Име говори
НЕЂЕЉОМ
Neđelja, 4. oktobar 2026. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXII / Broj 21836 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1.50 €
NE! RATU U UKRAJINI
НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ
НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ
DA LI JE ODRŽIV SPAJIĆEV PRIJEDLOG: Profesorica Ekonomskog fakulteta Gordana Đurović kazala da niko nije protiv povećanja plata, ali da je problem u načinu na koji je „Euro model“ predložen
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
INTERVJU: Profesor Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu ističe da iza cilja 2028. ne stoji ni dovoljan napredak u reformama, ni aktivna diplomatija prema 27 prijestonica
Dio vladajuće Zarade treba da rastu, Vuković: elite usporava proces a odgovornost ali kako bez procjene integracija, prebacuje na Hrvatsku uticaja na budžet ROJTERS
Mali biznis biće posebno izložen riziku. To su često porodični poslovi koji posluju na granici održivosti i nemaju dovoljno prostora u prihodima da povećane troškove jednostavno preliju u krajnju cijenu – kaže Gordana Đurović, dok Žarko Rakčević ističe da je ,,Euro model“ dodatni udar na turizam STR. 4. i 5.
Sam telegram saučešća Mandića neće zaustaviti put ka članstvu, ali kumulativni efekat ovakvih poteza može ga ozbiljno usporiti. Do 2028. Crnoj Gori je potrebna jednoglasna podrška svih 27 država, prvo za zatvaranje preostalih poglavlja, a zatim i za ratifikaciju ugovora o pristupanju u nacionalnim parlamentima. Svaki ovakav incident daje argument onima koji već sumnjaju, a u parlamentima koji ratifikuju ugovor ti argumenti se čuju glasnije nego u Briselu. Crna Gora može ograničiti štetu samo ako njene institucije jasno pokažu da takav stav ne predstavlja državu. Dok se to ne desi, partneri će ga čitati upravo tako - kaže Vuković STR. 2. i 3.
Doktor primijenjene lingvistike na Oklandskom univerzitetu i stručnjak za pitanja identiteta Jovan Čavor kaže da je spreman da se politički angažuje u Crnoj Gori
Sljepilo ideologije nadmašuje želju za boljitkom u našoj zemlji
STR. 8. i 9.
JUBILEJ: Udruženje ,,Lješanska luča“ i Fondacija ,,Sula Radov“ svečano obilježili 230 godina od Bitke na Krusima
STR. 15.
Trideset godina čekanja da država ugasi vatru Mi smo državi ostavili trideset godina da razmisli. Mislim da je to više nego korektno. Trideset godina da odluči jesu li pluća djece, trudnica i starih ljudi dovoljno važna da bi se zbog njih izašlo na teren i ugasila vatra. Izgleda da odluka još nije donesena. Pa smo, iz čiste nepristojnosti, prestali da čekamo. I počeli da snimamo. I da riješimo taj problem. Hvala Vladi Crne Gore - istakao je Mladen Ivanović STR. 12. i 13.
PRIVATNA ARHIVA
STR. 7.
Reditelj Mladen Ivanović za Pobjedu o dokumentarnom filmu ,,Godine trovanja“ koji donosi svjedočenja i iskustva ljudi koji se decenijama suočavaju sa posljedicama paljenja guma
Pobjeda koja simbolizuje hrabrost i snagu zajedništva Crnogoraca
D. MIJATOVIĆ
Borba za ravnopravnost kroz ljubav, zajedništvo i istrajnost
D. MIJATOVIĆ
Asocijacija „Kvir Montenegro“ juče u Podgorici organizovala 14. Montenegro prajd „Živjećemo, života radi“
OD PLAVA DO AMERIKE: Životna priča Šukrije Šukra Cecunjanina
Od rada u kuhinji do pedeset restorana
STR. 14.
2
Politika
Neđelja, 4. oktobar 2026.
INTERVJU: Profesor Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu ističe da iza cilja 2028. ne stoji ni dovoljan
Vuković: Dio vladajuće elite us integracije, a odgovornost pre PODGORICA - Zagreb već dvije godine drži blokiranim Poglavlje 31 o vanjskoj, bezbjednosnoj i odbrambenoj politici, a zadržava rezerve i prema Poglavlju 14. Otvorena bilateralna pitanja postoje decenijama, ali su prerasla u otvoreni sukob tek kada su ih pojedini akteri iz crnogorske vlasti počeli svjesno podgrijavati, od skupštinske Rezolucije o Jasenovcu do niza provokativnih poruka upućenih Zagrebu. Dio vladajuće elite tako dobija dvostruko. Usporava proces koji suštinski ne želi da ubrza, a odgovornost prebacuje na Hrvatsku, što dobro odjekuje kod dijela birača iz srpskih desničarskih i nacionalističkih krugova. Rješenje zato manje zavisi od Zagreba, a više od toga je li Vlada spremna da se distancira od onih koji ove tenzije proizvode - kaže u intervjuu Pobjedi profesor Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu Siniša Vuković. Ističe da iza cilja 2028. ne stoji ni dovoljan napredak u reformama, ni aktivna diplomatija prema 27 prijestonica, ni ozbiljan rad sa javnostima država članica, koje će na kraju morati da prihvate novu članicu. POBJEDA: Početkom novembra 2026. godine, održavaju se ključni midterm izbori u SAD. Koliko bi promjena odnosa snaga u Kongresu mogla promijeniti Trampovu spoljnu politiku, posebno prema Evropi i Zapadnom Balkanu? VUKOVIĆ: Ovo su prvi pravi izbori na kojima Amerikanci ocjenjuju Trampov drugi mandat, koji je u kratkom roku promijenio i američke institucije i položaj Amerike u svijetu. Trenutna istraživanja pokazuju da su demokrate favoriti za Predstavnički dom, dok je Senat i dalje neizvjestan. U svakom slučaju, ovo su istinski istorijski izbori, jer će konačni rezultat pokazati koliko su birači spremni da prihvate takav zaokret, ali i koliko je duboka podjela u samom američkom društvu, koja je ključna za razumijevanje američke vanjske politike. Decenijama je postojao širok konsenzus da su savezi i globalno vođstvo u interesu same Amerike, dok se danas u Vašingtonu sudaraju dva pogleda. Jedan vidi saveze kao trošak i pregovaračku polugu, drugi kao izvor moći. Vanjska
Sam telegram saučešća Mandića neće zaustaviti put ka članstvu, ali kumulativni efekat ovakvih poteza može ga ozbiljno usporiti. Do 2028. Crnoj Gori je potrebna jednoglasna podrška svih 27 država, prvo za zatvaranje preostalih poglavlja, a zatim i za ratifikaciju ugovora o pristupanju u nacionalnim parlamentima. Svaki ovakav incident daje argument onima koji već sumnjaju, a u parlamentima koji ratifikuju ugovor ti argumenti se čuju glasnije nego u Briselu. Crna Gora može ograničiti štetu samo ako njene institucije jasno pokažu da takav stav ne predstavlja državu. Dok se to ne desi, partneri će ga čitati upravo tako - kaže Vuković politika je tako postala produžetak unutrašnjeg političkog sukoba. Zato će poruka iz novembra biti umnogome i dvosmislena. Pobjeda demokrata donijela bi saveznicima olakšanje, jer bi pokazala da birači i institucije postavljaju granice predsjedničkoj moći. Istovremeno bi potvrdila da Amerika može promijeniti kurs svake dvije ili četiri godine, a na obavezama koje zavise od izbornog ciklusa teško je graditi dugoročne planove. Neke stvari ostaju iste ko god da kontroliše Kongres. I demokrate i republikanci vide Kinu kao glavnog rivala, očekuju od Evrope da više ulaže u vlastitu odbranu i skloni su ekonomskom nacionalizmu. Mijenjaju se odnos prema savezima, podrška Ukrajini i mjesto demokratskih standarda u vanjskoj politici. Predsjednik kojem Kongres blokira unutrašnju agendu obično traži brze rezultate u inostranstvu, pa bi naredne dvije godine mogle donijeti niz inicijativa iz Bijele kuće. Evropa je u međuvremenu shvatila da je američka unutrašnja politika postala trajni faktor rizika i nastaviće putem veće strateške samostalnosti bez obzira na ishod. Na Balkanu lokalni akteri sve češće biraju stranu unutar Amerike, pa jedni traže kanale prema Trampovom okruženju, a drugi računaju na Kongres i institucije. Odnos sa Vašingtonom tako postaje dio domaće političke borbe. Crna Gora zato treba da partnerstvo sa SAD čuva kroz NATO i dosljednu vanjsku politiku, uz oprez prema svakom poku-
šaju da ga neko veže za jednu od tih strana. Evropska integracija ima suštinski drugačiji značaj, jer Crnoj Gori daje pravni poredak, ekonomsku perspektivu i mjesto u zajednici čije se obaveze ne mijenjaju sa svakom novom administracijom. POBJEDA: Da li se trajno mijenja odnos Vašingtona prema Evropi i koliko će SAD ubuduće biti angažovane na Balkanu? VUKOVIĆ: Nakon gotovo dvije godine Trampovog drugog mandata, priroda nepovjerenja između dvije strane Atlantika navodi na zaključak da se odnos Vašingtona prema Evropi mijenja trajno, iako će se ton i intenzitet te promjene razlikovati od administracije do administracije. Amerika ostaje u NATO-u i zadržava nuklearni kišobran nad Evropom, ali istovremeno sve nedvosmislenije prepušta Evropljanima sfere koje su do sada bile neupitne, kao što je konvencionalna odbrana kontinenta. Iza toga stoje razlozi dublji od Trampove politike. Težište svjetske moći se pomjera ka Aziji, američki budžet je pod ogromnim pritiskom, a možda i najvažnija promjena leži u činjenici da u Vašingtonu sazrijeva generacija političara kojoj Hladni rat nije dio ličnog političkog iskustva. Odnos je postao i ambivalentniji. Na bezbjednosnom planu Evropa ostaje američki saveznik, dok je na ekonomskom sve češće rival, posebno zbog trgovinskog suficita i regulative koja ograničava američke tehnološke kompanije. Rezultat je situacija u
kojoj Vašington primjenjuje carine i ekonomski pritisak i prema najbližim partnerima, a Evropa zavisi od američke zaštite u istom trenutku kada se brani od američkih ekonomskih zahtjeva. Na Balkanu je američki angažman decenijama bio presudan, od Dejtona i Kosova do proširenja NATO-a na Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Danas Vašington region uglavnom prepušta Evropskoj uniji, a vlastito prisustvo svodi na energetiku, ograničavanje ruskog i kineskog uticaja i dogovore koje sklapa od slučaja do slučaja, u skladu sa trenutnim interesima. Takav pristup je selektivan i transakcioni. Gašenje USAID-a i smanjenje programa podrške demokratiji i vladavini prava pokazuju da izgradnja institucija više nema mjesto koje je ranije imala u američkoj politici prema regionu. Rusija pokušava da uspori evroatlantske integracije oslanjajući se
na energetiku, crkvene i medijske mreže. Kina kroz kredite i infrastrukturne projekte stvara finansijsku zavisnost i zaobilazi evropska pravila o javnim nabavkama, dok Turska i zalivske države jačaju pozicije putem kulturnih veza i investicija. Svi oni su odavno prisutni na Balkanu, a povlačenje Amerike uklanja dio protivteže njihovom uticaju. Crna Gora zato treba realno da procijeni koliko pažnje može očekivati od Vašingtona. Amerika želi da Evropa preuzme odgovornost za vlastito susjedstvo i da se Balkan ne vrati u stanje koje je devedesetih zahtijevalo američku intervenciju. Stabilna Crna Gora u Evropskoj uniji, otporna na uticaj Moskve i Pekinga na jadranskoj obali, upravo je ono što se uklapa u taj interes. POBJEDA: Nazire li se ishod rata u Ukrajini i koliko može promijeniti odnose i bezbjednost na Zapadnom Balkanu? VUKOVIĆ: Nažalost, ali i očekivano, konačni ishod rata u Ukrajini još se ne nazire, iako se sve jasnije vidi njegov mogući oblik. Najvjerovatniji srednjoročni scenario je prekid vatre duž postojeće linije fronta, bez sveobuhvatnog mirovnog sporazuma. To bi bilo nešto nalik primirju koje je 1953. zaustavilo rat u Koreji, a koje ni sedam decenija kasnije nije preraslo u mir. Do takvog ishoda vjerovatno neće doći uskoro. Septembarske pośete američkih izaslanika Moskvi i Kijevu nijesu donijele pomak, a Putin i dalje insistira na rješavanju takozvanih „korijenskih uzroka“ rata, koji nemaju veze sa stvarnim razlozima agresije. Pri tome je uvjeren da mu vrijeme ide u prilog. Ukrajina, s druge strane, ne može prihvatiti uslove koji bi značili kapitulaciju. Kada i ako uopšte dođe do primirja, najveći teret bezbjednosnih garancija
za Ukrajinu po svemu sudeći snosiće Evropa. Za Zapadni Balkan je važnije kako će se rat završiti nego kada. Ako primirje faktički potvrdi teritorijalne promjene postignute silom, to će biti signal svima u regionu koji i dalje osporavaju postojeće granice i državna uređenja, od secesionističke retorike u Republici Srpskoj do otvorenih pitanja između Srbije i Kosova. Takav presedan ne mora automatski izazvati nove sukobe, ali bi oslabio normu na kojoj počiva stabilnost regiona od Dejtona naovamo. Slabljenje te norme, uz smanjeno prisustvo Amerike, otvorilo bi prostor za kontrolisane eskalacije kojima bi se testiralo dokle je moguće radikalno mijenjati postojeće odnose. Svi koji poznaju Balkan znaju da je to recept za krizu koju region ne bi mogao ni spriječiti ni prevazići sam. Podjednako je važno kakva će Rusija izaći iz rata. Iscrpljena Rusija imaće manje resursa za Balkan, dok bi Rusija koja rat završi uz teritorijalne dobitke mogla pojačati hibridno djelovanje u regionu, posebno preko Srbije i srpskih zajednica u suśednim državama. Politika balansiranja, koju Beograd vodi od početka rata odbijajući da uvede sankcije Moskvi, Srbiji je donijela više izolacije nego koristi. Od decembra 2021. nije otvoren nijedan novi klaster u pregovorima sa EU, a u julu je osam država članica blokiralo otvaranje Klastera 3, navodeći i neusklađenost sa evropskom vanjskom politikom. Američko-rusko približavanje moglo bi stvoriti iluziju da je ta politika bila ispravna. Za Evropu bi, međutim, Moskva ostala dugoročna prijetnja, pa bi se jaz između Beograda i Brisela dodatno produbio, a cijenu bi platila Srbija. Rat je natjerao Evropsku uniju da se probudi, ali je to bu-
Remetilačka paralelna vanjska politika POBJEDA: Lider DNP-a Milan Knežević je često u SAD-u. Sa saradnicima traži podršku predstavljajući se kao dio nove izvršne vlasti. Iako je većina sastanaka po hodnicima i van protokola, koji je stvarni efekat tih posjeta? VUKOVIĆ: Efekat ovih pośeta u Vašingtonu je ograničen. Američka politika prema Crnoj Gori formira se u Stejt departmentu, Savjetu za nacionalnu bezbjednost
i ambasadi, kroz institucionalne kanale i na osnovu onoga što Crna Gora znači kao članica NATO-a. Sastanci se uglavnom odvijaju sa sagovornicima koji već dijele pogled svojih gostiju na svijet. Tako na primjer, nerijetko se radi o pojedinim analitičarima iz krugova koji zagovaraju uzdržanost u američkoj vanjskoj politici i koji su skeptični prema daljem širenju NATO-a. Povremeno ti glasovi budu
vidljivi u američkoj debati, ali oni nemaju težinu donošenja odluke, a njihova podrška uglavnom potvrđuje narativ koji su gosti već donijeli sa sobom. Uz to, Kneževićeva partija trenutno nije dio Vlade, pa ga sagovornici teško mogu tretirati kao predstavnika države. Pravi efekat ovih pośeta je unutrašnji. One su namijenjene prije svega domaćoj publici u Crnoj Gori, kojoj se šalje poruka da akteri koji su
Politika
Neđelja, 4. oktobar 2026.
3
n napredak u reformama, ni aktivna diplomatija prema 27 prijestonica tor i javna uprava kontrolišu že na nivo prosječne i vezuje
sporava proces ebacuje na Hrvatsku đenje djelimično i neujednačeno. Unija danas govori jezikom geopolitike i pokušava da se nametne kao relevantan akter u svijetu u kojem se Amerika povlači, a Rusija prijeti. Između te ambicije i stvarnih kapaciteta ipak postoji jaz, jer se ključne odluke i dalje donose jednoglasno, a države članice ne dijele istu procjenu prijetnji ni isto strpljenje za proširenje. Proširenje je dobilo novi, ubrzani oblik, ali je samo jedan od instrumenata kojima Unija danas gradi svoju poziciju. Ona istovremeno traži nova partnerstva sa državama sličnog profila, od Islanda do Kanade, koje joj donose bezbjednost, resurse i politički kapital bez troškova i rizika koje nosi proširenje na Balkan. O tome ko će i kada postati član na kraju odlučuju geopolitički prioriteti svih 27 država članica, a tehnički napredak u pregovorima samo je preduslov za tu odluku. Zapadni Balkan u tim prioritetima ne zauzima uvijek visoko mjesto. Za Crnu Goru to znači da tehnički napredak mora pratiti i politički kredibilitet u svim evropskim prijestonicama. Unija želi da kroz nju pokaže da proširenje i dalje funkcioniše, ali upravo zato ne može sebi dozvoliti da primi državu čije institucije nijesu spremne. Uspješna Crna Gora bila bi dokaz da je model živ, dok bi članstvo bez stvarnih reformi diskreditovalo čitav proces. Realnije je zato očekivati da će države članice prema Crnoj Gori biti sve strože kako se pregovori budu približavali kraju. Crnogorske političke elite taj proces ipak ne prate istom ozbiljnošću. Zatvaranje poglavlja lako stvara utisak uspjeha, dok suštinske reforme kasne, a evropska agenda za dobar dio vlasti služi više kao izvor legitimiteta pred zapadnim partnerima nego kao stvarno
opredjeljenje. Partijski interesi i stalne unutrašnje ucjene usporavaju odluke koje Brisel očekuje, a svaki novi incident troši kredit koji je Crna Gora stekla kao predvodnik procesa. Zato je u njenom interesu da proces završi dok prozor traje i da u Uniju uđe na osnovu vlastitih rezultata, prije nego što se pitanje proširenja veže za mnogo složeniji slučaj Ukrajine. POBJEDA: Andrija Mandić je uputio telegram saučešća porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, zbog čega je pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu. Kvoruma za sjednicu nije bilo. Koliko ovakav potez ugrožava evropski kredibilitet Crne Gore i njen cilj da uđe u EU do 2028. godine? VUKOVIĆ: Telegram je otkrio više nego što je njegov autor namjeravao. Mandić tvrdi da je saučešće uputio u skladu sa tradicijom, ali ga je uputio kao predsjednik Skupštine, i to porodici čovjeka kojeg je međunarodni sud pravosnažno osudio za genocid u Srebrenici. Na toj funkciji granica između privatnog čina i institucionalne poruke ne postoji. Partneri su telegram zato pročitali kao stav države, ili barem kao stav dijela vlasti koji država nije spremna da sankcioniše. Način na koji se postupilo sa pitanjem odgovornosti možda je štetniji od samog telegrama. Śednica o razrješenju nije ni formalno otvorena, kvorum nije utvrđen, a novinarima nije bio dozvoljen ulazak u salu. Evropski partneri tako vide parlament koji ne može ni da raspravlja o odgovornosti svog predsjednika. To je problem vladavine prava i funkcionisanja institucija, dakle upravo onih oblasti od kojih zavisi završetak pregovora. Proces pristupanja počiva i na vrijednosnom konsenzusu oko pomirenja i poštova-
nja presuda međunarodnih sudova. Za Nizozemsku, čije je ime trajno vezano za Srebrenicu, ili za Hrvatsku, koja dosljedno insistira na suočavanju sa prošlošću, ovakav potez ne može biti marginalna epizoda. Nije iznenađenje što su upravo te države, zajedno sa baltičkim članicama, nedugo nakon telegrama zatražile pauzu u daljem zatvaranju poglavlja. Sam telegram neće zaustaviti put ka članstvu, ali kumulativni efekat ovakvih poteza može ga ozbiljno usporiti. Do 2028. Crnoj Gori je potrebna jednoglasna podrška svih 27 država, prvo za zatvaranje preostalih poglavlja, a zatim i za ratifikaciju ugovora o pristupanju u nacionalnim parlamentima. Svaki ovakav incident daje argument onima koji već sumnjaju, a u parlamentima koji ratifikuju ugovor ti argumenti se čuju glasnije nego u Briselu. Crna Gora može ograničiti štetu samo ako njene institucije jasno pokažu da takav stav ne predstavlja državu. Dok se to ne desi, partneri će ga čitati upravo tako. POBJEDA: Nizozemska neće blokirati pregovore ali će insistirati na visokim kriterijumima. Baltičke zemlje pomno prate hibridne uticaje iz Srbije i Rusije, nema pomaka sa Hrvatskom. Koliko je onda realno da Crna Gora postane članica EU do 2028. godine? VUKOVIĆ: Godina 2028. danas nije realan cilj. Dovoljno je podsjetiti na iskustvo Hrvatske koje pokazuje koliko može trajati završna faza. U njihovom slučaju, od potpisivanja ugovora o pristupanju do članstva prošlo je oko godinu i po dana, koliko je trajala ratifikacija u svim državama članicama. To znači da bi Crna Gora pregovore morala završiti najkasnije do sredine 2027, a od preostalih 15 poglavlja u septembru nije
zatvoreno nijedno. Nizozemska i baltičke države ne djeluju kao protivnici proširenja, ali svaka od njih proces posmatra kroz drugačiju prizmu. Nizozemska insistira na standardima koji su primjenjivi u praksi, jer je iskustvo ranijih proširenja pokazalo da se nedostaci nakon ulaska u Uniju teško ispravljaju. Baltičke države gledaju kroz bezbjednosnu prizmu. Za njih je ključno pitanje da li Crna Gora, kao buduća članica sa pravom veta u vanjskoj i bezbjednosnoj politici, može postati kanal kroz koji bi Moskva ili Beograd uticali na odluke Unije. Iskustvo sa Mađarskom učinilo je članice znatno opreznijim prema državama čiji bezbjednosni sektor i političke elite nijesu otporni na spoljni uticaj. I pored svega ovoga, odnos sa Hrvatskom ostaje najkonkretnija prepreka, a njeno porijeklo treba tražiti prije svega u Podgorici. Zagreb već dvije godine drži blokiranim Poglavlje 31 o vanjskoj, bezbjednosnoj i odbrambenoj politici, a zadržava rezerve i prema Poglavlju 14. Otvorena bilateralna pitanja postoje decenijama, ali su prerasla u otvoreni sukob tek kada su ih pojedini akteri iz crnogorske vlasti počeli svjesno podgrijavati, od skupštinske rezolucije o Jasenovcu do niza provokativnih poruka upućenih Zagrebu. Dio vladajuće elite tako dobija dvostruko. Usporava proces koji suštinski ne želi da ubrza, a odgovornost prebacuje na Hrvatsku, što dobro odjekuje kod dijela birača iz srpskih desničarskih i nacionalističkih krugova. Rješenje zato manje zavisi od Zagreba, a više od toga je li Vlada spremna da se distancira od onih koji ove tenzije proizvode. Za taj dio vlasti članstvo u Evropskoj uniji znači kraj sistema u kojem se institucije dijele kao partijski plijen, a pravosuđe, bezbjednosni sek-
donedavno bili nepoželjni na zapadnim adresama sada imaju otvorena vrata u Vašingtonu. Dovoljno je viđeti slogane poput „učinimo Crnu Goru velikom“ koji nedvosmisleno pokazuju da je riječ o kratkoročnom i nadasve ciničnom političkom marketingu koji koristi simbole američke desnice kako bi se pred biračima izgradio imidž međunarodne relevantnosti. Koliko je taj imidž klimav, pokazuje i to što su kancelarije pojedinih američkih zakonodavaca
crnogorskim medijima odgovarale da najavljenih sastanaka nije ni bilo, iako iz DNP-a to negiraju. Iza ovih pośeta stoji i jasan ideološki cilj. Dio srpskih nacionalističkih aktera već duže vrijeme pokušava da se uveže sa suverenističkom desnicom u Americi i Evropi, koja Evropsku uniju vidi kao birokratski projekat koji guši nacionalne i vjerske identitete. Na tom terenu Crnu Goru predstavljaju kao zemlju u „protektoratskom položaju“, a evropski put kao nešto što
joj je nametnuto. Ironija je što oni koji Crnu Goru nazivaju protektoratom sami stalno traže pokrovitelje, nekada u Moskvi i Beogradu. Tako se vodi remetilačka paralelna vanjska politika, suprotna onoj koju država zvanično zastupa, i to od ljudi koji su do juče bili dio vlasti, i čiji ciljevi ostaju nepromijenjeni. Međutim, ovakvi kanali i metodi međunarodnog djelovanja su prilično krhki, jer se oslanjaju na jednu stranu u podijeljenoj Americi i mogu izgubiti dobar dio vrijednosti
već poslije novembarskih izbora. Međutim, možda neželjeni nus-efekat koji ove pośete proizvode su utisci u evropskim prijestonicama, koje ove nastupe pažljivo prate. Mnogi se tamo s pravom pitaju šta bi ovakvi akteri radili kada bi Crna Gora śutra śela za evropski sto i dobila pravo glasa o zajedničkoj vanjskoj politici. Partneri u Vašingtonu i Briselu na kraju i dalje vrednuju dosljednost države, a fotografije iz hodnika Kongresa tu malo mijenjaju.
kroz stranačke kvote. Članstvo bi istovremeno trajno zaključalo zapadno usmjerenje Crne Gore, što je suprotno političkom projektu koji državu vidi u orbiti Beograda i takozvanog „srpskog sveta“. Zato im odgovara Crna Gora koja je formalno na evropskom putu, a suštinski zaglavljena u sivoj zoni. Iza cilja 2028. ne stoji ni dovoljan napredak u reformama, ni aktivna diplomatija prema 27 prijestonica, ni ozbiljan rad sa javnostima država članica, koje će na kraju morati da prihvate novu članicu. Ratifikacija bi se uz to odvijala u periodu izbora u nizu država članica, uključujući predsjedničke izbore u Francuskoj 2027, što proces neizbježno usporava. Uspjeh procesa zato treba mjeriti prvenstveno dubinom stvarnih reformi. Crna Gora mora biti spremna da uđe onda kada se za to otvori politički trenutak, bez obzira na to da li će to biti 2028. ili kasnije. Vještački rok je, paradoksalno, najkorisniji upravo evroskepticima. Oni mogu da podgrijavaju očekivanja, a istovremeno rade na tome da se ne ostvare, kako bi razočaranje građana kasnije iskoristili kao opravdanje za autoritarnu, antizapadnu i antievropsku politiku koju već sprovode. Na to razočaranje i računaju. POBJEDA: Premijer je najavio novo povećanje plata u zemlji u kojoj gotovo da nema produktivnosti. Jesu li ovakvi eksperimenti zabilježeni negdje u svijetu? VUKOVIĆ: Najveći problem ovog programa je način na koji je nastao. Iza njega ne stoji nijedna objavljena analiza, studija ili procjena koristi i rizika. Najavljen je na konferenciji za medije, uz obećanja koja kasnije ni dio same Vlade nije znao da objasni, i više je ličio na politički performans nego na ozbiljnu ekonomsku politiku. To je simptom šireg obrasca upravljanja u Crnoj Gori. Velike odluke donose se bez analiza koje bi im prethodile i bez javne rasprave o tome kako će uticati na privredu, radnike, penzionere i lokalne samouprave. Takav način odlučivanja odlikuje autoritarne modele upravljanja. Premijer je ranije obećavao singapurski model, a Crna Gora je od njega dobila samo centralizovano i netransparentno odlučivanje, bez dugoročnog rasta koji je Singapur postigao. Singapur funkcioniše zahvaljujući profesionalnoj i meritokratskoj administraciji, dugoročnom planiranju i ozbiljnim ekonomskim modelima. Njegov penzijski sistem počiva na obaveznoj štednji kroz visoke doprinose, dok Crna Gora te doprinose sada ukida. Ta razlika najbolje pokazuje koliko je površno razumijevanje političke ekonomije među onima koji danas donose odluke. Ovakvi eksperimenti su zabilježeni i u svijetu, a njihovi ishodi su uglavnom poznati. U Evropi je teško naći primjer da se minimalna zarada podi-
za formalno obrazovanje, bez obzira na produktivnost radnog mjesta. Najbliže poređenje je Grčka, koja je tokom prve decenije ovog vijeka povećavala plate i penzije brže od rasta produktivnosti i to finansirala zaduživanjem. Konkurentnost je izgubila u trenutku kada nije imala vlastitu valutu kojom bi je vratila, pa je prilagođavanje došlo kroz dugogodišnju krizu, pad plata i masovnu nezaposlenost. Zemlje Latinske Amerike, od Argentine do Venecuele, više puta su dekretom podizale plate, a nominalni rast je redovno nestajao u inflaciji. Crna Gora je u nezgodnijoj poziciji od obje grupe zemalja. Kao država koja koristi euro bez vlastite monetarne politike, ona ne može inflacijom ili devalvacijom ublažiti posljedice. Prilagođavanje bi se zato desilo kroz gubitak radnih mjesta, rast sive ekonomije i pritisak na budžet. Mala i srednja preduzeća, posebno u turizmu i trgovini, teško će podnijeti ovakav skok troškova rada, pa će dio poslodavaca vjerovatno pribjeći isplatama „na ruke“ ili prijavljivanju manjeg broja radnika. To je upravo suprotno od suzbijanja sive ekonomije, na koje Vlada računa kao na jedan od izvora finansiranja. Prvi program „Evropa sad“ podigao je nominalna primanja, ali je istovremeno ubrzao rast cijena i troškova života, koji građani i danas ośećaju. Javne finansije su tada izbjegle ozbiljnu krizu prvenstveno zahvaljujući prilivu državljana Rusije, Ukrajine i Turske, koji su nakon 2022. donijeli svjež kapital kroz kupovinu nekretnina, potrošnju i depozite. Većih proizvodnih investicija i razvojnih projekata u tom periodu gotovo da nije bilo, a takav priliv je privremen i ne povećava produktivnost ekonomije. „Euro model“ ide korak dalje i zadire u penzijski sistem. Doprinos za penzijsko osiguranje, koji danas iznosi deset odsto bruto zarade, svodi se na nulu, pa dobar dio najavljenog rasta neto plata zapravo dolazi iz novca koji je do sada punio Fond PIO. Fond ni danas nije samoodrživ, a ukidanjem doprinosa ostaje bez jedinog namjenskog prihoda, dok mu obaveze rastu, jer se penzije usklađuju sa rastom zarada. Isplata penzija za više od 130.000 korisnika tako postaje u potpunosti zavisna od budžeta, i to u demografski staroj zemlji. Primjena od januara 2027, u godini parlamentarnih izbora, teško može biti slučajnost. Elementarna logika govori da je rast plata održiv samo i isključivo kada prati rast produktivnosti, investicija i kvaliteta institucija. Bez toga, današnje povećanje postaje teret koji će plaćati naredne vlade, i to upravo u fazi kada Crna Gora pred ulazak u Evropsku uniju mora da pokaže fiskalnu odgovornost i ekonomsku stabilnost. Marija JOVIĆEVIĆ
4
Ekonomija
Neđelja, 4. oktobar 2026.
DA LI JE ODRŽIV SPAJIĆEV PRIJEDLOG: Profesorica Ekonomskog fakulteta Gordana Đurović kaz protiv povećanja plata, ali da je problem u načinu na koji je „Euro model“ predložen
Zarade treba da rastu, ali k bez procjene uticaja na bu PODGORICA – Najava da će od januara minimalne zarade u Crnoj Gori, u zavisnosti od nivoa obrazovanja, biti povećane na 1.000 do 1.400 eura otvorila je više pitanja nego što je za sada ponudila odgovora. Nakon što je premijer Milojko Spajić prije dvije sedmice najavio „Euro model“, iz Vlade i dalje nijesu predočeni detalji plana koji podrazumijeva izmjenu šest zakona niti su ti zakoni još stigli u skupštinsku proceduru. Priliku da iznesu detalje o efektima ove reforme iz Vlade nijesu iskoristili ni na okruglom stolu koji je u četvrtak organizovao predsjednik države Jakov Milatović. U međuvremenu, dok se čeka da Vlada objasni kako bi ovaj model trebalo da izgleda uz analize kakve će biti posljedice po budžet, privredu i tržište rada, stručna javnost i poslodavci upozoravaju na moguće rizike naglog rasta zarada. Da zarade treba da rastu, saglasni su gotovo svi. Ipak, kada se postavi pitanje koliko, kada i na koji način, stavovi se sukobljavaju. Privreda posebno zamjera što nije konsultovana u ovom procesu, te što se odluka o povećanju zarada praktično donosi dekretom.
IZOSTALE INFORMACIJE I DIJALOG
Da je izostalo poštovanje procedura ukazala je i prof. dr Gordana Đurović sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. U razgovoru
Mi imamo deficit informacija i pristup prethodnog povjerenja i jednu psihološku spiralu potrošnje koja govori o tome da su ljudi već počeli da troše novac, da računaju koliko će da budu manje dužni i gdje će podići kredit. To će svakako dovesti do rasta tražnje za kreditima, pa će banke kroz to i digitalizaciju usluga jednim dijelom kompenzovati svoj rast plata, ali će se, s druge strane, odnos depozita i kredita pogoršati – ocjenjuje profesorica Gordana Đurović
za Pobjedu Đurović naglašava da niko nije protiv podizanja plata, ali da je problem u načinu na koji je „Euro model“ predložen, bez dovoljno informacija, procjene uticaja na budžet i bez socijalnog dijaloga. Bilo je pak za očekivati, kako je dodala, da se u predizbornoj atmosferi izađe sa ovakvim prijedlogom. - Ali, mi imamo deficit informacija i pristup prethodnog povjerenja i jednu psihološku spiralu potrošnje koja govori o tome da su ljudi već počeli da troše novac, da računaju koliko će da budu manje dužni i gdje će podići kredit. To će svakako dovesti do rasta tražnje za kreditima, pa će banke kroz to i digitalizaciju usluga jednim dijelom kompenzovati svoj rast plata, ali će se s druge strane odnos depozita i kredita pogoršati – ocjenjuje Đurović. Đurović primjećuje da građani, posebno oni sa niskim primanjima koji nerijetko rade i po dva posla, stručne kritike ovakvih prijedloga često doživljavaju kao stav protiv njih, a ne kao pokušaj da se utvrdi da li je najavljeno povećanje dugoročno održivo. - Ako analizirate to što im je neko kazao da će im zarade porasti za 60 odsto, vi nijeste njihov prijatelj. Stvara se psihološko ekspertska blokada
Kada znamo da 92 odsto malog biznisa podnosi finansijske izvještaje i da taj segment zapošljava oko 33.000–34.000 ljudi, jasno je da će upravo mali biznis biti posebno izložen riziku. To su često porodični poslovi koji posluju na granici održivosti i nemaju dovoljno prostora u prihodima da povećane troškove jednostavno preliju u krajnju cijenu – saopštila je Gordana Đurović gdje teško možete otvoreno da kritikujete, a vi u stvari samo tražite informaciju. Ubijedite me da je ovo održivo i da je ovo pristup dobrog domaćina – kaže Đurović. Upozorava da je kod najavljenog povećanja zarada posebno važno sagledati strukturu troškova privrede, imajući u vidu da troškovi rada u prosjeku čine između 45 i 50 odsto ukupnih troškova svih kompanija. Ipak, kod malih biznisa ti troškovi prelaze i 60 odsto, a u pojedinim uslužnim djelatnostima dostižu i 80 odsto. - Kada znamo da 92 odsto malog biznisa podnosi finansijske
izvještaje i da taj segment zapošljava oko 33.000–34.000 ljudi, jasno je da će upravo mali biznis biti posebno izložen riziku. To su često porodični poslovi koji posluju na granici održivosti i nemaju dovoljno prostora u prihodima da povećane troškove jednostavno preliju u krajnju cijenu - smatra Đurović, dodajući da bi to s druge strane moglo dovesti i do rasta cijena drugih inputa.
BEZ KOMPARATIVNIH ISKUSTAVA
Očekuje da će poslovna zajednica nastaviti da razgovara sa Vladom u vezi s ovim planom,
naglašavajući da materijal još nije ni kompletiran, jer nedostaju mišljenje Ministarstva finansija i procjena fiskalnog uticaja. Ono što je u ovom slučaju dodatno limitirajuće jeste i to što ne postoje komparativna iskustva. Đurović smatra da se efekti predloženog modela moraju posmatrati i kroz javne finansije. Crnogorski BDP je, prema njenim riječima, dostigao oko 8,3 milijarde eura, dok je bruto javni dug prešao pet milijardi eura. Istovremeno, sadašnji budžetski deficit od oko 350 miliona eura, odnosno približno četiri odsto
BDP-a, mogao bi, prema njenoj procjeni, naredne godine preći pet odsto. - Svaki budžetski deficit se naredne godine preliva u javni dug, jer se pokriva zaduživanjem. Mi već duže od decenije živimo deficitno finansiranje mehanizama podsticaja rasta, računajući da će nam se kroz multiplikativni efekat to kasnije vratiti. Međutim, kada se zadužujete za investiciju, to lakše pada, jer stvara novu vrijednost u nacionalnom bogatstvu, ali kada zaduživanje ide i u potrošnju, onda to remeti bilanse i čini da ulazite u začarani krug vraćanja i restrukturiranja kredita – kazala je Đurović. Upozorava pak da će Crna Gora ulaskom u EU automatski potpadati pod mehanizam makrooekonomskog nadgledanja te da Evropska komisija na neki način smanjuje diskreciona prava Vlade. - Za sve zemlje koje su preko mastrihtskih kriterijuma, a ima ih dosta, EK nadgleda postepeno smanjivanje indikatora koji prelaze ove kriterijume. Ne traže da se to riješi preko noći, već postepeno. Hrvatska je odmah bila u tome kada je ušla u EU, što nije baš prijatno, ali je dalo efekat, jer se ide prema zdravijem makroekonomskom upravljanju. Tako da više Vlada neće moći
Rakčević: Novi udar na turizam, postaćemo nekonkurentni Žarko Rakčević, vlasnik turističke grupacije „Montehos“, u okviru koje posluje nekoliko hotela na Primorju, „Euro model“ vidi kao dodatni udar na turizam, pored ranije donijetih odluka o povećanju PDV-a na smještaj na 15 odsto, viznom režimu prema značajnim tržištima te ukidanju olakšica u vidu oslobađanja od komunalija za hotele sa četiri zvjezdice. - Sa ovakvim odlukama vi ćete postati međunarodno nekonkurentni i investiciono neinteresantni u svojoj najznačajnijoj grani. Poslije povećanja stope PDV-a kod najvećih 20 crnogorskih hotelijera došlo je sumarno do pada profita za 30
odsto. Teško je razumjeti da vam ne raste proizvodnja ili u pojedinim segmentima i pada, da je procjena rasta BDP ispod tri odsto, a da vi hoćete, radikalno, dekretom, da povećate minimalnu zaradu od 50 do 70 odsto – ocijenio je Rakčević. Na pitanje Pobjede da li je valjan argument premijera da na ovaj način pokušava da spriječi odliv crnogorskih građana u trenutku ulaska Crne Gore u EU, Rakčević ocjenjuje da je procjena o broju ljudi predimenzionirana.
- Nijesam siguran da se može raditi o tolikom broju ljudi, da će dodatnih 150.000 crnogorskih građana otići iz zemlje, iako je i te kako važno da Crna Gora vodi računa o rastu minimalnih zarada i o svojim ljudskim resursima. Ali ono o čemu treba voditi računa jeste da će kod jednog broja privrednika zbog ovakvih mjera doći do redukcije aktivnosti i zapošljavanja, a ne do novih prijeko potrebnih investicija i zapošljavanja – upozorava Rakčević. Smatra da treba otvarati perspektive proizvodnje i novih investicija, a ne samo forsirati model povećanja potrošnje koji nema uporište u novoj stvorenoj vrijednosti. Novu neutemeljenu potrošnju morate pokriti novim zaduživanjem ili novim značajnim povećanjem poreza. - Krajem prošle godine dug građana i privrede prema
bankama je bio preko 5,3 milijarde eura. Vi ćete sada dodatnom spiralom uticati da taj dug poraste. Ja u tom smislu govorim da bi bilo dobro prvo povećati pogaču – proizvodnju, pa je onda naraslu etapno i održivo dijeliti, jer se u suprotnom može desiti da će dio privrednika početi da otpušta zaposlene, a da će se ugroziti održivost javnih finansija – kazao je Rakčević. Problem sa kojim se privreda već suočava, a koji će sa primjenom „Euro modela“ postati još izraženiji jesu zloupotrebe bolovanja koje poslodavac plaća za period do 60 dana. - Već sad imamo problema zbog toga, a zamislite kako će biti tada, bez obzira na nagovještaje pojačane kontrole zbog zloupotrebe bolovanja. Vi možete imati zloupotrebe nekoga ko će mjesečno neto primati 1.400 eura, raditi na crno i
to lažno bolovanje će 60 dana ići o trošku poslodavca, pa će prekinuti bolovanje na nekoliko dana pa onda u novi krug - ukazuje Rakčević. Naglašava pak da će se „Euro model“ odraziti i na njegovu kompaniju koja zapošljava više od 500 zaposlenih, ali ne u tolikoj mjeri kao kod manjih privrednika. - Sezonski karakter turističke djelatnosti izoštrava problem. Sezona i prilivi traju maksimalno šest do sedam mjeseci, a stalno zaposleni i van sezone kad nema posla, normalno, primaju zaradu svih 12 mjeseci. Upozoravam na seriju poteza koji nijesu stimulativni po našu najznačajniju privrednu granu - turizam. Mi ćemo to naravno poštovati, ali za najveći broj kolektiva u turizmu to može biti pitanje opstanka – zaključuje Rakčević.
Ekonomija
Neđelja, 4. oktobar 2026.
zala da niko nije
kako udžet da donosi autonomne odluke o zaduživanju i moraće razmišljati i o vraćanju dugova – objašnjava Đurović.
NEPRIHVATANJE PRIVREDE
Nakon prvog sastanka koji su sa Spajićem imali predstavnici i članovi Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG), privreda je jasno iznijela svoj stav da „Euro model“ na način na koji je predložen nema njihovu podršku. Objasnili su da su najavu „Euro modela“ doživjeli kao svojevrstan ,,ekonomski zemljotres“ imajući u vidu da je predložen bez konsultacije sa socijalnim partnerima. Naknadno su izašli sa prijedlogom da se primjena ovog programa odloži kako bi se omogućilo kompanijama da se na neki način pripreme. - Ovaj period bi omogućio kompanijama da odustanu od neodrživih investicija, povećaju produktivnosti i racionalizuju djelove poslovanja koji ne bi mogli izdržati novi nivo troškova. Istovremeno bi država dobila vrijeme da obezbijedi rezultate mjera na prihodnoj strani budžeta kroz snažniju borbu protiv sive ekonomije, bolje poreske prihode i efikasniju primjenu zakona – poručio je predsjednik UPCG Slobodan Mikavica na okruglom stolu koji je organizovao predsjednik Milatović. Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) takođe ne osporavaju cilj daljeg rasta zarada i unapređenja standarda, ali naglašavaju da to mora biti praćeno rastom produktivnosti i ekonomskih rezultata. Osim rasta troškova koje bi „Euro model“ donio, problem vide i u tome što bi povećanje minimalnih zarada stvorilo potrebu za korekciju plata zaposlenima sa višim stepenom odgovornosti, iskustva i kvalifikacija kako bi se očuvale razlike između radnih mjesta i unutrašnja struktura zarada u kompanijama. - Upravo taj sekundarni efekat može značajno povećati ukupan trošak rada, a on nije analiziran kao neminovnost, niti je prepoznat kao izazov – kazali su ranije iz PKCG poručujući da je prije primjene potrebna precizna procjena efekata po sektorima i kategorijama preduzeća, jasna pravila obračuna zarada i mehanizam kontinuiranog praćenja efekata i posljedica ove mjere. Na isto upozoravaju i iz Asocijacije menadžera Crne Gore, naglašavajući da se rad ne
Detalji najkasnije do 15. novembra Državni sekretar u Ministarstvu finansija Tarik Turković u emisiji ,,Okvir“ na RTCG u petak veče najavio je da će računica za „Euro model“ biti jasna najkasnije do 15. novembra, kada Vlada ima obavezu da Skupštini preda prijedlog budžeta za 2027. Kazao je da ne može da odgovori u ime ministra finansija Novice Vukovića kada će dati mišljenje na prijedlog izmjena šest zakona na osnovu kojih je planirana realizacija „Euro modela“.
vrednuje samo prema stepenu formalnog obrazovanja, već i prema složenosti posla, kompetencijama, učinku, deficitarnosti određenih profila te doprinosu poslovnom rezultatu. - Pitanje nije ko će biti pogođen, već koliki će efekat biti na različite kompanije, djelatnosti i regione. Ako dodatni trošak nije moguće pokriti rastom poslovanja, većom efikasnošću ili postojećom maržom, dio prilagođavanja može se prenijeti na cijene, investicije, zapošljavanje ili organizaciju poslovanja. Takve efekte treba procijeniti prije nego što nastanu – saopšteno je iz Asocijacije. Na okruglom stolu koji je u četvrtak organizovao povodom „Euro modela“ predsjednik Milatović je naglasio da se smanjenjem razlika između zarada onih koji su završili srednju školu i fakultet šalje loša poruka prema pitanju obrazovanja. Osim toga, kako je ocijenio, javnost ima pravo da zna kako će izgledati penzioni sistem u budućnosti, imajući u vidu da je planirano potpuno ukidanje doprinosa za Fond PIO. Ekonomski analitičar Zarija Pejović je na okruglom stolu ocijenio da je jedini način da se ovaj model sprovede povećanje PDV-a, dok je predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca prof. dr Vasilije Kostić ocijenio da je neto efekat ovog programa, kako je kazao, zabrinjavajuće negativan. Saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka dr Mladen Grgić je u četvrtak ocijenio da „Euro model“ ne treba implementirati odmah, već u naredne tri, četiri godine. Kazao je da nijesmo jedini koji administrativno povećavaju zarade, ali da niko nikada to nije uradio u ovoj mjeri. Grgić je kazao da je Singapur uradio nešto slično, ali sa ciljem zatvaranja nekih industrija, dok je Španija, koja važi za jednu od najbrže rastućih ekonomija, 2019. godine povećala plate 15 odsto. M. LEKOVIĆ
5
INTERVJU: prof. dr Nikola Milović, generalni sekretar DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore
Milović: Ne smijemo dozvoliti da nam potrošnja finansirana zaduživanjem bude generator rasta PODGORICA – Kada premijer govori o fiskalnoj održivosti, a istovremeno najavljuje potrebu za dodatnim zaduživanjem, onda moramo otvoriti pitanje što se zapravo smatra održivim. Ovako predložen „Euro model“ ne utiče samo na budžet. On utiče na mala i srednja preduzeća, na troškove rada, konkurentnost crnogorske privrede, privlačenje stranih investicija, inflaciju i, posebno važno za Crnu Goru, na konkurentnost turizma - kaže u intervjuu Pobjedi profesor Ekonomskog fakulteta, generalni sekretar DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore Nikola Milović. Ističe da ako povećanje zarada ne prati rast produktivnosti i proizvodnje, onda dio tog povećanja vrlo brzo može biti poništen rastom cijena. POBJEDA: Premijer Milojko Spajić je najavio novi model povećanja plata i penzija. Što mislite o tom modelu, da li ćete ga podržati ili ćete mu suprotstaviti druge prijedloge na istu temu? Ukratko, da li je za Vas prihvatljiv model povećanja zarada i penzija ako podaci pokažu da je fiskalno održiv? MILOVIĆ: Niko nije protiv povećanja zarada i penzija. Naprotiv, cilj svake ozbiljne ekonomske politike mora biti da građani žive bolje. Kada premijer govori o fiskalnoj održivosti, a istovremeno najavljuje potrebu za dodatnim zaduživanjem, onda moramo otvoriti pitanje što se zapravo smatra održivim. Ovako predložen model ne utiče samo na budžet. On utiče na mala i srednja preduzeća, na troškove rada, konkurentnost crnogorske privrede, privlačenje stranih investicija, inflaciju i, posebno važno za Crnu Goru, na konkurentnost turizma. Ako povećanje zarada ne prati rast produktivnosti i proizvodnje, onda dio tog povećanja vrlo brzo može biti poništen rastom cijena. Tada nominalno imamo veće plate, ali ne nužno i viši realni životni standard. Još važnije, ne smijemo dozvoliti da nam potrošnja, finansirana dodatnim zaduživanjem, bude osnovni generator privrednog rasta. BDP može rasti i zato što više trošimo, ali to nije isto što i rast koji proizilazi iz većih investicija, veće proizvodnje, izvoza i veće produktivnosti. A tu dolazimo do najvećeg rizika. Crna Gora je mala i otvorena ekonomija i veoma je osjetljiva na spoljne šokove. Ako danas povećamo rashode i javni dug, a sjutra dođe pad turističke tražnje, recesija na našim ključnim tržištima, rast kamatnih stopa ili neki drugi eksterni šok, prostor države da reaguje biće mnogo manji.
Ako podaci pokažu da je neki model zaista fiskalno održiv, da je zasnovan na realnom rastu produktivnosti i prihoda, da ne ugrožava konkurentnost i da ne proizvodi neodržive inflatorne pritiske – onda o njemu treba razgovarati. Ali ako se rast zarada i penzija danas finansira prvenstveno novim zaduživanjem, a rast BDP-a projektuje na osnovu povećane potrošnje, onda moramo biti mnogo oprezniji Zato ne mislim da je pitanje jesmo li za ili protiv povećanja plata i penzija. To je pogrešno postavljeno pitanje. Pravo pitanje je: da li povećanje zarada i penzija možemo da finansiramo iz održivog ekonomskog rasta, bez ugrožavanja javnih finansija, konkurentnosti privrede i budućih generacija. Ako podaci pokažu da je neki model zaista fiskalno održiv, da je zasnovan na realnom rastu produktivnosti i prihoda, da ne ugrožava konkurentnost i da ne proizvodi neodržive inflatorne pritiske – onda o njemu treba razgovarati. Ali ako se rast zarada i penzija danas finansira prvenstveno novim zaduživanjem, a rast BDP-a projektuje na osnovu povećane potrošnje, onda moramo biti mnogo oprezniji. Zato bih podržao svako povećanje standarda građana koje je realno, održivo i zasnovano na rastu ekonomije, ali smatram da moramo biti protiv politike koja kratkoročno povećava potrošnju, a dugoročno povećava zavisnost od zaduživanja građana i države. Nije problem povećati plate i penzije. Problem je ako ne znamo ko će i kako platiti račun za to povećanje. POBJEDA: Nakon što se o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića na plenumu nije raspravljalo, šta je sada konkretan plan DPS-a, da li ćete ponovo pokušavati da pokrenete to pitanje ili ćete fokus prebaciti na druge mehanizme parlamentarnog djelovanja? MILOVIĆ: Do izjašnjavanja o istoj nije ni došlo zato što je Andrija Mandić 24. septembra zaključao parlament i suspendovao demokratiju. Rušenju kvoruma su pomogli i Nikola Camaj, uprkos najavama predsjednika Albanskog foruma da će biti na sjednici, potpredsjednik Skupštine je čamio u skupštinskom hodniku i „nezavisna“ poslanica Radinka Ćinćur koju je Andrija Mandić poslao na putovanje u Rim. O tome koliko je ponizio poslanike Pokreta Evropa sad kroz oduzimanje skupštinskih kartica suvišno je i govoriti. Andrija Mandić je u četvrtak pobjegao iz Skupštine,
jer zna da više nema potrebnu većinu. Ipak, inicijativa je i dalje u proceduri i mi ćemo je kandidovati za dnevni red na prvoj sjednici redovnog zasijedanja u oktobru. POBJEDA: Da li to što Mandić nakon glasanja ostaje na čelu Skupštine, ali sa činjenicom da nije dobio podršku potrebnog broja poslanika, po Vašoj ocjeni znači da je politički slabiji nego prije inicijative? MILOVIĆ: Andrija Mandić je od četvrtka nelegitimni predsjednik Skupštine Crne Gore. Ili bolje da kažemo – uzurpator funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore. Brojevi su jasan pokazatelj – većina broji 47 poslanika, od čega je 10 poslanika bilo spremno da glasa za njegovu smjenu. Govorim o kolegama iz Bošnjačke stranke, Seidu Hadžiću, Artanu Čobiju, Iliru Čapuniju i Maji Vučelić. Dakle, Mandić na svojoj strani ima 37 poslanika, što znači da on Skupštinom danas upravlja bez potrebne većine. Ono što se dešavalo u parlamentu u četvrtak je ogolilo suštinu – Andrija Mandić je politički gotov, i on je toga i više nego svjestan, zato je onog dana pod ključem držao poslanike vladajućeg PES-a, koje je opet crnogorskoj javnosti predstavio kao svoje klasične poslušnike. POBJEDA: Ukoliko ostajete pri stavu da Mandić ne bi trebalo da bude na čelu Skupštine, ostajete li i pri odluci da uskratite podršku ustavnim promjenama koje su potrebne za nastavak evropskih integracija? MILOVIĆ: Naš stav je jasan, jasno je saopšten i nepromijenjen do dana današnjeg. Mi nijesmo u bojkotu parlamenta, ali institucionalne saradnje, u smislu glasanja za zakonska rješenja i prijedloge izmjena Ustava, sa Vladom i parlamentarnom većinom nema dok se ne održi sjednica na kojoj će se poslanici slobodno izjasniti o inicijativi za smjenu Andrije Mandića. POBJEDA: Ako je Mandić, kako tvrdi opozicija, problem za evropski put Crne Gore, da li možete istovremeno da insistirate na smje-
ni i da garantujete da nećete biti politička prepreka ustavnim promjenama i zatvaranju pregovaračkih poglavlja? Gdje je za DPS granica između političke borbe i interesa države? MILOVIĆ: Andrija Mandić je kočničar Crne Gore na evropskom putu. Iz Evropskog parlamenta je poslata jasna poruka – za one koji veličaju ratne zločince i one koji ne poštuju pravosnažne presude međunarodnih sudova nema mjesta u EU. Crna Gora sa Andrijom Mandićem, koji veliča ratnog zločinca, glorifikuje mračne ideolgije prošlosti, negira da je u Srebrenici počinjen genocid, ne poštuje međunarodne pravosnažne presude, ne može ući u Evropsku uniju. Za razliku od Andrije Mandića, koji je naprasno obukao evropski dres zbog fotelje, Demokratska partija socijalista je pitanje evropske integracije Crne Gore davno odredila kao najvažniji strateški cilj svoje politike. Taj strateški cilj se poklapa i sa najvažnijim državnim interesom – članstvom Crne Gore u EU. Tako da – kada je u pitanju ostvarenje tog državnog cilja – podrška Demokratske partije socijalista nikada nije izostala. Ovdje se radi o političkom i moralnom principu – dok se vlast ne vrati u okvire poštovanja Ustava i Poslovnika, dok se ne održi sjednica na kojoj će se poslanici, bez pritiska i straha, u demokratskoj atmosferi, izjasniti o tome je li za njih Ratko Mladić ratni zločinac ili heroj, ne možemo pričati o daljim koracima. U četvrtak je Andrija Mandić pokazao da njegova privrženost evropskim vrijednostima i poštovanju demokratskih pravila i procedura traje samo onoliko koliko traje fotelja, odnosno samo dok ne postane ugrožen njegov o(p) stanak u istoj, a predstavnici vlasti pokazali da za njih ne postoji crvena linija onda kada je u pitanju očuvanje fotelje četničkog vojvode. Mi, nakon toga, ne možemo učestvovati u simuliranju demokratije niti davati doprinos stvaranju slike političke redovnosti u Crnoj Gori. I.MILOVIĆ
6
Stav
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Vlade lažu, medijske organizacije manipulišu, parlamenti se ponašaju kao „reality“ brbljaonice, sudstvo je tromo, a političari obećavaju sve i svašta
Velika recesija povjerenja soban da proizvede poštene političare“. To je mnogo opasnije uvjerenje.
Erozija povjerenja rijetko izgleda kao revolucija, više liči na sporo odlivanje. Malo manje povjerenja u parlament, manje vjere u pravosuđe, a više sumnje u medije. Malo Piše: Draško JOVANOVIĆ KADA NEPOVJERENJE više prihvatanja političkih manipulacija, a više tolerisanja Demokratija propada kada POSTANE POGLED NA korupcije kada je u „našu korist“. Na kraju, akumulirana ljudi prestanu da glasaju. Ona SVIJET počinje da slabi kada građani Ljudi ne gube povjerenje sa- šteta postaje nenadoknadiva. Ironija je u tome što građani prestanu vjerovati da demo- mo zato što političari griješe. često prepoznaju institucionalni raspad tek pošto postanu kratske institucije zaslužuju To bi bilo previše pojednostavljeno, čak i naivno shvatanje. zavisni od institucija kojima više ne vjeruju njihovo povjerenje. Demokratija može da preživi nepopularnu vladu, može da preživi loše izbore, korumpiranog političara. Može čak da preživi period izuzetne političke nesposobnosti onih na vlasti. Ali, demokratija mnogo teže može da preživi nešto mnogo neupadljivije - građane koji više ne vjeruju da bilo koja institucija zaslužuje povjerenje. Nekada davno se nepovjerenje u institucije smatralo neukošću, zaostalošću, nekom vrstom nedostatka ličnosti. Danas je to gotovo građanska vrlina. Vlade lažu, medijske organizacije manipulišu, parlamenti se ponašaju kao „reality“ brbljaonice, sudstvo je tromo, a političari obećavaju sve i svašta. Građani koji se oslanjaju na zdrav razum - sve to gledaju. Jedni postaju ljuti, cinični, ili se povlače u privatni život. Drugi počinju da traže nekog ko obećava da će uništiti cijeli sistem. Ovo je početak onoga što bi neki nazvali Velika recesija povjerenja. Pad povjerenja u političare i duboka erozija vjere u institucije preko kojih bi građani trebalo da upravljaju državom.
PAD POVJERENJA
Povjerenje u vlade, političke stranke, parlamente, medijske organizacije, pa čak i demokratske norme, godinama je pod pritiskom. Situacija se, naravno, razlikuje od zemlje do zemlje. Korupcija, polarizacija, ekonomska nesigurnost, iznevjerena obećanja, institucionalna nesposobnost, senzacionalistički mediji i rastuća nejednakost - sve su to neki od validnih razloga koji tome doprinose. Ali ispod ovih različitih razloga, krije se zajednička poruka: „Mnogi više ne vjeruju da ih institucije koje građanima upravljaju, istinski predstavljaju“. To je ozbiljnije od nepopularne vlasti. Jer, vlade u demokratskim društvima dolaze i odlaze, a izbori zamjenjuju jednu grupu političara drugom. Ali kada se nepovjerenje prenese s određenih političara na same institucije, sama promjena vlasti možda više neće biti dovoljna. Problem više nije „Ne volim ove političare“, nego „Ne vjerujem da je sistem uopšte spo-
Građani gube povjerenje kada greške počnu da liče na ustaljen obrazac. Kada politički insajderi postaju zaštićeni od posljedica, korupcijski skandali postaju svakodnevna rutina, lobiranje postane efikasnije od običnog političkog učešća, kada iste grupacije uvijek ostaju moćne bez obzira na izbore, ili navodno „nezavisne“ institucije izgledaju sve više stranački pristrasne. Naravno, i kada građani mnogo puta čuju obećanja o reformama koje, ne samo da se nikada ne dese, nego ih prati uvijek isto ponašanje onih na vlasti. Na kraju, brojni pojedinačni neuspjesi vršioca vlasti počinju da izgledaju kao ubjedljiv dokaz kako čitav sistem (ne) funkcioniše. Ovdje nepovjerenje postaje strukturalno. Postoji jedna, čak i za demokratsku vlast, neprijatna istina: „Građani imaju pravo da budu nepovjerljivi“. Zašto? Zato što zdrava demokratija nikada ne bi trebalo da zahtijeva slijepo povjerenje od svojih građana. U stvari, ona bi trebalo da zahtijeva baš suprotno - građane koji preispituju vlast. Ključna razlika se krije negdje između sljedeća dva stava. Skeptičnog, koji kaže: „Dokažite da ova institucija zaslužuje moje povjerenje“, i ciničnog, koji tvrdi: „Ništa ne zaslužuje moje povjerenje“. Prvi može da ojača demokratiju, drugi može da uništi mogućnost njenog popravljanja. Skeptični građanin zahtijeva bolje institucije. Cinični građanin pretpostavlja da su bolje institucije nemoguće. Ta razlika može izgledati filozofska. Ali je zapravo, politička.
POPULISTIČKA ŠANSA
Nepovjerenje stvara vakuum, a populizam je izuzetno dobar u popunjavanju vakuuma. Njegova poruka je sasvim jednostavna: „Mi smo pravi ljudi. Oni drugi su korumpirana elita“. Ova poruka je politički moćna jer je jednostavna, a istovremeno transformiše komplikovane institucionalne neuspjehe u priču sa prepoznatljivim herojima i zlikovcima. Nije potrebna nikakva ustavna teorija, nije potreban plan insti-
tucionalne reforme. Potreban je samo - neprijatelj. Populistički lider se predstavlja kao autsajder koji konačno progovara u ime običnih ljudi zaobilazeći postojeći korumpirani i nesposobni establišment. Za građane koji se godinama osjećju ignorisano, ovakav nastup djeluje izuzetno privlačno. Paradoks se ogleda u tome, što nepovjerenje u institucije može da stvori političke pokrete koji te iste institucije još više slabe. Tada nezavisni sudovi postaju politički neprijatelji, profesionalni državni službenici postaju dio „establišmenta“, nezavisni mediji postaju „neprijateljska propaganda“, a opozicione partije postaju „izdajničke“. Institucije, koje su se (koliko-toliko) borile da održe povjerenje javnosti, postaju meta napada političara čija moć upravo i zavisi od takvog nepovjerenja. Rezultat je začarani krug u kojem institucionalni neuspjeh stvara nepovjerenje; nepovjerenje stvara populizam; populizam slabi institucije; oslabljene institucije stvaraju još više nepovjerenja. A sistem počinje da jede sam sebe.
TIHO PROPADANJE
Ljutnja nije najopasnija posljedica institucionalnog nepovjerenja. Apatija možda jeste. Kada građani vjeruju da su institucije pasivne, korumpirane, ili nefunkcionalne, mnogi ne protestuju. Povlače se, prestaju da glasaju i prestaju da prate ozbiljne političke diskusije, jer pretpostavljaju da je ishod već odlučen. Jednostavno prestaju da učestvuju. Politika postaje nešto što neki drugi ljudi rade. Ovo povlačenje je lako potcijeniti, jer ne proizvodi dramatične događaje. Nema protesta, nema uličnih nemira, ustav i zakoni i dalje formalno važe. Ali, ljudi jednostavno prestaju da očekuju bilo što od političkog sistema. To može biti jedan od najtiših oblika demokratskog propadanja. Demokratija zavisi od učešća, a učešće djelimično zavisi od uvjerenja da je to učešće važno. Kada to uvje-
renje nestane, mašinerija demokratije može nastaviti da funkcioniše neko vrijeme, ali se demokratski duh u njoj polako prazni. Izbori se i dalje održavaju, skupštine zasjedaju, politički govori se čuju. Ali sve manje ljudi vjeruje da išta od toga pripada njima.
INSTITUCIONALNI PARADOKS
Institucije kojima građani ne vjeruju često su upravo one institucije koje su im potrebne za popravak sistema. Funkcionalno pr a vosuđe može da istražuje korupciju. Funkcionalni parlament može da pozove vladu na odgovornost. Nezavisni mediji mogu da razotkrivaju zloupotrebe, a profesionalna državna služba može da se odupre političkom pritisku. Kvalitetan izborni sistem može da omogući građanima da mirno uklone lidere koji su izgubili njihovo povjerenje. Ali, ako građani više ne vjeruju da su ove institucije legitimne, njihova sposobnost da obavljaju te funkcije slabi. Ovo stvara institucionalni paradoks: „Institucije koje su potrebne za obnovu povjerenja su upravo te kojima je potrebno povjerenje da bi efikasno funkcionisale“. To ne znači da građani treba da prestanu da dovode u pitanje njihove mogućnosti. Naprotiv. Ali to povjerenje treba da bude uslovno. Građanin bi morao da ima moć da kaže: „Vjerujem da ovaj sud treba da bude nezavisan, ali ću ga kritikovati ako ne bude. Vjerujem da su izbori važni, ali ću zahtijevati odgovornost za nepravilnosti kada se dogode. Vjerujem da je parlament važan, ali ću zahtijevati da zakonodavci objasne svoje odluke“. To je demokratsko povjerenje. To nije poslušnost. To nije lojalnost stranci. To nije vjerovanje da su institucije uvijek u pravu. To je vjerovanje da pravila i institucije vrijedi braniti čak i kada nas njihovo djelovanje frustrira. To je mnogo zahtjevniji oblik povjerenja.
KADA PREVLADA CINIZAM
Kada cinizam u društvu naraste, događa se nešto čudno.
Svaka reforma izgleda kozmetička. Svaka istraga se odbacuje kao politička. Pretpostavlja se da su svi izbori izmanipulisani. Svaki političar se smatra korumpiranim, a svaka institucija se tretira kao kriva dok se ne dokaže suprotno. U tom trenutku, politika postaje performans u kojem svaki akter na političkoj sceni nastupa samo za svoju publiku. Političari nastupaju samo za svoje pristalice, opozicija se obraća samo svojim simpatizerima, mediji gađaju samo svoju ciljnu grupu, a institucije glume legitimitet. Građani postaju posmatrači. Prvo, izgubili su sposobnost da preispituju vlast, a kao drugo, nemaju više dovoljno povjerenja u institucije da bi vjerovali da preispitivanje vlasti može nešto da promijeni. Bez prvog, građani postaju poslušni. Bez drugog, postaju cinični.
PUT U AUTOKRATIJU
Kada institucionalno povjerenje propada, stiču se uslovi za rađanje autokratije. Autokrata u nastajanju obično počinje umirujućom populističkom porukom: „Institucije su uništene. Dajte mi dovoljno moći i ja ću ih popraviti“. Međutim, ovo sadrži fundamentalnu kontradikciju. Ako su institucije već slabe, koncentracija veće moći u jednoj osobi neće ih popraviti. Upravo suprotno - oslabiće ih još više. Snažan vođa može da se čini efikasnijim, jer djeluje brže od demokratskih institucija ograničenih zakonom, procedurom, opozicijom i nezavisnim nadzorom. Ali, brzina nije isto što i dobro upravljanje. Efikasnost bez odgovornosti postaje nešto znatno mračnije. Na kraju se uvijek pokaže da nije bilo bitno da li vođa može da obavi stvari, već ko može da zaustavi vođu kada pogriješi? Zbog toga i postoje institucije. One nijesu osmišljene samo da bi vlast bila efikasna. Osmišljene su da vlast učine odgovornom.
POVJERENJE JE POLITIČKA INFRASTRUKTURA
Svaka država se sastoji od ljudi. Bez ljudi, država je samo geografski koncept. Institu-
cije se takođe sastoje od ljudi. Pravosuđe su ljudi, vlade su ljudi, parlamenti su ljudi, državne službe su ljudi, medijske organizacije su ljudi. Građani su ljudi. A povjerenje je bihevioralno - mora biti vidljivo i mjerljivo. Povjerenje se gradi kada institucije dosljedno pokazuju da se pravila primjenjuju na sve. Povjerenje raste kada korupcija ima posljedice, raste kada se greške priznaju, raste kada politički lideri poštuju institucionalna ograničenja, raste kada se zakoni primjenjuju neselektivno. Ali, to povjerenje raste vrlo sporo. Mnogo sporije od nepovjerenja. Političar može da uništi godine institucionalnog kredibiliteta jednim jedinim skandalom. Vlada može da izgubi povjerenje javnosti sa svega nekoliko neispunjenih obećanja. Sud može da izgubi legitimitet jednom politički donesenom odlukom. Obnova povjerenja zahtijeva nešto mnogo manje dramatično: „Dosljedno ponašanje tokom vremena“. Nijedan slogan ne može to da zamijeni. Nijedna PR kampanja to ne može da proizvede. Nijedan moćnik to ne može da stvori dekretom.
ODLIVANJE POVJERENJA
Erozija povjerenja rijetko izgleda kao revolucija, više liči na sporo odlivanje. Malo manje povjerenja u parlament, manje vjere u pravosuđe, a više sumnje u medije. Malo više prihvatanja političkih manipulacija, a više tolerisanja korupcije kada je u „našu korist“. Na kraju, akumulirana šteta postaje nanadoknadiva. Ironija je u tome, što građani često prepoznaju institucionalni raspad tek pošto postanu zavisni od institucija kojima više ne vjeruju. Tada obnova povjerenja postaje mnogo teža nego što bi bilo njeno održavanje, a demokratija se suočava sa problemom koji ne rješavaju samo novi izbori. Demokratija ne traži od građana da vjeruju svakom političaru. Ona traži nešto važnije: da građani vjeruju da su institucije koje regulišu političke sukobe i dalje vrijedne njihovog povjerenja i odbrane. Takvo vjerovanje nije nikad bezuslovno, uvijek podluježe sumnji i testiranju. Kada građani odluče da ništa ne zaslužuje njihovo povjerenje, demokratija gubi mnogo više od samog povjerenja. Ona gubi siguran prostor u kome se i dalje mogu rješa vati politički sukobi.
Društvo / Hronika
Neđelja, 4. oktobar 2026.
7 d. mijatović
d. mijatović
Asocijacija „Kvir Montenegro“ juče u Podgorici organizovala 14. Montenegro prajd „Živjećemo, života radi“
Podrška iz Turske za život bez skrivanja
Borba za ravnopravnost kroz ljubav, zajedništvo i istrajnost Na ovim prostorima užasi se sabiraju decenijama, pa i vjekovima. Da ne idem predaleko - od raspada Jugoslavije i ratova koji su iznjedrili garnituru profitera, pa kroz tranziciju koja je ljude ostavila u nemaštini, sa duboko usađenim traumama i podjelama. Ali u najmračnijim vremenima u ovom društvu je uvijek postojao onaj dio koji je, uprkos svemu, uspijevao da živi za ideju mira, slobode i zajedništva - rekla je Staša Baštrica ljanjem istorijskih obrazaca i političkom krizom u kojoj se, kako je kazala, dovode u pitanje sudske presude i izražava solidarnost sa porodicama ratnih zločinaca, dok se istovremeno odgađa donošenje zakona od značaja za građane. Ukazala je i na, kako je navela, sistem u kojem su partijski interesi i očuvanje funkcija često važniji od integriteta, od partijskog zapošljavanja do izbjegavanja jasnog stava prema velikim tragedijama koje potresaju svijet. Prema njenim riječima, takvo stanje političkog sistema direktno koči napredak, bolji životni standard i izgradnju zdravog društva i porodice. Istakla je da LGBT osobe i borba za ravnopravnost nijesu uzrok problema sa kojima se društvo suočava, već da se pažnja mora usmjeriti na šire probleme poput populizma, tehnokratije, cenzure i globalnih kriza. Baštrica je poručila da je ključno pitanje da li će građani takvo stanje prihvatiti kao neizbježno ili će mu se suprotstaviti i preuzeti odgovornost
d. mijatović
PODGORICA – Montenegro prajd postoji kako bi ljudi mogli da žive bez skrivanja koga vole i ko su, u borbi za ravnopravnost važni su svi koji podržavaju zajednicu. Uz ove i poruke da moramo zajedno da radimo i gradimo dobar život juče je u Podgorici održan četrnaesti Montenegro prajd „Živjećemo, života radi!“, u organizaciji Asocijacije „Kvir Montenegro“. Direktorka organizacije „Kvir Montenegro“ Staša Baštrica poručila je da ovogodišnji slogan ima duboko značenje, koje nije lako opisati i razumjeti ako ne živiš slobodno i autentično. - Na ovim prostorima užasi se sabiraju decenijama, pa i vjekovima. Da ne idem predaleko - od raspada Jugoslavije i ratova koji su iznjedrili garnituru profitera, pa kroz tranziciju koja je ljude ostavila u nemaštini, sa duboko usađenim traumama i podjelama. Ali u najmračnijim vremenima u ovom društvu je uvijek postojao onaj dio koji je, uprkos svemu, uspijevao da živi za ideju mira, slobode i zajedništva - dodala je ona, navodeći da njihova borba nije izolovana i da nosi trag prošlosti, snagu sadašnjosti i želju da opstane u budućnosti. Baštrica je ocijenila da se društvo danas suočava sa ponav-
Snagom zajedništva do boljeg položaja u društvu
za način na koji žive. Govoreći o značaju Montenegro prajda, istakla je da je cilj te manifestacije društvo u kojem ljudi mogu slobodno da žive i ne kriju svoj identitet i ljubav, uz podršku svih koji doprinose promjenama. Poručila je da je za stvaranje
boljeg društva potrebno zajedničko djelovanje i svijest da kvalitet života nije potpun ukoliko nije dostupan i drugima, zaključujući da će se borba za ravnopravnost nastaviti kroz protest, ljubav, zajedništvo i istrajnost, uz poruku: „Živjećemo života radi!“
Iskra Đurišić iz Asocijacije „Spektra“ zahvalila je okupljenima na podršci i dolasku. Svečani defile otvorili su gosti iz Beograda na čelu sa umjetnicom Lanom Vee, koja je kazala da su ponosni na organizaciju Prajda u Podgorici.
– Drago mi je da ste hrabri, puni ljubavi, pozitivni i nadam se da ćete danas tako i šetati. Neka Prajd počne – kazala je Lana Vee. Parada ponosa počela je okupljanjem učesnika u Bulevaru Stanka Dragojevića, kod zgrade Vlade, odakle je krenula ulicama centra Podgorice. Učesnici su podgoričkim ulicama nosili kvir zastave i transparente sa natpisima „Okle toliko suicida“, „Out Proud“, „Fall in love again and again“, dok je na njenom čelu bila kraljica Montenegro prajda Saša. Skup je i ove godine protekao mirno, okupljajući građanske aktiviste, političare i predstavnike civilnog sektora. Među prisutnima su bili zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković, nezavisna poslanica Jevrosima Pejović, jedan od lidera Evropskog saveza Vatroslav Belan, građanski aktivista Aleksandar Dragićević, reditelj Mladen Ivanović. Nakon obraćanja učesnicima, na Trgu Argentina počeo je i zabavni program Prajda, za koji su bili zaduženi DJ Distortion, Dreg umjetnice Sunnoka, Alex Elektra, Lana Vee i Dita Von Bill, kao i reperka Sajsi MC. Parada je prošla centralnim gradskim ulicama, uz prisustvo policije i obezbjeđenje trase. Time je završena Nedjelja ponosa, koja je trajala od 28. septembra. Ir. M.
Po nalogu VDT u Herceg Novom uhapšen V. J. zbog krivičnog djela ubistvo u pokušaju
Pokušao da ubije majku pa se predao policiji HERCEG NOVI – Zbog sumnje da je pokušao da ubije majku hercegnovska policija je juče po nalogu Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, uhapsila J. V., saopšteno je iz Uprave policije.
Kako se navodi u saopštenju policije, sumnja se da je J. V. krivično djelo izvršio juče ujutro, u dvorištu porodične kuće, kada je majci, upotrebom noža, zadao povredu u predjelu vrata.
Nakon izvršenja krivičnog djela, osumnjičeni se oko 9 sati i 30 minuta sam prijavio u policijske prostorije. - Oštećeno žensko lice – majka J. V. je zbrinuta i prevezena u bolnicu, gdje je hospi-
talizovana - saopšteno je iz policije. Od J. V. je, na zapisnik uzeta izjava na navedene okolnosti. - O događaju je obaviješten državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgo-
rici. Nadležni državni tužilac se, nakon sagledavanja činjenica, izjasnio da se u radnjama J. V. stiču bitni elementi krivičnog djela ubistvo u pokušaju i naložio da se J. V. liši slobode. Osumnjičeni J. V. će,
uz krivičnu prijavu, biti priveden državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, zbog sumnje da je izvršio navedeno krivično djelo - navodi se u saopštenju. Ir. M.
8
Društvo
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Doktor primijenjene lingvistike na Oklandskom univerzitetu i stručnjak za pitanja identiteta PODGORICA - Nijesam planirao da se bavim politikom. Ipak, vođen emocijom i osjećajem odgovornosti da ponudim ono što mogu, spreman sam da uđem u tu političku igru. Kreće jedna nova priča i spontani refleks grupe ljudi s kojima će mi biti čast da dijelim istu misiju, od koje Crna Gora može očekivati samo korist. Vjerujem da će javnost uskoro saznati više o planovima koji su pred realizacijom - otkriva u razgovoru za Pobjedu doktor primijenjene lingvistike, sa Oklandskog univerziteta i stručnjak za pitanja identiteta Jovan Čavor. Cetinjanin koji gotovo tri decenije živi na Novom Zelandu nije otkrio sa kim razgovara niti kakav će oblik imati buduće političko djelovanje, ali je kazao da su određene ideje već u povoju i da će javnost o njima uskoro saznati više.
Sljepilo ideologije na želju za boljitkom u n
U Crnoj Gori identitet je veoma moćno političko sredstvo i bojim se da će tako ostati. Na njemu će i dalje profitirati političari, a društvo će nastaviti da žudi za emancipacijom koja bi pluralizam i multietničnost u Crnoj Gori pretvorila u bogatstvo, a ne primitivno sredstvo za manipulaciju. Mene primarno interesuje posvećenost revitalizaciji crnogorskog Čavor je govorio o svom odno- identiteskog nasljeđa. Jer mi u našoj su prema Cetinju i Crnoj Gori, riznici imamo sve što nam je potrebno političkoj zloupotrebi identida budemo dio emancipovane teta, odgovornosti nekadašnje i sadašnje vlasti, dvojnom dr- Evrope - kaže Čavor
žavljanstvu, položaju mladih, ulozi Srpske pravoslavne crkve, položaju Crnogorske pravoslavne crkve, predstojećim izborima u Srbiji i mogućim posljedicama po Crnu Goru. POBJEDA: Imamo informacije da planirate politički angažman u Crnoj Gori. Da li ste donijeli odluku da uđete u politiku? ČAVOR: Od 2020. godine vodi me osjećaj odgovornosti i uvjerenje da svi koji mogu da pomognu Crnoj Gori to moraju i da učine. U suprotnom, teško ćemo bilo što promijeniti. Ono što smo gledali prethodnih šest ili sedam godina očigledno nije bilo dovoljno, a, po mom sudu, država se i dalje uništava na različite načine. Nijesam planirao da se bavim politikom. Ipak, vođen emocijom i osjećajem odgovornosti da ponudim ono što mogu, spreman sam da uđem u tu političku igru. Kreće jedna nova priča i spontani refleks grupe ljudi s kojima će mi biti čast da dijelim istu misiju, od koje Crna Gora može očekivati samo korist. Vjerujem da će javnost uskoro saznati više o planovima koji su pred realizacijom. POBJEDA: Gotovo tri decenije živite daleko od Cetinja. Kako se tokom tog vremena mijenjao Vaš odnos prema gradu iz kojeg ste potekli i prema Crnoj Gori? ČAVOR: Poznato je da ljudi koji odu često još jasnije iskristališu svoj identitet i odnos prema mjestu iz kojeg potiču. Tako je bilo i u mom slučaju. Sa Cetinja sam otišao kao dvanaestogodišnjak, školovao se na drugom jeziku i u potpuno drugačijoj sredini, u koju je trebalo da se integrišem. U tome sam uspio. Međutim, dođe trenutak kada čovjek sazri i zapita se ko je, gdje pripada i koje je njego-
vo mjesto u svijetu. Tada posegne za korijenima. Kod mene je to posebno izraženo jer sam odrastao uz crnogorske priče, u kući u kojoj se mnogo pripovijedalo. Naša narativna tradicija pravi je dragulj identiteta. Tek kada sam se kroz doktorsku disertaciju počeo baviti identitetom, još jasnije sam razumio da su priče jedan od njegovih temelja. Mi smo narativna bića i postajemo ono što jesmo pričajući jedni drugima i objašnjavajući svijet oko sebe. U Crnoj Gori je ta tradicija, zajedno sa guslarskim nasljeđem, razvijena u poseban kulturni fenomen i snažnu podlogu identiteta. To se ne može jednostavno izbrisati ili zaboraviti. POBJEDA: Da li ste životom na Novom Zelandu nešto izgubili ili dobili i jeste li se osjećali kao da ste između dvije kulture? ČAVOR: To je fluidan proces i ima različite faze. U jednom periodu života čovjeku je potrebno da se potpuno integriše, da pripada novoj sredini i ostvari svoje ciljeve. Tada izvorni identitet možda nije u prvom planu. Kasnije shvatite da je to prolazno, a da ono što je u temelju vašeg identiteta ostaje. Ništa se trajno ne gubi niti dobija, sve je negdje u čovjeku. Decenije na Novom Zelandu ostavile su trag na moje ponašanje, ophođenje i pogled na svijet. Ipak, najbliže srcu ostalo je ono što sam ponio sa Cetinja i iz Crne Gore. U mnogim situacijama shvatio sam da je to možda vrednije od svega što sam u međuvremenu stekao. POBJEDA: Ima li dijaspora idealizovanu sliku domovine i koliko se ona promijeni kada se čovjek vrati? ČAVOR: Ne mislim da je uvijek riječ o idealizaciji, već o ne-
iscrpnoj želji i čežnji za zavičajem. Kada se vratimo, nikada nam nije dovoljno osjećaja pripadnosti i ljepote Crne Gore. Kada vidim Lovćen, za mene je to kraj priče. Prije nekoliko godina došao sam nakratko. Rano ujutro krenuli smo prema aerodromu i zaustavili se na pumpi. Izašao sam iz automobila, okrenuo se prema Lovćenu i ugledao jutarnje boje i mjesec koji ga je bukvalno grlio. Tu fotografiju i dalje držim na svom profilu. Taj prizor me je potpuno slomio. Pomislio sam da je to znak i da se takva ljubav ne može ignorisati. To zove. Što god da se događa u Crnoj Gori, ona će za mene uvijek biti najbolja i najljepša. POBJEDA: Kazali ste da je identitet u Crnoj Gori postao sredstvo za podizanje tenzija, stvaranje osjećaja ugroženosti i mobilizaciju birača. Ko od takvog odnosa prema identitetu najviše politički profitira? ČAVOR: To pitanje ima važnu psihološku dimenziju. Ljudi su kao vrsta veoma privrženi grupama. Imate grad sa dva fudbalska kluba, jedni nose crvene, drugi plave dresove, i među njima nastaje potpuno iracionalno neprijateljstvo. Kada postoje politički i identitetski tabori, pripadnost grupi postaje alatka za podizanje
U Crnoj Gori identitet je veoma moćno političko sredstvo i bojim se da će tako ostati: Jovan Č
tenzija i ostvarivanje političkih ciljeva. U Crnoj Gori identitet je veoma moćno političko sredstvo
Neprirodne koalicije POBJEDA:U pojedinim opštinama na vlasti su koalicije - politički subjekti koji bi, posmatrano kroz identitetske podjele, ranije bili gotovo nespojivi. Da li ta koalicija funkcioniše radi boljitka građana ili
prvenstveno radi očuvanja vlasti? ČAVOR: Mislim da je jasno da se radi o ovom drugom. Vlast je u središtu te priče i ona je prvi prioritet. To pokazuje da se identitet ne koristi iz dobrih namjera, već površno i onda kada može poslu-
i bojim se da će tako ostati. Na njemu će i dalje profitirati političari, a društvo će nastaviti da žudi za emancipacijom koja
bi pluralizam i multietničnost u Crnoj Gori pretvorila u bogatstvo, a ne primitivno sredstvo za manipulaciju.
žiti kao sredstvo za sticanje i očuvanje političke moći. Na kraju ove priče čeka nas veliki ceh POBJEDA: Premijer Milojko Spajić najavio je da će se od januara 2027. godine zarade obračunavati prema vladinom programu Euro model, uz minimalne neto plate od 1.000
do 1.400 eura, zavisno od nivoa obrazovanja. Da li je takav model održiv? ČAVOR: Na Zapadu postoji izreka da, ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito, onda je vjerovatno tako. U bilo kojoj ozbiljnoj i razvijenoj zemlji bilo bi nezamislivo da se obeća toliki rast primanja, a da se u ekonomiji nije
Društvo
Neđelja, 4. oktobar 2026.
9
a Jovan Čavor kaže da je spreman da se politički angažuje u Crnoj Gori
admašuje našoj zemlji
Sa crnogorske strane je ipak postojala jaka kritika režima Mila Đukanovića i DPS-a, iako je veliki broj tih ljudi snažno želio nezavisnu Crnu Goru. Nijesu ćutali samo zato što je vlast obnovila državnost. Ponavljam, sa druge strane još nijesmo vidjeli ozbiljan unutrašnji otpor politici koja se sprovodi nakon 2020. godine uprkos skandaloznoj degradaciji države koja i dalje traje. To ukazuje na ideološku grupaciju koja je desničarski orijentisana i u bliskom odnosu sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a koja teško prihvata činjenice koje se ne uklapaju u njen pogled na svijet. To predstavlja ozbiljan povod za brigu, jer bez kapaciteta za kritiku nema stvarne demokratije. POBJEDA: Koliku odgovornost za sadašnje stanje snosi nekadašnja vlast koja tokom tri decenije nije izgradila dovoljno snažne institucije niti trajno riješila pitanja jezika, crkve, kulture i identiteta? ČAVOR: Odgovornost postoji, ali je ovo veoma složeno pitanje i veliki dio problema svodi se na odnos države i crkve. Država i crkva su dva krila koja moraju da pronađu način da funkcionišu, ali institucije države moraju sačuvati autoritet i sekularni karakter. Od 1918. godine imamo vjersku organizaciju koja je preuzela crnogorske svetinje, a čija je politička misija često suprotstavljena interesima crnogorske države. U istočnom pravoslavlju odnos vjernika prema crkvi veoma je snažan. Ako neko uvjerenje nije stečeno racionalno, teško ga je promijeniti činjenicama. Kada se crkva bavi politikom, vjernik često neće dovoditi u pitanje njen narativ. U Crnoj Gori smo imali situaciju da se opravdano nezadovoljstvo prethodnom vlašću, kada se prenese u crkveni i identitetski prostor, pretvara u antidržavni sentiment. Legitimno je biti nezadovoljan DPSom i željeti promjenu vlasti, ali to ne znači da treba prihvatiti antidržavnu politiku.
dogodila neka fundamentalna promjena. U Crnoj Gori ne vidimo promjenu koja bi opravdala takav potez. Čujemo i objašnjenja da se novac iz evropskih fondova može preusmjeriti za tu namjenu, što nije tačno. To je novac namijenjen kapitalnim projektima i ne može se koristiti za pokrivanje rupa u
budžetu. Meni je nepojmljivo da prosječan građanin ne prepozna da se radi o kapitalnoj prevari. Na kraju ove priče čeka nas veliki ceh. Premijer je, praktično, poručio: daću vam mnogo, a vi ne morate ništa da uradite zauzvrat. To na Zapadu ne postoji. Nešto možete steći samo ako zauzvrat ponudite novu
vrijednost. Mislim da se želi postići efekat grudve snijega i kratkoročno stvoriti privid ekonomskog rasta i izuzetno uspješnog poteza. Ako se privuče veća potrošnja, ekonomija može nakratko doživjeti bum, ali će se time samo zamaskirati činjenica da će kraj te žurke biti veoma skup.
privatna arhiva
Mene primarno interesuje posvećenost revitalizaciji crnogorskog identiteskog nasljeđa, za koju sam prije nekoliko go-
dina rekao da je jednaka emancipaciji crnogorskog društva. Jer mi u svojoj riznici imamo sve što nam je potrebno da budemo dio emancipovane Evrope. POBJEDA: Zašto su crnogorski i srpski identitet nekada mogli postojati istovremeno, dok je danas takva simbioza gotovo nemoguća? ČAVOR: Nekada je to bilo moguće zato što su Crnogorci crnogorski identitet živjeli u svakodnevnom životu. To je bio identitet ratnika, časti i pripadnosti zajednici. Postojao je i politički projektovani narativ da kao slobodni ljudi mogu biti dio šire zajednice sa drugim narodima i istovremeno sačuvati sebe. Takva predstava mogla je da postoji sve do 1918. godine, kada je, po mom uvjerenju, poručeno da moraju izgubiti svoje ime i zasluženo pravo na život u svojoj volji i slobodi, s čime se Crna Gora nikada nije pomirila. Često kažem da bih bio najsrećniji čovjek da je 1918. sklopljena srećna i bratska zajednica sa Srbijom i da su ta dva društva pronašla formulu normalne koegzistencije. Time bi mnogi današnji problemi bili riješeni i zajedno bismo mogli da težimo Evropskoj uniji. Istorija je, međutim, pokazala da takva formula nije pronađena, i da je odnos Srbije prema Crnoj Gori do danas ostao nepromijenjen. POBJEDA: Koje procese u današnjoj Crnoj Gori prepoznajete kao nastavak politike koja je od devedesetih godina proizvodila podjele i sukobe? ČAVOR: Vjerujem da je srpski identitet u Crnoj Gori danas u velikoj mjeri više ideološka, a ne etnička ili nacionalna odrednica. Od promjene vlasti 2020. godine čekao sam da iz tog političkog tabora neko jasno kaže da se za pogubnu politiku nove vlasti nije borio i da je ne prihvata. Izostanak takvih gestova je poražavajući, jer pokazuje da sljepilo ideologije nadmašuje želju za boljitkom u našoj zemlji.
Čavor
Članstvo Crne Gore u EU predstavljalo bi poraz za Vučića POBJEDA: U Srbiji će 25. oktobra biti održani vanredni parlamentarni izbori. U narativu Aleksandra Vučića često se stiče utisak da se Crna Gora i Crnogorci predstavljaju kao protivnici Srbije. Koliko rezultat tih izbora može uticati na parlamentarne izbore u Crnoj Gori naredne godine? ČAVOR: Nažalost, mislim da će asimilatorska politika Srbije prema Crnoj Gori ostati ista, ko god da dođe na vlast. Srbija je trenutno veliki politički rebus i veoma je teško procijeniti što se sve može dogoditi. To je zemlja koja je predugo na ivici, a situacija iz dana u dan kulminira.
Teško je unaprijed procijeniti kako će se rezultat izbora odraziti na Crnu Goru, ali ne vjerujem da taj uticaj može biti pozitivan. Politički procesi u Srbiji, retorika vlasti i odnos prema Crnoj Gori neminovno se prelivaju na naše prilike, posebno pred izbore. POBJEDA: Nenad Čanak je u jednom intervjuu za Pobjedu ocijenio da Srbija pokušava da uspori ulazak Crne Gore u Evropsku uniju kako bi građanima Srbije članstvo predstavila kao nedostižno. Da li bi napredak Crne Gore prema EU mogao predstavljati politički problem Aleksandru Vučiću?
ČAVOR: Moguće je da u tome ima istine. Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju predstavljao bi poraz za Aleksandra Vučića koji je Crnu Goru uporno projektovao kao dio takozvanog srpskog sveta. Kada bismo postali članica EU, takvu politiku bilo bi mnogo teže, gotovo nemoguće, nastaviti i on bi bio prinuđen da od tog cilja odustane. Kosovo će za Srbiju još dugo ostati neriješeno pitanje. U takvim okolnostima Crna Gora može poslužiti kao privlačna zamjena i tema kojom se privremeno prikriva taj trajni problem. Upravo zato naš evropski put ima značaj koji prevazilazi samo formalno članstvo.
POBJEDA: Da li bi eventualno uvođenje dvojnog državljanstva promijenilo samo birački spisak ili i politički i identitetski karakter Crne Gore? ČAVOR: Mislim da je to za aktuelnu vlast prilika da ostvari svoje političke ciljeve. Promjena biračkog spiska mogla bi da utiče i na demografsku strukturu Crne Gore, na štetu Crnogoraca kao malobrojnog naroda. U maloj državi takav uticaj može veoma brzo dati rezultat i nepovratno promijeniti njen identitetski karakter. POBJEDA: Koje su crvene linije preko kojih država ne bi smjela preći kada su u pitanju jezik, državljanstvo, obrazovni programi i kulturna baština? ČAVOR: Od zaštite tih pitanja trebalo bi sve da počinje. Pod okriljem Evropske unije postoji snažna podrška očuvanju jezika i identiteta malobrojnih naroda, uključujući fondove i ozbiljne programe. Na Novom Zelandu u toku je revitalizacija maorske kulture, identiteta i jezika. Maorski izrazi sve su prisutniji u svakodnevnom životu i svi ih koristimo. Nažalost, prema onome što možemo zaključiti iz rada naših ministarstava i drugih institucija, očuvanje jezika i baštine nije im u prvom planu. Lakše im je da se identitetom bave senzacionalistički, jer to brzo daje politički rezultat. Za stvarnu afirmaciju identiteta potrebno je mnogo više: mladima i javnosti treba prenijeti ljubav prema onome što imamo i svijest o vrijednosti onoga što moramo sačuvati. POBJEDA: Što Vas više zabrinjava kada je riječ o mladima – to što odlaze iz Crne Gore ili to što u njoj ne dobijaju priliku? ČAVOR: Kao student imao sam priliku da putujem, boravim u drugim zemljama i pohađam različite kurseve. To je dragocjeno iskustvo. Volio bih da mladi iz Crne Gore imaju
priliku da odu, rade neko vrijeme i vide kako izgleda život o kojem se često govori kao o mnogo boljem. Tada bi shvatili da ni tamo ništa nije besplatno, da se sve mora zaraditi i da se uspjeh ne postiže preko noći. Možda bi više vrednovali ono što imaju u svojoj zemlji. Brine me pogrešna predstava o lakom sticanju novca i uspjeha. Na tome se mora raditi, jer takav način razmišljanja nije realan i može biti opasan. U idealnom scenariju, mladi bi u Crnoj Gori imali uslove da se pravilno razvijaju, steknu znanje, vrijednosti i radne navike, a zatim odu u svijet, dodatno se obogate iskustvom i požele da se vrate. POBJEDA: Ocijenili ste da je Srpska pravoslavna crkva 2020. godine pokazala političku moć i ugrozila sekularne temelje Crne Gore. Da li je njen uticaj danas slabiji ili je samo manje vidljiv? ČAVOR: Mislim da je ispunila važan dio svog cilja time što je urušila mladu crnogorsku demokratiju, koja ni prije toga nije bila idealna, i omogućila dolazak svojih ljudi na ključna mjesta u politici. Time je osigurala da se njena politika i interesi zastupaju, pa njeno prisustvo više ne mora biti vidljivo u mjeri u kojoj je bilo ranije. I dalje povremeno dobijamo izjave koje nas podsjete na njene političke stavove, ali glavni dio posla već je obavljen. Srpska pravoslavna crkva danas ima ogromnu moć i ponaša se kao država u državi. Crna Gora je izgubila dio institucionalne snage da zaštiti svoj sekularni karakter i postavi jasne granice njenom političkom djelovanju. POBJEDA: Kako država treba da uredi odnos sa Srpskom pravoslavnom crkvom, zaštiti svoje interese i kulturnu baštinu, a da istovremeno ne povrijedi prava vjernika? ČAVOR: Bojim se da je to ključno pitanje za Crnu Go-
ru. Država i crkva moraju da funkcionišu bez potčinjavanja države vjerskoj organizaciji. U ovom trenutku Srpska pravoslavna crkva ima veliku institucionalnu i političku nadmoć. Sa ljudima koji zastupaju njene interese na važnim mjestima, Crna Gora je izgubila moć da taj odnos uredi na način koji bi zaštitio sekularnost. Svako suprotstavljanje političkom djelovanju crkve lako se predstavlja kao udar na slobodu vjeroispovijesti. Upravo je to njen snažan štit. Potrebno je jasno razdvojiti zaštitu prava vjernika, koja ne smiju biti ugrožena, od političkog djelovanja vjerske institucije, koje mora podlijegati pravilima sekularne države. POBJEDA: Postoji li realan i miran način da se riješi spor oko crnogorskih manastira i crkvene imovine i kakav je danas položaj Crnogorske pravoslavne crkve? ČAVOR: Obnavljanjem Crnogorske pravoslavne crkve jasno je iskazana svijest da se u crnogorskim svetinjama nalazi druga vjerska institucija. CPC i dalje tavori u svojevrsnom statusu quo, sa veoma ograničenim pristupom crkvama i manastirima. U okolnostima u kojima je Srpska pravoslavna crkva na vrhuncu moći, teško je očekivati da će političari iz aktuelne većine podržati CPC. Mirno rješenje je teško jer svako institucionalno suprotstavljanje političkom djelovanju crkve može biti predstavljeno kao napad na slobodu vjeroispovijesti. Dugoročna promjena bila bi moguća kada bi građani bili obrazovaniji i kada bi vjeru praktikovali sa više znanja i manje političkog posredovanja. Tada bi se dio problema mogao rješavati iznutra. Za to bi, međutim, bile potrebne decenije i uslovi koji danas ne postoje. Jelena ĐUKANOVIĆ-PETROVIĆ
10 Povodi
Neđelja, 4. oktobar 2026.
POGLED SA STRANE: Organizovano školsko znanje nijedan laptop n
Piše: Dragan VESELINOV Kaže Klint Borgen, šef američke ugledne ustanove „The Borgen Project“, da „čovek i laptop mogu promeniti svet“. Možda neki među nama to laptopom i mogu, ali univerzitet i organizovano školsko znanje laptop ne može zameniti. To i Borgen zna. Pod Borgenovim uticajem je u okviru UN u martu 2022. godine u Crnoj Gori ustanovljena dobrovoljna „Fondacija Pristanište“ u Budvi čiji je prvi zadatak bio da stotinama ukrajinskih izbeglica pruži sklonište, materijalnu podršku, telefone i SIM kartice radi komunikacije sa rodbinom, psihološku sigurnost i ohrabrenje da pronađu mesto u novom okruženju. I drugi pristigli nevoljnici su obuhvaćeni tom pažnjom - da nastave živeti. Bez trauma prošlosti, a nije to lako. Borgen je kao humanitarni dobrovoljac UN na Kosovu 1999. godine video strahote rata i bede stanovništva, kao i prinudu na emigraciju brojne dece kojoj je pretila glad i slepilo neobrazovanja. Osnovana „Fondacija Pristanište“ je uspešno otklonila egzistencijalnu bedu izbeglica, ali ona ne školuje decu zbog toga da im pomaže da se uspešno spreme i upišu u crnogorske škole. Tu laptop i te kako pomaže, on deci dodaje neophodnu informacionu okretnost.
U SRBIJI JE OBRNUTO
U vrijeme studentskih demonstracija u Srbiji je otvoreno izgubilo mjesto 25 direktora škola. Iz gimnazija su otpuštani profesori a sa univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu su neki profesori suspendovani ili odstranjivani sa svojih fakulteta. Državna propaganda preko tužnih primjera pogromskih govora „svojih državnih profesora“ osuđuje i zastrašuje političko biće univerziteta, ali ne objašnjava pravo na političke istupe svojih profesora apologeta. Prosvjeta je u Srbiji, po hiljadu puta u istoriji Evrope, postala osuđivani kritičar vlade i zastarjelog političkog sistema se stigne do zaslužene diplome i profesionalno zarađenog hleba. Njihov greh je u tome što odbijaju da prihvate da je velikosrpsko, batinaško i korupciono shvatanje „patriotskog obrazovanja“ moralno rodoljublje. Ako to rektor kaže, onda u beogradski Rektorat upada policija da u njemu pronađe terorističke rekvizite kojima će on sa studentima pod gas-maskom da napadne Vučićevu vladu. U Srbiji je laptop postao sredstvo za unutrašnju isteranu nastavničku emigraciju – emigraciju u granicama sopstvene zemlje, da očuva kontinuitet svog etičkog i profesionalnog uticaja. To je teško, ne zbog
toga što se nastava onlajn ne može interventno uspostaviti, već zato što je ona nesigurna. Otpušteni nastavnici moraju pronaći novo zaposlenje, čak i izvan svoje struke, a oni ne mogu dati studentima diplome, dok preteća glad i siromaštvo mogu obuzdati njihovu volju da nastave borbu. Tu je laptop tužna pilula utehe, a ne i uvertira nade za bolji dan. On je privremen izlaz u svet.
TAJNE REŽIMA
Teško je reći koliko je nastavnika iz gimnazija i profesora sa univerziteta otpušteno zbog političkih razloga. Mnogima je zaprećeno da će ostati bez novca za porodicu. Taj broj
ne daje Ministarstvo prosvete, jer bi to pravno i etički bilo teško objašnjivo. I mi ne smemo govoriti o stotinama otpuštenih, jer nemamo uverljive brojeve. Ali su stotine učitelja prethodno bili zapošljavani na kratak disciplinski rok, i mnogi su najureni ako su učestvovali na demonstracijama i iznosili suprotna mišljenja od propagande režima. A studenti su prisluškivani i u staljinističkom maniru optuživani za izdaju zemlje. Odoleli su. I naterali su režim da ide na vanredne izbore. Govori se da je oko 1.785 prosvetnih radnika tehnološki višak, a da je opet, paradoksalno, na hiljade prosvetnih
REUTERS
U Srbiji je obrnuto. Tamo se pod uticajem Vlade otpuštaju mnogi nastavnici i profesori univerziteta, jer uče srednjoškolce i studente da je u demokratiji najbolji put da
Kako u Srbiji pobjeđuje univerzitet
STUDENTSKI PRKOS: Prosvjeta je u Srbiji, po hiljadu puta u istoriji Evrope, postala osuđivani kritičar vlade i zastarjelog političkog sistema
mesta nepopunjeno. Nije tu u svemu ni greška Ministartstva prosvete, jer mnogi učitelji neće iz grada na selo. To je frikciona nezaposlenost. Ona malo zavisi od politike režima. Neće ni mnogi lekari na selo svejedno ko je na vlasti. Romantizam sela i đaka pešaka je nestao. U vreme studentskih demonstracija u Srbiji je otvoreno izgubilo mesto 25 direktora škola. Iz gimnazija su otpuštani profesori a sa univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu su neki profesori suspendovani ili odstranjivani sa svojih fakulteta. Državna propaganda preko tužnih primera pogromskih govora „svojih državnih profesora“ osuđuje i zastrašuje političko biće univerziteta, ali ne objašnjava pravo na političke istupe svojih profesora apologeta. Prosveta je u Srbiji, po hiljadu puta u istoriji Evrope, postala osuđivani kritičar vlade i zastarelog političkog sistema. Uistinu, kako to da Vladini profesori i tumači prave istorije uživaju u slobodi da svojom politikom podrške nedemokratskom režimu govore da drugi profesori i studenti nemaju pravo da se tome uspro-
Državna propaganda preko tabloida, botova
tive? Ima li pravo Univerzitet na političko biće? Cela istorija prosvete govori u prilog tome i upozorava na to svojom borbom, žrtvama i pobedama. Nije li prosveta prva na frontu progresa?
APOLOGIJA PATRIOTSKOG OBRAZOVANJA
Nudimo na uvid primer izričitog zastupanja patriotskog monopolskog obrazovanja u savremenoj Si Đin Pingovoj Kini iz „Zakona o patriotskom obrazovanju“ iz člana 3, iz 2023. godine, koji glasi: „Patriotsko obrazovanje će visoko podignuti zastavu socijalizma sa kineskim karakteristikama zasnovanoj na vođstvu marksizma-lenjinizma, misli Mao Ce Tunga, teoriji Teng Hsiao Pinga, teoriji o tri reprezenta, na naučnom pogledu na razvoj, i na Si Đingovoj misli o socijalizmu sa kineskim karakteristikama za novu eru...“ Odmah u narednom članu 4 Zakon ističe partijski monopol na sadržaj prosvete: „Patriotsko obrazovanje bi trebalo da podupire vođstvo Komunističke partije Kine i da skladno
Antiprosvjetni politički pritisak povremeno postoji od svijeta i vijeka u svim društvenim zajednicama, ali je u demokratskim sistemima neuporedivo slabiji od onog u autoritarnim režimima savremenih država. Tome doprinos daje parlamentarna konkurencija ideja jer ona oslobađa prostor i za konkurenciju naučnih ispitivanja i formiranje različitih ideoloških i političkih projekata o budućnosti. Ne može na univerzitetu biti samo jedne istorije i knjige, geografije, geologije, muzike i književnosti – i zato univerzitet i jeste univerzitet. On je, kako mu ime i znači, najveće „sveznanje“, iako ono nije usamljeno, jer drvo znanja ima bezbrojne grane
Povodi
Neđelja, 4. oktobar 2026.
InfoSec
ne može zamijeniti
Ostali udžbenici će doći ubrzo. A ako stignu do univerziteta, onda će multi-prosveta otići u mrak. To je ispod „perestrojke“ Gorbačova i Jeljcina koji su ruske univerzitete i javno mišljenje oslobodili od staljinističke zakonske obaveze Rusa da ispovedaju samo jednu istoriju – velike Rusije.
REPRESIJA PATRIOTSKOG OBRAZOVANJA
a i društvenih mreža vodi rat sa studentima
ujedini vođe sa zajedničkim upravljanjem i saučestvovanjem svih“. A manje poznata „teorija o tri reprezenta“ jesu zamisli prethodnog sekretara Komunističke partije Kine Čijang Zemina od 1989. do 2002, i predsednika Kine od 1993. do 2003. godine, da samo Komunistička Partija mora voditi zemlju ka modernoj ekonomiji, nauci i tehnologiji, potom ka progresivnoj kineskoj kulturi i da u tome mora voditi sve slojeve društva – a ne jedino radničku klasu i seljake kao ranije. Stavovi Čijan Zemina koje je on prvi put jasno formulisao u februaru 2000. godine su ušli u Ustav NR Kine iz 2002. godine.
NAREDBE I KAZNE
Različitim vrednosnim sudovima i teorijama o istom predmetu interesa je mesto na univerzitetu - a gde pre ako ne tu – i stoga mi, recimo, ne možemo podržati Putinov Zakon protiv falsifikovanja istorije iz 2014. godine i njegove dopune iz juna 2021. godine kojim on zabranjuje da se u Rusiji kaže da je i Moskva odgovorna za Drugi svetski rat zbog sporazuma sa Hitlerom o obostranoj podeli Evrope iz 1939. godine. Mi razumemo da niko nema pravo da osporava nirnbernške presude nacističkim zločincima zbog čega je Putin zakonom iz 2014. godine terao negatore Nirnberga na pet godina robije i do 14.000 dolara kazne. Međutim, on agresiju Moskve na Ukrajinu najavljuje 2021. godine svojim pseudo-teorijskim agentskim spisom „O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ sa objašnjenjima koja su na nivou klasičnog nacionalističkog šovinizma. On se u
tome zaštitio i revizijom Ustava Rusije iz 2020. godine kojom je monopolsko izlaganje građanina o ruskoj istoriji postalo zakonska obaveza pod pretnjom kazne. Jedinstvo moskovskog shvatanja veze Ukrajinaca i Rusa je u ratu posle 2022. godine potvrđeno tako da je po izveštaju Human Rights Watcha iz jula 2026. godine na teritoriji Ukrajine srušeno na hiljade škola i dečijih vrtića, a deca i roditelji podvrgnuti sistematskoj rusifikaciji sa brisanjem ukrajinskog nacionalnog identiteta. Tamo Moskva na silu upisuje i ukrajinske mladiće na spisak za mobilizaciju – da možda čak ratuju i protiv sopstvenog naroda. A od slobodnog obrazovnog pristupa internetu na okupiranoj ukrajinskoj teritoriji preko laptopa nema ni govora. Internet se policijski nadgleda i svako ko izađe na kijevsku onlajn nastavu na ukrajinskom jeziku se kažnjava. I niko na okupiranoj teritoriji ne može dobiti diplomu ako nije uzeo rusko državljanstvo. Od 1,6 miliona dece na okupiranoj teritoriji, oko 600.000 školske dece je podvrgnuto ovoj supresiji. Putin je učvršćavao svoju intervenciju i time što je u maju 2024. godine potpisao ukaz kojim je naredio samo jednu interpretaciju ruske istorije pod nazivom „O odobravanju osnova državne politike u oblasti istorijskog obrazovanja“. Tu odluku mu je pripremio njegov državni istoričar Vladimir Medinski koji je napisao i obavezni udžbenik istorije za 11 razred svih srednjih škola i njime je opravdao invaziju na Ukrajinu i rehabilitovao neke karakteristike Staljinove strahovlade.
Suština patriotskog obrazovanja je u političkom pritisku da se nacionalna istorija u školama i univerzitetu interpretira na naređeni način radi opravdanja akata tekuće elite na vlasti. Taj pritisak obuhvata pravnu kaznenu represiju nad svim autorima i učenicima koji istoriju, geografiju, književnost, jezik, biologiju, astronomiju, arheologiju, etnologiju i druge nauke odbijaju da apologijom brane vlast kao monopolsku budućnost i pronađenu istinu života. Razlika između patriotskog i slobodnog obrazovanja leži u veličini prostora istraživanja. Antiprosvetni politički pritisak povremeno postoji od sveta i veka u svim društvenim zajednicama, ali je u demokratskim sistemima neuporedivo slabiji od onog u autoritarnim režimima savremenih država. Tome doprinos daje parlamentarna konkurencija ideja jer ona oslobađa prostor i za konkurenciju naučnih ispitivanja i formiranje različitih ideoloških i političkih projekata o budućnosti. Ne može na univerzitetu biti samo jedne istorije i kjnige, geografije, geologije, muzike i književnosti – i zato univerzitet i jeste univerzitet. On je, kako mu ime i znači, najveće „sveznanje“, iako ono nije usamljeno, jer drvo znanja ima bezbrojne grane. Do francuske revolucije je hrišćanstvo bilo najveća populistička ideologija Evrope. Hrišćanstvo je i jedina sveobuhvatna evropska kontinentalna ideologija. Pre Pariza iz 1789. godine ono je masonski rušeno u američkoj revoluciji iz 1775. godine. A potom je savladavano i u Evropi liberalnom i socijalističkom ideologijom socijalnih interesa bez etičkog oslanjanja na Boga i njegovo nebesko kažnjavanje. Vatikan je poslednji put zabranio katolicima da čitaju antihrišćanski tekst kada je 1956. godine stavio knjigu „Drugi pol“ Simone de Bovoar na Index Librorum Prohibitorum. U komunističkoj Jugoslaviji je ova knjiga koja brani ženska prava objavljena 1982. godine u beogradskom BIGZ-u kada je njegov direktor bio nagrađivani i srpski književnik i Jugosloven Vidosav Stevanović, budući uporni protivnik Miloševićeve velikosrpske politike. Vatikan je Index Librorum Prohibitorum iz 1559. godine pod papom Pavlom IV ukinuo pod papom Pavlom VI 1968. godine, kada je Index brojao 550 istorijskih naučnih i prosvetnih dostignuća od 16. do 20. veka. Te knjige su bile blago Evrope i snaga njenog prvenstva.
Od Amerikanaca, Francuza i Evropljana su se od građanskih prevrata od 19. veka nadalje ređale brojne ideologije koje su različito shvatale opseg slobode naučnog istraživanja i školskih programa. Zaključak je tu jedan: tamo gde vlada uskost održavanja vlasti poput fašističkog, nacističkog, velikonacionalističkog i boljševičkog shvatanja smisla društvenog života, tamo je izjednačena prosvetna i zakonska obaveza na uniformnu interpretaciju naučnih dostignuća i ograničenu kulturnu invenciju. Tamo je škola zatvor, kultura je u ropstvu, knjiga je umetnost zakonskih zabrana, a univerzitet je jedinonačalije narcisoidnih vođa i njihovih dvorova. Nije tu sva krivica ni u njima, jer nije ni narod nevin. Nije tačno da su jedino pojedinci odgovorni. Bez pozdrava naroda ne bi oni vladali, jer bi inače pojam populizma bio besmislen.
NIRNBERŠKI DOKAZ
Američki potpukovnik, vojni psihijatar Hermana Geringa i drugih nacista nirnberških zločinaca sa suđenja 1945/46. godine, Daglas M. Keli, utvrdio je da nijedan nacista osim ludog lažnog sindikaliste Roberta Laja, nije bio psihijatrijski slučaj. Bili su normalni ljudi. Čak i neki među njima veoma inteligentni sa smislom za humor. Inteligentni ljudi izriču vesele i ubojite aforizme. Otkud onda takva njihova zverstva? Zverstva su ideološki pojam koji u politici nestaje u ime „višeg cilja“ i poništava saosećajnost i moralnu odgovornost. Ljudi pred veličinom drugih ljudi postaju otpad. Vođe nisu deo medicinskog ludila već su plod ideologije koja ništi deo svesti i emocionalne humanističke etike. U nama je taj isti potencijal kao i kod nemačkih nacista iako ga ne moramo biti svesni. On spava. I ukoliko ga vlast oslobodi dobićemo ono isto što su učinili Aleksandar Makedonski, Cezar, Trajan, Dioklecijan, Mongoli, hrišćani, Robespjer, evropski kolonisti u Americi i na drugim kontinentima,Turci u Jermeniji, španski revolucionari i kontrarevolucionari, hitlerovci, kambodžanski crveni Kmeri i bezbrojni drugi. Da li je moguće da je svirepa sila normalna? Da. Kada je Daglas M. Kinli shvatio da nacisti nisu bili nikakav izuzetak od drugih ljudi i da se njihova zlodela mogu ponoviti sa rasnom segregacijom u Americi, u Hladnom ratu i na drugim mestima, ubio se pred ženom i dvoje dece 1958. godine, dvanaest godina posle Geringa, na isti način kao i on. Cijanidom. Ta vrsta očaja danas još ne postoji u Srbiji pred parlamentarne izbore od 25. oktobra, 2026. godine. Vođe se neće odreći života. Pre će žrtvovati prosvetu, kulturu i moral do poslednje čestice solidarnosti pri čemu im laptop na internetu neće biti nikakva prepreka. Jedina prepreka im je onaj deo naroda koji ne pristaje da je neograničeni zločin opravdan način za čuvanje vlasti. •
11
Nesavremena razmatranja
Fašizam posljednjih dana Piše: Boro ŠUPUT Istorija se pretvara u priručnik za postupanje sa onim što je već bilo, a ne sredstvo da se bolje razumije sadašnjost. Zato je „end times fascism“ više naziv za strah od sadašnjosti nego pojam kojim je možemo objasniti. U praksi, takav pristup – zamjenjivanje konkretne analize analogijom i performativnim nastupom – udaljava od ljevice upravo one slojeve koji danas postaju plijen desnice, koju one nazivaju fašističkom Posljednja vremena došla. Listovi poput „Fajnenšel Tajmsa“ i „Frankfurter algemajne cajtunga“ kojima je inače strana svaka ideja ljevice, u proteklih desetak dana dali su značajan prostor knjizi „End Times Fascism“ Naomi Klajn i Astre Tejlor. Pri dubljoj lektiri ovih tekstova to i ne izgleda tako neprirodno. Teza Naomi Klajn i Astre Tejlor o „fašizmu kraja vremena“ počiva na privlačnoj, ali istorijski veoma labavoj analogiji. One polaze od očigledne činjenice da se danas obnavljaju različiti oblici autoritarne, nacionalističke i antimigrantske politike, ali umjesto da istraže njihove konkretne društvene i političke uzroke, sve te pojave povezuju sa fašizmom i katastrofom koja predstoji. Tako nastaje pojam „end times fascism“: savez vjerskih fundamentalista, tehnoloških akceleracionista i militantnih etnonacionalista koji, navodno, više ne nude budućnost nego pripremu za (njihovo) preživljavanje na kraju svijeta. Nije jasno zašto se ono što one opisuju uopšte naziva fašizmom. Autorke su toga svjesne pa to nazivaju fašizmom u novoj formi, kao da je fašizam neka trajna istorijska pojava koja eto mijenja forme. Kakva je njegova stvarna istorijska veza sa fašizmom: ideološka, organizaciona, socijalna ili politička? Nije dovoljno da postoje strah, ksenofobija, autoritarizam, nacionalizam, nasilje ili osjećanje krize. Sve su to pojave koje postoje i mimo fašizma. Ovako, fašizam prestaje da bude istorijski određen oblik politike i postaje metafora za sve ono što autorke smatraju naročito opasnim. Ili što sebi umišljaju takvim. Još je problematičnije kada se razlika između aktuelne situacije i one iz tridesetih godina prošlog vijeka koristi za konstruisanje pojma novog fašizma. Hitler i Musolini jesu djelovali u uslovima duboke krize, ali njihov politički projekat nije bio puko upravljanje apokalipsom, nikakvo „endtime“, nego „hiljadugodišnji rajh“. Oni su nudili vrlo određenu sliku budućnosti: obnovljenu, homogenu i moćnu nacionalnu zajednicu, sa stvarnim materijalnim obećanjima svojoj socijalnoj bazi. Klajn i Tejlor to i same primjećuju: današnji akteri, umjesto zajedničke budućnosti, nude bunker, granicu, tehnološko bjekstvo ili privatno sklonište za bogate. To jeste opasno, ali ih ne čini fašistima. Ovo insistiranje nije samo teorijsko, nego i praktično, jer je pojam fašizma postao pojam planetarnog zla koga više nema potrebe objašnjavati. Ako je u pitanju sasvim drugačiji politički fenomen, koji tek treba objasniti, utoliko gore po fenomen. Umjesto da pokušaju da krizu liberalizma, transformaciju klasnih odnosa, raspadanje socijalne države, tehnološku koncentraciju kapitala, novu političku ekonomiju, reakciju na globalizaciju itd. objašnjavaju iz realnih protivurječnosti kapitalizma, autorke ih prekrivaju etiketom „fašizma kraja vremena“. Isto važi za njihov poziv na novi Nju dil, polazeći od tvrdnje da je stari Nju dil bio istorijski odgovor na fašizam. To prosto nije tačno. Bio je to američki odgovor na Veliku depresiju, nezaposlenost, bankarsku krizu i krizu američkog kapitalističkog poretka. Njegova šira istorijska posljedica jeste bila stabilizovanje američke demokratije i integrisanje radničkog pokreta u reformisani kapitalizam, ali nije bio način da se pobijedi fašizam. Fašizam je morao da bude vojno poražen u Drugom svjetskom ratu, a ne Nju dilom. Nju dil je mogao predstavljati jedan od načina da američko društvo izbjegne evropski oblik političke radikalizacije, mada je i to veoma upitno. Ali nije bio odgovor na fašizam. Tu se vidi metodološka slabost čitave konstrukcije. Istorija se pretvara u priručnik za postupanje sa onim što je već bilo, a ne sredstvo da se bolje razumije sadašnjost. Zato je „end times fascism“ više naziv za strah od sadašnjosti nego pojam kojim je možemo objasniti. U praksi, takav pristup – zamjenjivanje konkretne analize analogijom i performativnim nastupom – udaljava od ljevice upravo one slojeve koji danas postaju plijen desnice, koju one nazivaju fašističkom. ( Autor je jugoslovenski diplomata)
12 Kultura PODGORICA - Tri decenije crnog dima, spaljenih guma i institucionalnog ćutanja pretočene su u dokumentarni film „Godine trovanja“ reditelja Mladena Ivanovića. Dok smo se decenijama dijelili oko politike, identiteta i istorije, crni dim nije pravio razliku između bilo koga od nas. „Godine trovanja“ upravo zato izlaze iz okvira klasične ekološke priče govori o zagađenju, ali još više o društvu koje je naučilo da živi sa posljedicama neriješenih problema i institucijama koje su predugo tolerisale ono što je bilo očigledno.
Neđelja, 4. oktobar 2026.
U SUSRET PODGORIČKOJ PREMIJERI 6. OKTOBRA: Reditelj Mladen Ivanović za Po ,,Godine trovanja“ koji donosi svjedočenja i iskustva ljudi koji se decenijama suočavaju
Trideset godina čeka da država ugasi vatr
Mi smo državi ostavili trideset godina da razmisli. Mislim da je to više nego Dokumentarni film „Godine korektno. Trideset godina da odluči trovanja“, sa Aleksandrom Dragićevićem kao glavnim jesu li pluća djece, trudnica i starih ljudi protagonistom, vraća se na go- dovoljno važna da bi se zbog njih izašlo dine u kojima je dim bio vidljiv svima, ali odgovornost go- na teren i ugasila vatra. Izgleda da tovo nikome. odluka još nije donesena. Pa smo, Podgorička premijera biće održana 6. oktobra u 20 sati iz čiste nepristojnosti, prestali da u CKZ „Ribnica“. Film kroz čekamo. I počeli da snimamo. I svjedočenja građana, razgovore sa ljekarima, lokalnim sta- da riješimo taj problem. Hvala novništvom i ekološkim akti- Vladi Crne Gore - istakao je vistima govori o posljedicama zagađenja, ali i o pitanju koje je Mladen Ivanović mnogo neugodnije za institucije: kako je moguće da je nešto što je decenijama ugrožavalo zdravlje ljudi toliko dugo ostalo bez adekvatnog odgovora države? Posebno mjesto u filmu ima kampanja za izmjene Krivičnog zakonika, nakon koje je paljenje guma uvedeno kao krivično djelo. Time se otvara i šire pitanje političke odgovornosti: da li je promjena zakona početak rješavanja problema ili samo zakašnjela potvrda da je država decenijama znala što se događa, ali nije učinila dovoljno? Ivanović u intervjuu za Pobjedu govori i institucijama koje su godinama gledale dim, građanima koji su prestali da čekaju i sistemu koji je problem počeo rješavati tek kada su ga aktivisti, javnost i kamera učinili nemogućim za ignorisanje. POBJEDA: „Godine trovanja“ ne donose samo priču o paljenju guma, nego i o ljudima koji decenijama žive sa posljedicama tog dima. Kada ste shvatili da ova priča mora postati film? IVANOVIĆ: Odrastajući na Starom aerodromu, nekako sam srastao sa crnim dimom koji je redovno dolazio iz pravca istoka. Toliko je postao dio svakodnevice da smo moj prijatelj Dejan J. Basta i ja od toga napravili malu igru. Zvali smo je „Dimni signali“. Znate ono kad se djeca takmiče ko će prvi ugledati nešto kroz prozor automobila? Recimo, onaj predivni spomenik kad se starim putem ide prema Danilovgradu, koji svi zovemo Viljuška, jer je neko dijete jednom sasvim ispravno zaključilo da spomenik izgleda kao viljuška. E pa, Dejan i ja smo imali nešto slično, samo prilagođeno podgoričkom odrastanju. Takmičili smo se ko će prvi ugledati crni dim. „Dimni signali“, naravno, bi-
li su naša aluzija na američke starosjedioce koji bi na taj način komunicirali među sobom. Dokaz je bila fotografija. Ozbiljno takmičenje zahtijeva ozbiljnu dokumentaciju. Pošto kralj Nikola, uz Njegoša, mora nekako pronaći mjesto u svakom racionalnom crnogorskom intervjuu, pribjeći ću njegovom čuvenom stihu: „Ko na brdu ak’ i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom“. E tu dolazimo do sistemske nepravde. POBJEDA: Na što konkretno mislite? IVANOVIĆ: Dejan živi u kući na tri sprata. Ja živim u prizemlju. Dakle, čovjek je imao nesrazmjernu prednost koja mu je omogućavala da dim registruje nekoliko sekundi i minuta prije mene. Moglo bi se reći da su ,,Godine trovanja“ zapravo nastale kao moj dugogodišnji pokušaj da institucionalizujem žalbu na regularnost takmičenja. Pošto institucije, kao što film kasnije pokazuje, nijesu naročito efikasne kada su gume u pitanju, bio sam prinuđen na direktnu akciju. Uzeo sam kameru i krenuo prema dimu. I onda je šala polako prestala da bude šala. Kad dođete tamo odakle taj dim stvarno dolazi, više ga ne gledate sa prozora. Vidite vatru. Vidite ljude koji žive pored nje. Vidite koliko se često ponavlja. Počnete da razgovarate sa mještanima, aktivistima, ljekarima, vatrogascima. I shvatite da je nešto što je nama godinama bilo toliko uobičajeno da smo od toga napravili igru, nekome svakodnevni život. Tu je, zapravo, počeo film. Na kraju sam, zahvaljujući snimanju i odlascima na lice mjesta, uspio da prikupim zavidnu količinu fotografskih dokaza i nadoknadim početni hendikep prizemlja. Tako da mislim
da je trenutni rezultat otprilike 681:681. Dejan će vjerovatno osporiti rezultat. Ali to je već pitanje za institucije. Mi smo državi ostavili trideset godina da razmisli. Mislim da je to više nego korektno. Trideset godina da odluči jesu li pluća djece, trudnica i starih ljudi dovoljno važna da bi se zbog njih izašlo na teren i ugasila vatra. Izgleda da odluka još nije donesena. Pa smo, iz čiste nepristojnosti, prestali da čekamo. I počeli da snimamo. I da rijesimo taj problem. Hvala Vladi Crne Gore. POBJEDA: Da li ste namjerno izbjegavali da film bude klasična ekološka priča sa podacima, statistikama i upozorenjima? IVANOVIĆ: Ako izuzmemo moje i Dejanovo dugogodišnje naučno istraživanje putem discipline „Dimni signali“ zapravo smo uradili prilično ozbiljan domaći zadatak. Paralelno sa filmom sproveli smo veliko novinarsko istraživanje koje još čeka svoju objavu. Tu je najveći dio posla uradila novinarka Tijana Lekić, koja je kopala kroz dokumentaciju, zakone, nadležnosti, odgovore institucija, prijave, podatke i sve ono kroz što čovjek mora da prođe kada pokuša da ustanovi kako nešto što svi vidimo golim okom uspijeva da bude nerješiva administrativna misterija gotovo trideset godina. A onda smo imali Aleksandra Dragićevića. Glavu operacije. Aleksandar ima jednu prilično neprijatnu osobinu za institucije, on prosto pamti i ne zaboravlja. Tako smo dobili prilično neprobojan trio. Onda nam se pridružila javnost. Ljudi su počeli da šalju fotografije, lokacije, snimke, prijave. Odjednom više nijesmo imali samo priču o paljenju guma. Imali smo mapu jednog problema,
njegovu istoriju, ljude koji od njega žive ili uz njega žive, institucije koje se pojavljuju i nestaju iz odgovornosti i nevjerovatnu količinu podataka. I upravo tada smo morali da donesemo možda najvažniju odluku za film: da sve to ne stavimo u film. Jer ako smo
već uradili novinarsko istraživanje, nijesmo morali od njega da pravimo film. I tu dolazimo do jednog našeg lokalnog nesporazuma sa dokumentarnim filmom. POBJEDA: Kakvog nesporazuma? IVANOVIĆ: Kod nas se još često pod dokumentarcem podrazumijeva nešto što počinje totalom Podgorice, pa kadar dima, pa tabela, i onda, ako smo baš umjetnički raspoloženi, zalazak sunca i malo ozbiljne muzike. Ili nabijene, nekom akcijom. Iako akcije u kadru nema. Političke partije koje prave svoje videe su majstorsko rešeto. Odgledajte kako oni rade sebi marketing i nemojte nikad ništa slično uraditi. I vi ste pobjednici nedjelje. Zato, sve nabrojano može biti odličan televizijski prilog. Može biti i odlično novinarstvo. Samo ne mora zbog toga automatski biti film. Dokumentarni film je u svijetu
odavno mnogo šire polje. Najvažniji dokumentarni festivali ne pitaju samo koliko je tema važna, nego kakav je filmski jezik, koliko je forma originalna i što autor radi sa stvarnošću koju snima. Kod nas malo kasni. Ali dobro. Kasnile su nam i gume trideset godina da postanu krivično djelo. Doći će i autorski dokumentarac. Predano radimo na tome. Nas par autora i Underhill fest. POBJEDA: Koliko je teško napraviti film o nečemu što je postalo toliko svakodnevno da ljudi više i ne zastanu kada vide dim? IVANOVIĆ: Čovjek ima nevjerovatnu sposobnost da se navikne na gotovo sve. Ako nešto dovoljno dugo traje, prestaneš da ga doživljavaš kao problem. Divlja deponija postane dio pejzaža. Zagađena rijeka postane „takva je vazda bila“. Crni dim postane vremenska prilika. A osim krađe, organizovanog kri-
GODINE TROVANJA NE DONOSE SAMO PRIČU O PALJENJU GUMA NEGO I O LJUDIMA KOJI DECENIJAMA ŽIV
Za solidarnost nije potreban posrednik POBJEDA: Kada kažete da dim ne bira naciju, vjeru ni političku pripadnost, da li je ekologija možda jedno od rijetkih pitanja oko kojeg bi crnogorsko društvo moglo da izgradi stvarnu solidarnost? Ili smo i tu uspjeli da napravimo podjele?
IVANOVIĆ: Tu je možda i najteže napraviti podjele, mada smo se, naravno, potrudili. Poslije pada DPS-a među nekadašnjim saborcima dobili smo i one koji su otkrili neodoljivu ljepotu fotografisanja sa ministrima, i one koji su završili na partijskim plat-
nim spiskovima, a poneko je stigao i do najnižeg stupnja crnogorske političke egzistencije, postao je BOT. I to je, na neki način, korisno. Čovjek makar sazna motive. Kod nekih ljudi zaštita životne sredine očigledno je bila paravan za neke mnogo intimnije potrebe,
Kultura
Neđelja, 4. oktobar 2026.
kanja ru
mladen ivanović
minala, neuspjele tranzicije, šverca, partijskog zapošljavanja, nepotizma, divlje gradnje, betoniranja obale, devastacije rijeka, sječe šuma, uništavanja prostora, zarobljenih institucija, privatizacija poslije kojih misteriozno nestanu i fabrika i radnici, tajkuna koji su nekako uvijek nastajali istovremeno kada su nestajala društvena preduzeća, te opšte sposobnosti da privatizujemo dobit, a nacionalizujemo štetu, svega, dakle, što krasi Crnu Goru otkad je uvela višestranačje, na periferiji kapitalizma uspjeli smo da proizvedemo i sasvim nove pejzaže. Deponiju. Jalovište. Iskopanu rijeku. Brdo automobilskih guma. Crni dim iznad kuća. Naša mala tranziciona razglednica. I kako svaki ozbiljan crnogorski intervju, nakon kralja Nikole i Njegoša, u nekom trenutku mora stići i do partizanske pjesme, ovdje se prosto sama nameće: „To je nama naša bor-
ba dala“. I mislim da je tu bio glavni zadatak filma: da nešto što gledamo trideset godina pokušamo ponovo da učinimo nenormalnim. Jer dim nije normalan. Trovanje nije normalno. Samo smo mi u međuvremenu postali izuzetno dobro prilagođeni. POBJEDA: Kako komentarišete činjenicu da je trebalo gotovo tri decenije da paljenje guma bude prepoznato kao krivično djelo? IVANOVIĆ: Za tih trideset godina stigli smo mnogo toga. Raspala se jedna država. Prošli smo ratove devedesetih. Sankcije. Šverc cigareta. Tranziciju. Privatizacije. Gašenje fabrika. Nastanak tajkuna. Prodaju društvene imovine. Ubistva na ulicama. Organizovani kriminal. Korupciju. Aferu „Snimak“. „Jedan zaposleni - četiri glasa“. Promijenili državno ime, zastavu, himnu, valutu, granice i nekoliko puta odnos prema sopstvenoj istoriji. Samo gumu nijesmo uspjeli da ugasimo. I mislim da to nije sasvim slučajno. DPS je tri decenije gradio sistem koji je funkcionisao kao piramida patronaže. Što ste bliže vrhu, veći je dio kolača, što ste niže, manja je nagrada za političku lojalnost. Takve mreže patronaže i „sigurnih glasova“ nijesu samo naša interpretacija, godinama su ih bilježili međunarodni izvještaji. Na vrhu te piramide neko je dobijao fabrike, koncesije, poslove i mi-
ve sa posljedicama tog dima: Kadar iz filma
za statusom, pripadanjem, funkcijom, fotografijom, tapšanjem po ramenu, osjećajem da su konačno blizu nekoga važnog. Mada, i to mi djeluje bezazlenije od dijela političke klase koja je poslije pada DPS-a dobila priliku da državom zadovoljava svoje infantilne snove. Ali rijeka sve to prilično brzo ogoli. Ako neko hoće da vam
uzme rijeku, nije važno kako se zovete. Ako vam truju vazduh, dim ne provjerava naciju. Ako vam sjeku šumu, betoniraju obalu, zatrpavaju deponijom naselje, pale gume pored kuće, uništavaju izvor vode ili kopaju šljunak ispred vašeg sela, odjednom ljudi koji su juče glasali potpuno različito imaju vrlo konkretan zajednički interes.
lione. Pri dnu je neko možda mogao da očekuje da ga sistem makar ne vidi previše pažljivo. A čovjek koji pali gume nije dobio fabriku. Njemu je ostao bakar. A nama dim. POBJEDA: Može li jedna izmjena Krivičnog zakonika promijeniti svijest društva ili će bez ozbiljne kontrole, kažnjavanja i edukacije zakon ostati samo represivni alat? IVANOVIĆ: E ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada mogu da kažem: ,,Pobijedili smo!“ I najveću zaslugu za tu pobjedu ima Aleksandar Dragićević koji je godinama radio ono što bi, u nekom idealnom svijetu, trebalo da radi čitav jedan državni aparat. Pratio je gdje se gume pale, fotografisao, prijavljivao, zvao, obilazio teren, pritiskao institucije, razgovarao sa policijom, inspekcijama, medijima, ljudima na terenu. Kada bi mu objasnili da nešto nije nadležnost jedne institucije, išao je kod druge. Kada druga nije mogla, išao je kod treće. Kada niko nije mogao, Aleksandar je uglavnom mogao. I onda je u jednom trenutku čitavu tridesetogodišnju državnu nemoć sveo na jednu riječ koju je trebalo dodati u zakon: „spaljuje“. To je javno tražio još u martu, a kasnije je amandman kojim se spaljivanje opasnog otpada eksplicitno obuhvata krivičnopravnom normom stigao u Skupštinu. I dogodilo se nešto na što u Crnoj Gori nijesmo naročito navikli. Problem se počeo rješavati. Dima više nema kao što ga je bilo. Jer sada iza paljenja više ne stoji mogućnost da eventualno dođe komunalni policajac i napiše kaznu. Sada stoji mogućnost krivične odgovornosti. Zato je Aleksandar za mene mnogo važniji od ove konkretne pobjede. On je dokaz koliko jedan uporan čovjek može da uradi kada odbije da prihvati ono naše čuveno: „A što ćeš“. Zamislite da imamo još sto Aleksandara Dragićevića. Mislim da bismo za dvije godine ostali bez većeg dijela problema. Nažalost, nemamo. Imamo 81 poslanika. A značajan dio njihovog političkog vremena prolazi u raspravama o tome ko je nacionalno, vjerski, istorijski ili partijski ugrožen, ko je kome što uradio 1918, 1941. ili 1990. godine i čiji je identitet trenutno u najvećoj opasnosti. Istovremeno, kada su u pitanju krupni ekonomski interesi, koncesije, investicije, privilegije i pristup javnim resursima, ideološke razlike često postanu mnogo manje dramatične. I tu vidim možda najveći emancipatorski potencijal ekologije. Ne čekati partiju da nas organizuje. Ne čekati ministra da nas spasi. Ne tražiti vođu. Komšija sa komšijom. Radnik sa radnikom. Selo sa selom. Mještani sa aktivistima. Ljudi koji imaju znanje sa ljudima koji imaju problem. Zajedno prikupiti informacije, podijeliti posao, blokirati ono što zajed-
Ako se gume ponovo budu palile, za to će se znati POBJEDA: Kažete da ste hronično nepovjerljivi prema institucijama. Što bi institucije sada morale da urade da biste rekli da je zakon protiv paljenja guma zaista počeo da funkcioniše, a ne ostao samo još jedan dobar član zakona na papiru? IVANOVIĆ: Još samo da počnemo da hapsimo u ime države i mislim da smo završili sav posao. Nažalost, to ipak nije moguće.
Imamo ozbiljan birokratski aparat koji je, poslije toliko godina usavršavanja, postao izuzetno efikasan u jednoj stvari, da vam vrlo precizno objasni zašto nešto ne može da uradi. Mi ćemo uraditi ono što je do nas. Pratićemo. Snimaćemo. Prijavljivaćemo. Objavljivaćemo. Ako se gume ponovo budu palile, za to će se znati. A za sve ostalo morate pitati one koji svake četiri godine dolaze
da traže vaš glas. I možda je vrijeme da im tada postavite vrlo jednostavno pitanje: ako za vas postojim samo onog dana kada treba da zaokružim vaše ime, zašto biste vi za mene postojali naredne četiri godine? Jer, građanin nije glasačka mašina. Mada, sudeći po servisiranju, izgleda da nas država upravo tako vodi u evidenciji. Jesmo li sredili biračke spiskove? A da… to se ne pitaju ovi novi. mladen ivanović
objedu o dokumentarnom filmu u sa posljedicama paljenja guma
13
Ne treba da čekamo da nam partija, ministar ili neki novi spasitelj objasni što je naš interes
I onda čovjeku bude žao naših političkih predstavnika. Stalno ugroženi. Stalno napaćeni. A valja jesti. Valja piti. Valja putovati. Valja kupiti bolji automobil. Valja riješiti stan. Težak je to život. Toliko tezak da dušeke moraju da prenose službenim autom. Možda treba da za njih organizujemo humanitarni turnir. „Za naše ugrožene predstavnike naroda“. Aleksandra ne bih zvao. On je zauzet. Rješava probleme. I radi njihov posao. POBJEDA: Da li ćete pratiti primjenu zakona i nakon premijere filma? Može li „Godine trovanja“ dobiti nastavak - ovaj put o tome ko je zaista odgovarao za ono što smo decenijama gledali? IVANOVIĆ: Naravno da ćemo pratiti. Jer, kako je govorio Duško Marković, a poslije njega manje-više svi koji u datom trenutku žele da ih više ništa ne pitate: „Pustimo institucije sistema da rade svoj posao“. To je jedna od najljepših rečenica crnogorske demokratije. Čim je čujem, nekako znam da institucije treba posebno pažljivo gledati. Mi smo ih, recimo, oko guma punici pravi štetu, izvršiti pritisak i ne dati nikome da u naše ime trguje onim što pripada svima. To je meni solidarnost. A ima tu, priznajem, i malo anarhije. Jer možda ćemo jednog dana shvatiti nešto veoma opasno: da nam za solidarnost nije potreban posrednik. A kad ljudi to shvate, partije imaju mnogo veći problem od ekologije.
stili trideset godina da rade svoj posao. Nijesmo im stajali nad glavom. Nijesmo ih požurivali. Imale su mir, vrijeme, budžete, kancelarije, službena auta, telefone, inspekcije, policiju, ministarstva i lokalne uprave. I dobili smo „Godine trovanja“. Tako da ćemo ovaj put napraviti mali eksperiment. Pustićemo institucije sistema da rade svoj posao. Ali ćemo ostati tu. Sa kamerom. Čisto da im ne smetamo. I obavijestićcemo vas o tome. POBJEDA: U filmu govorite o ljudima koji su godinama izloženi dimu. Da li ste tokom snimanja imali osjećaj da su neki građani jednostavno odustali od očekivanja da će ih država zaštititi? IVANOVIĆ: Odustale su i ptice na granama. A ljudi koji i dalje očekuju da će ih država sama od sebe zaštititi, zato što je to, eto, njen posao i ako joj zauzvrat nijesu obećali glas, otprilike su naivni koliko sam bio i ja kada sam mislio da sa prozora prizemlja mogu pobijediti Dejana koji „Dimne signale“ prati sa trećeg sprata. NeSistem je od početka namješten. Samo što sam ja svoj poraz priznao i krenuo na teren. Da izjednačim. Mislim da bi građani mogli nešto slično da urade. Da ne čekaju da neko odozgo primijeti problem. Nego da se samoorganizuju odozdo. Jer između prizemlja i trećeg sprata možda nema pravde. Ali postoje stepenice. POBJEDA: Rekli ste da „ekologija nije niša“, već pitanje klase, politike i ekonomije. Ko danas u Crnoj Gori plaća najveću cijenu ekološkog nemara?
IVANOVIĆ: Najveću cijenu, kao i uvijek, plaćaju oni koji imaju najmanje mogućnosti da je izbjegnu. Ekologija je zato za mene klasno pitanje. Bogat čovjek i siromašan čovjek formalno udišu isti vazduh, samo što bogat čovjek može da promijeni stan, naselje, kupi vodu, prečišćivač, ode na planinu ili, ako baš zagusti, ode iz države. Siromašan čovjek ostaje pored deponije, fabrike, požara ili zagađene rijeke. Ali, ekologija ima jednu divnu osobinu, potpuno je nezainteresovana za naše omiljene crnogorske podjele. Dim ne zna ko je Crnogorac, Srbin, Bošnjak ili Albanac. Rijeka ne zna u koju crkvu idete. Požar ne zna za koga glasate. Rak pluća, koliko znam, još nije formirao nacionalni savjet. I možda upravo ekologija može da nadiđe sve te vještačke podjele kojima nas decenijama disciplinuju, dok se jedan vrlo mali sloj ljudi sasvim lijepo bogati. Dok se mi svađamo čiji je đed đe bio 1918. ili 1941, mnogo konkretnije stvari, zemlja, voda, šume, obala i javni prostor, mijenjaju vlasnika. Tu meni počinje politika. Ne treba da čekamo da nam partija, ministar ili neki novi spasitelj objasni što je naš interes. Ljudi koji žive pored iste rijeke već imaju zajednički interes. Ljudi koji udišu isti dim imaju zajednički interes. Treba samo da se organizuju oko njega. To je možda i najopasnija ideja za naše političke elite, a to je da jednog dana prestanemo da se dijelimo onako kako njima odgovara i počnemo da se udružujemo onako kako nama odgovara. E tu već počinje mala anarhija. I meni se veoma dopada. Adrijana ĐOROJEVIĆ
14 Susreti
Neđelja, 4. oktobar 2026.
OD PLAVA DO AMERIKE: Životna priča Šukrije Šukra Cecunjanina
PODGORICA - Šukrija Šukro Cecunjanin iz Bogajića kod Plava stigao je u Sjedinjene Američke Države 1971. godine. Počeo je da radi kao perač suđa, a velikom upornošću postao je vlasnik više ugostiteljskih objekata. Za Pobjedu govori o odlasku od kuće, stvaranju porodice i posla, pomoći zemljacima i želji da što više vremena provodi u Crnoj Gori.
privatna arhiva
Počeo radom u kuhinji, a danas ima pedeset restorana
Sa svega 14 godina, kada se većina njegovih vršnjaka još nije odvajala od roditeljskog doma, Šukrija Šukro Cecunjanin napustio je rodne Bogajiće kod Plava i krenuo na put koji će odrediti njegov život. Iza njega su ostali roditelji, brojna porodica, prijatelji i sokaci djetinjstva, a ispred njega daleka Amerika, neizvjesnost i nada da će sopstvenim radom uspjeti da izgradi bolju budućnost. Put ga je najprije odveo u Italiju, gdje je oko šest mjeseci čekao dokumenta, a potom, u maju 1971. godine, u Sjedinjene Američke Države. – O Americi sam slušao od rođaka koji su dolazili u naš kraj i odlučio sam da pokušam. Roditelji u početku nijesu vjerovali da ću zaista otići. Mislili su da je to dječja želja, a kada je došlo vrijeme za polazak, nagovarali su me da odustanem. Ipak, krenuo sam – kazao je Cecunjanin za Pobjedu.
tim, vrijeme prolazi, zasnujete porodicu, djeca krenu u školu, završe fakultete i počnu da rade. Tada shvatite da povratak više nije jednostavan. Život vas polako veže za novu sredinu, iako srce ostaje u zavičaju – kazao je Cecunjanin za Pobjedu. On i supruga imaju troje djece i unučad. Jedan sin je univerzitetski profesor, ćerka je psihijatrica i ima svoju ordinaciju, dok najmlađi sin vodi restoran. – Ponosan sam što su se školovali i postali samostalni ljudi. To je svakom roditelju najveće zadovoljstvo – kaže Cecunjanin. Danas, kada su djeca odrasla i preuzela dio poslovnih obaveza, može češće i duže da boravi u Crnoj Gori. – Ako me zdravlje posluži, želio bih da četiri ili pet mjeseci godišnje provodim u Crnoj Gori, tri ili četiri mjeseca na Floridi, u Naplesu, a ostatak vremena uz djecu i porodicu u Konektikatu. Sada imam mogućnost da tako organizujem život – rekao je Cecunjanin.
diteljima i još tokom osamdesetih sagradio kuću u Plavu. Kao i mnogi iseljenici njegove generacije, vjerovao je da će u Americi ostati samo nekoliko godina. – Svi smo željeli da se vratimo. Govorili smo: ostaćemo tri, četiri ili pet godina, zaradićemo nešto i onda ćemo kući. Među-
van u organizaciji „Prijatelji Plava“ u Sjedinjenim Američkim Državama i učestvovao u brojnim akcijama pomoći ljudima i ustanovama u zavičaju. Uprava za saradnju sa dijasporom-iseljenicima uručila mu je 2023. godine, na prijedlog Opštine Plav, plaketu za dobročinstvo u oblasti filantropskih i humanitarnih aktivnosti. Ipak, Cecunjanin ističe da humanost ne treba da bude put ka publicitetu, već obaveza čovjeka koji ima mogućnost da pomogne. – Ne volim da se mnogo govori o meni. Ako čovjek može nekome da pomogne, treba da pomogne. Nije najvažnije da se njegovo ime objavi, nego da pomoć stigne tamo gdje je potrebna. Naši ljudi u dijaspori mnogo su pomagali pojedincima i ustanovama u zavičaju i vjerujem da će tako biti i ubuduće – poručio je Cecunjanin. Nakon više od pola vijeka provedenog u Americi, najveća želja mu je jednostavna – zdravlje, vrijeme provedeno sa porodicom i što češći povratak u Crnu Goru. Jer, iako je u Americi ostvario ono o čemu je kao dječak mogao samo da mašta, put koji je započeo u Bogajićima nikada ga nije sasvim odveo od Plava. N. KOVAČEVIĆ
ili pet godina, zaradićemo nešto i onda ćemo kući. Međutim, Svi su mislili da će se Pomoć vrijedi kada brzo vratiti stigne do onoga vrijeme prolazi, zasnujete porodicu, djeca krenu u školu, kome je potrebna Iako je život gradio preko okezavrše fakultete i počnu da rade. Tada shvatite da povratak ana, veze sa rodnim krajem ni- Posebno mjesto u njegovoj živiše nije jednostavan. Život vas polako veže za novu sredinu, kada nije prekidao. Prve ušte- votnoj priči zauzima humaniđevine ulagao je u Crnu Goru, tarni rad, iako o tome nerado iako srce ostaje u zavičaju – kazao je Cecunjanin kupovao zemlju, pomagao ro- govori. Godinama je bio aktigodina vratite kući, shvatite koliko su vam nedostajali porodica, ljudi i rodni kraj – govori Cecunjanin. Dvije godine kasnije oženio se Selimom, takođe porijeklom iz plavskog kraja, sa kojoj je . u Americi porodicu i gradio život.
Od radnika do vlasnika
Godinama je radio i štedio, upoznajući svaki segment ugostiteljskog posla. Početkom osamdesetih preselio se u Konektikat i odlučio da pokrene sopstveni biznis. Imao je ušteđevinu, nešto nov-
privatna arhiva
Počeo od najtežih poslova
U Americi su ga dočekali daidže, tetke i drugi rođaci. Njihova pomoć bila je dragocjena, ali je mladić iz Plava veoma brzo morao da počne sam da zarađuje. Njegovi prvi poslovi bili su u restoranskim kuhinjama – prao je posuđe, pripremao salate i radio sve što je bilo potrebno. Vremenom je učio, napredovao i postao konobar. – Bilo je teško. Morao sam da radim, učim posao i prilagođavam se potpuno novom životu. Tada nije bilo interneta ni mogućnosti da svakoga dana razgovarate sa porodicom. Ipak, zarade su bile dobre, a kuće i stanovi mnogo pristupačniji nego danas. Ko je radio i štedio mogao je nešto da stvori – prisjeća se Cecunjanin. Prvi put se u Crnu Goru vratio 1974. godine, kako bi vidio roditelje i prisustvovao svadbi brata. – Ostao sam oko tri nedjelje. Taj dolazak se ne zaboravlja. Tek kada se poslije nekoliko
imao sam sa partnerima – kazao je Cecunjanin. Njegov poslovni uspjeh, međutim, nije se ogledao samo u broju restorana. Vrata svojih lokala otvarao je rođacima, prijateljima i zemljacima koji su pristizali u Ameriku. Davao im je posao, prenosio znanje i pomagao da se osamostale. Mnogi od njih kasnije su otvorili sopstvene restorane i nastavili da pomažu drugima, stvarajući lanac solidarnosti koji traje generacijama. – Kako su dolazili moji rođaci i prijatelji, zapošljavao sam ih da rade sa mnom, nauče posao i lakše se snađu. Poslije bi se osamostalili i otvarali svoje restorane. Tako se krug širio – ističe Cecunjanin. Prema njegovim riječima, danas u široj porodici ima pedesetak ugostiteljskih objekata. – Naravno, nijesu svi moji. To su restorani rođaka i članova porodice koji su godinama radili, učili i potom započinjali sopstveni posao. Danas imam Šukrija Cecunjanin u jednom od svojih restorana restoran i kafeterije, ali veliki dio posla vode djeca i zaposleSvi smo željeli da se vratimo. Govorili smo: ostaćemo tri, četiri ni – naveo je Cecunjanin.
Cecunjanin sa najbližima: Porodica je najveće blago
ca pozajmio, a onda kupio restoran i piceriju sa italijanskom hranom. – Nije bilo lako, ali sam već znao gotovo svaki posao u ugostiteljstvu, od kuhinje do posluživanja gostiju. Poslije prvog restorana otvorio sam drugi, pa treći, a neke lokale
Jubilej
Neđelja, 4. oktobar 2026.
15
Udruženje ,,Lješanska luča“ i Fondacija ,,Sula Radov“ svečano obilježili 230 godina od Bitke na Krusima
Zajednička poruka sa obilježavanja jubileja jedne od najslavnijih pobjeda u crnogorskoj istoriji jeste da su hrabrost, slobodarski duh i zajedništvo bili temelji na kojima je građena moderna Crna Gora. Sa mjesta velike pobjede nad vojskom Mahmut-paše Bušatlije, organizatori su podsjetili da su Crnogorci i Brđani, ujedinjeni pred zajedničkom opasnošću, pokazali snagu malog naroda kada brani slobodu i pravo da odlučuje o svojoj sudbini. Krusi, uz Martiniće i Lješkopolje, ostaju simbol zajedničke borbe, ne samo Katunjana i Lješnjana, već čitave Crne Gore i istorijskog puta ka snažnijoj crnogorskoj državnosti.
Pobjeda koja simbolizuje hrabrost i čeličnu snagu zajedništva Crnogoraca D. MIJATOVIĆ
Udruženje ,,Lješanska luča“ i Fondacija ,,Sula Radov“ organizovali su juče svečanost povodom 230 godina od Bitke na Krusima.
JEDINSTVO
Sa obilježavanja bitke na Krusima
1796. godine (3. oktobar po novom kalendaru) vođena jedna od najznačajnijih i najslavnijih bitaka u istoriji Crne Gore. Ovdje se nije branila samo zemlja. Ovdje se branilo pravo jednog naroda da bude svoj, da živi slobodno i da sam odlučuje o svojoj sudbini – poručio je Radunović. Podsjetio je da je na čelu Crne Gore tada bio Petar I Petrović Njegoš – vladika, državnik, vojskovođa i duhovni predvodnik naroda. - Bio je čovjek koji je znao da se u presudnim trenucima ne traže izgovori, već snaga, odlučnost i jedinstvo – naglasio je Radunović i podsjetio da su nekoliko mjeseci prije Krusa, u bici na Martinićima, crnogorski borci već pokazali da se osmanskoj sili može pružiti snažan i odlučan otpor. Cilj bitke na Krusima je bio odbraniti slobodu. - Snagom, hrabrošću i odlučnošću, kao i njegovom ratničkom vještinom, razbili su vojsku Mahmut-paše Bušatlije i nanijeli joj težak poraz. Pre-
ma nekim podacima gubici turske vojske su bili oko 3.400 vojnika, a poginuo je i značajan broj aga i begova. I sam Mahmut-paša poginuo je u bici. Toga dana na Krusima nije pobijedila samo jedna vojska. Pobijedila je ideja da i mali narod može biti velik kada brani ono što mu je najsvetije. Pobijedila je hrabrost nad silom. Pobijedilo je zajedništvo nad podjelama. Pobijedila je sloboda – poručio je Radunović. Podsjetio je da je, nakon poraza Mahmut-pašine vojske, položaj Crne Gore ojačao, a da je povezivanje sa Piperima i Bjelopavlićima predstavljalo važan korak u okupljanju crnogorskih i brdskih oblasti. - I upravo u tome leži jedna od najvećih poruka Krusa: Kada je domovina ugrožena, razlike moraju ustupiti mjesto zajedničkom interesu – zaključio je Radunović.
SLOBODA
Predsjednik Skupštine Fondacije ,,Sula Radov“ Branislav Radulović je naglasio da
je bitka na Krusima svojom veličinom i značajem prevazišla prostor na kojem je vođena i postala simbol i kamen temeljac crnogorskog državnog i nacionalnog trajanja. - Slaveći dan pobjede na Krusima i ovaj vrijedan jubilej, ne govorimo samo o jednoj velikoj vojničkoj pobjedi, već govorimo i o pravu crnogorskog naroda na slobodu, o njegovoj državotvornoj svijesti, o zajedništvu koje je nadživjelo vjekove i o zavjetu koji obavezuje – kazao je Radulović. Podsjetio je da su Komani/Katunjani i Lješnjani stajali zajedno i u bici na Lješkopolju 1603. godine. - Njihovo zajedništvo izraslo je iz istorijskog iskustva da se pred velikim izazovima samo udruženom snagom može odbraniti sloboda i svijest da se ista ne može sačuvati ako svako brani samo svoj prag, svoje selo i svoje pleme. Međutim, 1796. zauzima posebno mjesto u istoriji Crne Gore. Prvo bitka na Martinićima - 11. jula (1796. godine), koja je biD. MIJATOVIĆ
Predsjednik Udruženja ,,Lješanksa luča“ Cvetko Vukčević je kazao da je organizovanje zajedničke svečanosti povodom jubileja, 230 godina bitke na Krusima, između ostalog produkt prošlogodišnjeg sporazuma između Fondacije ,,Sula Radov“ i Udruženja ,,Lješanska luča“. On je podsjetio i na prvu pobjedu crnogorske vojske, 1604. godine na Farmacima, poslije pada Crnojevića. Istakavši da je nakon te bitke crnogorska državnost dobila autonomiju, podsjetio je i na bitke na Sitnici, Martinićima, Krusima... - Moramo ukazati počast svim borcima koji su se borili za slobodu Crne Gore – naglasio je Vukčević. Predsjednik Upravnog odbora Fondacije ,,Sula Radov“ Miomir Jovanović je naglasio da je privilegija biti na mjestu gdje je prije 230 godina ostvarena jedna od najznačajnijih pobjeda Crnogoraca protiv Otomanskog carstva. - Slobodarski duh Crnogoraca i odbijanje ultimatuma skadarskom Mahmut – paši da se pokore. Između bitke na Martinićima i Krusima, na zboru Crnogoraca glavar Petar I zakletvom, tzv. ,,Stegom“, ujedinio je Crnogorce radi zajedničkog otpora Osmanlijama, čime je prevazišao plemenske okvire i istakao značaj odbrane državnog prostora – kazao je Jovanović. Milenijumska istorija Crne Gore, kako je dodao, počiva na trajnoj borbi za slobodu i njeno očuvanje. - Krusi predstavljaju mjesto odakle šaljemo poruku zajedništva i težnje za ostvarenje zajedničkog nam cilja, očuvanja i afirmacije crnogorskog kulturnog nasljeđa, slobodarske tradicije i etičkih vrijednosti – zaključio je Jovanović. Predsjednik Skupštine Udruženja ,,Lješanska luča“ Stevan Radunović je kazao da ovo mjesto budi u njima osjećaj ponosa ali i odgovornosti. - Stojimo na značajnom prostoru crnogorske istorije – na Krusima, gdje je 22. septembra
Śednik na gumnu ispod spomen obilježja
Na Krusima je pobijedila hrabrost nad silom. Pobijedilo je zajedništvo nad podjelama. Pobijedila je sloboda – poručio je predsjednik Skupštine Udruženja ,,Lješanska luča“ Stevan Radunović. Predsjednik Skupštine Fondacije ,,Sula Radov“ Branislav Radulović je kazao da su tri velike pobjede - Lješkopolje, Martinići i Krusi - neprolazni simboli zajedničke borbe ne samo Katunjana i Lješnjana, već čitave Crne Gore, jer su preko državotvorne ideje Petra I označile početak stvaranja novovjekovne crnogorske države la mnogo više od vojnog trijumfa. Pod vođstvom Petra I i uz učešće crnogorskih prvaka, pobjeda na Martinićima označila je prekretnicu u borbi protiv vojske skadarskog vezira Mahmud-paše Bušatlije i potvrda da se sloboda može osvojiti ako se zajedništvo Crnogoraca i Brđana pretoči u organizovanu snagu – kazao je Radulović. Istakao je da je, nakon Martinića, 17. avgusta 1796. godine, na crnogorskom zboru na Cetinju, usvojena ,,Stega“ – jedan od najznačajnijih pravnih spomenika crnogorske istorije. - Stega je bila mnogo više od pisanog dokumenta. Ona je bila zavjet zajedništva, politička odluka i moralna obaveza. U njenom prvom članu sadržana je zakletva koja je nadživjela svoje vrijeme: „drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji, tvrdu i čistu vjeru i riječ od časti i poštenja dadosmo da se izdati među sobom nećemo“ – naveo je Radulović, uz napomenu da je u ovim riječima sažeta sva filozofija crnogorskog opstanka te da je važno da i danas na pravi način razumijemo vrijeme kada se sloboda branila i gradila i puškom i perom. Na Krusima je, kako je dodao, crnogorski zavjet zajedništva, hrabrost i odlučnost pretočen u temelj budućih crnogorskih pobjeda – Grahovca, Vučjeg Dola, Fundine pa sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. - Pobjeda na Krusima, u vremenu kada su drugi samo sanjali o slobodi, bila je potvrda da Crna Gora nije prolazna istorijska pojava, niti prostor koji se može pokoriti jednom vojnom ekspedicijom. Ako su Martinići pokazali snagu zajedništva, ,,Stega“ dala politički i pravni izraz, on-
da su Krusi potvrdili da to zajedništvo može opstati pred najvećim iskušenjima... Tri velike pobjede, tri zlatne stranice naše istorije - Lješkopolje, Martinići i Krusi, neprolazni su simboli zajedničke borbe ne samo Katunjana i Lješnjana, već čitave Crne Gore jer su preko državotvorne ideje Petra I označile početak stvaranja novovjekovne crnogorske države. Zato Krusi pripadaju cijeloj Crnoj Gori – zaključio je Radulović, uz napomenu da je važno da mladim generacijama ne ostavimo samo priče o slavnim crnogorskim bitkama, već i razumijevanje za šta su se naši preci borili. U nastavku programa ,,Śednik o Bici na Krusima“, okupljenima na gumnu ispod spomen obilježja o ovoj slavnoj bici i događajima koji su joj prethodili govorili su članovi Udruženja ,,Lješanska luča“ Slavko Burzanović i Nela Savković-Vukčević, kao i član Upravnog odbora Fondacije ,,Sula Radov“ Igor Radulović i član Senata Fondacije ,,Sula Radov“ Boro Pejović. U okviru svečanog programa nastupio je narodni guslar Rajko Radović iz Kosijera, koji je evocirao uspomene na bitku na Krusima. Vijence na spomen obilježje ispred Fondacije ,,Sula Radov“ položili su predsjednik Fondacije Miomir Jovanović i njegovi zamjenici Ilija Radulović i Vesna Rubežić, a ispred Udruženja ,,Lješanska luča“ predsjednik Cvetko Vukčević i članica Udruženja Nela Savković – Vukčević. Pored brojnih građana i potomaka boraca bitke na Krusima, svečanosti su prisustvovali i članovi SUBNORA Crne Gore i UBNORA Podgorica. Igor MITROVIĆ
16 Objektiv
Neđelja, 4. oktobar 2026.
EKSKLUZIVNO Kjara Mastrojani za Objektiv o drami „One Minute to Midnight“, pokretu #MeToo i slav
Strah od greške ne vod Postoje đubrad i dobri ljudi. Poznajem ja i Dva traumatična događaja stavljaju glavnog junaka na žensko đubre. To gigantsku probu u kontem- što je autorka filma plativnoj, intelektualnoj drami „One Minute to Midnight“ žena ne znači da („Un peu avant minuit“) u re- će napraviti bolji žiji Nikole Parizera. Nije Leo (Melvil Pupo) u situaciji opa- film o #MeToo snoj po život, niti mu se tlo temi. Radi se o ljulja pod nogama. Njemu se, preko noći, otvaraju oči i uši, senzitivnosti postaju osjetljivije na stvari i sposobnosti na koje ranije nije obraćao pažnju. Nije to čak ni kriza sred- da ogolite njih godina koja je pukla neka- ljudsku dušu da slavnog pedesetogodišnjeg novinara, koji je odavno izgu- sa svim njenim bio strast za pisanjem. paradoksima i Leo je zaglavljen u Parizu zbog otkazanog termina kod nota- kontradikcijama Razgovarala: Marina D. Richter
OBJEKTIV: Mnogi posmatraju Parizerov „One Minute to Midnight“ kao čisto feministički film, tj. kao produženu ruku pokreta #MeToo. Što mislite o tome? MASTROJANI: Mislim da bi bilo obmanjujuće reći gledaocima kako je „One Minute to Midnight“ film o pokretu #MeToo jer, prosto, nije. Ovo je film o osobi čiji je identitet razbijen u paramparčad. Jedan dio priče jeste povezan s #MeToo, ali to nije njegova jedina, a kamoli najvažnija komponenta. Leo se preispituje, jer postoji nova svijest o akcijama i reakcijama na njih. Ne u svim muškarcima, ali u mnogima sada postoji. Naš junak ima 50 godina. Možda taj proces dolazi vremenom, pa se zapitate o mnogo čemu ako sakupi-
te hrabrost da se pogledate u ogledalo. Možda ćete se zapitati da li ste nešto uradili pogrešno. To neće učiniti svako. Isto se tiče i žena. Ne zaboravite da #MeToo ima mnogo veze sa seksualnim problemima, ali najsnažniji faktor je uznemiravanje – i to ne samo seksualne prirode, već i moralne. To je sveprisutan problem. Još nas čeka mnogo posla oko toga da se nešto istinski promijeni. Drago mi je što je otvorena diskusija i što možemo da pričamo o tim stvarima. Takođe je interesantno voditi međugeneracijsku diskusiju, zato što omladina ima ideale, a mi imamo iskustvo. Uzbudljivo je staviti teoriju i praksu u konfrontaciju… OBJEKTIV: U filmu je to izraženo kroz razgovore oca i kćerke. MASTROJANI: Tačno. OBJEKTIV: A da li vidite sličnost u generacijskom sukobu između, recimo, Vas i Vaše majke, i Vas i Vaše djece? MASTROJANI: Ne znam, više me interesuje procjep izme-
Kjara Mastrojani: Obožavam da razgovaram s mladima – oni imaju ideale, a mi iskustvo
đu moje generacije i ove mlađe. Mladi su budućnost. Oni su ti koji mogu nešto da promijene, a mi stariji mnogo smo doprinijeli tome da sada budu okruženi haosom. Znači, oni su ti koji se suočavaju s užasima današnjice. Mislim da moramo da gledamo u budućnost a ne u prošlost. Htjela sam da kažem nešto genijalno, ali zaboravila sam šta… Ah, da. Melvil i ja imamo kćerke koje su istog uzrasta i često
vodimo te razgovore. Kada su bile mlađe, kao djevojke u filmu, tu negdje 18-19 godina, pa čak i u ranijim tinejdžerskim godinama, bilo je interesantno razgovarati s njima o mnogim temama jer su bile na početku odraslog života. Još interesantnije je posmatrati njihov razvoj od 15. do 22, jer su to godine kada manje teoretišete i više se bavite praksom. Zbog toga sam zainteresovana za razgovor s mladima. VjeruAleksander Kalka / Archivio Storico La Biennale di Venezia
ra s kojim mora da se sastane zbog smrti oca s kojim nikada nije imao kontakt, čega gledaoci nijesu svjesni na samom početku. Ta otuđenost od roditelja kojeg nije poznavao navodi ga da počne da preispituje prošlost… Možda manje zbog smrtnog slučaja, a više zbog sudskog procesa, tj. suđenja bivšem kolegi i prijatelju iz mladosti kojeg je nekoliko žena optužilo za silovanje. Kjara Mastrojani igra Leovu otuđenu sestru koja, osim što mu otvara vrata doma, dodatno otvara i oči po pitanju iskrivljenih perspektiva koje ljudi imaju o sopstvenoj prošlosti. Interesantno: Pupo i ona bili su u vezi u privatnom životu, od njene 16. do 20. godine. S francuskom zvijezdom sastali smo se u Kampari foajeu Venecijanskog filmskog festivala na Lidu, da proćaskamo o međugeneracijskim sukobima, #MeToo pokretu, filmu „One Minute to Midnight“… I, naravno, onome što čuva kao dragu uspomenu na slavnog oca Marčela Mastrojanija.
S Pupoom i Parizerom na crvenom tepihu u Veneciji
jem da može donijeti plodove. Za onaj drugi razgovor je prekasno. Ne kažem da nije bitno pričati s našim roditeljima – i to može da utiče na naš odgoj djece. To vam je ko rikošet. Jedino zbog toga možda i vrijedi povesti taj drugi razgovor. OBJEKTIV: Njegovo lutanje shvatam kao koincidenciju, jer ga je slučajnost povela na taj put samopotrage. Izgubio je oca kojeg nije poznavao, pa je onda sudbina počela da ga baca između Italije i Pariza. Mislim da ne-
ma ničeg sporadičnog u vezi s njegovim identitetom… MASTROJANI: O tome bi bilo najbolje popričati s Nikolasom, ipak je on taj koji je napisao scenario. Za mene, kriza identiteta dolazi kroz očevu smrt. Iako ga nije poznavao, Leo mora da se suoči s idejom da ga sada ni fizički nema. To mora biti jako zeznuto. Leo je odjednom „siroče“ iako je to u stvari bio već duže vrijeme. No, nakon vijesti o smrti to postaje i zvanično. A jeste bio siroče u vrlo apstraktnom smislu zbog toga što
Sestra i brat u komplikovanoj igri ogledala s prošlošću
Objektiv
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Aleksander Kalka / Archivio Storico La Biennale di Venezia
di nikud
Bizibi
oca nije ni poznavao. Na to sam mislila kada sam rekla „kriza identiteta“. OBJEKTIV: U Leu se takođe budi određena vrsta krivice zbog prisjećanja na vrijeme provedeno u novinarskoj redakciji, kao i na stvari kojima je pasivno svjedočio… MASTROJANI: Leo ne osjeća direktnu krivicu, ali želi da vidi bivše kolege sada kada je zaglavljen u Parizu. Tu primjećuje ono na što je zaboravio i, dok gleda te ljude koji su se etablirali i izgubili moralnu bazu, poči-
nje sebi da postavlja pitanja. A onda vidite te nekadašnje drugove, od kojih je jedan posebno nezainteresovan za pojam krivice… I sve to postane priča za sebe. Druga stvar tiče se toga što se sada osjećamo krivim zbog mnogih stvari zbog kojih ranije nijesmo osjećali grižu savjesti, čak ni prije deset ili 15 godina. To je baš onako kako jedna od žena u filmu kaže: „Kada mi je bilo 19 godina i kada sam radila u kancelariji, stvari su bile takve kakve jesu. Sada bih ti bez pardona rekla da si đubre“. To je jako interesantno jer život nije crno-bijeli, te se slažem s Vama da riječ „krivica“ nije sasvim precizna. Mnogo zavisi i od toga kako si odgajan i kakve norme je društvo tada nametalo. Marsel Prust je rekao nešto vrlo interesantno: „Život je pun zabluda koje svi pravimo. Možemo da budemo prijatelji samo s onima koji dijele potpuno isti nivo zablude“. OBJEKTIV: Kad smo kod Prusta, igrali ste u „Time Regained“ (1999) Raula Ruiza, takođe s Melvilom Pupoom, a u filmu se veliki francuski pisac nevoljno vraća u prošlost kroz zvuke, mirise i izvjesne pojave. Kako u tom smislu doživljavate ovaj Parizerov filmski „vremeplov“? MASTROJANI: Ovdje su muškarci spremni da razgovaraju o prošlosti, dok je ženama toga dosta. Volim da se vratim u prošlost, ali mislim da tu ne postoje neka pravila i da je važnije kojim putem je vaš život tekao. Izgubila sam tatu kada sam bila vrlo mlada, nikada zapravo nijesam živjela s njim. Zbog toga volim da se vratim u prošlost; to je malo sadomazohistička crta. S druge strane, u filmu su žene te koje Leu govore da su za njega neke stvari dramatične zato što ne zna što može da očekuje. Zapravo, to njegovo samopreispitivanje ih malo i iritira, jer on nema pojma šta je to što ga muči, niti zašto u svemu vidi dramu. One su u fazonu: „Naravno da nam se dešavalo sranje, ali ništa nas nije ubilo“. Ne osjećaju se kao žrtve u smislu da ih je nešto do korijena promijenilo. Imale su takva iskustva, ali su jake i jednostavno idu dalje. Nijesu im potrebni aplauzi za doživljene traume. OBJEKTIV: Leo ima malo tendenciju da izigrava žrtvu i stalno peca reakcije žena. MASTROJANI: Zar to nije nešto što muškarci uglavnom rade? OBJEKTIV: Jeste, ali to još nijesam vidjela u filmu čiji je scenario pisao i režirao muškarac. MASTROJANI: Snaga filmova Nikole Parizera počiva na tome što je on duboko human
režiser i što i te kako osjeća empatiju. Ali da, dogodila se vrlo zanimljiva situacija kada je producent sklapao budžet za film. Niko ga nije želio jer mu je autor muškarac. Na kraju je uspio da osigura svega milion i po umjesto pet koliko je bilo potrebno da se snimi. U stvari, producent je dodao pola miliona iz svog džepa, tako da smo došli do dva miliona budžeta. To me je oduvijek nerviralo, čak i prije #MeToo pokreta. Radila sam i sa ženama i s muškarcima; često mi postavljaju pitanje o tome da li im je pogled na teme drugačiji. Stvar je u čovjeku. Postoje đubrad i dobri ljudi. Poznajem ja i žensko đubre. To što je autor žena ne znači da će napraviti bolji film o takvoj temi. Ako posjedujete pravo interesovanje za nešto, e onda možete o tome pričati, a ne po formuli „muškarci o muškarcima“ i „žene o ženama“. Radi se o senzitivnosti i sposobnosti da ogolite ljudsku dušu sa svim njenim paradoksima i kontradikcijama, osjećajem krivice, nedostatkom hrabrosti, ili suprotno tome – s velikom dozom odvažnosti. Ljudi su sada previše uplašeni od mogućnosti da će uraditi nešto pogrešno… I zato se nerado upuštaju u rizike. OBJEKTIV: U filmu se takođe radi o gubitku, a pomenuli ste oca… Kada izgubimo voljenu osobu, ne možemo da ne mislimo o njoj. Postoji li neki predmet koji mu je pripadao a za koji ste veoma vezani? MASTROJANI: Maramice. Moj tata uvijek je imao platnene maramice; kad sam bila dijete, bila sam zgađena time kada bi mi, kada bih bila prehlađena, pružio jednu i rekao da izduvam nos. Vidite, platnene maramice nijesu nešto što bacite u đubre. Moj otac bio je generacija 1924, znači to je bio dio njega. Imam, dakle, te maramice i nekoliko sitnica poput kutijica za pilule i slično. Tata jeste posjedovao lijepe stvari, ali ipak je bio porijeklom iz vrlo siromašne porodice i nikada nije postao materijalista. Čak bi se pojavio na filmskom setu s plastičnom kesom i nekoliko stvarčica, uključujući i sendvič. Kao što znate po njegovim fotografijama, imao je osjećaj za stil, ali to nije bilo nešto što mu je bilo neophodno. Znači, ono što imam od njega su te maramice koje su veoma, veoma lične. OBJEKTIV: Da li ste uživali igrajući ga u filmu „Marcello Mio“ (2024) Kristofa Onorea? MASTROJANI: O, da! Prije nego što smo krenuli s snimanjem bila sam u fazonu da će mi projekat predstavljati veliko zadovoljstvo; nijesam razmišljala o tome da bi mogao da me povrijedi… Bila sam ubijeđena da će mi biti dobro. I onda uskočim u tu ulogu, ubacim se u tu himeru, a film se završi i postane javan. To je bilo jako bolno jer nijesam očekivala da će se iluzija materijalizovati u zbilju. Možete da na momenat vratite mrtve, da kopate po prošlosti, ali… uzalud. •
By Any Means Ovo nije ni ozbiljna ni efektna triler-drama o rasizmu, a pritom se iz ove pojednostavljene slike svijeta može izvući moralno sumnjiv zaključak da su osveta i pravda ista stvar theposterdb.com
vnom ocu Marčelu
17
Abdul-Matin pristojan kao FBI detektiv, Volberg djeluje kao karikatura
Piše: Marko Stojiljković Možda neće zvučati kao iznenađenje, ali i policija je često prinuđena da igra prljavo i da sarađuje s kriminalcima ne bi li došla glave mnogo većim njuškama. Uostalom, stvarni slučaj Džejmsa „Vajtija“ Baldžera je, zajedno s hongkonškom trilogijom „Infernal Affairs“, poslužio kao inspiracija Martinu Skorsezeu za „The Departed“ (2006). Među tim saradničkim njuškama našao se i mafijaški snagator i hladnokrvni ubica Gregori Skarpa, jedan od protagonista filma „By Any Means“ („Po svaku cenu“) u režiji Elegansa Bretona. Sa Skarpom (Mark Volberg) na zadatku film i počinje. Godina je 1964, a negde u saveznoj državi Misisipi bele aktiviste za građanska prava Afroamerikanaca oteo je Kju kluks klan. Nedugo potom FBI šalje Skarpu tamo dole ne bi li razrešio slučaj, što i čini proverenim gangsterskim metodama prebijanja, mučenja i zastrašivanja. Dve godine kasnije, afroamerički FBI agent Vejn Strajder (Jahja Abdul-Matin Drugi) vraća se sa suprugom Alison (Nikol Behari) iz Čikaga u rodni Hetisburg u Misisipiju, ali lokalni šef Mur (Dejvid Stratern) stavlja ga u arhiv ne bi li ga sakrio od javnosti. Spremaju se izbori, pa lokalni afroamerički preduzetnik Vernon Damer (Đankarlo Espozito) obećava da će pomoći svakom glasaču iste boje kože koji nema novca da plati taksu za upis u birački spisak. To
se nikako ne sviđa lokalnom ogranku Klana čiji vođa Sem Bauers (Itan Embri) organizuje napad na njegovu kuću. Federalci, nemoćni da sami rasvetle slučaj zbog toga što svedoci ne žele da govore, u pomoć zovu Skarpu, a Strajdera zadužuju da mu bude pratilac i partner u istrazi. Evidentna je razlika u načinu rada između njih dvojice: Strajder veruje u red i zakon čak i kada ga zbog boje kože niko ne uzima ozbiljno, a Skarpa samo u grubu silu na granici psihopatije i možda u osvetu. Mogu li oni, tako loše upareni, sprovesti istragu na mestu gde još vlada rasistički nastrojeni Klan? Kod Bretona i njegovog scenariste Saše Pena („Creed II“, Stiven Kejpel Džunior, 2018) nije teško prepoznati žanrovske obrasce doku-drama i proceduralnih trilera o rasizmu, te „drugarske“ akcione komedije s policajcima u centru zbivanja, čak i elemente filma ceste. Sve to znamo iz brojnih drugih filmova, od klasika poput „In the Heat of the Night“ (Norman Džuison, 1967), „48 Hrs.“ (Volter Hil, 1982) i „Mississippi Burning“ (Alan Parker, 1988), pa do mlađih naslova „Training Day“ (Antoan Fuka, 2001) i „Green Book“ (Piter Fareli, 2018), da pomenemo samo neke od njih. Čak i saundtrek Terensa Blanšarda, koji varira od melanholično-refleksivnih „detektivskih“ deonica na saksofonu do dominantnih bubnjeva i udaraljki za akcione scene, deluje kao da smo ga čuli previše puta do sada.
Problem je u tome što ni scenarista ni reditelj nikada ne uspevaju da sve te žanrove pomire i uspostave odgovarajući ton. Njihovi likovi lišili su glumce bilo kakve slobode alternativne interpretacije. Abdul-Matin je pristojan i ozbiljan kao afroamerički policajac bez šansi da nešto promeni igrajući po pravilima, a Mark Volberg sa sve perikom, veštačkim nosem i čačkalicom u ustima – deluje kao karikatura. Kao ozbiljna triler-drama o rasizmu i borbi protiv nejednakosti, „By Any Means“ nije dovoljno efektan film, a pritom se iz njegove pojednostavljene slike sveta može izvući moralno sumnjiv zaključak da su osveta i pravda ista stvar. Opet, za akciju ima previše hoda, a nije iskorišćen ni potencijal za komediju loše sklopljenog dvojca istražitelja. Film naprosto ne funkcioniše, ali štos je da bi, da je rađen u nekom drugom ključu, taj materijal možda i poslužio svrsi. Recimo, ovakvu priču, posebno ako je istinita kao što autori na kraju podvlače, mogli bismo da zamislimo kao bleksploataciju sedamdesetih godina prošlog veka, kao čistu buddy komediju osamdesetih ili, pak, kao serioznu društveno-angažovanu triler-dramu i moralku devedesetih kada se na taj način pristupalo borbi protiv rasizma. Ovako, utisak je da „By Any Means“ kasni 30 do 50 godina, da je zalutao u bioskope i da mu je mesto u beskonačnoj rotaciji na kablovskim TV kanalima.
18 Zabava
Neđelja, 4. oktobar 2026.
PREDSTAVLJAMO: Party Mëjkersi obradovali publiku, podgorički bend objavio novi singl
Ne dozvoljavaju da naša slavna istorija bude promijenjena SIMBOL I VRIJEDNOSTI
Zabjelčanin sa prebivalištem u Londonu: Saša Jovetić
Sa snimanja spota: Šurda i Party Mëjkersi
je dolaze inkorporira u svoj sistem na način da služe opštoj dobrobiti - ocijenio je on.
OPOMENA
Ivan Jokanović
nosno bokeljski rep duo Dejan Dedović (Dedduh) i Mario Đorđević (Noyz), raspolaže sa „mnogo hrabrosti i bunta, protkanog kroz stihove koji često, na upečatljiv i svojevrstan način, tretiraju razne probleme“.
REAKCIJE
Ubijeđen je i da su Party Mëjkersi na nepovratnom putu da ukažu na mnoge „Društvene Devijacije Današnjice“, kako će se i zvati njihov prvi album koji je u pripremi. Jokanović, komentarišući njihov poziv u promo-saopštenju da, poslije slušanja „Stare petokrake“ i gledanja spota,
Dosadašnje reakcije na pjesmu su, saglasni su naši sagovornici, više nego pozitivne. No, ne očekuju da će „pronaći put do nekog ogromnog broja slušalaca“. Međutim, poprilično su sigurni da će doprijeti tačno do one publike do koje treba, što ih mnogo ispunjava i daje inspiraciju i podstrek za dalji rad. - Juče, danas, sutra i zauvijek, bez obzira na to koje sredstvo komunikacije izabereš, pank će biti, po riječima naših dragih Partibrejkersa: „Pljuj, ubij me, seci, peci, ali znaj - ne možeš mi ništa“ - zaključio je Saša Jovetić. Milovan MARKOVIĆ
Izašao novi album Zdravka Čolića
KRIZNA VREMENA
Jovetić ukazuje da je pred nama budućnost kojoj treba da se
Prema njegovom mišljenju, stiče se utisak da tehnologije gospodare građanima, koji su sve više otuđeni i sve manje upražnjavaju društveni život i rad na sebi. - „Stara petokraka“ je opomena da svi moramo da damo sve od sebe kako bismo izašli iz tog začaranog kruga, ali i dokaz da je naše društvo nekad bilo sposobno da pobijedi i mnogo veće izazove - naglašava osnivač i organizator festivala „Music & Hills“.
lost, nemaju šansu da budu baš adekvatno predstavljeni i zastupljeni. Dojma je i da im je javni prostor u medijima prilično ograničen. - Tako se ograničava i kritika upućena određenoj politici koju vode stranke, koje će kasnije uskratiti bendovima učešće budu li „preglasni“ stavom - rekao je Jovetić, Zabjelčanin koji, inače, živi u Londonu, „gradu u kome je pank priča počela i još traje uprkos nastojanju da je utišaju i iskorijene“. - Pank je način života koji im je takođe ograničen. „Glavonje“ te drže u ruci i stežu obruč oko tebe jer im se može - ne krije on. Priznaje da su u Crnoj Gori, samim tim, minimalne šanse da pank ima toliko snage da promijeni nešto. Za njega Who See Klapa, od-
Jovetić ponavlja da im je veoma bitno da u ovom, kako ga je okarakterisao, „burnom vremenu“ podignu glas i evociraju vrijeme koje je za nama. - Dakle, na vrijeme bez kog bi današnjica bila umnogome drugačija, da nije bilo hrabrih partizana i njihove Narodnooslobodilačke borbe, ali i na činjenice i slavnu istoriju koju ni pod kojim kompromisom nećemo dozvoliti da bude promijenjena - precizirao je panker. Poručuje da je Crna Gora dala heroje, bila žrtvovana i, uprkos svemu, ostala antifašistička. - Crnogorac ne tumara okolo za svojim identitetom - decidan je Jovetić.
Croatia records
posvetimo u potpunosti. - Moramo se potruditi i zbog nas samih, kao i onih kojima ostavljamo svijet kakav stvaramo u nasljeđe, konstantno se podsjećajući i obrazujući o antifašističkim vrijednostima na kojima će biti građena i njihova budućnost - uvjeren je Šurda. Tužan je što je Jugoslavija „poglavlje naše istorije koje se neslavno završilo i, ako ima još malo nostalgije za tim vremenom, lagano će i njemu doći kraj sa nama samima“. Jokanović primjećuje da svjedočimo relativno kriznim vremenima za naše društvo u cjelini. - To se ogleda najviše u strahovitom talasu konzumerizma, uplivu tehnologije i činjenici da naše društvo još nije spremno da sve te nove stvari ko-
„svi kolektivno pognemo glave i ućutimo“, navodi da danas dižemo buku oko „perifernih stvari, ne vidimo suštinu i sva ta glasnoća i nadražaji iz spoljnog svijeta nam ne ostavljaju prostora da se zagledamo u sebe“. - Jedino se iz tišine može vidjeti dalje i napraviti pomak u svjesnost koji će nas, na kraju, odvesti u prosperitet, ali onaj suštinski - dodaje on.
ANTIFAŠISTIČKA CRNA GORA
Music & Hills Festival
Frontmen grupe Saša Jovetić, poznatiji kao Stari Šurda, u razgovoru za Pobjedu ističe da je petokraka nedvosmisleno simbol borbe, slobode, solidarnosti, sloge, bratstva i jedinstva, radne snage, svakog mogućeg prosperiteta... - Takođe, često je upotrijebljena u panku kao simbol otpora i bunta. Danas je petokraka podsjetnik na sve što smo nekad bili, što smo mogli biti i ono što nijesmo - kazao je on. Jokanović pojašnjava da je pjesma nastala kao podsjetnik na „vrijeme kada je među ljudima bilo generalno više empatije, posvećenosti sebi, porodici, komšijama, prijateljima“. - To su univerzalne vrijednosti koje bi trebalo da pomažu društvu da opstane u kriznim vremenima. Igrom slučaja, u našoj skorijoj istoriji imali smo takav period od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do početka nesrećnih devedesetih - napominje muzičar. Smatra da one nijesu bespovratno izgubljene i da će opet doći vrijeme kad ćemo biti više okrenuti njima. Bez njih, kategoričan je muzičar, nema ni progresa ni evolucije svijesti.
Privatna arhiva
„Stara petokraka“ je opomena da svi moramo da damo sve od sebe kako bismo izašli iz tog začaranog kruga, ali i dokaz da je naše društvo nekad bilo sposobno da pobijedi i mnogo veće izazove - kategorični su naši sagovornici
Party Mëjkersi su društveno angažovani pank bend koji je nastao 2020. godine. Za sada iza sebe ima četiri numere, i to: „O, živjelo nam Zabjelo“, „Stop vršnjačkom nasilju“, „Za mene si željena“ i, najnovija, „Stara petokraka“.
Privatna arhiva
PODGORICA - Poslije kraće diskografske pauze, bend Party Mëjkersi obradovao je slušaoce novom punokrvnom pank poslasticom. Sastav koji pored Saše Jovetića čine i Filip Trojanović (gitara), Ivan Jokanović (bas) i Zarija Pavićević (bubanj), objavio je u petak, 2. oktobra, singl „Stara petokraka“.
Party Mëjkersi
PANK (SCENA)
Jovetić je stava da u Crnoj Gori postoje kvalitetni bendovi. Ipak, konstatuje da oni, naža-
„Maštam i praštam“ šesnaesto studijsko izdanje regionalne mega zvijezde
BEOGRAD - Jedan od najpopularnijih regionalnih pjevača Zdravko Čolić objavio je ove sedmice novi album „Maštam i praštam“. Ovo je njegovo šesnaesto studijsko izdanje. Na njemu se nalazi ukupno 12 numera. Među njima su
i već poznati hitovi: „Sto dukata“, „Biraj ti“, „Zašto ona“, „Tamo“, „Proljeće za ljubavnike“ i „Ne daj da ostarim sam“. Kompilacija je od dostupna na svim digitalnim platformama, ekskluzivnoj prodaji na CD-u i LP-u na Croatia
Records Webshopu, kao i u redovnoj prodaji. Na izradi ovog projekta učestvovali su brojni istaknuti autori i izvođači sa regionalne muzičke scene. Između ostalih i: Vjekoslava i Tonči Huljić, Dino Merlin, Maya Sar, Saša Matić, Neno Be-
lan, Nikša Sviličić, Miroslav Rus i Antonija Šola. Producirali su ga: Nikša Bratoš, Mahir Sarihodžić, Baby Dooks, Marko Luis i Tonči Huljić. - Neke pjesme s ovog albuma već smo objavili, neke sad objavljujemo, tako da sve to zajedno čini jedan album od
TIŠINA
12 pjesama - kazao je Čolić. On se osvrnuo i na uspjeh kompozicija koje su već predstavljene publici. Uvjeren je da imaju sadržaj i Omot kompilacije trajnu vrijednost. - Sve pjesme s albuma ne mo- ko daljnje vrijeme i to će biraju biti hitovi, ali neka budu ti dovoljno - rekao je pjevač. sadržajne, neka ostanu za ne- R.Z.
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Arena
Fudbal 19
Presjek učinka crnogorskih fudbalera na polovini C2 grupe Lige nacija
PODGORICA – Tri meča u osam dana, ali ciklus još nije završen – slijedi i četvrta utakmica u prvom ,,krugu“ Lige nacija, sve u ukupno 11 dana.
FSCG
Popović nezamjenjiv, sjajne brojke vezista, ,,rudarski“ posao napadača Statistika ,,sokola“ Balša Popović 270 minuta Nikola Krstović 248 minuta, 26,68 km Marko Janković 240 minuta, 28,32 km Milutin Osmajić 230 minuta, 25,3 km Vasilije Adžić 183 minuta, 23,1 km Andrija Bulatović 180 minuta, 22,22 km Stefan Savić 180 minuta, 19,88 km Igor Vujačić 180 minuta, 19,18 km Stefan Lončar 159 minuta, 22,74 km Milan Roganović 159 minuta, 17,06 km Marko Vešović 156 minuta, 18,53 km Stevan Jovetić 148 minuta, 17,82 km... (Podaci su preuzeti sa sajta Uefe)
Crnogorski fudbaleri do sada su perfektno odgovorili tom izazovu, naročito ako se uzme u obzir da su imali dva (daleka) gostovanja – u Jermeniji i Letoniji. ,,Sokoli“ su ostvarili maksimalan učinak, imaju sve tri pobjede, dominantno su prvi u grupi C2 i na pragu plasmana u B diviziju, što donosi još benefita – mjesto u trećem šeširu na žrijebu kvalifikacija za Euro 2028, te vrlo vjerovatno osiguran baraž za Euro u slučaju izostanka direktnog plasmana. Statistička platforma Football Meets Data izračunala je da ,,crveni“ od svih 54 reprezentacije trenutno imaju ubjedljivo najveće šanse da zaigraju u plej-ofu – čak 85 procenata.
VUČINIĆ KORISTIO 22 IGRAČA
Paklen raspored odredila je UEFA za Ligu nacija, osmišljen je tako da najviše odgovara najjačima - selekcijama iz A divizije, koje imaju širok izbor igrača, pa je na primjer selektor Njemačke Jirgen Klop napravio spisak sa dva odvojena sastava i na njega uvrstio 44 fudbalera. Slabije rangirane selekcije, posebno one iz trećeg i četvrtog ranga, nemaju takvu mogućnost i luksuz. Na preliminarnom spisku selektora Crne Gore Mirka Vučinića za prva četiri meča u LN našlo se 26 fudbalera. Odmah je zbog povrede otpao Sead Hakšabanović, potom i igrač iz domaće lige – Andrija Ražnatović, nakon prvog meča i Milan Vukotić, a još ranije Adam Marušić. Naknadno su pozvani Džonatan Drešaj, Marko Perović, Marko Šimun i Danilo Vukanić. U duelima sa Kiprom (2:1), Jermenijom (3:2) i Letonijom (2:1), Vučinić je koristio 22 igrača. Samo je jedan na terenu proveo svih 270 minuta – golman Balša Popović nezamjenjiva je ,,jedinica“ Crne Gore, a na klupi su ostali Igor Nikić i Danijel Petković. - Moramo da trčimo, da se borimo, da natopimo dres znojem. Da svi veslamo u istom
DOBAR ZALET CRNOGORACA: Slavlje nakon trijumfa u Letoniji
smjeru. Samo tako možemo da uspijemo – uporno ponavlja selektor Mirko Vučinić. Ekipa ga prati – uz veliku potrošnju.
NIKOLA NAJVIŠE IGRAO, MARKO NAJVIŠE PRETRČAO
Uz Popovića, u sva tri meča starteri su bili Marko Janković, Milutin Osmajić i Nikola Krstović. Podrazumijeva se da su od igrača ,,u polju“ oni i proveli najviše minuta na terenu. Krstović je odigrao 248 minuta, u prosjeku 82,67 po meču – i postigao dva pogotka, iz jedanaesterca u Podgorici i evrogol u Jerevanu. Ogroman posao obavlja napadač Atalante: ,,nosi“ na leđima nekoliko defanzivaca, čuva loptu, proigrava, trese mreže, aktivan je i kad se ,,sokoli“ brane. Pretrčao je 26,68 kilometara – prosječno 8,9 po meču, pokazuje statistika na sajtu Uefe. U Rigi su vidljivi bili tragovi umora. - Jeste, umoran je, ima malo utakmica u klubu i to se osjeća. Igraču takve konstitucije potrebni su minuti i kad igra
dovoljno onda je jedan od boljih napadača u Evropi. Snažan je, odigrava, daje golove... Mnogo nam je donio i u ovom meču, kad ne znamo što ćemo sa loptom damo je njemu i znamo da će da je sačuva. Malo je špiceva poput njega, koji daju sve za ekipu – prokomentarisao je Vučinić nakon meča na stadionu ,,Skonto“. Srce našeg tima je Marko Janković. Igrač koji diriguje tempom igre, a crnogorski ritam je u protekla tri meča uglavnom bio napadački, agresivan, trkački... Iskusni, kreativni vezista azerbejdžanskog Karabaga odigrao je 240 od 270 minuta (80 prosječno po meču) i pretrčao najviše od svih – 28,32 kilometra po Uefinoj statistici. Prosječno po utakmici – 9,44 kilometra. Igrao je najviše od svih vezista, procenat uspješnih dodavanja mu je skoro 90 odsto. - On je motor ekipe, zna da stane na loptu, kad da ubrza ili uspori – rekao je Vučinić o 31-godišnjem Cetinjaninu. Odmah iza Popovića, Krstovića i Jankovića po broju odigranih minuta je Milutin Osmajić.
Kao centralni ili krilni napadač često je i duboko na svojoj polovini – lavovski se bori Nikšićanin, radi tačno ono što traži njegov sugrađanin na klupi. Ofanzivac Đenove dao je osam pogodaka u posljednjih 10 mečeva nacionalnog tima, ali to je samo dio kvaliteta kojim doprinosi reprezentaciji. Strijelac odlučujućeg pogotka protiv Kipra proveo je na terenu 230 minuta u tri meča i pretrčao 25,3 kilometra (8,44 po utakmici).
NOVI KVALITET ADŽIĆA
U sprintu ka svojoj polovini često se nalazi i kapiten Stevan Jovetić. Kako i selektor kaže, primjer za ostale. Napadač AEL-a iz Limasola odigrao je 148 minuta, pretrčao skoro 18 kilometara. - Rekao sam i na poluvremenu da je Stevan primjer za sve – način na koji je ušao u meč, koliko se borio i pretrčao. Ne treba trošiti riječi o tome što znači kada je lopta kod njega i koliko nam znači njegova pojava – poručio je Vučinić po završetka meča u Letoniji. Crna Gora dobija i novog fantazistu kao lidera. Vasilije Adžić postigao je oba pogotka
u trijumfu na Baltiku, a odradio je i veliki posao u odbrani – to je novi kvalitet supertalentovanog Nikšićanina. - Svaka mu čast, odigrao je veoma dobru utakmicu. Pogriješio sam što ga nijesam zamijenio 20 minuta prije kraja meča kako bih ga odmorio jer će mi trebati za Jermeniju – kazao je selektor Crne Gore. Adžić je odigrao 183 minuta – protiv Letonije svih 90. Po utakmicu je prosječno pretrčao 7,7 kilometara. Protiv Letonije je morao da odmori igrač bez kojeg je teško zamisliti tim Crne Gore, još jedan predvodnik novog talasa, Adžićev vršnjak – Andrija Bulatović. Odigrao je cijele utakmice sa Kiprom i Jermenijom i pretrčao 22,22 kilometra, 50 metara manje od saigrača iz veznog reda, Stefana Lončara, koji je u prvom kolu ušao u 89. minutu, a u prethodna dva bio starter (ukupno 159 minuta).
SAVIĆ I VUJAČIĆ PO 180 MINUTA
Od igrača iz defanzivne linije, najveću minutažu imali su Stefan Savić i Igor Vujačić – po 180 minuta.
Savić je igrao protiv Kipra i Jermenije, Vujačić u utakmicama sa Kipranima i Letoncima. Po 90 minuta na štoperskim pozicijama dobili su Andrej Đurić u Jerevanu i Slobodan Rubežić u Rigi. Milan Roganović je na mjestu desnog beka odigrao 159, a Marko Vešović 156 minuta, s tim da je 35-godišnji Podgoričanin protiv Kipra djelovao po lijevoj strani – i izborio jedanaesterac. Tri lijeva beka dobila su šansu u dosadašnjem toku Lige nacija. Ognjen Gašević bio je u prvoj postavi u prva dva meča, protiv Letonije je odmarao. Ukupno na terenu – 128 minuta. Risto Radunović je odigrao 82, a Marko Perović 30. Minutažu su imali i Miloš Brnović, Milan Vukotić, Dušan Vuković, Viktor Đukanović i Aleksa Latković, strijelac za trijumf nad Jermenijom. - Svi igrači zaslužuju pohvale. Najvažnije je da smo dobra grupa, kad je tako uvijek će neko odskočiti – prokomentarisao je selektor Mirko Vučinić. Šansu do sada, osim golmana Petkovića i Nikića, u ovoj akciji nijesu dobili Stefan Milić, Bodin Tomašević, Džonatan Drešaj, Danilo Vukanić i Marko Šimun. N. KOSTIĆ
Arena
20 Sportski miks
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Iako teže od očekivanog, košarkaši Budućnost Volija i PODGORICA – Tri meča 10. otvorili pobjedom u Novom Mestu protiv Krke, trener
Danas mečevi 10. kola Druge fudbalske lige Crne Gore
Ova runda biće podijeljena – danas su na programu tri meča, dok se preostala dva igraju u utorak. Današnji program podijeljen je u dva termina – od 15 časova igraju Berane i Jedinstvo, te Budva i Kom, dok sat kasnije počinje duel Zeta – Grbalj. Berane – Jedinstvo je derbi sjevera, ali i duel tima sa dna i sa vrha. Beranci su jedini tim Druge lige bez pobjede, dok je Jedinstvo nakon mini krize vezalo šest mečeva bez poraza, od čega četiri trijumfa. Zato je Jedinstvo, uz Podgoricu, tim sa najboljim saldom nakon prve runde i naravno da ima ulogu favorita. U duelu Budve i Koma, biće interesantno, jer oba tima igraju u promjenljivoj formi, zbog čega su u donjem dijelu. Novi derbi igra se opet u Golubovcima. Zeta je vezala dva poraza na svom terenu i biće pod pritiskom protiv Grblja. Tim iz Radanovića vezao je tri trijumfa, pa iako ima utakmicu manje prišao je lideru na samo dva boda. R. P.
Ženska fudbalska reprezentacija imaće testove protiv BiH i Luksemburga
FSCG
Jubilej za Kuč, oproštaj za Bulatović
PODGORICA - Selektor ženske seniorske fudbalske reprezentacije Mirko Marić objavio je spisak igračica za prijateljske utakmice sa Bosnom i Hercegovinom i Luksemburgom. Marić je pozvao 25 igračica golmanke: Anastasija Krstović (Akademija Berane), Ajša Kalač (Hajduk Split, Hrvatska), Viktorija Minić (NYU, SAD); odbrana: Maja Šaranović (Akademija Berane), Helena Božić (Čangčun, Kina), Darija Đukić (BIK, Kazahstan), Aleksandra Popović (Olimpija, Slovenija), Tanja Malesija (Mura, Slovenija), Jovana Sarić (Ekonomist), Nađa Stanović (Spartak Mijava, Slovačka), Slavica Krstevska (PSCI, Mađarska); vezni red: Jelena Karličić (Bešiktaš, Turska), Andrea Janjušević (Emina
Mostar, BiH), Selma Ličina (Nirnberg, Njemačka), Maša Tomašević (Inter, Italija), Katarina Čađenović (SFK Sarajevo, BiH), Jasna Đoković (Dinamo Zagreb, Hrvatska), Nađa Doknić (Hajduk Split, Hrvatska), Anastasija Minić (Raš WISE, SAD), Nađa Đurđevac (Radnički Kragujevac, Srbija), Ivana Boričić (Agram Zagreb, Hrvatska); napad: Armisa Kuč, Anđela Tošković (Fomget, Turska), Medina Dešić (Verder Bremen, Njemačka), Tatjana Osmajić (TSC, Srbija). Crna Gora će 9. oktobra od 13 časova dočekati Bosnu i Hercegovinu na ,,DG areni“ u Podgorici, dok je gostovanje Luksemburgu na programu 13. oktobra od 19 časova. - Iako su prijateljske, pred nama su dvije važne utakmice. Igramo sa dvije kvalitetne eki-
pe i cilj nam je da provjerimo što više igračica. Želimo da vidimo u kakvoj su formi, kao i da li su spremne za izazove koji nas očekuju u takmičarskim mečevima naredne godine - kazao je selektor. Duel sa Bosnom i Hercegovinom ima poseban simbolički značaj. To će biti 100. utakmica Armise Kuč u dresu reprezentacije, ali i posljednji u igračkoj karijeri za Slađanu Bulatović. - Njih dvije su simboli ženskog fudbala u Crnoj Gori, njihove karijere su više od običnih karijera, jer su bile i jesu inspiracija za mnoge djevojčice da počnu da se bave ovim sportom. Od samih početaka su tu i uvijek su davale sve od sebe za reprezentaciju. Nadamo se da će na tribinama biti što više navijača, da pozdrave Misu i Slađu, jer one to apsolutno zaslužuju - istakao je Marić. R. P.
Cilj je bio sam da pobijedim bez obzira na
PODGORICA – Košarkaši Budućnost Volija su maksimalno odradili dva gostovanja na startu nove sezone. Nakon ubjedljive pobjede protiv Slaska u Vroclavu, na startu Evrokupa (99:75), Podgoričani su uspješno otvorili i sezonu u AdmiralBet ABA ligi, pobjedom u Novom Mestu protiv Krke (77:72), u drugom kolu grupe A regionalnog takmičenja (prvo je odgođeno zbog neuspješnih pregovora na relaciji ABA liga – sudije oko visine honorara za novu sezonu). Već po rezultatu se može zaključiti da je tim Andreja Žakelja teže od očekivanog došao do pobjede na terenu gdje je Budućnost nerijetko znala da izgubi u prošlosti (sedam puta). Iako su vodili od prvog do posljednjeg minuta, do 15 razlike koliko je bilo u drugoj četvrtini (38:23), „plavi“ nijesu uspjeli da ranije prelome meč u koji su ušli dobro, u prvoj četvrtini su vodili 11 razlike (23:12), a onda i 15 u drugoj. Zbog velikih problema u napadu (48,8 odsto šuta za dva, 30 odsto za tri poena), Podgoričani su držali u igri domaćina do pred kraj utakmice, jer je Krka na 37,2 sekunde prije kraja meča, nakon trojke Jana Rebeca, imala samo dva poena minusa (72:70). Sve dileme je, međutim, u narednom napadu otklonio Jogi Ferel, trojkom za nedostižnih 75:70, na 21,3 sekundu do kraja utakmice… - Čestitam igračima na pobje-
Žakelj i Zevnik, treneri Budućnosti i Krke, prije početka meča
di. Naš cilj je bio samo da pobijedimo, bez obzira na sve. Znali smo da će biti veoma teško. Bila nam je to druga utakmica u tri dana, sa putovanjima između, što nije lako. Pristup je bio dobar, ali koncentracija ni-
Perspektivni plivači Crne Gore na pripremama u Trebinju
je bila na pravom nivou. To je na neki način razumljivo. Nije lako igrati protiv bilo koga bez treninga, posebno ne protiv Krke u Novom Mestu, gdje je uvijek teško – kazao je Andrej Žakelj, trener „plavih“. VPSCG
Novi ispit za Bjelopoljce
kola Druge fudbalske lige biće odigrani danas, čime zvanično kreće drugi krug takmičenja.
KRKA/DRAGO PERKO/KOŠARKA.SI
FK JEDINSTVO
Novi derbi u Golubovcima
Važno okupljanje za buduće akcije PODGORICA - Pripreme perspektivnih plivača i plivačica Crne Gore, u organizaciji Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore počele su u Trebinju. Cilj okupljanja je nastavak sistemskog rada sa mladim i perspektivnim sportistima, praćenje njihovog razvoja i unapređenje trenažnog procesa, sa fokusom na stvaranje kvalitetne baze za buduće na-
stupe crnogorskog plivanja na međunarodnoj sceni. Na pripremama učestvuju: Bojana Jovanović, Maša Franeta, Ilija Tomašević, Ema Perović, Stanislava Petrović, Tara Petrović, Hana Bojović, Lena Hinić, Milica Gladović, Jadranka Dabović, Maša Novosel, Nikolija Ožegović, Rastko Bajčetić, Vukan Jovanović, Marko Milatović, Luka Jovanović, Irina Vukmirović, Vojin Pejović, Sofija Jo-
vanović, Petra Radović, Vasilije Šljukić, Vuk Andjušić, David Rakočević, Jovan Koprivica, Anja Darmanović, Nađa Mirković, Viktor Miročević i Ksenija Petrović. Za selekciju plivača i plivačica i trenažni proces zaduženi su treneri Velimir Jo-
Arena
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Slovenački stručnjak je protiv Krke rasporedio minutažu na 11 od 12 igrača (nije ulazio jedino Andrija Slavković), samo se Marijal Šajok i Emir Hadžibegović nijesu upisali u strijelce, dok su četvorica imala dvo-
Veliki uspjeh naše džudistkinje prvog dana juniorskog Evropskog kupa
13 Zlato za Andrijanu Šutović
poena u seriji imale su i Budućnost i Krka na meču, Budućnost za vođstvo od 36:23, a Krka da priđe na 38:36
cifren poenterski učinak – Jogi Ferel (17), Džeri Butsijel (12), Džuvan Morgan (11) i Ajverson Molinar (10), pri čemu je Morgan imao najbolji indeks korisnosti – 23 (kao što je bio slučaj protiv Slaska), jer je bio bez promašaja iz igre (3-3 za tri poena, 1-1 za dva, uz oba promašena slobodna bacanja), a imao je i 13 skokova, dvije asistencije, te po ukradenu loptu i blokadu. Uz izjednačen procenat šuta za tri poena (domaćin je imao tri pogođene trojke više, iz 10 pokušaja više), Krka je na kraju bolje šutirala za dva poena (sa 50 odsto), dok je Budućnost bila ukupno uspješnija u skoku (39-36), uz izjednačen ofanzivni skok (po 12), iako je ta razlika u prve tri četvrtine bila mnogo veća. Crnogorski šampion je imao manje asistencija (14-20), ukradenih lopti (6-7), poena iz kontranapada (8-14) i izgubljenih lopti (13-15), a više poena iz druge šanse (14-12). - Bilo je dobrih perioda utakmice, ali zbog pada koncentracije tokom utakmice omogućili smo Krki da sve vrijeme bude blizu. Ipak, vodili smo od samog početka i zasluženo pobijedili – dodao je Žakelj. Domen Zevnik, trener Krke, čestitao je Budućnosti na zasluženoj pobjedi, a svojim igračima na borbi. - U prvoj četvrtini smo pokazali, možda, i previše poštovanja prema njima, ali smo nakon toga pružili odličnu partiju. Opustili smo se i ušli u ritam koji nam odgovara kad igramo kod kuće. Hvala navijačima koji su došli da nas bodre, njihova podrška nam je značila - kazao je Zevnik. Budućnost u utorak (19 sati) u „MTEL Dvorani Morača“ dočekuje Napoli, u drugom kolu Evrokupa, a naredni meč u ABA ligi igra 10. oktobra u Beogradu protiv Crvene zvezde. S. JONČIĆ
PODGORICA - Zlatna medalja za crnogorski džudo prvog dana Evropskog juniorskog kupa u Podgorici - Andrijana Šutović došla je do najsjajnijeg odličja u kategoriji do 70 kilograma. Na putu do zlatne medalje Nikšićanka je sve tri borbe riješila u svoju korist iponom. U finalu je na efektan način savladala Mađaricu Čenge Torok. Takmičenje je započela trijumfom nad Lukom Jongstra iz Holandije, da bi u polufinalu savladala Niginu Saparboevu, predstavnicu Uzbekistana. Uspjela je Andrijana da se vrati iz minusa od dva juka i iponom upiše trijumf. Valentina Kilibarda izgubila je meč za bronzanu medalju od Mađarice Bodže Bothajm. Od ostalih crnogorskih predstavnika plasman su ostvarili Sejla Spahić, koja je bila sedma u kategoriji do 70 kilograma i Mihailo Senić, takođe osvajanjem sedme pozicije do 73 kilograma. Takmičenje se nastavlja danas od 10 sati u dvorani „Voko“ u R. P. Podgorici.
Izborne sjednice Skupštine Šahovskog saveza Crne Gore
Jovan Milović ponovo izabran za predsjednika PODGORICA - Jovan Milović ponovo je izabran za predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore na jučerašnjoj izbornoj sjednici Skupštine Šahovskog saveza Crne Gore. Naredne četiri godine predvodiće krovnu šahovsku organizaciju, a dosadašnji predsjednik dobio je jednoglasnu podršku prisutnih delegata. Novi mandat Milovića predstavlja nastavak kontinuiteta u radu Šahovskog saveza Crne Gore, koji je u prethodnom periodu napravio značajne iskorake na organizacionom i međunarodnom planu.
Organizacijom brojnih domaćih i velikih međunarodnih takmičenja, Crna Gora je dodatno učvrstila svoju poziciju na evropskoj i svjetskoj šahovskoj sceni. Upravo je jačanje međunarodnog ugleda crnogorskog šaha bilo jedno od ključnih obilježja prethodnog mandata, tokom kojeg je Crna Gora postala prepoznatljiv domaćin značajnih evropskih šahovskih manifestacija. - Zahvaljujem predstavnicima klubova na ukazanom povjerenju. U prethodnom periodu zajedničkim radom uspjeli smo da realizujemo brojne značajne projekte i dodatno afirmiše-
mo crnogorski šah na međunarodnoj sceni. Pred nama su novi izazovi i ambiciozni planovi, a naš cilj je da nastavimo da razvijamo šah u svim sredinama, a posebna pažnja biće posvećena implementiranju šahu u školama i vrtićima. Pružićemo još snažniju podršku klubovima i mladim šahistima, a želimo da učvrstimo poziciju Crne Gore kao domaćina najvećih evropskih takmičenja – kazao je Milović. Na sjednici je izabran i novi Upravni odbor Saveza, u čijem će sastavu, pored Milovića, biti Veselin Vanja Drašković, Božidar Bonja Ivanović, Dmi-
tar Ćulafić, Predrag Marković, Nenad Radulović, Aleksandar Tomić, Nebojša Adžić, Radomir Uljarević i Igor Mijanović. Za potpredsjednika Upravnog odbora izabran je Veselin Vanja Drašković, dok je proslavljeni velemajstor Božidar Bonja Ivanović počasni predsjednik Saveza. Skupštinom je predsjedavao njen predsjednik Dragan PoB. K. padić. T. ĆOROVIĆ
Regionalna vaterpolo liga (5. kolo)
Budvu čeka derbi, Primorac mora da osvoji bodove vanović i Danijela Franeta. Ovo okupljanje predstavlja važan segment rada sa perspektivnim plivačima Crne Gore i priliku za dodatno unapređenje njihovih tehničkih, fizičkih i takmičarskih sposobnosti kroz zajednički rad i kvalitetan trenažni proces. A. M.
PODGORICA - Primorac i Budva odigraće danas u Valjevu i Šapcu posljednje mečeve petog kola vaterpolo Regionalne lige. Kotorani su favoriti u današnjem (18 h) meču protiv Valisa, dok Budvane dva sata kasnije očekuje derbi sa ekipom iz Šapca. Oba naša tima imaju dobru
priliku da dođu do bodova ekipi iz Kotora su neophodni nakon novog, trećeg poraza u ovom takmičenju (prije dva dana od Šapca). Nakon četiri odigrana kola tim Vida Lopmara ima samo pobjedu i to protiv Partizana. Budvani su u boljoj situaciji, sa tri pobjede i porazom u pretprošlom kolu kod kuće od Novog Beograda. Vicešampi-
DŽUDO SAVEZ
mo mo, a sve
21
ŠSCG
sezonu u ABA ligi r Andrej Žakelj jasan
Sportski miks
Budvani na ispitu u Šapcu
ona Crne Gore očekuje novi, veliki ispit i to protiv ekipe za koju nastupaju crnogorski reprezentativci Aljoša Mačuć i
golman Darko Đurović. Jadran MTEL i Budućnost sa pobjedom i porazom završili su mini turneju po Srbiji.
Novljani su na učinku od četiri pobjede i poraza, a Podgoričani na tri trijumfa i dva poraza. A. M.
Arena
22 Sportski miks
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Podgoričanke slavile protiv Herceg Novog koji je nastupio bez strankinja i kapitenke Melise Cenović
PODGORICA – Dvorana: Univerzitetsko kulturno-sportski centar. Gledalaca: 150. Sudije: Mitrović i Terzić. Rezultat po setovima: 9:25, 12:25, 22:25. HERCEG NOVI: Šekularac (libero), Bojić 12, Savić, Šofranac, Madžgalj 4, Deretić 4, Žutković, Krsmanović 1, Kilibarda 2, Bigović (libero). BUDUĆNOST VOLEJ: Čavić 4, Koprivica 5, Veličković (libero), Popović 7, Duletić 6, Tošić (libero), Jovović 5, Jovanović 10, Labović, Šćekić 4, Crnojački 3, Đukić 6, Jauković 6, Lazarević 4. Nakon Herceg Novog (2024. godine 3:0 protiv Luke Bar) i Luke Bar (2025. godine 3:1 protiv Herceg Novog), odbojkašice Budućnosti treće su pobjednice Superkupa Crne Gore, koji treću uzastopnu godinu najavljuje start nove odbojkaške sezone. Tim Luke Bogojevića je do prvog trofeja u sezoni došao pobjedom u Podgorici protiv Herceg Novog,
Odbojkašice Budućnosti slave prvi trofej u sezoni
lako i očekivano sa 3:0. U ove dvije rečenice, nažalost, satkana je cijela sadržina ovog meča, koji je bio daleko od spektakla koji se najavljivao danima unazad. Ne zbog Budućnosti, koja je odradila svoj dio posla, niti zbog Odbojkaškog saveza Crne Gore, koji je bio dobar organizator ovog događaja. Već, isključivo zbog Her-
ceg Novog koji je pokvario ovaj duel jer je protiv Podgoričanki nastupio sa samo tri seniorke (Gordana Madžgalj, Marija Bojić, Marija Kilibarda), dok su sve ostale bile kadetkinje. Četvorostruki uzastopni šampion je, naime, igrao bez ijedne od strankinja koje su stigle ljetos, kao i kapitenke Melise Cenović, a ekipu nije vodio ni šef
BSCG
Otvoreno EP u boksu do 17 godina u Budvi
Uspješan start Mrdaka i Dedića PODGORICA - Evropsko prvenstvo u boksu za mlade do 17 godina, koje se održava u Budvi, svečano je otvoreno uz rekordan broj učesnika i donijelo je prve velike radosti, ali i uzbuđenja za crnogorsku reprezentaciju.
Sa svečanog otvaranja šampionata
Na šampionatu Starog kontinenta Crnu Goru predstavlja sedam takmičara, a prvog takmičarskog dana u ring su izašla trojica naših boraca, ostvarivši dvije pobjede. U kategoriji do 75 kilograma,
Veselin Dedić je uspješno preskočio prvu prepreku savladavši reprezentativca Turske Javuza Talha Cankala, odlukom sudija 4:1. Dedića u osmini finala u utorak čeka ozbiljan ispit – meč protiv Ukrajinca Mikhaila Danila, koji je eliminisao Luku Milenkovića iz Srbije. Maksimalan učinak protiv turskih boraca potvrdio je i Strahinja Mrdak u kategoriji do 54 kilograma. On je jednoglasnom odlukom sudija, dominantnim rezultatom 5:0, savladao Jigita Keskina. Ovom
stručnog štaba Marko Radusinović, već njegova pomoćnica Milena Burzanović. Razlog je sada i zvanično poznat, a Pobjeda ga je nagovijestila u najavi utakmice Herceg Novi, naime, nije na vrijeme riješio peripetije koje su nastale usljed tužbi nekih bivših igračica, a zbog neizmirenih ugovornih obaveza,
zbog čega im je ljetos prvo bio blokiran račun, a onda i proces registracije novih igračica i izdavanja međunarodnih sertifikata, jer o tome sada brigu vodi Svjetska odbojkaška federacija (FIVB). Herceg Novi se tim povodom pred utakmicu oglasio saopštenjem, u kojem je obavijestio javnost „da usljed admini-
ubjedljivom pobjedom Mrdak je osigurao plasman u osminu finala, gdje će odmjeriti snage sa Fincem Miom Ristolom. Treći crnogorski predstavnik Andrija Nikitović, u kategoriji do 60 kilograma, zaustavljen je na startu - od njega jednoglasnom odlukom sudija (5:0) bio je bolji reprezentativac Italije Ćezare Spaciani. Takmičarski program se nastavlja danas, a boje Crne Gore braniće jedina ženska predstavnica u našoj selekciji Ena Hot, u kategoriji do 54 kilograma boriće se protiv reprezentativke Litvanije Eimante Bakucionite. Ukoliko preskoči prvu prepreku, protivnica u narednoj rundi biće joj bolja iz duela Sudem Tamucin (Turska) - Emilija Bajrakovska R. A. (Poljska).
FORMULA 1: Pol za Holanđanina nakon 302 dana na VN Bahreina
Danas počinje kadetsko prvenstvo za odbojkašice
Učestvuje 21 ekipa PODGORICA – Kadetsko prvenstvo Crne Gore za odbojkašice počinje danas, kada će biti odigrani prvi turniri, a ove sezone će liga imati čak 21 ekipu, koje su podijeljene u sedam grupa. U dvorani Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici igraće se
prvi mečevi u dvije grupe, a za bodove u grupi A će se boriti Budućnost, Top volej i Akademija, a u grupi D Net, Galeb i Gorštak. U Medicinskoj školi u Podgorici igraće timovi iz grupe B Lovćen, Budva i As, odnosno iz grupe G - Luka Bar, Herceg Novi i Libero.
Domaćin grupe C u SC „Rea“ u Budvi biće Mediteran i dočekaće Volej star i Jedinstvo, grupa E se igra u Pljevljima u balon sali „Piramida“, a nastu-
Ferstapen zna kako PODGORICA - Maks Ferstapen osvojio je pol poziciju pred Veliku nagradu Bahreina i to poslije 302 dana od trijumfa u Abu Dabiju. Vozač Red Bula je na stazi „Sepang“ u Maleziji imao najbrži krug 1:35,130 i sa tri desetinke prednosti slavio je ispred Luisa Hamiltona u Ferariju. Na trećem mjestu završio je još jedan vozač Red Bula - Isak Hađar, ali je zbog kazne pomjeren na osmo, a njegovu poziciju zauzeo je vodeći u generalnom plasmanu Kimi Antoneli. Holanđanin je bio sjajan u kvalifikacijama, a nije bio loš
Šarl Lekler u drugom Ferariju, ispred dvojca Meklarena - Landa Norisa i Oskara Pjastrija. Top10 kompletirali su Pjer Gasli iz Alpina i Gabrijel Bortoleto u Audiju, koji će ostati na tim pozicijama, za razliku od šestorice vozača koji su završili kvalifikacije ispred njih. Veliku borbu za 10. mjesto vodili su Bortoleto i Lijam Loson. Legenda Fernando Alonso završio je kao 12, iza njega bili su Karlos Sains, Lens Strol, Frank Kolapinta... Glavna trka zakazana je danas za devet sati. A. M. FORMULA 1
Herceg Novi 0 Budućnost volej 3
OSCG
Budućnost prvi put osvojila Superkup
strativnih prepreka sa kojima se klub suočava, nije uspio da u predviđenom roku registruje inostrana pojačanja, koja čine značajan dio ovogodišnjeg sastava. Iz novskog kluba su, između ostalog, uputili i „iskreno izvinjenje svim njihovim vjernim navijačima i podržavaocima“. Nijesu su se, međutim, izvinili Budućnosti, niti OSCG... Inače, utakmica Superkupa između dva neravnopravna rivala bila je puka formalnost za Budućnost, čiji je trener Luka Bogojević iskoristio meč da šansu pruži svim igračicama tokom tri seta. I sa druge strane su igrale sve igračice, ako ništa drugo, i Herceg Novi je poslije nekoliko godina prvi put nastupio samo sa domaćim odbojkašicama. - Puno nam znači što sezonu otvaramo osvojenim trofejom. Mi smo ovoj utakmici pristupili maksimalno ozbiljno, bez obzira što je protivnik u ovom momentu bio kvalitetom slabiji od nas. Ali, mi smo pružili maksimum, dao sam priliku svim curama da odigraju, imali smo kombinovanu postavu i na momente je to bilo dosta lijepo sa naše strane. Čestitam i ekipi Herceg Novog koja je izašla na teren, stvarno im svaka čast na tome kako su se trudili, prvenstveno mislim na Gordanu Madžgalj jer mislim da je dala veliki doprinos i ponašala se, zaista, lijepo. Čestitke i mojim curama i svima nama, i nadam se da će ovo da bude uvertira svega lijepog što slijedi ove sezone – kazao je Luka Bogojević, trener Budućnosti. S. JONČIĆ
paju Rudar, Mornar i Ulcinj, dok će se mečevi grupe F igrati u Kotoru, gdje će Gimnazijalac biti domaćin Morači i Albatrosu. S. J.
Arena
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Rukomet 23
Rukometašice Budućnosti gostuju Esbjergu (14 h) u 4. kolu Lige šampiona
PODGORICA - Nova, četvrta u nizu teških utakmica u grupi A očekuje rukometašice Budućnosti. I možda najteže gostovanje u Danskoj Esbjergu, sa nekoliko vrhunskih zvijezda u sastavu koje predvodi Heni Rejštad, a tu je slavna Norvežanka, ljevoruka Nora Mork. Sestre Solberg, jedna na golu, druga na krilu, golmanka Filter, zatim još jedna Norvežanka - Deila Rašfeldt, koja je sa 17 golova jedna od najefikasnijih igračica u kompletnoj Ligi šampiona. Danski tim je pretendent za završni turnir, ima moć u napadu, najopasniji je iz brze igre od koje naša ekipa i treba najviše da se pribojava. - Nastavljamo takmičenje, imali smo dvije sedmice pauze da se fokusiramo na sebe, kroz treninge podižemo nivo i formu, da bi sve došlo na svoje i da stvarno pokažemo svoje pravo lice kazala je krilo Nina Bulatović. Pitanje je koje su to slabosti danske ekipe? Može li Budućnost da otkrije i napadne domaćina tamo gdje je najtanji i napadački da odgovori bez tehničkih grešaka i promaša-
OTP GROUP BUDUĆNOST
Zna se ko je favorit, ali nema predaje Šou Matee Šošo Podravka je na krilima crnogorske reprezentativke Matee Šošo u gostima kod Blumberga upisala prvu pobjedu (33:31) u 4. kolu Lige šampiona. Srednji bek hrvatske ekipe od ukupno 11 golova, u drugom poluvremenu postigla je devet pogodaka uz jedan promašaj, zaradila je tri penala i imala tri asistencije. U derbiju A grupe FTC je slavio protiv Bukurešta 24:23, a u samom finišu domaće su postigle gol za velike bodove. Za ekipa koju vodi Bojana Popović, crnogorska reprezentativka Tatjana Brnović dala je dva gola.
Nina Bulatović vjeruje u bolje izdanje svoje ekipe
ja iz zicer situacija. - Fenomenalna ekipa, ali oni kao i svi imaju svoje slabosti. Na nama je da sprovedemo instrukcije trenera i stručnog štaba na pravi način i da damo sve od sebe. Nadamo se najboljem mogućem rezultatu. Podići nivo igre je veliki zadatak za Maju Savić koja je od prošlog kola preuzela dirigentsku palicu od sada bivšeg trenera Zorana Abramovića. Oscilacije su Ahilova peta šampionskog crnogorskog tima, a jedno dobro poluvrijeme ne dobija utakmice. - To je jedna stvar koja je uočljiva kod nas. Kao i na drugim
stvarima, tako i na tome smo fokusirani bili da nađemo način da poradimo na tome. Ja vjerujem da ćemo podići to na neki bolji nivo – poručila je Bulatović. Sve linije u podgoričkom timu danas od 14 sati, kada je zakazan meč 4. kola elitnog takmičenja, moraju biti na maksimalnom nivou. Jer, Esbjerg ne prašta ništa. Sa većim samopouzdanjem ako bi se ,,plave“ vratile iz Danske, mogle bi da sačekaju naredne duele iz kojih očekuju bodove. - Idemo utakmicu po utakmicu. I ovu utakmicu treba da iskoristimo da podižemo nivo samo-
pouzdanja i nivo forme. Kasnije nas čekaju protivnici koji su malo slabiji od onih koje smo imali do sad. Ali, svako igra rukomet, svašta može da se desi. Budućnost ne može da prijeti, na papiru je daleko od uloge favorita, ali može da odigra konstantno i uz neke korekcije u igri da pokaže zube izuzetnoj danskoj ekipi. - Smatram da je u Ligi šampiona suvišno pričati o tome da su ekipe ozbiljne. Pristup mora biti uvijek na najvećem nivou. Imali smo pauzu, iskoristili smo je da razmislimo o nama, našim greškama, a od trenera i kompletnog stručnog štaba do-
bili smo, kao i uvijek, smjernice kako taktičke, tako i druge koje nam mogu pomoći da podignemo nivo igre. Smatram da moramo da se fokusiramo na sebe, da ispravljamo greške i završavamo utakmice sa što manje tehničkih grešaka. I da uz želju, volju motivaciju i podršku, kakva treba da bude na utakmicama Lige šampiona, možemo sve – jasna je ljevoruka Jelena Vukčević. Crnogorska reprezentativka smatra da je ono što je bilo završena priča i da ekipa treba da gleda u ono što dolazi. - Smatram da su i te kako dobre pouke izvučene, a i ukazano
nam je na dosta stvari koje treba da ispravljamo. Ove sedmice bila je dobra energija, zdrava atmosfera u ekipi i nadam se da ćemo u Danskoj pružiti bolje izdanje. Nema dileme za Vukčević sa kakvim kapacitetom Esbjerg nastupa u ovoj sezoni. - Nezgodna ekipa, ali i mi nosimo dobar osjećaj od posljednje utakmice sa njima. Znači da sve možemo, kada smo dobre i stabilne i onda nije bitno ko je na drugoj strani terena. Smatram da i Esbjerg ima neke karike na koje nam je ukazano i tu ćemo tražiti šansu - istakla je Vukčević. A. MARKOVIĆ
LEVALEA 2010
Regionalna rukometna liga (5. kolo)
Lavice u Jagodini stale na korak od iznenađenja Ekipa koju je kao prvi trener vodio Igor Marković (Anđela Bulatović zbog obaveza nije putovala u Srbiju) izgubila
Levalea 2010 izborila plasman u treće kolo Evropskog kupa
Nikšićanke blistale do istorijskog uspjeha PODGORICA – Rukometašice Levalee 2010 u Luksemburgu su u dvomeču sa Red Bojsom bile bolje od rivala i slavile plasman u treće kolo EHF Evropskog kupa. Ovo je, inače, istorijski rezul-
tat za našu ekipu u Evropi. Nikšićanke su u prvom meču bile na ,,plus 11“, a dan kasnije svladale su istog protivnika 26:24. Do odmora ekipa iz Luksemburga je vodila tri gola razlike, a onda su se crnogorske
rukometašice razigrale. Sanja Andrijašević završila je meč sa osam golova, Andrea Dragnić dala je pet, kao i Sara Folić, gol manje Tatjana Vučetić, Snežana Ćorović i Jelena Kuzman dva puta su biA. M. le precizne.
je 25:21, ali da je pogađala sedmerce i neke dobre situacije za gol ko zna u kojem bi pravcu nakon odmora meč otišao. Ovako najmlađa ekipa u Regionalnoj ligi mora da uči od iskusnijih i radi dva puta više od rivala. U Jagodini Lavice su bile bolje u drugom poluvremenu za gol
(11:10), ali su u prvih 30 minuta primile 15, a dale 10. U podgoričkoj ekipi po četiri gola dale su Kalina Kažić, Viktorija Tomić, Nikolija Nikić i Sanja Dulović, dva puta u strijelce su se upisale Sara Kaluđerović i Petra Čađenović, a Vanja Bajčeta dala je gol. A. M. REGIONALNA LIGA
PODGORICA – Lavice UDG bile su na mnogo većem nivou u Jagodini, uprkos porazu u 5. kolu Regionalne rukometne lige.
24 Feljton
Neđelja, 4. oktobar 2026.
ŠPIRO KULIŠIĆ: KAKO RAZUMJETI ETNOGENEZU CRNOGORACA
U više predanja osnivač plemena je najmlađi brat Predanja o postanku pet crnogorskih i albanskih plemena ne mogu služiti kao dokaz precizno određene starine pojedinih plemena, ali neki njihovi Hoti vode porijeklo od Ota, bitni elementi, kao što su ugzorilokalni (domazetski) brak, minorat i odraz takođe petog, kako se vjeruje, najmlađeg brata, koji se na- asimetrične egzogamije, svakako potiču iz jedne arhaične rodovske organizacije Priredio: Slobodan Čukić
stanio preko Cijevne, dok su se starija četiri brata razišla na razne strane. Prema predanju, i Brato, predak Bratonožića, bio je takođe peti, zapravo najmlađi brat. Kako kaže predanje, Brato je ostao kod kuće i od njega se razrode današnja bratstva, koja su po njemu i dobila ime Bratonožići. Starija se braća raziđu i od njih su postali Vasojevići, Oti, Piperi i Ozrinići. U Bratonožićima se dalje pripovijeda kako su doseljenika Vasa prihvatili njihovi stari i naselili ga na svom zemljištu (J. Erdeljanović, „Bratonožići“, SEZ, XII, 461). I jedno predanje o porijeklu Ozrinića veoma jasno povezuje minorat sa ugzorilokalnim brakom. Po tom predanju, braća Vaso, Kraso, Oto i Ozro, a po nekima i Pipo, doselili su se iz Hercegovine na Kčevo. Tu im se nije dopalo, pa su krenuli dalje prema istoku. Ozro nije mogao dalje putovati, jer je bio hrom, „te se ustavi kod nekakva bogata čovjeka, čijom kćeri se oženi“ (B. Lalević - I. Protić, „Vasojevići“, SEZ V, 536). Po jednom predanju, i rodonačelnik Klimenata kao mlad čo-
Doseljenici su se pribijali uz neko starije bratstvo, a zatim sa njim tijesno srodili, spojili u jedno bratstvo. Obično je doseljeno bratstvo primalo ime i slavu starijeg bratstva, a ujedno su doseljenici sticali pravo da se koriste katunima i pašnjacima starijeg bratstva
Hotski glavari krajem 19. vijeka
banin služio je kod nekog bogatog stočara u Trijepču, tu se oženio njegovom hromom kćerkom i tako osnovao pleme Klimenti. U ovim predanjima hromost se dosljedno ističe kao motiv za opravdanje ugzorilokalnog braka. I po jednom predanju iz Drobnjaka, hroma sestra Žiža nije mogla bježati sa svojom braćom, pa je uzela za muža nekog Iliju iz Kuča, koji je primio i njenu slavu, tako da je ona postala osnivač novog bratstva Žižića. A ovaj motiv napuštene sestre koja je povrijedila nogu, pa nije mogla bježati s braćom, nalazimo i u jednom mitu sa Trobrijandskih ostrva u Melaneziji, gdje je očuvana i materinska porodica. U ovim predanjima jasno se razabiru veoma bitni i veoma dosljedni elementi arhaičnih, predpatrijarhalnih rodovskih odnosa, sa ugzorilokalnim brakom (domazetstvom) i minoratom. A vidjećemo kako je ugzorilokalni brak i u relativno kasnijim periodima imao veoma značajnu ulogu u formiranju pojedinih bratstava, i posebno u procesu etničkog saživljavanja i asimilacije doseljenika. Ni predanja o petorici braće, osnivačima plemena, nijesu tek slučajna, jer u stvari odražavaju veoma stare rodovske odnose i strukture. Po mitovskoj genealogiji, i pet velikih porodičnih grupa u Kačena (Katchins, u Burmi) potiču od petorice braće. Bratstvo je inače u narodu svedeno samo na zajedničko ime, koje se prenosi po muškoj liniji, ali, po mišljenju Levi Strosa (Levi-Strauss), pet osnovnih porodičnih grupa kod Kačena odražava prvobitnu strukturu arhaične rodovske organizacije. I kod Kačena je najmlađi sin nasljeđivao zemlju i
Crnogorci i Albanci u razgovoru
među crnogorskim bratstvima i osobito između crnogorskih i albanskih bratstava. On je ujedno zabilježio i jasne tragove dualne strukture u mnogim crnogorskim plemenima, koji bez sumnje upućuju na dualnu rodovsku egzogamiju. Pored novijih bratstava koja vode porijeklo od jednog pretka i granaju se od jedne porodice, Erdeljanović je u Crnoj Gori zatekao i mnoga složena bratstva koja su se razvila spajanjem starijeg i novijeg, Francuski antropolog i etnolog zapravo doseljenog stanovKlod Levi-Stros ništva. U Kučima je, kako primjećuje Erdeljanović, staro ku pet crnogorskih i albanskih bratstvo obično predstavljaplemena, sa tragom navede- lo ostatak starijeg stanovnišnog sistema, očito su sekun- tva, a „novo je bratstvo bilo darna, prilagođena određenoj većinom od ljudi skoro dosituaciji. Stoga, ova predanja seljenih i neznatnih”, što tane mogu služiti kao dokaz pre- kođe ukazuje na odlučujući cizno određene starine poje- uticaj starinaca u procesima dinih plemena, ali neki njiho- asimilacije stanovništva. Ervi bitni elementi, kao što su deljanović kaže da su se ovi ugzorilokalni brak, minorat i doseljenici pribijali uz neko odraz asimetrične egzogami- starije bratstvo, a zatim sa njim je, svakako potiču iz jedne ar- „tesno srodili, spojili u jedno haične rodovske organizacije. bratstvo”. Obično je doseljePored toga Erdeljanović je za- no bratstvo primalo ime i slatekao i brojne primjere sime- vu starijeg bratstva, a ujedno trične ili dualne egzogamije su doseljenici sticali pravo da se koriste katunima i pašnjaObjavljujemo djelove iz kultne studije cima starijeg bratstva. Ako su Špira Kulišića „Etnogeneza Crnogoraca“, doseljenici sticali ekonomska prava, a gubili svoje ime i svokoja razobličava nacionalne mitove. ju slavu, onda ovu pojavu moKnjigu je prvi put objavila Pobjeda žemo shvatiti samo na taj na(Titograd, 1980), a nedavno ga je po treći čin ako pretpostavimo da su put objavila Dukljanska akademija nauka i umjetnosti barem u početku preovladastaru porodičnu kuću, dok su ostala braća odlazila. U Irskoj je takođe nasljednik bio peti sin, a po Herodotovom kazivanju, i kod starih Skita najmlađi je sin ostajao kod kuće, i to kod majke. Levi Stros pri tome konstatuje da se tragovi ovih arhaičnih rodovskih odnosa mogu pratiti od sibirsko-burmanske osovine pa do zapadne Evrope, gdje se javlja „afirmacija ženskih prava, tako tipičnih u germanskim i keltskim institucijama“, a možemo slobodno reći i u slovenskim institucijama i u posebnoj balkansko-slovenskoj tradiciji. Evel Gasparini ističe sistem ženidbenih veza između pet egzogamnih rodova u selu Sokirnici kod karpatskih Ukrajinaca, gdje je prvi rod, koji je udavao djevojke u drugom rodu, uzimao djevojke u petom rodu, zatvarajući na taj način krug razmjene. Kako navodi Gasparini, Heine Gelderen ovakve odnose određuje kao sistem „asimetrične egzogamije“, dok ga Levi Stros definiše kao opštu razmjenu, l‘echange generalise. Međutim, kazivanja o postan-
11.
vali izvjesni oblici ugzorilokalnog braka (možda samo u bratstvu, a ne u kući) i materinske filijacije. I Erdeljanović je pretpostavio da su se složena bratstva razvila na taj način, jer na jednom mjestu kaže: „...ali mi se čini da su i njihovi preci na isti način poprimali slave starih bratstava, među koje su se naselili ili u čije su kuće možda ženidbom ušli”. On ujedno navodi i nekoliko albanskih bratstava u Kučima čiji su preci, po predanju, bili crnogorski doseljenici, obično bjegunci zbog krvne osvete. U osnovi ovih složenih bratstava nalazimo u stvari pojavu dualne rodovske organizacije, sa dualnom egzogamijom barem u početku. „To se zbraćivanje - kako kaže Erdeljanović - obično počne međusobnim ženidbama”. On je naveo i nekoliko primjera dualne egzogamije (komplementarne endogamije) između pojedinih crnogorskih i albanskih bratstava, iz kojih se jasno vidi da je komplementarna endogamija između dva bratstva različitog porijekla, crnogorskog i albanskog, bila presudna i u procesu etničke asimilacije, bilo u jednom ili u drugom pravcu, zavisno i od etničke sredine u kojoj je do stapanja dolazilo.
PLEMENA IZ PREDNEMANJIĆKOG DOBA
Već ovi elementi arhaičnijih rodovskih odnosa, koji su u izvornim oblicima sačuvali u albanskom rodovsko-plemenskom društvu, pokazuju da se ne može govoriti o čisto „srpskim” plemenima u periodu koji je prethodio stvaranju srednjovjekovne srpske države. Izmiješanost romanskih i slovenskih mjesnih imena u predjelima oko Zete i Morače, kako je sam Erdeljanović zaključio, neosporno svjedoči da je romanski živalj vrlo rano živio u neposrednom susjedstvu, što je moralo „dosta rano dovesti do njihova zbližavanja i mešanja”. Erdeljanović je štaviše pretpostavio da neka složena romansko-slovenska imena ukazuju i na mogućnu dvojezičnost u ranijem periodu. Na žalost, nemamo neposrednih podataka o prirodi i oblicima rodovskih odnosa i formacija iz tog najstarijeg vremena, ali po crnogorsko-albanskim rodovskim odnosima možemo s mnogo razloga pretpostaviti da su u osnovi slični bili i romansko-slovenski odnosi. (Nastavlja se)
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Oglasi i obavještenja 25
Cjenovnik čitulja Formati
Cijene OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
15€
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
33€
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
35€
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
55€
1/36
do 20 riječi (1 slika)
15€
1/20
do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
18€
1/18
do 40 riječi (1 slika)
20€
1/12
do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
27€
1/6
do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
70€
1/5
do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
100€
1/4
do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
160€
1/2
do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
275€
1/1
do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
500€
1/9
1/8
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
26 Oglasi i obavještenja
Neđelja, 4. oktobar 2026. 142
126
Тужним срцем јављамо да је дана 3. октобра 2026. у 78. години преминула наша драга
Sa tugom u srcu obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da se dana 2. oktobra 2026. u 61. godini upokojila u Gospodu naša draga
МИЛИЈАНА Велимира КОВАЧЕВИЋ
SAŠA Zoranova JOVIĆEVIĆ
Саучешће примамо у капели у Страшевини 3. октобра од 13 до 16 часова и 4. октобра у градској капели у Никшићу од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на градском гробљу. Кућа жалости: Четврта црногорска 56. Цвијеће се не прилаже. ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА: син ЈАНКО, кћерке МИЛИЦА, ДРАГИЦА, ЗОРИЦА и СЛАВИЦА, сестра од стрица БРАНКА, ђевер БОЖИДАР, јетрва РАДОЈКА, унучад, ђеверичић, ђеверичне и остала родбина КОВАЧЕВИЋ и ДАМЈАНОВИЋ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 4. oktobra od 10 do 16 časova i 5. oktobra od 9 do 14.30 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 15 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru.
рођена ДАМЈАНОВИЋ
rođena KONATAR
OŽALOŠĆENI: suprug ZORAN, sin FILIP sa porodicom, ćerka ISIDORA, braća ŽELJKO, VELJKO, RADENKO, VIDOJE, JELENKO i DOBRIVOJE sa porodicama, sestre NATAŠA, GORDANA, DRAGANA i LJILJANA sa porodicama i ostala mnogobrojna rodbina JOVIĆEVIĆ i KONATAR
122
Дана 3. октобра 2026, послије кратке и тешке болести, у 74. години умро је наш
НОВИЦА – БАТО МИРОВИЋ 1953–2026.
По жељи нашег драгог сахрана ће се обавити у кругу породице и најближих 3. октобра на гробљу Никољ црква у 13 часова. ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА
Oglasi i obavještenja 27
Neđelja, 4. oktobar 2026. 155
Dana 2. oktobra 2026. u 80. godini napustio nas je naš voljeni
123
Дана 3. октобра 2026. у 55. години напустио нас је наш драги
NIKOLA Dede PERKOVIĆ СРЕЋКО Видов БУЛАТОВИЋ Posmrtni ostaci biće kremirani.
Саучешће се прима у градској капели Чепурци 3. октобра од 10 до 15 часова и 4. октобра од 10 до 13.30 часова. Сахрана ће се обавити истог дана на Новом гробљу.
OŽALOŠĆENI: supruga DUŠANKA, sin IGOR, kćerka BILJANA, brat MILAN, sestre NATALIJA i SENKA, snahe DANIJELA, VERA i DUŠANKA, unučad, bratanići i bratanične i ostala rodbina PERKOVIĆ i ujčevina LAKOVIĆ
ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга СЛАВИЦА, син СТЕФАН, брат ДРАШКО и остала бројна родбина БУЛАТОВИЋ
128
Sa iskrenim žaljenjem i poštovanjem opraštamo se od naše drage kume
Дана 3. октобра 2026. умро је у 97. години наш драги
Саучешће примамо у капели Ливеровићи - Жупа 3. октобра од 13 до 17 часова и 4. октобра од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на мјесном гробљу у Ливеровићима. Цвијеће се не прилаже. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга СТАНКА, синови: ДУШКО, ЗОРАН и МИЛАН, браћа: ВОЈИСЛАВ и ТОМИСЛАВ, сестре: ЦВИЈЕТА и БУЛИЦА, снахе: ДАНКА, НАТАША и СТАНОЈКА, унучад: ВИКТОР и ТЕОДОРА, брат од стрица МАРИНКО, брат од ујака ВЕСО ЋОРОВИЋ, синовци, синовице, сестрићи, сестричне и остала родбина НИКОЛИЋ и ујчевина ЋОРОВИЋ Posljednji kumi
pozdrav
Sa iskrenim poštovanjem čuvaćemo uspomenu na njen plemeniti lik i dobrotu.
RAJKO DRAGANIĆ sa porodicom Kumovi PAVIĆEVIĆI
135
134
124
VOJKI KOVAČEVIĆ
Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.
1930–2026.
dragoj
Posljednji pozdrav dragoj kumi
117
Sa velikim žaljenjem i poštovanjem opraštamo se od našeg velikog i iskrenog prijatelja
MIRI POPOVIĆ
MIRI
MIĆKA MIRI POPOVIĆ
Od kumova BOŽOVIĆA JELENE, ĐOKA i MIRJANE
Kumovi VUKOVIĆI
Posljednji pozdrav našoj voljenoj prijateljici
MIRI
Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.
SAVO ROGANOVIĆ sa porodicom
154
Posljednji pozdrav dragoj kumi
VOJKE KOVAČEVIĆ
ВЛАДИМИР - ВЛАДО Симов НИКОЛИЋ
Posljednji pozdrav poštovanoj kumi
152
153
Počivaj u miru i neka ti je laka zemlja po kojoj si ljudski koračala.
Kum SLOBO BOŽOVIĆ sa familijom
Počivaj u miru.
VJERA IVANIŠEVIĆ sa porodicom 129
Posljednji pozdrav
MIRI Đokovoj
Počivaj u miru!
ZORAN VUKADINOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom
MIĆKU DRAGAN, NATAŠA, KRSTO i ANA
118
28 Oglasi i obavještenja
Neđelja, 4. oktobar 2026. 138
Našoj voljenoj strini i baki
140
Sa velikim poštovanjem se opraštamo od
MILIJANI
Bila si i ostala naša dobra duša, koja je svima donosila samo radost i utjehu. Simbol nesebične ljubavi i beskrajne dobrote. Hvala ti za svaku toplu riječ, zagrljaj i pažnju kojom si nas darivala. Živjećeš vječno kroz naše uspomene. Tvoja VESNA, KRISTINA, LUKA i MARIJAN
KOVAČEVIĆ MILIJANE
143
Sa tugom se opraštamo od
Majke naše koleginice.
MILIJANE KOVAČEVIĆ
KOLEKTIV APOTEKA REMEDIA
Draga naša Milijana, bila si ne samo divna i brižna komšinica, već i veliki i iskreni prijatelj naše porodice. Počivaj u miru. Komšije ANDRIJAŠEVIĆI
131
OBAVJEŠTENJE Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
MILIJANA
MILIJANI
e-mail: oglasno@pobjeda.me Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
Hvala ti za ljubav, dobrotu i pažnju. Počivaj u miru, a mi ćemo te zauvijek čuvati u svojim srcima.
Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.
MAJA, VUK, ANA
JANKO, VIOLETA, DANICA i VESNA KOVAČEVIĆ
146
Prošlo je 40 dana od smrti naše drage
OGLASNO ODJELJENJE tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
148
149
Prošlo je 40 dana od smrti naše drage majke
Prošlo je 40 dana od smrti naše drage majke
OLJE
OLJE
145
Draga naša
Posljednji pozdrav strini
U sjećanju te svome čuvam. NEDOSTAJEŠ MI!
Nedostaje mi tvoj osmijeh, tvoje šale i poneka oštra riječ.
Tvoja kćerka DANIJELA
OLJE
Tvoja ljubav, dobrota i toplina zauvijek će živjeti u našim srcima. Vječno ćeš biti voljena i nikad zaboravljena.
Tvoja SLAĐA
Tvoja kćerka MIRA sa porodicom
121
Pet je godina od smrti voljene sestre
Prošlo je 40 dana od smrti drage majke
RADMILE LAKOVIĆ Godine prolaze, a tuga je ista.
Sestra SUZANA ŠĆEPANOVIĆ sa porodicom
150
OLJE
OLJE
Majko, nema dana da ne pomislim na tebe. Nedostaješ mi u svakom jutru, u svakoj tišini, u svakom trenutku da te zagrlim i kažem koliko te volim. Tvoja kćerka KOSA
Навршава се 40 дана од смрти наше вољене
РАДМИЛЕ – СЕКЕ Томислава РАЖНАТОВИЋ
У неђељу, 4. октобра, у 9 часова у кругу породице посјетити ћемо њену вјечну кућу у селу Ријечани – Ријека Црнојевића и запалити свијеће за њену душу. Твоја доброта и читав живот који си за нас дала, свима нама који смо те вољели недостајеш много. Породица РАЖНАТОВИЋ
147
Prošlo je 40 dana od smrti naše drage majke
Majko, hvala ti za svu ljubav koju si nam pružila, za svaku riječ, svaki zagrljaj, svaku žrtvu. Vjerujemo da si u zagrljaju sa Milošem i Jovanom i da ćete jednog dana biti naš prvi zagrljaj u vječnosti. Tvoje kćerke: MIRJANA, DANIJELA, SLAĐANA i KOSA
130
120
Dvije godine od smrti našeg voljenog supruga, oca, đeda i svekra
VOJA JOVIĆA
Prošle su dvije godine otkako nijesi sa nama, a tvoj trag u našim srcima ne blijedi. Nedostaješ nam u svakom danu, u svakom trenutku. Sa tugom i ljubavlju čuvaćemo uspomenu na tebe. Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava. Tvoji: supruga GARA, sinovi VLADAN i ACO, unuka SOFIJA, unuk JOVAN, snaha SANJA
Oglasi i obavještenja 29
Neđelja, 4. oktobar 2026. 144
Četrdeset dana je od smrti našeg
Navršava se pola godine otkako nas je napustio naš voljeni suprug i otac
Dana 4. oktobra 2026. godine navršava se šest mjeseci od smrti moga brata
PETRA GLOBAREVIĆA
VESKO PEJOVIĆ
VESKA Petrovog PEJOVIĆA
Tvoja mladost ostaće za pamćenje.
Nedostaješ nam neopisivo, ti i tvoja toplina, milina i pažnja. Ne postoji dan a da te ne pomenemo, da se ne prisjetimo svih lijepih trenutaka provedenih zajedno, a bilo ih je bezbroj. Rano si pošao, Ćako, ali ostavio si za sobom tragove koje ćemo u stopu pratiti. Naučio si nas šta znači biti čovjek, i zato ćemo uvijek biti ponosni na tebe. Uvijek ćeš biti u našim sjećanjima, mislima i našim srcima. Vole te najviše tvoji
Dragi brate, neću da ti pišem, ti znaš što si mi bio u životu - moj brat, moja radost, moj čvrsti oslonac, a sada moja velika tuga.
NIKOLA, RADE, RADMILA i SREĆKO sa porodicama
Tvoja neutješna sestra VJERA
JULIJANA, BALŠA i KSENIJA
136
137
Dana 5. oktobra 2026. navršava se godina dana od kada nije sa nama
40. godina od smrti
RAJKO N. GROZDANIĆ
Osam godina
MIĆO ŽELJKO SREDANOVIĆ Mićo, posljednje godine donijele su tešku sudbinu, ali tvoja ljudskost i dobrota ostaju svijetlo koje se ne gasi.
Šta reći. Tuga, bol, muk i tišina. Počivaj u miru.
Željko, tvoje veliko srce kucalo je za sve druge, nesebično i bez zadrške.
Sestra ANKA sa porodicom
Sestra OLGA, braća DRAGAN i LJUBO sa porodicama
151
Godinu dana
RADENKO - BEĆO pok. Radovana ŠUĆUR
U svakoj našoj priči, suzi i osmijehu, svakom našem veselju prisutan si. Vrijeme je prošlo, ista je tuga i bol. Volimo te.
132
127
PORODICA
139
133
Прошле су двије тужне године од када није са нама наш вољени
125
Dana 4. oktobra 2026. navršava se osam godina od smrti naše drage
GOJKO RADUNOVIĆ Šest godina prođe, ali vrijeme ne briše uspomene i bol. Bio si naš oslonac, naša snaga i naš dom. Tvoja dobrota, čast i ljubav ostaće da žive vječito u našim srcima. Tvoja supruga SLOBODANKA i sin VASILIJE - BATKO sa porodicom TUŽNO SJEĆANJE
SLOBODAN Radovanov BIGOVIĆ
Tri godine prođoše od kada nijesi sa nama, ali vrijeme ne briše ni ljubav, ni uspomene, ni prazninu koju si ostavio. Počivaj u miru, dragi naš brate.
Tvoja braća MILORAD, BOGDA, VASO, ILIJA sa porodicama
NOVKE KOMAR
МИОДРАГ - МИШКО ВОЈВОДИЋ професор математике
141
И даље је тешко без Тебе, без твоје доброте, пажње, савјета, сигурног ослонца… али Ти и даље сијаш у срцима нас који те безусловно и безгранично обожавају. Твој изузетан живот је свијетла водиља за сваки наш нови дан, вјечно осијенчен сјећањем на тебе. Поносни што се Твојим зовемо. ЗАХВАЛНА ПОРОДИЦА
U najljepšim uspomenama je čuvaju njeni
sestra KOVILJKA, bratanić ZDRAVKO, bratanične BRANKA i RANKA sa porodicama
Navršava se 40 dana otkako nas je napustila
DESANKA Živkova DAMJANOVIĆ
119
Počivaj u miru, a mi ćemo sa ljubavlju i poštovanjem čuvati uspomenu na tvoj lik i častan život. Tvoji: sin VESELIN i kćer ŽELJKA
30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: vanja pustahija
REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić
politika
SRĐAN POPOVIĆ
ekonomija
jelena martinović
društvo
Jovan Nikitović
kultura
dragica šaković
crnom gorom
Urednici ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
nikola sekulić
hronika podgorice jovan terzić
arena
slobodan čukić
feljton i arhiv
marko milošević
dizajn
dragan mijatović
fotografija
LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
portal pobjede Urednik Bojan Đurišić
Zamjenica urednika Ana Popović
OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
TELEFON
020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
OGLAS JAVNOG IZVRŠITELJA DUŠANA NIŠAVIĆA U PREDMETU IZVRŠENJA PO PREDLOGU IZVRŠNOG POVJERIOCA D.O.O. „UNO-NK“ NIKŠIĆ TEHNIČKOM GREŠKOM JE IZAŠAO U POBJEDI 3.10.2026. GODINE, A OGLAS NIJE TREBALO DA BUDE OBJAVLJEN.
Neđelja, 4. oktobar 2026.
Marketing
Neđelja, 4. oktobar 2026.
KIC OKTO OKTO BAR BAR 2026 KIC 2026.. UTORAK
1. i 2.
20.
VIII Regionalni stand-up festival Opuč Velika sala / 20h
NVO Lantana Program ŽIVOT NIJE NA ČEKANJU Sala DODEST / 19h
NEDJELJA
PETAK
Sekretarijat za kulturu Glavnog grada Monodrama NA DRINI ĆUPRIJA u izvođenju Tihomira Stanića Velika sala / 20h
Revija Majstori filmske režije Projekcija filma Gorki Božić / Amarga Navidad (2026) Velika sala / 20h
PONEDJELJAK
SUBOTA
5.
24.
Promocija knjige poezije Mesarske nježnosti Andrije Radovića Sala DODEST / 20h
Projekcija sinhronizovanog animiranog filma Pera Kojot protiv sistema / Coyote vs. Acme (2026) Velika sala / 11h
SUBOTA
PONEDJELJAK
4.
23.
10.
26.
Ambasada Rumunije i KIC Dani Rumunije u Crnoj Gori Ramona Horvath Quartet Velika sala / 19h
Predstava PRAH Velika sala / 20h
PONEDJELJAK
UTORAK
12.
27.
UKUSI AMERIKE 3D štampa hrane – tehnologija i inovacije na tanjiru dr Anđela Martinović American Corner / 18h
Centar za kulturu Tivat Predstava MIRANDOLINA Velika sala / 20h
PONEDJELJAK
UTORAK
12.
27.
Revija Majstori filmske režije Projekcija filma Odiseja / The Odyssey (2026) Velika sala / 20h
Tribina Podgoričke priče Gost sportista i vajar Slavenko Rakočević Multimedijalna sala / 20h
UTORAK
SRIJEDA
13.
28.
Knjižara Karver Promocija romana Monik bježi Eduara Luja i video intervju sa autorom Sala DODEST / 19h
XI Međunarodni festival Dani gitare u Podgorici Šandor Papp, klasična gitara (Mađarska) Manolo Franco, flamenko gitara (Španija) Velika sala / 20h
SUBOTA
ČETVRTAK
17.
29.
Projekcija sinhronizovanog animiranog filma Kayara (2025) Velika sala / 11h
Predstava SAFRA Sala DODEST / 20h
PONEDJELJAK
PETAK 30.
19.
e-mail kicpress@gmail.com
Revija Majstori filmske režije Projekcija filma Kopač / Digger (2026) Velika sala / 20h
Osam decenija tradicije Koncert Folklornog ansambla KIC-a „Budo Tomović“ Velika sala / 20h
UTORAK
SUBOTA
20.
31.
Promocija monografije Maloljetnička delinkvencija u Crnoj Gori dr Valentine Smolović Multimedijalna sala / 18h
Projekcija sinhronizovanog animiranog filma Kristalna planeta / The Crystal Planet (2026) Velika sala / 11h
www.kic.podgorica.me
FB - KICPodgorica IG - kic_budotomovic
INFO - 020 664 237
KIC zadržava pravo izmjene programa
31
32 Marketing
Neđelja, 4. oktobar 2026.