slikarstvu i pozorištu. Vukotić je odigrao 791 utakmicu za Partizan i postigao 339 golova. Strijelac je najbržeg gola u istoriji jugoslovenske reprezentacije.

- Ovo je Mundijal svih mundijala... Zvuči ta riječ pomalo nogometno, fudbalski... Pa valja reći: olimpijada svih olimpijada. Svi ste vi pobjednici, jer pronosite taj duh i plamen, jer za dobro i primjer činite više od svih političara ovih prostora zajedno. Posebne pohvale Pavlu Pepđonoviću i pokojnom Ivanu Gudelju, sportskog divu - i jasno, pohvala gradu Ulcinju. Lijepo je da su u tu

ulcinjsku bajku uključeni i sportski novinari - poručio je Rede, nazdravljajući, kako je rekao - čašom najboljeg crnogorskog vranca. Jaka Lakovič, slovenačka košarkaška legenda, sada trener koji u Španiji bilježi sjajne rezultate, poslao je veliki pozdrav. - Za divne ljude Ulcinja, za sve legendarne sportiste Mundijala prijateljstva - znajte, da sam

sa svima vama, mislima u Ulcinju. Vaš grad je mjesto gdje se brišu granice, gdje se veze obnavljaju, grade velika prijateljstva. Cijeli život sam proveo na košarkaškim terenima i znam koliko su ovakvi susreti rijetki i dragocjeni. Poruka mladima je posebna, da nas sport čini boljima, vrhunskim vrijednostima. Družite se, slavite sport - rekao je on u video-poruci s Tenerifa.

Košarkaški velikan iz Podgorice Nikola Mirotić, košarkaš Valensije, javio se iz Španije. - Dragi Ulcinjani, čast mi je da Vas pozdravim iz Valensije. Mundijal prijateljstva radi nešto što prevazilazi granice sporta; na temeljima čiste ljubavi grade se mostovi koji povezuju ljude i generacije. Ovo je najljepša lekcija našoj djeci o fer-pleju, o respektu i solidarnosti - kazao je Mirotić.

Poseban momenat na ceremoniji otvaranja Mundijala bila je svojevrsna prozivka ,,reprezentacije svijeta“ - na bini Doma kulture u Ulcinju našla se 21 sportska legenda. Danira Nakić, Bojan Križaj, Primož Ulaga, Tone Vogrinec, Oskar Ramon Viljon, Dino Rađa, Zdavko Rejić, Željko Pavličević, Dražen Mužinić, Ivo Daneu, Zvonko Živković, Mirsad

Fazlagić, Stojko Vranković, Drago Ćosić, Božidar Bonja Ivanović, Miodrag Perunović, Ante Matulović, Husret Musemić, Robert Gergov, Janez Drvarič i Mira Bjedov Nikolić obratili su se i iskazali radost i ponos, što su tu, zajedno i među Ulcinjanima. S. STAMENIĆ R. USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ Foto: D. MIJATOVIĆ

Dino Rađa

mena i generacije, košarka se stilski promijenila, a svako od nas naravno vjeruje da bi i u ovom vremenu pobjeđivao. Ali, svako vrijeme nosi svoje i teško je porediti - kazao je on.

Planica je jedan od Ulaga: Uvijek za pobjedu svijetu; najboljih krajeva za trenin-

Dejan Vukotić uručuje Mocin dres Pavlu Pepđonoviću

Arena

18 Fudbal

Neđelja, 11. oktobar 2026. BUNDESLIGA.COM

SERIJA A (6. KOLO): Pogodak i asistencija crnogorskog fudbalera protiv Fiorentine

PODGORICA - Đenova je u šestom kolu došla do prve pobjede u Seriji A ove sezone, a junak ,,grifona“ bio je Milutin Osmajić, koji je sjajnu formu iz reprezentacije prenio na klupski nivo. Crnogorski fudbaler odigrao je sjajan meč na stadionu ,,Luiđi Feraris“ i pogotkom i asistencijom vodio domaćina do trijumfa nad Fiorentinom – 2:1. Đenova je povela u osmom minutu iz akcije u kojoj je Osmajić petom odigrao za Stefana El Šaravija, nekadašnji igrač Milana i Rome šutirao, lopta se nakon odbrane golmana odbila do Mikaela Egila Elertsona, on iz prve odigrao na drugu stativu, gdje je natrčao Nikšićanin i lijepo pogodio. Ovo je treći pogodak Osmajića u prvenstvu i prvi je strijelac tima u koji je proteklog ljeta došao iz Prestona. Sedam minuta kasnije – 2:0. Osmajić je centrirao sa desne strane i u šesnaestercu pronašao Žuniora Mesijasa. Brazilcu je dosta pomogla i očajna reakcija štopera Luke Ranijerija. Štoperi Fiorentine ništa nijesu

X/GENOA CFC

Osmajić vodio Đenovu do prve pobjede u sezoni Robin Felhauer ispisao istoriju

BUNDESLIGA (5. KOLO)

Bajern primio najbrži gol u istoriji Bundeslige

Osmajić igra sjajno na početku sezone

mogli Osmajiću, koji je odlično čuvao loptu i odigravao, ali je ,,viola“ ipak uspjela da unese neizvjesnost u meč nakon što je Đoan Vaskes u 73. zatresao sopstvenu mrežu. Gosti su u finišu imali šansu za izjednačenje, međutim, rezul-

Petar Sučić pogodio je u 13. minutu, na 2:0 povisio je Hakan Čalanolu iz jedanaesterca u 18, a konačan rezultat postavio je Markus Turam u 31. ,,Nerazuri“ uz meč više imaju tri boda prednosti nad Romom i Laciom. N. KOSTIĆ

tat je ostao 2:1. Velika pobjeda za Đenovu kojom se izjednačila sa Fiorentinom na tabeli. Oba tima imaju po četiri boda. Na vrhu – ništa novo. Inter je rutinski riješio Parmu, sve je na ,,Đuzepe Meaci“ bilo gotovo za pola sata (3:0).

PODGORICA - Bajern Minhen nije iskoristio prvi kiks Borusije iz Dortmunda ove sezone u Bundesligi i nakon remija s Augsburgom (2:2) i dalje gleda u leđa ,,milionerima“. Meč na ,,WWK areni“ pamtiće se i po najbrže postignutom pogotku u istoriji Bundeslige. Robin Felhauer zatresao je mrežu poslije samo osam sekundi i velike greške Manuela Nojera. Gosti su izjednačili u 55. kada je na asistenciju Harija Kejna precizan bio Ismael Saibari,

ali je Augsburg brzo uzvratio – u 64. mrežu je zatresao Rodrigo Ribeiro. Bod Bajernu, koji ima dva boda manje od Borusije, donio je Natanijel Braun u 80. minutu, a asistent je ponovo bio Kejn. Bajer je u goleadi u gostima savladao Majnc (4:3), Hamburger je takođe na strani pobijedio Hofenhajm (3:2), dok je kao gost trijumfovao i Štutgart protiv Paderborna (2:0). Union Berlin je kod kuće bio bolji od Elversberga (1:0), a RB Lajpcig je deklasirao Ajntraht Ne. K. (6:0).

Crnogorski futsalisti 16. oktobra počinju Glavnu rundu kvalifikacija za SP

Balša Bogićević odredio spisak igrača, koji će biti na okupu četiri dana

Mlađi kadeti na pripremama u Podgorici PODGORICA - Selektor mlađe kadetske reprezentacije Balša Bogićević objavio je spisak igrača za pripremni kamp u Podgorici. Na spisku je 25 igrača - golmani: Ljeon Camaj (Dečić), Filip Radović (Budućnost), David Kilibarda (Sutjeska), Nikola Vujadinović (Titograd); odbrana: Nemanja Nišavić,

Radovan Radunović, Matija Simonović (Budućnost), Luka Lekić (Kom), Bogdan Jokić, Balša Vukčević (Stari aerodrom), Stefan Vukčević (Lovćen), Matija Doderović (Sutjeska); vezni igrač: Jovan Raković (Stari aerodrom), Viktor Vojinović (Mladost Lob.bet), Sava Janković (Titograd), Talha Redžepagić (Jezero), Petar Vuković (Budućnost), Goran Grgurović (Stari aerodrom); napad: Danilo Vukčević, Petar Ivanović (Budućnost), Dimitrije Višnjić (Kom), Đorđije Peruničić (Stari aerodrom), Strahinja Ranitović (Mornar), Balša Mićanović (Sutjeska), Aleksandar Perović (Mladost Lob.bet). Pripreme će se održati od 12. do 15. oktobra na Trening kampu R. P. FSCG.

PODGORICA - Selektor futsal reprezentacije Crne Gore Sveto Ljesar objavio je spisak igrača za duel sa Moldavijom na startu Glavne runde kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Na spisku je 16 igrača - golmani: Balša Đurković (,,Bajo Pivljanin“), Milun Sekulić, Irhad Popović (Titograd) i igrači: Nikola Cimbaljević, Pavle Vukčević, Goran Delić, Balša Bojanović, Janko Bulatović (Titograd), Ilija Mugoša, Bojan Vlaović, Filip Marković, Miljan Mijanović (Studentski dom), Luka Vuletić (Cattaro 2019), Nemanja Nikolić (,,Bajo Pivljanin“), David Puletić (Akademac, BIH), Nermin Krumić (Ulcinj). Utakmica između Crne Gore i Moldavije igra se 16. oktobra od 18 časova u dvorani hotel-

FSCG

Ljesar odabrao za duel sa Moldavijom FIFA razmišlja o opciji da se održi 2035. godine do 12. decembra, Pomjera se štonovembra u potpunosti onemogućava odigravanje turnira u novembarsko-decembarskom roku Svjetsko u kojem se 2022. igrao Munu Kataru, prenijeli su neprvenstvo? dijal ki mediji.

skog kompleksa VOCO. Osim Crne Gore i Moldavije, u grupi se nalazi još Francuska. Direktan plasman u elitnu rundu izboriće pobjednici 12 grupa, kao i četiri najbolje drugoplasirane ekipe. Preostalih osam drugoplasiranih timova igraće u baražu. R. P.

PODGORICA - Prema pisanju pojedinih svjetskih medija, FIFA bi mogla da napravi presedan tako što bi prvi put u istoriji pomjerila održavanje Mundijala. Svjetska fudbalska federacija navodno razmatra da šampionat planete 2034, čiji je domaćin Saudijska Arabija, održi tek u januaru 2035. godine. Glavni razlog za ovaj potencijalni potez je Ramazan. Sveti mjesec u islamskom kalendaru 2034. godine trajaće od 12.

Zbog izuzetno visokih ljetnjih temperatura u Bliskom istoku, igranje u junu i julu je potpuno isključeno, pa se pred čelnicima FIFA nalaze dvije opcije početak 2034. godine (januar/ februar) ili odlaganje za januar 2035. godine. Ukoliko se FIFA odluči za ovo drugo, bio bi to prvi put u stogodišnjoj istoriji svjetskih prvenstava da se šampionat svijeta održi van kalendarske godine za koju je zvanično dodijeljen. R. A.

Arena

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Fudbal 19

MERIDIANBET 1. CFL (10. KOLO): Bez pobjednika u najvećem crnogorskom derbiju pod Goricom

PODGORICA - Sudar Budućnosti i Sutjeske prekinuo je obostrani niz od tri pobjede - utakmica 10. kola Meridianbet 1. CFL pod Goricom završena je bez golova.

Budućnost

Sutjeska

Stadion: pod Goricom. Gledalaca: 1800. Sudija: Dalibor Vujisić. Žuti kartoni: Ajković (Budućnost), A. Babić (Sutjeska). Crveni karton: Milović (Budućnost) u 90.

Budućnost Sutjeska Domazetović Serikov Popović (od 46. Milović) Ajković Caušević (od 46. Šćepanović) Raspopović (od 71. Mugoša) Vujović (od 66. Vušurović) Pupović Vukanić Bojović (od 66. Kovinić) Jovanović

Giljen Golubović Vračar Hočko (od 92. S. Babić) Boljević Tošković (od 46. Mrvaljević) Čavor (od 58. Aničić) Kopitović (od 78. Dedić) Ćetković (od 58. Kecojević) A. Babić Šimun

Tabela 1. Otrant

Momenat sa sinoćnje utakmice pod Goricom

od brzog vođstva Podgoričana. Nešto bolja i konkretnija u prvoj polovini uvodnog poluvremena bila je Budućnost koja je novu šansu imala preko Matije Jovanovića - krilni napadač je otvorio stopalo, ali pod blokom čuvara Alekse Golubovića nije bio ni blizu da prevari kapitena gostiju među stativama. Nikšićani su iskontrolisali pokušaje protivnika da promijeni nulu na semaforu, da bi od 30. minuta primirili ,,bebe“ Budućnosti. Momci Denisa Ćorića nametnuli su se na raskvašenom terenu i pokazali širinu prema naprijed. Najraspoloženiji u redovima Sutjeske bio je momak koji ima i najbolju karijeru - Boljević. Tridesetogodišnji napadač, nekadašnji A reprezentativac, zaprijetio je iskosa sa desne strane, da bi iz sljedećeg pokušaja glavom natjerao Domazetovića

da bravuroznom intervencijom spriječi pogodak - pod prečku. Gosti su uzeli loptu i spustili domaćina niže na svoju polovinu, u dupli blok, braneći se gotovo sa svim raspoloživim snagama. Do odlaska na odmor bio je opasan i Balša Tošković, ali su ,,plavi“ ostali neokrznuti. Tri pobjede u nizu i ideja da omladinci vode glavnu riječ preko noći su promijenile klimu pod Goricom. Bila je to najbolja pozivnica za najvatrenije navijače Budućnosti - ,,Varvare“ - koje ni loši vremenski uslovi nijesu spriječili da u većem broju dođu da podrže tim iz sjevernog kopa. Pucali su topovi i petarde sa gornjeg sprata, upaljene su baklje, sve u službi ambijenta koji ide uz najveću crnogorsku klupsku utakmicu. Aplauzi i pjesma za Nikićeve izabranike

stizali su i sa zapadne tribine. Ultrasi Sutjeske, popularne ,,Vojvode“, tradicionalno kasne na derbi kada se igra u glavnom gradu. I ovoga puta su ušli na stadion nakon dvadesetak minuta - da bi bili uz svoje tokom meča koji znači mnogo više od bodova. ,,Plavi“ su na početku drugog dijela izvršili dvije izmjene, a samo što je duel nastavljen Petru Vujoviću se oslobodio prostor, s tim da jedan od naših najtalentovanijih igrača nije dovršio akciju kako zna i umije. Dok se bistrilo nad Goricom nakon dima izazvanog pirotehnikom, ponovo su Podgoričani preuzeli inicijativu i bili sastav koji pritiska. Sve je to, doduše, bilo jalovo, stihijski, bez reda i završnice. Opao je ritam i kvalitet utakmice, manjak sadržaja, nekoliko lančanih grešaka u prijemu i

pasu sa obje strane. Umor je činio svoje. Monotoniju su razbili Nikšićani - drugom velikom šansom kojom su propustili da eventualno slome meč. Marko Šimun je u 65. minutu lijepom prizemnom asistencijom kroz odbranu uposlio usamljenog Vračara - bek gostiju osvanuo je ispred protivničke mreže, šutirao lijevom sa sedam-osam metara, ali ponovo je Domazetović izašao kao pobjednik. Oba trenera slala su svježe snage na raskvašeno igralište, ali sve više je utakmica vukla na remi. Meč je prolazio kroz faze kada su i Budućnost i Sutjeska bile u prevlasti što se tiče posjeda, ali niko nije bio priseban ili dovoljno miran u posljednjoj trećini da bi se na kraju radovao. Domaćin je završio meč za čo-

10 5

3 17:12 17

2. Budućnost 10 5

11:7 15

3. Sutjeska

10 4

11:7 15

4. Dečić

2 10:7 15

5. Bokelj

6. Mornar

10 3

2 12:10 14

8:5 15

7. Mladost DG 10 3

5 10:17 11

8. Jezero

4 12:18 10

10 2

9. Petrovac

7:9

10. Arsenal

5:9

U 11. kolu (18. oktobra) sastaće se: Arsenal – Mornar, Dečić – Budućnost, Sutjeska – Bokelj, Petrovac – Otrant i Mladost DG – Jezero.

vjekom manje jer je rezervista Miloš Milović oko centra srušio Marka Mrvaljevića u 90. minutu. U zaostavnom vremenu odvažio se Anto Babić da povuče naprijed, ali je Domazetović i sada odbio šut. Tabela je nagužvana: vodi Otrant sa 17 bodova, Budućnost, Sutjeska, Dečić i Bokelj imaju po 15, potom dolazi Mornar sa 14, do je Mladost sedma sa 10. U zoni baraža su Jezero sa 10 i Petrovac sa osam poena, dok je posljednji Arsenal skupio sedam. Runda nije kompletirana jer su dueli u Kotoru i Tivtu odložeD. KAŽIĆ ni zbog kiše.

Odigran drugi meč 11. kola Druge fudbalske lige Crne Gore

FK GRBALJ

Oba tima mogla su da sustignu ili prestignu vodeći Otrant, ali za sada moraće da se zadovolje drugim i trećim mjestom, što je u krajnjem neuporedivo bolji položaj u odnosu na samo začelje, gdje su donedavno pripadali. Igrač meča je golman ,,plavih“ Filip Domazetović koji je odbranio dvije velike šanse Nikšćana - jednom Aleksandru Boljeviću, a drugi put Milošu Vračaru. Podgoričani su najbolju priliku imali na samom startu kada je Vladan Giljen zaustavio pokušaj Lazara Popovića iz skoka, a potom imao sreće kada je Momčilo Raspopović bio u situaciji da poentira. Derbi više borben, nego ispunjen potezima za pamćenje, bilo je truda i poštenog odnosa, ali sve u svemu prosjek - po bod za svakoga. Mladi i ofanzivna igra - ostao je dosljedan Srđan Nikić svojoj viziji Budućnosti i generalno fudbala. I protiv najljućeg rivala izveo je tim sa šest pravih bonus igrača, a među njima i debitanta - 17-godišnjeg Nemanju Ajkovića u veznom redu. Puni talenta, motiva, energije i želje za dokazivanjem, ,,plavi“ su bili rastrčani i hrabri u meču sa osjetno iskusnijim timom. Malo je falilo da domaćin povede na samom startu. Giljen je odbranio veliku šansu Popovića glavom nakon kornera, a potom se lopta nećkala iznad gol linije - da li je bila unutra cijelim obimom ili ne poslije reakcije Raspopovića, tek ništa

M. BABOVIĆ

Sutjeska primirila ,,bebe“ Budućnosti

Marko Tadić spasio Grbljane poraza

Grbljani u posljednjim trenucima stigli do boda

PODGORICA – Fudbaleri Budve imali su dva gola prednosti na gostovanju Grblju, ali su na kraju osvojili samo bod u okviru 11. kola Druge fudbalske lige – 2:2. Domaćina je poraza spasio Marko Tadić, koji je sa dva gola Grbljanima obezbijedio remi. Naime, Budvani su poveli već u 14. minutu, kada je pogodio kapiten Nikola Liješević, da

bi u 61. minutu iskusni Luka Mirković duplirao prednost gostiju. Djelovalo je da Budva ide sigurno ka tri boda, ali Grbalj nije želio da se preda. Prvo je u 69. minutu Tadić smanjio vođstvo gostiju, da bi u 89. minutu Grblju donio bod. Na startu ove runde Lovćen je prije dva dana savladao Jedinstvo 2:0 golovima Stefana Golubovića u 1. i 6. minutu, a preostala tri meča na progra-

Raspored i tabela Lovćen – Jedinstvo 2:0 Grbalj – Budva 2:2 Danas PLJEVLJA: Rudar – Zeta (14 h) PODGORICA: Kom – Podgorica (14 h) DANILOVGRAD: Iskra – Berane (14.30 h) 1. Podgorica 2. Jedinstvo 3. Zeta 4. Grbalj 5. Lovćen 6.Iskra 7. Kom 8. Rudar 9. Budva 10. Berane

10 11 10 10 11 10 9 10 11 10

5 6 5 4 5 4 3 3 2 0

5 0 18:11 20 2 3 17:13 20 3 2 14:10 18 4 2 13:9 16 1 5 16:18 16 1 5 6:9 13 3 3 11:9 12 3 4 14:15 12 4 5 14:15 10 2 8 6:20 2

mu su danas, kada se sastaju Rudar – Zeta, Kom – PodgoR. P. rica i Iskra – Berane.

Arena

20 Sportski miks

Neđelja, 11. oktobar 2026.

F. ROGANOVIĆ

SC Derbi u „MTEL dvorani Morača“ poražen od Bosne

Sa meča Budućnosti i Terase

KVALIFIKACIJE ZA EVROKUP VATERPOLISTA: Druga pobjeda tima Vida Lompara, ,,plavo-bijeli“ se sele u Kup konferencije

Primorac prošao, Budućnost ispala Dinamo Primorac

11 25

EKS AN PROVANS – Bazen ,,Iv Blan“. Rezultat po četvrtinama: 1:4, 2:6, 5:8, 3:7. DINAMO: Gvetadze, Averka, Dzihcjarenka 4, Raminišvili, Gjorgobjani 1, Filmonov 2, Kurašvili 1, Imaišvili, Magrakvelidze 2, Mthedlišvili 1, Papiašvili, Barabadze, Gujaraidze, Landia. PRIMORAC: Kralj, D. Brguljan 2, M. Brguljan 1, Inaba 5, Perov 1, Drašković, Vučković 6, Radović 4, Ubović 1, Ćetković 2, Petković 2, Pejović, Banićević 1. Primorac je upisao drugu ubjedljivu pobjedu na kvalifikacionom turniru Evrokupa u Francuskoj i igraće u grupnoj rundi tog takmičenja. Tim Vida Lompara u petak je bio bolji od Galatasaraja (18:5), a juče je lako izašao na kraj i sa Dinamom iz Tbilisija (25:11). Po dvije ekipe sa pet kvalifikacionih turnira izboriće plasman u grupnu rundu Evrokupa. Primorac će se u posljednjem kolu kvalifikacija sastati danas od 11.30 sati sa Paj d’Eksom. Kotorski tim je prvu četvrtinu meča sa Dinamom dobio 4:1,

potom vezao tri pogotka u drugom periodu i kod 7:1 više nije bilo dileme da će upisati novu pobjedu. - Počeli smo mlako, primali lake golove i moramo da popravimo te stvari. Sada se okrećemo Paj d’Eksu, želimo da se sa sve tri pobjede vratimo u Kotor – izjavio je Jusuke Inaba, strijelac pet pogodaka protiv Dinama.

Budućnost Terasa

10 19

PODGORICA – Bazen ,,Morača“. Rezultat po četvrtinama: 4:4, 1:6, 2:4, 3:5. BUDUĆNOST: Radović, Vušković 2, Popović 2, Krapić 1, Brguljan 3, Golubović, Vidović, Cerović 2, Domazetović, Aleksić, Ražnatović, Milanović, Novaković. TERASA: Ć. Teklas, Sabadelj 4, Brus, Dijas, Krstić 4, Garsija 2, Ten Bruk 2, Kuakos, Blasko 4, M. Teklas, Granados, Ćiko 1, Salas, Sančes 2. Budućnost će danas završiti misiju u Evrokupu nakon što je na svom bazenu pretrpjela i drugi poraz u kvalifikacijama, pa će se preseliti u Kup konferencije, treće po kvalitetu evropsko takmičenje. Poslije BVSC-a (17:13), od tima

Petra Radanovića bolja je bila Terasa (19:10). Oslabljeni neigranjem Nikole Brkića i Aleksandra Radanovića, ,,plavo-bijeli“ su pružali otpor samo do sredine druge četvrtine. Španski tim je tada s tri uzastopna pogotka stigao do 5:10 na kraju druge četvrtine, a seriju je produžio i u trećem periodu – ukupno 0:6 za vođstvo 5:13... - Ova utakmica došla je poslije iscrpljujućeg meča protiv BVSC-a, u kojem su igrači dali sve od sebe i gdje smo do posljednjih četiri-pet minuta bili u igri. Bili smo desetkovani, iako ne želim da tražim opravdanja. Ipak, bez povrijeđenog Brkića, kažnjenog Radanovića, Brnovića koji je duže povrijeđen i Radulovića, teško je bilo suprotstaviti se fizički izuzetno jakom rivalu. Ova ekipa je mlada, raste, nadamo se da ćemo naučiti iz grešaka i podići nivo igre. Kad budemo kompletni mislim da će biti mnogo bolje. Tražićemo šansu u Kupu konferencije i mislim da ćemo imati što da pokažemo – rekao je Petar Radanović, trener Budućnosti. Posljednji rival Budućnosti na kvalifikacionom turniru biće Primorje, danas od 11.30 sati. Ne. K.

EPCG Superliga za odbojkašice (1. kolo)

OK BUDUĆNOST VOLEJ

Favoriti sigurni na startu

SIGURNE KOD KUĆE: Odbojkašice Budućnosti

PODGORICA – Loša prva četvrtina na kraju je koštala SC Derbi prave šanse da se bori za prvu pobjedu u sezoni – tim Petra Mijovića je poražen u „MTEL dvorani Morača“ od Bosne 100:91, u trećem kolu grupe B ABA lige.

S. VASILJEVIĆ

Prva četvrti sudbinu „stu Pošto je prvo kolo bilo odgođeno, SC Derbi je nakon dva meča bez pobjede, pošto je u prethodnom u gostima izgubio od Zadra, dok je Bosna na maksimalnom učinku, jer je i u drugom kolu slavila u gostima, protiv Spartaka. Zahvaljujući nezadrživim Amerikancima, Reginaldu Periju i Deandre Golstonu, koji su u prvih 10 minuta ubacili po 13 poena, više nego cijeli domaći tim, Bosna je već nakon prve četvrtine (34:20) nagovijestila konačan ishod. SC Derbi je vodio samo jednom, nakon koša Džira Dejvisa za 6:5, nakon dva minuta igre. Bosna je onda napravila seriju od 7:0, povela 12:6, i kontrolisala igru i rezultat do kraja četvrtine, u kojoj je SC Derbi napravio prvi faul nakon skoro šest minuta igre, što dovoljno govori o čvrstini u odbrani u ovom dijelu meča. Sarajlije su dominirale i u dva navrata su stizale do 15 poena prednosti (19:14, 34:19), jer „studenti“, osim Antonija Jordana (devet poena) nijesu imali drugog raspoloženog igrača u napadu. Sa druge strane, Bosna je odlično šutirala za dva (10-8) i tri poena (7-4), imala je dvostruko više skokova (10-5), više asistencija (9-6) i izgubljenu loptu manje (1-2), te više poena iz kontri (7-0) i iz druge šanse (6-2). Mijović je između dvije četvrtine uspio igračima da objasni

da bez jake odbrane nema ni igre, pa je petorka Pavlićević, Uskoković, Radošić, Pen i Pavićević na početku druge dionice reagovala sa agresivnom odbranom, koja je Podgoričanima omogućila seriju od 12:0 i svega tri poena minusa (35:32), nakon tri minuta i 53 sekundi igre u ovoj četvrtini. Na tom rezultatu su Podgoričani propustili tri prilike za izjednačenje, Eral Pen dva puta i Jordano jednom su promašili trojke u tri uzastopna napada. To kao da je „sasjeklo krila“ SC Derbiju, koji je nakon toga opet popustio u odbrani, počeo je i da griješi u napadu, pa je Bosna u 17. minutu vratila dvocifrenu prednost (46:35), imala je i 14 razlike (53:39) u 19. minutu, ali je SC Derbi za posjed smanjio zaostatak prije odlaska na

veliki odmor (55:44), uz veliku ljutnju trenera gostiju Darija Đerđe zbog načina na koji je njegov tim odigrao posljednih 20 sekundi, kada je imao napad na „plus 13“ (55:42)... SC Derbi je na polovini meča smanjio zaostatak u broju ukupnih skokova (12-16), a Bosna je i dalje bolje šutirala za dva (61,6 – 73,9 %) i tri poena (25 – 50 %), iako je imala isti broj pogođenih trojki (četiri). Podgoričani su i dalje bili bez poena iz kontranapda (Bosna 13), i a izgubljenom loptom više (5-4). Igra u većem dijelu druge četvrtine, i nerealizovana posljednja dva napada gostiju u prvom poluvremenu, dala su snagu Podgoričanima da u trećoj četvrtini nastave borbu i da „dišu za vratom“ gostima. SC Derbi je dobio bitku u skoku u

PODGORICA – Sve tri utakmice subotnjeg programa petog kola EPCG Superlige završene su u tri seta, pobjedama glavnih favorita za trofeje u ovoj sezoni. Jači za svih sedam strankinja, koje je u međuvremenu registrovao, za razliku od Superkupa, jer je izmirio obaveze prema dvije bivše odbojkašice koje su tužile klub, šampion Herceg Novi je u Podgorici (dvorana šampiona je bila zauzeta) bio siguran protiv Galeba, povratnika u elitu, sa 3:0. Novljanke su poenterski predvodile Sanja Petis sa osam i Oksana Jakušina sa sedam poena, dok se kod „galebica“ istakla Tijana Laković sa sedam. Budućnost je bila sigurna kod

kuće protiv Gimnazijalca, a Podgoričanke su predvodile Lara Jovović sa 13 i Valentina Lazarević sa 10 poena. U gostujućem timu je najbolja bila Katarina Simovski sa osam poena. Luka Bar je maksimalnim rezultatom slavila u Bijelom Polju protiv Jedinstva, uz 23 poena Maje Mekelan i 10 Džeklin Sims, dok se u domaćem sastavu istakla Mileva Magdelinić sa 13 poena. Prvo kolo: Jedinstvo – Luka Bar 0:3 (14:25, 23:25, 15:25), Budućnost volej – Gimnazijalac 3:0 (25:10, 25:14, 25:19), Herceg Novi – Galeb 3:0 (25:12, 25:16, 25:11). Petak: Morača – Mediteran 2:3 (25:18, 25:27, 17:25, 25:16, 11:15). Danas: Albatros – S. J. Budva (20).

Uspješan nastup crnogorskih

Sa jučerašnje utakmice u „Morači“

Budva i Buduć u Novom Sadu PODGORICA – Odbojkaši Budve i Budućnosti imali su uspješan nastup na memorijalnim turnirima u Novom Sadu i Kragujevcu, gdje su osvojili prvo mjesto. Budva je bila najbolja na 17. međunarodnom turniru „Memorijal velikana“ u Novom Sadu, u čast Žarka Petrovića i Radovana Dabića, sa sve tri pobjede. Nakon bugarskog Levskog (3:1) i slovenačke Krke (3:2), tim Miloša Markovića je u po-

Arena

e u trećem kolu grupe B ABA lige

ina odredila udenata“ Dvorana: ,,MTEL Morača“ Gledalaca: 100. Sudije: Mihailović, Petrovski i Mađovski.

Jordano Radošić Pavlićević Anđušić Rakočević Veson Pavićević Šaranović Pen Popović Dejvis Uskoković

17 3 9 6 1 11 15 6 23

100 Pajps Domask

19 5 Golston 26 75% (20-15) za 1 75% (24-18) Atić 2 64% (36-23) za 2 68% (38-26) Vrabac 6 31% (32-10) za 3 43% (23-10) Peri 28 Skokovi 28 (4+24) Braun Ramirez 2 30 (9+21) Blokade 1 Talić 3 Asistencije 15 20 Livadić Ukradene lopte 5 6 Islamović 5 10 Izgubljene lopte 7 Houkins 4 (20:34, 24:21, 25:20, 22:25)

Faulovi

Mijović: Tri četvrtine smo igrali dobro Petar Mijović, trener SC Derbija, čestirao je Bosni na zasluženoj pobjedi. - Mi smo apsolutno neprihvatljivo primili 34 poena u prvoj četvrtini. Međutim, prvi utisak, koji me često ne vara, da to nije bilo iz lošeg pristupa, već iz nervoze i želje da se napravi što je moguće više, da pokušamo da iznenadimo protivnika. Bili smo previše nervozni i onda smo posebno kroz tu ,,pik en rol“ odbranu na strani i na vrhu propustili timski da reagujemo i onda je tu Peri ušao u dobar ritam sa nekoliko laganih završnica. Tu smo dali Bosni i šansu da laganim poenima otvori meč i drži kontrolu utakmicu – rekao je Mijović. Trener ,,studenata“ je zadovoljan igrom nakon prve četvrtine. - Mislim da smo u drugoj četvrtini i generalno u drugom poluvremenu igrali dobro, imajući u vidu vrhunski kvalitet protivnika. Tri četvrtine smo u zbiru dobili pet razlike i uspjeli da se vratimo na posjed-dva zaostatka. Onda smo promašili jedan tranzicioni šut za tri poena, Radošić je meko ušao sa jače strane i promašio, i tu smo propustili da još više zakomplikujemo i budemo što duže u utakmici. Oni su, nakon toga, pogodili neke teške šuteve i na ekstra indivindualni kvalitet, Pajps i Golston su kombinovano šutnuli sedam od devet za tri poena, i tu su nam uzeli mogućnost da ostanemo u utakmici do kraja – dodao je Mijović.

trećem kvartalu (10-4) pa je u tom segmentu bio u prednosti (22-20), ubacio je i tri trojke i napadački odigrao najbolje od početka meča, što je domaćinu omogućilo da dobije i ovaj kvartal (25:20). Istina, Bosna nije ispuštala vođstvo, ali su „studenti“ uvijek ozbiljno prijetili, a najbliži su bili nepuna dva minuta prije kraja četvrtine, kada su smanjili na dva poena razlike (69:67), košem Dejvisa nakon ofanzivnog skoka. Ipak, Sarajlije su do kraja četvrtine uspjele da steknu šest poena prednosti pred posjednjih 10 minuta (75:69). Nakon koša Anđušića, u finišu 31. minuta, SC Derbi je prišao na pet poena minusa (78:73), ali više od toga nije uspio. Bosna je serijom 8:0 vratila dvocifrenu prednost (96:73) i sedam minuta prije kraja, definitivno,

prelomila meč u svoju korist, jer Podgoričani do kraja nijesu uspjeli da smanje razliku na

manje od devet poena... SC Derbi u narednom kolu gostuje Dubaiju. S. JONČIĆ

ćnost najbolji u i Kragujevcu sljednjem kolu pobijedio i domaću Vojvodinu rezultatom 3:1 (25:15, 25:23, 23:25, 25:18) i tako na najbolji način završio turnir bez poraza. Budva je dobila i individualno priznanje, jer je za najboljeg igrača turnira izabran legendarni ruski tehničar Aleksandr Butko. Budućnost je trijumfovala na Memorijalu „Legende Radničkog“ u Kragujevcu, posvećenom Aleksandru Gigoviću Gigi i Dejanu Brđoviću, pošto je

OK BUDVA

h odbojkaških timova u pripremnim utakmicama u Srbiji

Ekipa Budve

u finalu savladala Mladi radnik iz Požarevca, koji vodi selektor Crne Gore Ivica Jevtić, sa 3:0 (25:16, 25:15, 25:19). Izabranici Dejana Radića su u polufinalu pobijedili prvaka Srbije, Radnički iz Kragujevca, sa 3:2.

Za najboljeg igrača turnira izabran je Vasilije Milenković, primač servisa „plavih“. Za Budvu i Budućnost ovo su bile odlične provjere pred međusobni meč Superkupa, koji se igra 18. oktobra u Podgorici. S. J.

PODGORICA – Nakon 93 poena od Napolija u Evrokupu, Budućnost Voli je odigrala još jednu defanzivnu partiju za zaborav, što je na drugoj strani evroligaški tim maksimalno kaznio – tim Andreja Žakelja je poražen u Beogradu od Crvene zvezde 101:91, u derbiju 3. kola ABA lige, što je prvi poraz Podgoričana u ABA ligi, nakon trijumfa u drugom kolu u gostima protiv Krke (prvo kolo je odgođeno). Za Zvezdu je to prva sezonska pobjeda u regionalnom takmičenju, nakon što je u prošlom kolu neočekivano izgubila od FMP-a. Zvezda je na ovom meču pogodila 16 trojki (iz 32 pokušaja), mnoge i bez prave odbrane „plavih“, pa Budućnost, bez Džuvana Morgana (povrijedio se protiv Napolija) i Oleksandra Kovlijara (nije ulazio u igru), nije ni imala šansi. Bez obzira što su Podgoričani bili bolji u skoku (38-27), posebno ofanzivnom (18-5), koji je gostima omogućio 20 poena više iz druge šanse (30-10). Najbolji u ekipi Budućnosti bio je Džastin Smit sa 18 poena (12-9 za dva poena) i 10 skokova, i te najvećim indeksom korisnosti na meču (30). Stefan Đorđević je dodao 19 poena i devet skokova, a Ajverson Molinar i Đorđije Jovanović po 11 poena. Zvezdu je prevodio Džordan Nvora sa 24 poena (trojke 7-6), David Kramer je dodao 16 poena (četiri trojke).

VOĐSTVO SAMO NA STARTU

Da nije imala 11 ofanzivnih skokova i 17 poena iz druge šanse (10 je upisao domaćin), pitanje je kako bi Budućnost prošla nakon prvih 20 minuta, kada je na poluvremenu gubila 13 razlike. Međutim, 51 primljen poen jasno govori kako su Podgoričani odigrali u odbrani. Zvezda je tokom prvih 20 minuta lako dolazila do poena, i već na polovini meča utabala put ka sigurnoj pobjedi. Podgoričani su dobro otvorili utakmicu, nakon dva minuta su vodili 5:1 i skoro tri minuta nijesu dozvolili domaćinu nijedan koš iz igre. Imali su gosti prednost do 7:5, a onda su pali defanzivno, Zvezda je serijom 6:0 preokrenula i povela 11:7 i vođstvo više nije ispuštala. Uspijevali su „plavi“ da drže priključak do 19:16 i prve trojke u sezoni oporavljenog Flečera Megija, na dva minuta i 48 sekundi do kraja četvrtine. Tada je Zvezda serijom 7:0 stigla do prve dvocifrene prednosti na meču (26:16), ali je Budućnost u posljednjem minutu uspjela da prepolovi minus koji je imala na kraju ovog kvartala (26:21), a nije iskoristila posljednji napad da se dodatno približi. Marijal Šajok, naime, nije pogodio trojku iz teške pozicije, nakon što Emir Hadžibegović nije šutnuo sa perimetra iako je bio u boljoj poziciji od saigrača. Sve je bilo slično u drugoj četvrtini (28:20 za domaćina), u kojoj je Zvezda vodila između

Sportski miks

Budućnost Voli poražena od Crvene zvezde u derbiju 3. kola ABA lige

Odbrana opet za zaborav ABA LIGA/DRAGANA STJEPANOVIĆ

Neđelja, 11. oktobar 2026.

SVIJETLA TAČKA U IGRI PODGORIČANA: Džastin Smit Dvorana: ,,Aleksandar Nikolić“ Gledalaca: 3.045. Sudije: Mordać, Bijedić i Goina.

Džons Miljenović Vajler Bab Davidovac Karter Dobrić Izundu Đurišić Boldvin Nvora Odželej 9 Kramer 16

13 2 3 3 14 7 6 4 24

101

(26:21, 28:20, 26:28, 21:22)

69% (16-11) 68% (31-21) 50% (32-16)

za 1 za 2 za 3

78% (23-18) 51% (45-23) 32% (28-9)

Skokovi 38 (18+28) 27 (5+22) Blokade 1 1 Asistencije 30 17 10 Ukradene lopte 9 12 Izgubljene lopte 13 Faulovi 23 18

šest, koliko je bilo na početku kvartala (29:23), i 15 poena, koliko je bilo na 19 sekundi do kraja poluvremena, kada je Karter pogodio trojku za 54:39. Nakon toga je poentirao samo Molinar za Budućnost za „minus 13“ na velikom odmoru (54:41). Osim u ofanzivnom, Budućnost je na poluvremenu bila bolja i ukupnom skoku (19-17), te je bila preciznija sa linije bacanja (70 – 62,5 %). Zvezda je mnogo bolje šutirala za dva poena (73,7 – 40,7 %), ali i za tri (46,7 – 36,4 %), imala je više asistencija (16-7) i ukradenih lopti (4-3), te više poena iz kontranapada (11-5) i nakon izgubljenih lopti protivnika (75). Oba tima su imala po pet izgubljenih lopti.

BOLJE U NASTAVKU

Zahvaljujući efikasnijoj igri u odnosu na prethodne dvije dionice, Budućnost je na kraju dobila treću četvrtinu (28:26), iako je Zvezda pogodila dvije trojke više (4-2). Podgoričani su imali dobru završnicu četvrtine, kada su smanjili veliki minus na „prihvatljivih“ 11 poena (80:69), a nakon čega su Beograđani u pet navrata u ovoj če-

Smit 18 Šajok 6 Megi 9 Slavković Hadžibegović 3 Molinar 11 Ferel 9 Jovanović 11 Butsijel Đorđević 16 Kovlijar Butej 8

tvrtini imali i 18 poena prednosti, posljednji put na 78:60, na dva minuta i tri sekunde prije kraja. Takav finiš četvrtine je vratio energiju crnogorskom šampionu, koji je košem pod faulom i pogođenim dodatnim bacanjem Đorđevića početkom posljednje četvrtine smanjio na osam razlike (80:72). Poslije zakucavanja Jovanovića za „minus devet“ (83:74), a nakon što je prethodno trojku za domaće pogodio Džons, Aksel Butej nije pogodio trojku, kao što nije u još dva navrata nakon poena Đurišića za domaće (85:74). Kada je četvrtu uzastopnu trojku za Podgoričane promašio i Hadžibegović, to je bio znak da „plavi“ ne mogu potpuno da uhvate priključak. Sa dvije trojke Nvore i jednom Odželeja, Zvezda je „otišla“ na 94:77 i riješila sve dileme, ako ih je uopšte i bilo, na tri minuta i 55 sekundi do kraja meča, a Budućnost je u preostalom vremenu samo ublažila poraz. Budućnost u narednom kolu ABA lige, 18. oktobra, dočekuje Slovan iz Bratislave, a prije toga, u srijedu, gostuje turskom Tofašu, u 3. kolu S. JONČIĆ Evrokupa.

Arena

22 Sportski miks

Neđelja, 11. oktobar 2026. MATCHLENS

Rukometašice Budućnosti danas (14 h) u 5. kolu Lige šampiona dočekuju norvešku Solu

ŽRK BUDUĆNOST

Željom i energijom do prvih bodova

Sa konferencije za novinare

FORMULA 1: Vozač Red Bula obilježio jučerašnji sprint i kvalifikacije

Super Maks dominira Singapurom! PODGORICA – Dominacija Maksa Ferstapena u Singapuru! Marina Bej je prvi noćni spektakl Formule 1 i ove godine će trku za Veliku nagradu Singapura sa pol pozicije početi Maks Ferstapen. Četvorostruki šampion je prvo slavio u sprint trci, da bi par časova kasnije u subotnjim kvalifikacijama ponovo pokazao klasu i vremenom 1:31.373 zauzeo čelnu poziciju. Ferstapen je tako osvojio 50. pol poziciju u karijeri. Drugi je bio vozač Ferarija Šarl Lekler, koji je za Ferstapenom zaostao

sti defanzivne linije i sprečavanju protivničkih naleta. - Napad jeste bitan, ali je u suštini sve važno. Sola ima veoma dobru tranziciju, igračice su brze i moramo spriječiti njihovu tranziciju. U svakom segmentu moramo biti na nivou. Dobra energija kreće iz kvalitetne odbrane i vraćanja, a vjerujem da ćemo to prenijeti i na napad – dodala je Pavićević. Nakon povrede, Ivona se polako vraća u prepoznatljiv ritam, a partija iz prethodnog kola protiv Esbjerga dala joj je dodatni vetar u leđa. - Takav meč je bio potreban ekipi i tada sam vratila svoj osjećaj i ritam, tako da neću

kom prekinu post, a uzdanica kluba s lijevog krila Ivona Pavićević naglašava da je ekipa fokusirana i spremna da pruži maksimum. Norveški predstavnik poznat je po izuzetno brzoj igri, brzim centrom i ubitačnim kontranapadima, što od odbrane Budućnosti zahtijeva maksimalnu koncentraciju tokom svih 60 minuta. - Sigurno da neće biti lako. Pred nama je važan i težak meč, ali mi smo spremne i želimo pobjedu. Vjerujem da ćemo to i ostvariti - rekla je Pavićević na konferenciji za novinare. Podgoričanka je istakla da ključ uspjeha leži u stabilno-

0,054 sekunde. Njegov klupski kolega Luis Hamilton morao se zadovoljiti trećim mjestom sa 0,123 sekunde razlike u odnosu na pobjednika kvalifikacija. - Ovo je pol koji sam želio. Ove sezone loši startovi se ponavljaju, ali ovog puta smo uspjeli. Tim je uradio dobar posao. Osjećam da mogu da budem još bolji. Imamo priliku da zaokružimo uspješan vikend u Singapuru. Nećemo to prokockati – poručio je poslije kvalifikacija Maks Ferstapen. Vozači Ferarija juče su u Singapuru bili i najveći rivali Ferstapenu. Ipak, četvorostruki šam-

FORMULA 1

PODGORICA - ,,MTEL dvorana Morača“ danas (14 h) je opet u znaku plavo-bijelih boja - rukometašice Budućnosti spremne su da pred svojim navijačima otvore novo poglavlje u Ligi šampiona i konačno, nakon četiri startna poraza, upišu prve ovosezonske bodove u elitnom evropskom takmičenju. Rival je norveška Sola, izuzetno nezgodna i brza ekipa koja gaji prepoznatljiv skandinavski stil rukometa, ali izabranice Maje Savić s jasnim ambicijama dočekuju ovaj izazov. Podgoričanke imaju silnu želju da pred domaćom publi-

stati – ovo je samo početak – jasna je Pavićević. Uzdanica na golu Budućnosti Andrea Škerović blistala je proteklog vikenda na teškom gostovanju u Danskoj, potvrdivši da se na nju i te kako može računati u najjačoj konkurenciji. - Potrudila sam se da budem ta posljednja linija odbrane i da im dam neku sigurnost. Zaista sam srećna što sam uspjela da, iako se utakmica nije završila u našu korist, dam takvu sigurnost sa gola. Za mene iskreno to nije dovoljno samopouzdanje, jer sam ja takva kakva jesam, ali je sigurno veliki vjetar u leđa i podstrek da vidim da sam sposobna za to - kazala je Škerović. Mlada golmanka je iskoristila priliku da uputi i snažan apel ljubiteljima rukometa i sporta u glavnom gradu. - Pozivam sve navijače da dođu u što većem broju. Znam da će biti nedjelja i da svi vole da odmaraju, ali mislim da je sport kod nas uvijek bio nekako broj jedan. Dajemo sve od sebe da budemo što bolji i da prikažemo Crnu Goru, Podgoricu i sve nas u što boljem svijetlu. Za to nam treba vaša podrška, zato vas pozivam da u nedjelju svi dođete da budete naš osmi igrač – podvukla je Škerović. R. PEROVIĆ

pion je prvo u sprintu lagano iza sebe potisnuo Hamiltona, da bi se kasnije u kvalifikacijama dvojac iz Ferarija zarotirao – drugi je bio Lekler – Hamilton treći. Sve to je dobra najava pred današnju trku – start koji od početka sezone muči Ferstapena, a u kome je dvojac Ferarija jak. Vozač Red Bula Maks Ferstapen pokazao je najviše umijeća i u sprint trci za VN Singa-

pura, koja se vozila po kišnim uslovima. Poslije pola sata zakašnjenja i formacijskog kruga, uslijedio je start iz mjesta, đe se najbolje snašao Džordž Rasel, koji je krenuo sa drugog mjesta a već prije prve krivine izbio na čelo karavana ispred Maksa Ferstapena. Međutim, nije Britanac dugo ostao na prvom mjestu, jer je već u drugom krugu na startno-ciljnom pravcu napravio veliku

Božo Anđelić, srednji bek Lovćena

SBbet Prva liga za rukometaše (3. kolo)

Pobjede Lovćena i Rivijere PODGORICA – Lovćen i Budvanska rivijera, glavni kandidati za trofej u SBbet Prvoj rukometnoj ligi, zadržali su maksimalan učinak nakon trećeg kola. Aktuelni šampion je na Cetinju lako savladao Budućnost Podgoricu (40:28), dok je Rivijera u dramatičnoj završnici pobijedila Partizan 1949 u Tivtu (31:29). Budućnost se u crnogorskoj prijestonici držala u prvih 10ak minuta, a Lovćen se prvi put odvojio u 16. kada je poveo 12:8. Na poluvremenu je bilo 21:16, a u nastavku nije bilo neizvjesnosti. Aleksa Knežević je s osam pogodaka bio najefikasniji u timu Lovćena, sedam je dao Božo

Anđelić, po pet Luka Vujović, Milan Popović i Bogdan Petričević... Predrag Mijatović imao je čak 19 odbrana. Kod gostiju je najefikasniji bio Igor Krivokapić sa šest golova, dva više od Nikole Skrobića, Luke Barjaktarovića i Filipa Božovića. Budvanska rivijera je protiv Partizana 1949 imala plus devet u prvom poluvremenu (14:5), ali se domaćin vratio i preokrenuo. Partizan je golom Đorđa Peruničića vodio 29:28 na 3,44 minuta do kraja, da bi Rivijera vratila prednost preko Nikole Ivanovića i Luke Ivanića. Domaći su poslije tajm-auta izgubili loptu, a sve je riješeno kada je Ivanović 19 sekundi do isteka meča pogodio za 29:31. Ivanović je meč završio s osam pogodaka, jednim više od Ivanića. Kod Tivćana je prednjačio Đorđo Peruničić sa 10 golova. U preostalim mečevima trećeg kola danas će igrati Mornar 7 – Brskovo (17 h), Jedinstvo Bemaks – Berane 1949 (18) i Sutjeska – Rudar (19). Ne. K.

sezone. Drugo mjesto pripalo Luisu Hamiltonu, dok je pobjednički podijum popunio drugi vozač Feraraija Šarl Lekler, što potvrđuje dobru formu italijanske ekipe, koja, pokazalo se kasnije, nije mogla da prati tempo Holanđanina. Nevjerovatan potez u sprintu napravili su vozači Meklarena, koji su imali incident u posljednjem krugu i time pomogli Kimiju Antoneliju da na kraju sprinta okonča na četvrtom mjestu i tako osvoji lijepe bodove, čime je dodatno povećao prednost u generalnom plasmanu. Bodovni konto nakon sprint trke još su uvećali Lijam Loson, Oliver Berman Maks Ferstapen i Niko Hulkenberg. Vodeći u generalnom plasmagrešku, zbog čega je završio u nu Kimi Antoneli iz Mercedezidu. Time je sebi znatno ote- sa bio je četvrtoplasirani u kvažao šanse da nekako zakom- lifikacijama, a na petoj poziciji plikuje borbu za titulu prva- bio je aktuelni šampion Lanka svijeta, jer će u glavnoj trci do Noris iz Meklarena. Vozač zbog silnih kazni krenuti sa Mercedesa Džordž Rasel zavrposljednjeg mjesta, bez obzi- šio je na šestom mjestu, ali će zbog promjene pogonske jedira na ishod kvalifikacija. Šansu Maks Ferstapen nije nice trku će početi sa posljedpropustio, pa je sigurnom njeg mjesta. vožnjom uspio da ostane Trka za Veliku nagradu Singana prvom mjestu i tako pura voziće se danas od 14 čaJ. T. zabilježi prvu pobjedu ove sova.

Feljton 23

Neđelja, 11. oktobar 2026.

ŠPIRO KULIŠIĆ: KAKO RAZUMJETI ETNOGENEZU CRNOGORACA

18.

Sasvim je jasno da Dukljani nijesu bili ni Srbi, ni Hrvati Mora se primijetiti da je Ferdo Šišić, bez ikakvog pozivanja na bilo koji izvor, Dukljane označio kao Srbe, iako je dobro poznato da se i u titulama srpskih Tragovi starih naselja i topo- vladara dosljedno razlikuje pomorska zemlja od srpske zemlje Priredio: Slobodan Čukić

nimi, zatim i spomen u kasnijim izvorima (XIV i XV vijek) starih Mataguža, kao i najnovija iskopavanja u njihovom kraju (selo Gostilj, lokalitet Velje Ledine), koja je vršio Đuro Basler, takođe potvrđuju Jirečekov zaključak da su stanovnici Duklje u ranom srednjem vijeku bili „jako izmiješani sa mnogim ostacima starijeg stanovništva”. Ovo staro balkansko-slovensko stanovništvo vizantijski pisci XI vijeka dosljedno su nazivali opštim imenom Dukljani. Konstantin Porfirogenit, u 32. glavi svog djela De administrando imperio, među oblastima koje je car Heraklije dao Srbima ne spominje Duklju. A u posljednjoj četvrtini XI vijeka nekoliko vizantijskih pisaca navodi u Duklji samo Hrvate i Dukljane. Polazeći od ovih izvora, Ferdo Šišić smatra kao sasvim prirodno što hrvatsko ime dolazi do izražaja i u Ljetopisu Popa Dukljanina (odnosno u njegovu izvoru), kao domaćega pisca. Ali to znači samo toliko, zaključuje Šišić, da je među Srbima Dukljanima bila izvjesna skupina naroda koja se zvala Hrvati. Međutim, mora se primijetiti da je Šišić, bez ikakvog pozivanja na bilo koji izvor, Dukljane označio kao Srbe, iako je dobro poznato da se i u titulama srpskih vladara dosljedno razli-

kuje pomorska zemlja od srpske zemlje. Jovan Kovačević ukazuje da su neki vizantijski izvori zamjenjivali Srbe i Hrvate, pa stoga isključuje mogućnost da su Hrvati živjeli u Duklji, iz čega bi slijedilo da su to bili Srbi. Ali, u svemu tome ipak je bitno da vizantijski izvori XI vijeka dosljedno u Duklji razlikuju Hrvate i Dukljane, pa ako bi pod imenom Hrvata trebalo shvatiti Srbe, kako to nastoji Kovačević, i u tom slučaju, po navedenim izvorima, ostaje sasvim jasno da Dukljani nijesu bili Srbi, kao što nijesu ni Hrvati, jer su uvijek zasebno navedeni kao Dukljani. (…) Neka narodna predanja iskazuju Lužane kao savremenike Špana, još više kao savremenike Mataruga, Macura, Mataguža, a po nekim predanjima Lužani bi predstavljali sloj starijeg balkanskog stanovništva koji je slijedio poslije Špana. Stoga, i pored slovenskog imena Lužani, koje je prvobitno označavalo stanovnike srednjovjekovne Luške župe (XII v., Lusca jupania), ostaje otvoreno pitanje kakvog je etničkog karaktera bilo ovo stanovništvo. Erdeljanović i Šobajić su bez ikakvog osnova zaključili da su Lužani bili staro srpsko stanovništvo oko donje Zete, koje se namnožilo i raširilo po okolnim

Po nekim predanjima Lužani bi predstavljali sloj starijeg balkanskog stanovništva koji je slijedio poslije Špana. Stoga, i pored slovenskog imena Lužani, ostaje otvoreno pitanje kakvog je etničkog karaktera bilo ovo stanovništvo

Konstantin Jireček

Ferdo Šišić

Dinarsko selo

planinskim predjelima. Još početkom dvadesetog vijeka Erdeljanović je primijetio da kučki Albanci „Srbina”, u stvari Crnogorca, zovu Skja, Škja (od Sclavus) „i nikako drukče”. Navodeći zatim neke arhaične slovenske riječi koje su albanski Kuči primili od starog slovenskog stanovništva, Erdeljanović je zaključio da su „preci kučkih Arbanasa morali najpre doći u dodir sa plemenima drukčeg slovenskog govora i drukčijeg imena... A ta su plemena mogla biti od onih Slovena koji su pre Srba prodrli na Balkan pa i u zetske krajeve”. Prema svemu tome, na osnovi podataka koje pružaju istorijski izvori ranog srednjeg vijeka, može se zaključiti da je u Duklji XI i XII vijeka živjela

jedna skupina Hrvata, pored osnovne mase Dukljana koji su u to vrijeme predstavljali stariji sloj slovenskog stanovništva, izmiješan sa ostacima više ili manje poromanjenih balkanskih starinaca. I podaci dubrovačkih i osobito kotorskih izvora daju neke bitne elemente iz kojih se mogu sagledati barem osnovne konture etničkog razvitka crnogorskog naroda u periodu od XIV do XVI vijeka. Imena nekih katuna otkrivaju prvobitnu vlašku komponentu, ali se odmah mora naglasiti da u kotorskim izvorima, kako je primijetio Kovijanić, u navedenom periodu samo četiri katuna mogu se smatrati porijeklom vlaška, sa izmiješanim vlaškim i pretežno slovenskim imenima katunara. Ova izmiješanost vlaških (ilirsko-romanskih), rjeđe albanskih i pretežno slovenskih i

Još krajem XVIII vijeka Alberto Fortis ne spominje u dalmatinskoj Zagori ni Hrvate ni Srbe, već samo Vlahe, istočne ili zapadne crkve. Međutim, Fortis ujedno naglašava da oni sami sebe zovu Vlasima, iako ih on, bez imalo kolebanja, smatra Slovenima

poslovenjenih imena katuna i njihovih stanovnika pokazuje kako je tekla etnička formacija ovog stanovništva sa dominantnim procesom slovenske asimilacije. Podaci kotorskih izvora ujedno svjedoče da se u cjelini ovo pretežno stočarsko stanovništvo Crne Gore, kako to pokazuju i brojni toponimi, prvobitno razvilo asimilacijom balkanskih starinaca. Stoga su ovi brđani i zadržali opšte ime Vlasi i u vremenu kada je slovenska asimilacija već bila gotovo sasvim završena. A prema tome je i sasvim razumljivo što u kotorskim izvorima naziv Vlah ima jasno i dosljedno etničko značenje, redovno se piše velikim slovom, kao i Turčin i Sloven (Turco, Schiavo), iako nesumnjivo već označava slovensko stanovništvo. To potvrđuje i činjenica da se u kotorskim izvorima ne spominju ni Srbi ni Hrvati, već uz Turke i jednom Slovene, najčešće se navode Vlasi. A jedan izvor s kraja XIV vijeka pokazuje neposredno da su se oni sami iskazivali kao Vlasi (Nos... Vlaci), iako već pretežno sa slovenskim ili poslovenjenim imenima. Paralelnu pojavu zapazio je i Alberto Fortis u sjevernoj Dalmaciji. Još krajem XVIII vijeka Fortis ne spominje u dalmatinskoj Zagori ni Hrvate ni Srbe, već samo Vlahe, istočne ili zapadne crkve. Međutim, Fortis ujedno naglašava da oni sami sebe zovu Vlasima, iako ih on, kao

i Lovrić, bez imalo kolebanja smatra Slovenima. Fortis nam je ostavio još jedno dragocjeno obavještenje u kojem kaže da su ovim Vlasima (Zagorcima) naziv Morlaci dali gradski stanovnici Dalmacije. A iz svega toga vidi se da ni kotorski pisari nijesu imali drugog razloga da ove stanovnike Crne Gore bilježe kao Vlahe, izvan toga što su ovi brđani sami sebe tako zvali. Osim toga, moramo imati u vidu da je u dokumentima, koji sadrže poslovne ugovore, prije svega bilo potrebno utvrditi identitet ugovornika, što znači da su nazivom Vlah, pisanim velikim slovom, ugovornici etnički i zatim lokalno određivani. Zbog svega toga sasvim je pogrešno mehaničko, nedijalektičko odvajanje etničkog i staleškog značenja naziva Vlah, Vlasi u srednjovjekovnim izvorima, jer se očito radilo o primarno stočarskom stanovništvu koje se i etnički razvilo u simbiozi sa balkanskim starincima. Da je poslovenjivanje starijeg balkanskog življa u Crnoj Gori, u toku XV vijeka, uglavnom ili barem u većoj mjeri bilo već završeno, pokazuju i turski izvori toga vremena koji navode niz vlaških starješina sa slovenskim imenima. Stoga, i kada se govori o naseljavanju hercegovačkih Vlaha u nekim crnogorskim predjelima, mora se naglasiti da je ovo stočarsko stanovništvo u XV i XVI vijeku već bilo poslovenjeno. Samo rijetka imena, kao Lavenda, ili slovenska imena sa vlaškom formacijom tipa Radul, Milun, ukazuju na trag romanskih Vlaha.

PLEMENA NIJESU NASTALA OD NAHIJA

Kako je primijetio Nedim Filipović, nahije Zeta ili Bjelopavlići, Donja Morača, Gornja Morača, Nikšići, znatno su manje od mnogih hercegovačkih nahija, što takođe pokazuje da se crnogorska plemena nijesu razvila iz feudalnih nahija. Turski izvori, koji sadrže imena naselja u Hotima, Kučima, Piperima, takođe pokazuju da je ovo stanovništvo već krajem XV vijeka znatnim dijelom poslovenjeno. Ali, pored slovenskih, nekad i veoma starih imena naselja, javljaju se i starobalkanska, osobito albanska imena naselja, što ukazuje i na znatnije miješanje slovenskog i albanskog življa u Crnoj Gori krajem XV vijeka. (Nastavlja se)

24 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 11. oktobar 2026. 336

325

Дана 10. октобра 2026. године преминула је наша вољена

Дана 9. октобра 2026. године преминуо је наш драги

ИГОР Веселина ЈОВАНОВИЋ

ВУКОСАВА Жаркова МИЈАТОВИЋ рођена РАИЧЕВИЋ

Саучешће примамо у капели под Требјесом 11. октобра од 10 до 14.30 часова. Сахрана ће се обавити у 15 часова на гробљу под Требјесом.

Сахрана је обављена у кругу породице 10. октобра у Команима.

ОЖАЛОШЋЕНИ: син ДРАГАН, кћерке ОЛИВЕРА и АНГЕЛИНА, снаха ЂИНА, браћа МИЛОРАД и МИРОСЛАВ, унучад, праунучад, породице МИЈАТОВИЋ и РАИЧЕВИЋ и остала многобројна родбина

Ожалошћени: породице ЈОВАНОВИЋ и ПЕРОВИЋ

Formati OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi

15€

POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

33€

OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi

35€

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

55€

1/36

do 20 riječi (1 slika)

15€

1/20

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

18€

1/18

do 40 riječi (1 slika)

20€

1/12

do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

27€

1/6

do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

70€

1/5

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

100€

1/4

do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

160€

1/2

do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

275€

1/1

do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

500€

1/9 Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h) tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me REDAKCIJA (poslije 21h) tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

Cijene

1/8

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

Oglasi i obavještenja 25

Neđelja, 11. oktobar 2026.

310

Obavještavamo rodbinu i prijatelje da je dana 8. oktobra 2026, u 66. godini, u Beogradu, preminuo naš voljeni

PERO Nikolin IVOVIĆ

Saučešće primamo u kapeli na gradskom groblju Čepurci u ponedjeljak, 12. oktobra 2026. godine, od 10 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana.

OŽALOŠĆENI: supruga SVETLANA, sin NIKOLA, ćerka IRENA, sestra DUŠANKA, snaha MARIJA, zet OGNJEN, unuke ENA i ANDREA, bratanići JOKO i UROŠ, bratanične NEDA i JELENA sa porodicama 339

326

Dana 9. oktobra 2026. u 88. godini, preminuo je naš dragi

Tužnim srcem javljamo da je nakon duže bolesti dana 10. oktobra 2026. u 80. godini preminuo naš voljeni

341

Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 10. oktobra 2026. u 84. godini preminula naša voljena

BOŽIDAR Nika GVOZDENOVIĆ Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 10. oktobra od 10 do 16 časova i 11. oktobra od 10 do 12.30 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 13 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru.

RADOVAN Vlada MARKOVIĆ

OŽALOŠĆENI: sin RAJKO, ćerka LJUBICA, unučad STEFAN, JOVAN, NENAD, ANASTASIJA i MARKO, bratanići, bratanične, sestrići, sestričine, zet SREĆKO i ostala mnogobrojna rodbina

Saučešće primamo u kapeli Vrbice 11. oktobra od 10 do 16 časova. Sahrana će se obaviti 12. oktobra u Cucama - selo Trnjine u 14 časova.

DANICA ROGANOVIĆ rođena POPOVIĆ

OŽALOŠĆENI: supruga JELENA, sinovi MILIVOJ i ŽELJKO, ćerka DESANKA, snaha JASNA, unučad, praunuka i mnogobrojna rodbina

Saučešće primamo u kapeli u Škaljarima 11. oktobra od 10 do 16 časova i 12. oktobra od 10 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na mjesnom groblju u Škaljarima.

OŽALOŠĆENI: sinovi ŽELJKO i STANIŠA, ćerka STANKA, zet, unučad, praunučad i ostala mnogobrojna rodbina ROGANOVIĆ i POPOVIĆ

26 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 11. oktobar 2026. 319

Tužnog srca se opraštamo od dragog zeta i tetka

338

Voljena

BOBA Počivaj u miru.

MILKA i VLATKA KOMADINA 337

Posljednji pozdrav dragoj

MAJKO

STANKI MILINOVIĆ

Bila si borac, snaga i mudrost. Tvoja ogromna ljubav nas je grijala i okupljala. Nastavljamo tvojim putem ljubavi i sloge.

Počivaj u miru. Bićemo uz Miru i Natašu.

TAMARA, TANJA i ANA 315

Majko

VJERA ADŽIĆ

Nikad nisi dovoljno pripremljen na gubitak. Bila si borac i veliki porodični oslonac. Učila si kako se dostojanstveno nosi svaki teret i uvijek ću biti svjesna koliko si nam usadila prave životne vrijednosti. Ostaje velika tišina, ali i uspomene i nada da ćes tamo gdje ideš imati vječni mir. Kćerka NELA sa porodicom

Tvoji: ANGELINA, ZDRAVKO, STEFAN, PETAR, NIKOLINA i DJECA

343

POSLJEDNJI POZDRAV NAŠOJ VOLJENOJ MAJCI I BABI

342

POSLJEDNJI POZDRAV NAŠOJ DRAGOJ MAJCI I BABI

345

POSLJEDNJI POZDRAV NAŠOJ VOLJENOJ MAJCI I BABI

DANICA ROGANOVIĆ DANICA ROGANOVIĆ

DANICA ROGANOVIĆ

Zauvijek ćemo pamtiti tvoju dobrotu, toplinu i ljubav kojom si nas okupljala i činila naše živote ljepšim. Tvoj lik i sve što si nam pružila ostaće u nama kao najljepša uspomena, a ljubav prema tebi nikada neće izblijedjeti.

Sa neizmjernom tugom i bolom opraštamo se od tebe, naša draga majko i bako.

Počivaj u miru, naša draga. Neka ti je vječna slava i hvala za sve što si bila i što si nam značila. S ljubavlju i neizmjernom tugom,

Tvoj sin STANIŠA, unuk MILADIN sa porodicom i unuka KRISTINA sa porodicama

Majko naša voljena, teško je pronaći riječi koje mogu opisati bol i prazninu koju je ostavio tvoj odlazak. Otišla si tiho, ali si za sobom ostavila bezbroj uspomena, neizmjernu ljubav i trag koji vrijeme nikada neće izbrisati.

Hvala ti za svu ljubav, pažnju i toplinu koju si nam pružala kroz život. Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava i nositi u srcima dok smo živi.

Majko, dok nas bude, bićeš dio nas. Nosićemo te u srcu s ponosom, ljubavlju i tugom koja ne prolazi. Tvoj odlazak ostavio je ranu, ali nijedna smrt ne može ugasiti ljubav koja je vječna.

Vječno ćemo te voljeti i nikada zaboraviti.

Počivaj u miru, majko naša mila.

Zauvijek voljena, nikada zaboravljena.

Tvoj sin ŽELJKO, unuk DADO sa porodicom i unuka IVANA sa porodicom Posljednji pozdrav dragom stricu

BOŽU GVOZDENOVIĆU Porodica pokojnog VELIŠE

344

Tvoji: ćerka STANKA sa suprugom PEKOM, unuke SANDRA i TEA sa svojim porodicama

NEBOJŠA PAVIĆEVIĆ 40 dana kako te nema, a nedostaješ svakog dana. Četrdeset godina poznanstva, prijateljstva i uspomena koje nikada neće izblijedjeti. Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje zauvijek. Počivaj u miru, kume moj. Neka ti je laka crnogorska zemlja. Kum VOJKAN ŠĆEPANOVIĆ

340

Oglasi i obavještenja 27

Neđelja, 11. oktobar 2026. 328

Četrdeset je dana kako je moj voljeni suprug

327

Dana 12. oktobra 2026. godine je četrdeset dana kako je naš voljeni

ZORAN – KOKI IVANOVIĆ

požurivši da završi svoju životnu misiju, prerano otišao u vječnost, ostavivši za sobom, ostvarenjem našeg sna, njemu posebno važan i naš zajednički trag u beskraju.

prerano zaspao vječnim snom, okružen našom beskrajnom ljubavlju. Veliko hvala svima koji su ga zajedno sa nama ispratili u vječnost.

HVALA! Za neizmjernu ljubav… za vjetar u leđa… za bezrezervnu podršku… za ostvarene snove… za pristajanje… za beskrajno povjerenje i odanost.

Hvala za svaki stisak ruke, za svaku toplu riječ, koja tako puno znači.

Umjesto četrdesetodnevnog pomena, dajemo prilog za liječenje pacijenata sa malignim bolestima.

Mi i dalje nastavljamo zajedno u našem snu. Uvijek. I zauvijek.

S neizmjernom ljubavlju i zahvalnošću,

Uz beskrajnu ljubav i zahvalnost,

NJEGOVI NAJMILIJI

Njegova DRAGICA 329

ČETRDESET TEŠKIH DANA BEZ TEBE

ZORAN – KOKI IVANOVIĆ

Ali nećemo dozvoliti da tuga zasjeni sve lijepo što si nam ostavio. Toliko je uspomena, ljubavi i trenutaka koji nas zauvijek vežu za tebe. Kroz sve što nas na tebe podsjeća, nastavljaš da živiš u nama.

Tvoja ANJA, MIRKO, MILICA i ANDRIJA

330

Danas se sjećamo našeg

KOKIJA IVANOVIĆA

Ostaju nam uspomene na višedecenijsko prijateljstvo.

Njegovi DRAGI, DRAGICA, ĐORĐIJE i VLADANA PEROVIĆ

28 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 11. oktobar 2026. 309

308

TUŽNO SJEĆANJE

Прошло је четрдесет дана од када није са нама

na majku

MARINU DELIBAŠIĆ

rođ. PAVIĆ 12. 10. 2016 – 12. 10. 2026.

НАТАЛИЈА – НАТА Баша БОЖОВИЋ

Bila si naše utočište, naša snaga i ljubav koja nas je povezivala. I danas nas okuplja uspomena na tebe, a tvoju dobrotu i ljubav nosimo kroz život.

Хвала ти за сву љубав, за сваку жртву и за сваки тренутак којим си наш живот чинила љепшим. Твој одлазак оставио је празнину коју нико не може испунити, али и неизмјерно богатство успомена којима ћемо те чувати заувијек уз нас. Све што си нас научила остаје у нашим срцима.

рођена ИВАНОВИЋ

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe, zahvalni za sve što si nam bila i što si nam ostavila.

Заувијек вољена и никад прежаљена.

Tvoji sinovi ŽELJKO, RANKO, ZDRAVKO i NENAD, snahe i unučad

ТВОЈА ПОРОДИЦА 307

314

Sjećanje 10. 10. 1993 – 10. 10. 2026.

ŽARKO DAMJANOVIĆ

DRAGAN NIKČEVIĆ

Nedostaješ nam u svemu što je trebalo da bude naše. Čuvamo te u srcu, kao najljepši dio našeg života. Zauvijek voljen i zauvijek naš.

Ponosni na vas. 318

SJEĆANJE na drage roditelje

Vrijeme prolazi, ali ne i sjećanje na tebe.

RADULE Markov

TVOJI NAJMILIJI

DANICA

NOVAKOVIĆ

331

333

MAJI ĐURIČKOVIĆ

Nedostaješ kao i prvog dana. Zauvijek ćeš ostati u mom srcu.

PERSIDA DAMJANOVIĆ

RADOMAN DAMJANOVIĆ

27. 11. 2023 – 27. 11. 2026 8. 12. 1985 – 8. 12. 2026. VESNA i ŽELJKO sa porodicama

313

Pet godina je otkako nije sa nama naš

BLAŽO BAJA LATKOVIĆ

rođ. KOPRIĆ

S neizmjernom ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Nedostaješ. TVOJA PORODICA

PORODICA

Najboljoj tetki

MAŠAN sa porodicom

11. 10. 1998 – 11. 10. 2026

Tvoji: VESNA, BOJAN, ANJA i STEFAN

311

SJEĆANJE

332

335

334

323

Jedanaest godina je otkako si nas napustila

Sestro

MAJA

Fališ kao i prvog dana. Vole te

brat MIĆO, LELA, BOGDAN i KRSTO

MAJA ĐURIČKOVIĆ

Željo moja, zauvijek si u mom srcu, uvijek voljena i nikad zaboravljena. Volim teee.

Tvoja sestra TANJA i zet RAJKO

MAJA ĐURIČKOVIĆ

Nedostaješ nam kao i prvog dana. Počivaj u miru, mi te čuvamo od zaborava.

BLAŽO sa porodicom

MAJA ĐURIČKOVIĆ

Tetkić, nedostaješ mi kao prvog dana. Volim te beskrajno...

Tvoja JELENA

MAJA ĐURIČKOVIĆ

Draga majko, 11 godina već prođe. Nikad te nećemo zaboraviti.

Voli te tvoj sin NIKOLA ĐURIČKOVIĆ sa porodicom

Oglasi i obavještenja 29

Neđelja, 11. oktobar 2026. 316

Tužno sjećanje na naše najmilije

BOŽO

NADA

16 godina

322

Dana 11. oktobra 2026. godine navršava se 10 godina otkad nije sa nama brat i ujak

SINIŠA

3 godine

1 godina

Vaši MIRKO i SAŠA sa porodicama 324

RADOMIR ĐURIČKOVIĆ

Vrijeme ne umanjuje bol i sjećanje.

RADOMIR ĐURIČKOVIĆ

Prošlo je 10 godina otkad su Te izdali oni koji Ti nisu bili ni do članaka. Neka ljudskim nulama to ostane na vječnu ljagu i sram, a Tvoje čisto srce i lik žive! Počivaj u miru, ljudino. S poštovanjem,

Sestra DANKA sa BOŠKOM i TINOM

SAVO LIPOVINA i RAJKO ABRAMOVIĆ sa porodicama

321

Navršava se 40 dana od smrti

MILORAD ADŽIĆ

320

Dragi Milorade,

317

Navršava se 10 godina od smrti moga brata

RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA MILORAD MIĆO ADŽIĆ Godine prolaze, a bol za tobom sve jača.

Vrijeme ne umanjuje tugu i prazninu, ali pojačava najljepše zajedničke uspomene. Tvoja plemenitost, čestitost i dobrota dio su naših života.

Osvijetljeni ti bili nebeski putevi! Nedostaješ nam mnogo. Čuvaćemo najljepše uspomene na tebe. Neka tvoja dobra duša počiva u vječnom miru.

MILOŠ ĐURIČKOVIĆ sa porodicom

312

VANJA, SRĐAN i RADA

DRAGANA, MILENA, KRISTINA, MILAN, MILOŠ i VASILIJE ĆUKOVIĆ

RADOMIR

Deset teških godina bez tebe, brate. Ponosan sam na sve godine našeg prijateljstva i zahvalan što sam te poznavao. Do nekog novog susreta, druže i brate. KISO

30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: vanja pustahija

REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić

politika

SRĐAN POPOVIĆ

ekonomija

jelena martinović

društvo

Jovan Nikitović

kultura

dragica šaković

crnom gorom

Urednici ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

nikola sekulić

hronika podgorice jovan terzić

arena

slobodan čukić

feljton i arhiv

marko milošević

dizajn

dragan mijatović

fotografija

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

portal pobjede Urednik Bojan Đurišić

Zamjenica urednika Ana Popović

OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Neđelja, 11. oktobar 2026.

Marketing

Neđelja, 11. oktobar 2026.

NAŠA I VJEČNA Specijalna publikacija povodom 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore Publikacija predstavlja sveobuhvatno svjedočanstvo o dvodecenijskom razvoju, uspjesima i izazovima od 2006. godine. Kroz bogat tekstualni sadržaj i autentične fotografije, čitaoci će proći kroz ključne političke, ekonomske, društvene, kulturne i sportske momente savremene Crne Gore.

CIJENA 5 eura

Postavljena na temeljima neprolazne istine da je Crna Gora naša jedina svetinja, ali i na čvrstom i neraskidivom stubu njenog istorijskog antifašizma, publikacija je i skup analitičkih tekstova o dvodecenijskom hodu moderne države kroz vrijeme, iskušenja i istorijske trijumfe i izazove. Djelo služi kao trajan dokument i podsjetnik za generacije koje dolaze o važnosti očuvanja državnog identiteta. Pozivamo vas da kroz stranice ove monografije zajedno proslavimo dvadeset godina ponosa, suvereniteta i zajedničkog građenja evropske budućnosti. Publikacija se može kupiti u prostorijama Oglasnog odjeljenja Pobjede, Bulevar revolucije 15, Podgorica

POPUST 50%

Tvrđave Osmanskog carstva u Crnoj Gori Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore! Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića, koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.

NAGRADA ZA IZDAVAČKI PODUHVAT

na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja

Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme. Realizovano uz podršku

32 Marketing

Neđelja, 11. oktobar 2026.