Issuu

NE! RATU U UKRAJINI

НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ

Crnogorski istoričar upozorava da relativizacija ratnih zločina i kolaboracije nije posljedica neznanja, već svjesnog političkog djelovanja

Politička analitičarka ocijenila da inicijativa predsjednika države za raspisivanje referenduma o otvorenim listama više govori o njegovoj potrebi za političkim pozicioniranjem nego o stvarnoj želji

PR CENTAR

Prijedlog Šćekić: Izmišljanje Đukanović: Milatovića populistički i zakašnjeli potez prošlosti kao politički projekat S. VASILJEVIĆ

Prema njegovim riječima, institucionalna pasivnost i ćutanje države stvaraju prostor za istorijski revizionizam. Pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta, kroz spomenike i javne narative, direktno potkopavaju antifašističke temelje Crne Gore. Uprkos tome, Šćekić vjeruje da antifašizam dugoročno ostaje jači od pokušaja njegovog brisanja STR. 6. i 7.

POGLED SA STRANE: Glavni podstrekači političke nestabilnosti u Crnoj Gori su kolonijalni krugovi u Beogradu

Kolektor je zavjerenik protiv srpstva Piše: Dragan VESELINOV

PRIVATNA ARHIVA

STR. 10. i 11.

Razlozi zašto partije do sada nijesu pokazale stvarnu političku volju da uvedu otvorene liste su jasni, takav sistem bi značio otvaranje prostora za unutarpartijsko takmičenje, smanjenje uticaja partijskog vrha i viši stepen autonomije izabranih predstavnika. Sve su to elementi koji ugrožavaju logiku stroge partijske discipline na kojoj funkcioniše većina partija u Crnoj Gori – istakla je Nikoleta Đukanović STR. 3.

INTERVJU: Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku

Administracija republikanskog predsjednika SAD napala zemlju koja ima najveće rezerve nafte na svijetu

Tramp najavio preuzimanje kontrole nad Venecuelom nakon hapšenja Madura

STR. 9.

RAZGOVOR: Predsjednik Senata Državne revizorske institucije Siniša Čađenović

Ojačati saradnju DRI sa Tužilaštvom, Vladom i Skupštinom Institucije imaju pravo da iznesu svoje stavove, ali je njihova zakonska obaveza da otklone utvrđene nepravilnosti i sprovedu preporuke DRI, a ne da osporavaju profesionalni integritet revizorskog procesa, kazao je Siniša Čađenović STR. 4. i 5.

Pobjeda i MTEL donose tvoju veliku šansu

NAJVREDNIJE NAGRADE DO SADA!

IME I PREZIME BR. TELEFONA ADRESA I GRAD

40 . KUPON

Politika

Neđelja, 4. januar 2026.

INTERVJU: Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku

Uticaj Vučića na Crnu Goru je oslabio Vlast u Srbiji je u ozbiljnim problemima zbog protesta i drugih stvari i njen autoritarni potencijal se znatno ispumpao da bi preko svojih veza i uticaja mogao da potkopava vlast u drugim državama, prije svega, u Crnoj Gori i BiH. Pokazalo se da Vučića ne slušaju bespogovorno akteri koji sa njim sarađuju u Crnoj Gori i BiH već je to neka vrsta koalicije koja traje dok im odgovara. Sumnjam da će neko u Crnoj Gori da izađe iz Vlade ako im to Vučić kaže, oni sami procjenjuju što im odgovara - kaže Popović BEOGRAD - Uticaj na Crnu Goru je oslabio, jer je režim u Srbiji već godinu dana pod velikim udarom, bori se da opstane i zato mu pada vrijednost i u okolini. Ljudi u BiH i Crnoj Gori misle na sopstvenu političku budućnost i procjenjuju da li je Vučić najjači ili ima nekih drugih. Imamo posla sa vrlo poslovno orijentisanim političarima koji gledaju što je njima najveća korist - kaže za Pobjedu Dragan Popadić, direktor Centra za praktičnu politiku i ističe da je „ideja ‘srpskog sveta’ samo propagandna floskula kojom Vučić šalje poruku svojim biračima da je vođa svih Srba i zamjena za Veliku Srbiju koja je ozloglašena“ POBJEDA: Kriza u Botunu predstavljena je u Srbiji kao napad na Srbe. Na lažne tvrdnje da je Milan Knežević uhapšen gradi se propaganda protiv crnogorske vlasti i EU. Koji je interes Srbije u tome? POPOVIĆ: U ovom trenutku interes vlasti iz Srbije u Crnoj Gori je propagandno marketinški. Iskoristili su propagandnu akciju Milana Kneževića da malo pojačaju retoriku u smeru koji koriste u poslednjih godinu dana da je reč o velikoj zaveri, da su se svi namerili da sruše Vučića kao čuvara srpstva i cele srpske nacije a ne nekoga ko simboliše samo Srbiju. Ljudi na vlasti u Srbiji su jako sujetni i nerviraju ih duhoviti komentari crnogorskih političara na njihov račun i zato koriste svaku priliku da napadnu vlast u Crnoj Gori – njihov odnos je takav da jedni drugima upućuju strelice.

POBJEDA: Koliko je stabilna Vlada u Crnoj Gori budući da je jedan njen dio usko povezan sa vlastima u Srbiji? POPOVIĆ: Vlast u Srbiji je u ozbiljnim problemima zbog protesta i drugih stvari i njen autoritarni potencijal se značajno ispumpao da bi preko svojih veza i uticaja mogao da potkopava vlast u drugim država pre svega u Crnoj Gori i BiH. Pokazalo se da Vučića ne slušaju bespogovorno akteri koji sa njim sarađuju u Crnoj Gori i BiH već je to neka vrsta koalicije koja traje dok im odgovara. Sumnjam da će neko u Crnoj Gori da izađe iz Vlade ako im to Vučić kaže, oni sami procenjuju što im odgovara. POBJEDA: Da li je Srbija sposobna da izveze krizu u bilo koju zemlju regiona? U Botunu imamo kontradiktornost: vikali su „ruke su vam krvave“, to su podržali čelnici iz Srbije koji se već godinu dana bore protiv te studentske parole? POPOVIĆ: Drastično je smanjena mogućnost režima u Srbiji da izvozi krizu, to je definitivno. Ali uvek će imati potencijal da napravi neki problem i iskoristi ljude koji su mu bliski. Crna Gora je, nasuprot Aleksandar Vučić

Dragan Popović

mnogim očekivanjima, pokazala visok stepen otpornosti na pokušaje rušenja države. Sve vlade u Crnoj Gori nakon 2020. godine su pokazale da nije tako lako da se iz Beograda upravlja događajima i ruši vlast. Uvek je najvažnije što se dešava u Crnoj Gori, ako domaći akteri procene da im odgovara politička kriza tada vlast u Srbiji može da pomogne i doprinese toj krizi. Ali, bez jakih aktera u Crnoj Gori koji žele krizu, Vučićevoj vlasti ne ostaje puno instrumenata. POBJEDA: Milorad Dodik je otkazao poslušnost Vučiću. To znači da se kruni politika „srpskog sveta“? POPOVIĆ: Dodik je poslao poruku i pokazao da je autonomni igrač i nikada nije bio neko kome se komanduje iz Beograda. Bio je dobar sa svim vlastima u Beogradu ali uvek mu je na prvom mestu bio lični i materijalni interes i interes njegove porodice. On ima mnogo poslova u Srbiji jer je u

njoj većina njegovog bogatstva i sa te strane mora da pazi u kakvim je odnosima sa vlastima. Kada padne Vučić i nova vlast će morati da računa na neku vrstu komunikacije sa njim ako ne i saradnje. To vam pokazuje koliko su „srpski svet“ i sve te ideje u današnjim okolnostima prilična opsena. „Srpski svet“ nema stvarnu snagu, to je propagandna floskula, odnosno narativ kojim Vučić šalje poruku svojim glasačima da je on vođa svih Srba: da bi poslali tu vrstu poruke vi morate da smislite nešto bombastično i „srpski svet“ je naravno nekakva zamena za Veliku Srbiju koja je ozloglašena. POBJEDA: Onda je najopasniji instrument vlasti u Srbiji prema susjedima propaganda jer je ona veća nego stvarno djelovanje na terenu? POPOVIĆ: Propaganda je najopasnija i uvek služi za unutrašnje svrhe a problemi koji nastanu u susednim državama su kolateralna šteta. Vučić kada izvozi propagandu kroz poruke koje destabilišu društva, kakva su crnogorsko i bosanskohercegovačko, to radi zbog sopstvene vlasti da bi učvrstio svoju poziciju. Nema on više moći koliko je imao, ali

propagnda nije nestala i neće skoro nestati. Bilo koja autoritarna vlast uvek izjednači sebe sa narodom i onda je svaka kritika te vlasti kritika naroda: kada napadate Vučića on to predstavlja kao da se napada Srbija, srpstvo, Srbi. To je prosta retorička igra, ali nažalost prolazi kod dela ljudi. Naš najveći problem je što vlast uništava demokratske institucije, a time i naš potencijal da normalno razgovaramo i vidimo kakve poruke šaljemo u druge države, zašto to radimo, šta je problem... POBJEDA: Vučić je manipulator? POPOVIĆ: Da svaki autoritarni lider je manipulator. Vrlo je teško da vi iz njegovih usta čujete istinu ili poruku iza koje stoji duboko uverenje ili neki vrednosni sistem. Sve što on govori je podređeno njegovom opstanku na vlasti, očuvanju i sticanju još veće moći bez obzira da li se ona izražava u meterijalnom bogatstvu ili vlasti nad ljudima. POBJEDA: Može li Srbija da ostane izvan EU, iako je najveća zemlja regiona, jer njena nestabilnost prijeti regionu? POPOVIĆ: Na kraju će EU biti prinuđena da dovoljno pomogne prodemokrtaske snage u Srbiji da bi pokrenule zemlju ka EU. Kada Crna Gora i Albanija budu u EU van nje će ostati činilac na Balkanu koji je problematičan i može da izazove problem.

Sve vlade u Crnoj Gori nakon 2020. godine su pokazale da nije tako lako da se iz Beograda upravlja događajima i ruši vlast. Uvijek je najvažnije što se dešava u Crnoj Gori, ako domaći akteri procijene da im odgovara politička kriza tada vlast u Srbiji može da pomogne i doprinese toj krizi. Ali, bez jakih aktera u Crnoj Gori koji žele krizu, Vučićevoj vlasti ne ostaje puno instrumenata - rekao je Popović EU se ne isplati da takvu državu drži van svoje sfere uticaja. Bližimo se trenutku kada će međunarodni akteri doneti zaključak da ne može da se toleriše autoritarna vlast u Beogradu što je opasno ne samo za Srbiju, već i ceo region pa time i za EU. POBJEDA: Da li je nacionalizam glavna propast srpskog društva? POPOVIĆ: Nacionalizam je jedna od najoposnijih pojava čija je ideologija štetna i opasna pojava za svako društvo jer razara društveno tkivo i izvalači jedan od mnogih ljudskih identiteta – nacionalni i stavlja ga na pijedestal i sve ostalo podređuje njemu. Time uništava društvenu zajednicu jer deli ljude i zato je opasan. Na našem primeru, videli smo to 90-ih godina a gledamo i sada, prilično je jasno da je to najopasnija pojava na ovim prostorima. Jako opasna ideologija za druge ali i srpski narod jer razara društveno tkivo i mogućnost da društvena zajednica bude izgrađena na zdravim osnovama. POBJEDA: Zašto nam se onda ponavlja? POPOVIĆ: Zato što to je jako prijemčiva ideologija i niko na svetu nije iskorenio nacionalizam ni u jednom društvu. Ima mnogo elemenata koji se lako lepe za ljude jer nacionalizam nudi ljudima jednostavna rešenja i jednostavne odgovore. Kada dođe kriza ljudi su malo izgubljeni i ne znaju kome i gde da se okrenu onda im nacionalni radnici nude jednostavne odgovore na teške probleme i kompleksnu društvenu situaciju: ajmo svi da se skupimo pod jedan barjak, oko jednog vođe, mi smo ugroženi, drugi su neprijatelji... Nije tu srpski narod specifičan u odnosu na druge narode samo su specifične istorijsko-političke okolnosti. Svaki nacionalizam u zavisnosti od toga kakve su okolnosti ostavlja drugačije posledice. Violeta CVEJIĆ

Politika

Neđelja, 4. januar 2026.

Milatović je parlamentu uputio prijedlog za raspisivanje referenduma za uvođenje otvorenih lista u izborno zakonodavstvo. Komentarišući potez predsjednika države, Đukanović je kazala da „iza njega ne stoji dosljednost ni politička vjerodostojnost“. - Jer su i on i njegova politička struktura na lokalnom nivou do sada pokazali ponašanje identično kao ostale partije, fokusirane isključivo na uske partijske interese, bez iskazanog integriteta ili vizije koja bi ukazivala na ozbiljnu posvećenost reformama – kazala je Đukanović.

Nadležnost Odbora

s. vasiljević

Na pitanje da li ovim prijedlogom Milatović zadire u rad Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, ona je odgovorila da je pitanje otvorenih lista u direktnoj nadležnosti tog skupštinskog tijela. - Otvorene liste svakako jesu pitanje od velikog društvenog značaja, i u teoriji mogu da predstavljaju značajan korak ka demokratizaciji sistema, posebno u slabljenju partijskih monopola, rigidne unutarpartijske hijerarhije i takozvane partokratije. Međutim, to je pitanje koje je u direktnoj nadležnosti Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, i svako vaninstitucionalno isticanje tog pitanja – posebno u formi referenduma, više liči na pokušaj skretanja pažnje sa stvarnog problema: a to je potpuna ne-

Đukanović: Prijedlog Milatovića populistički i zakašnjeli potez Razlozi zašto partije do sada nijesu pokazale stvarnu političku volju da uvedu otvorene liste su jasni, takav sistem bi značio otvaranje prostora za unutarpartijsko takmičenje, smanjenje uticaja partijskog vrha i viši stepen autonomije izabranih predstavnika. Sve su to elementi koji ugrožavaju logiku stroge partijske discipline na kojoj funkcioniše većina partija u Crnoj Gori – istakla je Nikoleta Đukanović spremnost političkih partija da se odreknu kontrole nad izbornim procesom – kazala je Đukanović. Upitana zašto političke partije nemaju političku volju da uvedu otvorene liste, Đukanović je rekla da su razlozi jasni. - Razlozi zašto partije do sada nijesu pokazale stvarnu političku volju da uvedu otvorene liste su jasni, takav sistem bi značio otvaranje prostora za unutarpartijsko takmičenje, smanjenje uticaja partijskog vrha i viši stepen autonomije izabranih predstavnika. Sve su to elementi koji ugrožavaju logiku stroge partijske discipline na kojoj funkcioniše većina partija u Crnoj Gori – istakla je Đukanović. Na pitanje da li očekuje da bi građani na eventualnom referendumu podržali otvorene liste, Đukanović je kazala da „u teoriji, građani bi vjerovatno podržali otvorene liste na referendumu, ali čak i tada, suštinske promjene se ne mogu desiti bez volje i glasova istih tih partija koje bi morale da usvoje potrebne zakonske izmjene“. - Dakle, referendum, čak i

Nikoleta Đukanović

ako bi bio izjašnjavanje u korist otvorenih lista, ne bi imao praktični učinak bez prethodne političke volje – kazala je Đukanović. Komentarišući nastavak rada Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, ona je istakla da to tijelo ne uliva povjerenje.

- Nažalost, ni rad samog Odbora za izbornu reformu ne uliva povjerenje. Proces je slabo organizovan, bez jasne metodologije i bez konkretne vizije kuda se ide. Umjesto da bude institucionalni prostor za temeljnu promjenu izbornog sistema u korist građana, Odbor funkcioniše kao produžetak partijskih pregovora i interesa, bez stvarnog efekta – dodala je Đukanović.

Prijedlog upućen parlamentu

Predsjednik države Jakov Milatović uputio je u decembru prošle godine Skupštini prijedlog za raspisivanje referenduma o uvođenju otvorenih lista u izborno zakonodavstvo.

Jakov Milatović

Otvorene liste ima 20 evropskih država s. vasiljević

PODGORICA – Prijedlog predsjednika Milatovića da se raspiše referendum o otvorenim listama smatram populističkim i zakašnjelim potezom, koji više govori o njegovoj potrebi za političkim pozicioniranjem nego o stvarnoj želji da doprinese unapređenju izbornog sistema – ocijenila je za Pobjedu Nikoleta Đukanović, politička analitičarka i pridružena članica Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu.

- Nakon brojnih radnih sastanaka sa vama širom Crne Gore, odlučio sam da Skupštini uputim prijedlog za raspisivanje referenduma o uvođenju otvorenih lista u naše izborno zakonodavstvo. Otvorene liste donose veliku neophodnu promjenu. Na sljedećim izborima konačno želimo da vratimo naše ustavno pravo da biramo ljude imenom i prezimenom, umjesto da zaokružujemo samo nazive partija ili koalicija – poručio je predsjednik. Kako je saopšteno iz njegovog kabineta, Milatović je naveo da na glasačkom listiću, uz zaokruživanje naziva liste, želi da imamo pravo da glasamo za ljude koje

Od evropskih zemalja 20 država ima otvorene liste. Takav slučaj je u Austriji, Belgiji, BiH, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Grčkoj, Holandiji, Hrvatskoj, Irskoj, Italiji, Kipru, Letoniji, Litvaniji, Luksemburgu, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Švedskoj. Zatvorene liste, osim Crne Gore, imaju Albanija, Bugarska, Mađarska, Makedonija Portugal, Rumunija, Srbija i Španija. Kombinovani metod je u Letoniji, dok Ujedinjeno Kraljevstvo ima većinski jednokružni sistem. Kombinovane liste postoje u Estoniji.

znamo i kojima vjerujemo. - Glasaćemo za ljude koji su zaslužili naše povjerenje. Skupštinska radna grupa za izbornu reformu, poslije referenduma, više neće imati izgovore za nastavak odugovlačenja, a protivnici otvorenih lista unutar partija suočiće se s jasnom odlukom građana - kazao je Milatović. Referendum, kako je poručio, jeste jedini način da osiguramo sprovođenje volje i nametnemo obavezu poslanicima da rade u interesu građana, a ne za šefove svojih partija i svoje stranke. - Zahtjev za raspisivanje referenduma i vaša odluka da uvedemo otvorene liste je radna akcija za demokratiju i demokratski razvoj, za poštenje i poštenu Crnu Goru. Za ljude u koje vjerujemo – naveo je Milatović. Ivana KOPRIVICA

Otvorene liste svakako jesu pitanje od velikog društvenog značaja, i u teoriji mogu da predstavljaju značajan korak ka demokratizaciji sistema, posebno u slabljenju partijskih monopola, rigidne unutarpartijske hijerarhije i takozvane partokratije. Međutim, to je pitanje koje je u direktnoj nadležnosti Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, i svako vaninstitucionalno isticanje tog pitanja – posebno u formi referenduma, više liči na pokušaj skretanja pažnje sa stvarnog problema: a to je potpuna nespremnost političkih partija da se odreknu kontrole nad izbornim procesom – kazala je Đukanović

Ekonomija

Neđelja, 4. januar 2026.

INTERVJU: Predsjednik Senata Državne revizorske institucije Siniša Čađenović

Treba ojačati institucionalnu saradnju DRI sa Tužilaštvom, Vladom i Skupštinom

POBJEDA: Došli ste na poziciju predsjednika Senata nakon brojnih kritika koje su dolazile iz Evrope, imajući u vidu da je bilo potrebno više od tri godine da se Senat kompletira. Smatrate li da je to što je u tom periodu DRI formalno bila bez predsjednika Senata i jednog senatora uticalo na efikasnost, ali i imidž institucije? ČAĐENOVIĆ: Činjenica je da je dugotrajan proces kompletiranja Senata bio predmet pažnje kako domaće tako i međunarodne javnosti. Napomenuću da je u prethodne tri godine Evropska komisija u svojim izvještajima za Crnu Goru apostrofirala značaj popunjavanja upražnjenih mjesta u Senatu bez odlaganja, a što je ujedno bio jedan od uslova u pregovaračkom procesu kod Poglavlja 32 - Finansijski nadzor. Institucionalna stabilnost vrhovne revizorske institucije od suštinskog je značaja za njeno nesmetano i efikasno funkcionisanje

DRI nije organ gonjenja i ne posjeduje represivna ovlašćenja, već je njena funkcija preventivna i savjetodavna, tj. da utvrdi činjenice, ukaže na nepravilnosti, daje preporuke i o tome obavijesti nadležne organe. Pored dostavljanja revizorskih izvještaja sa uslovnim i negativnim mišljenjima VDT-u shodno obavezi iz Sporazuma o saradnji, DRI dostavlja tužilaštvu navode sa nalazima iz izvještaja, koji ukazuju na eventualno postojanje osnova sumnje na biće krivičnog djela. Odluke o eventualnoj krivičnoj ili drugoj odgovornosti isključivo su u nadležnosti tužilaštva i sudova – poručio je predsjednik Senata DRI Siniša Čađenović privatna arhiva

PODGORICA – Iako je Senat Državne revizorske institucije (DRI) i dok nije bio u punom sastavu obavljao svoje nadležnosti profesionalno, to što je duže od tri godine bio bez predsjednika i jednog senatora moglo je predstavljati ograničavajući faktor za efikasno djelovanje u donošenju strateških odluka. To je u intervjuu za Pobjedu ocijenio nedavno izabrani predsjednik Senata DRI Siniša Čađenović dodajući da je takva situacija mogla stvoriti i utisak institucionalne neizvjesnosti, što nije poželjno za instituciju od takvog značaja. Stava je da bi se ograničavanjem trajanja mandata senatorima, uz mogućnost reizbora, obezbijedila profesionalna nezavisnost, kontinuitet rada Senata i jačali mehanizmi odgovornosti prema instituciji i javnosti.

Ima svoje, ali država plaća tuđe prostore Siniša Čađenović je naglasio da DRI i dalje funkcioniše u prostoru jednog podgoričkog hotela, što državu godišnje košta 310.000 eura, iako postoji poslovni prostor predviđen za njih. -Poslovni prostor kupljen za potrebe DRI u Atlas Capital centru već više od tri godine je u nedovršenoj fazi. Ovakvo stanje nije održivo ni sa finansijskog ni sa institucionalnog aspekta i zahtijeva hitno i sistemsko rješenje – upozorio je Čađenović. da dodatno unaprijedimo efikasnost i otvorenost rada: Siniša Čađenović

u skladu sa Ustavom, Zakonom o DRI i međunarodno priznatim principima vrhovnih revizorskih institucija. U periodu kada Senat nije bio u punom sastavu, DRI je nastavila da obavlja svoje zakonom propisane nadležnosti, zahvaljujući profesionalnosti i kontinuitetu rada svih zaposlenih. Međutim, nepotpun sastav Senata u trajanju od više od tri godine objektivno je mogao predstavljati organičavajući faktor za efikasno i blagovremeno donošenje i izvršenje svih strateških odluka, kao i planiranja i realizacije godišnjih planova revizija. Kada je riječ o imidžu, takva situacija može ostaviti utisak institucionalne neizvjesno-

sti, što nije poželjno za vrhovnu revizorsku instituciju koja mora djelovati kao stub transparentnosti, odgovornosti i dobrog upravljanja javnim finansijama. Upravo zato je važno da se pitanja imenovanja rješavaju pravovremeno i u skladu sa zakonom, kako bi se izbjegli bilo kakvi rizici po kredibilitet institucije. Moj fokus kao predsjednika Senata je da dodatno unaprijedimo efikasnost i otvorenost rada, ojačamo povjerenje javnosti i partnerski odnos sa svim ključnim zainteresovanim stranama, te osiguramo da DRI u potpunosti odgovori na svoju ulogu u društvu. POBJEDA: Zbog čega smatrate da je proces izbora se-

Smatram da je potrebno ukinuti stalnost funkcije i uvesti ograničen mandat senatorima, jer se na taj način obezbjeđuje ravnoteža između institucionalne stabilnosti i sistema odgovornosti, koji može izostati kod stalnih funkcija. Po mom mišljenju, mandat se može ograničiti na sedam godina s pravom reizbora, međutim prilikom predlaganja izmjena Zakona neophodna je sveobuhvatna analiza prakse u zemljama članicama EU uz uzimanje u obzir domaćeg pravnog poretka - saopštio je Siniša Čađenović

natora, a onda i predsjednika trajao toliko dugo? ČAĐENOVIĆ: Proces izbora članova i predsjednika Senata trajao je dugo prije svega zbog političkih i proceduralnih okolnosti u okviru nadležnih organa, a što se prvenstveno odnosi na neujednačeno tumačenje propisa i izostanak pravovremenog političkog konsenzusa. Sve to je dovelo do neke vrste zastoja u funkcionisanju same DRI, a što nije u skladu sa osnovnim međunarodnim načelima rada vrhovnih revizorskih institucija. Takva praksa ukazuje na potrebu da se procesi imenovanja moraju shodno zakonskim rokovima planirati i efikasnije sprovoditi, kako bi se u budućnosti izbjegle slične situacije. POBJEDA: Kako komentarišete reakcije brojnih državnih institucija i preduzeća koji, reagujući na dupla negativna mišljenja, tvrde da izvještaji DRI ne odslikavaju pravo stanje? ČAĐENOVIĆ: Reakcije ta-

kvog tipa uglavnom su očekivane u situacijama kada se utvrde značajne nepravilnosti u upravljanju javnim sredstvima. Međutim, važno je naglasiti da revizorski izvještaji DRI moraju biti zasnovani na dokazima, primjeni važeće zakonske regulative i međunarodnih revizorskih standarda, a ne na procjenama ili subjektivnim stavovima. Duplo negativno mišljenje znači da su utvrđene ozbiljne i sveobuhvatne nepravilnosti u finansijskom izvještavanju i poslovanju, te da takvi nalazi ne mogu biti relativizovani naknadnim izjavama. Institucije imaju pravo da iznesu svoje stavove, ali je njihova zakonska obaveza da otklone utvrđene nepravilnosti i sprovedu preporuke DRI, a ne da osporavaju profesionalni integritet revizorskog procesa. POBJEDA: Kako vidite poziciju DRI u smislu autoriteta u državnom sistemu, imajući u vidu da i pored uspostavljene saradnje sa

Vrhovnim državnim tužilaštvom (VDT) u vezi sa dostavljanjem izvještaja sa duplim negativnim mišljenjima, do sada niko nije pozvan na odgovornost, iako je bilo više izvještaja koji su ukazivali na mogućnost zloupotreba i nenamjenskog trošenja javnih sredstava? ČAĐENOVIĆ: DRI je ustavna i nezavisna institucija sa jasno definisanim nadležnostima, koja uživa značajan profesionalni autoritet i ugled u sistemu javnog sektora. DRI nije organ gonjenja i ne posjeduje represivna ovlašćenja, već je njena funkcija preventivna i savjetodavna, tj. da utvrdi činjenice, ukaže na nepravilnosti, daje preporuke i o tome obavijesti nadležne organe. Pored dostavljanja revizorskih izvještaja sa uslovnim i negativnim mišljenjima VDT-u shodno obavezi iz Sporazuma o saradnji, DRI dostavlja tužilaštvu navode sa nalazima iz izvještaja, koji ukazuju na eventualno postojanje osnova sumnje na biće kri-

Ekonomija

Neđelja, 4. januar 2026.

Proceduralne slabosti

Kupovina stanova i dalje luksuz za mnoge d. mijatović

vičnog djela. Odluke o eventualnoj krivičnoj ili drugoj odgovornosti isključivo su u nadležnosti tužilaštva i sudova. Izostanak konkretnih ishoda ne umanjuje autoritet DRI, ali ukazuje na potrebu dodatnog jačanja uticaja revizije kroz snažniju međuinstitucionalnu saradnju sa Skupštinom i Vladom radi efikasnijeg praćenja postupanja subjekata revizije po revizorskim nalazima, što bi trebalo da obezbijedi efikasnije i blagovremeno pozivanje subjekata revizije na odgovornost u slučaju nerealizacije većeg broja revizorskih preporuka. DRI nema ovlašćenja da prati dalje faze postupanja u tim predmetima, već je Sporazumom precizirana razmjena informacija o statusu predmeta preko lica zaduženih za komunikaciju. Postojeća primjena obaveza iz Sporazuma ukazuje na potrebu dodatnog jačanja institucionalne komunikacije, uz puno uvažavanje nadležnosti i nezavisnosti oba organa. POBJEDA: Zajedno sa nedavno imenovanim senatorom Milanom Popovićem podnijeli ste inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o DRI problematizujući, između ostalog, stalnost mandata. Kakav model bi po Vašem mišljenju trebalo da bude primijenjen u Crnoj Gori kada je riječ o mandatu senatora i zašto? ČAĐENOVIĆ: Smatram da je potrebno ukinuti stalnost funkcije i uvesti ograničen mandat senatorima, jer se na taj način obezbjeđuje ravnoteža između institucionalne stabilnosti i sistema odgovornosti, koji može izostati kod stalnih funkcija. Po mom mišljenju, mandat se može ograničiti na sedam godina s pravom reizbora, međutim prilikom predlaganja izmjena Zakona neophodna je sveobuhvatna analiza prakse u zemljama članicama EU uz uzimanje u obzir domaćeg pravnog poretka. Stalnost funkcije je ustavno predviđena isključivo za nosioce sudske i tužilačke funkcije, dok rukovodni organi u sudovima i tužilaštvima imaju jasno definisane mandate. Model vremenski ograničenog mandata, uz mogućnost reizbora, omogućava profesionalnu nezavisnost članova Senata, kontinuitet rada Senata i istovremeno jača mehanizme odgovornosti prema instituciji i javnosti. POBJEDA: Što je još po Vašem mišljenju sporno u aktuelnom zakonskom rješenju koje reguliše rad DRI? ČAĐENOVIĆ: Prije svega, potrebno je jasnije propisati uslove za izbor članova Senata, jer važeće zakonsko rješenje ne prepoznaje obavezno iskustvo u oblasti revizije, što je ključno za kvalitet i kredibilitet odlučivanja u vrhovnoj revizorskoj instituciji. Neophodno je zakonski urediti pitanje finansijske nezavisnosti i samostalno-

Upitan da prokomentariše način na koji je senator Milan Popović nedavno imenovan na tu funkciju, nakon što je inicijalno predloženi kandidat odustao, a Popović iskazao namjeru da ne želi da bude dio tog procesa, Siniša Čađenović smatra da su se takve proceduralne slabosti mogle izbjeći većom transparentnošću i jasnijim obrazloženjem odluke skupštinskog odbora. -Važno je istaći da izjava gospodina Popovića da ga „takav proces ne zanima“ nije značila odustajanje od kandidature, već jasno distanciranje od atmosfere i načina na koji se postupak vodio, bez opterećenosti njegovim ishodom - kazao je Čađenović.

Duplo negativno mišljenje znači da su utvrđene ozbiljne i sveobuhvatne nepravilnosti u finansijskom izvještavanju i poslovanju, te da takvi nalazi ne mogu biti relativizovani naknadnim izjavama. Institucije imaju pravo da iznesu svoje stavove, ali je njihova zakonska obaveza da otklone utvrđene nepravilnosti i sprovedu preporuke DRI, a ne da osporavaju profesionalni integritet revizorskog procesa - kazao je Siniša Čađenović sti DRI, kroz uspostavljanje mehanizma koji bi garantovao da budžetski zahtjev DRI, nakon što ga odobri Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, ne može biti umanjen od strane Vlade čime bi se uklonio postojeći spoljnji uticaj izvršne vlasti po finansijsku nezavisnost institucije. Nažalost, već drugu godinu zaredom nam Ministarstvo finansija umanjuje prijedlog budžeta koji je prethodno podržao nadležni odbor. Evropska komisija je u izvještajima za 2021. i 2023. godinu potvrdila da je normativni okvir nezavisnosti DRI uspostavljen, ali je u izvještaju za 2025. godinu prvi put eksplicitno naglašena potreba da se ta nezavisnost snažnije obezbijedi u praksi. Na sastanku Pododbora za ekonomska, finansijska pitanja i statistiku koji je održan u novembru povodom završnih mjerila u cilju zatvaranja Poglavlja 32, a kojem su prisustvovali i predstavnici DRI, istaknuta je neophodnost da se obezbijedi finansijska, funkcionalna i institucionalna nezavisnost DRI, uključujući obezbjeđivanje odgovarajućih prostorija i traženih budžetskih sredstava. Ovakvo postupanje Vlade odnosno Ministarstva finansija, kada je u pitanju umanjenje prijedloga budžeta DRI, je u suprotnosti sa Principom 8 Meksičke deklaracije o nezavisnosti vrhovnih revizijskih institucija (VRI), u kojem se

između ostalog navodi da „VRI treba da imaju na raspolaganju neophodne i razumne ljudske, materijalne i novčane resurse. Izvršna vlast ne treba da kontroliše ili da usmjerava pristup tim resursima. VRI samostalno upravljaju svojim budžetom i na odgovarajući način vrše raspodjelu sredstava iz tog budžeta“, kao i da „VRI imaju pravo da se direktno obrate zakonodavnoj vlasti ukoliko obezbijeđeni resursi nijesu dovoljni za obavljanje njihovih nadležnosti“. Posebno je važno normativno urediti položaj i zarade revizorskog i drugog stručnog kadra u DRI, kako bi se obezbijedila jasna prava i obaveze zaposlenih i ojačali institucionalni kapaciteti. Koeficijenti za zarade koji su utvrđeni Pravilnikom o zvanjima u DRI nijesu usklađivani od 2016. godine, odnosno isti su umanjeni usljed mjera fiskalne konsolidacije dva puta tokom 2017. godine, za oko 15 odsto, tako da je za državnog revizora 2016. godine bio određen koeficijent 14,5, a danas je za isto zvanje koeficijent 12,53. Zakonom o DRI propisano je da se državni revizor raspoređuje u platni razred 4, u skladu sa propisima kojima se uređuju zarade u javnom sektoru. U važećem zakonskom okviru, sudije sudova za prekršaje, koje su uporedive po nivou odgovornosti, imaju koeficijent 15,56, zbog čega je Pravilnikom o zvanjima u DRI predloženo ujednačavanje koeficijenta za zvanje državnog revizora. DRI je tokom 2025. godine, u dva navrata, dostavila Ministarstvu finansija prijedlog izmjena Pravilnika kojim se planiralo uvećanje koeficijenata za pojedina zvanja, ali saglasnost Ministarstva nije data, uprkos zakonskoj obavezi da se o tom predlogu odluči. U cilju objektivne ocjene usklađenosti važećeg zakonskog okvira i prakse sa međunarodnim revizorskim standardima, DRI je inicirala sprovođenje kolegijalnog pregleda uz podršku SIGMA-e. Posljednja takva ocjena sprovedena je 2013. godine, te se očekuje da novi nalazi budu značajna osnova za unapređenje zakonskog okvira i rada Institucije, posebno imajući u vidu završno mjerilo za zatvaranje Poglavlja 32 – Finansijski nadzor. M. LEKOVIĆ

Stanovi u Crnoj Gori i dalje preskupi

Cijene kvadrata stagniraju, kirije padaju PODGORICA - Do prije tri godine cijene nekretnina u Crnoj Gori kretale su se najčešće između 1.000 i 1.200 eura po metru kvadratnom. U dugom periodu sporo su rasle, a onda je nekoliko faktora uzrokovalo pravu eksploziju cijena za kratko vrijeme. Agent prodaje nekretnina Haris Osmanagić, kako piše portal RTCG, navodi da je jedan od razloga za rast cijena prvo bio početak rata u Ukrajini, inflacija koja je uslijedila nakon kovida, te povećanje zarada u Crnoj Gori u dva navrata. - Veliki priliv stranaca u posljednje tri godine nije uticao na visinu cijene kvadrata u Podgorici. Oni se uglavnom odlučuju za kupovinu na Primorju. Bolja kupovna moć domaćeg stanovništva, odnosno veće plate, omogućile su mnogima da podignu stambeni kredit. Nekad ste u Podgorici mogli da kupite stan, evo da uzmem primjer Zabjelo, jer se tamo najviše gradi, mogli ste da nađete stan u izgradnji za 1.000 eura po metru kvadratnom.

Sad je gotovo nemoguće taj isti stan naći ispod 2.000 eura po metru kvadratnom – kazao je Osmanagić. Ekonomski analitičar Stevan Gajević ističe da rast cijena produkuje tražnja, dodajući da je tokom 2022. i 2023. godine to bio rezultat priliva stranaca. - Ja lično predviđam da će cijene stagnirati, odnosno ostati na istom nivou u nekom kratkom periodu. Što se tiče dužeg perioda, nezahvalno je prognozirati. Vidjećemo kako će se odvijati neka globalna priča - navodi Gajević. Stranci, kojih je po nekim procjenama do skoro bilo blizu 100.000, uticali su na visinu rentiranja stanova. Nerealno visoke cijene rente finansijski su ugrozile domaće podstanare, piše RTCG. - Što se tiče podstanara, njima svakako nije lako. Znači oni treba da obezbijede priličan procenat zarade da bi plaćali kirije i to je već u odnosu na recimo prije pet godina nekih možda i 150 ili 200 odsto više. Za jedan mladi

bračni par koji treba da stvori porodicu, izuzetno je teško da odvoji recimo 1.000 eura ili 800 eura za neki stan - naglašava Gajević. Osmanagić kaže da je osjetan pad cijena izdavanja stanova. - Najviše zbog one situacije koja se desila prije dva mjeseca u Podgorici sa Turcima. Osjetno je manji broj, ne samo Turaka već i drugih državljana u Podgorici. Taj broj stranaca se značajno smanjuje i sve je to uticalo da cijene izdavanja nekretnina budu u blagom padu u posljednje vrijeme - dodao je Osmanagić. Ekonomska logika kaže da se cijene, koje su jednom dostigle određenu visinu, teško vraćaju na raniji nivo. U slučaju nekretnina to će se vjerovatno odnositi na prodajnu cijenu kvadrata, ali iznajmljivanje stanova znatno je povoljnije nego prije dva mjeseca. Previše slobodna ili sa druge strane suviše stroga pravila za boravak stranaca u Crnoj Gori direktno će uticati na visinu cijena rente i dijelom na prodajnu cijenu kvadrata stana. R. P.

Ministarstvo javnih radova raspisalo tender za put Vragodo –Vrioci – Žarski katun

Put koji spaja Mojkovac sa budućim ski centrom PODGORICA - Ministarstvo javnih radova (MJR) raspisalo je tender za završetak radova na putnom pravcu Vragodo – Vrioci – Žarski katun, u opštini Mojkovac. Time se, kako navode iz MJR, nastavljaju aktivnosti na unapređenju putne infrastrukture od značaja

za razvoj zimskog turizma. - Radovi obuhvataju izgradnju puta sa svim pratećim elementima, u cilju obezbjeđivanja trajne, funkcionalne i bezbjedne saobraćajnice. Realizacijom tog projekta opština Mojkovac dobiće direktnu putnu vezu sa budućim ski centrom Žarski, čime se stvaraju preduslovi za dalji razvoj

turističkih sadržaja, unapređenje lokalne ekonomije i bolju valorizaciju planinskog područja – saopšteno je iz MJR. Nastaviće, kako dodaju, sa sprovođenjem planskih i razvojnih infrastrukturnih projekata koji doprinose ravnomjernom razvoju i jačanju turističkog potencijala Crne R.P. Gore.

Društvo

Neđelja, 4. januar 2026.

VJERUJE U BUDUĆNOST OBUĆARSKOG ZANATA: Podgorički obućar i u penziji radi non-stop

Lekić: Ova radnja postoji još od prve Podgorice m. babović

Narod se promijenio nagore. Kultura i poštovanje bili su drugačiji. Evo, oči mi se pune suzama dok pričam. Falili su nam oni fini, ljudski razgovori. Nekad je kvalitet bio pravilo – kupiš cipele, košulju ili trenerku i znaš da su original. Danas daš i 500 eura, pa budeš prevaren. Fali nam topline i kvaliteta u svemu – kaže Lekić

Džijat Lekić u radionici

PODGORICA – Ko bi danas mogao izbrojati godine otkako ova obućarska radnja postoji. Znam samo da je ovdje još od bivše, one prve Podgorice – kaže obućar Džijat Lekić, prisjećajući se početaka zanata čija je priča neraskidivo vezana za istoriju grada. Zanat je, kako ističe, počeo da uči vrlo rano, a u arhivi Pobjede postoji i članak o njegovom ranom ulasku u obućarstvo, koje i danas traje. – Počeo sam sa šesnaest godina da radim, a kad sam napunio osamnaest, osigurali su me. Danas sam u penziji, ali radnja je i dalje otvorena. Moram da radim. Ako neko može da živi sa penzijom od 450 eura tome treba Nobelovu nagradu dati – kaže Lekić. Prisjećajući se davnih vremena, navodi da su nekada u Podgorici postojale zadruge, dok preduzeća i firmi kakve danas poznajemo gotovo da nije bilo. – Na ovom mjestu nekad su bile zadruge, tako je to tada izgledalo. Prije obućara bili su opančari, bilo je i tašnara. Postojala je ovdje zadruga koja je nosila trideset opančara – prisjeća se Lekić i dodaje da su poslije rata, ispred današnje radnje, podignute dvije barake – „Sloga“ i njegova radnja „Napredak“. – Tu su počele da se rade ci-

pele, ručni rad, a radili su se i opanci. Kada se Jugoslavija počela raspadati, srušene su nam barake i ja i kolega obućar iz „Sloge“ uzeli smo ovaj prostor u stambenoj zgradi, gdje se nalazimo od 2005. godine. I evo, od tada ja još postojim. Neću da se hvalim, ali mislim da je kvalitet ključan u svakom poslu – ističe Lekić.

Kaže da mu nedostaje stara Podgorica, u kojoj su, kako naglašava, poštovanje i ljudski odnos bili na prvom mjestu. – Imam dva sina, fakultetski su obrazovani i zaposleni, ali skoro svakodnevno dolaze da mi pomognu u radnji. To je stvar vaspitanja i poštovanja. Ovaj posao i dalje radim i volim, jer se ovdje uvijek popriča s naro-

Stare podgoričke priče iz obućarske radnje Lekić se prisjetio i brojnih šaljivih situacija sa mušterijama. – Često se dešava da ljudi ne znaju da postoje dvije iste radnje – moja „Napredak“ i kolegina „Sloga“, jedna lijevo, druga desno. Jedan dan dođu kod mene, drugi dan kod njega, pa se opet vrate i zaborave gdje su ostavili cipele. Onda kažu: „Mora da ste vi to prebacili tamo“. Jedna mušterija je ostavila jaknu u jednoj radnji, a cipele u drugoj. Kad je došla po stvari, našla ih razdvojene i rekla: „Sigurno ste mi prenijeli stvari“. Ja ćutim, što da kažem, da je ne naljutim – priča Lekić. S posebnom toplinom sjeća se i kolege Boža, obućara koji više nije živ. – Jednom ga je komšija spasio od kiše i dao mu kišobran, pa mu je to svakodnevno pominjao. Božu je to dosadilo, pa je poveo komšiju do Ribnice, skočio u vodu i okupao se. Izašao je i rekao: „E sad sam skroz mokar, više me nemoj spašavat“ – prisjeća se Lekić uz osmijeh. Sjetio se i anegdote kada je kod Boža došla zgodna mušterija i pitala koliko košta opravka. – Božo joj je rekao: „Ako budeš pametna – ništa“. To su bile stare, zdrave podgoričke priče koje danas fale – zaključuje Lekić.

dom, nekad se i našali. Ovo za mene nije samo posao, već i život – objašnjava Lekić. Za reklamu, kako kaže, nikada nije bilo potrebe. – Narod zna gdje sam. Ne moram da se reklamiram. Osim Podgorice, u koju se sve sliva, imam mušterije iz Nikšića, često i s Primorja, a da ne govorim o Tuzima i drugim mjestima. Posla ima. U radnji se danas ne popravljaju samo cipele – radimo tašne, kofere, rančeve, mijenjamo patente na jaknama i duksericama – navodi Lekić. Dodaje da je, zbog velikog broja stranih državljana, u posljednje vrijeme počeo da se bavi i ključarskim zanatom. – Počeli smo i da pravimo ključeve prije četiri mjeseca. Pokazalo se isplativo i korisno za ljude. Trudim se da cijene budu skromne, jasne i poštene. Najobičniji ključ je od tri do petnaest eura. Ženske potpetice su pet eura, muške deset. Ima opravki koje koštaju i 35 eura, ali to ne može svako da uradi – naglašava on. Posebno insistira na kvalitetu materijala. – Ne radim ništa od skaja, samo kožu. Skaj lijepo izgleda, ali mu je rok kratak – brzo počne da se prosipa. Uslugu možeš da naplatiš samo ako je uradiš kako treba. Skoro mi je jedna gospođa donijela tašnu da presvučem kaiševe. Tražio sam šest eura, a ona kaže da je tašnu platila tri. Pitala je kako šest, a ja sam joj rekao da ne treba ništa da plati. Posao je posao – priča Lekić. Govoreći o radnom vremenu, kaže da se „mora biti tu non-stop“. – Radno vrijeme je dugo, od sedam do osam, ali ima i poziva van radnog vremena kada je nekome nešto hitno – putuje ili ima neki drugi razlog. Tada moraš da odradiš posao. Ne možeš otvoriti radnju, pa da ti se ne radi. Ako te stranka jednom ili dvaput ne nađe, treći put neće doći – ističe Lekić. Najviše ga boli, kaže, to što su se ljudi promijenil. – Narod se promijenio nagore. Kultura i poštovanje bili su drugačiji. Evo, oči mi se pune suzama dok pričam. Falili su nam oni fini, ljudski razgovori. Nekad je kvalitet bio pravilo – kupiš cipele, košulju ili trenerku i znaš da su original. Danas daš i 500 eura, pa da budeš prevaren. Fali nam topline i kvaliteta u svemu – kaže Lekić. Ipak, iako stari zanati nestaju, vjeruje da obućarski zanat ima budućnost. – U ovom malom prostoru, među kožom, mašinama i alatima, čuva se nešto veće od samog posla – sjećanje na grad kakav je bio i opomena da ne smije da zaboravi kakav je bio – zaključuje Lekić. Dok smo razgovarali, mušterije su neprestano dolazile i odlazile, a razgovor smo često prekidali kako bi Lekić ispoštovao svakog ko je došao H. JANKOVIĆ po uslugu.

Crnogorski istoričar Milan Šćekić gov PODGORICA - U društvu u kojem trećina građana nema jasan stav o istorijski dokumentovanim ratnim zločinima i kolaboraciji, a institucije mjesecima ne reaguju na pokušaje rehabilitacije poraženih ideologija, odnos prema prošlosti postaje pitanje budućnosti. Dok se istorija relativizuje, vrijednosni okvir zamagljuje, a politički i medijski narativi normalizuju revizionizam, Crna Gora se suočava sa tihim, ali dubokim sukobom između antifašističkog nasljeđa i savremenih političkih pokušaja njegove erozije. Od odnosa prema četničkom pokretu i institucionalne pasivnosti, do pada povjerenja u evropski put, ovi povezani procesi ukazuju na ozbiljnu društvenu dezorijentaciju. O granici iza koje izmišljanje prošlosti postaje opasan politički projekat, ulozi elita i krizi vrijednosti govori istoričar Milan Šćekić. POBJEDA: Istraživanje CG plusa, objavljeno u decembru prošle godine, pokazuje da je procenat građana bez stava o istorijskoj ulozi Pavla Đurišića gotovo jednak zbiru onih koji prema njemu imaju pozitivan stav. Da li je riječ o neznanju i zbunjenosti ili o svjesnoj relativizaciji istorije? ŠĆEKIĆ: Nijesam siguran da je riječ o neznanju i zbunjenosti. Od ispitanika nije traženo da se izjasne o istorijskoj ulozi Velička Bojovića, Zaharija Ostojića, Mirka Lalatovića, Vojislava Lukačevića, ili pak nekih drugih, široj javnosti slabije poznatih pripadnika četničkog pokreta, već o najmarkantnijoj ličnosti četničkog pokreta u Crnoj Gori – Pavlu Đurišiću. Ipak, siguran sam da je dio građana umoran od identitetskih pitanja i raznih istorijskih tema, koje se godinama unazad konstantno potenciraju i dijele društvo, jer elite na vlasti na ovim prostorima odavno nemaju što da ponude građanima osim istorijskih rasprava i izmišljanja prošlosti. I dok se građani bave istorijskim i identitetskim temama, pojedinci u vlasti se enormno bogate. Zato je poželjno da se u medijima što više raspravlja o istorijskim temama. Posebno o onim temama koje dijele društvo poput: 1918. godine, Podgoričke skupštine, zelenašima i bjelašima, četnicima i partizanima... POBJEDA: Da li je upravo taj „neutralni“ prostor danas najveći rezervoar za revizionizam i normalizaciju ideologija koje su direktno u suprotnosti sa antifašističkim temeljima savremene Crne Gore? ŠĆEKIĆ: Nijesam siguran da su građani baš toliko neupućeni i neznaveni da neko može njima olako da manipuliše. Siguran sam i da je većina građa-

Izmiš kao p

na elementarno obrazovana, kao i da dobro znaju ko se na ovim prostorima uistinu borio protiv okupatora, a ko mu je servilno služio do posljednjeg dana rata. To vrlo dobro znaju i oni koji se godinama unazad uporno trude da osvjedočene saradnike okupatora predstave kao antifašiste. I njima je jasno da se njihovi „heroji“ i navodni antifašisti nijesu nigdje sukobili sa italijanskom i njemačkom vojskom. Drugo je pitanje zbog čega, kao i za čiji interes to rade. POBJEDA: Može li se govoriti o sistemskom neuspjehu obrazovne i kulturne politike kada trećina društva nema stav o istorijski dokumentovanim ratnim zločinima i kolaboraciji? ŠĆEKIĆ: Sistem obrazovanja ima svoje limite, niti je svemoćan niti savršen. Kakav će odnos imati građani prema prošlosti na ovim prostorima oduvijek je više zavisilo od režima na vlasti nego od sistema obrazovanja, koji uzgred kreira vlast. A vlast je oduvijek kreirala i kako će izgledati udžbenici istorije. No, ako se preko sistema obazovanja i udžbenika istorije u 19. i 20. vijeku donekle mogla oblikovati svijest građana, u trećoj deceniji 21. vijeka i vremenu vještačke inteligencije definitivno sistem obrazovanja i udžbenici istorije nemaju tu moć, i nijesu jedini izvor informisanja. Ali, kao društvo to nikako ne možemo da shvatimo, pa od sistema obrazovanja očekujemo da zaustavi centre moći i političke subjekte da ne prekrajaju istoriju. Iako su či-

Sramotno postavljanje spomenika u Zaostru

Društvo

Neđelja, 4. januar 2026.

ovori o ulozi elita i krizi vrijednosti u našem društvu

šljanje prošlosti politički projekat cgo

Šćekić upozorava da relativizacija ratnih zločina i kolaboracije nije posljedica neznanja, već svjesnog političkog djelovanja. Prema njegovim riječima, institucionalna pasivnost i ćutanje države stvaraju prostor za istorijski revizionizam. Pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta, kroz spomenike i javne narative, direktno potkopavaju antifašističke temelje Crne Gore. Uprkos tome, Šćekić vjeruje da antifašizam dugoročno ostaje jači od pokušaja njegovog brisanja

vlast je oduvijek kreirala kako će izgledati udžbenici istorije: Milan Šćekić

stav o dokumentovanim ratnim zločinima i kolaboraciji sa okupatorom. POBJEDA: Gotovo 60 odsto građana protivi se podizanju spomenika Pavlu Đus. vasiljević

njenice veoma tvrdoglave, ne zaboravite da živimo u vremenu u kome, nažalost, one praktično ništa ne znače. Zato, između brojnih drugih razloga, trećina građana nema

rišiću, ali više od četvrtine nema stav. Kako tumačite činjenicu da se o spomeniku ličnosti sa istorijski spornom ulogom ne zauzima jasan vrijednosni stav? ŠĆEKIĆ: Poražavajuće je to što više od četvrtine građana nema stav o podizanju spomenika Pavlu Đurišiću, ali je ipak značajnija činjenica da se skoro 60 odsto građana tome protivi. No, budući da se dijelu vlasti zasigurno ne dopada što se toliki postotak ljudi protivi podizanju spomenika ratnom zločincu, bojim se da će se ova priča prije ili kasnije ponovo aktuelizovati. POBJEDA: Ako većina građana odbacuje spomenik, što u istorijskom smislu znači njegovo postavljanje – da li je to pokušaj nametanja narativa mimo demokratske volje? ŠĆEKIĆ: Postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću je pokušaj njegovog nasilnog inaugurisanja kao pozitivne istorijske ličnosti, odnosno pokušaj da se četnički pokret predstavi kao drugi antifašistički pokret, što naravno istorijski izvori ne

mogu da potvrde. Naprotiv, to je školski primjer izmišljanja prošlosti. POBJEDA: Iako je spomenik predmet krivičnog postupka, institucije ga ni nakon više od četiri mjeseca nijesu uklonile. Kakvu poruku takva institucionalna pasivnost šalje društvu iz istorijske perspektive? ŠĆEKIĆ: Imamo prevelika očekivanja od institucija koje su svojom pasivnošću i nečinjenjem nesumnjivo saučestvovale u podizanju spomenika Pavlu Đurišiću u selu Zaostro kod Berana. Ako očekujemo da će te institucije pronaći i ukloniti spomenik, bojim se da ćemo se načekati dok ga uklone i pronađu, ako ga uopšte iko traži. Da postoji politička volja da se ovo pitanje riješi, siguran sam da bi bilo ekspresno riješeno. Ali s obzirom da ne postoji politička volja da se ovo pitanje riješi, a imajući u vidu činjenicu da su na ovim prostorima institucije oduvijek bile pod apsolutnom političkom kontrolom, ne treba imati prevelika očekivanja da će se ovo pitanje riješti. Ba-

rem ne u skorije vrijeme. POBJEDA: Može li se nepostupanje države tumačiti kao oblik prećutnog prihvatanja revizionističkih narativa? ŠĆEKIĆ: Dok nas institucije sistema ne uvjere da svoj posao obavljaju nepristrasno, pošteno i profesionalno, a što po ovom pitanju zasigurno nije bio slučaj, apsolutno im se može spočitati da podržavaju revizionističke narative i ideologije koje su poražene u Drugom svjetskom ratu. POBJEDA: Oko 12 odsto građana ima pozitivan stav prema Pavlu Đurišiću. Kako objašnjavate postojanje stabilne manjine koja afirmiše istorijsku ličnost čija je kolaboracija i odgovornost za zločine dokumentovana? ŠĆEKIĆ: Iako naizgled ne djeluje kao posebno zabrinjavajući, podatak da oko 12 odsto građana ima pozitivan stav prema Pavlu Đurišiću je poražavajući i ne treba ga nipošto potcjenjivati. Tim prije jer postoji opravdana bojazan da to nije realno stanje. Ipak, dok god postoji većinski negativan odnos građana prema istorijskoj ulozi Pavla Đurišića, a vjerujem da će se uprkos političkoj klimi i ubuduće tako biti, nema bojazni da će se profašistička ideologija nadjačati i poraziti antifašističku ideologiju. POBJEDA: Da li je to prije svega nasljeđe porodičnih i lokalnih narativa ili rezultat savremenih političkih i medijskih kampanja? ŠĆEKIĆ: Zasigurno da u pozitivnom stavu koje je iskazao manji dio građana prema Pavlu Đurišiću ima porodičnog nasljeđa, lokalnih narativa, ali nesumnjivo da je tome najviše doprinijela politička i medijska kampanja. Kada bi mediji manje potencirali ove teme, i kada ih ne bi toliko eksploatisali, i građani bi bili spokojniji i bavili se pametnijim poslovima od recikliranja prošlosti. POBJEDA: Pad podrške članstvu u Evropskoj uniji za oko 13 odsto u posljednje četiri godine, uz rast protivnika i neopredijeljenih, pokazuje da evropski put više nije neupitan. Da li se Crna Gora danas nalazi na istorijskoj prelomnoj tački, gdje se ozbiljno dovodi u pitanje njen civilizacijski i vrijednosni pravac? ŠĆEKIĆ: Proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji se prilično odužio. Nije naodmet podsjetiti da je zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji podnijet krajem 2008. godine, a status kandidata Crna Gora je dobila krajem 2010. godine, dok su krajem juna 2012. godine počeli pristupni pregovori između Crne Gore i Evropske unije. Dakle, ko je rođen 2008. godine, kada je podnijet zahtjev za članstvo Crne Gore u EU, danas je skoro punoljetan građanin. Dok Crna Gora bude primljena u Evopsku uniju, a procjene govore da to neće bi-

Sistem obrazovanja ima svoje limite, niti je svemoćan niti savršen. Kakav će odnos imati građani prema prošlosti na ovim prostorima oduvijek je više zavisilo od režima na vlasti nego od sistema obrazovanja, koji uzgred kreira vlast ti prije 2028. godine, za očekivati je da će se trend pada podrške članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji nastaviti, a što je, između ostalog, posljedica dugog čekanja da zemlja koja se nalazi na samo sat vremena leta od Rima konačno postane članica Evropske unije. POBJEDA: Može li se današnji pad povjerenja u EU tumačiti kao simptom dubljeg problema – gubitka jasne predstave o tome kakvo društvo Crna Gora želi da bude? ŠĆEKIĆ: Ideja o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju prije dvadesetak godina je bila vrlo atraktivna, moderna i zavodljiva. No, ta ideja je danas prilično potrošena, a što je, između ostalog, posljedica predugog čekanja da Crna Gora postane punopravna članica Evropske unije. Očigledno je i da članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji građanima danas nije toliko privlačno, kao što je bilo početkom 21. vijeka. Pritom, nakon smjene vlasti 2020. godine, nova vlast je obećavala da će Crna Gora do 2024. godine postati članica Evropske unije, pa se to nije desilo. Sada se tvrdi da prije 2028. godine zasigurno nećemo postati članica Evropske unije, a pominje se i 2030. godina. To je zaista dugo i predugo ,,putovanje u Jevropu“. Zato je pojmljivo što podrška članstvu Crne Gore u EU opada. POBJEDA: Kada se svi ovi podaci posmatraju zajedno – visok procenat građana bez stava, manjinska ali uporna podrška Đurišiću, institucionalna pasivnost i pad povjerenja u EU – da li se u Crnoj Gori danas vodi tihi sukob između antifašističkog nasljeđa i savremenih političkih pokušaja njegove erozije? I ko, po Vašem mišljenju, trenutno ima prednost? ŠĆEKIĆ: Vodi se svojevrstan sukob između nezavisne, atifašističke, demokratske i evropske Crne Gore s jedne, i Crne Gore koja ima sluganski mentalitet s druge strane. Ne znam ko ima trenutno prednost, ali znam da zbog ovog sukoba godinama ispašta Crna Gora. No, siguran sam, da će na kraju trijumfovati antifašistička Crna Gora. Antifašizam uvijek u konačnici trijumfuje. J. MARTINOVIĆ

Hronika / Društvo

Neđelja, 4. januar 2026.

Aktivnosti Uprave policije nakon likvidacije Sima Markovića

Akcija policije ,,Petarda“ traje mjesec

Preduzimajući brojne operativne, taktičke, tehničke, forenzičke i dokazne mjere i radnje, u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom i Forenzičkim centrom u Danilovgradu, policijski službenici su za manje od 24 časa od momenta izvršenja ubistva identifikovali izvršioca ovog teškog krivičnog djela, a radi se o licu N. B. (24) iz Podgorice - saopšteno je iz Uprave policije

Oduzeta pirotehnika

UP / skrinšot

Uhapšen osumnjičeni za ubistvo u Budvi

Hapšenje osumnjičenog

PODGORICA- Službenici Uprave policije uhapsili su N. B. (24) iz Podgorice, osumnjičenog za ubistvo Sima Markovića (52) iz toga grada. Kako je saopšteno iz policije, ubistvo se desilo 30. decembra prošle godine u mjestu Markovići, a osumnjičeni je lociran i uhapšen na teritoriji Spuža, u opštini Danilovgrad. - Preduzimajući brojne operativne, taktičke, tehničke, forenzičke i dokazne mjere i radnje, u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom i Forenzičkim centrom u Danilovgradu, policijski službenici su za manje od 24 časa od momenta izvršenja ubistva

Iz Uprave policije navode i da se osumnjičeni u evidencijama Uprave policije vodi kao član jedne organizovane kriminalne grupe, interesantan sa aspekta zloupotrebe i trgovine narkoticima, kao i nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija identifikovali izvršioca ovog teškog krivičnog djela, a radi se o licu N. B. (24) iz Podgorice - saopšteno je iz Uprave policije. Kako se sumnja, N. B. je 30. decembra, upotrebom vatrenog oružja, ispalio više projektila u pravcu lica S. M., gdje je tom prilikom lišio života S. M., nakon čega je pobjegao u nepoznatom pravcu. Iz Uprave policije navode

Centralno tradicionalno nalaganje badnjaka Mitropolije crnogorsko primorske u Podgorici

Joanikije blagosilja badnjake ispred Hrama

da je ovaj događaj policijskim službenicima prijavljen naknadno, nekoliko sati nakon izvršenja krivičnog djela, odnosno sa značajnim vremenskim razmakom, što je predstavljalo otežavajuću okolnost za postupanje, posebno imajući u vidu činjenicu da se lice mjesta nalazi na periferiji grada, udaljeno oko 15 minuta vožnje od užeg gradskog jezgra. PODGORICA – Centralno tradicionalno nalaganje badnjaka Mitropolije crnogorsko-primorske (MPC) biće organizovano u utorak 6. januara u 18 časova ispred Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. - Badnjake sa sveštenstvom i vjernim narodom božjim blagosloviće arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije – objavljeno je na internet stranici MPC. Nakon blagosiljanja badnjaka, kako se navodi, uslijediće kulturno-umjetnički proR. P. gram.

- Preduzimajući izviđajne mjere i radnje, uz intenzivnu saradnju sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, obezbijeđeni su dokazi koji osnovano upućuju na sumnju da je N. B. izvršio krivično djelo ubistvo i krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija - navodi se u saopštenju. Dodaje se da su policijski službenici Uprave policije, nadležnih organizacionih jedinica Sektora za borbu protiv kriminala i odjeljenja bezbjednosti Budva i Podgorica locirali i lišili slobode N. B. na teritoriji Spuža, opština Danilovgrad, gdje je, uz podršku pripadnika Specijalne jedinice policije, sproveden u Odjeljenje bezbjednosti Podgorica. Iz Uprave policije navode i da se osumnjičeni u evidencijama Uprave policije vodi kao član jedne organizovane kriminalne grupe, interesantan sa aspekta zloupotrebe i trgovine narkoticima, kao i nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija. - Uprava policije nastavlja sa sprovođenjem konkretnih aktivnosti u cilju identifikacije logističke podrške i povezanih lica koja su učestvovala u izvršenju ovog krivičnog djela - ističe se u saopštenju. N. B. će, kako je saopšteno, uz krivičnu prijavu biti sproveden postupajućem državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, u zakonskom roku. - O svim daljim preduzetim mjerama i radnjama javnost će biti blagovremeno obaviještena - poručili su iz UpraR.P. ve policije.

Za dvadeset dana oduzeli 88.600 komada pirotehničkih sredstava PODGORICA - Službenici Uprave policije (UP) su, sprovodeći planske represivne aktivnosti u okviru nacionalne akcije „Petarda“, od 15. decembra prošle godine do juče pronašli i oduzeli ukupno 88.603 komada pirotehničkih sredstava, od čega 88.095 petardi, 158 vatrometa i 350 prskalica. Ova pirotehnička sredstva su, kako je rečeno iz UP, oduzeta od građana koji su ih ilegalno posjedovali u Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Beranama, Bijelom Polju, Ulcinju i Baru. - Protiv većine lica koja su, radi nedozvoljene prodaje, posjedovala navedena pirotehnička sredstva, podnijete su krivične prijave zbog sumnje

Ova pirotehnička sredstva su, kako je rečeno iz UP, oduzeta od građana koji su ih ilegalno posjedovali u Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Beranama, Bijelom Polju, Ulcinju i Baru

da su počinila krivično djelo nedozvoljena trgovina, dok će se u odnosu na ostala lica nadležni tužioci naknadno izjasniti u vezi sa pravnom kvalifikacijom djela. Sprovođenje operativne akcije „Petarda“ ima za cilj suzbijanje svih negativnih pojava, koje se odnose na nedozvoljenu trgovinu i zloupotrebu pirotehničkih sredstava – saopštili su iz UP. Tokom praznika će, kako su najavili, nastaviti sa preduzimanjem pojačanih opsežnih mjera i aktivnosti, otkrivanjem krivičnih djela u vezi sa nelegalnom nabavkom i neodgovornim ponašanjem kada je rukovanje pirotehničkim sredstvima u pitanju, te sankcionisanjem lica koja prekrše zakon. - Uprava policije će nacionalnu akciju „Petarda“, koja je započeta 15. decembra 2025. godine, sprovoditi do 15. januara 2026. godine. Prvenstveni cilj akcije „Petarda“, pored otkrivanja krivičnih djela i sankcionisanja odgovornih lica, je prevencija teških posljedica po život i zdravlje građana, posebno djece, kao i životinja, koje nedozvoljeno i neodgovorno rukovanje ovim pirotehničkim sredstvima može izazvati - stoji u saopštenju R.P. policije.

Crnogorska pravoslavna crkva najavila nalaganje badnjaka

Svečani obredi u više crnogorskih gradova PODGORICA – Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) organizovaće svečani obred nalaganja badnjaka u utorak, 6. januara, u više crnogorskih gradova. - Povodom Badnje večeri i u susret Rođenju Hristovom, badnjake će blagosloviti mitropolit crnogorski Boris, sa

sveštenstvom CPC, uz poziv vjernom narodu da praznik dočeka u miru, molitvi i zajedništvu – saopšteno je iz CPC. Nalaganje badnjaka na Cetinju ispred Crkve Svetog Ivana Crnojevića zakazano je za 20 časova. U Nikšiću će se badnjaci nalagati ispred Episkopskog dvorca ljetnjikovca kra-

lja Nikole u 17 časova, dok će u Podgorici u 19 časova biti organizovano nalaganje ispred Dvorca kralja Nikole na Kruševcu. Iz CPC su uputili poziv svim vjernicima da Badnje veče provedu u duhu hrišćanske tradicije, sabornosti i mira. R.P.

Svijet

Neđelja, 4. januar 2026.

Administracija republikanskog predsjednika SAD napala zemlju koja ima najveće rezerve nafte

Tramp najavio preuzimanje kontrole nad Venecuelom nakon hapšenja Madura VAŠINGTON/KARAKAS - Sjedinjene Američke Države žele privremeno da upravljaju Venecuelom dok ne bude moguća „sigurna, ispravna i razborita tranzicija“, izjavio je predsjednik Donald Tramp na konferenciji za novinare u subotu nakon što su američke specijalne snage zarobile predsjednika Nikolasa Madura.

Ne eksploatišu naftu na nivou na kojem bi je mogli eksploatisati. Američke kompanije će ući i uložiti milijarde dolara te popraviti teško oštećenu infrastrukturu i stvarati milijarde dolara za državu. Spremni smo za sljedeću fazu koja je neizbježna - poručio je Donald Tramp

Tvrdi da se morem transportuje 97 odsto droge i da ta droga uglavnom dolazi iz Venecuele. Najavio je sljedeće američke poteze u Venecueli. - Vodićemo zemlju sve dok se ne sprovede sigurna tranzicija vlasti u njoj. Ne želimo imati ono što smo imali prethodnih godina. Želimo mir, slobodu i pravdu. Ne želimo da zemlju preuzme neko ko ne želi dobro Venecuelancima. To nećemo dozvoliti. Vodićemo državu dok se tranzicija ne sprovede - naglasio je.

resursi

Posebno se osvrnuo na pitanje eksploatacije nafte u Venecueli, a podsjetio je da ova zemlja ima najveće zalihe ovog resursa na svijetu. - Ne eksploatišu naftu na nivou na kojem bi je mogli eksploatisati. Američke kompanije će ući i uložiti milijarde dolara te popraviti teško oštećenu infrastrukturu i stvarati milijarde dolara za državu. Spremni smo za sljedeću fazu koja je neizbježna. Prva faza je bila napad i uspješno je sprovedena. Partnerstvo s nama će ih učiniti bogatom i sigurnom državom. Venecuelanci su ekstremno srećni zbog ovog, jer su patili. Dakle, mi ćemo voditi zemlju sve dok ne budemo mogli da obezbijedimo sigurnu, ispravnu i razboritu tranziciju i ona mora biti razborita, jer to je ono što nas definiše. Želimo mir, slobodu i pravdu za veliki narod Venecuele - rekao je Tramp. U subotu ujutro Tramp je objavio da su američke snage zarobile Madura i njegovu suprugu Ciliu Flores tokom napada na Venecuelu. Prema Trampovim riječima, oboje se nalaze na američkom ratnom brodu „USS Iwo Jima“ na putu za Njujork, gdje se očekuje da će se suočiti s optužbama povezanim s trgovinom drogom. - Biće prebačeni u Njujork. Helikopteri su ih odvezli, imali su lijep let – siguran sam da im se svidjelo - rekao je Tramp

Donald Tramp

u telefonskom intervjuu za Foks njuz 3. januara, misleći na Madura i prvu damu Venecuele Ciliu Flores. Detalji o napadima i događajima koji se odvijaju u Venecueli još pristižu, ali američka državna tužiteljica Pam Bondi izjavila je da su Maduro i Flores optuženi u Južnom okrugu Njujorka, gdje će „uskoro osjetiti punu snagu američke pravde na američkom tlu, u američkim sudovima“. - Maduru se stavlja na teret zavjera za narko-terorizam, zavjera za uvoz kokaina, posjedovanje automatskog oružja i razarajućih naprava, te zavjera za posjedovanje automatskog oružja i razarajućih naprava protiv Sjedinjenih Država navela je Bondi u saopštenju. Američki napadi i hapšenje Madura već su naišli na oštre osude nekih od najjačih saveznika Karakasa. Moskva, koja održava bliske veze s Venecuelom, saopštila je da je izuzetno zabrinuta zbog izvještaja da su Maduro i njegova supruga nasilno odvedeni iz zemlje tokom „agresivnih akcija“ Vašingtona. - Pozivamo na hitno razjašnjenje ove situacije - navelo je rusko ministarstvo vanjskih poslova u saopštenju od 3. januara. - Takve akcije, ako su se zai-

Nikolas Maduro nakon zarobljavanja

sta dogodile, predstavljaju neprihvatljivo kršenje suvereniteta nezavisne države, čije je poštovanje ključni princip međunarodnog prava - dodaje se u saopštenju. Američka vojna akcija na venecuelansku prijestolnicu Karakas dolazi nakon mjeseci rastućeg ekonomskog i vojnog pritiska Vašingtona na ovu južnoameričku zemlju, uključujući presretanje venecuelanskih naftnih tankera i ubistva desetina ljudi u napadima na brodove blizu njenih voda za koje se tvrdilo da su prevozili drogu. Vašington je takođe osporava Madurovu legitimnost kao predsjednika otkako je naslijedio Huga Čaveza 2013. godine, ukazujući na uzastopne izbore za koje opozicija i drugi tvrde da su bili namješteni u njegovu korist. Venecuela je najvažniji partner Moskve u Latinskoj Americi i godinama je dobijala diplomatsku podršku i određeni nivo vojne pomoći Madurovom režimu dok se suočavao s međunarodnim i domaćim pritiscima zbog spornih izbora i tekuće ekonomske krize. Rusko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo je napade od 3. januara „činom oružane agresije protiv Venecuele“ od strane Sjedinjenih Država, rekavši da su svi „izgovori“ za

opravdanje takvih postupaka „neodrživi“. - Ponovo potvrđujemo našu solidarnost s narodom Venecuele i našu podršku akcijskom planu bolivarskog rukovodstva usmjerenom na zaštitu nacionalnih interesa i suvereniteta zemlje - navodi se u saopštenju ministarstva. Ministarstvo je dodalo da Latinska Amerika mora „ostati zona mira“. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da je telefonom razgovarao s potpredsjednicom Venecuele Delcy Rodriguez i da je „izrazio čvrstu solidarnost s narodom Venecuele suočenim s oružanom agresijom“ te da će Moskva „nastaviti da podržava“ vladu, prema ruskom sažetku razgovora. Iran, još jedan ključni saveznik Venecuele, osudio je američki vojni napad, prema izvještaju iranske državne televizije Pres TV. Iransko ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da napad krši suverenitet i teritorijalni integritet Venecuele, kao i Povelju UN-a.

EU poziva na suzdržanost

Kuba, jedan od najvjernijih Madurovih saveznika, osudila je ono što je nazvala „kriminal-

Što slijedi? Iako je Maduro uhapšen, njegova vlada i vojska i dalje su na vlasti. Ministar odbrane Venecuele Vladimir Padrino obećao je da će se oduprijeti američkom miješanju, a u zemlji je proglašeno vanredno stanje. Prema ustavu zemlje, potpredsjednica Delci Rodriguez sada je na vlasti. Liderka opozicije Maria Corina Machado pozicionirala se kao moguća zamjena koju bi podržao Zapad, ali veliki dio političkih protivnika Madura ne podržava američku intervenciju. U izjavi objavljenoj na Iksu, Machado je rekla da će Maduro „odgovarati pred međunarodnom pravdom za užasne zločine počinjene protiv Venecuelanaca“ i pozvala da se saveznik opozicije Edmundo Gonzalez Urrutia odmah prizna kao prelazni lider zemlje. Tokom intervjua za Foks njuz Tramp je rekao da Vašington sada odlučuje što je sljedeće za Venecuelu nakon Madurovog hapšenja. Takođe je rekao da će Sjedinjene Države biti „vrlo snažno uključene“ u naftnu industriju Venecuele, dodajući: „Imamo najveće naftne kompanije na svijetu, najveće, najveće, i bićemo vrlo uključeni u to“. Napade koje je naredila administracija Donalda Trampa kritikovali su i članovi američkog Kongresa, gdje je pitanje vojne akcije protiv Venecuele bilo tema žestokih rasprava posljednjih mjeseci. Neposredno nakon što su napadi pokrenuti, demokratski senator Ruben Gallego iz Arizone napisao je na Iksu: „Ovaj rat je ilegalan“. Dok su mnogi republikanski zakonodavci pohvalili poteze Trampove administracije u Venecueli, drugi demokratski zastupnici ponovili su kritike, ukazujući na to da administracija nije obavijestila Kongres unaprijed, kako to zahtijeva Zakon o ratnim ovlašćenjima. Taj američki zakon osmišljen je kako bi se ograničila mogućnost predsjednika da šalje trupe u sukob bez odobrenja Kongresa. Trampova administracija je ranije tvrdila da član II američkog Ustava, koji navodi da je predsjednik vrhovni komandant američke vojske, daje predsjedniku ovlašćenja da brani zemlju od onih koji predstavljaju neposrednu prijetnju američkim životima. Tokom kratkog intervjua za Njujork tajms nakon što je najavio operaciju, Tramp nije jasno rekao da li je tražio odobrenje Kongresa, već je samo naveo da će o tome „razgovarati“ na konferenciji za novinare kasnije tog dana.

nim“ američkim napadom na Venecuelu i hitno pozvala na reakciju međunarodne zajednice. Brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva rekao je da je Vašington napadom prešao „neprihvatljivu granicu“, a meksičko ministarstvo vanjskih poslova takođe je osudilo udare, rekavši da taj potez „ozbiljno ugrožava regionalnu stabilnost“. Mnoge vlade širom Evrope, uključujući one u Poljskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Italiji, rekle su da pažljivo prate situaciju i rade na osiguravanju sigurnosti svojih građana u regiji. Druge, poput Ukrajine i Kosova, rekle su da čvrsto stoje uz Vašington nakon napada. Šefica evropske diplomatije

Kaja Kalas izjavila je da Maduro „nema legitimitet“ i pozvala na „mirnu tranziciju“ nakon njegovog hapšenja. - Pod svim okolnostima, principi međunarodnog prava i Povelje UN-a moraju se poštovati. Pozivamo na uzdržanost - rekla je Kalas. Kina, koja održava snažne ekonomske i strateške veze s Venecuelom, još nije dala zvaničan komentar na napade ili Madurovo uklanjanje. Međutim, Peking je, zajedno s Moskvom, ovog mjeseca izrazio podršku Venecueli dok se suočavala s američkom blokadom sankcionisanih naftnih tankera. Kina ostaje glavni kupac većine nafte koja se izvozi iz ove južnoameričke zemlje. Mr.J.

10 Povodi

Neđelja, 4. januar 2026.

POGLED SA STRANE: Glavni podstrekači političke nestabilnosti u Crnoj Gori su

Kolektor je zavjereni Više od 8.000 Botunjana u Zeti navodno neće novu kanalizaciju Zaista ima terora u Crnoj Go- koju hoće Vlada uz novčanu pomoć ri? Ko to tvrdi? Mnogi ne. A u i uz ekološki nalog Evropske unije. prošlosti? Ne računajući strane okupacije, možda ga do Možda bi oni to i htjeli ukoliko bi im sada niko nije više u Crnoj Go- Vlada pružila uvjerljiv odgovor da li će ri počinio od Karađorđevića posle 1918. godine i njihovih zemljište bivše aluminijumske fabrike podsuknjaša. Ima li ga danas? postati sa predviđenim kolektorom Da, ima ga u organizovanim govorima i neistinama među zdravo za floru i faunu. Vjerovatno novim podsuknjašima i nji- hoće. I vjerovatno je predsjednik hovim potomcima. Fizičkog terora, bilo odmetnute vla- Milatović u pravu kada upozorava na de, bilo organizovanih klano- neophodnost takvog iskaza. Međutim, va, bilo fanatičnih usamljenih bombaša – nema. Ima govor- narodnjački Srbi su od ekološkog nog terora. On se u Crnoj Go- pitanja stali stvarati „srpsko pitanje“. ri sastoji od politike zastrašivanja naroda da je Crna Gora Ko hoće kolektor, taj nije Srbin, već neuspeli eksperiment sa ne- hoće da ih u Zeti podavi fekalijama. zavisnošću. Hoće li to evoluirati u otvorenu partijsku pro- Kolektor je zavjerenik protiv srpstva. pagandu ili i u fizičke udarce Beograd preko Vučića to odmah – drugo je pitanje. Za sada se to teško može zamisliti. A ima shvata i podržava pobunjenike Piše: Dragan VESELINOV

i frenetičnih govora protiv kolektora u Botunu.

VERBALNI TERORISTI

Glavni podstrekači političke nestabilnosti u Crnoj Gori su kolonijalni krugovi u Beogradu – a oni su utišani brigom za sopstvenu održivost s obzirom na snažne pritiske Amerike i Rusije oko njenog mesta u njihovim geopolitičkim projektima. Podgorica sada bolje diše. Ko su verbalni teroristi u Crnoj gori? Svako u Crnoj Gori to zna - to su srpski „narodnjački“ iredentisti koji prizivaju pad Crne Gore u korist Srbije. Ali, zanimljivo, Beograd nije kritikovan kao nepouzdan internacionalni partner u suzbijanju međunarodnog terorizma, nezakonitih migracija, pranja novca i finansiranja terorizma. Beograd tu nije deo nikakve antievropske zavere bez obzira na nedostatke u saradnji sa UN, EU, Amerikom i Rusijom. Koliko god da ga optužuju za izazivanje balkanske nestabilnosti i državnog maltretiranja domaćeg stanovništva – niko vani nije upotrebio reč „terorizam“. Optužbe iz Prištine tu nećemo navoditi – nije ni u Prištini kod Kurtija sve za pohvalu. Ali ćemo kazati da u Srbiji postoji težak konflikt između otuđene vlade i narastajućeg narodnog protesta. I sa jedne i sa druge strane lete optužbe da su zapale u terorizam.

Vlada se od toga teško brani, a narodu to nije ni potrebno, jer on definiše istinu.

ŠTO JE TEROR

Terorizam je neizostavno politika straha. Ako se okanemo same jakobinske reči „teror“ iz 18. veka i francuske seče aristokratije, onda prva politika terorizma potiče od bogova, od njihovih vračeva i popova od svih prvih vekova ka nama. Oni su zaveli strah od više nebeske sile, raznih stvorova iz šuma, pećina i vode, i njihovih zemaljskih i zvezdanih kazni. Religija je prvi tvorac straha među ljudima, stresa i anksioznosti. Ne postoji psiholog koji nas od toga može osloboditi i nema tu ni delotvorne pilule – sem ako ne opovrgne Boga. Psiholog ne može da presudi koje je društveno stanje u etičkoj saglasnosti sa nadzemaljskom voljom i time odstrani strepnje pacijenta. Ali je dragocen kada suzbija strah supružnika od braka, ili činovnika od poslovođe. A nije ni to lako. Ni popovi ni teoretičari nisu dali opšte prihvaćeni pojam terorizma. Doduše, svi se slažu da je on namerno izazivanje egzistencijalne drhtavice sa prekomernim fizičkim obračunima protivnim opštem osećaju za pravdu i društvenu korisnost. Pogotovo ako su žrtve nenaoružano stanovništvo i bespomoćni

ljudi. Ali, nema opšteprihvaćene harmonije i beskonfliktnog uređenja. Da li su revolucije teror, da li su to državni udari, da li su to seljačke bune, radnički obračuni, borbe naroda za slobodu, atentati na mrske monarhe i šefove ubilačkih tajnih službi, da li su smrtna kazna i doživotna robija teror ili pravedno čuvanje pojmova humanosti? Da li su američke žene sifražetkinje teroristi kada pale vladine zgrade zbog svojih prava, da li je Kolumbo terorista ili donosilac „progresa“ čelikom i bakterijama, ko koga u Beogradu teroriše na ulicama od 2024. godine do sada, da li su verski ratovi hrišćana i muslimana teror Boga ili delo gramzivih ljudi? Je li Gavrilo Princip atentator ili terorista – šta je tu pravednost? Za neke je Osama Bin Laden terorista a za neke je junak, zar ne? Srbija je 2020. godine službeno prihvatila američki stav da je Hezbolah teroristička organizacija i da će ga progoniti na svojoj teritoriji (nikoga još nije) ili je Hezbolah sa Hamasom pravedan borac protiv „satanskog“ Izraela i Jevreja?

POZITIVNI I NEUTRALNI TEROR

Pozitivni teror je dugo maltretiranje istom informacijom gde od početnog mogućeg zadovoljstva stižemo do protesta. Recimo, to su božić-

Ko su verbalni teroristi u Crnoj Gori? Svako u Crnoj Gori to zna - to su srpski „narodnjački“ iredentisti koji prizivaju pad Crne Gore u korist Srbije. Ali, zanimljivo, Beograd nije kritikovan kao nepouzdan internacionalni partner u suzbijanju međunarodnog terorizma, nezakonitih migracija, pranja novca i finansiranja terorizma. Beograd tu nije dio nikakve antievropske zavjere bez obzira na nedostatke u saradnji sa UN, EU, Amerikom i Rusijom. Koliko god da ga optužuju za izazivanje balkanske nestabilnosti i državnog maltretiranja domaćeg stanovništva – niko vani nije upotrijebio riječ „terorizam“

Akcija policije u Botunu

ne pesme - svake godine mesecima slušamo iste melodije i reči sa praporcima i porodičnom lakirovkom. A tu su i crkveni rituali: svake godine i svakog dana se ponavljaju iste slave, od Božića do Božića. Svake godine nas posećuju isti neverovatno inteligentni sveci, pobijeni mučenici, nevine nerotkinje i drugi čudni ljudi. Ne prouzrokuju oni u nama uvek direktan strah, ali pozivaju klijentelu na nepomično tumačenje smisla našeg života. Prividno su neutralni, a, u stvari, su konzervativni. I Koka-kolin Deda Mraz je mnogima dosadio i jedva čekaju da reklama proe. Deka veseo jeste, ali je i on konzervativan, jer uvek šalje istu poruku o egzaltiranom zadovoljstvu onoga ko gucne svetskog zašećerenog osveživača. Preterao je, ali nije zao. A ima i smešno-čudnog terora kog ne znate kako da protumačite. Tu spada jedna informacija iz beogradskog lista „Danas“. Još od septembra 2021. godine ovaj list nas gotovo sedmično obaveštava da je umro francuski glumac Žan Pol Belmondo. Sada smo u petoj godini od kada se ta „informacija“ nemilosrdno emituje. Nikako ne razumemo kako da to protumačimo – kao zaboravnost amatera u žurnalistici, kao znak večnog divljenja umetniku, ili kao znak

neumesnog nametanja svog filmskog žanra? Da li postoji i besmislen informacioni teror? Ne verujemo, svaki ima razlog. Luiđi Lučeni, italijanski anarhist, je 1898. godine na Ženevskom jezeru turpijom od 10 cm probo pluća austrougarske carice Elizabete Prve Bavarske u šetnji, i ubio je. Osuđen je na doživotni zatvor iako je molio da i njega ubiju ne bi li bio zapamćen kao mučenik i borac protiv države kao ustanove i monarhije kao političkog sistema. Ipak je 1910. godine u zatvoru vešanjem nastradao, a odsečenu glavu su mu Švajcarci u metanolu u staklu držali za posmatranje u psihijatrijskoj bolnici Narenturm sve do 2000. godine. Potom su je dali Austrijancima da je sahrane na Centralnom bečkom groblju – Zentralfriedhof. Šta su pre toga Švajcarci iz posmatranja Lučenijeve glave u formalinu zaključili o prirodi anarhizma nije nam jasno. Svakako smo se zapitali da li postoji teror psihijatrijskog zavaravanja studenata i naučnika.

žena je da je u Nemačkoj od 2018. do 2023. godine izvela niz individualnih napada na ličnosti koje je nazivala fašistima i desnorukašima, kao i napade u Budimpešti navedene 2023. godine. Udaljena je iz

ANTIFA

Američko ministarstvo spoljnih poslova, Stejt department, je 13. novembra 2025. godine proglasilo nemačku organizaciju Antifu Ost za „globalnog teroristu“ dodajući joj još tri druge organizacije. Optu-

Protest Botunjana protiv izgradnje kolektora

Povodi

Neđelja, 4. januar 2026.

u kolonijalni krugovi u Beogradu

finansijske mreže koju nadzire Amerika i odsečen joj je pristup sredstvima navodno potrebnih za napade. Sva imovina u SAD-u joj je blokirana. Svim Amerikancima je zabranjeno poslovanje sa njom i to

poslovanje je nazvano kažnjivim „zločinom“.

RAZLIKA PREMA BADER-MAJNHOF GERILI

Mi smo pomislili da je Antifa nova ubitačna Bader-Majnhof levičarska teroristička urbana gerila iz 70-ih godina prošlog veka odgovorna za umorstvo nemačkog milijardera Šlejera. Pomislili smo da je ona nova kolona italijanskih „Crvenih brigada“ iz tog perioda koja je bila odgovorna za ubistvo šefa tamošnje Demohrišćanske stranke Alda Mora 1978. godine. Tadašnji levičari su bili naslednici duha studentskih demonstracija iz 1968. godine, zgroženi su bili istinama o nacističkim zločinima svojih roditelja i zalima kapitalizma, rasizma i kolonijalizma. Uvređeni nemački sinovi i kćeri su stali „prati obraz“ Nemcima pljačkajući banke, ubijajući bivše naciste i kidnapujući milionere – da izvedu pravednu eksproprijaciju kapitalista. Ankete su govorile da je svaki treći omladinac u Nemačkoj bio spreman da anarhistima bude jatak. Grupa Andreasa Badera i Ulrike Majnhof se vojno obučavala i u Palestini kod Jasera Arafata i zaista postala opasna gerilska banda. Kada je 1977. godine ubila vlasnika Drezdner banke Jirgena Ponta i otela industrijalca Hansa Martina Šlejera, bivšeg esesovca, kancelar Helmut Šmit je krenuo svom silom na njih. Bader je tada bio u zatvoru zajedno sa

svojom devojkom Gudrun Eslin. Šmit nije hteo da ga pusti iz zatvora u zamenu za Šlejera. Bader i Enslinova su nađeni ubijeni u zatvoru iz pištolja, a napolju je Ulrike Majnhof odgovorila ubistvom Šlejera. Inače, bila je odličan strelac minobacačem. I ona je kasnije nastradala, ali su nove generacije anarhističkih boraca nastavile svoj terorizam sve do 1993. godine kada su srušili zidove ženskog zatvora u Vieterštadu. Raspustili su se 1998. godine.

dom. Neki govore da je ima i u Srbiji, ali to nama zvuči kao dodvoravanje beogradskog režima Trampu. Delovi Antife se protive fizičkim akcijama i napadima na policiju i državne ustanove. Ona je otuda više raznoliki ideološki pokret protiv antidemokratskih snaga – uključujući i Trampov autoritarizam, i gotovo ju je nemoguće napasti kao uočljiv jedinstveni cilj. A i prvi amandman Džemsa Medisona na Ustav SAD jemči pravo na slobodno mišljenje čak i kada je praćeno kritikom Vlade i pozivom na njeno svrgavanje. Trampov napad na Antifu je propagandni otpor slona mišu, to je sa stanovišta strukture političkih snaga u SAD-u zanemarljiv rivalitet. Više služi Trampu da nađe nemoćnog navodnog izdajnika Amerike nego što je Antifa uopšte antiamerička. Ona više postoji u antidemokratskoj temperaturi jastrebova u Beloj kući nego što je operativna opasnost po Ustav. Nekako, čini se da tu stvarni teror ne postoji ni na jednoj strani. Teror bez terora – o tome će politička teorija naknadno više pisati.

ANTIFA I TRAMP

Antifa nije ni do kolena gerili Bader-Majnhof iako joj ime govori da je antifašistička organizacija. Ona nema jedinstvenu komandu i operiše regionalno. Svako tera po svome, i unutar zemlje. Po biću je anarhistička i komunistička, antikapitalistička jeste. Ekstremno borbena jeste i organizuje zapaljive demonstracije i nesmrtonosne napade na uticajne desničare. Desničare Antifa posebno nervira zbog pozitivnog stava prema imigrantima i podršci LGBT+ populaciji. Ona ima svoj ogranak u SAD-u gde je posle smrtonosnog usamljenog atentata na ultra desničara Čarlija Kirka, Trampovog pristalicu – za koga ona nije preuzela odgovornost, privukla pažnju Bele kuće. Neki govore da nije jasno kako će Tramp da se sa njom obračuna, jer je ona više diverzifikovana ideologija nego centralizovana formacija sa jasnim članstvom i koman-

TEROR NESRPSKE KANALIZACIJE U BOTUNU

s. vasiljević

i. mitrović

ik protiv srpstva Imperijalizam Nesavremena razmatranja

To, kako se Tramp trudi da propagandom potuče Antifu, tako se i nemanjićki Srbin u Botunu, Knežević, trudi da postane mučenik policijskog terora kada se sam uvuče u policijsku maricu. A uvređeni policajci ga potom puste iz policije jer ga nisu ni hapsili. Nema tu terora, ali ima inscenacije. Više od 8.000 Botunjana u Zeti navodno neće novu kanalizaciju koju hoće Vlada uz novčanu pomoć i uz ekološki nalog Evropske unije. Možda bi oni to i hteli ukoliko bi im Vlada pružila uverljiv odgovor da li će zemljište bivše aluminijumske fabrike postati sa predviđenim kolektorom zdravo za floru i faunu. Verovatno hoće. I verovatno je predsednik Milatović u pravu kada upozorava na neophodnost takvog iskaza. Međutim, narodnjački Srbi su od ekološkog pitanja stali stvarati „srpsko pitanje“. Ko hoće kolektor, taj nije Srbin, već hoće da ih u Zeti podavi fekalijama. Kolektor je zaverenik protiv srpstva. Beograd preko Vučića to odmah shvata i podržava pobunjenike. Inscenacija „srpskog pitanja“ umesto unapređenja zdrave okoline za sve stanovnike Zete je nepristojni teror. A stvarni teror je terorisanje Crnogoraca da sa navodnim fekalijama govore o srpskim interesima. Srbi se njima ne • brane, nikada nisu.

Piše: Boro ŠUPUT

Prema Švajcarskom institutu za tehnologiju, dominantno jezgro od 147 firmi, kroz međusobno povezane udjele u drugim kompanijama, zajedno kontroliše 40 odsto bogatstva u globalnoj mreži. Ukupno 737 kompanija kontroliše 80 odsto „svega“. Nuriel Rubini tvrdi da najbogatijih 10 odsto Amerikanaca drži 90 odsto akcijskog kapitala u SAD Rezultat takozvane globalizacije je enormno povećanje koncentracije i centralizacije kapitala. Prava koncentracija bogatstva ne ogleda se samo u eksponencijalnom gomilanju novca i imovine, nego u činjenici da je veliki kapital sada toliki da kontroliše investicije, zapošljavanje i finansijske odluke u svijetu. Prema Švajcarskom institutu za tehnologiju, dominantno jezgro od 147 firmi, kroz međusobno povezane udjele u drugim kompanijama, zajedno kontroliše 40 odsto bogatstva u globalnoj mreži. Ukupno 737 kompanija kontroliše 80 odsto „svega“. Nuriel Rubini tvrdi da najbogatijih 10 odsto Amerikanaca drži 90 odsto akcijskog kapitala u SAD. Prema podacima MMF, takozvani rizik koncentracije unutar S&P 500 indeksa (petsto najvećih preduzeća koja se kotiraju na američkm berzama) na istorijskom je maksimumu (rizik koncentracije odnosi se na situaciju u kojoj značajan, pa čak i rastući, dio ukupne vrijednosti jednog investicionog portfolija ili indeksa potiče od malog broja akcija ili sektora). To znači da kompanije sa najvećom tržišnom vrijednošću (kao što su Apple, Microsoft, Nvidia, itd.) imaju najveći uticaj na kretanje cijelog indeksa. A to, opet, znači dominaciju nekoliko najvećih kompanija (često nazivanih „Magnificent 7“), kao i sektorsku koncentraciju: većina tih najvećih kompanija pripada jednom, tehnološkom sektoru (IT). Prevedeno na običan jezik, to znači veću zavisnost i povećanu ranjivost privrede, jer je eventualni mjehur u IT sektoru opasniji po ukupnu stabilnost privrede. Još jednostavnije rečeno – povećava se opasnost krize. Ovaj trend je dio procesa koje je opisao i korifej liberalnog kapitalizma, londonski „The Economist“ u članku „The business of survival“ od 11. 4. 2020, u kome govori o tri trenda koja kontrolišu poslovno okruženje u svijetu: „energično usvajanje novih tehnologija, neizbježno povlačenje iz slobodnih globalnih lanaca snabdijevanja i zabrinjavajući porast dobro povezanih oligopola“. U istom članku se konstatuje da su „već dvije trećine američkih industrija postale koncentrisanije u odnosu na 1990-te“. Prevođenjem navedenih formulacija u marksistički kategorijalni aparat dobija se slika koja u velikoj mjeri odgovara Lenjinovom pojmu imperijalizma: tehnološki uslovljena koncentracija kapitala; fragmentacija globalnog tržišta, koja vodi podjeli sfera uticaja; ekonomska i politička dominacija oligopola u kojima su spojeni bankarski i proizvodni kapital, odnosno vlast finansijskog kapitala. Tako liberalna dijagnostika nehotice opisuje upravo ono što je Lenjin prije više od jednog vijeka postavio kao suštinu imperijalizma. Razlika je u tome što „The Economist“ u ovome vidi devijaciju liberalnog kapitalizma, a Lenjin nužnu fazu razvoja kapitalizma. Onima kojima se ne sviđa ova paralela sa marksističkim vokabularom, mogu sličnosti potražiti u Hobsonovom djelu „Imperialism: A Study“ iz 1902. godine, u kojem konstatuje sljedeće procese s kraja 19. vijeka: rast produktivnosti koji je brži od domaće potrošnje (višak kapitala); borba za spoljašnje ventile ulaganja i za resurse (deglobalizacija); interesne i finansijske klike (oligopoli) u sprezi sa državom. Znamo kakve su bile posljedice ovog starog imperijalizma. Nadajmo se da su današnji imperijalisti iz toga nešto naučili. Ili bar da su svjesni da ovaj rat ni oni ne bi preživjeli. (Autor je jugoslovenski diplomata)

12 Kultura

Neđelja, 4. januar 2026.

INTERVJU: Slovenački grafičar Leon Zakrajšek, dobitnik Gran prija na centralnoj izložbi manifestacije „Internacionalna - Grafika malog formata“

Kod naših državnika osjeća se manjak kulture

S. Milović

Grafike Leona Zakrajšeka odlikuju se suptilnim odnosom forme i praznine, ritmom linije i reduciranom paletom, kroz koje se ogleda snažan uticaj japanske estetike i filozofije svakodnevnog rada. Iako u Crnoj Gori nije bio prvi put, boravak u Podgorici za njega je predstavljao novo i prijatno iskustvo. Grad ga je, kako kaže, dočekao tihom, ali snažnom energijom, koja se osjeća u njegovim ulicama i ritmu svakodnevice. Šetnje kroz Podgoricu ostavile su na njega utisak neposrednosti i topline, a susret sa publikom i umjetničkom scenom dodatno su potvrdili njegov osjećaj bliskosti sa ovim prostorom, koji doživljava kao otvoren i prijemčiv za dijalog, umjetnost i razmjenu ideja. Povodom ovog značajnog priznanja, sa Leonom Zakrajšekom - jednim od najznačajnijih savremenih grafičara regiona, razgovarali smo o umjetničkom putu koji ga je od Ljubljane, preko Španije i Italije, odveo do Japana - zemlje koja je presudno oblikovala njegovu poetiku, odnos prema materijalu i shvatanje umjetnosti kao dugotrajnog procesa učenja i samodiscipline. POBJEDA: Da li Vas je nagrada u Podgorici iznenadila?

Nagrađena grafika Leona Zakrajšeka

Danas sve može biti kultura. Država koja ne finansira učitelje, umjetnike, policiju i vojsku nije država, jer su to četiri stuba jedne nacije kazao je Zakrajšek ZAKRAJŠEK: Svako priznanje koje dobiješ ima svoju cijenu i vrijednost. Nema dobrih ili loših nagrada. Svako priznanje je veliko priznanje. Sjećam se da sam prvi Gran pri dobio 1985. godine kad sam još bio student na Akademiji u Ljubljani. Što se tiče naziva nagrađenog rada, ojigi je japanski naklon - tradicionalni gest poštovanja, zahvalnosti i uvažavanja, koji se koristi u svakodnevnoj komunikaciji, prema porodici, učiteljima, autoritetima i društvu u cjelini. Za mene je to omaž mojim japanskim profesorima i svemu što sam od njih naučio. POBJEDA: U više navrata ste govorili da ste još kao dijete, uz oca, svakodnevno crtali. Koliko je taj rani period djetinjstva, obilježen crtanjem, odredio Vašu kasniju posvećenost umjetnosti? ZAKRAJŠEK: Sigurno da jeste. Kad nas je otac čuvao, crtao nam je i ja sam na to ,,pao“. Tako je sve krenulo. U školi sam crtao, sjećam se da su čak bili i određeni ,,problemi“ jer nijesam pratio nastavu. Potičem iz radničke porodice, u našem okruženju su bili doktori, pravnici i ja sam uživao kad sam u njihovim stanovima gledao slike. To me je fasciniralo. To me je ,,kopkalo“ i upisao sam Ško-

S. Milović

PODGORICA - Slovenački grafičar Leon Zakrajšek dobitnik je Gran prija za drvorez ,,Serija o ojigi“ na centralnoj izložbi manifestacije „Internacionalna - Grafika malog formata - Crna Gora – 2025“, koja je krajem prošle godine održana u Podgorici. Njegovo stvaralaštvo prepoznatljivo je po vrhunskoj tehničkoj preciznosti, snažnoj disciplini i dubokom poštovanju tradicionalnih grafičkih postupaka.

POZIV UMJETNIKA JE BORBA: Leon Zakrajšek

lu za primijenjenu umjetnost. Sa 15 godina sam imao prvu izložbu i napravio prvu grafiku. Grafika u Sloveniji je imala veliku tradiciju. Moj tadašnji profesor u Srednjoj školi je bio jedan od najvećih grafičara sa tih prostora - Gorazd Šefran. On je glavni krivac što sam se ,,otrovao“ umjetnošću i onda je to samo krenulo dalje. Ljubljanska akademija nije mi bila dovoljna, pa sam otišao u Španiju na studije, onda sam studirao u Italiji kod velikog Armanda Martinija. On je bio jedan od najvećih evropskih grafičara. Potom je stigla stipendija za Japan. U Japanu sam imao veliku sreću da dođem u ruke najboljem drvorescu - to je bio Fumio Kitaoka. POBJEDA: Kako se danas sjećate tih prvih dana u Japanu? ZAKRAJŠEK: Tokio je već tada imao 35 miliona stanovnika. Centar grada je imao više od 5.000 galerija. To je nezamislivo. Tamo je sve high-te-

ch, vozovi voze 500 km na sat, nema nikakvih gužvi, iako je toliko miliona ljudi, svi ljudi stoje u redovima, sve u tišini, a sve funkcioniše. To je čudo. To je bio šok. Prvih mjesec dana sam se gubio po stanicama jer ništa nije pisalo na engleskom jeziku. Tada je sve bilo na japanskom, pa sam morao da se orijentišem po nekim zgradama. Ali, imao sam veliku volju. Ja sam takav tip da sam fajter, želim da se dokažem. Brzo sam upijao znanje. POBJEDA: U Japan ste otišli nakon studija u Ljubljani i usavršavanja u Španiji i Italiji. Što Vam je svaka od tih sredina donijela? ZAKRAJŠEK: Ne može se porediti Japan sa drugim zemljama po tom pitanju jer je njihov odnos prema kulturi specifičan. Na području Tokija živi više od 200.000 umjetnika. Sjećam se Jugoslavije, bilo je puno kolonija, saradnji, putovanja, druženja. Umjetnik je morao biti baš dobar, a danas je više ovih ,,muljatora“ koji se šlepaju na političke kontakte i prodaju maglu. Sada se otvaraju akademije u svakom malom mjestu, a države ne razumiju jednu stvar. Dosta je jedna ili dvije akademije u državi jer ona proizvede 20 diplo-

Svaka nagrada je podsticaj i zahvalnost za to što si napravio. Svaki čovjek u životu treba da ima nekog da ga pohvali. Nagrade ti daju vjetar u leđa

maca godišnje, a to je broj koji je prevelik za jednu državu. Jer, država ne daje mogućnost razvoja - nemamo galeriste kao u inostranstvu, nemamo iste cijene, tržište nije sređeno, svi su u ratu jedan sa drugim, jer je umjetnik egoman. Umjetnik nema neki status na ovim našim prostorima. Mislim da je nekada bio mnogo bolji. To su bila druga vremena, kada bi imao izložbu sedamdesetih ili osamdesetih godina, galerija bi ti platila izložbinu - ako ti izložba traje 14 dana, galerija ti je plaćala po danu, dobio bi katalog, ramove… Sada moraš sve sam. Nekada su firme kupovale slike, djela su se kupovala za svadbe, rođenja… Sada toga nema. Da nijesam radio vani, ne bih imao za benzin. POBJEDA: U izjavama često naglašavate da su japanske grafičke tehnike nerazdvojive od filozofije i načina života. Kako se ta povezanost manifestuje u Vašem svakodnevnom radu u ateljeu? ZAKRAJŠEK: Promijenio sam se nakon studija u Japanu. Tamo sam osjetio što znači imati mentora. Dobar mentor u Japanu ne pokazuje ni veselje, ni tugu. On ti predstavlja svoj rad, pokazuje kako se radi. Često se na našim prostorima govori: ,,Moraš malo popiti da bi napravio sliku“. Pijan ne možeš voziti biciklo, a kamoli slikati ili raditi grafiku. POBJEDA: Govorili ste o strogoj strukturi japanskog društva i sistemu učenja kroz majstorske radionice. Koliko je taj model promijenio Vaš odnos prema disciplini, strpljenju i vremenu u umjetnosti? ZAKRAJŠEK: Došao sam u Japan kada sam imao 35 go-

dina. Bio sam tada već formiran umjetnik, imao sam velike izložbe i nagrade. Mentoru sam donio mapu radova da pogleda što sam ranije radio, ali on nikako nije htio da je pogleda. Bio sam vrlo uporan u tome i on mi je jednog dana rekao: ,,Mene ne zanima što si ti radio do sada, mi imamo svoj program koji ćeš morati da savladaš“. Bitne su bile faze kako se grafika pravi, a ne likovnost. To je trening. POBJEDA: U Japanu ste odlikovani Ordenom izlazećeg sunca za doprinos promociji japanske kulture u Sloveniji i Hrvatskoj. Kako to priznanje utiče na Vašu odgovornost prema znanju koje ste stekli? ZAKRAJŠEK: Svaka nagrada je podsticaj i zahvalnost za to što si napravio. Svaki čovjek u životu treba da ima nekog da ga pohvali. Nagrade ti daju vjetar u leđa. Kao dobitnik tog odlikovanja dobio sam upute od Japana koji idu u smjeru da se ne hvalim tim priznanjem. Moram to čuvati kao tajnu i još više raditi. To je pogled japanskog društva na tu nagradu. U Sloveniji i Hrvatskoj mi je ovo priznanje bilo veliki teg oko vrata. POBJEDA: Zbog čega? ZAKRAJŠEK: Najprije su se pitali da li je to istina, a onda su uslijedila brojna pitanja kako je moguće da sam dobio baš to priznanje. To odlikovanje je staro 170 godina. Odlikovanje su recimo dobili francuski šansonjer Šarl Aznavur, reditelj i glumac Klint Istvud… Nedavno je to odlikovanje dobila i jedna arhitektica u Zagrebu - Melita Rački. POBJEDA: Jednom prilikom ste rekli da se renesansni duh polako gubi i da savremeni život ne trpi dugotrajno učenje. Da li to vidite kao najveći problem današnje umjetničke scene? ZAKRAJŠEK: O ukusima se ne raspravlja, to je kao hrana. Nekom je cicvara najbolje jelo, a neko može uživati samo u visokoj francuskoj kuhinji. Isto je i u umjetnosti. Mi danas moramo raspravljati o estetici. Estetika je etos, a etos je moral. Drastično su se promijenile priče o tome što je lijepo. Danas možemo vidjeti izložbe koje su šokantne i ružne. Razumijem da mladi ljudi sada žive u drugom vremenu, ali ja gledam likovni jezik. Za mene je likovni jezik znak. Ne možemo naravno negirati nove tehnologije. Prije 500 godina je počela štampa u Evropi sa Gutenbergom. Onaj trenutak kada je on napravio prvu knji-

Kultura

Neđelja, 4. januar 2026.

POBJEDA: U Crnoj Gori još nemamo grafički centar koji bi omogućio umjetnicima da stvaraju i razvijaju grafičku umjetnost. Koliko bi njegovo osnivanje bilo značajno za našu grafičku scenu? ZAKARJŠEK: To vam je kao brod koji mora uploviti negdje gdje nema luku, kao knjiga bez stranica. Osnivanje tog centra je nužno. On bi radio na zbirci koju bi izlagao, na edukaciji. To je prostor u koji bi mogao svako da dođe.

gu to je bila novotarija, kao što je danas internet. Da su neki ljudi tada rekli: ,,To nas ne zanima, mi to nećemo“, kako bi svijet danas izgledao? Danas treba prigrliti ove novotarije, ali one moraju biti profilirane, mora se znati što je što, moraju se znati pravila. Rekao bih da postoji pomanjkanje kulture među ljudima koji vode države. Oni su ,,po difoltu“ nekulturni ljudi. POBJEDA: Mislite na političare? ZAKRAJŠEK: Naravno. Pogledajte samo kako razgovaraju u parlamentu. Ne govorim o svima, ali previše je toga. Ponekad se pitam kako je moguće da oni predstavljaju jedan narod. POBJEDA: Da li to znači da je politika duboko uplela svoje prste u sferu umjetnosti? ZAKRAJŠEK: Naravno. POBJEDA: Zašto? ZAKRAJŠEK: Zato što je tamo novac i tamo su mitske priče. A narodi koji pričaju mitske priče ne žive u sadašnjosti, već u jednom vremenu prije hiljadu godina. POBJEDA: Onda tu najviše strada kultura? ZAKRAJŠEK: Tako je. Danas sve može biti kultura. Država koja ne finansira učitelje, umjetnike, policiju i vojsku nije država jer su to četiri stuba jedne nacije. POBJEDA: Na što mislite kada kažete da danas sve može biti kultura? ZAKRAJŠEK: Imaš neke ljude koji za sebe kažu da su umjetnici. Naprave neki hepening na ulici - bace se pod voz, onda puštaju krv, narod to gleda i pita se: ,,Što je to sad?“. Kao umjetnik to nekada ne mogu shvatiti. Mislim da je jako važno da kada staneš ispred likovnog djela kažeš: ,,Vau“. Ljudi moraju ići u galerije. Potrebno ih je edukovati, ali danas ljudi ne žele da ih neko edukuje, jer svi sve znaju. Poziv umjetnika je borba, najprije sa samim sobom, a onda i sa okolinom. A. ĐOROJEVIĆ

Leksikon arheologije Crne Gore, jedno od posljednjih kapitalnih izdanja CANU Piše: Dušan Medin Leksikon arheologije Crne Gore prvo je uspješno realizovano nastojanje da se arheološko nasljeđe naše zemlje sagleda cjelovito i sistematično, te predstavi u jedinstvenoj, preglednoj i pouzdanoj formi, namijenjenoj stručnoj i akademskoj zajednici, ali i najširoj javnosti.

Sve o prošlosti na jednom mjestu

Ovo izdanje predstavlja još jednu važnu etapu u okviru edicije Leksikoni, u kojoj je Leksikon arheologije šesti po redu objavljeni naslov, nakon Rad na ovom izdanju, koje je nedavno objavila i prezentova- ranijih posvećenih likovnoj umjetnosti, diplomatiji, botanici, crnogorskim la CANU, započet je početkom dinastijama, te vinogradarstvu i vinarstvu 2021, kada je formirana Redakcija, na čije je čelo imenovan dr Dejan Gazivoda kao glavni i odgovorni urednik, a kao članovi dr Čedomir Marković, doajen crnogorske arheologije, doc. dr Jelena Cvijetić, dr Lenka Saveljić-Bulatović, mr Mitra Cerović, mr Milena Vrzić, Radmila Ćapin i mr Dušan Medin.

CANU

Osnivanje grafičkog centra Crne Gore je nužno

STRUKTURA

Tokom višegodišnjeg rada, urednički tim bio je zadužen za izradu abecednog spiska odrednica i koordinaciju složenog procesa prikupljanja, selekcije i uređivanja obimne građe, uz konstantnu komunikaciju s velikim brojem autora članaka i saradnika. Posebno važnu ulogu u realizaciji posla imala je sekretarka Redakcije dr Snežana Dragićević, dok je fotografski segment povjeren prof. mr Lazaru Pejoviću, lektura i korektura prof. dr Miodarki Tepavčević, dizajn i prelom prof. mr Nikoli Latkoviću, a prevod dijela opsežnog impresuma na engleski jezik prof. dr Dragici Žugić. Softverska platforma koja se koristi u radu na svim leksikonima CANU, autora prof. dr Miloša Dakovića, omogućila je tehničku koordinaciju, standardizaciju i efikasno upravljanje velikom količinom podataka. Publikacija je pisana latiničnim pismom, ima ukupno 528 strana većeg formata i tvrdi uvez. Štamparija Golbi iz Podgorice odštampala je tiraž u 300 komada. Na izradi odrednica učestvovala su 52 autora iz Crne Gore i inostranstva. Pored arheologa, među saradnicima bili su i istraživači iz srodnih disciplina, što je omogućilo interdisciplinarni pristup obradi pojmova. Poziv za učešće upućen je gotovo svim crnogorskim arheolozima koji su tokom posljednjih decenija djelovali ili i dalje djeluju u struci, kako bi se nastojalo motivisati i uključiti što više kolega da budu autori tekstova u Leksikonu. Međutim, bilo je onih koji se nijesu odazvali tom pozivu. S druge strane, značajan doprinos pružili su autori iz međunarodnog okruženja, uključujući sve zemlje regiona, Italiju, Poljsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Struktura Leksikona zasnovana je na ustaljenim i uobičajenim leksikografskim principima. Nakon iscrpnog popisa saradnika slijede tri uvodna teksta koji čitaoce uvode u osnovne informacije, meto-

Leksikon arheologije Crne Gore

dološki okvir, uredničke odluke, kriterijume izbora građe i slično. Centralni dio Leksikona čini ukupno 559 odrednica, podijeljenih na predmetne i biografske, kao i na uputne odrednice. Tematske oblasti definisane su na sljedeći način, s navedenim brojem odrednica: osnovni arheološki pojmovi – 36, praistorijska arheologija – 79, antička arheologija – 119, srednjovjekovna arheologija – 117, antika i srednji vijek – 20, praistorija i srednji vijek – 8, praistorija i antika – 7, praistorija, antika i srednji vijek – 5, osnovni pojmovi i antika – 1, biofizička antropologija – 1, biografije – 113, institucije – 13, dok uputnih odrednica ima 40. Potrebno je skrenuti pažnju na to da je riječ o internim nazivima oblasti, radi lakšeg pregleda i organizacije posla Redakcije, a koji nijesu vidljivi u objavljenoj verziji, gdje, pak, važe isključivo pravila navođenja članaka abecednim redom.

SLOŽEN PODUHVAT

Značaj biografskog dijela Leksikona ogleda se u tome što se prvi put na jednom mjestu sistematski okupljaju podaci u biografskim člancima o gotovo svim ličnostima koje su od druge polovine 19. vijeka do danas učestvovale u proučavanju arheoloških nalaza iz Crne Gore. Ove odrednice obuhvataju ne samo profesionalne arheologe, već i istraživače koji dolaze iz srodnih oblasti, poput klasične

filologije, istorije, istorije umjetnosti, arhitekture, kulturne i fizičke antropologije, paleontologije, biologije itd., čiji je rad bio od značaja za razumijevanje razvoja arheološke misli i prakse u crnogorskom kontekstu. Ukupno je napisano 113 biografskih odrednica, od kojih se 112 odnosi na pojedinačne ličnosti, dok je jedna, znatno obimnija, koncipirana kao poseban članak posvećen pionirima, istraživačima, putopiscima i starinarima iz perioda kada arheologija na prostoru Crne Gore još nije bila formirana kao naučna disciplina, odnosno do sredine XX vijeka. Ličnostima su napravljeni tzv. crnogorski arheološki portreti, jer su u prvi plan date informacije o profesionalnim arheološkim aktivnostima koje su imali u/o Crnoj Gori. Redakcija je od samog početka znala da je riječ o izuzetno složenom i osjetljivom poduhvatu, u kojem su određena ograničenja, pa i omaške očito neminovnost. Važno je naglasiti da Leksikon ipak ne donosi pregled baš svih arheologa iz Crne Gore, odnosno svih istraživača koji su se bavili ovdašnjim arheološkim nasljeđem. Uvrštavanje biografija, kao, uostalom, i drugih članaka u Leksikon, zasnivalo se na unaprijed utvrđenim kriterijumima, dok je konačne odluke o prihvatanju svake odrednica donosila Redakcija većinom glasova. Stoga su, osim biografskih, neki lokalite-

ti, kao i pojedine institucionalne strukture ostale ovog puta izvan obuhvata Leksikona. Kako je gornja hronološka granica postavljena na početak 16. vijeka, to je uslovilo izostanak i posebnih odrednica posvećenih lokalitetima iz novovjekovnog perioda, uprkos realizovanim arheološkim istraživanjima i te materijalne kulture. Navedena ograničenja, ipak, tek djelimično umanjuju vrijednost ovog kapitalnog djela, istovremeno ukazujući na mogućnost da se u budućnosti razmišlja o njegovom nastavku ili posebnim tematskim radovima koji bi obuhvatili te, po našem sudu, nedostajuće podatke. Kao realna prilika daljeg „života“ ovog projekta nameće se i najavljeno puštanje u promet elektronske verzije Leksikona, koja bi omogućila unošenje manjih dopuna i ispravki, kao i eventualno prevođenje cijelog izdanja na strane jezike. Završni dio publikacije donosi višedjelni kartografski prikaz arheoloških lokaliteta po regijama, vjerovatno najobuhvatniji dosad objavljeni, koji je izradio prof. mr Lazar Pejović. Na samom kraju knjige su popis porijekla ilustracija i zahvalnica. Vizuelni identitet čine brojne fotografije, crteži, karte, planovi, rekonstrukcije i slično, koji značajno doprinose preglednosti, funkcionalnosti i ljepoti, odnosno sveukupnom estetskom doživljaju ovog Leksikona.

VAŽNA ETAPA

Objavljivanjem Leksikona arheologije Crne Gore CANU je potvrdila kontinuitet svog dugoročnog izdavačkog i naučnog angažmana usmjerenog ka sistematskom prikupljanju, uređenju i prezentaciji znanja o ključnim aspektima crnogorske prirodne i kulturno-istorijske baštine. Ovo izdanje predstavlja još jednu važnu etapu u okviru edicije Leksikoni, u kojoj je Leksikon arheologije šesti po redu objavljeni naslov, nakon ranijih posvećenih likovnoj umjetnosti, diplomatiji, botanici, crnogorskim dinastijama, te vinogradarstvu i vinarstvu. Kao i prethodne knjige iz iste edicije, i ova je rezultat promišljene institucionalne politike i dugoročne vizije razvoja leksikografske djelatnosti unutar Akademije. Ta vizija vezuje se naročito za akademika prof. dr Dragana Vukčevića, nekadašnjeg predsjednika CANU i sadašnjeg rukovodioca Leksikografskog centra, koji je i idejni inicijator čitavog niza tematskih leksikona. U tom smislu, Leksikon arheologije Crne Gore ne predstavlja izolovani projekat, već dio šireg, planski razvijanog korpusa referentnih izdanja od trajne vrijednosti za crnogorsku nauku i kulturu. Finansijsku potporu ovom projektu dalo je Ministarstvo • kulture i medija.

14 Susreti

Neđelja, 4. januar 2026.

U PRVOM LICU: Anđela Dragović, projektna asistentkinja u Savezu slijepih Crne Gore

Samo se srcem dobro vidi

vijet sam upoznala ranije pred čovjekom čiji sam rad ni sektor u kojem radim mi, s Energiju ulažem u odnose koji S nego što je bilo planirano, godinama pratila i poštova- druge strane, daje mogućnost pa se i danas volim našaliti da la. Svjesna svega što sam že- da sagledavam teme iz više imaju smisla, u razgovore koji traže

asvim slučajno sam srela S Željka Obradovića na aerodromu, u običnom, prolaznom trenutku. Stajala sam

ljela da mu kažem, trema me je zadržala u kratkom rukovanju, dok su pripremljene rečenice ostale neizgovorene. Susret je bio kratak, a ostao mi je kao podsjetnik na privilegiju da upoznam trenera čije sam utakmice godinama pratila uživo i preko malih ekrana. mpatiju sam nadograđivala kroz sopstvena iskustva, često u situacijama u kojima nijesam imala izbora osim da slušam i osjećam pažljivije. Emocije su mi vremenom postale alat razumijevanja, a ne prepreka, jer sam shvatila da ih ne treba potiskivati već pravilno usmjeravati. Energiju ulažem u odnose koji imaju smisla, u razgovore koji traže prisutnost i iskrenost. Eksponiranje osjećaja ne doživljavam kao slabost, već kao znak unutrašnje sigurnosti. Etičnost prema sebi i drugima učila sam postepeno, kroz greške, ali i kroz jasnu odluku da ostanem svoja.

amostalnost mi svakodnevno određuje ritam, od načina na koji planiram vrijeme do obavljanja najosnovnijih životnih aktivnosti. Svaka obaveza nosi sa sobom dodatnu organizaciju i pažnju, jer ono što se drugima podrazumijeva, kod mene se u većini slučajeva mora unaprijed osmisliti. Samostalnost samim tim za mene nije pitanje izbora, već preduslov da živim život koji smatram po svim parametrima svojim. Sistem i društvena zajednica imaju odgovornost da stvore uslove u kojima ja, kao i druge osobe s oštećenjem vida, možemo ravnopravno funkcionisati. Samo tada samostalnost prestaje da bude svakodnevni napor i postaje prirodan dio života. utina mi u svakodnevnim stvarima prija, u malim, ličnim navikama koje donose osjećaj reda. Redovni odlasci kod frizera, šoping ili briga o sebi za mene su način da očuvam osjećaj kontrole, kontinuiteta i lične ravnoteže. Rutina u poslu, međutim, po mom osjećaju često ukazuje na potrebu za promjenom i novim izazovima. Rijetko sam je doživjela u potpunosti, ali bilo je dana kada je motivacija znala da oslabi. Razumijem da su takvi momenti normalni i vjerujem da se, ako se prepoznaju na vrijeme, mogu prevazići i pretvoriti u priliku za lični rast. iljevi su mi jasni, ali nijesu uski, jer volim da ostavim prostor za razvoj i promjenu. Cilj mi je, takođe, da završim edukaciju iz oblasti odnosa s javnošću i na taj način unaprijedim svoje komunikacione vještine. Ciljano razmišljam i o pokretanju podkasta, jer mi taj format djeluje kao prirodan prostor za razgovor, razmjenu ideja i lični izraz. Civil-

uglova - kroz monitoring, pisanje projekata i pripremu događaja, što se sve na kraju ponovo povezuje sa odnosima s javnošću. Ciljano, takođe, sebi postavljam i male, lične korake, poput želje da se posvetim kuvanju, iako za sada više pratim kulinarske emisije nego što ulazim u kuhinju. stetika za mene počinje redom, jer kao osoba potpuno oštećenog vida volim da sve ima svoje mjesto i jasnu svrhu. Evidentno je koliko mi dobra organizacija prostora olakšava svakodnevicu i donosi osjećaj sigurnosti i kontrole. Elemente koji me okružuju biram pažljivo, od sitnih, nenametljivih detalja na policama do malog, diskretnog nakita. Eterični parfemi, primjetni ali ne jaki, za mene su takođe dio ličnog izraza. Estetiku ne vezujem za vizuelni utisak, već za sklad, funkcionalnost i osjećaj koji prostor ostavlja. ediji i javni govor za mene su prostor u kojem riječ ima težinu i odgovornost. Mogućnost da govorim javno doživljavam kao priliku da iskustvo pretvorim u poruku, a lični stav u društveno pitanje. Moje interesovanje za komunikaciju proizilazi iz potrebe da budem jasna, precizna i dosljedna u onome što zastupam. Medijski prostor vidim kao mjesto na kojem se može graditi razumijevanje, ali i mijenjati percepcija o temama koje su često zanemarene. Motivaciju da se u toj oblasti dalje razvijam nalazim u želji da moj glas ima smisao, a ne samo prisustvo.

prisutnost i iskrenost. Eksponiranje osjećaja ne doživljavam kao slabost, već kao znak unutrašnje sigurnosti. Etičnost prema sebi i drugima učila sam postepeno, kroz greške, ali i kroz jasnu odluku da ostanem svoja

privatna arhiva

sam oduvijek znala da požurim. Sitna radoznalost me je pratila još od djetinjstva, uvijek spremna da zavirim tamo gdje možda još nije bilo vrijeme. Sve sam htjela malo prije reda, sa osmijehom i neutaživom željom da život osjetim do kraja. nalitična sam i često se preispitujem, sklona sam samokritici i stalnom promišljanju onoga što mogu bolje. Analiziram situacije, tražim smislenija rješenja i načine da i sebi, ali i drugima, bude lakše i bolje. Angažman za prava osoba s invaliditetom postao je jedna od mojih uloga još od školskih dana. Ambicija mi je da znanjem, dobrim komunikacionim vještinama i ličnim rastom doprinosim društvenoj zajednici kad god mogu. ene pokreću emocije, one tihe i duboke, koje ne traže objašnjenje već prostor da budu prepoznate i prihvaćene. Mnogo puta im dopustim da izađu dok gledam predstavu ili film, jer vjerujem da čovjek kroz tuđe priče lakše razumije sopstvene snage, slabosti i iskustva. Muzika, pozorište i dobra knjiga za mene su mjesta susreta sa sobom, ali i način da ostanem otvorena, radoznala i povezana sa svijetom. Mnogo putujem kad god mogu, jer promjena prostora donosi novu perspektivu, a priprema za put mi daje osjećaj sigurnosti i smirenosti. Mjeru u svemu učim kroz iskustvo, svjesna da emocije treba čuvati i usmjeravati, kako bi bile snaga, a ne teret. bradović Željko za mene je mnogo više od trenera i sportskog autoriteta, on je simbol povratka vjere, dostojanstva i iskrene emocije u Partizan. Odanost tom klubu nosim iz porodice, jer se ljubav prema Partizanu, kao i druge životne vrijednosti, uče, nasljeđuju iz kuće i pažljivo čuvaju. On je u godinama punim izazova, slabijih rezultata i teških okolnosti vratio zajedništvo, publiku i osjećaj pripadnosti koji prevazilazi sport. Ogromno poštovanje koje uživa nije posljedica samo trofeja i uspjeha, već njegove dosljednosti, iskrenosti i namjere da Partizan ponovo bude mjesto okupljanja, a ne samo rezultata. Ovaj period njegove uloge u klubu pokazao je koliko jedan čovjek može da promijeni atmosferu i probudi emociju koju mnogi nikada nijesu prestali da nose u sebi. Ostavio je trag koji se ne mjeri sezonama, već osjećajem ponosa i pripadnosti koji je ponovo postao vidljiv među navijačima.

vam mir i unutrašnji balans. Dešava se da se povučem kada sam pod pritiskom vremena, kako tenziju ne bih prenosila na druge. Dok sam u tim momentima sklona sumnjama i pretjeranom preispitivanju ishoda, znam da je tišina korisnija od impulsivne reakcije. Distanciram se i od ljudi čija me stalna negativnost iscrpljuje, kao i od onih koji za mene nemaju vremena. Dopuštam sebi taj prostor, jer sam naučila da je lična ravnoteža važnija od stalne dostupnosti. dmor mi, kao i svima drugima, prija, pa ga često hvatam usput, u prevozu nakon posla ili planiranjem odlaska na neku destinaciju. Odlazak na put kod mene rijetko znači potpuno isključivanje jer volim da unaprijed provjerim što me čeka, ima li prostora za dinamiku, obilaske ili bar dobru šetnju. Očekivanja se, naravno, ne ispunjavaju uvijek po planu, što sam na jednom Erasmus seminaru naučila na prilično konkretan

liko mogu, vjerujući da se dobro uvijek na neki način vraća. Vremenom sam, uz majčine riječi, učila da poštovanje prema drugima mora da počne od poštovanja prema sebi. Vrlo često sam tuđe obaveze, vrijeme i potrebe stavljala ispred svojih, što me je znalo usporiti i iscrpiti. Vjerujem u razumijevanje, jer mnoge situacije mogu biti teže nego što na prvi pogled djeluju i lako se mogu ticati svakoga od nas. Vidim da danas često izostaje ono najosnovnije pitanje „jesi li dobro“, iako bi upravo takva pažnja i razgovor mogli mnogo toga da olakšaju. zbore svi pravimo, nekada uz savjete porodice, prijatelja ili kolega, ali ih na kraju uvijek donosimo sami. Iz iskustva sam naučila da izbori ponekad vode i do grešaka, ali da i na njih imamo pravo. Imala sam, recimo, ideju da se ofarbam u ljubičasto, ali sam taj izbor ipak ostavila za neka druga vremena. Iza mene su već važne odluke, od izbora srednje škole i fakulteta do toga gdje ću raditi. Ispred mene su i oni životni izbori koji tek dolaze, a koje ću morati da donosim svjesno i bez izbjegavanja odgovornosti. ijete u sebi njegujem kroz odrastanje mog bratanca, vrijeme provedeno u igri i pitanja na koja često nemam spremne odgovore. Dok slušam njegovu radoznalost, prepoznajem onu istu potrebu za razumijevanjem svijeta kakvu sam imala i sama. Dječja razigranost mi se prirodno vraća i kroz odnos sa mlađom braćom i sestrom od tetke, gdje smijeh i spontanost nemaju rok trajanja. Dešava mi se isto i kada djeca kolega svrate na posao, jer tada svakodnevica na trenutak dobije lakši ton. Držim do tog djeteta u sebi, jer me podsjeća da i u dinamičnoj svakodnevici ima mjesta za radost i jednostavnost. nvaliditet je jedna od mojih karakteristika i dio mog identiteta, ali nije odrednica onoga što znam, mogu i radim. Ipak, društvo osobe s invaliditetom često posmatra prvenstveno kroz invaliditet, bez interesa da vidi njihove druge sposobnosti i potencijale. Iz takvog pogleda se zanemaruje znanje, iskustvo i doprinos koji osobe s invaliditetom mogu da imaju u različitim oblastima. Istovremeno sam žena, ćerka, tetka, esteta, zaljubljenica u sport i kulturu, i ništa od toga ne prestaje da postoji zbog invaliditeta. Iz prilika koje imam nastojim da ukažem na to da se osobe s invaliditetom prečesto procjenjuju unaprijed, bez stvarne pažnje prema onome što znaju, mogu da rade i kako mogu da dopri• nesu zajednici.

istanca mi je ponekad poD trebna, ne kao znak ljutnje, već kao način da saču-

rijednosti koje su mi rodiV telji usadili vezane su za to da budem tu za druge ko-

D Anđela Dragović

način. Ostala mi je u sjećanju decembarska noć kada sam, nakon skoro 20 kilometara pješačenja Rimom, umjesto u toplom krevetu završila u pokvarenom autobusu na pola puta do krajnje destinacije. Ovakve situacije su me naučile da umor i odmor ponekad idu zajedno, a da se najbolje priče često dese baš onda kada planovi potpuno zakažu. rajevo pismo naučila sam u prvom razredu osnovne škole, a paralelno sa mnom učila ga je i moja majka, kako bi mogla da prati moj napredak. Bez Brajevog pisma moje obrazovanje ne bi izgledalo isto, jer sam kroz njega čitala knjige i note, rješavala matematičke zadatke i razumijevala periodni sistem elemenata. Brajevo pismo mi je omogućilo samostalnost u učenju i dalo osjećaj da znanje stičem direktno, bez zavisnosti od drugih. Bez potrebe za patetikom, svjesna sam da dugujem duboku zahvalnost pismu koje mi je omogućilo da budem ono što sam danas. Bez obzira na razvoj asistivnih tehnologija, Brajevo pismo za mene ostaje primarno i nezamjenjivo, jer je njegov značaj višestruk i trajan. ijeke me oduvijek drže na distanci, jer u vodi koja nema jasnu ivicu i miran tok ne pronalazim osjećaj sigurnosti. Rado istražujem ne-

poznata mjesta, ali kupanje u rijekama ili rafting za mene nijesu dio tog iskustva. Razlog nije nedostatak hrabrosti, već odsustvo povjerenja u tok koji ne mogu da predvidim, čak i kada je sve tehnički bezbjedno. Rijekom Dunav sam krstarila u Budimpešti sa prijateljima, ali ni tada, uprkos velikom i sigurnom brodu, nijesam uspjela da se opustim i uživam u trenutku. Razliku pravim između mora, na koje sam navikla i koje prihvatam sa svim njegovim talasima, i rijeka kojima i dalje ne dajem pravu šansu. djevne kombinacije su mi važne jer posao u kancelariji i prisustvo konferencijama traže jasan, profesionalan stil. Odijela posebno volim, pa u mom ormaru ima mnogo sakoa i košulja koje biram pažljivo, ne po boji, već po kroju, materijalu i detaljima koje lako pamtim. Organizujem garderobu tako da komadi budu različiti, kako bih ih lakše prepoznavala i kombinovala bez dileme. Od nakita biram minimalističke komade, dok perje, rese, šljokice i perlice svjesno izbjegavam, jer vjerujem da se stil može primijetiti i bez viška. Ono što me, ipak, čini potpuno običnom ženom jeste činjenica da, uprkos punom ormaru, pred svaku važnu priliku pomislim da nemam što da obučem.

Priredila: R. U.–I.

Pogledi

Neđelja, 4. januar 2026.

Sjećanje na hrabre vitezove

Piše: Milojica DAKIĆ U prvim danima 2026. godine navršava se 110 godina Mojkovačke bitke, jedne od najslavnijih u crnogorskoj istoriji. Odvijala se 6. i 7. januara 1916. godine i predstavljala je završnu operaciju Crnogorske vojske u Sandžaku, u borbi protiv Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Atentat u Sarajevu 28. juna 1914. godine na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda podstakao je Austrougarsku da objavi rat Srbiji. Uprkos pritisku Monarhije da u tom ratu ostane neutralna, Crna Gora je, iako iscrpljena učešćem u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine u kojima je pretrpjela velike gubitke, solidarno stala na stranu Srbije i objavila rat Austrougarskoj. Opšte stanje u zemlji karakterisala je: nestabilna politička situacija, Vojska slabo naoružana i opremljena, izražen nedostatak hrane, bez jasnog ratnog plana i pomoći saveznika. Uslovi za ulazak u novi rat bili su nepovoljni. Crna Gora je ušla u rat sa Austrougarskom na strani Antante, ali bez bilo kakve pomoći saveznika te alijanse - Rusije, Engleske i Francuske. Objavom rata, jula 1914. godine, Crnogorsku vojsku su sačinjavala četiri odreda: Lovćenski, Hercegovački, Sandžački i Starosrbijanski, sa ukupno 35.000 vojnika. Pokrivala je pojas dužine 500 kilometara od Boke, duž hercegovačke granice do Višegrada i Priboja, do planine Javor u Srbiji, te Peći i Čakora do Skadra i Jadranskog mora na jugu i držala ga narednih 18 mjeseci. Austrougarska je tada raspolagala sa 72.000 vojnika raspoređenih duž granice sa Crnom Gorom. Na insistiranje Vrhovne komande Srpske vojske, navodno radi uspješnije odbrane od neprijatelja, Crnogorska vojska je stavljena pod komandu Srpske vojske. Sredinom avgusta 1914. godine za načelnika Štaba Vrhovne komande Crnogorske vojske, mimo uobičajenih državnih i vojnih principa, imenovan je srpski general Božidar Janković, a za njegovog zamjenika takođe pukovnik Srpske vojske Petar Pešić, koji je juna 1915. godine preuzeo dužnost načelnika, sve do 19. januara 1916. godine. Razmirice između kralja Nikole i zajedničke Vrhovne komande nastale su na samom početku rata. Kralj se protivio zahtjevu Vrhovne komande da dvije trećine Crnogor-

Sto deset godina od Mojkovačke bitke Posljednja bitka Crnogorske vojske u Sandžaku u Prvom svjetskom ratu pokazala je nadljudsku hrabrost i odlučnost boraca Sandžačke vojske da se suprotstavi znatno jačem, opremljenijem i mnogo brojnijem neprijatelju. Braneći svoju slobodu, Vojska se svjesno žrtvovala za spašavanje svoga saveznika, što predstavlja jedinstven primjer. Namjera neprijatelja da razbije i uništi savezničku vojsku je osujećena, čime je obezbijeđeno njeno nesmetano odstupanje. Crnogorska vojska je u potpunosti izvršila svoj vojnički zadatak. Neobične okolnosti koje su dovele do bitke i način odvijanja borbe svrstavaju je na posebno mjesto među najznačajnijim crnogorskim bitkama koja zavređuje vječno pamćenje ske vojske bude raspoređeno na sjeveru i sjeveroistoku zemlje u zoni razmještaja Sandžačkog odreda. Kralj je cijenio da ništa manja opasnost od napada ne prijeti od strane Hercegovine i sa Jadranskog mora. Ipak, nadvladao je stav zajedničke Vrhovne komande. Tokom 1914. i do jeseni 1915. godine, Crnogorska vojska je imala značajnih uspjeha na bojištu. Najviše u zoni rasporeda Sandžačkog odreda. Odred je raspoređen uz granicu sa Austrougarskom i prema Albaniji. Štitio je granicu od Jadranskog mora do Sarajeva, dejstvovao u jugoistočnoj Bosni. Sa Užičkom vojskom Srbije štiti prodor i zaustavlja napad Austrougarske vojske preko Drine. Vodio borbe oko Foče, Goražda, Višegrada, Javora. Početkom 1915. godine, kada je Austrougarska vojska izvršila ofanzivu na Srbiju, težište dejstava Crnogorske vojske bila je odbrana Sandžaka. U junu 1915. godine, zbog čestih napada iz Albanije koje Austrougarska podržava, Crnogorska vojska, uz velike gubitke, zauzima Skadar. Ova vojna operacija nije naišla na odobravanje velikih sila. Borbe koje su trajale godinu i po dana dodatno su iscrpile Vojsku i državu. Pomoć saveznika bila je mala i neredovna. Zbog zapljene od strane neprijatelja, nemogućnosti transporta u nedostatku adekvatnih puteva i odgovarajućih prevoznih sredstava,

Spomenik u Mojkovcu

Ratnici sa Mojkovca 1966. godine, kada je otkrivan spomenik

veliki dio pomoći ostao je neiskorišćen. Problem je uvećao i veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, Kosova i srpskih vojnika, a bio je prisutan i problem smještaja. Snabdijevanje hranom i ratnim materijalom od strane saveznika sprečavala je Austrougarska mornarica, bilo da je pomoć pristizala morem, kopnom ili jezerom. Crnu Goru zahvata glad, inflacija, nedostatak novca. Uprkos svemu, moral Vojske je i dalje bio na visini. U takvom stanju Crna Gora dočekuje veliku Austrougar-

sku ofanzivu u jesen 1915. godine. Ofanzivu je podstaklo saznanje da se Srpska vojska povlači preko Albanije i Crne Gore prema Jadranskom moru, što je motivisalo Austrougarsku da žestokim udarom potpuno ovlada Crnom Gorom, presiječe povlačenje i uništi Srpsku vojsku. Austrougarska vojska je iz dva pravca napala odbranu Crnogorske vojske: sa sjevera od Višegrada, Drine, Pljevalja, Kokinog Broda i Javora u dužini od 160 km, a sa istoka od Čakora, Berana, Mojkovca do rijeke Tare u dužini od 145 km. Sandžačka vojska (do jesenje ofanzive bio odred) je čvrsto držala svoje položaje i uspjela da u novembru, iako sa tri puta manje ljudstva, zaustavi napade 62. Austrougarske divizije. Povlačenje Srbijanske vojske kroz Crnu Goru je počelo 3. decembra 1915. godine. Krenulo je od Peći preko Andrijevice, Podgorice, Skadra do Lješa. Odstupalo je blizu 90.000, dok je kroz sjevernu Albaniju odstupalo oko 54.000 vojnika. Odlučujuća bitka odvijala se od 5. do 7. januara 1916. godi-

ne. Mojkovačka „vrata“ bila su strateška tačka napada Austrougarske vojske. Zadatak Austrougarske vojske je da osvoji Mojkovac i nastavi napredovanje kroz Crnu Goru. Na strani neprijatelja su elitne 53. i 62. divizija sa 14.000 vojnika. Mojkovac brane jedinice iz sastava Sandžačke vojske: Prva sandžačka brigada pod komandom brigadira Petra Martinovića, Kolašinska brigada, komandant brigadir Miloš Medenica, Bjelopoljska brigada, komandant kapetan Grujica Grdinić, Drobnjačko-uskočka brigada, komandir Jovan Žižić, Izviđački odred kapetana Krsta Popovića, Prvi regrutski bataljon kapetana Marka Samardžića, Treći regrutski bataljon poručnika Pera Đuraškovića i Artiljerija majora Mila Đukanovića. Ukupno 6.500 vojnika pod komandom divizijara serdara Janka Vukotića. Sandžačka vojska je imala zadatak da po svaku cijenu spriječi prodor Austrougarske vojske preko Mojkovca, da bi se branila odstupnica Srpskoj vojsci kroz Crnu Goru.

Žestoke borbe po kiši, snijegu, vjetru, uz mraz i neprohodne puteve, s borbom prsa u prsa, trajale su dva dana. Lepenac, Krstac, Bojna Njiva, Uloševina i Razvršje nekoliko puta su išle iz ruku u ruke, ali se nijedna vojska nije znatnije udaljila sa početnih položaja. Bitka je okončana 7. januara kada su austrougarske snage odbačene na lijevu obalu rijeke Lepešnice. Kako Austrougarska vojska nije mogla prodrijeti kroz crnogorske redove, Mojkovačka „vrata“ su ostala u rukama Crnogoraca. Crnogorska vojska je izvojevala pobjedu! Mojkovačka operacija je okončana poslije 39 dana. Austrougarska vojska je u ovoj bici imala 700 vojnika izbačenih iz stroja, od kojh je 244 poginulo, dok je Sandžačka vojska imala 205 poginulih, među kojima devet barjaktara. Težište svojih operacija Austrougarska vojska prenosi na Lovćenski front. Poslije četiri dana pao je Lovćen, a potom i Cetinje. Kralj napušta zemlju, a Vojska se raspušta. Zemlja je okupirana. Osnovni razlog ovakvog ishoda borbe je iscrpljenost Vojske koja je u prethodna dva rata u dvije godine imala velike gubitke. Bila je slabo naoružana i opremljena, a i slabo ishranjena. Izostala je i pomoć saveznika, a bili su prisutni i nesporazumi Crne Gore sa Vladom i Vrhovnom komandom Srbije. Uprkos tome, Mojkovačka bitka je najsvjetliji primjer u crnogorskoj vojnoj istoriji. Vojska je ispoljila visok borbeni moral, uspjela je da se suprotstavi višestruko brojnijem i opremljenijem neprijatelju i osujeti njegove ratne zamisli i vojne operacije. Posljednja bitka Crnogorske vojske u Sandžaku u Prvom svjetskom ratu pokazala je nadljudsku hrabrost i odlučnost boraca Sandžačke vojske da se suprotstavi znatno jačem, opremljenijem i mnogo brojnijem neprijatelju. Braneći svoju slobodu, Vojska se svjesno žrtvovala za spašavanje svoga saveznika, što predstavlja jedinstven primjer. Namjera neprijatelja da razbije i uništi savezničku vojsku je osujećena, čime je obezbijeđeno njeno nesmetano odstupanje. Crnogorska vojska je u potpunosti izvršila svoj vojnički zadatak. Neobične okolnosti koje su dovele do bitke i način odvijanja borbe, svrstavaju je na posebno mjesto među najznačajnijim crnogorskim bitkama koja zavređuje vječno pamćenje. Dilema je, a na istoričarima je da objasne, da li je dobra procjena Vrhovne komande da se Sandžačka vojska zadrži na zatečenim položajima i poslije 20. decembra, ako je Srpska vojska u odstupanju, između 15. i 21. decembra 1915. godine, već bila koncentrisana u okolini Skadra? Uprkos tome što se borila na strani Antante, Crna Gora je jedina od pobjednica koja nije imala svoga predstavnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. godine.

16 Objektiv

Neđelja, 4. januar 2026.

Deset najvibrantnijih serija 2025. predvodi apsolutni masterklas režije, glume i televiz

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Uprkos kvanitetu, Netfliks nije uspio da isprati kvalitet konkurencije. Ipak, svi su mu kiksevi i propuštene šanse ove godine oprošteni zbog remekdjela Džeka Torna i Stivena Grejema nalno unište spoznanjem da možemo dati sve od sebe dok ih podižemo, ali da to možda neće biti dovoljno… Nema lakih izlaza i objašnjenja kada je u pitanju „Adolescence“, kao što ih nema ni u sve strašnijoj i komplikovanijoj stvarnosti. Zbog toga su toliko i dragocjena očajnička pitanja u njoj postavljena. I zbog toga nema te nagrade koja može dovoljno nagraditi i njene kreatore i glumačku ekipu na čelu sa Grejemom i Ovenom Kuperom, dječakom debitantom kojem se već može naslutiti karijera u rangu Leonarda Dikaprija, Kristijana Bejla ili Džejka Džilenhola koji mu je i najdraži glumac. U školski program zaslužuje da bude uvršćena i u svaki dijalog o djeci uključena… Toliko je „Adolescence“ važna da se usuđujemo da kažemo da je ovo serija koja bi mogla da spašava živote.

2. PLURIBUS

Your life is your own. U svijetu u kojem su svi složni, u kojem boja kože i bilo kakve razlike prestaju da budu problem, u kojem nema jakih i negativnih emocija, u kojem je pacifizam imperativ, te u kojem vlada zabrana ubijanja kako ljudi tako i životinja – vrijedi li čuvati slobodnu volju? I to je samo jedno od kompleksnih pitanja majstorski postavljenih u saj-faj poslastici „Pluribus“ jednog i jedinog Vinsa Giligana i njegove muze Ree Sihorn. Eplova neobično moćna naučna fantastika tiče se ljudske egzistencije, pandemije usamljenosti, koncepta utopije, kolektivne i individualne svijesti. I koliko je pametno skockan i vizionarski promišljen

1. ADOLESCENCE

put naše avendžerke i partibrejkerke Kerol, toliko je često i tragičan i smiješan njen krstaški pohod, njena misija spašavanja svijeta od sreće. Maestralno njene kontradikcije približava Sihorn; čudesno nijansira njenu unutrašnju dramu i pokušaj da istovremeno procesuira tragični lični gubitak i novonastalo ludilo sa prekrajanjem svih pravila na kojima je počivala civilizacija od pamtivijeka. A vrhunsku glumu u svakom kadru prate Giliganovi obrti, detalji i reference koje „Pluribus“ pretvaraju u šou kakav se prerijetko viđa na televiziji… I zbog kojeg biste, ipak, kao Kerol, branili slobodnu volju i birali svijet haosa umjesto opšteg blagostanja, ako je to cijena ovakve individualnosti i ovakvog autorstva.

3. SEVERANCE

They give us half a life and think we won’t fight for it. Luđa od najluđeg Kafke, dugo iščekivana druga sezona još jedne Eplove saj-faj poslastice ispunila je sve snove i košmare fanova. Kreator Den Eriksen i režiser Ben Stiler podigli su ulog u nastavku, čineći „Severance“ još uvrnutijim, ali i „filozofičnijim“ i emocionalno zahtjevnijim TV iskustvom. Dok se rugaju piramidalnim strukturama moći, menadžerima i apartčicima bez srca, birokratiji, besmislenim radnim mjestima, ali i prikrivenim agendama, teorijama zavjere i šaputanjima na hodnicima svemoćnih korporacija, autori serije ni na milisekundu ne zaboravljaju na ljudske žrtve u nehumanoj igri šklapanja love. I naravno, idu mnogo dublje od priče o tome koliko je užasavajuće to što je odlazak

Adolescence

na posao za mnoge ljude poput boravka u zatvoru, što su za njih sloboda i odmor najčešće fantazija; što žive konstantni burnout; što stalno – pa čak i kada su najbolji – strahuju od otkaza. Dileme i trileme u vezi s ljudskim karakterom, identitetom, prirodom sjećanja, čovjekovim vječitim otporom bilo kakvom kalupljenju, pa čak i kada kalup bira po svojoj mjeri – materijal su od kojeg se u „Severance“ gradi vizuelna i narativna gozba. I proslavlja se izvor naših najvećih i najluđih kontradikcija; slavi se ljubav kao najdivniji oblik hazarderstva, a čovjekova sposobnost da voli kao ultimativni dokaz da zbog nje vrijedi živjeti i najmizernije živote. Svaki detalj u „Severance“ igra za taj osjećaj, za ljubav i tu vrstu (ne)slobode. Zbog toga se X.COM

VARIETY.COM

I’m sorry, son.

Teško je odlučiti odakle krenuti sa superlativima, jer Netfliksova britanska mini-serija apsolutni je masterklas režije, glume, televizijskog pripovijedanja. Džek Torn i Stiven Grejem u „Adolescence“ serviraju „odabrane slike“, otvarajući „samo“ četiri epizodna prozora u priču koja se žanrovski kvalifikuje kao drama, a zapravo je gola noćna mora. Ne samo aktera serije nego i svih nas koji je gledamo, bili roditelji ili ne. Svaka epizoda snimljena je iz jednog kadra, a one-shot nije puka stilska vježba ili trik za privlačenje pažnje, nego krucijalan alat kreatora koji su iskoristili tehničko da otključaju emocionalno. Da nam kažu mnogo o digitalnim tvrđavama u koje nam se djeca zaključavaju, da nas natjeraju da se zapitamo zbog čega neki dječaci odrastaju u toksične muškarce, da nas emocio-

NETFLIX.COM

Crno ogledalo naše

Bogovi bindža mogu biti zadovoljni; mnogo im je predivnih i prestrašnih žrtvi prineseno prošle godine ispred malih ekrana. Televizija HBO ponovo je ispala najveće gospoče sa čak pet naslova na našoj godišnjoj top listi. Apple TV+ ispratio ju je sa dvije istinske saj-faj poslastice i jednom satirom koja je nasmijala i potjerala u galop srca najvećih filmskih štrebera, a spisku se priključio i britanski Sky Atlantic, ovog puta sa pričom na krilima muzike Nika Kejva i njegovih divnih gubitnika za koje je tako lako navijati i praštati im grijehe. Netfliks, pak, uprkos kvanitetu nije uspio da isprati kvalitet konkurencije, zbog čega toliko i brine njegova kupovina cijele Warner Bros, HBO i HBO Max kolekcije, što je zasigurno najvažniji i najzlokobniji prošlovogodišnji događaj u filmskoj i TV industriji. Živi bili pa vidjeli kako će nam izgledati naredna godišnja lista i koliko će na njoj biti HBO naslova. Pa ipak, svi su kiksevi, propuštene šanse i megalomanije Netfliksu oprošteni 2025. godine zbog remek-djela koje je hrabrošću i zapanjujućim umijećem pripovijedanja zaslužilo prvo mjesto na listi. Vraćaćemo se još dugo, dugo tom crnom ogledalu našeg doba… Statistika kaže da na ovogodišnjoj listi imamo i sedam novih, te tri „stare“ serije, sa znancima koji su ponovo uspjeli da pomjere visoko zacrtane kriterijume. No, od svih brojki važnija je suština, a to je da je 2025. - godina beskompromisnih TV autora. Onih koji su odlučili da nas suoče sa najvećim strahovima bez potcjenjivanja i držanja za ruku, misleći da treba da se, svi zajedno, suočimo sa demogorgonima stvarnosti. I vjerujući da možemo, ako ne da pobijedimo, onda makar da se borimo do kraja. Pa da bude – što bit’ ne može.

Pluribus

Severance

ono slikarskom kičicom genijalno uokvireno finale i tetovira u koru mozga budeći još zilion i jedno pitanje u vezi s našom i budućnošću glavnih junaka. Samo neka saj-faj pametan, uzbudljiv, provokativan i istinit kao „Severance“ – nastavi da živi. I nema zime za čovječanstvo.

4. THE DEATH OF BUNNY MUNRO

You were always on my mind. Niko to ne radi kao Britanci; niko to ne piše i ne pjeva kao Nik Kejv; niko lošeg oca, zauvijek izgubljenu dušu i očajnog seksualnog zavisnika ne može da proda kao Met Smit. „The Death of Bunny Munro“ jedna je od najpotcjenjenijih serija godine, a dobrim dijelom zaslužuje da bude pomenuta u svakom razgovoru koji se tiče Grejemove „Adolescence“.

Adaptacija Kejvove knjige iz 2009. donosi opominjuću priču o maskulinitetu, te katastrofalnim posljedicama koje manjak ljubavi, pažnje i zdravih uzora može da ostavi na djecu. Uspjeće da vas iznenadi čak i ako ste čitali roman pisan u prvom licu. Scenarista Pit Džekson jeste mu ostao vjeran, ali je storija o ocu i sinu koji pokušavaju da prežive neizreciv gubitak osvježena i sagledavanjem događaja iz dječjeg ugla. Za dječaka u seriji i vaše slomljeno srce u javi zadužen je debitant Rafal Mate. S njim i Smitom prolazite cijeli rolerkoster emocija, koji kulminira u finišu, u oblaku neočekivano moćnog nadrealizma. Višnjica na torti je, naravno, Kejvov kameo. I jedna pjesma koju odlično

Objektiv

Neđelja, 4. januar 2026.

zijskog pripovijedanja

eg doba sreća koje su izazvane lošom komunikacijom pilota i kopilota. Rezultat je još jedna serija koja bi stvarno mogla da spašava živote, ali i neočekivano intimna priča o biću i mentalnom zdravlju njenog kreatora. Na koncu, dok sezona postaje sve luđa, Filder uspijeva da potkači ne samo avio-industriju, nego i matičnu kuću, naciste, homofobe, pa i samog sebe. Gosti koje bira i intervjuiše, pitanja koja im postavlja, zadaci koje im servira – sve je u ovoj seriji toliko puno apsurda, da ne prestajete da se pitate ko je bio dovoljno lud da Filderu potpiše dozvolu. Da vozi avion ili ovu seriju, nebitno je. Teško da televizija može bizarnije i štosnije, a intimnije i hrabrije od Fildera i „The Rehearsal“. I zato je to morao da bude HBO.

6. TASK

znate, ali kao da je prvi put čujete dok se đavo sprema za put.

5. THE REHEARSAL

Da je televizijska 2025. mogla da bude bolja, jasno govore i serije koje su imale potencijala, a završile su u fioci sa gigantskim frustracijama. Većinom su napadale sa Netfliksa, baš u godini kada nas je razbio „Adolescence“. Odličan primjer je politički triler „Zero Day“ sa tvrdim antitrampovcem Robertom De Nirom. Teme koje se tamo potežu – od ekstremne desnice, preko opasnosti od terorizma, do krhkosti demokratije i

impotencije ljevice – intrigantne su i relevantne, a smandrljane. Rezultat je petparački odgovor političkim svinjama. Vreća frustracija ispala je i Netfliksova dramedija „Too Much“ Lene Danam, ni manje ni više nego autorke kultne „Girls“. Njen dugo iščekivani projekat samo je pokazao da nije uspjela da ostane relevantna u eri peak televizije. Gigantski smor dobili smo i od Netfliksovog

brothers in arms trilera „Black Rabbit“. Džaba vrhunska igra Džejsona Bejtmana i Džuda Loa, te sinergija dijela ekipe koji je prethodno servirao vrhunski „Ozark“; sve se svelo na vrcanje jednog te istog obrta i grijeha. Nešto slično može se reći i za „The Beast in Me“ sa Kler Dejns i Metjuom Rajsom - još jedan Netfliksov triler s upečatljivim glumačkim performansima koje su, nažalost, na dno povukli tanka režija i pisanje.

jedan dokaz da nijedna televizija i striming servis i dalje ne mogu da se mjere sa HBO i autorima koje angažuje ne bi li nas bombardovala melanholijom i mrakom, a onda i te kako nagradila za vjeru i strpljenje.

gledali, opet vam „Common Side Effects“ tada djeluje kao da otključava nešto do sada neviđeno na ekranu. Žestok je potencijal serije „Common Side Effects“; raskošni su pravci kojima bi mogla da krene, možda čak i uz prstohvat ili dva „Proljeća Ivana Galeba“ Vladana Desnice, ili Saramagovog „Kolebanja smrti“… Ako postoji novi autor koji može da pokaže mejnstrim televiziji kojim animiranim tragom treba da krene i što može da otključa, to je Benet.

je utisak da se televizija odavno nije tako dobro i duboko spustila niz meta-zečju rupu. Ima i „The Studio“ one-shot sekvencu za pamćenje; ima i ansambl genijalno pretjeranih i histeričnih likova koje je lako obožavati (Ketrin Han je za u-ra-mi-ti, svi smo mi Ketrin Han!); ima mnogo srca i duše i vrlo malo dlaka na jeziku dok rastura sve što ne valja sa šoubiznisom, istovremeno dočaravajući i zbog čega je tako privlačan i neodoljiv. Sve ga to čini pravim malim darom sa neba za filmofile i sve one kojima pokretne slike – život znače.

7. COMMON SIDE EFFECTS

What if there were a medicine that could heal, like almost anything? But… what if ‘they’ didn’t want you to know about it? Još jedan ovogodišnji triler iz HBO kuhinje kompleksna je i vrlo relevantna animacija o malom čovjeku pod šapom velike farmaceutske korporacije. „Common Side Affects“ Džozefa Beneta i Čarlsa Huetnera okreće naglavačke sve što mislite da znate o zlom vuku zvanom „Big Pharma“, Crvenkapicama od ekoloških aktivista i lovcima na teorije zavjera. I ostavlja u čudu. Triler zavjere, s očekivanim potjerama, pucačinama i sačekušama, ovdje služi kao narativni „kostur“, a „meso“ priče satkano je od vrhunske ljudske drame i fantastično oblikovanih likova, od stručnjaka za gljive Maršala Kusoa i njegove kornjače Sokrata, do urnebesnog policijskog dua i banalno zlih predstavnika farmakološke mafije koji pokušavaju da spriječe pronalazak ultimativnog lijeka protiv smrti. To što vidite kada kamera „uđe“ u um osobe pod „Plavim anđelom“, gljivom sa magičnom moći zacjeljivanja? Koliko god ste filmova i serija pod najluđim LSD tripovima

The Death of Bunny Munro

8. THE STUDIO

I got into all of this ’cause, you know, I love movies, but now I have this fear that my job is to ruin them. Život kao produženi napad panike, urnebesna satira o šoubiznisu, predivna posveta pokretnim slikama koje život znače – sve je to postala satira „The Studio“ pod bubnjarskim palicama Seta Rogena i Evana Goldberga. Teško je objasniti koliko je fantastično ovo parče Eplove televizije, te koliko se njegova dva kreatora divno bore da sačuvaju ono malo duše Holivudu, dok ga istovremeno – ubijaju od zajebancije. Ima vas „The Studio“ u šaci i prije nego što u veliku jednačinu uđe Martin Skorseze, ali nakon što živa legenda i jedan od najosvjedočenijih filmskih štrebera stupi u kadar – sva su koplja položena. Ron Hauard, Šarliz Teron, Stiv Bušemi, Zoi Kravic i cijela planina slavnih gostiju samo su bonus koji potvrđu-

Ništa bolje na Netfliksu nijesmo prošli ni sa novim sezonama hitova „You“, „The Witcher“ i „Nobody Wants This“, niti sa prvim dijelom nekada divne sjećalice „Stranger Things“. Ipak, poseban žal ostaje za jednim debitantom – za furioznim, prelijepo snimljenim vesternom „American Primeval“. Poslije fenomenalne vožnje kroz manje poznato, prilično krvavo parče američke i mormonske istorije stigne tako sladunjavo razrješenje, da biste najradije pucali u ekran. Šteta.

če, „The Pitt“ otvara prozor u stres koji ne biste poželjeli ni najgorem neprijatelju, ali i u medicinske procedure rijetko tako eksplicitno a ipak sa mjerom, prikazivane na malim ekranima. Konačan utisak je da nam je ovakva serija bila potrebna, naročito nakon pandemije korona virusa. Da bismo shvatili, iz prve ruke i u realnom vremenu, koliko je teško ljudima s obje „strane“ bolesti ili povrede. Da bismo utuvili što medicina svima treba da nam znači.

10. THE PEACEMAKER

9. THE PITT

Never apologize for feeling something for your patients. Narativni okvir medicinske HBO drame „The Pitt“ oblikovan je u real time fazonu serije „24“: 15 epizoda pokriva knap 15 sati standardne smjene u fiktivnoj „Pitsburškoj hitnoj službi“. Ili u „Rupi“, kako je, kad mu dozlogrde pune čekaonice i menadžeri koji mu vise nad glavom da mora da smanji troškove i pojača efikasnost osoblja, naziva Majkl „Robi“ Rabinovič (Noa Vajl). Dok nas vodi kroz tipični radni dan jedne sasvim prosječne hitne službe, kreator R. Skot Gemil uspijeva da potcrta koliko je sve što se tu događa – rutina, a koliko zapravo, ništa rutinsko nije. Bavili se ogrebotinom, stomačnim virusom ili nečim urgentnim kao što je ekser zakucan u srce – ovi doktori uspijevaju da vam pokažu koliko su visoki ulozi njihovog posla. Dok epizode odmiču, likovi se gomilaju i ukrštaju njihove priVARIETY.COM

DEADLINE.COM

Maybe a clown can change the world after all. Eksperiment za TV vječnost. Mjesto susreta gole komedije i najljućeg egzistenzijalističkog horora. Ultimativni rijaliti šou koji to, ipak, nije. „The Rehearsal“ – vježba je za život i simulacija života koja pomjera granice moderne televizije. U drugoj sezoni briljantne žanrovske mućkalice Nejtan Filder nastavlja da briše granice između dokumentarca i rijaliti televizije, tjerajući publiku da se pita da li je ono što gleda stvarno, fiktivno – ili nešto između. Ovog puta kao polazište za višeslojnu studiju ljudskih kontradikcija bira ogroman broj avionskih ne-

Out beyond ideas of wrongdoing and rightdoing, there is a river… Mini-seriju Breda Ingelsbija najbolje opisuje referenca na Rumija u nazivu šeste epizode. U seriji „Task“, nasilje eskalira dok rijeka mirno teče i svjedoči ljudskoj gluposti i strasti, sve do momenta kada se (skoro) cijeli detektivski slučaj raspetljava i svaki od likova svoj teret sa sobom odnosi. Onda shvatite da su i lovci i lovine u mreži kontradikcija ljudske prirode sve vrijeme bili i ostali ulovljeni… I da ne mogu umaći. Ni od sebe ni od drugih, ni od krivice ni od grijeha, ni od Boga koji je odlučio da zauvijek zaćuti. Divno to dočarava Mark Rafalo u ulozi bivšeg sveštenika na čelu jedinice za istraživanje zločina, ali i Tom Pelfri u lansirnoj ulozi (nadajmo se) velike karijere, u cipelama kriminalca kojeg lovi, a koji je sve samo ne negativac… Ingelsbi i Rafalo su ponovo, nakon „Mare of Easttown“ i „I Know This Much Is True“, uspjeli da spakuju kompleksne etičke dileme i beskrajno grešne likove u oblandu vrsnog trilera. „Task“ je tako postao još

Gigantske frustracije sa Netfliksa

The Rehearsal

Eat peace, motherfuckers!!! Isti recept nije nužno loš kada postaviš visoke standarde, a pritom, za razliku od Marvela, imaš i neka odlična „saznanja“ o tome kako se u superherojskom svijetu na pravi način može unovčiti koncept multiverzuma. To je ove godine pokazao Džejms Gan, kreator krvave, blesave i neočekivano emotivne druge sezone superherojskog HBO hita „The Peacemaker“ sa Džonom Sinom. Prva sezona bila je sjajna; napucani „The Suicide Squad“ nebitnjaković Mirotvorac, ma pravi Džoni Bravo od superheroja, uspio je da pokaže ne samo da nije gluperda, nego da je veliki car, dobrica i bratina. Ipak, druga sezona odvela nas je na potpuno novi nivo. I otključala neke razgovore o biološkim i odabranim porodicama; žaljenju, patnjama i gubicima; samopreziru i samopotcjenjivanju; manjku sigurnosti i ljubavi iz kojeg se rađaju sva nasilja i zla ovog svijeta. U superherojskoj seriji, hej! Čak i od Gana, malo je ko to očekivao. Cijela saga o učenju na vlastitim greškama, prihvatanju ožiljaka i spoznanju da nikad ne bismo bili to što jesmo da nijesmo prošli ognjeve svojih rana – uokvirena je, naravno, vrhunskom akcijom i urnebesnim humorom koji perfektno isporučuje Mirotvorčeva a naša odabrana porodica. Tako da „The Peacemaker“ lekcije postanu jedne od najvažnijih iz ove godine, a njen glavni junak možda i jedini tip kojem biste povjerili zagrljaj, kostolomac i rame za plakanje dok vas napušava mirom, ko zna koji put! ISPOD CRTE: Hal and Harper, Long Story Short, Mo, Chief of War, Murderbot, Slow Horses, Dope Thief, Dying for Sex, Dexter: Resurrection, The Bear

18 Rukomet / Atletika

Arena

Neđelja, 4. januar 2026. ŽRK BUDUĆNOST

Nina Ramusović poslije godine oporavka dočekala prve minute na terenu, više ne postoji prepreka da ne bude u sastavu Budućnosti

Sa suzama radosnicama krenula u 2026. godinu PODGORICA - Ninin optimizam nema cijenu, a kada govori o rukometu kao da milion zvijezda osvijetli teren na kojem je 18-godišnja đevojka pokazala zbog čega je talenat svjetske klase. A to što je dva puta, u najranijim godinama zbog iste povrede (prednjih ukrštenih ligamenata) prekidala karijeru, apsolutno ne umanjuje njenu vrijednost i bogatstvo koje crnogorski rukomet ima sa njom. Ovakav talenat se rodi, a Nina Ramusović je radom i nastupima jedan period u Pionirskoj, Drugoj i Prvoj ligi (za Berane i kasnije za Nikšić) skrenula pažnju na sebe i vrlo brzo stigla do prvog tima Budućnosti. U Podgorici je prošle godine, sa 17 godina, debitovala u Ligi šampiona, i u dresu Budućnosti, nažalost, u januaru doživjela povredu u Njemačkoj. Operacija je bila neizbježna, a oporavak je potrajao sve do kraja prošle godine kada je izašla na teren i u dva meča protiv Lokomotive dobila šansu od stručnog štaba.

SADA DOLAZI ONO PRAVO: Nina Ramusović

Sanja poziv seniorske reprezentacije Prošle godine u Ligi šampiona nije bježala od duela, vidjela se mladalačka neopterećenost i klasa u najavi. - Ko god da stane ispred

mene bez straha ću da napadam - jasna je mlada rukometašica. Njeni snovi su isti. - Sanjam poziv za seniorski

nacionalni tim. Naravno, želim sa mojim juniorkama da ostvarim najbolji mogući plasman na SP. Voli individualno da radi.

Zahvalna je nekadašnjoj trenerici ,,plavih“ Bojani Popović. - Prije nego što je otišla Bojana mi je svakodnevno pomagala. Zahvalna sam i njoj na oporavku.

I ako se što u međuvremenu ne promijeni, juniorska reprezentativka će 10. januara biti u sastavu za prvi meč Lige šampiona u 2026. godini. I to u gostima protiv Bistrice iz Rumunije. - Odužio se baš povratak na teren, ali tako je moralo da bude. Sada sam potpuno spremna, a iza mene je naporan i težak period, koji je relativno brzo prošao uz pomoć porodice, trenera... I zato jer sam ,,namjestila“ glavu kao i prvi put kada sam doživjela povredu. Osmjehom i mentalnom snagom je sve oblake sumnje tjerala od sebe. Kada, uz to, ruke i tople riječi pruži porodica, nema te prepreke - kako kaže Nina, koja se ne može savladati. - Moje sestre, majka, tata i brat

uvijek su bili uz mene. Kad god bi došli da kažem ti neki loši trenuci, oni su me vraćali na put i dobrim raspoloženjem skretali misli na neke ljepše stvari. Dani bez utakmica i treninga sa ekipom Nini su bili ispunjeni. Radila je na oporavku, učila je, a malo slobodnog vremena poklanjala je pravim osobama. - Osim što sam učila, naravno da su mi treninzi i oporavak bili na prvom mjestu. Dobro sam se organizovala i nijesam imala problema sa viškom vremena. Oporavak je radio kondicioni trener Milivoje Đurđić, fizioterapeut Mitar Vujović bio je maksimalno uključen... - Veliku zahvalnost dugujem i trenerici Maji i treneru Zo-

ranu, koji su tokom Svjetskog prvenstva radili sa mnom. I bilo je super, naučili su me mnogim stvarima i prezahvalna sam. I malo po malo, Nina je pred praznike izašla na teren. - Jedva sam čekala da krenem. Moja najveća želja se ostvarila. Te emocije zaista ne bih mogla da opišem. Mogu samo da vam kažem da su mi se oči suzama napunile. Baš volim rukomet i veliku sreću daje mi sport - kazala je mlada rukometašica. Nina se nije uplašila duela. - Nijesam ni razmišljala kako ću i mogu li. Znala sam da sam spremna i da mogu da igram. Ne bih sebe da opterećujem, igraću i ništa me drugo ne interesuje. Propustila je ljetos nastup ju-

niorki na EP, a jasno je kao dan (da je bila spremna) da bi bila u konkurenciji za seniorski tim koji je igrao na SP. Bez obzira što je povreda odvojila od ova dva događaja, nije propustila sa tribina ni jednu utakmicu njene generacije u Podgorici. Mali je broj utakmica sa Svjetskog prvenstva koje nije gledala. Nina, očigledno, živi rukomet punim plućima. - Pratila sam sve, navijala za njih i toliko mi je milo što su đevojke napravile dobar rezultat. Jedva čekam da im se pridružim. Gledala sam nastupe našeg tima na prvenstvu svijeta, ali i mnoge druge utakmice. Uživala sam i učila. Kako Nini izgleda Budućnost koja sa bodom čeka rasplet u grupi, sa nadom da možda može da dođe do mjesta koje

- Volim i uživam u rukometu. I ništa mi teško ne pada. Znam da je rad važan i da u sportu ništa nije lako - istakla je Nina - Jedva sam čekala da krenem. Moja najveća želja se ostvarila. Te emocije zaista ne bih mogla da opišem. Mogu samo da vam kažem da su mi se oči suzama napunile vodi u osminu finala LŠ. - Posljednja utakmica sa Esbjergom, i to onakvom ekipom, bila je odlična. Bili smo spremni za onakvog protivnika. Iskreno se nadam da ćemo nastaviti onako kako smo se pokazali u meču sa danskim timom. Nemam dilemu da ćemo se za svaki bod boriti najbolje što možemo, a onda će doći rezultati - poručila je Ramusović. A. MARKOVIĆ ASCG

Atletičari Podgorice imali zapažen nastup na dva mitinga u Beogradu

Četiri medalje, uz četiri crnogorska rekorda PODGORICA - Atletski klub Podgorica ostvario je izuzetan uspjeh na dva prestižna dvoranska atletska mitinga održana u Beogradu, u organizaciji AK Partizan i AK Crvena zvezda. Mladi takmičari podgoričkog kluba potvrdili su visok nivo forme, osvojivši četiri medalje i postavivši četiri nacionalna rekorda. Na mitingu AK Partizan, prvog dana takmičenja, atletičari Podgorice postavili su tri nacionalna rekorda. Prvi rekord

ostvario je VladimirKojović, mlađi pionir u disciplini bacanje kugle, hicem od 12.93 metara. Kojović je već poznat kao aktuelni rekorder Crne Gore na otvorenom, a ovim rezultatom potvrdio je kontinuitet vrhunskih nastupa i u dvorani. Izuzetno vrijedan rezultat ostvarila je i Tara Pajović, mlađa pionirka, koja je u disciplini skok udalj iz zone doskočila tačno pet metara, čime je postavila novi nacionalni rekord u svojoj kategoriji, koji je po IAAF tablicama visoko

rangiran. Rekord je ostvario i Vojin Stanković, koji je u skoku udalj imao rezultat od 6.40 metara. Na mitingu u organizaciji AK Crvena zvezda Vladimir Kojović je još jednom demonstrirao izuzetan potencijal. Naime, uspio je lični i nacionalni rekord postavljen dan ranije dodatno da popravi, ostvarivši hitac od 14.42 metara, čime je potvrdio status jednog od najperspektivnijih mladih bacača u regionu. AK Podgorica sa optimizmom

Atletičari Podgorice u Beogradu

i jasnom vizijom ulazi u 2026. godinu, sa ciljem da nastavi kontinuitet vrhunskih rezultata, daljeg obaranja nacionalnih rekorda, kao i realizacije

razvojnog programa usmjerenog ka ostvarivanju normi za Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore. - Ovi rezultati predstavljaju

snažnu potvrdu kvalitetnog i sistematskog rada u klubu, kao i nagovještaj velikih dostignuća u godinama koje dolaze – naveli su iz AK Podgorica. R. P.

Neđelja, 4. januar 2026.

Arena

Košarka 19

Podgoričani u Novom Mestu protiv Krke upisali sedmi uzastopni poraz, deseti ukupno u ovoj sezoni ABA lige

PODGORICA - Košarkaši Čikaga upisali su drugu uzastopnu pobjedu, nakon Nju Orleansa su na svom terenu savladali Orlando sa 121:114, za sedmi trijumf u posljednjih devet mečeva. Nikola Vučević je protiv bivšeg kluba, u kojem je proveo najviše vremena u NBA ligi, od 2012. do 2021. godine, upisao novi dabldabl, ukupno 572. put u karijeri. Meč je završio sa 17 poena (11-7 iz igre, 3-1 za tri poena), 10 skokova i pet asistencija. Crnogorski košarkaš zauzima 11. mjesto na vječnoj listi po broju dabl-dablova, a za mjesto u Top 10 moraće da preskoči legendarnog Patrika Juinga koji je karijeru završio na brojci od 580. Najefikasniji u Bulsima bio je Matas Buzelis sa 21 poenom, uz devet skokova i sedam asistencija, Kevin Huerter je dodao 20 poena, a Ajo Dosunmu 17 poena i sedam asistencija. U poraženom timu se istakao Paolo Bankero sa 31 poenom, Entoni Blek je imao 18 poena, a Vendel Karter junior 13 poena i 10 skokova. Čikago je deveti u Istočnoj konferenciji sa po 17 pobjeda i poraza, dok je Orlando osmi sa skorom 19-16. Šampion Oklahoma je demonstrirala silu u gostima protiv Golden Stejta i slavila ubedljivo – 131:94. Domaćin je jedino vođstvo imao na samom startu (3:2). Šej Gildžes-Aleksander predvodio je razigranu Oklahomu sa 30 poena i sedam asistencija, uz manje od 30 minuta provedenih na parketu. Tander je imao čak četvoricu najefikasnijih igrača na utakmici, pošto su Brenden Karlson (11

skokova), Čet Holmgren (15 skokova) i Eron Vigins dodali po 15 poena. Najefikasniji u domaćem sastavu bili su Al Horford, Mozes Mudi i Vil Ričard sa po 13 poena. Los Anđeles Lejkersi su upisali važnu pobjedu protiv Memfisa rezultatom 128:121. Iako se rezultat ,,lomio“ sve do posljednjih pet minuta, domaći su u završnici imali ono što im je bilo najpotrebnije – sigurnu ruku Luke Dončića i iskustvo Lebrona Džejmsa. Slovenački reprezentativac bio je najefikasniji akter susreta sa 34 poena, uz osam asistencija i šest skokova, a veliki dio učinka došao je sa linije slobodnih bacanja, gdje je često završavao nakon agresivnih prodora i stalnog pritiska odbrane Memfisa. Promašio je tek tri penala (20-17) i praktično sam održavao napadački ritam domaćeg tima. Lebron Džejms je meč završio sa 31 poenom, devet skokova i šest asistencija i ponovo pokazao koliko znači u trenucima kada se odlučuje pobjednik, jer je ubacio četiri ključna poena i definitivno slomio otpor Grizlija. Najraspoloženiji u poraženom timu bili su Džeren Džekson sa 25 poena i Kentavijus Koldvel-Poup sa 20. Ovim trijumfom Klivlend je vezao treću pobjedu i popravio skor na 20-16, dok je Denver a učinkom 23-11 trenutno četvrti na Zapadu. Rezultati: Indijana - San Antonio 113:123, Vašington - Bruklin 119:99, Klivlend - Denver 113:108, Njujork - Atlanta 99:111, Čikago - Orlando 121:114, Milvoki Šarlot 122:121, Nju Orleans - Portland 109:122, Golden Strejt - Oklahoma 94:131, LA Lejkers - Memfis 128:121. S. J.

Uz to, SC Derbi je izgubio većom razlikom u odnosu na pobjedu protiv slovenačkog tima u „MTEL dvorani Morača“ (85:75), pa će Krka imati prednost u slučaju da dva tima budu izjednačena na tabeli nakon plej-aut faze, u koju će, izvjesno, i SC Derbi i Krka, koja sada ima tri pobjede i devet poraza. Dosadašnji tok sezone, uz probleme sa povredama, pokazao je da SC Derbi u nije spreman za nešto više od borbe za opstanak... SC Derbi je u Novom Mestu oborio i negativan rekord u sezoni po broju postignutih poena, dva manje od mečeva protiv PAOK-a u kvalifikacijama za FIBA Ligu šampiona, i Dubaija u ABA ligi. „Studenti“ protiv Krke u nijednoj četvrtini nijesu uspjeli da „dobace“ do 20 poena, pa je poraz bio neminovan... Iako je imao dvije neefikasne četvrtine, sa 17 i 18 poena, SC Derbi je na poluvremenu imao samo dva posjeda zaostatka (39:35), jer se ni domaćin nije proslavio u napadu, pa su odbrane bile u prvom planu u prvih 20 minuta meča. Podgoričani su mogli da budu zadovoljni sa četiri poena minusa na polovini meča, jer je Krka tokom druge četvrtine u dva navrata vodila i devet razlike, posljednji put na 65 sekundi do kraja. Međutim, „studenti“ su odigrali dobro završnicu poluvremena, pa je Darijus Džonson prvo pogodio trojku, a onda je, nakon što je njegov tim odbranio napad domaćina, asistirao Filipu Anđušiću koji je tri sekunde do kraja zakucao i vratio SC Derbi u igru. U prvoj četvrtini je SC Derbi, uglavnom bio u vođstvu, do četiri poena, koliko je bilo na dva minuta i 54 sekunde do kraja kvartala, kada je Aleksa Ilić zakucao za 15:11. Krka je samo dva puta vodila 8:7, 11:9), ali je uspjela da četvrtinu završi neriješeno (17:17). Poenima Matica Rebeca (prvo iz prodora, a onda trojkom), SC Derbi je nakon nepuna tri minuta igre u drugoj četvrtini poveo 24:21, ali je to bilo i

KRKA/DRAGO PERKO/KOSARKA.SI

Vučevićev 572. dabl-dabl u pobjedi Čikaga, crnogorski as se primakao Patriku Juingu

PODGORICA – Košarkaši SC Derbija su u Novom Mestu nastavili crnu seriju – u derbiju začelja u grupi A, tim Petra Mijovića poražen je od Krke 77:65, u 13. kolu ABA lige, pa je upisao sedmi poraz u nizu, deseti u 12 mečeva, pa su Podgoričani sada „fenjeraši“ na tabeli.

Darijus Džonson u meču protiv Krke

posljednje vođstvo gostiju u prvom poluvremenu. Krka je preokrenula serijom 6:0, a sa šest poena u nizu se prvi put odlijepila na 33:26, da bi do prve prednosti od devet poena došla na minut i 52 sekunde do kraja, kada je Smrekar zakucao za 37:28. Ipak, SC Derbi je nastavio sa neefikasnom igrom i u trećoj četvrtini, u kojoj je držao korak do 48:45, na četiri minuta i 23 sekunde do kraja. Međutim, Krka je sa tri uzastopna koša ponovo otišla na „plus devet“ (54:45), a imala je sedam poena prednosti pred posljednjih 10 minuta (58:51), a nakon što su Podgoričani postigli samo pet koševa iz igre u ovom kvartalu. Početkom posljednje dionice Krka je stigla do dvocifrene prednosti (61:51), a nakon nešto više od četiri minuta igre i do maksimalnih 17 razlike (70:56). Dva minuta kasnije SC Derbi je priprijetio na 71:63, ali je domaćin odbio taj napad i rutinski priveo kraju meč u kojem su „studenti“ imali posljednji napad na 76:65 i mogućnost da smanje na jednocifrenu razliku, ali je Džonson dozvolio da mu presjeku pas za slobodnog Ilića pod koš domaćina... Ekipa iz Podgorice u narednom kolu, 11. januara, dočeS. JONČIĆ kuje Partizan.

Dvorana: ,,Marof“ Gledalaca: 100. Sudije: Jovčić, Juras i Jovanić.

Bačvić Helmanis Oman Urbiha Smrekar J. Rebec Ihring Meton Klobučar Šantelj

6 8 1 14 12 8 5 18 5

(17:17, 22:18, 19:16, 19:14)

47% (17-8) 77% (31-24) 23% (30-7)

za 1 za 2 za 3

87% (8-7) 53% (32-17) 38% (21-8)

Skokovi 25 (5+20) 27 (11+16) Blokade 1 3 Asistencije 22 14 Ukradene lopte 7 7 10 Izgubljene lopte 15 Faulovi 15 25

MIJOVIĆ: Moja je odgovornost kako ekipa izgleda Petar Mijović, trener SC Derbija, čestitao je Krki na zasluženoj pobjedi. - Bili su bolji apsolutno, osim u nekim periodima gdje smo hvatali neke konce igre i uspostavljali kakvu-takvu kontrolu. Ono što nam se ponavlja iz utamice u utakmicu, desilo se i danas. Veliki broj individualnih

M. Rebec 9 Vučeljić 2 Ilić 10 Džonson 19 Pavlićević 2 Anđušić 6 Hadžibegović 9 Šaranović Bogdanović Dejvis Drežnjak 8

KRKA/DRAGO PERKO/KOSARKA.SI

Oklahoma demonstrirala silu protiv Golden Stejta, Dončić i Džejms vodili Lejkerse do pobjede

SC Derbi nastavio crnu seriju i prigrabio „fenjer“ u grupi A

grešaka u oba pravca, puno ofanzivnih skokova protivnika, gdje su iz jednog vrlo važnog egala dali četiri veoma važna poena - trojka plus dodatno bacanje. Kako ekipa izgleda, apsolutno je moja odgovornost i jedini krivac za situaciju u kojoj se nalazi tim sam ja - rekao je Mijović.

20 Sportski miks

Arena

Neđelja, 4. januar 2026. PRIVATNA ARHIVA

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u odbojci

3 0

PODGORICA – Dvorana: ,,Verde“. Gledalaca: 200. Sudija: Ljubomir Petrov (Bugarska) i Mihailo Žarić (Srbija). Rezultati po setovima: 25:17, 25:19, 25:17. Poeni iz napada: Crne Gora 46, Turska 20. Poeni iz bloka: Crna Gora 7, Turska 6. Poeni iz servisa: Crna Gora 6, Turska 1. Greške: Crna Gora 26, Turska 16. CRNA GORA: Marstijepović (libero), Obradović, Stanojević 24, Ojdanić 5, Mujović (libero), Grupković, A. Radić 6, Kovačević, Milosavljević 12, Knežević, Božović, Čelebić 9, F. Radić, Milošević 3. TURSKA: Ozen 4, Okaja, Barkan (libero), Mangirdži, Pehlavan, Javuz 4, Čifči 6, Čimen, Jucel (libero), Uludag 2, Aktaš, Araš 4, Kurt 2, Guler 5. Muška kadetska (U18) odbojkaška reprezentacija Crne Gore na najbolji način je otvorila kvalifikacije za Evropsko prvenstvo – tim Miljana Boškovića je ,,pregazio“ Tursku 3:0, za 78 minuta efektivne igre, na startu turnira u Podgorici i napravio krupan korak ka jednom od prva dva mjesta u grupi A koja vode u polufinale. A početak meča nije obećavao, jer je Turska povela 6:1. Međutim, brzo su se ,,crveni“ oporavili od početne treme, izjednačili su na 9:9, a onda su preuzeli stvari u svoje ruke i predvođeni Vukotom Če-

Pobjeda kadeta Budućnosti na turniru u Španiji

Aleksa Caušević srušio Sevilju PODGORICA - Kadeti Budućnosti moćno su počeli internacionalni turnir u Španiji - ,,plavi“ su u prvom kolu nadigrali Sevilju sa 2:0. Koliko talenta ima u mlađim selekcijama podgoričkog kluba potvrdilo je izdanje protiv Slavlje naših odbojkaša poslije startnog trijumfa u kvalifikacijama za EP

lebićem (šest poena u ovom setu) ubjedljivo dobili prvi set (25:17). Drugi set je bio izjednačen do 4:4, nakon čega je Crna Gora ponovo uhvatila ritam, najviše zahvaljujući Vuku Stanojeviću koji je u ovom setu osvojio čak 12 poena i prevodio tim do vođstva od 2:0. Turska je bolje otvorila i treći set (5:1), a nakon tajm-auta Boškovića su stvari došle na svoje mjesto, Crna Gora je preokrenula na 9:8, nakon poena Filipa Milosavljevića. Od tog trenutka je naša selekcija dominirala za konačnih 3:0. - Jako velika pobjeda za nas. Vjerujem momcima, vjerujem u dobar rad koji smo imali u prethodnom periodu. Znamo se dugo, ulagali smo u ovo. Ali, ovo je samo prva stepeni-

ca, idemo polako i hladnih glava da se spremamo za drugu utakmicu. Svaka čast mojim momcima na velikoj borbi i želji, vjerujem da ćemo ovako i nastaviti. Pozvao bih publiku da podrži ove momke, vjerujem da možemo da stignemo do finala – rekao je Miljan Bošković, selektor Crne Gore. Kapiten Vuk Stanojević je utakmicu završio sa 24 poena, a dvocifren je bio i drugi član Budve, Filip Milosavljević, sa 12 poena, a treći najefikasniji je bio još jedan član šampiona, srednji bloker Vukota Čelebić, sa devet poena. - Od početka smo vjerovali da možemo da dobijemo, iako većina nije. Iako nijesmo bili favoriti, pokazali smo da imamo mnogo veći kvalitet i mnogo veću želju za pobjedom. Na-

dam se da ćemo protiv Kosova da upišemo još jednu pobjedu i plasiramo se u polufinale – rekao je Vuk Stanojević. Crna Gora večeras igra protiv Kosova (18 časova), koju vodi crnogorski trener Darko Prebiračević. Crna Gora je u grupi još i sa Rumunijom, dok su u drugoj grupi Srbija, Grčka i Bugarska. Po dvije selekcije izboriće polufinale, a nokaut-faza na programu je u utorak i srijedu. Samo pobjednik turnira obezbijediće direktan plasman na Evropsko prvenstvo, koje će se održati od 7. do 18. jula u Italiji, a naredne četiri najbolje rangirane selekcije sa BVA zonskog turnira obezbijediće drugu rundu kvalifikacija, koja je planirana od 26. do 29. marta. S. JONČIĆ

ČETIRI SKAKAONICE: Domen Prevc podbacio u kvalifikacijama u Insbruku

Lider tek 30, Austrijanci dominantni PODGORICA - Domen Prevc završio je tek na 30. poziciji u kvalifikacijama u Insbruku, gdje su Austrijanci dominirali. Na trećem takmičenju Četiri skakaonice Jan Herl je kod kuće bio silan sa letom od 128 metara, Štefan Kraft je završio iza zemljaka sa skokom od 127,5 metara, dok je Štefan Embaher stao na 125 metara. Lider novogodišnje turneje Prevc nije imao sreće sa vjetrom, skočio je samo 112 meta-

PODGORICA - Status fudbalera Budućnosti koji su otpisani usred jesenje polusezone nije se promijenio dolaskom trenera Miodraga Božovića Grofa. Bivši kormilar ,,plavih“ Dejan Vukićević saopštio je početkom novembra da više ne računa na desetak igrača, među kojima su pet kapitena, senatora i momaka koji skupa imaju oko 1000 nastupa za podgorički klub. Uprava je u međuvremenu raskinula saradnju sa četiri stranca, a novi šef stručnog štaba je na predstavljanju saopštio da ne pravi tim sa veteranima koji više nijesu u planovima rukovodstva. - Oni su otpisani ne samo od bivšeg trenera, nego i od kluba, tako da će tu teško biti povrat-

ka - istakao je Božović. Jedan od onih koji je završio saradnju sa aktuelnim prvakom je vezista Luka Mirković. Trideset petogodišnji Cetinjanin ostavio je dubok trag u dresu ,,plavih“, budući da je posljednjih 11 godina bio član kluba. Neumorni ,,motorino“ ima više od 300 utakmica za Podgoričane, po čemu je apsolutni rekorder Budućnosti u nezavisnoj Crnoj Gori. Mirković je učestvovao u osvajanju brojnih trofeja, prošao je najljepše stvari, ali i one druge – konkretno period od ljeta tokom kojeg je klub spao na najniže grane u novijoj istoriji. Jesenas je postao višak. Rastanak je bio neminovnost. Ugovor je raskinut šest mjeseci prije kraja.

- Budućnost predstavlja ne samo ogroman dio moje karijere, nego i života. Nosio sam dres kluba 11 godina, podizao trofeje, upisao preko 300 nastupa. Odlazak ne može da bude lak, posebno kada se vežete za klub, navijače, saigrače i ljude koji su bili dio tog putovanja – rekao je Mirković za Pobjedu. Nije srećan zbog načina na koji su dvije strane prekinule vezu. - Iskreno, razočaran sam načinom na koji je došlo do mog odlaska. Smatram da je rastanak nakon svega što sam dao klubu trebalo da bude drugačiji, korektniji. Ja nijesam birao, niti želio da se sve ovako završi. Ipak, poštujem odluku. Zahvalan sam na svemu što sam doživio i postigao u Budućnosti. Klubu želim mnogo sreće i

FK BUDUĆNOST

Iskusni vezni fudbaler Luka Mirković nakon 11 godina završio saradnju sa ,,plavima“

Očekivao sam ljepši rastanak, ali zahvalan sam Budućnosti

Luka Mirković u društvu Ivana Bojovića

uspjeha u nastavku sezone. Ja se okrećem novim izazovima – istakao je Mirković. Iskusni igrač sredine terena planira i dalje da igra... - Slobodan sam u izboru nove sredine. Vjerujem da još mogu da dam fudbalu. Dobro se

vršnjaka iz redova velikana iz Andaluzije. Dvostruki strijelac za Budućnost bio je Aleksa Caušević, koji je proglašen za najboljeg igrača utakmice. ,,Plave“ danas očekuje duel sa D. K. Kordobom.

osjećam fizički i nadam se da ću u zimskom prelaznom roku pronaći angažman – zaključio je Mirković, koji je ranije nastupao za Lovćen i Titograd. U planovima Budućnosti više nijesu ni Petar Grbić, Igor Ivanović i Vladan Adžić.

FACEBOOK/DOMEN PREVC

Crna Gora Turska

OSCG

Kadeti Crne Gore silni protiv Turske

ra, što znači da će danas nastupati među prvima, vrlo rano, što donekle otežava put do pobjede i da odbrani lidersku poziciju. Kvalifikacije nijesu prošli Kilijan Pajer, Marijus Lindvik, Žil Šerve... Skokovi u Insbruku počinju u R. A. 13.30 sati. Ostaje da se vidi kakav će biti status mladog Lazara Savovića, koji je suspendovan u finišu prvog dijela prvenstva jer nije htio da produži ugovor sa ,,plavima“. Klupsku opremu razdužio je i krilni napadač Lazar Mijović, koji karijeru nastavlja u Čukaričkom. Nešto ranije su se čelnici Podgoričana razišli sa Lionelom Strumijom, Nedeljkom Piščevićem, Draganom Trninićem i Sadokom Kadidom koji je otišao bez ijednog odigranog meča, kao apsolutna nepoznanica javnosti. Budućnosti treba veliki broj pojačanja, a nije tajna da je na meti ofanzivac lješkopoljske Mladosti i mlade reprezentacije Balša Mrvaljević. Posao ,,plavima“ mogao bi da pokvari belgijski Briž koji je bacio oko na hitronogog fudbalera rođenog u septembru 2005. Mrvaljević je bio član prve crnogorske fudbalske selekcije (U19) koja je igrala na Evropskom prvenstvu. D. KAŽIĆ

Neđelja, 4. januar 2026.

Arena

Fudbal

Arsenal slavio u goleadi, sada je Siti na potezu PODGORICA – Bilo je problema za Arsenal na stadionu ,,Vitaliti“, ali ,,tobdžije“ su uspješno riješile još jedan izazov i nastavile pohod ka tituli – tim Mikela Artete savladao je Bornmut u gostima s 3:2 i odmakao Mančester sitiju na ,,plus 7“, s tim da ,,građani“ meč 20. kola igraju večeras protiv Čelzija (18.30 h). Loše je počeo meč za londonskog velikana jer je Evanilson već u 10. minutu savladao Da-

vida Raju, koji nije mogao ništa nakon velikog kiksa Gabrijela Magaljaeša. Brazilskog defanzivca nije dugo grizla savjest jer je samo šest minuta kasnije bio na pravom mjestu u rikošetu u šesnaestercu domaćina – zatresao je mrežu za 1:1 i najavu preokreta. Mnogo kvaliteta ima Artetin tim ove sezone, a neki od njih došli su do izražaja u prvom meču ,,tobdžija“ u 2026. godini. Dovoljno da se upišu tri važna boda.

Deklan Rajs pogodio je u 54. minutu na asistenciju Martina Edegora i to mu je bio prvi pogodak još od 1. novembra. Isti igrač postavio je konačan rezultat – asistent u 71. minutu bio mu je Bukajo Saka. Iza Arsenala na tabeli je Aston Vila, koja zaostaje šest bodova. ,,Lavovi“ su pretposljednjeg dana 2025. deklasirani upravo od ,,tobdžija“, ali se osmijeh vratio na ,,Vila park“ trijumfom nad Notingem forestom od 3:1. Oli Votkins krajem prvog i

Deklan Rajs i Bukajo Saka slave treći gol Arsenala

Džon Mekgin početkom drugog poluvremena najavili su siguran trijumf favorita, smanjio je Morgan Gibs-Vajt u 61, da bi Mekgin u 73. potvrdio pobjedu ekipe Unaja Emerija. Vulverhempton je tek u 20. ko-

lu upisao prvu pobjedu u prvenstvu ove sezone. Deklasiran je Vest Hem sa 3:0, a sva tri pogotka postignuta su u prvom poluvremenu – strijelci su bili Đon Arijas, Hi Čan Hvang i Mateus Mane.

,,Vukovi“ su se probudili, ali da li je kasno za opstanak – imaju samo šest bodova, 12 manje od Foresta, koji je prvi ,,iznad crte“. Brajton je pobijedio Barnli s 2:0. N. KOSTIĆ

X/JUVENTUS FC

Crnogorski fudbaler sve bliži odlasku na pozajmicu

Juventus kiksom otvorio 2026. PODGORICA – Juventus je zaustavljen poslije tri uzastopne pobjede u Seriji A, ukupno četiri računajući Ligu šampiona – fudbaleri ,,stare dame“ kiksom su otvorili 2026. godinu jer su na svom terenu uzeli samo

bod protiv Lećea (1:1). Gosti su vodili na poluvremenu nakon što je Lamek Banda u nadoknadi zatresao mrežu Mikelea Di Gregorija, a izjednačio je Veston Mekeni tek što je počeo nastavak. Juventus je u 66. imao idealnu

priliku za preokret, ali je Džonatan Dejvid vrlo loše izveo jedanaesterac. U 83. minutu šansu je konačno dobio Vasilije Adžić, Juve pritiskao rivala, pogodio i stativu, ali rezultat se nije mijenjao. Juventus je na petom mjestu sa 33 boda, pet manje od prvoplasiranog Milana, koji je odigrao meč manje. Komo je pobijedio Udineze s 1:0 i zadržao mjesto koje vodi u Evropu, dok su mečevi Đenove i Pize, odnosno Sasuola i Parme, završeni rezultatom 1:1. Ne. K.

PODGORICA – Vasilije Adžić se nije izborio za minutažu u Juventusu ni kod Tijaga Mote ni kod Igora Tudora, a potom ni kod aktuelnog trenera ,,stare dame“ Lućana Spaletija. Jedino rješenje je odlazak na pozajmicu, što su 19-godišnjeg Nikšićanina savjetovali i predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević i selektor Mirko Vučinić, kao i kapiten Stevan Jovetić. Gazeta delo sport piše da Adžić i dalje želi da ostane u Juventusu i nametne se Spaletiju, ali da je ,,stara dama“ voljna da ga pošalje u drugi klub, gdje bi mogao da pokaže o koliko velikom talentu se radi. Dug je spisak zainteresovanih klubova za dovođenje crnogorskog reprezentativca. Gazeta je objavila da su interesovanje pokazali Piza, Đenova, Kaljari, Kremoneze, Parma i Leće. U pitanju su sve klubovi iz Serije A, svi iz donje polovine ta-

JUVENTUS.COM

Veliko interesovanje za Vasilija Adžića

SERIJA A (18. KOLO): Adžić igrao u finišu

MIRROR

X/PREMIER LEAGUE

PREMIJER (20. KOLO): Vulverhempton upisao prvi trijumf u sezoni

bele, i u Adžiću vide igrača koji bi mogao da im pomogne u borbi za opstanak. Takođe, italijanski mediji plasirali su vijest i da bi Adžića u svojim redovima rado vidjelo četiri, pet klubova iz Serije B,

kao i da je bilo poziva iz inostranstva. Vasilije je sinoć dobio 10 minuta u utakmici s Lećeom nakon što nije odigrao ni minut na prethodnih osam prvenstvenih mečeva Juventusa. Ne. K.

Slaven Bilić kandidat za trenera ,,čekićara“

Hrvat se vraća da spasi Vest Hem? PODGORICA - Vest Hem je u problemu u Premijer ligi, bez pobjede je u posljednjih devet utakmica, zbog čega je vrlo moguće da dođe do smjene trenera. Nuno Espirito Santo je početkom novembra naslijedio Grejema Potera, ali mu ide vrlo loše i uprava ,,čekićara“ navodno mu sprema otkaz nakon što je

tim juče deklasiran od posljednjeplasiranog Vulverhemptona sa 3:0. Prema navodima ostrvskog insajdera Bena Džejkobsa, prvi na listi potencijalnih nasljednika Portugalca je Slaven Bilić. - Slaven Bilić spreman je da preuzme Vest Hem usred sezone ako dođe do promjene na mjestu trenera. Nuno Es-

pirito Santo je pod sve većim pritiskom nakon poraza 3:0 od Vulverhemptona. Vlasnik kluba Dejvid Saliven razmatra rezervne opcije. Uz Bilića, Majkl Kerik takođe je visoko na listi Vest Hemovih kandidata u slučaju da Nuno bude smijenjen – objavio je Džejkobs. Vest Hem je u zoni ispadanja, a ukoliko u misiji spašavanja bu-

de angažovan Bilić biće to povratak Hrvata u taj klub poslije osam godina. Pedeset sedmogodišnji Splićanin vodio je ,,čekićare“ od juna 2015. do novembra 2017. i dva puta vodio tim u evropskim kvalifikacijama. Bilić je posljednji trenerski angažman imao u saudijskom Al Fatehu u sezoni 2023/24. Ne. K.

22 Feljton

Neđelja, 4. januar 2026.

SPECIJALNI DOPISNIK „TAJMSA“ O HERCEGOVAČKOM USTANKU

Ljudi je bilo više nego što je moglo biti naoružano

Mali pojas teritorije koji pripada Turskoj, koji se spušta do mora, pružao je ustanicima velike pogodnosti, a do nje je od Herceg Novog trebalo samo pola sata hoda. Ovdje su se, kao što sam se Otišao sam da vidim ranjenike (u Grahovu, prim. prir.), u uvjerio vlastitim očima, iskrcavali dobrovoljci, puške, municija, namirnice Autor: Vilijam Dž. STILMAN

zadimljenim odajama, kako leže na zemlji, sa neispranim ranama, u prljavim zavojima; nije bilo vode jer je sve što su imali donosila jedna žena na leđima, sa rastojanja od jedne milje. Duga suša presušila je svu tekuću vodu, a cistijerne su bile iscrpljene, ne bješe ni jednog hirurga, a sve rane bile su teške. Napolju se jedan mladić kome je kugla probila nogu pogađao za pušku da se vrati u rat. Kroz smijeh mi je pokazao komade kosti koje su mu izvadili iz noge, a koje je pažljivo čuvao umotane u papir, kao da su neki talisman. Otišli smo u dvije ili tri kuće, sve je bilo slično, samo što su neki pacijenti imali krevete. U Risnu sam sa velikim zadovoljstvom čuo da je jedan austrijski hirurg na putu za Grahovo da zbrine ranjenike i da Vlada namjerava poslati hranu za izbjeglice. Stigli smo u Risan kasno uveče, idućeg jutra nastavili smo parobrodom za Herceg Novi. U Herceg Novom je bio depo i rukovodstvo pobune, arsenali i skladišta, i sjedište odbora za distribuciju. Mali pojas teritorije koji pripada Turskoj, koji se spušta do mora, pružao je ustanicima velike pogodnosti, a do nje je od Herceg Novog trebalo samo pola sata hoda. Ovdje su se, kao što sam se uvjerio vlastitim očima, iskrcavali dobrovoljci, puške, municija, namirnice itd, ad libitum, a ustanici su imali pograničnu slobodu, dolazili i odlazili potpuno slobodno. Nije bilo nikakvog pri-

krivanja u izvođenju bilo kakvih vojnih operacija koje su okolnosti dozvoljavale. Utvrdio sam da se u naselju Zupci vode oštre borbe i da je uzaludna moja nada da ću preko Trebinja posjetiti ustanički logor, ili obrnuto, jer tim putem nikakav saobraćaj nije bio moguć. Nijesam dobio ni pratnju, i uvjeravali su me da ni s najboljom pratnjom koju sam mogao dobiti, taj kraj nije bio siguran. Osim toga, pobunjenici su bili u pokretu, niko nije znao kuda, te sam bio primoran da napravim bočni manevar da bi ih pronašao. Imao sam, međutim, priliku da razgledam tvrđavu i karaulu u Sutorini, koju su ustanici razorili, a čije je uništenje izložilo učesnike teškim optužbama. Činilo mi se, međutim, s vojnog gledišta da je ovaj poduhvat potpuno opravdan, jer je zgrada zaista bila jaka tvrđava koja ustanicima ne bi nikako dopala u ruke, ako bi je jednom zauzela turska vojska. Osim toga, hrišćani su bili u potpunoj neizvjesnosti da li će austrijska vlada možda jednom dozvoliti (Turcima) da iskrcaju trupe u Sutorini, kao što je bilo u Kleku u kom bi slučaju bio presječen njihov najbolji i najprirodniji izvor opskrbe. Uspjelo mi je i da posjetim mjesto kod Sutorine đe su se proizvodili meci, i ovđe sam naslutio nered i nedostatak opšteg smisla u vođenju njihovih poslova, što je još jasnije govorilo nego činjenica da se na ustanike ne može računati u pokoravanju

Ustanici napadaju tursku utvrdu u Sutorini, 1875. godina

cegovine su sišle i zauzele put za Trebinje, te su zarobile jednu komoru i odnijele je u svoj logor u Glavskom dolu. Husein-paša je poslao jedan bataljon sa jakim odredom trebinjskih muslimana da napadnu logor, koje je Peko Pavlović uvukao u zasjedu i strahovito porazio. Ostavili su za sobom osamdeset mrtvih, među kojima je bilo i nekoliko vodećih trebinjskih begova, a glavna snaga je pobjegla s neopisivom panikom u zaklon tvrđave. Paša je organizovao još jedan pohod, koji je, međutim, nakon manjeg okršaja na glavnom putu, ponovo okončan povlačenjem u Trebinje, dok su ustanici i dalje držali drum u svojoj vlasti. (...)

Feodor Karačaj - Pogled na Herceg Novi s istoka

naredbama, ukoliko ih njihova maštovitost odvede u drugom pravcu. Ovi meci su pravljeni za čitavu ustaničku vojsku; a kako su ljudi bili naoružani dijelom puškama, a dijelom tufecima itd., municija se dijelila neselektivno i bilo je jasno da makar polovina mora biti loše upotrijebljena. Ali kako su zrna bilo dosta mala odgovarajući najmanjem kalibru, a okrugla, ili bar približno, koliko im je to loša izrada mogla dati, posljedica je bila da su i puške, mnogo cijenjene, bile punjene okruglim zrncima samo do polovine cijevi, tako da domet ne bi prelazio 200 jardi i nanosile bi malo štete. Izgleda da su članovi odbora smatrali da je za održavanje ustanka potrebno samo oku-

piti što više ljudi i poslati hljeb, puške i municiju, bilo kad i bilo đe, vjerujući da će stvari poći po dobru. Odbori su bili loše organizovani; i iako su imali ljude sposobne i odane stvari, nije bilo ni jednog čovjeka, koliko sam vidio, koji je imao bilo kakvu predstavu o tome kakva bi trebalo da bude ustanička organizacija. Zapravo, samo ono što sam vidio u Herceg Novom bilo bi dovoljno da me uvjeri da ustanak nije bio pripreman, niti je imao određeni cilj i pravac. To je bila najveća slabost pokreta. Ljudi nije nedostajalo - bilo ih je više nego što je moglo biti naoružano; vojnička organizacija i disciplina nijesu od velike važnosti u ratu bez redovnih operacija i đe, zbog teškoće terena, ne postoji velika opasnost, ni iznenađenje od neprijateljskih trupa. Čak je i pitanje namirnica od manjeg značaja nego u redovnim vojnim operacijama, jer ovi ljudi su navikli da idu po dva ili tri dana bez hljeba, a ponekad i trideset šest sati bez vode; rijetko su pri kretanju pili kafu, pa čak i rakiju, a bili su veseli uprkos tom lišavanju, koje bi paralisalo sve regularne trupe. Ali ljudi koji nemaju municije prikladne za njihove potrebe i koji se moraju izlagati vatri turskih topovskih metaka dok

POGLAVLJE IV

Mićo Ljubibratić, crtež Šarla Irijarta, 1875. godina

se ne približe dovoljno da bi načinili bilo kakvu štetu, ti ljudi moraju imati više od obične vojničke hrabrosti da bi postigli nešto izvan zatvorenih tvrdih klanaca i održali trupe na qui vive. Da bi nanijeli bilo kakvu materijalnu štetu redovnima, nijesu im bile potrebne samo puške, već i municija za puške, a komiteti nijesu imali dovoljno iskustva da bi shvatili značaj tog pitanja. Da bih pitanje mogao posmatrati sa turskog stanovišta, bilo je potrebno da se vratim u Dubrovnik, i za Dubrovnik sam sjutradan pošao parobrodom.

POGLAVLJE III

Za vrijeme mog odsustva sa Cetinja, čete iz gornje Her-

Ovi ljudi su navikli da idu po dva ili tri dana bez hljeba, a ponekad i trideset i šest sati bez vode. Rijetko su pri kretanju pili kafu, pa čak i rakiju, a bili su veseli uprkos tom lišavanju, koje bi paralisalo sve regularne trupe

Pošto će Ljubibratić izgledati čitaocima kao glavna ličnost u izlaganju ovih događaja, a kako je njegov značaj u kasnijem vojnom djelovanju bio malen, to ću na ovom mjestu pokazati koja je bila njegova uloga u pokretu, čija je spontanost mnogo poricana. Rodom iz sela nadomak Trebinja, u mladosti je prešao u Dalmaciju, đe je ostao upamćen kao trgovački momak. Kada je otpočeo događaj iz 1862. godine, poznat kao ustanak Luke Vukalovića, u njega se uključio i Ljubibratić (ovo je usvojeno ime; njegovo pravo sam zaboravio) koji je hvaljen zbog hrabrosti. Sanjar i entuzijasta, sa malo praktičnog znanja o ljudima i nimalo o vojnim stvarima, uloga koju je uzeo u sadašnjem ustanku bila je agitacija, i budući da je tečno govorio francuski i italijanski, privukao je oko sebe sve strane dobrovoljce, a svojim neprijateljstvom prema svim varvarskim običajima i pokušajem da slijedi običaje civilizovanog ratovanja, stekao je njihovu naklonost i izvjesno poštovanje izvan Hercegovine, dok je, međutim, odbio većinu brđana, koji nijesu imali poštovanja prema toj prefinjenosti. Kada su vojne operacije energično otpočele, njega stade napuštati najbolja vojna snaga, te ostade u Grepcima sa svojim dobrovoljcima i ljudima iz ravnice, koji su bili bolji ustanici kada nije bilo borbe, nego kada su Turci bili na vidiku. (Nastavlja se)

Oglasi i obavještenja 23

Neđelja, 4. januar 2026.

Formati OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi

15€

POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

33€

OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi

35€

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

55€

1/36

do 20 riječi (1 slika)

15€

1/20

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

18€

1/18

do 40 riječi (1 slika)

20€

1/12

do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

27€

1/6

do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

70€

1/5

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

100€

1/4

do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

160€

1/2

do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

275€

1/1

do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

500€

1/9 Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h) tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me REDAKCIJA (poslije 21h) tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

Cijene

1/8

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

24 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 4. januar 2026. 64

102

Posljednji pozdrav voljenom bratu i ujaku

Sa velikom tugom obavještavamo da je dana 3. januara 2026. u 81. godini preminula naša voljena

PERU MIRKOVIĆU

STANOJKA - ĆAKA Miodraga RAČIĆ rođena VRANEŠ

Sa ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe.

Saučešće primamo na groblju Gornja Gorica 4. januara od 10 do 15 časova i 5. januara od 10 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana. OŽALOŠĆENI: sinovi MILOŠ i BOJAN, kćerke MILICA i BOJANA, brat STEVAN, sestra RADOJKA, snahe ALEKSANDRA, ANĐA i STANOJKA, unučad FILIP, MARIJA, MIODRAG, ALEKSA, JELENA i SLOBODAN, kao i mnogobrojna rodbina 96

Sa velikom tugom obavještavamo da je dana 3. januara 2026. u 89. godini preminuo naš voljeni

ĐORĐIJE - ĐOKO Jovov MIHALJEVIĆ

Saučešće primamo u kapeli na Čepurcima u Podgorici 4. januara od 10 do 15 časova i 5. januara od 10 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana.

OŽALOŠĆENI: supruga SLAVICA, ćerka SUZANA, sinovi JOVO i MIRKO, snaha JELENA, zet MILAN, unuke IVONA i TAJANA, unuci IVAN, ANDRIJA, MARKO, LUKA i DRAŠKO, praunučad ANDREJ, MATEA i TEONA, bratanić SRĐA, bratanična LANA, sestričići i sestrične, kao i mnogobrojna rodbina MIHALJEVIĆ i ĆETKOVIĆ

Sestra DARA, sestrići VANJA, ZORAN i GORAN sa porodicama

111

Посљедњи поздрав драгој колегиници

Дана 3. јануара 2026. преминуо је у 84. години наш драги

МИКИЦИ РИСТИЋ ВОЈИН Акима МИЋОВИЋ Твоја племенита душа и пажња коју си несебично пружала остаће заувијек у нашим срцима. Почивај у миру.

Саучешће примамо у градској капели у Никшићу 3. јануара од 12 до 16 часова и 4. јануара од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на градском гробљу. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга ЈОВАНА, синови ИВАН и ИГОР, снахе ИВАНА и АЛИНА, унучад ЛАРА, ДАРКО, ГОРАН и МИЛАН, брат РАЈКО, сестре ДАНИЦА и ЊЕГОСАВА, братанићи, сестрићи, сестричне и остала многобројна родбина Posljednji pozdrav stricu

ĐOKU MIHALJEVIĆU

SRĐAN sa porodicom

КОЛЕКТИВ КУХИЊА „ЉУБИЦА ПОПОВИЋ“

112

40 dana a bol ne prolazi... BOLIŠ I NEDOSTAJEŠ, TETKA

DESE Dani idu, a ja ne mogu da se pomirim sa tim da sam te zauvijek izgubila i da nikad više neću čuti tvoj veseli glas. TOLIKO MI FALIŠ... Razgovor, podrška, utjeha, savjet. Nema više... Hvala, tetka, što si bila važan dio mog odrastanja i što si bila tako jedinstvena, nesebično mi pružajući majčinsku ljubav i toplinu. Znam da me i sada čuvaš sa mjesta koje je Bog ostavio samo najboljima, ali znaj VOLIM TE i nikad te neću zaboraviti. Sestrična GEORGINA

Oglasi i obavještenja 25

Neđelja, 4. januar 2026. 83

Četrdeset je tužnih dana od kada nas je napustila naša voljena tetka

Sestro moja NEPREBOLU MOJ

DESE

KUMI

Prođe 40 dana tvog mira, a mog bola. NEMA TE... Ništa više nije isto, ali srce pamti ono što vrijeme ne može izbrisati a to je iskrena ljubav i podrška meni i mojoj djeci u teškim trenucima. Ostala je velika praznina u mom srcu tvojim odlaskom koja je svakim danom sve veća i koja nikada neće biti ispunjena. Nema dana da mi nisi u mislima, pomislim na tebe, tvoj glas, zagrljaj. TOLIKO MI FALIŠ da podijelim sa tobom radost i tugu. Da se odnekud pojaviš. Ali to je samo pusta želja. Ostaje mi samo da te vječno čuvam od zaborava kroz najljepše uspomene koje smo kao prave sestre proživjele.

Kumice, svaki dan počinje sa Tobom i svaki se sa Tobom i završava. Prisjećam se divnih trenutaka provedenih sa tobom. Hvala ti na svemu. Nikad te prežaliti neću.

DENJA LOPIČIĆ

Nije tetka daleko, čuva se u srcu i nosi u duši. Zauvijek voljena i nikad zaboravljena.

Tvoje SUZANA i JOVANA

Sestra MIRA sa djecom

Voli te tvoj kum ĐURAN sa porodicom

103

Četrdeset je tužnih dana od kada nas je napustila naša voljena sestra, tetka i svastika

Tužno sjećanje na našeg

Navršava se 40 dana otkako je sklopila zauvijek svoje umorne oči naša draga i nikad neprežaljena

VELIŠU

DESANKA DENJA LOPIČIĆ

DENJA LOPIČIĆ

Nedostaješ nam više nego što riječi mogu reći. Svaki dan nosi istu prazninu i istu bol, ali i zahvalnost što smo te imali. Tuga ostaje, ali ljubav s vremenom postaje sve jača. Zauvijek u našim srcima i mislima.

Svaki dan nam je teže prihvatiti da više nisi među nama, a praznina koju si nam ostavila svojim odlaskom je sve veća. Tvoj osmijeh, tvoja ljubav i dobrota zauvijek će živjeti u našim srcima. Čuvaćemo uspomene na tebe koje će nas uvijek podsjećati koliko si značila svima nama. Zauvijek voljena…

DESE LOPIČIĆ

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ne blijedi. Tvoj topao i blag lik čuvaćemo od zaborava.

VESKO i MIJO sa porodicom

Sin ZORAN i unuk MILAN sa porodicama

TVOJI NAJMILIJI

Sestra LIDIJA, zet MIJO, sestrići ĐORĐIJE i VLADIMIR, sestrične SUZANA i JOVANA ĐUKANOVIĆ Četrdeset je dana od smrti naše sestre

Prošlo je 3 godine od smrti našeg oca, đeda i prađeda. Neka tvoja dobra duša počiva u miru.

Navršava se četrdeset dana otkako nas je napuštila naša draga snaha, jetrva, strina i baba

DENJA Žarkova LOPIČIĆ

Počivaj u miru. S poštovanjem

ZORAN, BRANKA, IVANA, SARA i LARA

26 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 4. januar 2026. 89

Dana 4. januara 2026. navršava se godinu dana od smrti našeg

DRAGOLJUBA Dušana MARKOVIĆA

JULIJA LAZOVIĆ

Bol i praznina koju je ostavio tvoj odlazak zauvijek će ostati u srcima tvojih najmilijih. Nedostaju nam tvoj osmijeh, tvoj vedri duh, tvoja dobrota i ljubav koju si nesebično dijelio. Zauvijek ćemo biti ponosni što smo te takvog imali. U srcima ćemo čuvati uspomenu na tebe i svaki trenutak proveden zajedno.

Draga Julija, mnogo nedostaješ, tvoj osmijeh, tvoja pažnja i ljubav koju si nesebično pružala. Prođe godina, ali žal za tobom ne. Ti si uvijek tu negdje u mojoj duši, u mom srcu.

TVOJA PORODICA

Sestra OLIVERA sa porodicom 79

Navršava se 40 dana od smrti našeg dragog

MILOŠA – MUSE Vujadinovog PAVIĆEVIĆA

Tužni što nijesi više sa nama, ali i ponosni na tvoj lik i djelo, nastavljamo dalje putem koji si nam pokazao. Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. Ovim putem porodica zahvaljuje osoblju Urgentnog centra u Nikšiću koji svojim naporima pokušaše da pomognu našem Musi. Porodica je danas posjetila Musinu vječnu kuću a umjesto četrdestice prilažemo prilog za održavanje groblja Livada - Bandići.

JULIJA LAZOVIĆ

Vrijeme prolazi, ali ljubav i tuga ne. Nedostaješ.

Tvoji najmiliji: DUNJA, DRAGOLJUB, MARKO, ZORAN i ANĐELA

Zauvijek u našim srcima.

Našoj dragoj tetki

101

Draga naša

Tvoja PORODICA PAVIĆEVIĆ

JULIJI LAZOVIĆ

JULIJA

Keka, još uvijek učimo kakav je život bez tebe… Nijedan praznik, nijedno veselje, nijedna radost, a nijedna tuga nije ista bez tebe. Nedostaju nam tvoji savjeti, tvoja bezuslovna podrška i ljubav!

Godinu dana nisi sa nama, ali tvoj dragi lik i blagi osmijeh ostaju duboko urezani u našim srcima.

Tvoji: VELIBOR i NINA

Sestra SENKA i zet SLOBO sa porodicom

Oglasi i obavještenja 27

Neđelja, 4. januar 2026. 71

Godina dana od smrti naše voljene

Godina dana je otkako nam ne ispunjava dom radošću naša majka

JELENE Milanove KRIVOKAPIĆ rođene BULAJIĆ

Plemenite duše odlaze na svete dane, tako i ti, majko, ode na blage dane u zagrljaj mom ocu. Draga majko, oče, svekrvo i svekre, nedostajete nam, vaša toplina koju ste nam pružali do posljednjeg časa. Počivajte u miru, a mi ćemo vas čuvati od zaborava. Sin DRAGAN i snaha NADA

ZORKA

Prođe godina u kojoj je svaki dan bio godina, a svaka noć ispunjena snovima i mislima o tebi. Neka tvoj vječni mir i spokoj ne remeti naša tuga za tobom.

JELENA Milanova KRIVOKAPIĆ

Voljena moja, bila si oličenje plemenitosti, dobrote i neizmjerne snage. Tvoj odlazak ostavio je prazninu koju je teško opisati riječima. Tvoje i tatine riječi tješile su me najsnažnije, vaše ruke grlile najnježnije. Uvijek ćete biti u mom srcu, voljeni moji roditelji. Kćerka OLGA sa porodicom

Voljena naša

JELENA Milanova KRIVOKAPIĆ

rava čuvati.

rođena BULAJIĆ

Godina dana si tamo gdje bola nema. Nadamo se da je tvoja dobra i boleća duša našla spokoj pored svog supruga a našeg plemenitog oca, svekra i đeda. Vječno ćemo vas pamtiti, u srcu nositi, sa ponosom pominjati i od zabo-

VELIZAR i VASILJKA ROGANOVIĆ

U vječnom bolu za vama sin SLOBO, snaha ANA sa porodicom

Godina dana od smrti naše voljene bake

JELENE Milanove KRIVOKAPIĆ

Voljenoj majci

rođene BULAJIĆ

Tvojim odlaskom izgubili smo veliku ljubav, pažnju i toplinu koju si nam svakodnevno pružala, mazeći nas svojim nježnim i toplim rukama. S ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomene na tebe i đeda i na vašu blagu i boleću dušu. Zauvijek ćete nam nedostajati, a mi znamo jedno da ćete nas i sa neba čuvati. Počivajte u miru. Vole vas vaša unučad MILAN, MILOŠ, MATIJA, MIA i ANDREA

JELENI Milanovoj KRIVOKAPIĆ

Godina je prošla od kada si nas napuštila. Tvoj lik i dobrota i ljubav koju si nam pružila vječno ćemo čuvati. Počivajte u miru, voljeni roditelji.

Sin VLADO, snaha MILANKA i unučad JELENA, VLADANA i ANĐELA i praunučad

Godina dana od smrti naše voljene

Voljena majko

JELENA Milanova KRIVOKAPIĆ

Neka u tišini vječnog mira đe si našla lijek za svoju bolest i pošla tamo gdje nema bola, neka počiva tvoja i tatina duša. Vječno ću se sjećati vas, moji dobri i boleći roditelji.

JELENA Milanova KRIVOKAPIĆ Prođe tužna godina dana bez tebe. Nema više razgovora, topline, podrške i zagrljaja. Živiš u svakom našem danu, kroz najljepše uspomene i sjećanja. Hvala ti na svakom savjetu i pažnji koju si nam pružala do posljednjeg časa. Hvala vam, naši dobri i boleći roditelji, na velikoj roditeljskoj ljubavi koju ste nam pružali. Počivajte u miru, a mi ćemo vas čuvati od zaborava. U neđelju 4. januara 2026. godine u 10 časova uža porodica posjetiće vječnu kuću naših voljenih roditelja. Sinovi: DRAGAN, VLADO i SLOBO, kćerke: OLGA i SENKA sa porodicama

Ćerka SENKA VUJOŠEVIĆ sa porodicom

Navršava se pola godine od smrti našeg voljenog

ČEDOMIRA - ČEDA MILOVIĆA

Šest mjeseci bez tebe, a bol je ista. Nedostaješ. Vrijeme prolazi, ljubav i sjećanja ostaju. Živiš u našim mislima nikad zaboravljen. Tvoji: NOVKA, DUŠKO, DEJO, IVO i VESNA

Baba

JELENA Milanova KRIVOKAPIĆ

Nedostaješ, ali ne nestaješ... Volimo te. IVANA, VIDOJE, IVAN, MARIJANA, STANKO

28 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 4. januar 2026. 76

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

Godina dana od smrti dragog kuma

TELEFON ZA INFORMACIJE 020/202-455 020/202-456

SAVO VULETIĆ

3 godine prođoše, ali ne doniješe zaborav, već sjećanje na najljepše trenutke provedene sa tobom. Tvoj glas i dalje čujem, tvoj lik ne puštam da izblijedi. Ostaju uspomene i trenuci koji će vječno živjeti u mom srcu.

e-mail: oglasno@pobjeda.me

TVOJA ĆERKA sa porodicom

Godina dana je od smrti dragog

Godinu dana tuge i sjećanja

DEJAN KOKOTOVIĆ

Godinu dana otkako nisi sa nama, ali si zauvijek u našim srcima.

Bol i tuga za tobom nikad neće prestati. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.

Tetka RADMILA PRLJA sa porodicom

Porodica pok. RAKA i tetka DIDA

VOLJENI

DEJO

Kumovi BOŽO i JADRANKA LAGATOR

Od VJERE, ZORANA, MARIJE, MIE, BOJANE, SARE i ĐURA VUKADINOVIĆA

110

Godina je dana od smrti našeg voljenog druga i prijatelja

Od STANKE i DARKA, RADŽE sa porodicom i BRANKE sa porodicom

Čuvamo uspomenu na tebe, tvoju mladost i veliko srce. Hvala za sve. Počivaj u miru, dobroto. RAJO, LIDIJA, VLADAN i NINA

DEJAN KOKOTOVIĆ

DEJO

Godina dana je prošla otkako si nas napustio, ali bol i praznina koju si ostavio i dalje su isti. Vrijeme prolazi, ali sjećanja ne blijede. Živiš u našim mislima, uspomenama i srcima svakog dana. Počivaj u miru, anđele naš. Zauvijek voljen i nikada zaboravljen.

Prošla je godina dana otkako si otišao, a praznina koju si ostavio i dalje boli isto. Nedostaješ u svim malim stvarima, u riječima koje nijesmo stigli izgovoriti, u trenucima koje smo trebali još doživjeti. Tvoj glas, osmijeh i dobrota žive u svakom našem sjećanju. Nikad nećeš biti zaboravljen.

ĐIVO VUJOVIĆ sa porodicom

GORAN, DRAGANA, NENAD i NIKOLINA RADOVIĆ

Godina je dana od tragične smrti voljenog sestrića

DEJANA

DEJAN KOKOTOVIĆ

Dejo, tvoj osmijeh i vedar duh čuvaćemo kao uspomenu na tebe. Porodica pokojnog MIŠKA KALUĐEROVIĆA

108

DEJA

DEJANA KOKOTOVIĆA Godina je prošla, a tuga, bol i uspomene ostaju zauvijek.

100

DEJA

Godina dana je od smrti našeg voljenog prijatelja

DEJA

Godina dana od smrti dragog

Sa nama si svakog dana u mislima i najljepšim sjećanjima.

Tetka RADMILA, tetak SVETO, brat ŽELJKO

Tvoja iskrenost i poštovanje prema nama zaslužuje vječno sjećanje. Vječna ti hvala i slava, kume naš dobri.

MILENA sa porodicom

Godina prođe ali bol i sjećanje na tebe nikad. Za sve što dolazi nedostaješ. Čuvamo te od zaborava.

Premalo je riječi za preveliku tugu. Neka tvoja plemenita duša počiva u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

3 godine od kada te nema sa nama. Nastavljamo da živimo bez tebe hodajući stazama koje si nam ti utabao.

Tvoja dobrota, ljubav i vedar duh zauvijek će živjeti u našim srcima.

IGOR i LJILJA sa đecom

Godina je dana od smrti

DEJA

TVOJI NAJMILIJI

DEJA

DEJO

SAVO VULETIĆ

Godinu dana tuge i neprebola. Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već samo bolnu istinu da tvoj glas nećemo više čuti. Ostala je samo neizmjerna ljubav i sjećanje na tvoju mladost i dobrotu. Počivaj u miru, voljeni naš Dejo. Tvoj ujak FILIP sa porodicom

Oglasi i obavještenja 29

Neđelja, 4. januar 2026. 60

Voljenom zetu

DEJU

Prođe bolna i tužna godina od kada nisi sa nama. Bio si čovjek velikog srca, humora, veselja i razonode i takav ćeš i ostati u našim srcima i duši. Ponosni smo na tebe što smo te takvog imali i poznavali i što si bio dio našeg života. Ostaćeš poštovan i cijenjen u našim srcima jer si to zaslužio i boemi ni-

kad ne umiru. Počivaj u miru, voljeni zete.

DEJANA KOKOTOVIĆA Mnogo toga se promijenilo, ali praznina koju si ostavio nije. Počivaj u miru.

ŽELJKO, KAĆA i ĐURO JOVOVIĆ

Kum PETAR PAJO PEROVIĆ sa porodicom

Godinu dana bez tebe, voljeni naš

109

Tužnih godinu dana prođe od smrti našeg

Godina dana od tragične smrti našeg

DEKO

DEJA

Iako vrijeme prolazi, tuga i bol ne prestaju. Bio si oslonac svoje porodice, naša snaga i sigurnost, čovjek velikog srca. Praznina koju si ostavio neizmjerno boli, ali sjećanje na tebe, na sve što si nam bio i što si nam značio, daje nam snagu da idemo dalje. Nedostaješ nam više nego što riječi mogu opisati. Smrt nije kraj života, jer oni koji su voljeli i bili voljeni nikad ne odlaze zauvijek. Živjećemo sa vjerom da nas bodriš i čuvaš, iako te više ne možemo zagrliti. Volimo te u tišini, ali ponosno, noseći tvoje ime i uspomene u srcima. Koračaćemo dalje onako kako smo učili sa tobom i kako bi ti želio - pošteno, hrabro, s ljubavlju. Živiš dok naša srca kucaju.

Prošla je godina otkako si nas prerano napuštio, ali bol zbog tvog odlaska ne jenjava, niti će ikada nestati. Tvoja praznina osjeća se u svakom danu, u svakom porodičnom okupljanju i u svakom trenutku kad te poželimo čuti i vidjeti. Bio si više od sina, brata, strica i đevera. Bio si oslonac, prijatelj i čovjek velikog srca. Tvoja dobrota, iskrenost i ljubav prema porodici ostavili su neizbrisiv trag u našim životima. Iako te nema među nama, uspomene na tebe žive i čuvaćemo ih dok god mi živimo.

106

Tužnih godinu dana od smrti voljenog sinovca

DEJA Bajova KOKOTOVIĆA

Nedostaješ svakog dana, u tišini i mislima, u sjećanjima koja ne blijede, u riječima koje ostaju neizgovorene. Tvoj osmijeh, veseo lik uvijek nosim u srcu.

Stric JOVO

105

Godina dana od smrti našeg voljenog

Tuguju za tobom tvoji otac BAJO, majka STANE, brat BAĆKO, snaha IVANA, NINA, PETAR, PAVLE i VASILIJE

Zauvijek tvoji: supruga VJERA, ćerka ANDREA, sinovi VIKTOR, MAŠAN i DAMJAN

DEJA Bajova KOKOTOVIĆA 107

104

Navršava se godinu dana od smrti našeg voljenog

DEJA Bajova KOKOTOVIĆA

Dani prolaze, a tuga za tobom ne briše tragove. Ostavio si puno lijepih uspomena da te vječno pamtimo i čuvamo od zaborava. S ljubavlju, Stric GOJKO, braća VIDO i NIKOLA, sestra DUBRAVKA, snaha OKSANA

Godinu dana od smrti voljenog

DEJA

Vrijeme prolazi, ali uspomene i ljubav ostaju. Zauvijek u našim srcima.

MAJA, STEFAN, JELENA, MARIJA i RADIVOJE

Vrijeme prolazi, ali bol i praznina ostaju, kao i uspomene na tvoju dobrotu, ljubav koju si dijelio sa svima nama. Živiš u našim srcima i nikad nećeš biti zaboravljen. Strina GARA, braća MILOŠ, IGOR, snahe RINA i JOVANA, sinovac LUKA, sinovična HELENA

30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ

Neđelja, 4. januar 2026.

OBAVJEŠTENJE Poštovanim čitaocima i korisnicima oglasnog prostora dnevnog lista Pobjeda Praznični trobroj našeg lista izaći će 6. januara 2026. godine.

Zamjenica izvršnog direktora:

Šalter Služba oglasa primaće materijal zaključno sa 5. januarom 2026. godine.

Direktorica marketinga:

Za naredni broj Pobjede, koji izlazi 9. januara 2026. godine, šalter Službe oglasa u Podgorici biće otvoren od 8. januara 2026. godine.

MILENA GOLUBOVIĆ vanja pustahija

REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić

politika

SRĐAN POPOVIĆ

ekonomija

jelena martinović

društvo

Jovan Nikitović

kultura

dragica šaković

crnom gorom

Urednici ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

nikola sekulić

hronika podgorice jovan terzić

arena

slobodan čukić

feljton i arhiv

marko milošević

dizajn

dragan mijatović

fotografija

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

portal pobjede Urednik Bojan Đurišić

Zamjenica urednika Ana Popović

OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Kontakt telefon: 020 202 455, Viber: 068 034 555 E-mail: oglasno@pobjeda.me

OGLASNO ODJELJENJE NOVA POBJEDA D.O.O.

Marketing

Neđelja, 4. januar 2026.

Pobjeda i MTEL donose tvoju veliku šansu

najvRednije naGRade dO Sada! 2x

TELEFON iPhone 17 Pro Max + pretplata Urban Move 1

TELEFON

Samsung Galaxy S25 EDGE + pretplata Urban Move 1

TELEFON

Samsung Galaxy S25 ultra + pretplata Urban Move 1

TELEVIZOR

TV Samsung QE65 + pretplata Move Box 4.2 Limited edition

PRAVILA NAGRADNE IGRE Nagrada se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ objavljivati svakodnevno kuponi, počev od 24. 11. 2025. (kupon broj 1), završno sa 26. 01. 2026. godine (kupon broj 60). Biće objavljeno 60 (šezdeset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3, 4, 5, 6… 46, 47, 48, 49... 60). Učesnik je dužan da sakupi šest kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4, 5 i 6 ili 4, 5, 6, 7, 8 i 9 … ili 46, 47, 48, 49, 50 i 51). U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici mogu da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz istog niza, samo jedanput. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu). Komplet od šest (6) kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navoditi ime i bilo koje lične podatke. Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19 decembra br. 5, Podgorica, ili da koverat sa kuponima ubaci u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede, (Ul. 19. decembra 5 - južna tribiona stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica). Kuponi u koverti dostavljaju se zaključno do 12 h, na dan izvlačenja. Organizuju se dva (2) izvlačenja imena dobitnika (gdje u svakom od njih dobitnici dobijaju po jednu od nagrada). Imena prva četiri dobitnika izvučena su 23. decembra 2025. godine, a imena druga četiri dobitnika biće izvučena 29. januara 2026. godine u 13 h. Nakon prvog izvlačenja, svi neizvučeni kuponi se vraćaju i učestvuju i za naredno izvlačenje.

32 Marketing

Neđelja, 4. januar 2026.