НЕЂЕЉОМ
Име говори
Neđelja, 1. novembar 2026. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXIII / Broj 21864 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1.50 €
NE! RATU U UKRAJINI
НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ
Iako je tužilaštvo ocijenilo da je nastupila apsolutna zastara u slučaju „Telekom“, počinju nova saslušanja zbog sumnji u korupciju
НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
Dejan Šoškić, profesor Ekonomskog fakulteta i kandidat na Studentskoj listi, za Pobjedu najavio poboljšanje odnosa sa Crnom Gorom
Đukanović u Preispitaćemo trošenje ponedjeljak pred novca koji je iz Srbije sudijom za istragu
INTERVJU: Jevto Eraković, potpredsjednik DPS-a i poslanik
Spremni smo samostalno da ostvarimo ubjedljivu pobjedu na izborima 2027. STR. 2. i 3.
odlazio u Crnu Goru
Srbija treba da bude konstruktivni član u regionu i Evropi, da se ponaša kao demokratska država koja poštuje ljudska i građanska prava. Očekujem da će se Srbija iz statusa u kojem je bila faktor koji je destabilizirao određene zemlje u našem susjedstvu okrenuti mnogo odgovornijoj i dobrosusjedskoj politici koja počiva na interesima regiona u cjelini i na saradnji. Vjerujem da će Srbija postati faktor stabilnosti i progresa u regionu – kaže Šoškić STR. 3.
VESNA LAKIĆ
Nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović za Pobjedu ukazuje na nelogičnost optužbi za mito, podsjećajući da je Mađar Telekom na tenderu ponudio znatno više od konkurencije. Tvrdi da je državna doplata od gotovo tri miliona eura omogućila za crnogorsku ekonomiju priliv približno 50 miliona od prodaje manjinskih akcija STR. 6. i 7.
SLUČAJNOST ILI NAMJERA: Kako se crnogorsko kulturno blago „čuva“ u Narodnom muzeju u Beogradu (1) S. STAMENIĆ
Vojislavljevići među srpskim dinastijama, Jevanđelje pod ključem Kapitalno djelo Božidara Vukovića Podgoričanina, jednog od velikih pionira ćiriličkog štamparstva, u Narodnom muzeju predstavljeno je – listom papira. U vitrini, na mjestu gdje bi trebalo da se nalazi njegov čuveni i predivni „Praznični minej“, stoji odštampano obavještenje da je knjiga privremeno povučena iz stalne postavke radi konzervacije, već skoro deset mjeseci STR. 8. i 9.
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine najavljuje efikasnije postupke, podaci pokazuju veliki zaostatak u legalizaciji bespravnih objekata
SVJEDOČENJE SESTRIĆA ČUVENE CRNOGORSKE SLIKARKE Nenad Uskoković iz Beograda za Pobjedu o sjećanju na tetku i umjetnicu koju Crna Gora ne smije zaboraviti
Vasilisa ne ode i drugi put Više od 81.000 predmeta Da pišem ovo da bih danas tražio krivca. Ni porodica nema na čekanju, riješeno tek Ne pravo da pobjegne od sopstvenog dijela odgovornosti jednostavnom rečenicom da su godine prošle i da su kontakti pet odsto zahtjeva izgubljeni. Izgubili smo vezu sa njom. To je činjenica koja boli i sa kojom moramo da živimo. Ali postoji i druga Od decembra prošle do juna ove godine donijeto je 530 rješenja o legalizaciji. U većini opština formirane su komisije koje bi trebalo da ubrzaju postupak STR. 5.
strana te priče – istakao je Nenad Uskoković
STR. 14. i 15.
2
Politika
PODGORICA – Raspoloženje u DPS-u je takvo da smo spremni samostalno da ostvarimo ubjedljivu pobjedu na izborima 2027. – kazao je u intervjuu za Pobjedu Jevto Eraković, potpredsjednik DPS-a i poslanik, poručujući da će Crna Gora nakon izbora 2027. dobiti stabilnu i istinski proevropski orijentisanu vladu, čiji će stožer biti DPS, što, kako je rekao, predstavlja potreban zamajac u završnoj fazi pristupanja evropskoj porodici. On je, na pitanje da li je DPS spreman i da ne napravi greške zbog kojih je izgubio na izborima 2020, rekao da je partija naučila iz svojih grešaka i da je sada spremna da preuzme odgovornost. - Ko nije naučio iz svojih i tuđih grešaka taj ne zaslužuje da mu se ukaže povjerenje. Mi smo ih naučili i siguran sam da je DPS ono najbolje što Crna Gora može da dobije i spremni smo da preuzmemo odgovornost – kazao je Eraković. POBJEDA: DPS nije glasao za ustavne promjene koje se odnose na provjeru integriteta kandidata za Vladu. Ako je cilj ovog rješenja sprečavanje korupcije i sukoba interesa, kako tvrdi predlagač, zbog čega mislite da ono nije dobro? ERAKOVIĆ: Veoma je važno razobličiti konstrukciju vladajuċe klike koji su, kao i obično, zamjenom teza pokušali da skrenu fokus sa suštine. Treba poći od činjenice da je građanin nosilac suvereniteta u državi i on izlaskom na izbore i odlukom kome će dati svoj glas, mjeri i integritet političarima. Tu odluku građanina ne može zamijeniti nikakvo tijelo skrojeno po mjeri ove ili bilo koje druge vlade. Dakle, integritet se mjeri na izborima, a eventualni sukob interesa ili upletenost u korupciju utvrđuju i u skladu sa zakonima sankcio-
Neđelja, 1. novembar 2026.
INTERVJU: Jevto Eraković, potpredsjednik DPS-a i poslanik
Spremni smo samostalno da ostvarimo ubjedljivu pobjedu na izborima 2027. nišu institucije koje već postoje u Crnoj Gori i čiji rad bi trebalo da bude zasnovan na nezavisnom i nepristrasnom odlučivanju. Isto tako, rješenje koje žele da primijene u Crnoj Gori, kao takvo, ne postoji ni u jednoj zemlji Evropske unije. Ovo na brzinu sklepano rješenje ni danas ne nudi odgovore na ključna pitanja. Na osnovu kojih kriterijuma se utvrđuje integritet? Ko je utvrdio integritet onima koji su pozvani da odlučuju o tuđem integritetu? Pred kojom instancom onaj o čijem integritetu se odlučuje može potražiti zaštitu svojih prava, odnosno ličnog i profesionalnog dostojanstva, kada smatra da su isti ugroženi nalazom konstruisane komisije? Nema odgovora ni na jedno pitanje i jasno je da se radi o mehanizmu za klasične postizborne zloupotrebe. Zamislite samo situaciju u kojoj neka lista osvoji 51 odsto glasova. Nakon toga Vladino tijelo utvrdi da lice koje je nosilo listu i koje je potom predloženo za mandatara nema integritet da sastavi vladu – to predstavlja klasično obesmišljavanje izborne volje građana i povredu jednog od temeljnih političkih prava građanina da bira i da bude biran. POBJEDA: Konačno se glasalo o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, ali on je i
Ne možete očekivati bezrezervnu, odnosno bezuslovnu podršku na evropskom putu od susjeda kojeg aktuelna vlast u kontinuitetu provocira. Da budemo potpuno pošteni – otvorena pitanja sa Hrvatskom postoje decenijama, ali nikada nijesu ugrožavala dobrosusjedske odnose – kaže Jevto Eraković, dodajući da problem nije to što postoje otvorena pitanja, već politička atmosfera koju je ova vlast kreirala ovog puta ostao na toj poziciji. Da li ste očekivali drugačiji ishod glasanja ili je cilj inicijative bio da se razotkriju oni kojima ne smeta što je Mandić izjavio saučešće povodom smrti presuđenog ratnog zločinca? ERAKOVIĆ: Inicijativa za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića je ispunila svoju svrhu – do kraja je ogolila karakter ove nakaradne vlasti i pokazala da nema suštinske – vrijednosne,
Podržaćemo povećanje zarada, ali će vlast morati da podrži naš „Plan za sve“ POBJEDA: Da li je Euro model stvarna ekonomska reforma ili predizborni potez kojim se pokušava povećati podrška uoči izbora 2027? ERAKOVIĆ: Odgovor na ovo pitanje krije se u osvješćivanju trenutka u kojem je Milojko Spajić u javnost izašao sa Euro modelom. Onda kada je uvidio da je rejting PES-a u strmoglavom padu, i ne samo rejting PES-a nego i rejting parlamentarne većine, naprasno je i bez znanja najbližih saradnika izbacio Euro model. Ideja mu je bila da tim trikom uspije da poveća podršku PES-u. Koliko je promašio u toj procjeni i koliko su ga građani i stručna javnost
uništili u komentarima svjedoči činjenica da je morao da naruči i falsifikuje istraživanja javnog mnjenja. Morao je bar negdje da pokaže da je PES porastao nakon ove lažne konstrukcije zvane Euro model. Shvatio je, dakle, i Milojko Spajić da mu ni Euro model ne može pomoći. U okviru ovog pitanja, zbog javnosti, želim da podvučem da će DPS podržati uvećanje zarada, ali da će vlast morati da usvoji naš „Plan za sve“, koji je predsjednik Živković već predstavio. „Plan za sve“ je strateški ekonomski dokument koji podrazumijeva linearno povećanje penzija za sve penzionere za 30 odsto,
mjere podrške privredi, pri čemu mislimo na mikro, mala i srednja preduzeća čiji opstanak Euro model ugrožava, kao i konkretne mjere podrške mladima. Ako neko misli da će diskriminacijom 130.000 penzionera u Crnoj Gori i uništavanjem crnogorske privrede napraviti svojevrsnu predizbornu korupciju mislim da će se i te kako prevariti. Ponuda je na stolu. Ako idemo u povećanje plata, idemo u povećanje i penzija. Ako podržavamo zaposlene u javnom sektoru podržavamo i privredu i zaposlene u privredi. Osim plata, moramo mladim ljudima pomoći i drugim paketima podrške kroz naš prezentovani program.
odnosno ideološke razlike između politike Nove srpske demokratije i politike Pokreta Evropa sad. Ponovo se pokazalo da smo bili u pravu onda kada smo građanima uporno tokom izborne kampanje saopštavali da je glas za PES zapravo glas za NSD. Izjašnjavanje o ovoj inicijativi i sve ono što je prethodilo tome je potvrdilo da je PES skupina klasičnih političkih beskičmenjaka, koji svojim poniznim i sluganskim odnosom prema Andriji Mandiću, u kontinuitetu pokazuju da za njih ne postoje crvene linije onda kada je očuvanje fotelja u pitanju. Najzad, ova inicijativa je bila test za svakog poslanika. Kao što znate, radilo se o odnosu prema civilizacijskom pitanju – da li je Ratko Mladić ratni zločinac ili heroj. Svojim odnosom prema tome svaki poslanik je pokazao svoje pravo lice, potvrdio koliko je suštinski privržen evropskim vrijednostima, za šta će snositi moralnu i političku odgovornost. POBJEDA: Hrvatska traži rješavanje otvorenih pitanja sa Crnom Gorom. Je li crnogorska vlast potcijenila ozbiljnost Zagreba? I da li je poruka njemačkog kancelara Merca - da je članstvo Crne Gore u EU realno dostižan cilj do 2028, a otvorena pitanja sa Hrvatskom ne bi trebalo da budu prepreka tom cilju - poruka Podgorici ili Zagrebu? Mislite li da Crna Gora može postati članica EU 2028.?
Nakon poraza Vučića, biće poražene i njegove marionete u Crnoj Gori POBJEDA: Kako će ishod izbora u Srbiji uticati na odnose Crne Gore i Srbije? ERAKOVIĆ: I ovim putem, u ime Demokratske partije socijalista, čestitam Studentskoj listi na ubjedljivoj pobjedi na parlamentarnim izborima i izražavam nadu da će biti otvoreno novo poglavlje u kojem će državna politika Srbije biti usmjerena na sopstveni razvoj i svoju evropsku budućnost, a ne na rušenje dobrosusjedskih odnosa i miješanje u unutrašnja pitanja drugih država. Siguran sam da će se talas promjena koji se dogodio u Srbiji preliti na Crnu Goru i da će poslije poraza Aleksandra Vučića u Srbiji već za nekoliko mjeseci biti poražene i njegove političke marionete u Crnoj Gori, koje se ovih dana utrkuju u licemjerstvu ko će se prije oprati od svog beogradskog političkog mentora i finansijera. E taman za koliko su oni zaboravili Aleksandra Vučića, siguran sam da će i njih građani Crne Gore poslije izbora.
ERAKOVIĆ: Ne možete očekivati bezrezervnu, odnosno bezuslovnu podršku na evropskom putu od susjeda kojeg aktuelna vlast u kontinuitetu provocira. Da budemo potpuno pošteni – otvorena pitanja postoje decenijama, ali nikada nijesu ugrožavala dobrosusjedske odnose. Ti dobrosusjedski odnosi su narušeni kada je aktuelna vlast plasirala Rezoluciju o Jasenovcu i time proizvela krizu u odnosima na relaciji Podgorica-Zagreb. Mi smatramo da je neophodno voditi ozbiljan dijalog i doći do obostrano prihvatljivih rješenja, jer otvorena pitanja su postala prepreka evropskom putu Crne Gore onda kada je, zahvaljujući ovoj vlasti, pogoršana politička klima. Da budem još precizniji, problem nije to što postoje otvorena pitanja, problem je u političkoj atmosferi koju je ova vlast kreirala. Crna Gora treba da prođe kroz cijeli niz faza da bi mogla da se pohvali time da je posao do članstva završen – počev od zatvaranja preostalih 12 poglavlja do ratifikacije sporazuma u zemljama članicama. Na sreću Crne Gore, očigledna je jasna odluka Brisela da Crna Gora bude prva sljedeća članica Evropske unije. S druge strane, sav taj entuzijazam sa evropskih adresa ne može sakriti sve slabosti aktuelne vlasti u Crnoj Gori koje prave probleme na evropskom putu.
Ono u šta smo uvjereni je da će Crna Gora nakon izbora u junu 2027. dobiti stabilnu i istinski proevropski orjentisanu Vladu, čiji će stožer biti Demokratska partija socijalista, što predstavlja potreban zamajac u završnoj fazi pristupanja evropskoj porodici. POBJEDA: Smatrate li da je za DPS bolji samostalan nastup na izborima 2027. ili bi možda trebalo formirati širi procrnogorski blok? ERAKOVIĆ: Demokratska partija socijalista je po svim relevantnim istraživanjima partija koja uživa ubjedljivo najveće povjerenje građana Crne Gore. Ili, slobodno možemo kazati da DPS danas, i nakon šest godina provedenih u opoziciji, iz koje smo jednako srčano zastupali i štitili najbolje državne interese, predstavlja najbrže rastuću političku snagu u zemlji. U tom smislu, nakon neposredne komunikacije koju u kontinuitetu ostvarujemo sa građanima, mogu kazati da je raspoloženje takvo da smo spremni samostalno da ostvarimo ubjedljivu pobjedu. Posmatramo šta rade i kako se kotiraju i naši nekadašnji koalicioni partneri, i mislim da će i oni napraviti rezultat koji će omogućiti stabilnu građansku i evropsku većinu. Ipak, kao što znate, konačnu odluku o formatu nastupa na izborima će donijeti partijski organi. Ali jedno je sigurno – na izborima 2027. godine smijenićemo ovu nezajažljivu i nedoraslu vlast.
Politika
Neđelja, 1. novembar 2026. POBJEDA: Vidite li u Evropskom savezu mogućnost za koaliciju ili konkurenciju? ERAKOVIĆ: Evropski savez čine pojedinci, pokreti i partije koje uživaju naše poštovanje. Smatramo ga tradicionalno važnim partnerom za odbranu najboljih nacionalnih interesa. Sigurni smo i da Evropski savez sebi nikada ne bi dozvolio da bude dopuna vlasti koja u kontinuitetu pokušava da se obračuna sa građanskim bićem Crne Gore. Isto tako, postoje i značajne različitosti između naših političkih subjekata koje su i logične i prirodne. Uz sve te sličnosti i različitosti, uvijek ćemo kao najjača partija znati da cijenimo ko jeste a ko nije ugrozio interese Grne Gore i da se tako i ophodimo prema drugim manjim partijama ili savezima. POBJEDA: Je li DPS spreman da, ako bude u budućoj vlasti, ne ponovi greške zbog kojih je prije 2020. izgubio povjerenje građana? ERAKOVIĆ: Ko nije naučio iz svojih i tuđih grešaka taj ne zaslužuje da mu se ukaže povjerenje. Mi smo ih naučili i siguran sam da je DPS ono najbolje što Crna Gora može da dobije i spremni smo da preuzmemo odgovornost. Pošteno, profesionalno i patriotski. Saslušali smo poruku građana koja nam je poslata na izborima 2020. godine, pažljivo je analizirali, uvidjeli sve greške i slabosti sistema zbog kojih su nas s pravom kaznili. Činjenica je i to da su građani 2020. godine željeli promjene i da su glasali misleći da će im biti bolje. Sva obećanja su se brzo raspršila. Moram biti potpuno precizan, neki su se dobro okoristili i njima jeste bolje. To su ovi što su uskočili u partijske kvote namirivanja funkcija kroz koje koriste sve privilegije. Druga grupa su ovi politički prevrtljivci i preletači koji su uvijek spremni sve da izdaju samo da bi njima bilo dobro. Svi ostali koji su iskreno željeli promjene su debelo izigrani i prevareni. Svjedoci su porodičnog zapošljavanja, povećanja privilegija i broja službenih automobila, gomilanja javne uprave i uništavanja državnih resursa. Ekonomska situacija u državi je katastrofalna i to i te kako osjeća na koži svaka prosječna porodica u Crnoj Gori. Svaki dan svjedočim ogromnim problemima u zdravstvenom sistemu i vjerujte da je na taj način u problemu svaki građanin ove države koji nema mogućnost da plati ljekove i zdravstvene usluge. Ukratko, premnogo je problema u državi i društvu danas. Nova generacija Demokratske partije socijalista je spremna da se nakon izbora na kojima ćemo pobijediti ovu interesnu populističko-nacionalističku skupinu, uhvati ukoštac sa nagomilanim problemima u svim porama funkcionisanja države i preuzme odgovornost na pozicijama na kojima se odlučuje o sudbini Crne Gore. Ivana KOPRIVICA
3
Dejan Šoškić, profesor na Ekonomskom fakultetu i kandidat na Studentskoj listi, za Pobjedu najavio poboljšanje odnosa sa Crnom Gorom
Preispitaćemo trošenje novca koji je iz Srbije odlazio u Crnu Goru
PODGORICA - Treba prvo dobro proanalizirati koji su bili problemi u dosadašnjim odnosima Srbije i Crne Gore i učiniti sve da se ti odnosi podignu na najviši mogući nivo. Nema nikakvog smisla da imamo neke forme saradnje sa drugim susjednim državama koje su na višem stepenu odnosa. Takođe, bio bih veoma srećan kada bi i sa crnogorske strane bilo isto - da forme saradnje koje postoje sa drugim susjednim državama budu najmanje takve, ako ne i bolje sa Srbijom - kaže u intervjuu za Pobjedu dr Dejan Šoškić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i kandidat na Studentskoj listi. Ističe da vjeruje da će Srbija postati faktor stabilnosti i progresa u regionu.
POBJEDA: Regionalni odnosi su loši i zbog politike koje je vodio Beograd, na koji način ih treba urediti? ŠOŠKIĆ: Srbija treba da bude konstruktivni član u regionu i Evropi, da se ponaša kao demokratska država koja poštuje ljudska i građanska prava i promotor razvoja institucija u regionu. Očekujem da će se Srbija iz statusa u kojem je bila faktor koji je destabilizirao određene zemlje u našem susedstvu okrenuti mnogo odgovornijoj i dobrosusedskoj politici koja počiva na interesima regiona u celini i na saradnji. Verujem da će Srbija postati faktor stabilnosti i progresa u regionu. POBJEDA: Novac iz budžeta Srbije je odlazio i u Crnu Goru raznim udruženjima i grupama koja se „bore za prava Srba“. Hoće li se nastaviti novčana podrška? ŠOŠKIĆ: Odgovarajući nivo podrške manjinskim zajednicama u drugim državama je uobičajena praksa koju spro-
Očekujem da će se Srbija iz statusa u kojem je bila faktor koji je destabilizirao određene zemlje u našem susjedstvu okrenuti mnogo odgovornijoj i dobrosusjedskoj politici koja počiva na interesima regiona u cjelini i na saradnji
Rođen sam u Beogradu, u Crnoj Gori sam provodio puno vremena, imam jaku vezu sa njom i rodbinske i prijateljske odnose koji su izuzetno razvijeni. Meni je najprirodnije da Crna Gora i Srbija imaju najbolje moguće odnose prijateljstva i saradnje i razumijevanja, vjerovatno možda i za nijansu više u odnosu na neke druge susjedne države – kaže Šoškić vodi veliki broj država. Ono što ne bi trebalo da bude slučaj jeste da se takva vrsta podrške pretvara u finansiranje političke nestabilnosti u susednim državama. Dakle, daleko od toga. Ali zaštita kulturnog nasleđa i afirmacija kulture manjinskih zajednica je evropska tekovina koju nema razloga da ne podržavaju sve zemlje u regionu - to je prirodno postupanje. U Srbiji postoje manjinske zajednice koje dobijaju podršku od matičnih država što je normalna i korisna stvar, jer svi treba da budu ravnopravni pred zakonom ali i da imaju i pravo da održavaju svoju nacionalnu tradiciju i kulturu, bez obzira što ne žive u matičnoj državi. Tu bi trebalo da se grade mostovi saradnje, a ne mostovi nerazumevanja, ali naravno takva podrška ne bi smela da bude zloupotrebljena na bilo koji način niti da ima negativne posledice na državu u kojoj nacionalna manjina živi. POBJEDA: Hoće li se preispitivati gdje je iz budžeta Srbije odlazio novac u Crnu Goru? ŠOŠKIĆ: Svako ministarstvo će raditi po zakonu i biti odgovorno da preispita kako su trošena sredstva. Ministarstva Srbije koja su bila najviše involvirana u tim poslovima imaće svoj deo zadatka. POBJEDA: Porijeklom ste iz Crne Gore, Vaša porodica je dala veliki doprinos njenom društvenom razvoju: Vaš otac je bio predsednik CANU, predsjednik Predsedništva Crne Gore od 1984. do 1985. godine, stric je bio glavni i odgovorni urednik Pobjede i predsjednik Skupštine Crne Gore četiri godine 70-ih godina. Vi ste karijeru gradili u Srbiji, na koji način ćete doprinijeti prvo relaksakciji a zatim i poboljšanju odnosa Srbije sa Crnom Gorom? ŠOŠKIĆ: Rođen sam u Beogradu, u Crnoj Gori sam provodio puno vremena, imam jaku vezu sa njom i rodbinske i prijateljske odnose koji su izuzetno razvijeni. Meni je najprirodnije da Crna Gora i Srbija imaju najviše moguće odnose
prijateljstva i saradnje i razumevanja, verovatno možda i za nijansu više u odnosu na neke druge susedne države. POBJEDA: Na kojem polju mogu prvo da otople odnosi? ŠOŠKIĆ: Treba prvo dobro proanalizirati koji su bili problemi u dosadašnjim odnosima i učiniti sve da se ti odnosi podignu na najviši mogući nivo. Nema nikakvog smisla da imamo neke forme saradnje sa drugim susednim državama koje su na višem stepenu odnosa u odnosu na Crnu Goru. Takođe, bio bih veoma sretan kada bi i sa crnogorske strane bilo isto da forme saradnje koje postoje sa drugim susednim državama budu najmanje takve ako ne i bolje sa Srbijom. POBJEDA: U posljednjih 14 godina vlast nas je uvjeravala da smo najbolji u regionu u ekonomiji „ekonomski tigar“, zbog korupcije je pala nadstrešnica koja je ubila 16 ljudi u Novom Sadu i izazvala studenski bunt koji je doveo do smjene režima. Vučić je došao na vlast pričom o borbi protiv korupcije – što se dogodilo sa tom pričom? ŠOŠKIĆ: Od strane dotičnog kojeg ste spomenuli i drugih visokih zvaničnika i političke strukture u poslednjih 14 godina građani su bili zatrpani apsolutnim neistinama u vezi sa mnogim stvarima uključujući i ove koje ste pomenuli. Srbija nije nikakva dinamična privreda. Od 2012. do danas ona je imala prosečnu stopu rasta oko 2,4 odsto što je sporije od stopa rasta u centralnoj i istočnoj Evropi... Dakle, nema govora o nekakvom dinamičnom privrednom rastu Srbije u poslednjih 14 godina. Srbija je danas u neuporedivo gorem stanju institucionalnog razvoja, vladavine prava, demokratije, slobode informisanja, slobode glasanja, poštovanje građanskih i ljudskih prava nego ikada u svojoj istoriji. To su građani osetili i kroz život u Srbiji ali su to uočile i međunarodne institucije koje se bave posmatranjem institucionalnog razvoja, percepcijom korupcije, pranjem novca i finansiranjem terorizma i drugih parametara koje či-
ne institucionalno okruženje u svakoj zemlji. POBJEDA: Što nova vlada Srbije treba odmah po formiranu da uradi u ekonomiji? Da li biste prihvatili mjesto premijera Srbije? ŠOŠKIĆ: Nova vlada Srbije treba da sprovodi plan Studentske liste (SL) koji vrlo jasno kaže: prestati sa zloupotrebom javnih preduzeća, uvesti sistem koji će se - ne boriti, nego sprečiti korupciju, transparentnost svih javnih ugovora, treba smanji trošenje zasnovano na nelegalnim korupcionim poslovima koji su rastakali budžet Srbije poslednjih desetak i više godina. Sa druge strane treba popraviti prihodnu stranu kroz međuporesku disciplinu i odsustvo bilo kakvog privilegovanog položaja bilo kog dužnika. Zatim, finansijska konsolidacija budžeta, jačanje sposobnosti Srbije da redovno izmiruje obaveze. Taj princip je važan i delotvoran i prepoznat od strane međunarodnih finasijskih institucija jer pobedom SL odmah je reagovalo međunarodno finansijko tržište i pale su kamatne stope na javni dug Srbije na međunarodnom tržištu. To je jako dobra vest jer međunarodno tržište prepoznaje kvalitet. Ekonomska politika koju predlaže SL je mnogo više investiranja u znanje, nauku, obrazovanje, istraživanje, povezivanje, razvoj instituta i privrede i primena znanja u svim oblastima da bi se popravila konkurentna sposobnost naše privrede i da bi Srbija mogla da obezbedi i eksternu izbalansiranu poziciju u odnosima sa inostranstvom koja se meri deficitom u tekućem delu platnog bilansa koji je u slučaju Srbije još hronično prisutan na relativno visokom nivou. Inače SL će uskoro izaći sa predlogom za izvršne organe vlasti premijera i ministre. To je demokratski proces i treba sačekati njihove predloge, odluke i normalan zakonski postupak koji vodi prvo verifikaciji mandata u parlamentu a nakon toga i izboru Vlade Srbije. POBJEDA: Izgrađeni su auto-putevi u Srbiji ali u sva-
kom gradu su velike rupe na kolovozu zbog kojih možete razlupati auto. Zašto je bilo lakše napraviti auto-put nego održavati postojeće puteve? ŠOŠKIĆ: Ne samo da izgrađeni auto-putevi, nego i nove zgrade tri kovid bolnice sa skupocenom opremom. Dakle, tamo gde ima prostora za korupciju Srbija je izdvajala velika sredstva uključujući i EXPO, gradnju stadiona i slične projekte. To je pojava koja je uočena davnih godina u zemljama koje su bile zahvaćene sistemskom korupcijom: zemlje trećeg sveta su dobijale značajne kredite 70-ih i 80-ih godina a kasnije se videlo da je samo porastao javni dug bez oporavka njihove sposobnosti generisanja novih vrednosti i bez privrednog rasta. Novac je trošen na netransparentan koruptivni način i te zemlje su završavale sa znatno većim nivoom javnog duga bez popravljanja ekonomske situacije. Nažalost, nešto vrlo slično prepoznajemo i u političkoj strukturi koja je vladala u Srbiji prethodnih godina i u stanju naših javnih finansija koje su opterećene sa 28 milijardi evra duga u odnosu na 2012. godinu kada je ova politička struktura preuzela vlast. POBJEDA: Što će biti sa projektom EXPO? ŠOŠKIĆ: SL se zalaže za poštovanje svih međunarodnih ugovora ali takođe zadržava se i pravo revidiranja odnosno temeljne analize i korekcije u pregovorima sa drugom ugovornom stranom i gde god je moguće da se zaštiti interes države. Revidiranje ugovora treba da otkrije i uslove pod kojima su potpisivani i da da potencijalni materijal nadležnim istražnim organima za odgovorna lica koja su sačinjavala ugovore na štetan način po državu i poreske obveznike. POBJEDA: Da li to znači da će se održati ta izložba ili ne? ŠOŠKIĆ: To zavisi od dosta faktora koji nisu u nadležnosti SL. Mi ne znamo kakvo je stanje tog projekta po pitanju izgrađenosti objekata i to ne zavisi od volje SL. SL će poštovati sve obaveze i trudiće se i da pred međunarodnom zajednicom poštuje sve preuzete obaveze što bi uključivalo i taj projekat ukoliko je urađeno sve što je bilo potrebno i planirano, ali još nemamo dovoljno informacija o realizaciji i statusu tog projekta. Violeta CVEJIĆ
4
Politika
PODGORICA - Dijaspori Crne Gore je potreban pokret koji će se baviti njenim pravima, povezivati iseljenike i zahtijevati da njihovi problemi dobiju mjesto u radu državnih institucija. To je suština inicijative koju najavljuje Miloš Bukilić, generalni sekretar Saveza patriota Crne Gore u Njemačkoj i dugogodišnji aktivista crnogorskog iseljeništva. Oko te ideje već se okupila grupa ljudi koje povezuje želja da pomognu Crnoj Gori i njenoj dijaspori. Bukilić kaže da je riječ o ljudima koji u inicijativu ulaze bez ličnog interesa, spremni da svoje vrijeme, znanje, iskustvo i kontakte posvete zajednici i snažnijem povezivanju iseljeništva sa domovinom. U središtu njihovog budućeg djelovanja bili bi prava i interesi naših ljudi u inostranstvu, očuvanje identiteta i jezika, podrška mlađim generacijama i stvaranje uslova da znanje, iskustvo i poslovne veze dijaspore snažnije doprinesu Crnoj Gori. Bukilić ukazuje na osjećaj zapostavljenosti među iseljenicima: domovina od njih očekuje privrženost i pomoć, dok njihova pitanja i prijedlozi često ostaju bez odgovora. Upravo iz tog nezadovoljstva, objašnjava, proizilazi potreba za organizovanjem i jasnijim zajedničkim nastupom. – Zato nas boli osjećaj da nas se domovina sjeti povremeno, kada treba doći, pomoći ili podržati. Željeli bismo da nas institucije čuju i onda kada mi imamo pitanje, problem ili prijedlog – poručuje Bukilić.
ŽELJA DA POMOGNU
Ljudi okupljeni oko inicijative žele da doprinesu boljem položaju naših građana u inostranstvu, očuvanju njihovih veza sa domovinom i stvaranju prilika da dijaspora snažnije učestvuje u razvoju Crne Gore. Prema Bukilićevom objašnjenju, njihovo okupljanje počiva na spremnosti da rade za zajedničko dobro, bez očekivanja lične koristi. Povezuje ih uvjerenje da privrženost Crnoj Gori može da se pretoči u konkretan rad: pomoć ljudima u ostvarivanju prava, podršku porodicama, povezivanje udruženja i otvaranje prostora za saradnju sa institucijama. Polaze od toga da u iseljeništvu postoji mnogo ljudi koji žele da doprinesu, ali im nedostaju međusobna povezanost, prostor za djelovanje i sagovornik koji će njihove prijedloge ozbiljno razmotriti. Inicijativa bi trebalo da omogući da se takvi ljudi prepoznaju, okupe i zajednički rade na pitanjima od interesa za dijasporu i državu. Ideju namjeravaju da razvijaju kroz otvoren razgovor sa našim ljudima u inostranstvu. Za povjerenje će, naglašava Bukilić, biti presudno ono što budu radili: koliko su dostupni lju-
Neđelja, 1. novembar 2026.
Generalni sekretar Saveza patriota Crne Gore u Njemačkoj Miloš Bukilić najavljuje inicijativu koja bi zastupala prava i interese crnogorskog iseljeništva
Dijaspora više neće da čeka – okuplja se pokret za prava naših ljudi u svijetu Oko ideje već je okupljena grupa ljudi koja želi da pomogne domovini i dijaspori, bez ličnog interesa. U središtu inicijative su prava iseljenika, očuvanje identiteta i povezivanje velikog potencijala dijaspore sa razvojem Crne Gore - poručuje Bukilić dima, kako zastupaju njihove potrebe i koliko su spremni da javno odgovaraju za preuzete obaveze. Pokret bi, prema ideji koju zastupa Bukilić, okupljao ljude spremne da rade na konkretnim pitanjima važnim za iseljeništvo. Njegova snaga zavisila bi od sposobnosti da sasluša različita iskustva, prepozna zajedničke probleme i pred institucije izađe sa jasnim zahtjevima i prijedlozima. Za takvo djelovanje neophodna je stalna komunikacija sa ljudima u dijaspori. Njihove potrebe razlikuju se u zavisnosti od države u kojoj žive, generacije kojoj pripadaju i veza koje održavaju sa Crnom Gorom. Nekome je najvažnija podrška u očuvanju jezika kod djece, nekome pouzdana informacija o povratku, a nekome mogućnost da svoje poslovno ili stručno iskustvo poveže sa domovinom. Zajedničko im je očekivanje da znaju kojoj instituciji mogu da se obrate, ko je odgovoran za njihovo pitanje i mogu li računati na odgovor. – Ne tvrdim da svi u dijaspori razmišljaju isto. Među nama postoje različita politička uvjerenja, iskustva i očekivanja. Ali vjerujem da nas povezuje potreba za ozbiljnim i trajnim odnosom sa državom. Želimo sagovornika koji će nas saslušati i institucije koje će odgovoriti. Inicijativa za pokret zato bi trebalo da otvori prostor za razgovor i onima koji su se udaljili od postojećih organizacija ili izgubili povjerenje da svojim angažmanom mogu nešto promijeniti. Njihova iskustva važna su za razumijevanje razloga zbog kojih se dio naših ljudi povukao iz zajedničkog djelovanja. Odnos države prema dijaspori, prema Bukilićevom viđenju, mora se prepoznati u
svakodnevnom radu institucija, u dostupnosti informacija i spremnosti da se problem prati do rješenja.
INTERESOVANJE
Jedan od ključnih razloga nezadovoljstva Bukilić vidi u odnosu političkih partija prema iseljeništvu. Poruke o zajedništvu i značaju dijaspore, kaže, naročito su prisutne uoči izbora. Nakon toga izostaje kontinuitet, a ljudi ostaju bez jasne informacije o tome što je od obećanog ostvareno. – Poslije izbora često ne znamo ni kome da se obratimo, ni ko je preuzeo odgovornost za ono što nam je obećano. Takvo iskustvo slabi spremnost ljudi da se ponovo uključe. Kada se isti problemi godinama ponavljaju, a obećanja ne prate vidljivi rezultati, raste uvjerenje da njihov glas nema dovoljnu težinu, upozorava Bukilić. Pokret za dijasporu trebalo bi da doprinese upravo kontinuitetu: da pitanja iseljenika ostanu otvorena i poslije izbora, da se odgovori nadležnih prate i da ljudi budu obaviješteni o tome što je urađeno. Za Bukilića, ozbiljno predstavljanje počinje od spremnosti da se svaki problem sasluša i prati do odgovora. Takav pristup zahtijeva organizaciju, upornost i odgovornost onih koji prihvate da zastupaju interese zajednice. Obnova povjerenja zavisiće i od toga koliko će ljudi moći da vide rezultate tog rada. Iseljenicima je važno da znaju da je njihov prijedlog razmotren, da je pitanje upućeno nadležnima i da neko nastavlja da se njime bavi. Naša dijaspora ima mnogo toga da ponudi zemlji iz koje potiče. Bukilić posebno izdvaja iskustva stečena kroz rad u različitim poslovima i uređenim sistemima, poznavanje savremene administracije,
stručnih obuka, porodičnog preduzetništva i zaštite prava zaposlenih. Taj potencijal mogao bi biti znatno korisniji Crnoj Gori kada bi postojali dostupni i pouzdani načini povezivanja sa domaćim ustanovama, privredom i lokalnim zajednicama. – Neko može da uloži novac, neko da prenese znanje, neko da poveže crnogorsku firmu sa poslovnim partnerom. Ima i ljudi koji žele da se vrate i ovdje nastave život. Svaki takav doprinos zaslužuje pažnju i ozbiljan institucionalni odnos. Prostor za saradnju vidi u povezivanju stručnjaka iz inostranstva sa školama, ustanovama i preduzećima. Za takvu saradnju važna je inicijativa države, ali i mogućnost da sami iseljenici predlažu projekte i dobiju sagovornika koji može pomoći da se oni ostvare.
VEZA SA CRNOM GOROM
Posebno mjesto u budućem djelovanju, prema Bukilićevim stavovima, trebalo bi da imaju djeca i mladi koji odrastaju van Crne Gore. Njihov svakodnevni život vezan je za zemlje u kojima su rođeni ili u kojima se školuju. Crnu Goru najprije upoznaju kroz porodicu, jezik koji slušaju kod kuće, razgovore sa bakom i đedom i dolaske tokom odmora. Da bi se ta veza razvijala, roditeljima i iseljeničkim udruženjima potrebna je podrška. Bukilić ukazuje na značaj knjiga, sadržaja na maternjem jeziku, kulturnih programa i prilika za druženje. – Želio bih da dijete koje je rođeno u Njemačkoj ima priliku da razumije zemlju
iz koje potiču njegovi roditelji, da upozna njenu istoriju i kulturu i da u njoj stekne prijatelje. Tako se gradi veza koja može da traje cijelog života. Očuvanje pripadnosti zahtijeva kontinuiran rad. Važno je da mladi imaju priliku da Crnu Goru upoznaju kroz sopstvena iskustva i odnose sa vršnjacima, da u njoj prepoznaju prostor kojem pripadaju i u kojem mogu nešto da ostvare. Dio iseljenika razmišlja i o povratku, ali je to odluka koja obuhvata budućnost cijele porodice. Pored zaposlenja i prihoda, ljudi razmatraju školovanje djece, zdravstvenu zaštitu i mogućnost da dugoročno planiraju život. – Ljubav prema Crnoj Gori snažan je motiv, ali ljudima su potrebne i pouzdane informacije, sigurnost i jasna pravila – ističe Bukilić.
Onaj ko želi da pokrene posao mora unaprijed znati koje obaveze preuzima, koliko postupci traju i kojoj službi može da se obrati. Jednako je važno da porodica koja razmatra povratak može dobiti jasne informacije o pitanjima od kojih zavisi njena svakodnevica. – Volio bih da povratnik osjeti da je njegovo iskustvo dobrodošlo i da institucije poštuju njegovo vrijeme. To bi ohrabrilo i druge koji još razmišljaju o povratku. Odnos prema povratnicima zato ima širi značaj. Iskustva jedne porodice utiču i na druge koji tek odmjeravaju mogućnost da se vrate ili da dio svojih poslovnih planova vežu za Crnu Goru. Pokret bi kroz razgovore sa iseljenicima mogao da prepozna prepreke sa kojima se suočavaju i da zahtijeva jasnije informacije i odgovorniji odnos nadležnih. Takav rad bio bi važan i za one koji još nemaju konačnu odluku, ali žele da saznaju kakve mogućnosti imaju. Bukilić naglašava da dijaspora obuhvata ljude različitih
Miloš Bukilić
Politika / Ekonomija
Neđelja, 1. novembar 2026.
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine najavljuje efikasnije postupke, podaci pokazuju veliki zaostatak u legalizaciji bespravnih objekata
Više od 81.000 predmeta na čekanju, riješeno tek pet odsto zahtjeva
PODGORICA - Od početka primjene propisa 2018. godine donijeta su 4.363 rješenja o legalizaciji, dok je evidentirano 81.378 neriješenih predmeta. U većini opština formirane su komisije koje bi trebalo da doprinesu bržem odlučivanju, ali iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine ukazuju da su za povećanje broja riješenih zahtjeva neophodni i efikasnija administracija, bolja saradnja institucija i otklanjanje imovinsko-pravnih prepreka. U Crnoj Gori je do juna ove godine evidentiran ukupno 85.741 zahtjev za legalizaciju bespravnih objekata, računajući od početka primjene Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata 2018. godine. U tom periodu donijeta su 4.363 rješenja o legalizaciji, dok je 81.378 predmeta ostalo neriješeno, saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Prema tim podacima, broj donijetih rješenja predstavlja tek nešto više od pet odsto ukupnog broja evidentiranih zahtjeva. Posljednji presjek odnosi se na jun 2026. godine, a Ministarstvo podatke od nadležnih organa lokalne uprave dobija dva puta godišnje – u junu i decembru. Na pitanje Pobjede koliko je objekata legalizovano u posljednjih godinu dana i koliko ih je na čekanju, iz Ministarstva su dostavili podatke o ukupnom broju zahtjeva i rješenja od 2018. godine, kao i o promjenama evidentiranim od decembra prošle do juna
D. MIJATOVIĆ
političkih uvjerenja i da se te razlike moraju uvažavati. Okupljanje zahtijeva jasno definisane ciljeve i otvoren razgovor o načinu na koji bi pokret djelovao. Među prioritetima izdvaja odgovorne institucije, poštovanje Crne Gore i svih njenih građana, očuvanje veza sa iseljeništvom, podršku djeci i bolje uslove za ulaganje i povratak. Grupa koja se već okupila oko inicijative, kako navodi, želi da na tim pitanjima gradi saradnju sa drugim ljudima i udruženjima. Spremnost da se pomogne Crnoj Gori i dijaspori vidi kao osnov za zajednički rad, uz poštovanje različitih iskustava i mišljenja. Pitanje snažnijeg predstavljanja dijaspore u javnom i političkom životu ostaje dio te priče. Bukilić smatra da bi predstavnik iseljeništva morao redovno da razgovara sa ljudima čije interese zastupa i javno izvještava o svom radu. Eventualna parlamentarna zastupljenost, prema njegovim riječima, cilj je za koji podršku birača treba zaslužiti. – Ljudi treba da znaju što je predložio, kako je glasao, koje je odgovore dobio i gdje nije uspio. Takav predstavnik, naglašava, imao bi odgovornost prema svim građanima Crne Gore, jer iskustvo dijaspore može doprinijeti odlučivanju o pitanjima važnim za cijelu državu. I sama inicijativa moraće da pokaže koliko je spremna da poštuje standarde koje traži od drugih. Najava da se u nju ulazi bez ličnog interesa dobijaće težinu kroz konkretne postupke, transparentan rad i spremnost da se prihvati kritika. – Ako kritikujemo postojeće partije zbog odnosa prema dijaspori, onda moramo pokazati da smo spremni za drugačiji rad – poručuje Bukilić. To podrazumijeva spremnost da se čuju i mišljenja sa kojima se ne slažu, da obećanja budu zasnovana na ozbiljnom planu i da se javno govori o rezultatima i propustima. – Moramo biti spremni i da kažemo: ovo nijesmo uspjeli, ovdje smo pogriješili, ovo moramo promijeniti. Bukilić naše ljude u inostranstvu poziva da se uključe u razgovor o inicijativi i predlože prioritete. Posebno želi da se čuju oni koji su izgubili povjerenje da će njihova pitanja naići na razumijevanje, jer njihova iskustva mogu pokazati gdje je podrška najviše izostala. Za ljude okupljene oko ideje pokreta, prema njegovim riječima, zajednički rad počinje od želje da budu korisni domovini i zajednici kojoj pripadaju. Koliko će inicijativa uspjeti, zavisiće od spremnosti da tu želju pretvore u odgovoran i istrajan angažman. – Crna Gora je naša domovina i kada smo daleko od nje. Želimo da učestvujemo u njenom razvoju, da pomognemo da se problemi rješavaju i da za ono što radimo preuzmemo odgovornost. N. KOVAČEVIĆ
5
Urbanistički haos koji je teško riješiti
ove godine. Broj legalizovanih objekata za posljednjih godinu dana nije posebno izdvojen. Novi Zakon o legalizaciji bespravnih objekata stupio je na snagu 14. avgusta 2025. godine. Od početka njegove primjene do juna ove godine, prema podacima koje je Ministarstvo dobilo od nadležnih organa lokalne uprave i Uprave za legalizaciju bespravnih objekata, predato je 10.819 zahtjeva za legalizaciju. Od tog broja, 724 zahtjeva odnosi se na objekte površine veće od 500 kvadratnih metara. Iz Ministarstva navode i da je analiza podataka pokazala da je ukupan broj podnijetih zahtjeva po opštinama od decembra 2025. do juna 2026. godine uvećan za 15.086 novoprijavljenih objekata, čime je dostigao 85.741 od početka primjene propisa 2018. godine. U istom periodu broj donijetih rješenja o legalizaciji povećan je za 530, pa ih je ukupno 4.363. U odgovoru, međutim, nije objašnjen odnos između po-
Od decembra prošle do juna ove godine donijeto je 530 rješenja o legalizaciji. U većini opština formirane su komisije koje bi trebalo da ubrzaju postupak datka o 10.819 zahtjeva predatih od stupanja na snagu novog zakona do juna ove godine i podatka o povećanju ukupnog broja zahtjeva za 15.086 od decembra prošle do juna ove godine. Veliki broj neriješenih predmeta ostaje izazov za nadležne institucije, a kao jednu od mjera za efikasnije sprovođenje zakona Ministarstvo izdvaja formiranje komisija u lokalnim samoupravama. Kako bi se povećao broj legalizovanih objekata, iz Ministarstva su kazali da su se formirale komisije u većini opština. Njihova uloga je da neposrednim pregledom objekata na terenu i sačinjavanjem odgovarajućih zapisnika pomognu nadležnim organima u utvrđivanju činjenica važnih za donošenje odluke o legalizaciji.
Rad komisija trebalo bi, prema očekivanjima Ministarstva, da doprinese povećanju broja riješenih predmeta. Ipak, iz tog resora ukazuju da je za veći broj legalizovanih objekata potrebno istovremeno djelovati na više nivoa. Prije svega, kako navode, neophodno je ubrzati obradu zahtjeva i unaprijediti koordinaciju između lokalnih samouprava, Uprave za legalizaciju bespravnih objekata i drugih nadležnih institucija. Uz to, potrebno je otklanjati administrativne i imovinsko-pravne prepreke koje usporavaju rješavanje predmeta. Takav odgovor ukazuje da se ubrzanje legalizacije ne može osloniti samo na terenski rad komisija, već zahtijeva i efikasnije postupanje službi koje obrađuju zahtjeve, kao i
Iz Centralne banke se oglasili povodom oduzimanja licence Alta banci
Nije ugrožena finansijska stabilnost u Crnoj Gori PODGORICA - Odluka Narodne banke Srbije o oduzimanju dozvole za rad Alta banci iz Beograda nema direktne posljedice po bankarski sistem Crne Gore, jer ta banka ne posluje na domaćem tržištu, niti ima dozvolu Centralne banke Crne Gore (CBCG)
za obavljanje bankarskih poslova - saopštili su iz CBCG. Oni su kazali da je poslovanje Alta banke vezano isključivo za Srbiju i Sjevernu Makedoniju, te da njeno gašenje, odnosno oduzimanje licence, ne predstavlja rizik za finansijsku stabilnost Crne Gore.
- Važno je naglasiti da Alta banka ne posluje u Crnoj Gori, odnosno nema dozvolu za obavljanje bankarskih poslova od CBCG. Poslovanje Alta banke je vezano isključivo za Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Povodom mogućih nedoumica u javnosti zbog prisustva kompanije Alta Pay
Group Podgorica, riječ je o platnoj instituciji koja u Crnoj Gori pruža isključivo usluge plaćanja i prenosa novca i koja je pod nadzorom regulatora. Alta Pay Group nema status banke i ne prima depozite građana, zbog čega njeno poslovanje ne može negativno uticati na finansijsku sta-
saradnju svih institucija uključenih u postupak. Iz Ministarstva posebno naglašavaju i obavezu građana da blagovremeno obezbijede propisanu dokumentaciju. To uključuje upis objekta u katastar nepokretnosti i elaborat premjera izvedenog stanja, kada je to potrebno. Informisanje građana i pružanje jasnih uputstava o koracima koje treba da preduzmu, kako ističu, predstavljaju važan dio procesa. Potpuna dokumentacija i blagovremeno ispunjavanje propisanih obaveza zato su, uz postupanje nadležnih organa, među uslovima za efikasnije rješavanje zahtjeva. Ministarstvo poručuje da cilj nije samo povećanje broja donijetih rješenja. Kako navode, namjera je da se uspostavi efikasan, transparentan i pravno siguran sistem u kojem će se predmeti rješavati u razumnom roku, uz dosljednu primjenu zakona. U tom resoru legalizaciju vide kao postupak koji zahtijeva saradnju institucija i građana. Ocjenjuju da se kombinacijom stručnog rada komisija, efikasnije administracije i boljeg informisanja javnosti stvaraju uslovi da veći broj objekata koji ispunjavaju zakonske uslove dobije pravni status. Na svako donijeto rješenje o legalizaciji dolazi gotovo 19 neriješenih predmeta. Takav odnos pokazuje obim posla koji je pred nadležnim službama, ali otvara i pitanje koliko će najavljene mjere ubrzati postupak. Za procjenu njihovog učinka biće važno koliko će komisije obaviti terenskih pregleda i koliko će nakon toga biti donijeto konačnih rješenja. N. KOVAČEVIĆ
bilnost države. Ona nema status banke i ne prima depozite građana, te ni na koji način ne može negativno uticati na finansijsku stabilnost, a CBCG je preduzela sve potrebne mjere u okviru nadležnosti da preduprijedi rizike za korisnike njihovih usluga - naveli se u saopštenju Centralne banke. Oni su razgraničili poslovanje beogradske Alta banke od djelatnosti istoimene platne institucije u Podgorici, naglašavajući da su korisnici njenih usluga u Crnoj Gori pod regulatornim nadzorom CBCG. H. J.
6
Hronika
Neđelja, 1. novembar 2026.
Policija juče sprovela pojačane kontrole širom Crne Gore
PODGORICA - U racijama širom Crne Gore pregledano je 59 objekata, među kojima 53 ugostiteljska lokala i šest kladionica i kazina. Policija je kontrolisala i više od hiljadu vozača, a zbog saobraćajnih prekršaja sankcionisan je 281 učesnik u saobraćaju - kazali su iz Uprave policije.
UPRAVA POLICIJE
Kontrolisano više od 1.500 osoba, uhapšeno šest, pronađeni kokain i marihuana
Kako se navodi u saopštenju, policija je u pojačanim kontrolama i racijama sprovedenim širom Crne Gore kontrolisala više od 1.500 osoba, među kojima 55 operativno interesantnih lica, a slobode je lišeno šest osoba. - Tokom akcije pronađeni su kokain i marihuana, pretresani ugostiteljski i stambeni objekti, dok je u saobraćajnim kontrolama sankcionisan 281 učesnik, saopšteno je iz Uprave policije. Akciju su sproveli službenici regionalnih centara bezbjednosti „Centar“, „Zapad“, „Sjever“ i „Jug“, u okviru aktivnosti usmjerenih na očuvanje jav- Droga je pronađena u više gradova nog reda i mira, kao i sprečavanje i otkrivanje krivičnih R. (27) i A. R. (25), nakon što djela i prekršaja. Kontrole su je tokom racije u ugostiteljbile usmjerene na operativ- skom objektu, na njihovom no interesantna lica, pripad- stolu, pronađeno pet pakonike organizovanih kriminal- vanja sa sadržajem kokaina. nih grupa i osobe povezane s Prilikom njihovog dovođenjima, kao i na ugostiteljske nja pronađena su još tri odobjekte u kojima se okupljaju. bačena pakovanja droge – dva Posebna pažnja posvećena je sa kokainom i jedno sa maripripadnicima navijačkih gru- huanom. Od ove dvije osopa sklonim nasilju na sport- be uzete su izjave. O dogaskim priredbama. U okviru đajima u Nikšiću i Podgorici akcije sprovedene su racije, obaviješten je državni tužimini-blokade, pregledi oso- lac u Višem državnom tužiba i vozila, kao i ciljane kon- laštvu u Podgorici, koji će se trole ugostiteljskih i drugih o pravnoj kvalifikaciji djela objekata - naveli su iz Upra- izjasniti nakon sprovedenih ve policije. vještačenja. Još dva pakovaKako su kazali, policija je nja kokaina pronađena su tokontrolisala 59 objekata, od kom racija u dva ugostiteljska čega 53 ugostiteljska objek- objekta u Podgorici - ističe se ta i šest kladionica i kazina, u saopštenju. dok su racije izvršene u 14 Iz Uprave policije su kazali da ugostiteljskih lokala. Od 55 su u Budvi, prilikom kontrole kontrolisanih operativno ugostiteljskih objekata, prointeresantnih lica, sedam je nađena dva manja pakovanja sa sadržajem marihuane. sankcionisano. - Droga je pronađena u više Protiv dvije osobe podnijegradova, a tri osobe dovedene te su prekršajne prijave nadsu u službene prostorije po- ležnom Sudu za prekršaje, u licije radi daljeg postupanja. skladu sa Zakonom o spreJedna od njih je lišena slobo- čavanju zloupotrebe droga. de. U Nikšiću je uhapšen A. - Policija je u Nikšiću pretreL. (23), kod kojeg je tokom sla i stambeni i ugostiteljski kontrole u jednom ugosti- objekat koje koriste pripadteljskom objektu pronađeno nici organizovanih kriminalmanje pakovanje sa sadrža- nih grupa i operativno intejem kokaina. On je, uz prekr- resantna lica. Tom prilikom šajnu prijavu, priveden Sudu pronađeno je i oduzeto nekoza prekršaje, u skladu sa Za- liko pakovanja sa sadržajem konom o sprečavanju zloupo- kokaina i marihuane, metaltrebe droga. U blizini Podgo- na drobilica za drogu, metalrice policijski službenici su u ni boks, nož i metalna palica. službene prostorije doveli F. Tokom pretresa slobode je
Iako je crnogorsko tužilaštvo ocijenilo da je nastupila na prijedlog zaštitnice imovinsko-pravnih interesa po PODGORICA – Nekadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, prema saznanjima Pobjede, trebalo bi u ponedjeljak, 2. novembra, da bude saslušan pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici zbog sumnji u korupciju prilikom privatizacije Telekoma 2005. godine, iako je crnogorsko tužilaštvo ranije ocijenilo da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.
Đukanov pred sud
Nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović za Pobjedu ukazuje Za narednu sedmicu zakaza- na nelogičnost optužbi za mito, na su i saslušanja njegove sepodsjećajući da je Mađar Telekom stre, advokatice Ane Đukanović, biznismena Veselina na tenderu ponudio znatno više od Barovića, nekadašnjeg čelkonkurencije. Tvrdi da nika Telekoma Olega Obradovića i Damjana Hoste, ko- je državna doplata ji je učestvovao u pregovorima od gotovo tri miliona o prodaji manjinskih akcija. Saslušanja je predložila zaštit- eura omogućila nica imovinsko-pravnih inteza crnogorsku resa države Bojana Ćirović, Miodrag koja traži da se dodatno ispi- ekonomiju priliv Ivanović taju okolnosti privatizacije i približno 50 miliona sumnje da je preko konsultantskih ugovora prikrivana od prodaje isplata mita. manjinskih Dok MANS u krivičnoj prijavi tvrdi da su preko tih ugo- akcija
lišeno i jedno lice kod kojeg je prethodno pronađen kokain, dok su policijske aktivnosti u vezi sa ostalim pronađenim predmetima u toku. U okviru akcije policija je zatekla i dva strana državljanina koja su nezakonito boravila na teritoriji Crne Gore. Oni su predati inspektorima za strance radi daljeg postupanja. Kontrolisano je više od hiljadu vozača. Paralelno sa kontrolama usmjerenim na suzbijanje kriminaliteta, policija je tokom prethodne večeri kontrolisala i 1.033 vozača i vozila. Izvršen je pregled 484 vozila i 495 osoba u saobraćaju. Alkotestirano je 586 vozača, a kod osam je utvrđeno prisustvo alkohola. Pet vozača je zbog toga lišeno slobode. Zbog prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima sankcionisan je ukupno 281 učesnik u saobraćaju, podnošenjem prekršajne prijave ili izdavanjem prekršajnog naloga - naveli su iz Uprave policije. Oni su najavili nastavak preventivnih i represivnih aktivnosti na svim nivoima, sa posebnim fokusom na organizovane kriminalne grupe, operativno interesantna lica i osobe povezane s njima. Kako su dodali, cilj ovih aktivnosti je otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje krivičnih djela, lišavanje slobode odgovornih osoba i smanjenje obima kriminaliteta. H. J.
vora isplaćivani milioni eura namijenjeni podmićivanju, nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović za Pobjedu ukazuje na, kako smatra, nelogičnost takvih optužbi. On podsjeća da je Mađar Telekom za državni paket od 51,12 odsto akcija ponudio 114 miliona eura, odnosno oko 15 do 16 miliona više od drugoplasiranog ponuđača. – Zašto bi neko davao mito ako je već ponudio 15 ili 16 miliona više od drugoplasiranog? Šta time dobija? – pita Ivanović. Osvrćući se na navode MANS-a koji se odnose na odluku Vlade da doplati manjinskim akcionarima, Ivanović objašnjava da je mađarski investitor nakon kupovine državnog paketa želio da stekne najmanje dvije trećine vlasništva u Telekomu, kako bi mogao da donosi najvažnije odluke o poslovanju kompanije. Međutim, Mađar Telekom nije bio spreman da za dodatne akcije plati više od 2,20 eura, dok su manjinski akcionari, među kojima su bili građani i investicioni fondovi, tražili 2,50 eura po akciji. Vlada je odlučila da iz državnog budžeta doplati razliku od 30 centi po akciji, za šta je, prema Ivanovićevim riječima, izdvojeno između 2,7 i 2,8 miliona eura. – Vlada je odlučila da doplati razliku od 30 centi. Ja bih i danas donio takvu odluku – kaže Ivanović. On smatra da je takva odluka bila ekonomski opravdana jer je omogućila da od prodaje manjinskih akcija u Crnu Goru uđe približno 50 miliona eura. Taj novac, kako objašnjava, nije završio u državnom budžetu, već kod građana i investicionih fondova koji su prodali
akcije, što je, prema njegovoj ocjeni, podstaklo potrošnju, ulaganja i poreske prihode. Zbog toga smatra da se odluka Vlade ne može posmatrati samo kroz gotovo tri miliona eura izdvojenih iz budžeta, već i kroz ukupne ekonomske efekte prodaje manjinskih akcija. MANS je 1. marta 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv Mila i Ane Đukanović i više drugih osoba, sumnjajući da su prilikom privatizacije Telekoma zloupotrijebili položaj i omogućili isplatu mita preko konsultantskih ugovora. Prema navodima prijave, mađarskom investitoru je uz pomoć predstavnika tadašnje vlasti omogućeno da stekne kontrolu nad Telekomom, dok su zauzvrat, kako tvrdi MANS, preko navodno fiktivnih poslovnih aranžmana isplaćivana sredstva namijenjena podmićivanju. Ta organizacija posebno problematizuje odluku Vlade da iz budžeta doplati razliku u cijeni akcija manjinskih vlasnika, povezujući je sa pregovorima koji su vođeni tokom privatizacije. MANS je iznio i sumnju da je među primaocima nezakonitih isplata bio Milo Đukanović. Prema dokumentaciji na koju se MANS poziva, 12. januara 2005. godine održan je sastanak na kojem su učestvovali Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i predstavnik Mađar Telekoma Tomaš Morvai, a razgovarano je o uslovima prodaje manjinskih akcija. Ivanović, međutim, smatra da je za ocjenu opravdanosti pri-
vatizacije presudno sagledati rezultate međunarodnog tendera.
NAJVIŠA PONUDA
Prema njegovim riječima, za kupovinu državnog paketa akcija Telekoma bilo je zainteresovano šest međunarodnih kompanija, a na tender su na kraju pristigle četiri ponude. – Najviše je ponudio Mađar Telekom, 114 miliona eura. Koliko se sjećam, naredna ponuda bila je oko 98 miliona, zatim 92 i 88 miliona. Dakle, mađarska kompanija ubjedljivo je pobijedila na međunarodnom tenderu – navodi Ivanović. On ističe da ni on ni Oleg Obradović nijesu bili članovi tenderske komisije, niti su odlučivali o izboru kupca. Prije prodaje Telekoma, kako objašnjava, angažovana je Rajfajzen banka, koja je vrijednost državnog paketa procijenila između 50 i 75 miliona eura, zavisno od ishoda sudskih sporova koji su tada bili u toku. – Ako bi se ti sporovi završili nepovoljno po Telekom, vrijednost bi bila oko 50 miliona. Ako bi se završili povoljno, mogla je dostići 75 miliona. A država je dobila 114 miliona eura – kaže Ivanović.
SUMNJE
Sumnje u korupciju pojavile su se nakon finansijske revizije poslovanja Mađar Telekoma za 2005. godinu, kada je revizorska kuća „Pricewaterhouse Coopers“ ukazala na konsultantske ugovore čija poslovna svrha nije bila dovoljno jasna.
Hronika
Neđelja, 1. novembar 2026.
a apsolutna zastara krivičnog gonjenja u slučaju „Telekom“, očinju nova saslušanja zbog sumnji u korupciju
Telekom nekad i sad: Za većinski paket 2005. plaćeno koliko danas na berzi vrijedi cijela kompanija
T-com
vić u ponedjeljak dijom za istragu
ZA VEĆINSKI PAKET 2005. PLAĆENO KOLIKO DANAS NA BERZI VRIJEDI CIJELA KOMPANIJA: Zgrada Telekoma
Revizorski odbor mađarske kompanije zbog toga je u februaru 2006. angažovao međunarodnu advokatsku kancelariju „White & Case“, koja je sprovela internu istragu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) 2011. godine pokrenula je postupak protiv trojice nekadašnjih rukovodilaca Mađar Telekoma – Eleka Strauba, Andraša Baloga i Tomaša Morvaija – tvrdeći da su učestvovali u organizovanju isplata preko konsultantskih ugovora namijenjenih podmićivanju cr-
nogorskih državnih funkcionera i člana porodice jednog visokog zvaničnika. U javno objavljenim dokumentima američkih institucija, međutim, nijesu navedena imena crnogorskih funkcionera za koje se tvrdilo da su bili primaoci mita. Krajem 2011. godine Mađar Telekom i njegov većinski vlasnik Dojče Telekom pristali su na poravnanja sa američkim institucijama, uz finansijske obaveze od ukupno više od 95 miliona dolara. Ti postupci nijesu predstavljali utvrđivanje individualne krivične odgovornosti crnogorskih funkcionera pred domaćim sudovima.
Milo Đukanović
Ivanović upravo u činjenici da američki istražitelji nijesu javno imenovali navodne primaoce mita iz Crne Gore vidi važan argument za preispitivanje optužbi. – Amerikanci nikada nijesu imenom i prezimenom optužili nikoga iz Crne Gore. Iz Mađarske jesu, naveli su konkretne ljude. Zašto nijesu imenovali nikoga iz Crne Gore? Da su imali dokaz da je neko odavde uradio nešto protivzakonito, naveli bi njegovo ime – kazao je Ivanović. Crnogorsko tužilaštvo je tokom 2015. godine intenziviralo saradnju sa američkim pravosudnim organima radi pribavljanja dokumentacije o privatizaciji Telekoma. U aprilu je tužilaštvu dostavljena dokumentacija putem međunarodne pravne pomoći, a krajem oktobra u SAD je otputovala delegacija koju su činili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić Katnić, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević i rukovodioci viših državnih tužilaštava Vesna Jovićević i Rifat Hadrović. Hadrović Posjeta je trajala od 30. oktobra do 7. novembra, a među temama razgovora sa američkim kolegama bio je i predmet „Telekom“. Nedugo nakon povratka, Katnić je javno saopštio da u vezi sa
advokatskim ugovorima koji su povezivani sa Anom Đukanović i Nikolom Martinovićem nije utvrđena osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo. – Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo – kazao je Katnić 19. novembra 2015. godine u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti.
OPTUŽNICA PA OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA
Za razliku od advokatskih ugovora, zbog kojih nije podignuta optužnica protiv Ane Đukanović i Nikole Martinovića, ugovor sa londonskom kompanijom „Rawleigh Trading“, vrijedan 2,3 miliona eura, bio je predmet dugogodišnjeg sudskog postupka protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Tužilaštvo ih je teretilo da su zloupotrebom položaja omogućili nezakonitu isplatu novca za istraživanje telekomunikacionih tržišta u regionu, čime su navodno oštetili Telekom i Monet. Obradović i Ivanović su tokom suđenja tvrdili da odluku o angažovanju konsultantske kompanije nijesu donosili njih dvojica, već da je istraživanje tržišta bilo dio poslovne strategije mađarskog vlasni-
7
Crnogorski Telekom danas na berzi vrijedi približno koliko je mađarski investitor prije 21 godinu platio za nešto više od polovine njegovih akcija. Prema berzanskim podacima za 30. oktobar 2026. godine, cijena jedne akcije Crnogorskog Telekoma iznosila je 2,46 eura. Na osnovu te cijene i približno 45,67 miliona izdatih akcija, ukupna berzanska vrijednost kompanije iznosi oko 112,4 miliona eura. Paket od 51,12 odsto akcija danas bi, prema istoj računici, imao proporcionalnu berzansku vrijednost od približno 57,5 miliona eura, dok je država 2005. godine za prodaju tog paketa dobila 114 miliona eura. Međutim, berzanska kapitalizacija računa se prema posljednjoj cijeni trgovanja i ne mora odgovarati cijeni po kojoj bi kompanija ili njen većinski paket mogli biti prodati. Na ograničenja crnogorskog tržišta kapitala i mali broj transakcija ukazao je i sam Telekom u godišnjem finansijskom izvještaju za 2024. godinu. Prema finansijskim izvještajima, Crnogorski Telekom je u prvih šest mjeseci 2026. godine ostvario oko 46 miliona eura prihoda i 4,63 miliona eura neto dobiti, dok je ukupna imovina kompanije na kraju juna iznosila približno 179,4 miliona eura. Prema računici zasnovanoj na privatizacionoj cijeni, cijeli Telekom je 2005. godine bio procijenjen na približno 223 miliona eura.
ka, koji je razmatrao širenje poslovanja na Albaniju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i druga tržišta regiona. Obradović je pojasnio da je inicijativa potekla od Dojče Telekoma, odnosno njegovog mađarskog zavisnog društva, a da je Odbor direktora Crnogorskog Telekoma jednoglasno odobrio zaključenje ugovora. Ivanović je tvrdio da nije učestvovao u ugovaranju posla, već da je dokumentaciju potpisivao kao rukovodilac Moneta, nakon što je prošla prethodne kontrole. Viši sud u Podgorici je 13. februara 2025. godine oslobodio Obradovića i Ivanovića optužbi, a Apelacioni sud je 4. septembra iste godine potvrdio oslobađajuću presudu, čime je postupak pravosnažno okončan. Apelacioni sud zaključio je da zaključenje, izvršenje i plaćanje spornog ugovora nijesu bili plan Obradovića i Ivanovića, već menadžmenta Mađar Telekoma, dok su njih dvojica sprovodila strateške ciljeve većinskog vlasnika. Drugi konsultantski aranžman koji se našao pod lupom američkih istražitelja odnosio se na kompaniju „Sigma Inter Corp“, preko koje su angažovani advokati Ana Đukanović, tada Kolarević, i Nikola Martinović. Prema ranije objavljenoj dokumentaciji, za Anu Đukanović bila je ugovorena naknada od 246.000 eura, a za Nikolu Martinovića 230.000 eura, bez pojedinih dodatnih troškova. Ivanović tvrdi da su advokati pružali usluge povezane sa reorganizacijom Telekoma, uključujući pravno savjetovanje u programu dobrovoljnog odlaska zaposlenih uz otpremnine.
Ana Đukanović ranije je odbacivala sumnje u zakonitost svog angažmana, tvrdeći da je novac primila za obavljeni pravni posao. Ivanović smatra da je potrebno razlikovati one koji su odlučivali o angažovanju konsultantskih kuća, potpisnike ugovora i pružaoce usluga.
SASLUŠANJA
Najnovija saslušanja zakazana su nakon što je Specijalno državno tužilaštvo 2025. godine odbacilo krivičnu prijavu MANS-a, ocijenivši da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, odnosno da jedno od prijavljenih djela nije bilo propisano kao krivično djelo u vrijeme kada je, prema prijavi, izvršeno. Vrhovno državno tužilaštvo ocijenilo je da je takva odluka pravilna i zakonita. Nakon toga je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Bojana Ćirović, postupajući u ime države, zatražila od sudije za istragu Višeg suda da sprovede dokazne radnje i sasluša osobe koje su učestvovale u privatizaciji. Sudija za istragu prvobitno je odbio njen prijedlog, ali je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda zauzelo drugačiji pravni stav o zastari krivičnog djela primanje mita i omogućilo dalje postupanje. Vrhovni sud je potom odbacio kao nedozvoljen zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva za zaštitu zakonitosti, ne odlučujući o krivici bilo koje osobe. Posljednjom odlukom otvoren je put za saslušanja koja bi trebalo da počnu u ponedjeljak, više od dvije decenije nakon privatizacije Telekoma. B. ROBOVIĆ
8
Društvo
PODGORICA - Mala opasnost kada Crnogorac uđe u Narodni muzej Srbije: da već poslije nekoliko minuta zaboravi da je došao da uživa u umjetnosti... i počne da razmatra porodične i komšijske veze. Sopstvene, naravno; i one stare, srednjovjekovne, o kojima se u našim krajevima i sada razgovara s ozbiljnošću - kao da je posljednja ostavinska rasprava zakazana za ponedjeljak. Pa se tako, među rodoslovima srpskih dinastija i vlastele - tu, u Narodnom muzeju u Beogradu pojave i Vojislavljevići. Dinastija koja je vladala Dukljom, ostavila dubok trag u istoriji prostora Crne Gore... i, eto, našla svoje mjesto na velikom ,,rodoslovu srpskih dinastija i vlastele“. Kako ističu, tu na panou: ,,prema Aleksandru Palavestri, Dušanu Spasiću, Dušanu Mrđenoviću“.
Neđelja, 1. novembar 2026.
SLUČAJNOST ILI NAMJERA: Kako se crnogorsko kulturno blago „čuva“
Vojislavljevići me dinastijama, Jeva
Kapitalno djelo Božidara Vukovića Podgoričanina, jednog od velikih pionira ćiriličkog štamparstva, u Narodnom muzeju predstavljeno je – listom papira. U vitrini, na mjestu gdje bi trebalo da se nalazi njegov čuveni i predivni „Praznični minej“, stoji odštampano obavještenje da je knjiga privremeno povučena iz stalne postavke radi konzervacije... Nacionalne etikete Datum: 5. februar 2026. godine. Dakle, već skoro deset mjeseci Ništa, naravno, nije neobično u tome da se srednjovjekovne dinastije posmatraju u širem kontekstu; niti da istorijsko ili kulturno nasljeđe, djela ili ličnosti svojim smatra i svojata više naroda... Naprotiv, bilo bi prilično komično - kada bismo od vladara iz 11. vijeka očekivali da poznaju moderne državne granice, međunarodne organizacije, ili pravila prelaska granice na Dobrakovu. Znamo i to - srednjovjekovni Balkan bio je mnogo i raskošno složeniji od uredno obojenih mapa na kojima sada volimo da ga predstavljamo... Ali upravo zbog toga, kada se istorija smjesti u nekoliko kratkih rečenica - vrijedi ostaviti prostora za nijanse. Nikako jednostrano... A kad se to i tako desi - onda je lako izvesti zaključak i da se ne radi o prostoj aljkavosti - već o agendi. Još kad vidite s koliko se pažnje i brige tu npr. odnosi prema antičkom nasljeđu, u prizemlju (iako helenistički zlatni nakit i rimske staklene urne, bočice i amforice iz Budve nijesu trenutno izloženi) - kako i dolikuje muzeju u zemlji na čijoj se teritoriji rodilo 16 rimskih imperatora. A na drugom mjestu, već u predstavljanju ,,svetorodnih srpskih vladarskih dinastija“, nailazimo na - pominjanje svetog Jovana Vladimira, dukljanskog vladara čiji se kult vjekovima širio daleko izvan prostora kojim je upravljao. I opet se, u momentu isticanja ,,prvog u nizu srpskih svetitelja vladara“ - javlja isti osjećaj: kao da ste došli u posjetu rodbini... pa domaćin počne da objašnjava da je čitava porodica - oduvijek bila njegova. A šteta: jer dukljanski knez Vladimir je, uostalom, mnogo zanimljiviji od te nadjevene kratke nacionalne etikete. Njegova priča pripada istoriji Duklje, srednjovjekovnog Balkana, hrišćanske tradicije i književnih predanja... Kult vladara i mučenika odavno je prešao granice jednog prostora (pa nikako i nije iznenađenje da ga pominju i tu, u Narodnom muzeju u Beogradu)
- a upravo bi to trebalo da bude jedan od razloga za ponos, za odmjeren i istorijski utemeljen odnos. Zato bi možda najljepša muzejska lekcija bila ona koja posjetiocu dopušta - da razumije sve te slojeve, umjesto da mu ponudi samo jedan... Ovdje je izostala; a tek smo počeli obilazak...
Zaključana vrata
Nego, momenat zbog kog nam je izvjesno i više krivo: u jednom dijelu monumentalnog zdanja na Trgu republike, iznad tamnih dvokrilnih vrata... natpis: „Miroslavljevo jevanđelje“. Ispod njega, engleski prevod. A vrata - zatvorena, zaključana, pod video nadzorom. Prizor gotovo filmski: pred vama ime jedne od najdragocjenijih knjiga srednjovjekov-
ne kulture svih Slovena - a sve što možete da uradite jeste da pročitate natpis i pokušate da zamislite ono što se nalazi s druge strane. Naravno, ima i ozbiljan razlog. Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem 12. vijeka za humskog kneza Miroslava, za potrebe Crkve Svetog Petra na Limu oko koje je potom nastalo Bijelo Polje - izuzetno je osjetljiv rukopis. Pergament, pigmenti, starost, uslovi čuvanja - sve to zahtijeva posebnu pažnju... Ne bi bilo ni razumno ni odgovorno očekivati da takva dragocjenost bude neprestano izložena pod svjetlima (a posjetiocima je bila dostupna tokom dva oktobarska dana), samo zato što bi zaljubljenici u umjetnost i istoriju voljeli da je vide.
Zgrada Narodnog muzeja na Trgu republike u Beogradu
Uostalom, riječ je o rukopisu uvrštenom 2005. u Uneskov registar „Pamćenje svijeta“. Njegove bogato ukrašene stranice svjedoče o izuzetnoj kulturi knjige, a istorija njegovog nastanka jasno je vezana s prostorom moderne Crne Gore, naročito s Crkvom Svetog Petra u Bijelom Polju. I za crnogorskog posjetioca ta veza ima posebno značenje. Ne zato što bi trebalo knjigu staru osam vjekova pretvoriti u dokaz savremenih nacionalnih granica - nego zato što je upravo njena istorija primjer koliko je kulturno nasljeđe Balkana isprepleteno... A ponosno, naše. Zato zaključana vrata nijesu problem sama po sebi. Problem je ono - što se događa ispred njih. Jer, ako se već rukopis ne može vidjeti osim u nekoliko navrata tokom godine - zar ne bi bilo rješenje da se tu nalazi njegova kvalitetna reprodukcija? Ili digitalna, ili interaktivna prezentacija, ako ne i interaktivna soba - s opcijom da se makar virtuelno prelistaju stranice? Da se uvećaju čuveni inicijali, objasni njihova simbolika, prikaže put rukopisa kroz vjekove - ispriča njegova veza s Humom i Bijelim Poljem? Naravno, ne mora sve to da bude tehnološki spektakl. Ponekad su dovoljni dobra priča, nekoliko pažljivo odabranih fotografija. i kustos koji ra-
Sjajno osmišljene prostorije za postavke evropske i jugoslovenske umjetnosti
Dukljanski knez Vladimir predstavljen kao prvi u nizu srpskih svetitelja vladara
zumije da posjetilac nije došao samo da provjeri postoji li predmet, nego da sazna zbog čega je važan. Ovako - čovjek stoji pred vratima i razmišlja o knjizi koju nije vidio.
Podgoričanin na A4 formatu
Ako je susret s Miroslavljevim jevanđeljem bio neobičan... pa, sljedeći prizor gotovo da je spreman za kakvu malu komediju. Kapitalno djelo Božidara Vukovića Podgoričanina, jednog od velikih pionira ćiriličkog štamparstva, u Narodnom muzeju predstavljeno je – listom papira. U vitrini, na mjestu gdje bi trebalo da se nalazi njegov čuveni i predivni „Praznični minej“, stoji odštampano obavještenje da je knjiga privremeno povučena iz stalne postavke radi konzervacije... Datum: 5. februar 2026. godine. Dakle, već skoro deset mjeseci. Inventarski broj uredno naveden... Sve je administrativno besprekorno. I tako to bude: tako važna ličnost kao Božidar Vuković Podgoričanin, koji je prije pet vjekova u Vene-
ciji štampao knjige, sada je, makar privremeno, predstavljen... proizvodom savremenog kancelarijskog štampača. Na A4 formatu... Teško je odoljeti takvoj ironiji; naravno, i ovdje je razlog sasvim legitiman. Konzervacija dragocjene stare knjige nije nikakav skandal. Naprotiv, to je znak da se o njoj vodi računa... Ako je predmet potrebno povući iz izložbe kako bi bio sačuvan za buduće generacije - onda ga i treba povući. Ali, nije fora u legitimnosti; jer, zar se baš ništa nije moglo ostaviti na njegovom mjestu? Makar fotografija naslovne strane? Faksimil? Kratka priča o Podgoričaninu koji je početkom 16. vijeka, u prvim decenijama turske vladavine našim prostorima - stigao u Veneciju i tamo pokrenuo jednu od najvažnijih ćiriličkih štamparskih djelatnosti svoga vremena..? A Božidar Vuković bio je čovjek skoro fantastične biografije; u njegovom životu susreću se Podgorica, Venecija, trgovina, knjiga, vjera, jezik... i čitav jedan svijet kulturnih veza između Balkana i zapadne Evrope!
Društvo
Neđelja, 1. novembar 2026.
9
a“ u Narodnom muzeju u Beogradu (1)
eđu srpskim anđelje pod ključem
Zaključana vrata prostorije u kojoj je Miroslavljevo jevanđelje
naći još poneki razlog za nezadovoljstvo. Ali, to bi bila samo jedna strana priče. A prema Narodnom muzeju Srbije bilo bi i veoma nepravedno - da se čitava posjeta svede na nekoliko (prilično!) spornih interpretacija i odsutne knjige. Jer, stvarno: kako se čovjek kreće kroz ovo monumentalno zdanje - polako počinje da shvata, da se pred njim nalazi nešto mnogo veće, bogatije i uzbudljivije od bilo koje pojedinačne istorijske rasprave i Balkana samog po sebi... I sve to po cijeni od dva eura i 60 centi za kartu, tu, u strogom centru Beograda. A Narodni muzej nije samo mjesto na kojem se čuvaju predmeti iz prošlosti; dom je jedne izuzetne umjetničke zbirke, s djelima koja pripadaju samom vrhu evropskog slikarstva. I što je posebno važno, riječ je o zbirci koja je predstavljena s mnogo pažnje - ukusa i osjećaja za prostor. U tome leži najljepše iznenađenje čitavog obilaska! A, tu važnu ulogu, uz djela svjetskih velikana - igraju i naši, nezaboravni crnogorski autori. Jer, dok se na pojedinim mjestima može polemisati o načinu na koji se tumači istorija - u galerijama evropske i jugoslovenske umjetnosti imate utisak da se neko iskreno potrudio da posjetiocu obezbijedi susret s velikim, vanvremenskim djelima. Ne samo da ih vidi; nego da ih doživi...
Malo čarolije
List papira na kom je saopšteno da je Praznični minej Božidara Vukovića na restauraciji
Sada bi, vjerovatno, bio predstavljen - i kao uspješan preduzetnik s međunarodnim poslovanjem. Imao bi nekoliko konferencijskih nastupa - ozbiljan poslovni profil i pristojnu šansu da dobije nagradu za inovacije... Štampar prije 500 godina, e! U 16. vijeku čovjek je radio nešto tako dragocjeno: štampao knjige koje su potom putovale stotinama kilometara daleko od mjesta u kojem su nastale... I upravo zato je šteta što njegov muzejski trag, u trenutku naše posjete, djeluje - tako skromno? A to ,,skromno“ bilo bi žešći eufemizam. Ali, ponovimo: nije problem što knjiga nije izložena. Problem je što njeno odsustvo nije pretvoreno u priču. Jer muzeji su, pored ostalog, mjesta
na kojima odsutni predmeti mogu biti prisutni kroz znanje, fotografije, rekonstrukcije i maštu... A Božidar Vuković Podgoričanin, koji je čitav život posvetio umnožavanju tekstova - vjerovatno bi prvi imao poneku primjedbu na to - što je o njemu ostao samo jedan list papira.
Drugačija slika
Poslije takvih susreta čovjek bi, ako je naročito ,,nabrijan“ za istorijske rasprave, mogao da napiše čitav tekst o odnosu prema crnogorskoj baštini, kulturnim identitetima i neobičnim putevima kojima se srednjovjekovna istorija preseljava u savremene muzejske postavke. I mogao bi, vjerovatno - pro-
Već samo zdanje zaslužuje pažnju: monumentalna arhitektura, mermerna stepeništa, široki prolazi, visoki plafoni, raskošni detalji... Sve to stvara osjećaj, gore na drugom spratu, da ste ušli u jednu od onih velikih evropskih kulturnih institucija - u kojima se podrazumijeva da umjetnost zaslužuje ozbiljan prostor. I da, tu je već odnos prema crnogorskom nasljeđu mnogo pravedniji i jasnije uokviren - kao jugoslovensko nasljeđe. Ali, pravi kvalitet postavke ne nalazi se u monumentalnosti zgrade, nego u tome kako se ona koristi. U galerijama evropskog slikarstva zidovi su pažljivo obojeni, rasvjeta odmjerena - a slike postavljene tako da između njih postoji dovoljno prostora. Nema nepotrebnog naguravanja remek djela, nema utiska da su kustosi pokušali da pokažu sve što posjeduju - makar se posjeti-
Vojislavljevići na velikom rodoslovu srpskih dinastija
oci morali probijati kroz šumu ramova. Naprotiv; ovdje slike dišu. A još važnije: privlače vas, one najbitnije kao apsolutno svjetska vrijednost - već izdaleka... Ponekad kroz otvorena vrata ugledate samo jedan dio platna, snažnu boju ili neobičnu kompoziciju. Krenete prema njoj, a usput vas zaustavi nešto sasvim drugo... Tako se kretanje kroz muzej pretvara u mali niz otkrića. A oni ,,krunski dragulji“ - postavljeni tako, da u geometriji i ritmu prostora lako okupiraju pažnju. Bez bojazni da ćete ih zaobići ili ,,preskočiti“. I upravo to je ono što velike postavke rade najbolje: ne objašnjavaju vam stalno gdje treba da gledate - nego vas navode da sami poželite da pogledate, i da gledate dalje. A u Narodnom muzeju Srbije taj osjećaj posebno je snažan u salama posvećenim evropskoj i jugoslovenskoj umjetnosti. I kada shvatite ko vas sve tamo čeka - postaje jasno da ovo nije samo lijepo uređena regionalna galerija... Već muzej s djelima koja bi poželjele mnoge mnogo bogatije i veće svjetske kulturne metropole! I da, sve to se žešće tu tiče i Crne Gore i Crnogoraca...
Tahićanka u Beogradu
Jedan od najljepših susreta: pred Gogenovom „Velikom Tahićankom“. Pol Gogen, francuski slikar čiji je život postao gotovo jednako poznat kao i njegove slike, krajem 19. vijeka otišao je na Tahiti - tražeći svijet koji je smatrao udaljenim od evropske civilizacije. Sada se njegovo stvaralaštvo, sasvim
Gogenova genijalna ,,Velika Tahićanka“
opravdano, posmatra i kroz pitanja kolonijalizma, egzotizacije... i odnosa prema lokalnom stanovništvu. Ali, sve te složene teme ne umanjuju činjenicu da je riječ o jednom od umjetnika koji su radikalno promijenili evropsko slikarstvo. Njegove boje, pojednostavljeni oblici i snažna simbolika otvorili su puteve kojima će krenuti mnogi modernisti. E, beogradska „Velika Tahićanka“, s tamnim površinama i intenzivnim crvenim tonovima - djeluje gotovo hipnotički. A način na koji je postavljena samo pojačava taj utisak; ne morate se gurati da biste je vidjeli. Ne morate tražiti pravi ugao između tuđih ramena... Možete jednostavno - stati pred nju i gledati. A nedaleko od nje jednako lijepo i konceptualno posložena djela naših Lubarde, Milunovića...! I to je, u moderno vrijeme masovnog kulturnog turizma, luksuz koji se sve teže pronalazi. Posebno je zanimljiva i istori-
ja njenog dolaska u Beograd: slika je 1935. godine stigla kao poklon francuskog kolekcionara Žorža Vijoa, prijatelja kneza Pavla. Tako se djelo nastalo na drugom kraju svijeta, preko evropskih kolekcionarskih veza, našlo u zbirci koja će postati jedan od najvećih ponosa Narodnog muzeja. Ponekad istorija umjetnosti liči na avanturistički roman; samo što se na kraju putovanja ne pronalazi izgubljeno blago... Blago se, zapravo, pronalazi - tek kada uđete u muzej. A upravo pred Gogenovom slikom postaje jasno da će nastavak ove šetnje biti mnogo više od običnog obilaska. Jer nekoliko sala dalje čekaju - Mone, Van Gog, Kandinski i Pikaso! A odmah iza njih - Lubarda, Milunović, Stijović i drugi umjetnici bez kojih se ne može zamisliti istorija crnogorske i jugoslovenske umjetnosti! I tu počinje ljepši dio priče... Tekst i foto: Stojan STAMENIĆ
10 Pogledi Stav
Piše: Draško JOVANOVIĆ
Neđelja, 1. novembar 2026.
Režim koji (ne) odlazi
Uspjeh političke tranzicije ne može da se mjeri isključivo Zašto se novouspostavljena odlaskom starih gospodara. Mora se mjeriti i sposobnošću demokratska vlast uvijek tolinovog sistema da ograniči vlast, razotkrije zloupotrebe i ko muči da demontira državni sistem koji je ostao iza smi- spriječi reprodukciju kompromitovanih obrazaca
TRI TRANZICIJE – TRI LEKCIJE
Lustracija je provjera pojedinaca povezanih s autoritarnim režimom kako bi se utvrdilo da li ih njihovo prethodno djelovanje ili ranija institucionalna uloga diskvalifikuje sa određenih javnih funkcija. Za razliku od krivičnog gonjenja, lustracija je prvenstveno preventivna, a ne kaznena. Njena svrha nije da kazni sve koji su služili prethodnoj vlasti, već da spriječi kompromitovane pojedince da koriste osjetljive javne funkcije za nastavljanje zloupotreba ili opstrukciju demokratskih reformi. Postoje tri poučna primjera. Češka Republika - odgovornost koja zahtijeva pravila. Nakon sloma komunizma, Čehoslovačka je 1991. godine usvojila zakon o lustraciji, ograničavajući pristup javnim pozicijama ljudima povezanim sa određenim funkcijama bivšeg režima, uključujući i njegov bezbjednosni sektor. Češka Republika je nastavila sa tom politikom i nakon raspada federacije sa Slovačkom. Iskustvo je pokazalo da provjera može da se institucionalizuje, ali je takođe pokrenulo teška pitanja o nepouzdanim evidencijama, individualnoj
odgovornosti i upitnoj pravednosti isključivanja ljudi samo na osnovu njihovih prošlih veza. Lekcija je jednostavna - odgovornost zahtijeva dokaze, jasne kriterijume i pravo na osporavanje odluka. U suprotnom, mjera namijenjena zaštiti demokratije može da postane instrument proizvoljnog isključivanja iz javnog života.
NJEMAČKA PROŠLOST KOJA SE NE PONIŠTAVA DEKRETOM
Nakon ponovnog ujedinjenja, Njemačka je razvila obimne procedure za očuvanje i pristup evidenciji istočnonjemačke tajne policije Štazi, uz provjeru ljudi koji su zauzimali određene javne funkcije. Proces je pomogao u razotkrivanju mreža prismotre i nadzora, kao i dokumentovanju djelovanja represivnih institucija. Ali, arhiva je zahtijevala tumačenje, a sam pristup informacijama nije automatski značio dokaz krivice. Pokazalo se da su demokratskim tranzicijama neophodne institucije sposobne da utvrde što se dogodilo, da sačuvaju dokaze i da pozovu vlast na odgovornost.
Ćutanje nije pomirenje, ono samo ostavlja prošlost dostupnom za političku manipulaciju.
na vlast zamijeni drugim oblikom proizvoljne vlasti.
IRAK – KOLEKTIVNO ISKLJUČIVANJE MOŽE BITI KONTRAPRODUKTIVNO
Zašto onda nova vlast tako često oklijeva da demontira sistem starog poretka? Zato što im može biti potreban. Iskusni zvaničnici posjeduju znanje koje novoj administraciji često nedostaje, bezbjednosne službe posjeduju informacije koje mogu biti ključne za nacionalnu bezbjednost, uspostavljene poslovne mreže kontrolišu resurse, a iskusni politički mešetari mogu da pomognu u održavanju vladajuće većine. Reformatori mogu da otkriju neprijatnu istinu da su ljudi koje bi trebalo da istražuju ujedno i ljudi od kojih zavise. Naravno, prethodna ekipa na vlasti ima sopstveni interes da nastavi da opstruira istrage, utiče na imenovanja, štiti saveznike ili očuva pristup javnim resursima. Ne mora nužno da povrati svoje bivše funkcije, potrebno je samo da zadrži dovoljno uticaja i spriječi da novi sistem ugrozi njihove interese. Dolazi do kompromisa koji se često predstavlja kao pragmatizam, stabilnost ili „nacionalno pomirenje“. Ponekad to za-
Nakon invazije 2003. godine, okupacione vlasti predvođene SAD su uvele „debaasifikaciju“ (Arapska socijalistička „BAAS“ partija Iraka) kako bi demontirale uticaj vladajuće stranke Sadama Huseina. Za razliku od užih evropskih sistema, primijenjen je sveobuhvatan proces lustracije, odnosno opšte isključivanje iz javnih institucija. Široka primjena lustracije je obuhvatila ljude čije članstvo u stranci nije nužno značilo direktnu odgovornost za zloupotrebe i doprinijela je slabljenju državnih kapaciteta već jako destabilizovane zemlje. Naravno, „debaasifikacija“ nije bila jedini uzrok kasnije nestabilnosti Iraka. Rat, institucionalni kolaps, kao i pogrešne političke odluke su takođe veoma doprinijele. Ipak, iračko iskustvo ilustruje opasnost od izjednačavanja nečije „povezanosti“ sa krivicom. Demokratiju nije moguće sačuvati ako se jedna proizvolj-
ZAMKA POLITIČKOG KONTINUITETA
SRBIJA – LUSTRACIJA KAO „ĐEKNA“ KOJOJ (NI)JE VAKAT
Srbija je bila primjer jaza između obećanja institucionalnih promjena i njihove realizacije kada je 2003. godine usvojila Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, opštepoznat kao zakon o lustraciji. Njime je uspostavljen okvir za provjeru ljudi koji se razmatraju za određene javne funkcije. Međutim, proces nikada nije sproveden, a zakon je istekao 2013. godine bez obnavljanja. Neuspjeh nije u tome što je svaki bivši funkcioAP
jenjene autokratije? Idemo redom. Izbori su održani, diktator je srušen, nova vlast obećava demokratiju, svi se zaklinju u ustav i zakone, a država gromoglasno najavljuje nov početak. Ipak, zvaničnici koji znaju kako bezbjednosne službe funkcionišu, razni politički posrednici, kao i poslovni establišment koji je cvjetao pod starim režimom - svi oni mogu i dalje da ostanu čvrsto na svojim pozicijama. Možda su izgubili svoje funkcije, ali njihove veze, uticaj i znanje kako država zaista funkcioniše… to je sasvim druga stvar. Revolucija može da promijeni stanare vladarske palate, a da ne promijeni one koji drže ključeve te palate. Ovo je problem koji bi trebalo da rješava lustracija. Ali, upravo je lustracija ta koja otkriva neprijatnu istinu političke tranzicije koja glasi da zamjena režima nije isto što i demontaža mašinerije koja je tom režimu omogućavala da vlada.
ista i jeste slučaj. Nova vlast ne može da funkcioniše otpuštanjem svih koji su služili pod prethodnom vlašću, a obnova institucija zahtijeva ne samo političku hrabrost već i iskustvo. Kompromis tako postaje zgodan izgovor, a određeni „interesi“ prestaju da podliježu kontroli dok istovremeno blokiraju reforme koje bi ih inače mogle učiniti upitnim. Uvijek je prisutna i opasnost da vlast pretvori lustraciju u oružje protiv političkih protivnika, koristeći nejasne kriterijume i problematične dokaze kako bi učvrstila vlastitu poziciju. Rješenje nije ni neselektivno „čišćenje“ ni neselektivni oprost. To je proces zasnovan na individualnoj procjeni, pouzdanim dokazima, nezavisnom preispitivanju, proporcionalnim ograničenjima i pravu na žalbu. Cilj nije da se stvori politički pročišćeno društvo, jer je tako nešto uostalom i nespojivo sa demokratijom. Cilj je spriječiti kompromitovane pojedince da iskorišćavaju javnu funkciju za očuvanje autoritarnog djelovanja. Glavni zadatak u ovom procesu je da demokratija uspješno demontira sistem starog režima bez da usvaja njegove metode.
ner trebalo da bude smijenjen ili što je sama lustracija mogla da riješi probleme demokratske odgovornosti u Srbiji, nego u tome što se pravna obaveza suočavanja s prošlošću pokazala preslabom za prevazilaženje političkih prepreka njenog sprovođenja. Zakon ostaje mrtvo slovo na papiru ako elementi koji sprečavaju njegovu primjenu ostaju na snazi. Vlast može da najavljuje reformu, a istovremeno da izbjegava odluke koje bi je učinile ostvarivom. Ovdje je u pitanju dublji problem nedovršenih političkih tranzicija. Građani vide nove lidere, novo zakonodavstvo i nova obećanja pa pretpostavljaju da se i sama politička moć promijenila. Ali, da li je moguće ispitivati moćnike jednog društva bez političkog uplitanja, da li je moguće izbjeći javna imenovanja bez raznih „neformalnih dogovora“ i da li mogu institucije procesuirati uticajne ljude čak i kada to ugrožava interese onih na vlasti? Sve su to važni testovi. Srbija je nedavno dobila nešto što istorija vrlo rijetko daje. Dobila je drugu priliku za lustraciju i to u okviru jedne generacije, kako onih koji je mogu sprovesti, tako i onih nad kojima će se eventualno sprovesti. Moguće je da to postane udžbenički primjer za buduće izučavanje, baš kao i studentski pokret koji je uspio ne samo da istovremeno smijeni prethodnu vlast i obriše svu opoziciju, nego i da najavu buduće lustracije učini nezaobilaznim dijelom obećanih sistemskih promjena. Ostaje da vidimo. Lustracija sama po sebi nije magično rješenje i nije idealna. Ona mora biti temeljno obavljena bez brzopletih i nestručnih rješenja i bez demagoških političkih parola da se „pravda“ primijeni čim prije. Lustracija ne može da zamijeni nezavisne sudove, odgovorne bezbjednosne službe, transparentna imenovanja ili funkcionalne demokratske institucije. Ali ona je ta koja se bavi pitanjem koje nijedna istinska demokratska tranzicija ne može da ignoriše - ko sprečava promjene time što zadržava moć?
NOVA ZASTAVA NE ZNAČI NOVU DRŽAVU
Vučić priznaje izborni poraz
Uspjeh političke tranzicije ne može da se mjeri isključivo odlaskom starih gospodara. Mora se mjeriti i sposobnošću novog sistema da ograniči vlast, razotkrije zloupotrebe i spriječi reprodukciju kompromitovanih obrazaca. Lustracija može da doprinese tom procesu, ali samo kada je zakonita, proporcionalna i podržana od strane institucija sposobnih da sprovode njene principe. U suprotnom, javnost dobija spektakl novog početka dok uhodana mašinerija nastavlja da funkcioniše po starom. A stari režimi se ne vraćaju uvijek, ponekad jednostavno nauče da žive pod novom za stavom.
Pogledi / Svijet
Neđelja, 1. novembar 2026.
11
Odlazak legendarnog hrvatskog pjevača
STAV
Ekonomska moć u decenijama pred nama sve više će se mjeriti sposobnošću država da obezbijede pristup resursima, razviju tehnologije i upravljaju njihovom upotrebom. Jer, budućnost ne pripada nužno državama koje imaju najviše sirovina, već onima koje znaju da ih pretvore u znanje, inovacije i održiv ekonomski razvoj, a da pritom sačuvaju prirodni kapital od kojeg zavisi kvalitet života sadašnjih i budućih generacija
Piše: dr Ivana VOJINOVIĆ Za razliku od prethodnih decenija, kada su nafta i gas bili u središtu globalnih ekonomskih i geopolitičkih odnosa, danas sve veći strateški značaj dobijaju litijum, kobalt, nikl, grafit, bakar i rijetki zemni elementi. Bez njih nema savremenih baterija, električnih automobila, vjetroelektrana, solarnih panela, digitalnih tehnologija, niti brojnih drugih industrijskih proizvoda od kojih zavisi budućnost globalne ekonomije. Zato pitanje pristupa ovim sirovinama postaje i pitanje ekonomske bezbjednosti, tehnološke konkurentnosti i geopolitičkog uticaja. Evropska unija je ovaj izazov prepoznala kao jedno od ključnih pitanja svoje buduće konkurentnosti. Prema procjenama Evropske komisije potrebe EU za rijetkim zemnim elementima do 2030. godine mogle bi porasti šest puta, a do 2050. čak sedam puta. Još izraženiji rast očekuje se kod litijuma, čija bi potražnja do 2030. mogla biti dvanaest puta veća, a do sredine vijeka čak dvadeset jedan put veća. Problem za Evropu predstavlja činjenica da je, uprkos ekonomskoj snazi i tehnološkim kapacitetima, u velikoj mjeri zavisna od uvoza sirovina koje su neophodne za ostvarivanje njenih klimatskih i industrijskih ambicija. Kina obezbjeđuje oko 97 odsto magnezijuma koji koristi EU, dok se praktično svi rijetki zemni elementi namijenjeni proizvodnji permanentnih magneta koji se koriste u Evropi prerađuju u Kini. Istovremeno, Demokratska Republika Kongo dominira svjetskom eksploatacijom kobalta, jednog od važnih materijala za proizvodnju baterija. Ovakva koncentracija proizvodnje i prerade predstavlja ozbiljan strateški rizik. Poremećaji u međunarodnoj trgovini, geopolitičke tenzije, izvozne restrikcije ili prekidi lanaca snabdijevanja mogu direktno uticati na evropsku automo-
bilsku, energetsku, digitalnu i odbrambenu industriju. Usvajanjem Akta o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act), EU je postavila temelje nove industrijske politike, usmjerene na sigurnost snabdijevanja, smanjenje zavisnosti od pojedinačnih dobavljača i razvoj sopstvenih kapaciteta za eksploataciju, preradu i reciklažu strateških sirovina. Njime su definisani ambiciozni, ali neobavezujući referentni ciljevi koje EU nastoji da ostvari do 2030. godine. Predviđeno je da najmanje 10 odsto godišnjih potreba za strateškim sirovinama bude pokriveno eksploatacijom unutar EU, najmanje 40 odsto preradom, a najmanje 25 odsto reciklažom. Istovremeno, cilj je da nijedna pojedinačna država izvan EU ne obezbjeđuje više od 65 odsto godišnje potrošnje određene strateške sirovine u relevantnoj fazi prerade. Evropska unija pokušava da istovremeno postigne tri cilja: da razvije sopstvene proizvodne kapacitete, diversifikuje međunarodna partnerstva i poveća efikasnost korišćenja postojećih resursa. Posebno je značajno što evropska politika više ne posmatra kritične sirovine samo kroz prizmu njihovog vađenja iz zemlje. Jednaku važnost dobijaju prerada,
Litijum je kao zlato
reciklaža, tehnološke inovacije i mogućnost zamjene pojedinih materijala alternativnim rješenjima. To je važan zaokret, jer eksploatacija mineralnih resursa može imati značajne posljedice po životnu sredinu. Otvaranje novih rudnika podrazumijeva intervencije u prostoru, potrošnju vode i energije, nastanak rudarskog otpada, moguće zagađenje zemljišta i vodotokova, kao i pritiske na biodiverzitet i lokalne zajednice. Činjenica da se određeni mineral koristi za proizvodnju zelenih tehnologija ne znači automatski da je i način njegove eksploatacije ekološki prihvatljiv. Upravo zato jedan od najvećih izazova buduće evropske industrijske politike biće to pod kojim uslovima će se neophodne sirovine proizvoditi. Stoga, ovdje posebno mjesto pripada cirkularnoj ekonomiji, jer se značajan potencijal nalazi u materijalima koji su već ugrađeni u proizvode koje svakodnevno koristimo. Stari elektronski uređaji, baterije, industrijska oprema, vozila i različite vrste proizvodnog otpada sadrže vrijedne metale koji se, uz odgovarajuće tehnologije, mogu ponovo koristiti. Njihovo vraćanje u proizvodne procese smanjuje potrebu za primarnom eksploatacijom, ograničava količine otpada
i može doprinijeti većoj otpornosti evropske industrije na poremećaje u snabdijevanju. Međutim, reciklaža sama po sebi neće biti dovoljna da zadovolji očekivani rast potražnje. Brojni današnji proizvodi ostaće u upotrebi godinama ili decenijama, što znači da materijali ugrađeni u njih neće odmah biti dostupni za ponovno korišćenje. Zbog toga je neophodno razvijati i efikasnije tehnologije, produžavati životni vijek proizvoda, podsticati njihovu popravku i smanjivati nepotrebnu potrošnju sirovina, bez nužnog oslanjanja na intenzivnu eksploataciju novih nalazišta. Nova evropska politika kritičnih sirovina ima poseban značaj za Zapadni Balkan. Geografska blizina Evropskoj uniji, postojeći mineralni resursi i proces evropskih integracija čine region potencijalno važnim partnerom u diversifikaciji evropskih lanaca snabdijevanja. Međutim, za zemlje Zapadnog Balkana ovo pitanje ima i mnogo širu razvojnu dimenziju. Region se već decenijama suočava sa izazovima koji proizilaze iz nedovoljne industrijske razvijenosti, ograničenih tehnoloških kapaciteta i izvoza proizvoda sa relativno niskom dodatom vrijednošću. Zbog toga Zapadni Balkan treba da iskoristi evropsku industrijsku transformaciju za razvoj sopstvenih kapaciteta za preradu, reciklažu, istraživanje i proizvodnju komponenti za zelene tehnologije. Nova geopolitika kritičnih sirovina pokazuje da će se ekonomska moć u decenijama pred nama sve više mjeriti sposobnošću država da obezbijede pristup resursima, razviju tehnologije i upravljaju njihovom upotrebom. Jer, budućnost ne pripada nužno državama koje imaju najviše sirovina, već onima koje znaju da ih pretvore u znanje, inovacije i održiv ekonomski razvoj, a da pritom sačuvaju prirodni kapital od kojeg zavisi kvalitet života sadašnjih i budućih generacija.
CROATIA RECORDS
Kritične sirovine između geopolitičkih interesa i ekoloških granica Preminuo Mišo Kovač Jedan od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne muzike Mate Mišo Kovač preminuo je juče, javili su hrvatski mediji. Vijest o njegovoj smrti objavljena je na razglasu stadiona Poljud tokom utakmice Hajduka i Gorice. Vijest o smrti legendarnog pjevača objavio je portal Slobodna Dalmacija. Kako su naveli, Kovačeva karijera obilježila je nekoliko generacija, a njegove pjesme postale su dio hrvatske muzičke i kulturne baštine. Rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku, gdje je proveo djetinjstvo. Često se navodi da je prodao više ploča i drugih nosača zvuka od bilo kojeg drugog izvođača u Hrvatskoj. Veliku slavu stekao je pobjedom na Splitskom festivalu s pjesmom „Više se nećeš vratiti“. Nakon toga postao je jedna od najvećih zvijezda estrade i ikona Dalmacije i Hajduka. Juče je slavlje navijača Hajduka naglo prekinuo zvanični spiker objavom: „Preminuo je Mišo Kovač“.
Pjesma posvećena igračima Hajduka utihnula je u sekundi, a potom su sa razglasa pušteni vanvremenski hitovi muzičke legende. Posebno emotivan trenutak uslijedio je kada je blizu 12.000 navijača na tribinama uglas zapjevalo stihove pjesme „Noćas ćemo zemlji k’o materi reći“. Od legendarnog pjevača oprostio se i splitski klub putem društvenih mreža, posvetivši mu emotivnu poruku: „Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape. Tvoje pjesme živjeće vječno! Počivao u miru Božjem“. Decenijama je popularizovao dalmatinski melos širom bivše Jugoslavije, stvarajući neke od najvećih hitova domaće zabavne muzike. Kao strastveni navijač „bilih“, Mišo je ostao upamćen i po kultnom nastupu na prepunom Poljudu, kao i po izvođenju pjesme „Ja ne mogu drugo nego da ga volim“, koja je postala jedna od zvaničnih himni Hajduka i trajni simbol navijačke privrženosti klubu. H.J.
Novi sukobi u Albaniji
Demonstranti palili kante i gađali policiju kamenjem TIRANA - Više desetina demonstranata s kapuljačama zapalilo je juče nekoliko kontejnera ispred zgrade albanskog Ministarstva prosvjete u Tirani i gađalo policiju kamenicama. Sukobi su izbili na početku novih protesta koje su organizovali studenti, tražeći ostavku premijera Edija Rame, javlja AFP. Albaniju, zemlju sa oko 2,3 miliona stanovnika, već mjesecima potresaju protesti protiv vlade. Premijer Edi Rama, lider socijalista, na vlasti je od 2013. godine. Od sredine oktobra protesti su sve nasilniji, a na ulicama Tirane često dolazi do sukoba demonstranata i policije. Jučerašnji protest počeo je mirno. Nekoliko stotina ljudi okupilo se ispred Ministarstva prosvjete, na mjestu na kojem demonstracije počinju gotovo svakodnevno. Okupljeni su uzvikivali: „Rama, podnesi ostavku!“ i „Nema Albanije bez mladih!“ Potom je nekoliko desetina
mladića s kapuljačama preuzelo vođstvo protesta. Zapalili su nekoliko kontejnera, a zatim počeli da vade kamenje iz pločnika i bacaju ga na policajce. Policija je upozoravala demonstrante i prijetila intervencijom. Antivladini protesti u Albaniji počeli su u maju zbog kontroverznog projekta izgradnje turističkih nekretnina na albanskoj obali, od kojeg bi korist imao saradnik američkog predsjednika Donalda Trampa. Nezadovoljstvo se kasnije proširilo i na druge probleme, prije svega na optužbe za korupciju. Studentski pokret, koji nema jednog lidera, ukazuje i na probleme u zdravstvenom sistemu, kao i na nedostatak mogućnosti i perspektive za mlade ljude u Albaniji. Sredinom oktobra protesti su prerasli u nasilje. Demonstranti su tada zapalili ili oštetili nekoliko javnih zgrada, među kojima su bila ministarstva i sudnice, kao i brojne prodavnice.
12 Povodi
Neđelja, 1. novembar 2026.
POGLED SA STRANE: Nikada se u političkoj istoriji svijeta nije zbilo ono što
Zadatak je Univerziteta da večno bude protiv svih. On je pravi pastir ovaca. Njegova frula drži krdo na livadi. To nisu partije, to nije vojska, to nije diktator, to nije parlament, to nije Crkva, to nije Ustavni sud, to nisu razne narodne ustanove – sve su one podsistem vrhovnog znanja sa Univerziteta. Ali, zna li Univerzitet i da vlada, to, da li on zna i da svoja znanja pretvara u umenja svakodnevnog operativnog života – to ćemo u Beogradu tek videti. Nikada se u političkoj istoriji sveta nije zbilo ono što se zbilo u Beogradu da Univerzitet izađe na državu i pobedi je na izborima. Ne da je uništi, već da je poboljša. Šta je to - „poboljšati“ u Beogradu posle 25. oktobra 2026. godine? I šta je to za Crnu Goru i bratske narode u jugoslovenskom prostoru?
„Monokanonom“ gradio Ne znamo kakvu će spoljnu politiku oko velikosrpskog pitanja zavesti studenti. Nije ni civilnu državu već je vizanTu vreba najveća opasnost po njihovo jedinstvo. Do sada su neki među njima tijskom simfonijom uređivao ravnopravno dvovlašće kralja govorili u prilog zajednice sa Kosovom, sa Rusijom, sa Republikom Srpskom, i Crkve, nalik carigradskoj. Zasa Crnom Gorom. Korijen toga je istorijski dubok, i oni su živjeli u nasljednom nimala ga je politička autonomija Crkve. Zato je o tome dao ozračju nebeskog poziva na vladavinu moravske Srbije nad drugim Srbima. dihotomiju prepisanog prohiTo se pretvorilo u kriminalnu dominaciju Bosanaca u Beogradu. I omladina ronskog rimskog prava Vasilija Makedonca i sinova, i Juje odrastala u pozivu države i Crkve na sveti revanš Hrvatima, Muslimanima, stinijanovih pravnih novela Albancima, Makedoncima, izdajničkim Crnogorcima i sebičnim Vojvođanima iz 6. veka. Sava nije originalni Reuters / MARKO ĐURIĆ
Piše: Dragan VESELINOV
Univerzitet proti
KULTURA GOVORA
Nemojmo se začuditi ovome što ćemo kazati – prvi atmosferski poziv studentima je da u Skupštini i u narodu obnove zaspalu kulturu ophođenja i želju za iskrenim zagrljajem. Manir je most i srce reči. Slobodan, učtiv govor, je uslov međusobnog razumevanja. Izvan njega je uvreda, spletkarenje i batina. Kriminal i rat. Uslov zagrljaja je međusobno poštovanje bez provociranja nesuzdržane krvave jarosti. Vreme je za zdravicu među nama, a ne za pretnju. I korak pre svih koraka studenata je pitanje političke zrelosti da vrate na posao sve otpuštene učitelje i nastavnike u školama, vrate sve otpuštene univerzitetske profesore na katedre i zamene oktroisane „napredne“ dekane dekanima borcima za slobodu i za autonomiju Univerziteta. I da vrate prognane studente u zemlju. To je poziv časti. Mi smo izričiti, studenti imaju neotuđivo pravo na štrajk, a jedino Univerzitet ima pravo da bira svoje profesore. Sadašnji saveti na državnim fakultetima su oblik intervencije države u kadrovsku politiku Univerziteta.
PRVI KORACI
Sada u Beogradu mnogi očekuju da će studentska vlada zakopati celu planinu ideološkog ludila i političkog bespuća koji su nizbrdicom krenuli posle Prvog svetskog rata. Sklon sam verovanju da to neki misle i u Podgorici. Ali, ova stogodišnja istorija srpsko-crnogorske pletenice neće preko noći otići u arhiv. Vučić nije pao zbog presudnog otpora velikosrpskom projektu, već zbog užasnog bezakonja, laganja, lopovluka i ubistava. On je uništio stabilnu strukturu pravne dr-
autor tih tekstova, on je bio njihov kompilator, veoma dobar kompilator. Bolji je bio u 13. veku od savremenih kaluđera SPC, koji mu pripisuju ono što oni nemaju ni posle gotovo 820 godina od njegovog teksta. On je bio autor svog doba, a savremeni kaluđeri su bledi nostalgičari za starim životom. Siluju 21. vek, ali bestidno žive od budžetskog novca radničke klase. Žive oni i od prodaje svojih 600-650 tona parafinskih sveća koje godišnje proizvedu u dvorištu Sremsko-karlovačke patrijaršije, i od kandilskih žižaka, i od tamjana - tog čarobnog rasterivača nevaljalih duhova, ali ne plaćaju porez državi i u budžet naroda ne šalju ni dinar. A znaju da traže monopol na proizvodnju žutih sveća, da država zabrani drugima da ih prave i prodaju u trgovinama.
STUDENTI I PRAVO NA POSLANIKA
Građani slave veličanstvenu pobjedu studenata
žave i iskorenio veru u zakon. Doveo je zemlju na ivicu građanskog rata. Zakon, policija, optužnica, sud, kazna i pomilovanje – to je bio on sam zajedno sa korumpiranom administracijom i povezanošću sa opijumskim kartelima. Naš život je bio u njihovim rukama. Preživeli moral je jedino što je još održavalo integraciju u stanovništvu, a njemu je sve više pretilo mrvljenje u korist egzistencijalne samoodbrane civilnih grupa, porodica i pojedinaca. Ne sumnjamo u to da će prve korake studenti povlačiti još pre konstituisanja Skupštine i izglasavanja Vlade. Već su počeli. Moraju sprečiti da dođe do haosa zbog revanšizma. Oni ne smeju gubiti vreme i čekati, a ulaziće i učenici u kabinete gimnazijskih direktora. Možda će krenuti i snopovi privatnih tužbi protiv policajaca, agenata, tužilaca i sudija. Imuniteti će padati, sa osnivanjem Skupštine sigurno. Rašće zahtev da se i Ustavni sud rasformira ka novom. On nije nedodirljiv uprkos tome što možda neke sudije veruju da njihovoj plati od
sedam, osam, dedvet, hiljada eura mesečno i do preko deset hiljada eura za njegovog predsednika niko ništa ne može ako nisu uhvaćeni u „zločinu“ zbog koga im preti kazna od preko pet godina iza rešetaka. Preti im, bili su saveznici antiustavnog bezvlašća. Nisu se podigli. Mora se vratiti poverenje u dostojanstvo pravne države. Zabrana i rasformiranje ekstremnih revanšističkih i nacional-šovinističkih organizacija je mogući ishod ozdravljenja Ustavnog suda. To se odnosi i na štampu, mnogi su novinari odvratno izdali profesiju, i ne zaslužuju sve novine i televizijski kanali da nastave rad. Provetravanje policije, tajne službe, sudstva i diplomatije je
nužan korak kako bi se i unutar zemlje i u njenim spoljnim odnosima uspostavio novi poredak. Brza lustracija je zahtevna, a bez nje reči studenskih poslanika i podrške naroda u novu vladu bi izazvali nevericu, razočaranje i apatiju – koja bi mogla evoluirati u novi bes i osloboditi prostor za poraženu Vučićevu kliku da se oporavi.
GLAVNA OPASNOST
Ne znamo kakvu će spoljnu politiku oko velikosrpskog pitanja zavesti studenti. Tu vreba najveća opasnost po njihovo jedinstvo. Do sada su neki među njima govorili u prilog zajednice sa Kosovom, sa Rusijom, sa Republikom Srpskom, sa Crnom Gorom. Ko-
ren toga je istorijski dubok, i oni su živeli u naslednom ozračju nebeskog poziva na vladavinu moravske Srbije nad drugim Srbima. To se pretvorilo u kriminalnu dominaciju Bosanaca u Beogradu. I omladina je odrastala u pozivu države i Crkve na sveti revanš Hrvatima, Muslimanima, Albancima, Makedoncima, izdajničkim Crnogorcima i sebičnim Vojvođanima.
BEZGRANIČNA SRBIJA I SVIJEĆE
U školama je zacario program bezgranične Srbije zaštićen lažnim prosvetiteljem srpstva Svetim Savom. A Sava nije znao ni za Srbiju, ni za škole, ni za prosvetu, ni za „svetosavlje“. Nije znao ni da je Srbin.
Sa studentima u Skupštini Srbije Crna Gora će odahnuti. Ali se ne smijemo zavaravati. Zvijer velikosrpskog nacionalizma još nije istorijski poražena. Rep joj je odstranjen, ali joj glava i dalje halapljivo gleda na tuđe. Srpska sabotaža Crne Gore će jenjavati jer će studenti mjesecima biti mljeveni težinom reorganizacije države. Postajaće državnici, a moraće i na ispite za diplomu. Smijem li biti siguran da potom neće ometati zastavu nezavisne Crne Gore i njen put ka Briselu već da će je podsticati? Smijem. Smijem li biti siguran da će Crna Gora odlučno pružiti Beogradu ruku bratstva i pomoći da krene za njom? Smijem. Svi smijemo
Mislim da bi studenti mogli zahtevati da kao zasebna društvena grupa imaju posebne predstavnike u Skupštini nezavisno od opšteg glasačkog sistema. Sada su jaki i mogli bi sutra u Skupštini dopuniti izborni zakon. Mogli bi biti u parlamentu i onda kada ne bude postojala Studentska lista. Ne pozivam se kod toga toliko na našu praksu da nacionalne manjine imaju neku vrstu zajemčenog predstavnika iz svoje zajednice u parlamentu plus dodatno pravo da učestvuju na izborima i glasaju i za druge partije, već više na dugovekovnu praksu u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj da Univerzitet – profesori i diplomirani studenti, imaju svog predstavnika u parlamentima nezavisno od partija, a da ipak mogu i na izborima glasati za partije po svojoj volji. Ovo je u politikološko-pravnoj teoriji nazvano „pluralnim glasanjem“, duplim glasačkim pravom. Ono je u Engleskoj i Škotskoj postojalo od 1603. godine, a u Irskoj naknadno, sve do 1948. godine. To pravo je dato velikim i uticajnim univerzitetima poput Oksforda, Kembridža, Londona, Edinburga, St. Endrjusa, Glazgova i drugih, kako bi se u Donjem domu poštovali interesi prosvete i preventivno izbegavali sukobi. To pravo je postoja-
Povodi
Neđelja, 1. novembar 2026.
se zbilo u Beogradu da studenti pobijede državu na izborima
iv svih
mogle njime izbeći. Pogotovo ulične borbe. Naravno, jedno, ili možda i dva zajemčena univerzitetska mesta u parlamentu Srbije i Crne Gore ne bi donosili zlatnu premoć nikome, ali bi oko prosvete bili slušani sa pažnjom. Nikad ne znaš šta će se izliti sa univerziteta u javni život.
FENOMEN PROPASTI PARTIJA
Srbija je postala gotovo bespartijska parlamentarna država. Možda će uskoro postati samo jednopartijska. Studentska. Omladinska. I to u državi koja Vučićevim zakonom ne da omladincu do 21. godine starosti pištolj, nezreo je. A on potom osvoji 25. oktobra vlast i sutra bude ministar vojske ili policije?! I možda postane i predsednik Republike i direktno zakomanduje vojskom!? Gde se takav paradoks u svetu dogodio? Kakav bi to fenomen bio, da cela država pod studentima peva njihovu radosnicu „Gaudeamus igitur – radujmo se... o, mladosti“!Nije nemoguće. Studenti su zbrisali sve partije pred sobom, a neke su se i same ubile odustajanjem od borbe. Sada je u Srbiji za manje od 24 časa 25. oktobra nastao dvopartijski sistem. Divno je što je nestala degenerisana Dačićeva SPS, divno je što je nestao Šešeljev radikalni program pakla, divno je što su nestali dosadni velikosrpski nacionalisti i monarhisti poput Koštuničinih naslednika kod Jovanovićevih izotopa. Demokratska stranka se zbog svojih svilenih i raznobojnih gaća ubija u svom jez-
Marko ĐuriĆ
lo i u Japanu i Indiji, a danas se primenjuje u Irskoj i Ruandi. Poslanici su birani na samom univerzitetu. Time je univerzitet prihvaćen od kralja i parlamenta kao superior znanja – i kao mogući neprijatan protivnik. Za univerzitetska mesta u parlamentima su se borili Frensis Bekon, Njutn, premijer Pit Mlađi, premijer Gledston, premijer Palmerston, premijer Mak Donald Vels, premijer Pil, Pristli i drugi. Sistem je ukinut 1948. godine zbog primedbe da niko ne može da glasa dva puta, jedanput za studente i profesore na univerzitetu a drugi put za partije. Ovo kod nas nije tako čisto engleski prihvaćeno u slučaju nacionalnih manjina, ali im je data izborna povlastica i politički značaj. U Srbiji nacionalne manjine jedanput glasaju kao takve putem „prirodnog praga“ u okviru svoje nacionalne zajednice a potom mogu i na redovne izbore, dok su u Crnoj Gori za nacionalne manjine sniženi cenzusi za ulazak u Skupštinu, plus dodatno pravo njihovog izlaska na redovne izbore za druge partije (i svoju, ako to opet žele). Čisto englesko pluralno glasanje sa zajemčenim mestom u parlamentu danas u Evropi ima jedino Slovenija, dok Hrvatska, Mađarska, Poljska i Rumunija imaju bliske pogodnosti za manjine ovima u Crnoj Gori i Srbiji. Vinston Čerčil nije bio za ukidanje pluralnog glasanja na univerzitetu. Možda bi se neki sukobi i neprijatne reči između Univerziteta i države
Studenti mogu promijeniti srpsko društvo iz korijena
Vučićeva Srbija se zavadila sa svim državama na Balkanu i nije stekla solidarne prijatelje. Njena diplomatija je primitivna nacionalistička i amaterska skupina bez istorijskog političkog znanja, elegancije i gospodskih manira. Nije za salon uglađenih i vještih govornika. Beogradska ultra-nacionalistička i kriminalna vlada odavno nije dobrodošla u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. I svuda širi Putinovu Moskvu gru od samog dana svog osnivanja iz 1990. godine – sem kratko sa Đinđićem, i u talasima se prodavala radikalima, a preostale građanske stranke, među kojima i Đilasova, nisu našle program za bolno srce naroda. I šta ako dođe do ustavne zabrane rada Vučićeve kriminalne partije ili do njenog novog poraza na predsedničkim izborima i potom na izborima za Skupštinu Vojvodine i lokalnim izborima? A nešto od toga je u ovoj atmosferi neminovno, ako čak ne i jedno i drugo. Potpuna propast Šešelj–Vučićeve partije. Ali mozaično biće naroda ne može biti stegnuto u samo jednoj partiji, i studenti bi se razmnožili u konkurentske struje. Možda će na njihovim nevoljama bočno iskočiti i nove partije. Ali bi se već odigrani fenomen u Italiji i Nemačkoj iz 20. veka mogao ponoviti – da demokratija ponekad donese monopol vlasti jednoj organizaciji, kod Italijana i Nemaca najgoroj, a u Srbiji možda najboljoj. Jedna organizacija će sigurno opstati pored studentske. To je ona koja je večiti protivnik univerzitetu i školi, slobodi i želji uma da nesmetano leti. Crkva. Popovi. Rituali. Mošti. Vodica Svete Petke. Zlatne livreje bezglasnog patrijarha, tog preživelog ostatka iz vizantijske simfonije. Osakaćen pojam svestranog čoveka. Kelija usamljenosti sa testom iz-
među slatkog mazohizma i depresije. Izdajnik vlade koja mu je ljubila prsten i papuču, a on se naplatio iz budžeta.
BALKAN I CRNA GORA ODAHNULI
Vučićeva Srbija se zavadila sa svim državama na Balkanu i nije stekla solidarne prijatelje. Njena diplomatija je primitivna nacionalistička i amaterska skupina bez istorijskog političkog znanja, elegancije i gospodskih manira. Nije za salon uglađenih i veštih govornika. Beogradska ultra-nacionalistička i kriminalna vlada odavno nije dobrodošla u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. I svuda širi Putinovu Moskvu. Sa studentima u Skupštini Srbije Crna Gora će odahnuti. Ali se ne smemo zavaravati. Zver velikosrpskog nacionalizma još nije istorijski poražena. Rep joj je odstranjen, ali joj glava i dalje halapljivo gleda na tuđe. Srpska sabotaža Crne Gore će jenjavati jer će studenti mesecima biti mleveni težinom reorganizacije države. Postajaće državnici, a moraće i na ispite za diplomu. Smem li biti siguran da potom neće ometati zastavu nezavisne Crne Gore i njen put ka Briselu već da će je podsticati? Smem. Smem li biti siguran da će Crna Gora odlučno pružiti Beogradu ruku bratstva i pomoći da krene za njom? Smem. Svi smemo. •
13
Nesavremena razmatranja
Anđeli progresa Piše: Boro ŠUPUT
Istorija nas tako uči da nema te hladne oluje tehnološkog progresa koja je istorijski jača od sitne izdaje ovih anđela progresa. Zato su Bernštajn i Gorbačov opasniji od Marksa i Lenjina. Izdaja nije u tome što istorija nema cilj, već u tome što lučonoše (luciferi) cilja, na prvi znak pobune koju sami ne kontrolišu, okreću leđa budućnosti i sklapaju dogovor sa olujom Moderna ljevica već decenijama prežvakava Benjaminovu metaforu o napretku - inspirisanu Kleovom slikom „Angelus Novus“. Valter Benjamin kritikuje ideju napretka, prikazujući „anđela istorije“ koji nemoćno gleda u prošlost punu katastrofa i ruševina. Iako želi, on ne može da obnovi i izgradi razbijeno, jer ga oluja iz raja koja je naduvala njegova krila nezadrživo gura naprijed, iako je leđima okrenut budućnosti. To je oluja koja se naziva napretkom. Ova deveta teza iz djela „O shvatanju istorije“, za savremenu lijevo-liberalnu i akademsku ljevicu postala je neka vrsta lozinke i melanholičnog ekvivalenta onome što je Marksova jedanaesta teza o Fojerbahu bila za klasični marksizam. Benjaminova pretpostavka u ovoj metafori jeste da ubrzanje istorijskog toka u modernom dobu nije rezultat svjesnog ljudskog izbora, već posljedica unutrašnje logike kapitala i tehnologije. Takoreći kapital koji se oteo kontroli. Kao da je tok istorijskog razvoja do tada bio pod nekom kontrolom. Ova pretpostavka nameće pitanje kada je i ko odlučio da okrenemo leđa budućnosti? Onaj koji je prvi rekao „Enrichissez-vous!“ ili onaj koji je rekao da je svojina nepovrediva? Zašto taj anđeo vidi samo pustoš prekinutih tradicija, uništenih zajednica i degradirane prirode, a ne gleda kuda ide? Benjaminova metafora za ovo ubrzano tumaranje krivi vjetar iz raja, kao neku varijaciju prvobitnog grijeha ljudske oholosti (hibris). Modernizovanu varijaciju ove tlapnje nudi Đorđo Agamben, koji vidi da državna moć danas ne vlada kroz stabilnost zakona, već kroz permanentno upravljanje krizama. Bilo da je riječ o ekonomskim kolapsima, sanitarnim krizama, ekološkim katastrofama ili bezbjednosnim prijetnjama, permanentno vanredno stanje je postalo primarni mehanizam vlasti. Ubrzanje postaje imperativ jer se krize smjenjuju takvom brzinom da društvo stalno mora da reaguje „odmah|“ i „bez odlaganja“. Mi grabimo naprijed u društvo totalnog nadzora i algoritamskog upravljanja, ne zato što to želimo, već zato što nam je svaka nova tehnološka ili administrativna stega predstavljena kao jedini racionalni odgovor na sljedeću prijeteću katastrofu. Dakle kretanje je postalo zamjena za smisao. Himera progresa nas uvjerava da je svaka promjena po sebi dobra, već samim tim što je nužna. Rezultat je društvo koje se kreće brže nego ikada prije, ali bez ikakvog suverenog moralnog ili političkog kompasa. Izlaz je, po Agambenu, „istinsko vanredno stanje“ – ono u kojem čovjek ponovo ovladava sopstvenim vremenom, suspenduje destruktivnu mašineriju progresa i konačno okreće lice ka budućnosti koju je sam, svjesno i ljudski, odabrao da gradi. Ovako postavljenja pitanja, koja modernim filozofima istorije izgledaju kao sudbinska i realna, zapravo su samo zbirka metafora koje ne objašnjavaju prirodu ovog procesa. Umjesto da se dadnu na mukotrpan proces objašnjavanja protivurječja kapitalističke akumulacije, tog „srca tame“ kapitalizma, moderni ljevičari se zadovoljavaju slikama i tužbalicama, ne shvatajući da su to mnogo bolje od njih već uradili Balzak i Dikens, a možda najbolje Robert Muzil u kratkoj rečenici: „Mi lutamo naprijed“. To novo vanredno stanje je samo modernizovano ime za staru revoluciju, bolje reći, za revoluciju kakvom je vide oni koji nijesu revolucionari. Ovi proroci unaprijed „znaju“ da ona ne uspijeva - ona samo ubrzava pogres. Jedino što treba objasniti jeste činjenica da se ljudi u tako nešto uopšte upuštaju. A onda dolaze zamorna objašnjenja o ljudskim zabludama, stranputicama prosvećenosti, zamkama istorije i lukavstvima uma - sve to kao odgovor na prostu činjenicu da revolucije nijesu uspijevale samo onda kada su njene vođe prelazile na drugu stranu. Oni su bili ti koji su iza sebe ostavljali ruševine kao znakove buržoaskih razočaranja. Ovi anđeli postaju anđeli uništenja (Bunjuel) uvijek kad ne postoji cilj kome teže. A prave žrtve ovog procesa zapravo su đavoli, ubogi đavoli bijede, koji odavno žive u zemaljskom paklu. Oni znaju da cilj istorije može biti samo da taj oni više ne budu robovi. Istorija nas tako uči da nema te hladne oluje tehnološkog progresa koja je istorijski jača od sitne izdaje ovih anđela progresa. Zato su Bernštajn i Gorbačov opasniji od Marksa i Lenjina. Izdaja nije u tome što istorija nema cilj, već u tome što lučonoše (luciferi) cilja, na prvi znak pobune koju sami ne kontrolišu, okreću leđa budućnosti i sklapaju dogovor sa olujom. (Autor je jugoslovenski diplomata)
14 Kultura
Neđelja, 1. novembar 2026.
EMOTIVNO SVJEDOČENJE SESTRIĆA ČUVENE CRNOGORSKE SLIKA iz Beograda za Pobjedu o sjećanju na tetku i umjetnicu koju Crna Gora ne s
PODGORICA - Danas najviše žalim zbog razgovora koje nijesmo vodili. Zbog pitanja koja joj nijesam postavio. Zbog toga što nikada nijesmo sjeli dovoljno dugo da razgovaramo o njenim slikama, o njenom životu, Beogradu, Rimu, Firenci, Nikšiću, o Šćepanu i Ljilji, o Radojevićima i Prozorovskima, o ljudima koje je sretala, o umjetnosti koju je stvarala i o svijetu onako kako ga je ona vidjela. Kada neko ode, iznenada postane jasno koliko smo pogrešno vjerovali da za takve razgovore još ima vremena.
Ne pišem ovo da bih danas tražio krivca. Ni porodica nema pravo da pobjegne od sopstvenog dijela odgovornosti jednostavnom rečenicom da su godine prošle i da su kontakti izgubljeni. Izgubili smo vezu sa njom. To je činjenica koja boli i sa kojom moramo da živimo. Ali postoji i druga strana te priče istakao je Nenad Uskoković
Arhiva Pobjede / D. Vuković
Tim riječima dr Nenad Uskoković, ljekar, psihoterapeut i sestrić velike crnogorske slikarke Vasilise Radojević, koja je prije nekoliko dana preminula u Nikšiću, započinje svjedočenje za Pobjedu otvoreno govoreći o Vasilisi kao ženi snažnog karaktera, nesvakidašnje energije i velikog umjetničkog dara, porodičnim korijenima, izgubljenim bliskostima i potrebi da se njeno ime sačuva od zaborava.
Da Vasilisa ne ode i drugi put
IZGUBLJENE VEZE
Vijest o Vasilisinoj smrti Uskokovića, koji živi u Beogradu, zatekla je nespremnog. Javio se redakciji Pobjede, sa željom da sa našim čitaocima podijeli određena sjećanja. - Postoje vijesti za koje, čak i kada znamo da su moguće, nikada nijesmo zaista spremni. A ova je u sebi nosila još nešto - nevjericu koja nije dolazila samo iz činjenice da je Vasilisa umrla, već i iz načina na koji smo za njenu smrt saznali. Preko društvenih mreža. Tako smo moja porodica i ja saznali da više nema žene koja je pripadala našoj porodici, ali koja je svojim djelom odavno pripadala mnogo širem krugu ljudi - crnogorskoj umjetnosti i kulturi - istakao je Uskoković. Kaže da je tek poslije njene smrti počeo ponovo da sastavlja različite djelove priče o Vasilisi. - O slikarki koja je završila Akademiju primenjenih umetnosti u Beogradu, usavršavala se u Rimu i Firenci, radila kao scenografkinja na RTCG, izlagala u zemlji i inostranstvu i iza sebe ostavila prepoznatljiv umjetnički svijet u kojem su se preplitali stvarnost i fantastika, čovjek i životinja, svjetlost i mrak, ljepota i nelagoda, san i java - istakao je Uskoković. I upravo zato je, naglašava, kontrast sa načinom na koji je otišla bio još bolniji. - Njenu sahranu organizovao
na pomoć? I da li grad i država kojima su svojim radom nešto dali imaju obavezu da makar znaju da su još među njima? zapitao je Uskoković.
POSEBNA SVJETLOST
Likovna umjetnica Vasilisa Radojević 1979. godine u Pobjedi
je Centar za socijalni rad. Na Starom groblju u Nikšiću okupili su se prijatelji, poznanici, umjetnici, stari Nikšićani i ljudi koji su poštovali njen rad. Nije bilo uobičajenog oproštajnog govora. Nije bilo porodične čitulje. Ostala su i pitanja o njenim posljednjim danima. Ne pišem ovo da bih danas tražio krivca. Ni porodica nema pravo da pobjegne od sopstvenog dijela odgovornosti jednostavnom rečenicom da su
godine prošle i da su kontakti izgubljeni. Izgubili smo vezu sa njom - rekao je Uskoković. To je činjenica koja, kako kaže, boli i sa kojom moraju da žive. - Porodice se razdvoje. Ljudi odu različitim putevima. Jedan ne pozove drugog. Prođe mjesec, pa godina, pa više godina. I onda se jednoga dana ispostavi da više nema vremena da se uradi ono što je moglo da bude urađeno juče - kazao je Uskoković.
na kojem će neko mlađi, Jedna fotografija na grobu sto ko Vasilisu nikada nije upoNenad Uskoković naglašava da postoji nešto što možemo da uradimo odmah. Volio bi da mjesto na kojem Vasilisa počiva bude uređeno dostojanstveno i primjereno. - Da se grobnica sredi. Da na njoj bude njena fotografija. Njeno ime. Godine života. Možda neki mali i nenametljiv znak koji će govoriti o
tome čemu je posvetila svoj život. Ne zbog monumentalnosti. Vasilisi nije potreban spomenik koji će govoriti koliko je koštao - istakao je Uskoković. Potrebno je, kako je kazao, mjesto pred kojim čovjek može da zastane i zna ko tu počiva. - Mjesto na koje će neko moći da donese cvijet. Mje-
znao, moći da pročita njeno ime, potraži ga i otkrije njene slike. Možda bi to bio mali čin kojim bismo pokušali da popravimo makar nešto od onoga što više ne možemo da ispravimo - istakao je Uskoković, dodajući da i na taj način možemo spriječiti da posle Vasilisine fizičke smrti dođe i ona druga - smrt u zaboravu.
On navodi da postoji i druga strana te priče. - Umjetnik nije samo član jedne porodice. Umjetnik čiji je rad decenijama bio dio kulture jedne zemlje pripada i njenom kulturnom pamćenju. I zato pitanje Vasilise Radojević nije samo porodično pitanje. Ona je bila umjetnica Crne Gore. Bila je umjetnica Nikšića. I zbog toga me boli pomisao da je neko takvog opusa mogao da ode tako tiho - istakao je Uskoković. On ne zna i ne želi da nagađa šta se događalo u posljednjim mjesecima ili godinama Vasilisinog života. - Ono što nije potvrđeno ne treba pretvarati u priču. Ali jedno pitanje ostaje. Da li društvo svoje umjetnike primjećuje samo onda kada stoje pred slikama na otvaranju izložbe, kada dobijaju nagrade i kada su dio kulturnog života ili ih se sjeća i onda kada ostare, kada se povuku, kada ih sve rjeđe viđamo? Da li neko pita gdje su? Kako žive? Da li im je potreb-
Vasilisa je bila njegova tetka Vaska, kako su je zvali. - Kada bi se vrata porodične kuće u Ulici Marka Biljurića zatvorila za spoljnim svijetom, Vaska bi postajala još prisnija, još više naša - Vake. Tako valjda porodice rade sa imenima ljudi koje vole. Skraćuju ih, preoblikuju, omekšavaju, sve dok ime ne postane nešto što pripada samo njima. I iza tog „Vake“ ostajala je ona Vasilisa koju javnost nije mogla sasvim da poznaje - kćerka, sestra, tetka, dio jedne velike i neobične porodične priče istakao je Uskoković. Kaže da nije imao sreću da sa njom provede onoliko vremena koliko bi danas želio da jeste. Ali, kako je istakao, neke ljude ne morate sretati često da biste ih pamtili čitavog života. - Vaska je bila jedna od njih rekao je Uskoković. Jedna porodična anegdota ostala mu je posebno urezana u sjećanje. - Dok je studirala u Beogradu, srela je mog oca koji je šetao sa mnom i mojim bratom. Prišla je onako kako je samo ona umjela - smjelo, neposredno,
odlučno - pogledala nas i upitala: „Jesu li to Milovanova đeca“. Mislila je na mog djeda. Otac joj je, pomalo zbunjen, odgovorio: „Nijesu, nego moja“. A ona je, bez trenutka oklijevanja, dodala: „Znam, nego to ti je isto“. U tih nekoliko riječi kao da je bilo mnogo Vasilise. Ta neposrednost. Ta sigurnost. To odsustvo potrebe da bilo šta dodatno objašnjava - prisjetio se Uskoković. Za Vasilisu, kako je kazao, porodica očigledno nije bila uredno povučena linija koja razdvaja generacije. - Bila je kontinuitet. Ono što se prenosi sa jednih na druge. Ono po čemu u djetetu prepoznajete nekoga ko je postojao prije njega - istakao je Uskoković. Sjeća se i drugih Vasilisinih dolazaka u Beograd. Sjeća se koliko je posebne energije unosila gdje god bi se pojavila. - Voljela je da razgovara sa nama iako smo bili klinci. Nije imala onu uobičajenu distancu kojom odrasli često razgovaraju sa djecom, kao sa nekim ko tek čeka da jednoga dana postane dovoljno važan za ozbiljan razgovor. Sa Vasilisom toga nije bilo - istakao je Uskoković. Energiju koju je Vasilisa imala nije mu lako da opiše. - Neki ljudi uđu u prostoriju i prostor ostane isti. Sa Vasilisom nije bilo tako. Njeno prisustvo se osjećalo. Bila je izuzetno lijepa žena, ali kada kažem lijepa, ne mislim samo na fizičku ljepotu. Imala je neku vrstu unutrašnjeg sjaja. Nešto snažno, nesvakidašnje, teško uhvatljivo i što je još teže objasniti. Dijete možda ne umije da kaže šta je to. Ali umije da ga zapamti - istakao je Uskoković. Zato danas na te susrete sa Vaskom misli kao na bljeskove svjetlosti. - Kao na sjaj zvijezde koji vidite možda samo nekoliko puta, ali ga zapamtite zauvijek - kazao je Uskoković.
NJEŽNOST I BUNT
Uskoković ističe da priča o Vasilisi ne bi bila potpuna bez priče o porodici iz koje je potekla. - Da biste makar pokušali da razumijete Vasku, njenu energiju, njenu tvrdoglavost, njenu slobodu, možda čak i neke od svjetova koje je kasnije stvarala na svojim platnima, morali ste da znate nešto i o Radojevićima. O njenom djedu Radoju, koji je u porodičnom sjećanju ostao kao prvi poslijeratni gradonačelnik Nikšića i o njegovih šest sinova. O Lazaru i Ljubomiru, koji su svoje živote dali u borbi za slobodu. O porodici u kojoj istorija nije bila nešto što se čita u knjigama, već nešto što ulazi u kuću, sjedi za stolom, odnosi ljude i ostavlja tragove na generacijama koje dolaze poslije - rekao je Uskoković. A rat se za Radojeviće, kako je istakao, nije završio onda kada je formalno završen. - Vaskin otac Šćepan vratio se
Kultura
ARKE: Dr Nenad Uskoković smije zaboraviti
Premijerom predstave ,,Crnojevići“ na Velikoj sceni, u režiji Ane Vukotić, otvorena nova sezona Crnogorskog narodnog pozorišta
Dr Nenad Uskoković
iz zarobljeništva u Italiji da bi potom završio na Golom otoku. U porodičnom sjećanju ostala je priča da je stradao zato što je pomagao porodicama svojih prijatelja koji su tamo već bili zatočeni. Sama Vasilisa govorila je o njemu kao o nesalomivom čovjeku. I govorila je da na njega liči. Ista energija. Ta rečenica danas zvuči gotovo kao ključ za razumijevanje nje same - istakao je Uskoković. Prema njegovim riječima, nepravde prema Radojevićima u Nikšiću nijesu se završavale ni Šćepanovim Golim otokom, niti, mnogo decenija kasnije, načinom na koji je Vasilisa ispraćena. - Nestala je i stara porodična kuća Radojevića, u neposrednoj blizini nikšićke džamije. Kuća kojoj su pripadale generacije te porodice srušena je uz obrazloženje da tuda treba da prođe put. Put, međutim, nikada nije napravljen. Kuće više nema. Od nje je danas ostao tek dio nekadašnjeg zida. Možda je upravo taj zid jedna od najtačnijih slika porodične istorije Radojevića: nešto veliko je postojalo, kroz njega su prošli ljudi, ratovi, ljubavi, pobune, smrti i umjetnost, a onda je gotovo sve uklonjeno – toliko da onaj ko danas prođe tim mjestom teško može i da nasluti šta je tu nekada bilo – kazao je Uskoković, dodajući da je nestankom kuće nestao i jedan dio porodične istorije. Da bismo razumjeli Vasilisu i njenu umjetnost, on navodi da bismo morali da znamo i njenog Šćepana i njenu Ljilju. - Morali biste da znate nešto o toj krvi Radojevića, o serdarima i barjaktarima, o buntu i neposlušnosti, o ljudima koji su slobodu shvatali ozbiljnije od sopstvene bezbjednosti - istakao je on. Uskoković je govorio i o drugoj strani Vasilisine porodične priče - o Ljilji i ruskoj krvi Prozorovskih. - O staroj ruskoj porodičnoj liniji koja je u Vasilisinom porijeklu donosila neki sasvim drugačiji kulturni i emotivni sloj. I možda se upravo tu negdje, između Šćepanove nesalomivosti i Ljiljine senzibilnosti, između crnogorskih serdara, barjaktara, ustanika i ratnika, s jedne strane, i plemićke kr-
vi bijelih Rusa Prozorovskih, s druge, nalazi makar dio odgovora na pitanje ko je bila Vasilisa. Ne mislim, naravno, da se talenat može objasniti rodoslovom. Niti da umjetnost nastaje prostim sabiranjem predaka. Ali čovjek nikada ne nastaje iz praznine. Mi smo i priče koje smo slušali kao djeca. Porodične pobjede i porazi. Ratovi koje nijesmo vodili, a čije posljedice ipak nosimo... Sve ono što je bilo prije nas, a što na neki način nastavlja da živi kroz nas - rekao je Uskoković. I kada na Vasilisu pogledate iz tog ugla, kako kaže Uskoković, možda postaje malo jasnije odakle ona neobična mješavina krhkosti i snage, ljepote i tame, lucidnosti i nepredvidivosti, nježnosti i bunta. I tek tada, kako je rekao, možda počinjeno da razumijemo njene slike.
VELIKI GUBITAK
Uskoković je kazao da je uz sve te priče o precima, ratovima, pobunama i ljudima koje je istorija lomila postojao i jedan gubitak koji je pripadao Vasilisinom najbližem svijetu. Jovan – Bato. Vasilisin brat. - Diplomirao je na Fakultetu fizičke kulture, bio nosilac crnog pojasa u karateu i, po sjećanjima onih koji su ga poznavali, posebna pojava tadašnjeg Nikšića – na neki način isto onoliko upečatljiva koliko je to bila i njegova sestra. U toj kući, izgleda, nije se lako prolazilo nezapaženo. A onda je Bato poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu između Nikšića i Podgorice. Postoje smrti poslije kojih se život nastavlja. I postoje smrti poslije kojih se on nastavlja samo po kalendaru, dok se sve drugo dijeli na vrijeme prije i vrijeme poslije. Batova smrt bila je jedna od takvih - istakao je Uskoković. On je naglasio da je Batova smrt promijenila zauvijek Vasilisin život, živote Šćepana i Ljilje i čitavu kuću Radojevića. - Ne znam da li se i koliko jedan takav gubitak može neposredno čitati u Vasilisinim slikama. Bilo bi previše jednostavno i nepravedno prema njenoj umjetnosti svoditi je na jednu porodičnu tragediju. Ali teško je zamisliti da smrt brata kojeg ste voljeli, i to smrt tako nagla, ne promijeni način na koji čo-
Digitalni legat Vasilise Radojević Nenad Uskoković bi volio da Vasilisina smrt ne bude kraj priče o njoj. Njegova želja je da se napravi njen digitalni legat. Ne bi to bila još jedna kratka biografija na internetu, sa nekoliko datuma i fotografija, nego pravi digitalni arhiv njenog života i rada. - Mjesto na kojem bi se našle fotografije njenih slika i crteža, katalozi izložbi, tekstovi likovnih kritičara, novinski intervjui, fotografije sa izložbi i iz privatnog života, televizijski prilozi, snimci, dokumenti, hronologija njenog stvaralaštva i sjećanja ljudi koji su je poznavali - istakao je Uskoković. Volio bi da pokušamo da utvrdimo i gdje se danas nalaze njene slike. - Da ljudi koji imaju njeno djelo, katalog, fotografiju, pismo ili neku uspomenu mogu da ih podijele i tako pomognu da se jedan rasuti životni i umjetnički trag ponovo sastavi - istakao je Uskoković i dodao da u tom poslu pomoć očekuje od kulturnih institucija Crne Gore, Nikšića i Podgorice, Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, medija, njenih kolega, prijatelja...
vjek doživljava svijet. Njegovu svjetlost. I njegovu tamu - kazao je Uskoković. Možda se zato i Vasilisina umjetnost, kako je istakao, ne može razumjeti samo kroz talenat, školovanje, estetiku ili pripadnost određenom umjetničkom krugu. - U njoj je bio čitav jedan život. I čitava jedna kuća. Sa svojim pobjedama i porazima - rekao je Uskoković.
NJEN NIKŠIĆ
Za Uskokovića bi najljepši oproštaj od tetke Vasilise bio da ovo ne bude posljednji tekst o njoj, nego prvi tekst jedne nove priče o njenom životu i djelu. - Priče u kojoj će njene slike ponovo biti pronađene, njene izložbe dokumentovane, sjećanja na nju sačuvana, a njeno ime ostati tamo gdje pripada. U kulturnom pamćenju Crne Gore. I na jednom dostojanstvenom mjestu u njenom Nikšiću - istakao je Uskoković. A možda će tada i oni kratki bljeskovi iz njegovog djetinjstva dobiti svoje pravo značenje. - Jer zvijezde, naravno, ne sijaju zauvijek. Ali svjetlost nekih od njih putuje mnogo duže nego što one same traju. Na nama je da tu svjetlost ne ugasimo. Da Vasilisa ne ode i drugi put - istakao je Uskoković. A. ĐOROJEVIĆ
15
Između krvi i tinte
PODGORICA – Nova pozorišna sezona u Crnogorskom narodnom pozorištu otvorena je premijerom predstave „Crnojevići“ u režiji Ane Vukotić, donoseći na Veliku scenu snažan istorijski i umjetnički naboj nadahnut nasljeđem srednjovjekovne Zete. Okupivši glumački ansambl predvođen prvakom CNP-a Mirkom Vlahovićem, Vukotić je ispisala scensku hroniku razapetu „između krvi i tinte“, kako je Vlahović kazao nakon premijere, propitujući trajnost državotvornog zova i duboke unutrašnje lomove koji su oblikovali nastanak Crne Gore, ali i intimnu ljubavnu dramu između dvoje ljudi koja se kruni (ali ipak opstaje) pod surovim teretom istorije.
Već na samom početku vizuelni identitet predstave ostvaruje snažan dijalog sa hronotopom crnojevićke Zete. Scenskim prostorom dominira siva kosina koja svojom grubom teksturom i geometrijom nesumnjivo priziva surovi kr(a)ški predio na kojem je Ivan Crnojević utvrdio grad i podigao Cetinjski manastir, koji se na sceni nazire u pozadini. Kao snažan vizuelni i simbolički akcenat na sceni izdvaja se i prisustvo brijesta, koji direktno evocira čuveni istorijski brijest ispred Cetinjskog manastira kao neprolazni biljeg i simbol Crne Gore.
TRIJUMF TIŠINE
Dok je cjelokupna režijska vizija koncipirana kao moderna melodrama, sam tekst i njegova dramatizacija nijesu uspjeli da je isprate u punom kapacitetu. Jedan od uvodnih dijaloga u predstavi – između Đurađa i Stefana – detektuje osnovni problem teksta i dramaturgije. Razgovarajući o Đurađevom prvom (neuspješnom) braku sa Jelom, Đurađ besjedi o tome čemu su ga učili tokom školovanja u Mlecima: „Učili su me da se misao ne skriva, nego da se kazuje. Bog nam je dao jezik da govorimo, a ne da po kućama ostavljamo znake...“ Stefan mu odgovara da je on od Jele čekao riječi, a da mu je ona sve govorila djelima. Dok likovi opominju da riječi bez djela ne znače ništa – što je pravilo koje se može reflektovati i na prirodu teatra – tekst i dramatizacija ostaju zarobljeni u pretjeranoj deskriptivnosti. Tromost radnje takođe direktno proističe iz slabosti teksta i(li) njegove dramatizacije, odnosno prevelike razvučenosti. Predstava svoje vrhunce dostiže upravo tamo gdje riječ utihne, ustupajući mjesto vizuelnosti, tjelesnoj ekspresiji ansambla i vješto komponovanoj atmosferi. Jedan od primjera superior-
D. Miljanić
Privatna arhiva
Neđelja, 1. novembar 2026.
Scena iz predstave „Crnojevići“
I država i mala imperija Rediteljka Ana Vukotić je nakon premijere kazala da je cjelokupan proces rada trajao svega 40 dana, te ovu predstavu posvećuje svom ocu. - Zaista mislim da je Crna Gora i država i mala imperija. Štamparija se u Crnoj Gori pojavila 39 godina nakon Gutenbergove i samo godinu nakon što je otkrivena Amerika, koja danas vlada cijelim svijetom – istakla je Vukotić.
nosti režijskog rješenja nad tekstom i dramaturgijom u ,,Crnojevićima“ ogleda se u tretmanu braka kao ključnog političkog sredstva srednjeg vijeka. Pitanje brakova iz interesa i udaje Elizabete za Đurađa u tekstu se proteže kroz diskusije o interesnim zajednicama, ali Vukotić taj odnos rješava plesom, u kojem se Elizabeta drži za Đurađev pojas dok je on povlači ka sebi i ponovo pušta, čime je suština srednjovjekovne geopolitike i neravnopravnosti prikazana mnogo efektnije i suptilnije nego što je to postignuto tekstom. U veličanstvenoj sceni kada Momčilo Otašević (Makarije) udara o sivi kameni blok-presu – što predstavlja najefektniji rediteljski potez – iz krša svjetlosno izranjaju slova prvih štampanih knjiga, pa prethodno vođeni dijalozi o pismenosti dobijaju svoj pravi vizuelni i smisaoni epilog. Važno je i pomenuti način na koji se Otašević kreće po sceni: isključivo po vertikali i horizontali, što predstavlja impresivnu vizuelnu metaforu duboke posvećenosti Bogu. Time se bez ijedne riječi oslikava njegova unutrašnju duhovna vertikala, snaga i skromnost čovjeka koji „zna malo više od drugih“, kako je Otašević o svom liku govorio na pres konferenciji, a lik Makarija stvorio je izuzetno ubjedljivo minimalističkim glumačkim sredstvima.
GLUMAČKI BLJESAK
Najupečatljiviju i najoriginalniju glumačku kreaciju u ,,Crnojevićima“ ostvario je mladi Pavle Prelević. Njegov Stefan je u predstavi mnogo više od istorijske figure iz udžbenika: moderno, živo, ranjivo i intelektualno superiorno biće koje nosi teret samospoznaje i po-
bune protiv dogmi. Prelević rijetko viđenom sugestivnošću za tako mladog umjetnika, scenskim šarmom i emotivnom preciznošću donosi unutrašnje lomove svog lika, što je publika prepoznala i nagradila ga najsnažnijim aplauzom nakon predstave. On je nakon premijere kazao da u sagledavanju istorije ne treba tražiti crno-bijele šablone, brze krivce ili lake osude, jer likovi poput Stefana nijesu ni loši momci ni izdajnici. Vlahović, koji u predstavi tumači Ivana Crnojevića, kazao je da njegov kult i dan-danas živi u Crnoj Gori. - Govori se kad grmi nad Lovćenom, kad munje sijevaju: „Gospodar Ivan oštri mač da sačuva svoju zemlju“. Naslov komada „Crnojevići“ obavezuje, a mogao bi imati i podnaslov „Između krvi i tinte“ – ispričao je Vlahović. Autorka teksta Maja Todorović rekla je da se kroz istorijske teme uvijek može provući nešto što je relevantno za nas danas. – Mislim da je danas jako relevantno za nas pitanje šta je to što u ovom svijetu, gdje je sve instant, gdje se preko svega prelazi i o svemu razmišlja tri sekunde, zapravo ostaje iza nas – istakla je Todorović. Osim Vukotić i Todorović, autorski tim čine i Željka Udovičić-Plenština, koja potpisuje dramaturgiju, Aleksandar Radunović, koji potpisuje muziku, Sonja Vukićević, koja je bila zadužena za scenski pokret, i Vanja Magić, koja potpisuje scenografiju, dok je asistent režije Sergej Pavlović. Pored Vlahovića, Otaševića, Prelevića i Mišović, glumačku podjelu čine i Luka Stanković (Đurađ Crnojević), Zoran Vujović (Paolo) i Ana Vujošević (MaA. RADOVIĆ ra).
Arena
16 Košarka *******************************
Neđelja, 1. novembar 2026.
PRIVATNA ARHIVA
Istorijska noć u Istanbulu za Dragojeviće
Igor Dragojević
Nataša Dragojević
centar evroligaškog parketa na utakmici između turskog Fenerbahčea i francuskog predstavnika Flames Karola, da bi u drugom dijelu megapolisa na Bosforu, njen suprug Igor Dragojević dijelio pravdu na muškoj Evroligi, dijeleći pravdu na spektaklu između Bešiktaša i grčkog Olimpijakosa. U svijetu u kojem se profesionalne sportske sudije susreću sa nezamislivim pritiscima, putovanjima i strogim kriterijumima Fiba i Evrolige, prisustvo bračnog para na ovakvom nivou samo po sebi predstavlja podvig. Međutim, suditi istovremeno u elitnom muškom
MOTO GP: Velika nagrada Malezije
Akosti sprint, mlađi Markes u autu PODGORICA - Pedro Akosta slavio je u sprint trci u okviru Velike nagrade Malezije. Vozač KTM rejsinga je u okviru 19. runde na „Sepangu“ stigao do druge pobjede u sprintu i to ispred Marka Markesa na Dukatiju i vozača Aprilije Marka Becekia. Aleks Markes, vodeći u ge-
neralnom plasmanu i osvajač pol pozicije, izleteo je sa staze u trećem krugu. Sprint je bio zahtjevan zbog promjenljivih uslova u kojima je dominirao mlađi Markes dok nije izletio sa staze. Tada je vođstvo preuzeo Ai Ogura, ali do kraja trke nije uspio da sačuva prednost. Pretekli su ga prva trojica iz konačnih plasmana. Najbolji među ostalima bi-
Dostignuće za pamćenje
Filadelfija ponovo bolja od Njujorka, Golden Stejt nakon velikog preokreta savladao Lejkerse
Orlando se revanširao Torontu, Vučević upisao 1.000. trojku! i ženskom rangu, i to na udaljenosti od samo nekoliko kilometara u gradu sa dvadeset miliona stanovnika, ravno je premijeri na filmskom platnu. - Isti grad, isto vrijeme, dva najjača evropska takmičenja... – rečenica je koja je obišla sportske krugove i izazvala divljenje kolega širom Evrope. Za Crnu Goru, malu zemlju velikih košarkaških dometa, ovo je još jedno priznanje kvalitetu ovdašnje sudijske škole koja decenijama unazad izbacuje arbitre sa FIBA i evroligaškim licencama najvišeg ranga. Ipak, činjenica da se energija, fokus i profesionalizam jed-
ne porodice u istom trenutku prelijeva na dva najveća moguća evropska fronta podiže ljestvicu visoko. Dok su reflektori u Istanbulu bili upereni u terene, a tribine grmjele od navijanja, Nataša i Igor su pokazali hladnokrvnost koja ih je i dovela u odabrano društvo evropske elite. Kada su se sirene oglasile na oba kraja Istanbula, a tenzije utakmica opale, ostala je istorijska činjenica: dvoje sudija, bračni par iz Crne Gore podijelili su veče za pamćenje i ispisali najljepšu stranicu savremene evropske košarkaške arbitraže. R. PEROVIĆ
li su Fabio di Đanantonio iz VR46 tima, Frančeska Banjaje iz Dukatija i Bre-
da Bindera iz KTM rejsinga i Diogo Moreira na LCR Hondi. R. A.
MOTOGP
PODGORICA - Istanbul i prepoznatljivi trouglovi najvišeg evropskog ranga ove sedmice bili su poprište nesvakidašnje situacije. Dok su se pod svodovima dvorana u turskoj metropoli sudarali giganti evropske klupske košarke, bračni i sudijski par iz Crne Gore Nataša i Igor Dragojević izveo je scenario koji do sada nije zabilježen na evroligaškim parketima. Istog dana, u istom gradu, dvoje sudija iz iste kuće dijelilo je pravdu u dva najjača takmičenja Starog kontinenta. Nataša Dragojević stala je na
ORLANDO MAGIC
Crnogorski sudijski i bračni par ispisao stranice evropske košarke
PODGORICA - Dva dana nakon ubjedljivog poraza (129:99), Orlando se revanširao Torontu, takođe u gostima, i slavio 121:114 u meču koji se broji i za NBA kup. To je druga pobjeda Orlanda u pet utakmica, dok Toronto sada ima skor 3-2.
Vašington - Šarlot 95:79 Boston - Čikago 125:111 Bruklin - Detroit 94:110 Filadelfija - Njujork 98:93 Toronto - Orlando 114:121 Dalas - Hjuston 116:111 Majami - Indijana 145:125 Minesota - Los Anđeles Klipers 127:101 Golden Stejt - Los Anđeles Lejkers 112:95 Finiks - Denver 120:127
Nikola Vučević je na terenu proveo samo pet i po minuta i za Medžik je upisao trojku, i to jubilarnu hiljaditu u NBA ligi! Uz to, imao je i defanzivni skok. Orlando je imao nekoliko raspoloženih pojedinaca. Dezmond Bejn predvodio je pobjednički sastav sa 28 poena, dok je Franc Vagner upisao 26 poena i 10 asistencija. Značajan doprinos dao je i Entoni Blek, koji je meč završio sa 17 poena i 10 uspješnih dodavanja. Na drugoj strani, Skoti Barns je odigrao utakmicu karijere i ubacio čak 41 poen, što je njegov novi lični rekord u NBA ligi, ali ni takav učinak nije bio dovoljan da ekipa izbjegne poraz. Kao u prvom meču u sezoni, košarkaši Filadelfije opet su pobijedili Njujork (98:95). Filadelfija sada, nakon šest utakmica sezone, ima sjajnih 5-1, dok je šampion ostao na dvije pobjede iz šest mečeva. Lebron Džejms (41) bio je centralna figura meča koji je odigran pred ponovo krcatim tribinama. Legendarni košarkaš postigao je 20 poena, umalo upisao i tripl-dabl pošto je u statističke kolone unio i devet skokova i osam asistencija. Bio je najbolji i u krajnje neizvjesnoj završnici. Nakon što je Džejlen Branson trojkom donio Niksima prednost 90:89, Lebron je odgovorio poeni-
ma na drugoj strani. Potom je Edžekomb pogodio važnu trojku za Filu, da bi u narednom napadu domaćih Džejms novim poenima završio posao. Tajris Maksi je, pored Lebrona, bio najvažnija karika u pobjedi Seventisiksersa sa 27 poena. Aktuelnim prvacima nije mnogo pomogla ni odlična rola lidera tima Bransona koji je postigao 24 poena, ali ni učinak Karl-Entonija Taunsa, koji je stao na 22. Iako je gubio 40:15, Golden Stejt je pobijedio Los Anđeles Lejkerse sa 112:95. Stef Kari je briljirao sa 31 poenom, šest skokova i četiri asistencije. Pogodio je osam trojki iz 14 šuteva, od kojih je jedna bila posebno upečatljiva - nakon što je bukvalno natjerao Luku Dončića da završi na podu. Kari je u Brendinu Podziemskom imao vrlo dobru pomoć (21 poen), ali i u rezervistima Meltonu (16) i Niangu (11). Na drugoj strani, Luka Dončić je igrao u MVP modu, ubacio je 37 poena, od toga šest trojki iz 16 šuteva, upisao i sedam skokova i pet asistencija, ali i ovakva njegova partija nije bila nedovoljna da se zaustavi nalet Voriorsa. Dončića je adekvatno pratio samo Ostin Rivs sa S. J. 21 poenom.
Rezultati
Neđelja, 1. novembar 2026.
Arena
******************************* Košarka
17
Budućnost Voli „torpedovala“ Borac u 6. kolu grupe A ABA lige
KK BUDUĆNOST VOLI/FILIP ROGANOVIĆ
Sedam trojki Flečera Megija i poenterski rekord „plavih“ PODGORICA – Budućnost Voli je u „MTEL dvorani Morača“ rutinski savladala Borac 105:72, deseti put u 11 međusobnih duela u ABA ligi, i vratila se na pobjednički kolosijek, sa kojeg je sišla nesrećnim i nespretnim porazom u gostima od Trenta u Evrokupu. Bila je to druga stotka „plavih“ u sezoni, ali i poenterski rekord u dosadašnjem toku sezone, jer su postigli poen više u odnosu na pobjedu protiv Neptunasa. Budućnost je u šestom kolu grupe A (prvo je odgođeno) stigla do skora 4-1, dok je Borac doživio tek drugi poraz. U meču u kojem nije bilo dileme oko pobjednika, a s obzirom na to da već u utorak dočekuju njemački Kemnic u nastavku takmičenja u Evrokupu, trener „plavih“ Andrej Žakelj odmarao je Jogija Ferela i Aksela Buteja, dok je Džuvan Morgan, zbog povrede, odigrao samo pet minuta u prvoj četvrtini. Slovenački stručnjak je poslao na teren Stefana Đorđevića tek dva i po minuta prije kraja treće četvrtine i malo je nedostajalo da srpski košarkaš bude najefikasniji na meču, a na kraju je upisao 19 poena (11-8 za dva) i pet skokova. Efikasniji od njega bio je samo Flečer Megi sa 22 poena (sedam trojki), sve u prve tri četvrtine, ali je imao i šest skokova i četiri asistencije za najbolji indeks od 27. U odsu-
ŠUTERSKI RASPOLOŽEN PROTIV BORCA: Flečer Megi
stvu Ferela, Oleksandr Kovlijar je odigrao nešto više od 28 minuta i zabilježio 17 poena, pet asistencija i četiri ukradene lopte. Po 16 poena su dodali Džastin Smit i Ajverson Molinar, dok je lošu formu potvrdio Džeri Butsijel, bez poena za skoro 13 minuta igre...
FURIOZAN START
Budućnost je do dvocifrene prednosti na poluvremenu (56:43) došla zahvaljujući šutu sa distance, jer je u prvih 20 minuta ubacila 10 trojki iz 14 pokušaja (71,4 odsto), od čega je nevjerovatni strijelac Megi ubacio šest iz osam šuteva! Podgoričani su šest trojki, uz
dva promašaja, upisali još u prvoj četvrtini, što je bio jednak ukupan broj poena Borca. Čačani su, sa druge strane, ubacili četiri trojke iz šest pokušaja, ali su promašili svih 10 šuteva za dva poena, a ostale poene su upisali sa linije bacanja (9-6). Podgoričani su furiozno krenuli, nakon tri minuta i 47 sekundi igre su poveli 14:0, a gosti su prve poene upisali nakon nešto više od četiri minuta od početka meča. Domaćin je 14 poena prednosti imao u još tri navrata (27:13 ,24:10 ,21:7), prije nego je Marijal Šajok pogodio trojku za maksimalnih 15 razlike (30:15), na 63
sekunde do kraja četvrtine. U ovoj dionici domaćin je bio bolji u skoku (9-8), imao je više asistencija (7-3), poena iz kontranapada (9-3), te manje izgubljenih lopti (3-4), uz više poena kada je rival gubio loptu (6-2). Borac je imao tri skoka više u napadu (5-2), ali nijedan poen iz druge šanse (Budućnost dva). Borac je serijom 7:0, u finišu prve i početkom druge četvrtine, smanjio na 30:22 i natjerao Žakelja na tajm-aut, na kojem je bio ljut na svoje igrače, uz opasku „da ne zaslužuju da igraju, jer se ne bore“. Nije to odmah prodrmalo njegovu ekipu, koja je ponovo ima-
Dvorana: „MTEL Morača“ Gledalaca: 550. Sudije: Bijedić, Domazet i Petrovski.
Smit ........................16 Šajok ........................6 Megi ......................22 Hadžibegović ..3 Molinar ................16 Ferel ...........................Jovanović ...........4 Morgan .................4 Butsijel..................... Đorđević ............19 Kovlijar ................17 Butej ..........................-
105 72
(30:18, 26:25, 17:13, 32:16)
76% (25-19) 52% (42-22) 61% (23-14)
za 1 za 2 za 3
74% (19-14) 39% (36-14) 40% (25-10)
32 (9+23) Skokovi 25 (8+17) Blokade 2 3 Asistencije 20 13 11 Ukradene lopte 6 13 Izgubljene lopte 19 Faulovi 18 21
la fazu pada koncentracije, posebno u odbrani, pa je Borac polako „topio“ prednost Podgoričana, do 42:38, koliko je bilo na tri minuta i 19 sekundi do kraja poluvremena, kada je Čarapić pogodio oba bacanja, a nakon ometajućeg faula (nekada nesportskog) Smita, prvog timskog faula u ovoj dionici! Na tom rezultatu Živanović nije pogodio trojku za goste, i to kao da je probudilo „plave“ u oba pravca, pa je Budućnost do odlaska na odmor primila samo pet poena, a postigla 14, pa je na poluvremenu stekla 13 poena prednosti, do kojih je u drugoj četvrtini prvo došla nakon dvije uzastopne trojke Megija za 53:40...
RUTINSKI U NASTAVKU
Domaćin je na polovini meča bolje šutirao za dva (47,4 – 36,8 %) i tri poena (71,4 – 58,3 %), imao je više skokova (1514), asistencija (10-7) i ukra-
Spir ...........................8 Obrenić ..................Radovanović 10 Živanović ............7 Simović ................5 Roj .........................22 Ćurčić ....................9 Mušikić .................6 Čarapić .................5 Roganović ...........-
denih lopti (7-3), a manje izgubljenih lopti (5-10), te više poena iz druge šanse (4-2), kontranapada (13-6) i nakon izgubljenih lopti rivala (19-7). Budućnost je u drugom poluvremenu kontrolisala igru i rezultat. U trećoj četvrtini je „povukla ručnu“ u napadu (17 poena, samo jedna trojka), ali je odigrala najbolje u odbrani i sa svega 13 primljenih poena je pred posljednjih 10 minuta uvećala prednost na 17 poena (73:56). Imali su Podgoričani u dva navrata i „plus 19“, prvo 62:43 u 22. minutu, a onda i u 29. minutu (73:54). Nakon ove dionice je Budućnost uvećala i prednost u skoku (23-19). Budućnost se ponovo raspucala u posljednjoj četvrtini (32:16), a u dva navrata je imala i 25 poena prednosti (103:68, 105:70)... Podgoričani u narednom kolu, 7. novembra, gostuju S. JONČIĆ FMP-u.
Košarkaši SC Derbija danas (17 h) u ,,MTEL dvorani Morača“ dočekuju Iliriju u 6. kolu grupe B ABA lige
Jedna od onih utakmica koja se mora dobiti SC DERBI/FILIP ROGANOVIĆ
PODGORICA – Jači za novog igrača, američkog plejmejkera Donteja Karutersa, a bez pobjede u dosadašnjem toku ABA lige, košarkaši SC Derbija danas žele da se pokrenu sa ,,mrtve tačke“ – tim Petra Mijovića u ,,MTEL dvorani Morača“ dočekuje slovenačku Iliriju (17 časova), u 6. kolu grupe B regionalnog takmičenja, u prvom meču od starta sezone u kojem, realno, ima najveće šanse da se domogne pobjede. Ipak, nakon poraza od Zadra, Bosne, Dubaija i Kluža (prvo kolo je odgođeno), od čega je samo protiv Bosne bio kod kuće, nema dileme da će Podgo- PROTIV ILIRIJE TREBA ODBRANITI DOMAĆI TEREN: Filip Anđušić ričani morati da se izbore i sa pritiskom u meču u kojem je nama. Jedna od onih koje na Nakon teškog rasporeda i sesvom terenu jednostavno mo- rije gostovanja, očekuje nas pobjeda imperativ… - Vrlo važna utakmica je pred ramo i želimo da pobijedimo. utakmica protiv tima koji igra
Ulaz slobodan Zbog važnosti meča, uprava podgoričkog kluba je odlučila da ulaz za meč sa Ilirijom bude slobodan. - Pozivamo sve navijače i ljubitelje košarke da dođu i pruže podršku našoj ekipi nakon serije gostujućih utakmica, u ovom izuzetno važnom meču u kojem ćemo zajedno pokušati da dođemo do pobjede - saopšteno je iz SC Derbija.
veoma raznovrstan napad. U odnosu na njihove glavne napadačke opcije, moramo biti veoma agresivni i čvrsti – rekao je Petar Mijović, trener ,,studenata“. Trener Podgoričana dodaje da je cilj, na kojem je ekipa radila u pripremi meča, ,,da defanzivno izgleda značajno bolje nego na prethodnim utakmicama“. - Očekujem meč sa dosta ritma i intenziteta i da prepoznamo momenat kako bismo
na svom terenu zabilježili pobjedu – zaključio je Mijović. Centar Filip Anđušić, takođe, ističe važnost utakmice protiv ekipe Ilirije. - Nakon dva teška gostovanja, želimo da odbranimo domaći teren. Moramo da odgovorimo dobrom igrom u skoku i odbranom, što će nam pomoći da dođemo do pobjede – rekao je Anđušić, koji je u prethodne četiri utakmice prosječno bilježio 6,8 poena, četiri skoka i ukradenu loptu.
Ilirija u Podgoricu stiže sa skorom od pobjede i tri poraza, pošto je kod kuće pobijedila Megu, a poražena je u gostima od Dubaija i Spartaka, te kod kuće protiv Zadra. - Pred nama je zahtjevna gostujuća utakmica. SC Derbi je još bez pobjede, ali se u prvim kolima suočio sa najjačim ekipama u našoj grupi, tako da trenutni utisak može biti malo varljiv. Oni su svestrana ekipa sa nekim iskusnim igračima. Ako želimo da budemo uspješni, moraćemo da budemo oprezni, posebno u odbrani. Svakako ćemo tražiti svoju šansu – rekao je Gašper Okorn, trener Ilirije. Ovo je treći duel dva tima u ABA ligi, a prethodna je, prošle sezone, dobio SC Derbi – sa 76:73 kod kuće, te 75:74 u goS. J. stima.
18 Sportski ******************************* miks
Arena
Neđelja, 1. novembar 2026.
Rukometašice na jednom od treninga u Tivtu
PODGORICA - Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore odradila je pripreme tokom EHF sedmice u okviru Programa oporavka i regeneracije, koji Crnogorski olimpijski komitet i SIRO Porto Montenegro sprovode za sportiste na putu ka Olimpijskim igrama Los Anđeles 2028. U SIRO Porto Montenegru u Tivtu boravilo je 20 igračica sa stručnim štabom. Rukomet je prvi timski sport koji koristi ovaj program. Reprezentacija se pripremala za Evropsko prvenstvo, koje se od 3. do 20. decembra igra u Poljskoj, Rumuniji, Češkoj, Slovačkoj i Turskoj. Program je ovoga puta bio usmjeren na
specifične potrebe sportistkinja u timskom sportu, u kojem veliki broj utakmica i intenzivan takmičarski ritam zahtijevaju kvalitetan oporavak između treninga i mečeva, ali i fizičku i mentalnu spremnost da se iznova odgovori na zahtjeve velikih takmičenja. U okviru programa, rukometašicama su tokom priprema bili dostupni smještaj u restorativnim sobama, fitnes prostori, bazen, tretmani oporavka i nutricionistička podrška. Rad sa stručnim štabom bio je usmjeren na regeneraciju između treninga i usklađivanje opterećenja igračica koje su u reprezentaciju došle iz različitih klubova i liga. Jelena Vukčević je tokom priprema posebno ukazala na
mentalnu komponentu oporavka i izazove koje donosi umor tokom velikih takmičenja. - Kako turnir odmiče, sve je teže i stiže umor. Tada više nije najbitnija samo fizička sprema. Jako je važno ostati koncentrisan i mentalno pronaći snagu da odgovorite na sve izazove. Motivacija uvijek postoji, ali je potrebno pronaći snagu da i kada ste umorni nastavite dalje - kazala je Vukčević. U takvim trenucima, dodaje, posebno dolazi do izražaja snaga ekipe. - Ekipa je najbitnija. Mi smo kao jedna porodica, nijesmo individue i upravo se u tim trenucima vidi naša povezanost i koliko smo jake. Dovolj-
Regionalna vaterpolo liga (10. kolo)
Novljanima derbi u Beogradu, Kotorani izgubili kod kuće PODGORICA - Jadran m:tel je ostvario veliku pobjedu protiv Novog Beograda u derbiju 10. Regionalne vaterpolo lige. Novljani su slavili 14:12 i to boljom igrom u ključnih - posljednjih osam minuta igre. Danil Merkulov i Strahinja Gojković bili su najraspoloženiji, postigli su po četiri gola, ali ključna figura je bio Lazar
Andrić sa 18 odbrana. U poraženom timu crnogorski reprezentativac Miroslav Perković tri puta se upisao u strijelce. Derbija nije bilo u Kotoru, Radnički je protiv Primorca u četvrtom minutu vodio 5:1 i do kraja u laganom ritmu riješio utakmicu do konačnih 15:11. Meč 10. kola Regionalne vaterpolo lige stigao je u nez-
godno vrijeme za ekipu trenera Vida Lompara koja je za 48 sati odigrala dva meča, prvi u Savoni na premijeri Evrokupa. U kotorskoj ekipi najefikasniji sa tri gola bio je Balša Vučković. U festivalu golova Budva je slavila protiv Valisa 17:15, uz četiri gola najefikasnijeg Sava Ćetkovića. Dragoljub Ćetković upisao je 10 odbrana. A.M.
SBbet Prva liga za rukometaše (6. kolo)
Budvanska rivijera lako s Mornarom 7
PODGORICA - Budvanska rivijera je, makar na dan, usamljeni lider SBbet Prve lige za rukometaše.
Tim Akima Komnenića lako je pobijedio Mornar 7 na svom terenu (44:29) i ima 10 bodova, dva više od Lovćena i Budućnost Podgorice. Budućnost bi danas od 17 sati trebalo da igra sa Brskovom (ako se Mojkovčani pojave nakon što su od Rudara izgubili službenim rezultatom), dok Lovćen pola sata kasnije gostuje Partizanu 1949. ,,Plavo-bijeli“ će imati meč više jer Budvanska rivijera i Lovćen tek treba da odigraju derbi če-
tvrtog kola. U ubjedljivoj pobjedi Rivijere nad Mornarom najefikasniji je bio Vuk Lalošević sa 11 pogodaka, sedam je dao Vladan Lončar, četiri Božo Vujović, po tri Emir Đulović, Andrija Radovanović i Nikola Ivanović... Savo Zekić imao je 17 odbrana. Kod gostiju je odskočio Sava Ražnatović sa sedam golova, dva više od Božidara Simića i Bobana Ašanina... Osim duela Budućnost Podgorica – Brskovo i Partizan 1949 – Lovćen, danas su na programu i mečevi Jedinstvo Bemaks – Sutjeska (16 h) i Berane 1949 – Rudar (18). Ne. K.
EPCG Superliga za odbojkašice (4. kolo)
Herceg Novi slavio u gradskom derbiju PODGORICA – Naporan put do Plovdiva i nazad očigledno je ostavio traga na odbojkašicama Herceg Novog, koje su ispustile set, ali su na kraju očekivano u gradskom derbiju pobijedile Albatros sa 3:1. To je druga pobjeda šampiona, koji ima poraze u derbijima protiv Budućnosti i Luke Bar, a sada i Albatrosi dvije pobjede i dva poraza.
Ralica Đoković sa 16 i Sanja Peres sa 13 poena prevodile su Herceg Novi, dok se u Albatrosu istakla Jovana Kljajić sa 20. Četvrto kolo: Gimnazijalac – Mediteran 3:0 (25:21, 25:23, 25:21), Jedinstvo – Morača 0:3 (21:25, 11:25, 20:25), Herceg Novi – Albatros 3:1 (25:16, 25:21, 20:25, 25:21): Subota: Luka Bar – Budućnost volej 0:3 (18:25, 26:28, 20:25). Danas: Galeb – Budva (19). S. J.
Drugo kolo EPCG Superlige za odbojkaše
PODGORICA – Odbojkaši Ulcinja bili su ubjedljivi u komšijskom derbiju protiv Mornara, u prvoj utakmici drugog kola EPCG Superlige.
Ulcinj siguran u komšijskom derbiju
Bila je to najubjedljivija pobjeda Ulcinja otkako se takmiči u ligi, i treća u istoriji – prošle sezone dobio je oba meča sa ekipom Lovćena, prepustivši joj samo set. Domaćin je diktirao tempo i završio meč u SMŠ „Bratstvo-jedinstvo“ za sat. Ulcinjane su predvodili Sulejman Bekrić sa 15 poena i Aleksandar Đekić sa 14, a kod Mornara se istakao Lazar Cimbaljević sa 12 poena, dok je sedam
osvojio Mihajlo Grupković. Drugo kolo: Ulcinj – Mornar 3:0 (25:16, 25:11, 25:22). Danas:
OK ULCINJ
COK
„Lavice“ prošle kroz program oporavka i regeneracije
no se poznajemo da možemo da prepoznamo kada neka od nas padne ili kada se vidi umor i tada smo jedna drugoj najpotrebnije - istakla je Vukčević. Za Vukčević je nastup na Olimpijskim igrama jedan od najvećih sportskih ciljeva. - Voljela bih da jednog dana doživim taj ponos i sreću, ali i odgovornost koju nose Olimpijske igre. To bi bio vrhunac i ostvarenje najveće želje. Nacionalni dres je nešto posebno i nijesu kliše priče kada sportisti govore o tom osjećaju. Ne predstavljate samo sebe, već svoju porodicu, državu i ekipu. To je velika odgovornost, ali i velika čast. Iskustvo nastupa na najvećoj sportskoj sceni već ima Dijana Mugoša, koja želi da novu generaciju „lavica“ ponovo vidi na Olimpijskim igrama. - Uvijek sam tu jer želim da dam sve od sebe da odemo još jednom i da pružimo mlađima priliku da osjete ono što sam i ja. To je najljepši mogući osjećaj i za mene najveće odličje za jednog sportistu. To je nešto čemu težimo kroz karijeru. Nositi dres na Olimpijskim igrama je nešto posebno, čast i odgovornost - kazala je Mugoša. Selektorka Suzana Lazović naglasila je da je kvalitetan oporavak posebno važan u periodu priprema za velika takmičenja, kada stručni štab mora da uskladi različita opterećenja igračica koje dolaze iz svojih klubova. Lazović je istakla i značaj podrške Crnogorskog olimpijskog komiteta i programa koji sportistkinjama pružaju dodatne uslove za pripremu i oporavak. - Kao neko ko je bio na Olimpijskim igrama, želim da i ove igračice osjete kako je to biti u svijetu olimpijaca i kakve uslove Olimpijski komitet može da pruži. Ovo je dobra odskočna daska i prilika da stvorimo dobru energiju i da već na Evropskom prvenstvu pokažemo da je sve to uticalo na naš zajednički rast i pripreme za Olimpijske igre 2028 -kazala je Lazović. Prije rukometašica, kroz program su prošli tekvondisti i plivači, a u decembru se nastavlja sa džudistima. A. MARKOVIĆ
RK BUDVANSKA RIVIJERA BUDVA
COK i SIRO Porto Montenegro u službi priprema za Olimpijske igre
Sutjeska – Jedinstvo (20.30). Utorak: Budva – Budućnost S. J. volej (19).
Arena
Neđelja, 1. novembar 2026.
Fudbal 19
MERIDIANBET 1. CFL (14. KOLO): Mornar danas dočekuje Petrovac, vodeća Budućnost sjutra gostuje Bokelju, dok istog dana OFK Mladost igra sa Sutjeskom
POGORICA - Rundu broj 14. u Meridianbet 1. CFL otvoriće komšijski duel sa Jadrana - Mornar i Petrovac igraju danas od 17 časova na Topolici. Za poneđeljak su zakazane utakmice na DG Areni i pod Vrmcem: OFK Mladost dečekuje Sutjesku (13 h), a nakon nedavne borbe u Kupu - Bokelj i Budućnost sada su rivali u prvenstvu (14 h). Kolo će u utorak na terenu kraj Velike plaže zatvoriti Otrant Olimpik i Arsenal (13 h), odnosno Jezero i Dečić na Gradskom stadionu u Beranama (17 h).
ZAHTJEVAN IZAZOV
Barani su nedavno zaustavljeni pod Goricom gdje su izgubili od ,,plavih“, te propustili šansu da se probiju na vrh prvoligaškog karavana. To, makar privremeno, mogu da urade pred svojim navijačima ukoliko savladaju sve bolji Petrovac. - Pred nama je zahtjevan izazov. Igramo protiv jedne od najkvalitetnijih ekipa u ligi. Petrovac je kuburio sa formom i rezultatima, ali od promjene na klupi stvari kod njih izgledaju naprednije. Vezali su dvije pobjede i sigurno da u dobrom raspoloženju dolaze na naš stadion. Očekujem neizvjesnu borbu, detalji mogu da presude, a sve što nas zanima jesu tri boda. Bilo bi lijepo da sa prvog mjesta čekamo rasplet kola i malo prebacimo pritisak na direktne
konkurente - za Pobjedu je rekao defanzivac Jovan Baošić. Četa Veska Steševića postigla je 20 golova, od toga Abderahmene Susi više od pola - čak 11. Jasno je u koga se Mornar najviše uzda prema naprijed... - Šteta što Morakanac nije bio sa nama za utakmice u Evropi. Da jeste, uvjeren sam da bismo prošli u drugo kolo kvalifikacija za Ligu konferencija. Ne možemo to više da vratimo, ali možemo i dalje da budemo podrška našem napadaču da bude što učinkovitiji. Odlično se uklopio. Najbolji je špic lige i mnogo nam znači. Prija mu način igre jer se dosta toga radi za njega. Imamo, naravno, i druge fudbalere koji su spremni da naprave prevagu. Očekujem da ofanziva odradi svoj dio posla, a mi ostali ono što je do nas - ističe iskusni štoper. Teško da Barani nečim mogu da iznenade protivnika. Od nedavno kormilo ,,nebo-plavih“ preuzeo je Zoran Đurašković, trener koji je ostavio dublji trag na popularnoj Madžarici. Nekada vrsni golgeter sarađivao je gotovo sa svim igračima koji su sada u Mornaru. - Nema tajni, poznajemo se jako dobro. Sve pohvale za Zorana. Radio je sa nama i jedan je od najuspješnijih trenera u istoriji Mornara. Biće možda malo neobično, ali gledamo svoje interese. Ovo je samo još jedan u nizu mečeva u kojem želimo da sve da damo za trijumf - poručio je Baošić.
FSCG
Barani žele noć na vrhu Mornar
STADION: Topolica. POČETAK: 17 časova. SUDIJA: Luka Pejović (Podgorica). POMOĆNICI: Goran Šućur (Nikšić), Igor Tomašević (Nikšić), Ivan Šarac (Cetinje). DELEGAT: Momčilo Malović (Nikšić).
Raspored NEĐELJA Podgorica: OFK Mladost - Sutjeska (13 h). Kotor: Bokelj - Budućnost (14 h). PONEĐELJAK Ulcinj: Otrant - Arsenal Berane: Jezero - Dečić
odmah su vidljivi pod Malim brdom. Pedeset jednogodišnji Baranin ostvario je tri pobjede iz četiri utakmice na klupi Petrovca - podigao je ekipu iz zone baraža u mirnu luku i ostvario plasman u četvrtfinale Kupa. Misiju nastavlja duelom koji nije kao svaki drugi. U svom gradu biće rival kluba u kojem ima ozbiljnu zaostavštinu - kao neko ko je nosio dres Mornara, a potom bio jedna
od ključnih karika u razvoju novije, svijetlije istorije kolektiva sa Topolice. - Sarađivao sam sa svim igračima iz Mornara, osim sa Susijem. Sjajni momci, odlični fudbaleri. Želim im da budu uspješni u svakoj utakmici osim protiv nas. Poznajem protivnički tim u detalje. Odlično znam sve njihove kvalitete. Mnogo ih je, ali pokušaćemo da ih neutrališemo. Emocije ostaju po strani. Profesionalizam je takav da se uvijek gleda ekipa koju zastupaš - za Pobjedu je rekao Đurašković. - Igra Mornara uglavnom potiče od Škrijelja, uz njega su još Kaluđerović, Dubljević, Đurišić, a prema naprijed Denković, Jan Jao, Marokanac u špicu. Koga god da stavi kolega Stešević - opasnost je jednaka. Ipak, imamo i mi svoje adute. Svakim danom napredujemo. U Beranama protiv Jezera smo
PODGORICA – Iako su četiri tima mogla da budu lideri, utakmice 14. kola Druge fudbalske lige nijesu donijele promjene na tabeli, ali jesu priličnu dramu. Ova runda biće upamćena i po velikoj senzaciji, jer je Berane nakon preokreta upisalo prvu pobjedu u sezoni, dok je Zeta golom sa bijele tačke u petom minutu nadoknade izbjegla poraz... Ali, krenimo redom. Berane ima ozbiljan zaostatak i već je teškoj situaciji, ali je nakon 17 utakmica bez pobjede, te osam poraza zaredom, nakon preokreta savladala Kom – 2:1. Bilo je to prvo slavlje tima trenera Fernanda Garsije još od 10. maja. Nije djelovalo da će se tako nešto desiti - poveli su gosti poslije tačno pola sata igre pogotkom Hinate Sakamakija. Ipak, ,,fenjeraš“ je došao do preokreta za samo tri minuta, golovima Marka Medenice i Viktora Kuča u 53., odnosno 56. minutu. Podgorica je sačuvala lidersku poziciju na tabeli trijumfom nad Iskrom 1:0, čime su Danilogvrađani nakon 10 mečeva
prvi put poraženi. Pobjednički pogodak režirao je kapiten Marko Vračar u 64. minutu. Minimalnu pobjedu zahvaljujući golu iskusnog Žarka Koraća u 64. minutu ostvarilo je i drugoplasirano Jedinstvo u duelu sa Rudarom – 1:0, tako da Bjelopoljci ostaju na samo bod zaostatka za liderom. Grbalj je nakon preokreta slavio protiv Lovćena u Podgorici – 2:1, čime se ekipa iz Radanovića trgla nakon debakla od Jedinstva. Cetinjani su poveli u 27. minutu golom 20-godišnjeg Balše Đurašića, da bi Marko Tadić u 54. minutu poravnao rezultat. U posljednjim sekundama Grbalj je došao do trijumfa - Srđan Bošković u petom minutu sudijske nadoknade pogodio je za 2:1. Neizvjesno je bilo u Petrovcu, gdje je Zeta nakon dva gola zaostatka uspjela da izbori bod na gostovanju Budvi – 2:2. Budvani su poveli u 31. minutu preko Uroša Đukanovića, da bi u 54. minutu pogodio i Strahinja Tešović. Ali, samo dva minuta kasnije kapiten domaćih Nikola Lije-
POBJEDA DONOSI NOĆ NA VRHU: Jovan Baošić, defanzivac Mornara
Trideset jednogodišnji igrač iz zadnje linije nakratko je bio van stroja. U međuvremenu se oporavio. Počinje protiv Petrovčana... - Bio sam u Beogradu da riješim problem. Preskočio sam par utakmica, ali sada je sve u redu. Dobro se osjećam i biću na raspolaganju za duel sa Petrovcem - dodao je Baošić.
ZORAN ZNA SVOJE
Plodovi rada Đuraškovića
Odigrani mečevi 14. kola Druge fudbalske lige Crne Gore
FSCG
Zeta iščupala remi, prvi trijumf Beranaca
LJEŠKOPOLJCI ČUVAJU VRH: Fudbaleri Podgorice
(13 h). (17 h).
Petrovac
pokazali da umijemo da igramo na rezultat, a pobjedu smo ponovili i u prošlom kolu protiv Mladosti. Zadovoljan sam, i te kako, urađenim u prethodnih mjesec dana od kada sam preuzeo Petrovac - ističe kormilar ,,nebo-plavih“. Đurašković forsira napadački sistem. Popravio se taj segment, s tim da se šanse procentualno i dalje ne koriste u visokoj mjeri. - Stvorili smo i promašili sijaset prilika. Na svakom treningu radimo na tome. Nekad je problem prevelika želja, a dobrim dijelom i teren pod Malim brdom. Sve pripremimo kako treba, a onda se desi da uoči završnice lopta nezgodno odskoči i pokvari akciju. Nije to, naravno, nikakav alibi, nikada ga nijesam ni tražio, ali jesu okolnosti koje utiču na učinak. Svakako ćemo se truditi da budemo što efikasniji. Popravili smo raspoloženje, podigli samopouzdanje i nadam se da ćemo biti uspješni na najtežem gostovanju - zaključio je Đurašković, koji ne može da računa na Aleksandra Kapisodu i Stefana Fićovića zbog kartona. D. KAŽIĆ
Rezultati i tabela Berane – Kom
2:1
Lovćen – Grbalj
1:2
Jedinstvo – Rudar
1:0
Podgorica – Iskra
1:0
Budva – Zeta
2:2
Tabela 1. Podgorica 14 7 6 1
24:16 27
2. Jedinstvo 14 8 2 4
26:15 26
3. Zeta
24:18 23
14 6 5 3
4. Kom
13 6 3 4
19:15
21
5. Lovćen
14 6 1 7
21:22
19
6. Grbalj
13 5 4 4
16:19
19
7. Iskra
14 5 2 7
15:16
17
8. Rudar
14 4 5 5
18:19
17
9. Budva
14 3 6 5 20:20 15
10. Berane
14 1 2 11
11:34
5
U narednom kolu (4.novembra) sastaju se: Budva – Berane, Zeta – Podgorica, Iskra – Jedinstvo, Rudar – Lovćen i Grbalj – Kom.
šević zaradio je dva žuta kartona za svega desetak minuta igre, što su gosti iskoristili da se vrate u meč.Prvo je Kristijan Rašović smanjio zaostatak gostiju u 74. minutu, da bi u petom minutu sudijske nadoknade rezervista Ivan Šoć sa bijele tačke pogodio za koR.P. načnih 2:2.
Arena
20 Fudbal
Neđelja, 1. novembar 2026.
PREMIJER (9. KOLO): Brajton savladao Siti, Čelzi bolji od Junajteda
Tim Fabijana Hircelera treći je na tabeli, sa samo dva boda manje od ,,građana“. Rezultatu na ,,Etihadu“ obradovao se Arsenal - ,,tobdžije“ na vrhu mogu da odmaknu Sitiju tri boda, ali i njih čeka derbi, gostovanje Liverpulu danas od 17.30 sati na ,,Enfildu“. Ništa više nije idilično u plavom dijelu Mančestera – poslije serije od sedam pobjeda na startu prvenstva, tim Enca Mareske počeo je da posustaje dok klub čeka kaznu zbog finansijskih malverzacija. Kada kazna stigne, Siti vjerovatno neće više ni biti kandidat za titulu, a moguće je i da neće moći da izbjegne ispadanje u Čempionšip... Duel na ,,Etihadu“ riješen je u 11. minutu, kada je nakon ubacivanje sa desne strane Mateuš Nunješ loše reagovao i omogućio da lopta stigne do Jasina Ajarija, koji je zatresao mrežu.
Brajton je hit šampionata
Imao je Siti šanse za izjednačenje preko Endiajea, Nunješa, Halanda i Dokua, potom i O’Rajlija, ali prvi put nakon 24 meča u Premijer ligi nije uspio da postigne pogodak. Zasluge za to idu i golmanu Brajtona Bartu Ferbrugenu.
- Bila je ovo dobra utakmica cijele ekipe. Drago mi je što sam pomogao timu i imao neke važne odbrane, ali nijesam bio jedini dobar. Mislim da je bilo i četiri ili pet blokiranih šuteva na nevjerovatan način. Zajednički napor svih – kazao je Ferbrugen.
BUNDESLIGA (8. KOLO): Borusija se dva puta vraćala, Kejn tragičar, serija povreda u Bajernu
PODGORICA - Sjajan ,,klasiker“ u Minhenu i bez promjena u vrhu Bundeslige. Bajern – Borusija 2:2, što znači da su veliki rivali i dalje izjednačeni, poslije osam kola imaju po 18 bodova, dva više od Frajburga, tri od RB Lajpciga i Verdera... Bavarci su dva puta vodili, Borusija oba puta stizala i kaznila domaćina za brojne promašaje, od kojih je najveći Harija Kejna iz jedanaesterca u 56. minutu – dobitnik Zlatne lopte, zbog čega je dobio ovacije na ,,Alijanc areni“ uoči početka meča, pogodio je prečku. Veliki pehovi zadesili su Bajern sa povredama - već u prvom poluvremenu ostali su bez Gnabrija i Saibarija, a
BUNDESLIGA.COM
Sjajan ,,klasiker“ – na vrhu sve isto
Borusija kaznila promašaje Bajerna
odranije su van stroja Luis Dias i Musiala. Borusija je prva zatresla mrežu, u 34. minutu, ali je pogodak Džoba Belingema poništen zbog očiglednog faula nad golmanom Urbigom. Samo četiri minuta kasnije
Bajern je kaznio pogrešan poprečni pâs Enmeče – Konrad Lajmer je prekinuo dodavanje, odigrao sa Oliseom, a potom iz drugog pokušaja savladao Kobela. ,,Milioneri“ su izjednačili odmah nakon neiskorišćenog je-
Može li njegov tim do kraja da ostane u trci za prvo mjesto? - Odigrali smo tek devet mečeva, tako da zapravo ne možemo reći da smo u trci za titulu. Ići ćemo utakmicu po utakmicu. Vidjećemo što će se dogoditi jer ima još mnogo danaesterca Kejna – u 60. se u strijelce upisao Serhu Girasi na asistenciju Karnija Čukvuemeke. Prethodno je Šloterbek prekinuo dodavanje na sredini terena. Nastavljen je spektakl u Minhenu jer je Bajern već u 66. vratio prednost. Kimih je centrirao na drugu stativu, Kejn glavom sjajno spustio do Dajoa Upamekana, kojem je ostao lakši dio posla. Domaćin je imao šanse da povede 3:1, a onda je kažnjen u 89. Smušeno je reagovala odbrana tima Vensana Kompanija (zbog zdravstvenih problema nije bio na klupi), lopta je došla do Fabija Silve, a Portugalac precizno šutirao u dalji ugao. Ni to nije bilo sve u sjajnom ,,klasikeru“ – Lenart Karl je u petom minutu nadoknade pogodio prečku. RB Lajpcig je u gostima pobijedio Šalke (2:0), Frajburg je na strani savladao Augsburg (2:1), dok je Verder u Bremenu bio bolji od Hofenhajma (2:0). Remizirali su Borusija Menhengladbah i Paderborn (0:0), a Štutgart je u Leverkuzenu nadigrao Bajer (4:2). Ne. K.
da se igra. Nastavićemo ovako da radimo, a gdje će nas to dovesti na kraju sezone.... Zadovoljni smo ne samo rezultatima, već i načinom na koji igramo. Moramo da nastavimo da razvijamo taj stil i možemo da postignemo velike
FSCG
PODGORICA - Tri dana nakon što je na ,,Etihadu“ poslije jedanaesteraca eliminisan u Liga kupu, Brajton je na istom mjestu servirao osvetu Mančester sitiju - ,,galebovi“ su slavili s 1:0 i potvrdili da su hit šampionata.
PREMIERLEAGUE.COM
Let ,,galebova“, brige u Mančesteru
stvari – dodao je Ferbrugen. Siti je vezao drugi prvenstveni poraz. - Svi smo razočarani. Stvorili smo mnogo šansi. Nijesmo dovoljno dobri, ne želimo da gubimo utakmice, ali moramo se držati zajedno. Imali smo odličan početak sezone, sada imamo dva razočaravajuća rezultata, ali moramo se držati zajedno – poručio je vezista Eliot Anderson. Neizvjesnost oko kazne i pad forme muče plavi dio Mančestera, a u crvenom izgleda kao da nema spasa. Junajted je ponovo izgubio, juče u derbiju od Čelzija (2:0), i ne bi bilo čudno da se do kraja sezone bori za opstanak. Takva mu je sadašnja pozicija na tabeli... Meč na ,,Stemford bridžu“ riješili su Morgan Rodžers u 50. i Kol Palmer u 64. iz jedanaesterca. - Nema skrivanja od činjenice da nijesmo pobijedili u dovoljno utakmica. Navijači dolaze, ulažu veliki trud i plaćaju mnogo novca da bi nas gledali. Prisutno je mnogo emocija, ali moramo da idemo naprijed i iskoristimo dobre stvari iz prvog poluvremena – kazao je Majkl Kerik, trener Junajteda. Na pitanje da li očekuje da sjedi na klupi i na sljedećem meču, kratko je odgovorio: - Da. Brentford je pobijedio Notingem forest sa 2:0 i na šestom mjestu ima bod manje i utakmicu više od Liverpula, Koventri je savladao Sanderlend sa 3:1, a Bornmut bio bolji od Lidsa – 2:0. Totenhem je uhvatio dobar ritam i vezao treću pobjedu u Premijer ligi – u Londonu je pao Kristal Palas (2:0). Hal i Ipsvič remizirali su 2:2. Ne. K.
Pionirska reprezentacija
Pioniri nastupili na Svjetskom prvenstvu
Vrijedno iskustvo
PODGORICA - Pobjedama nad Kuvajtom i Palestinom, kao i porazom od Bangladeša, pionirska fudbalska reprezentacija Crne Gore završila je nastup na premijernom izdanju Svjetskog prvenstva za igrače do 15 godina. ,,Sokolići“ su Kuvajt savladali sa 3:1 golovima Čolevića, Vešovića i Novakovića, dok su protiv Palestine mrežu rivala pogađali Novaković dva puta i Drobnjak. Duel sa Bangladešom završen je porazom od 4:0. - Završili smo učesće na Svjetskom kupu u Azerbejdžanu sa izuzetno pozitivnim utiscima.
Ostvarili smo šest pobjeda i četiri puta bili poraženi, što je za nas zadovoljavajuće, s obzirom na to da smo nastupili sa igračima rođenim 2012. godine, odnosno godinu mlađim od većine učesnika na šampionatu. I pored toga, naši momci su pokazali da posjeduju potencijal, karakter, borbenost i ravnopravno se nosili sa fizički dominantnijim protivnicima. Ovaj turnir nam je, takođe, pokazao u kojim segmentima zaostajemo za ozbiljnim reprezentacijama i na čemu treba da poradimo da bi napredovali u istim - istakao je selektor Balša Bogićević. U prvoj fazi turnira, bolji od našeg tima bili su Republika Irska (4:0), Engleska (2:1) i Zimbabve (4:1), da bi zatim uslijedile pobjede nad Kambodžom (3:0) i R. P. Nikaragvom (2:1).
Feljton
Neđelja, 1. novembar 2026.
21
7.
O LJUDIMA I DOGAĐAJIMA – SJEĆANJA JEDNOG FEDERALISTE
Bjekstvo Mihaila Ivanovića je mnogo naljutilo gospodara Jednom prilikom dadoh francuskom poslaniku Ganderoksu da pročita moju priču „Mirjana“. Njemu se pripovjetka dopade i predloži me francuskoj vladi za odlikovanje, te dobih dekoraciju „Akademska palma“, najveći orden koji se u Francuskoj daje prosvjetnim radnicima i književnicima
Autor: dr Ivo JOVIĆEVIĆ
POVRATAK U CRNU GORU I RAD U MINISTARSTVU SPOLJNIH POSLOVA
Nekoliko dana nakon dolaska na Cetinje pristupio sam gospodaru. On me je primio u svojoj kancelariji i rekao mi: - Zadovoljan sam što si završio školovanje. Crnoj Gori potrebni su školovani ljudi. Narediću da ti se da služba. Ja sam mu izrazio zahvalnost i zadovoljan izašao iz dvora. Poslje nekoliko dana bio sam postavljen ukazom za sekretara druge klase u Ministarstvu spoljnih poslova i odmah se prijavio na dužnost mojemu šefu dr Lazu Tomanoviću, predsjedniku Vlade i ministru spoljnih poslova. Načelnik Ministarstva Slavo Ramadanović odredi mi posao da izdajem pasoše, ali mi je uskoro bilo povjereno pisanje verbalnih nota stranim poslanstvima, naravno na francuskom jeziku. To je bio dosta zanimljiv posao, ali poneki put težak, jer su iskrsavala zamršena pitanja. Osim ministra, načelnika i mene, ostalo osoblje Ministarstva bilo je: Milan Pavlović, sekretar prve klase, Stevo Kaluđerović, dr Filip Dobričić i Savo Spasojević, svi kao i ja
Baron Skviti mi reče: Mi, predstavnici stranih država riješili smo da napustimo Cetinje ako nam se u roku od 24 sata ne dadne potrebna količina vode! Ja mu odgovorih: Ekselencijo, Crna Gora je živjela četiri stotine godina bez predstavnika stranih država, pa će bez njih moći živjeti i ubuduće!
- sekretari druge klase, Đuro Bogdanov Martinović bio je pisar, a Niko Ivanović blagajnik. Reći ću nekoliko riječi o osoblju ondašnjeg crnogorskog Ministarstva spoljnih poslova, iskreno i istinito, onako kako sam ih shvatio. Dr Lazo Tomanović imao je oko 60 godina. Bio je dugo urednik „Glasa Crnogorca” u kojemu je pisao lijepe političke članke, - a pisao je i istorijske rasprave, ali, na žalost, bio je dosta mutav, pa je u govoru vrlo teško izražavao svoje misli. On je zaista bio veliki patriota i vjerni sluga kralja Nikole, kojega je obožavao. Kao ministar predsjednik bio je više firma nego rešavajući faktor, jer je taj faktor bila kamarila na čelu sa Mitrom Martinovićem i Jovanom Plamencom. Slavo Ramadonović bio je dobar radiša, fin i uglađen gospodin. Milan Pavlović, sin Jovana Pavlovića, Vojvođanina i najprvog ministra prosvjete (koga je serdar Savo Jovićević zvao „ministar od đece”), bio je takođe dobar radnik, ali još bolji alkoholičar, pa je od alkohola jednog dana naprasno izdahnuo. Što se tiče Kaluđerovića, Dobričića i Spasojevića, oni su bili prosječne inteligencije i nijesu posjedovali naročitog talenta. Pisar Martinović, marljiv radiša, imao je veoma lijep rukopis, i bio je dobar Crnogorac. Blagajnik Ivanović pronevjerio je neki novac koji su Crnogorci preko njega slali iz Amerike svojim familijama, pa je bio išćeran iz službe i uskoro je umro. Zbog jednog događaja zamalo što ne izgubih službu. Predsjednik vlade mnogo se je nešto bio naljutio na Ramadanovića i Pavlovića, pa ih je oba izjurio napolje i zabranio im da dolaze u kancelariju. Pošto sam po rangu bio najstariji sekretar poslije Pavlovića, to predsjednik vlade naredi da vršim sve poslove načelnika, pa na mene padaše velika odgovornost i veliki teret, tim više što dr Lazu nije bio poznat francuski jezik, a bio sam istovremeno i urednik „Glasa Crnogorca”. Toga ljeta bila je dugotrajna suša, pa je voda Obzovica bila otančala da je opština morala zabraniti slobodnu upotrebu vode. Međutim, strana poslanstva tražila su, verbal-
Slavo Ramadanović
Milo Dožić
Donosimo djelove iz knjige dr Iva Jovićevića „O ljudima i događajima - sjećanja jednog federaliste”, koju je prije tri decenije objavio cetinjski „Obod” nim notama, da im se voda ne uskraćuje. Odgovarao sam im da je prsnula nekakva cijev i da se voda gubi, a čim se opravka izvrši dobiće potrebnu količinu vode. Molio sam ih da se strpe, ali oni su me i dalje bombardovali svojim notama. Note prestadoše da mi dolaze i ja pomislih da su se diplomati smirili i mene na miru ostavili. Ali, jednoga dana dođe kod mene baron Skviti, italijanski poslanik i doajen diplomatskog Kora, pa ulazeći u Kancelariju reče mi veoma zvanično: - Mi, predstavnici stranih država održali smo juče konferenciju i riješili da napustimo Cetinje ako nam se u roku od
24 sata ne dadne potrebna količina vode! Ja mu odgovorih: - Ekselencijo, ako su poslanici stranih država riješili da napuste Cetinje za jedan sić vode, mogu otputovati kad god hoće. Crna Gora je živjela četiri stotine godina bez predstavnika stranih država, pa će bez njih moći živjeti i ubuduće! Ovaj moj odgovor bio je zaista drzak, ali baron Skviti ne odgovori ništa nego me začuđeno pogleda preko naočara, okrenu se i izađe a da ne svrati kod Tomanovića, kao što je uobičavao. Ne potraja
dugo kad evo kod mene jednog perjanika koji reče da me knjaz Mirko zove da odmah dođem kod njega. Kad uđoh, upita me srdito: - Danu, šta je to bilo s tobom i sa baronom Skvitijem? - Ništa osobito - rekoh. - Kako ništa osobito kad si objavio rat čitavoj Evropi i naredio predstavnicima velikih sila da otprtljaju niz Praćišta... Znaš li ti da se tako i sa takvim tonom ne razgovara sa diplomatima. Zahvali bogu što si tako postupio prema dobrom baronu Skvitiju, a da je bio drugi, napravio bi takvo pitanje da bi ti iskočio iz Ministarstva. Ono, ti si u pravu, jer se zaista ne može njima dati vode da je prosipaju, a mi da nemamo ni za piće. A sad hajde i pazi na tvoje držanje. Kratko vrijeme iza ovoga pade obilna kiša i diplomati dobiše traženu vodu. Interesantno, od tada baron Skiti i ja postadosmo veliki prijatelji. Više puta se zadržavao u kancelariji kod mene i davao mi lekcije iz diplomatske vještine. Uskoro, na moju sreću, povratiše se na posao Ramadanović i Pavlović i mene bi mnogo manje glavobolje. Lazar Tomanović
Na Cetinje je onda bio francuski poslanik gospodin Ganderoks, čovjek neženja, pa mu je bilo dosadno vrijeme te je priređivao ručkove i večere na koje su dolazili diplomate sa svojim gospođama. On me je često pozivao i to jedinog iz Ministarstva spoljnih poslova. Jednom prilikom dadoh mu da pročita moju priču „Mirjana”. Njemu se pripovjetka dopade i predloži me francuskoj vladi za odlikovanje, te dobih dekoraciju „Akademska palma”, najveći orden koji se u Francuskoj daje prosvjetnim radnicima i književnicima.
KONZUL U SKADRU
U to vrijeme odnosi između Turske i Crne Gore bili su zategnuti. Uzrok je bilo rovito stanje u Sjevernoj Albaniji, jer su Miriditi bili ustali protiv mladoturskih reformi, a taj ustanak podržavala je crnogorska vlada preko miriditskih barjaktara i drugih glavara, od kojih su se neki nalazili u Crnoj Gori. S druge strane, crnogorska vlada radila je na tome da se sklopi balkanski savez protiv Turske, za što je najprije pridobila Bugarsku. U međuvremenu izvrši se rekonstrukcija Crnogorske vlade; za ministra spoljnih poslova dođe Dušan Gregović, pređašnji poslanik Crne Gore u Carigradu, na njegovo mjesto bi naimenovan Petar Plamenac, dotadašnji konzul u Skadru, a za konzula u Skadru vlada naimenova mene. Baš ispred moga odlaska za Skadar desi se jedan neprijatan događaj - iz podgoričkog zatvora pobjegoše neki politički zatvorenici, među kojima i Mihailo Ivanović. Ovo bjekstvo naljuti mnogo gospodara, što sam zaključio iz sljedećeg. Pošto sam se spremio za put u Skadar, po nalogu gospodarevu, čekao sam u Odžakliji dok naredi da uđem kod njega. Čulo se kako gopodar na nekoga viče. Odjednom vika prestade, a u Odžakliju uđe Milo Dožić, ministar pravde, blijed kao vosak, primače se i šapnu mi na uho: - Ovo je on na mene vikao, na tebe neće. Ovo ti govorim da se umjedneš snaći. Dobri, blagorodni i pošteni Milo, jedan od najsavjesnijih i najpoštovanijih Crnogoraca, rekao mi je ovo da se umijem snaći. (Nastavlja se)
22 Objektiv
Neđelja, 1. novembar 2026.
Treća sezona antologije „TIME“ nudi trezven, radoznao i saosjećajan pogled na izgubljenu mladost i za Piše: Marija Ivanović-Nikičević Spuštavah se ja na vaše uže… Oni koji su gledali prethodne dvije sezone britanske antologije „Time“ otprilike su mogli da pretpostave što može da ih sačeka u trećoj. Zavirujući prvo u muški, potom u ženski zatvor, kreator Džimi Mekgavern uvrnuo je mozak, želudac, srce. Otkrio nam je zastrašujuću svakodnevicu pritvorenika kojima je nasilje glavna valuta i jezik sporazumijevanja, ali i neke nevjerovatne životne tragedije i druge strane priče o zatvorenicima koje prečesto vidimo crno-bijelo.
Šokantno, urgent žestoko, ranjavaju na. Unutra, iza rešetaka, nikako da napusti i „braću od druge majke“, tj. članove te iste bande koji su takođe završili iza rešetaka. Piter je drugačiji – vidi mu se na licu. Ipak, ne može da se otrgne iz vrzinog kruga nasilja, makar ne u sistemu koji ga u startu izjednačava sa svim ostalim zatvorenim „šljamom“… Ili makar ne – dok ne upozna tu „nevjerujuću“, ali ne i vjerolomnu Meri-Luiz.
Preživjeti dan
Sjajni Dejvid Tenant i Šivon Fineran, spremni za „berbu“ Bafta nagrada radiotimes.com
gavern njihovim bijesom, strahom, krivicom – i oba puta smućkao taj isti otrovni koktel emocija za sve nas. Da ga ispijemo, da se razbjesnimo, da poludimo, da se obeznanimo od nepravde i neljudskosti sistema u kojem su zarobljeni i osuđenici i njihovi čuvari i socijalni radnici i duhovnici i svi koji pokušavaju da im pomognu da odsluže kazne životom vrijednim življenja… a ne samo kao životinje u kavezu punom urina i izmeta. Umalo se uže… Bilo je teško, nekad i preteško, ali i dragocjeno gledati Šona Bina i Stivena Grejema u prvoj (2021), pa Džodi Vitaker i Belu Ramzi u drugoj sezoni (2023) kako pokušavaju da sačuvaju malo srca, dostojanstva i razuma lupajući po vratima koja vječito ostaju zatvorena. Ništa manje nijesmo očekivali ni od Dejvida Tenanta, čim je najavljen kao jedan od nosećih glumaca treće sezone. I naravno – sve nam je bilo džaba; badava smo znali i pripremali se; ponovo nijesmo bili spremni za ono što je uradio. Ni Tenant, ni Mekgavern. Pljuštaće Bafte, zapamtite, jer treća sezona samo malo ispod prve, od druge je čak i jača… a od obje je urgentnija, šokantnija, bolnija, aktuelnija. Jer govori o jednoj mladosti o kojoj nam je pričao i „Adolescence“. I svemu onome što smo pogrešno uradili ili nijesmo učinili da bi ostala zdrava. Da ne bi potpuno iznezdravila sa svima nama – i od nas. Radnja treće sezone antologije „Time“, dakle, odvija se u zatvoru za maloljetne prestupnike. Jedina konekcija s prvom i drugom sezonom i jedini zajednički lik koji se provlači kroz sve tri zatvorske drame jeste duhovnica Meri-Luiz O’Del (prekrhka i premoćna Šivon Fineran). Trodjelnu novu instalaciju otvara njena ispovijest, tj. priznanje nadređenom da je izgubila vjeru u Boga. I da će potpuno razumjeti ako promijeni odluku i ipak je ne pošalje u novi zatvor, da postane duhovnica mladih osuđenika. Njen šef, srećom, zna da izgubljene duše najbolje razumiju i mogu da vode jedna drugu. Meri-Luiz tako dolazi na novo radno mjesto, gdje ključeve, set instrukcija i turu kroz zatvor dobija od Bobija Bej-
theposterdb.com
Pljuštaće Bafte, zapamtite, jer nova zatvorska drama samo je malo ispod prve, od druge je čak i jača… a od obje je aktuelnija i bolnija. Jer govori o mladićima o kojima nam je pričao i „Adolescence“. I svemu onome što smo uradili ili nijesmo Izgubljene duše Preplavio nas je dvaput Mek- učinili da bismo ostali zdravi. Da ne bismo iznezdravili sa svima nama – i od nas
Danijel Rajan odličan kao prilično problematični čuvar Fredi Dženings
lija (Tenant), čuvara s više od 20 godina iskustva. Inače, i čovjeka koji ima omanji problem s alkoholom (nije zavisnik, ali jeste na putu da postane), te suprugu Eriku (Vinet Robinson) koja je upravo odlučila da ga upozna s ljubavnikom i ubijedi da se razvedu i prodaju zajedničku kuću. Zašto? Pa, da bi podijelili novac i nastavili odvojenim putevima. I, kao da sve to nije dovoljno bizarno, Erikin ljubavnik na istu foru podmazuje sopstvenu suprugu, čiji je sestrić u Bobijevom zatvoru. Pa, eto, kažite sami – kako da je ne pozove na dejt!
Iza rešetaka
I Bobi i Meri-Luiz imaju trpljenja i lične probleme koji bi mogli da im zamagle rasuđiva-
nje na poslu, ali nijedan nije ništa spram čemera i jada koji im je na leđa natovario sistem. Za nju, gubitak vjere u Boga najmanji je problem – mnogo joj veći zid u komunikaciji sa zatvorenicima, kojima bi trebalo da bude podrška, gradi „keep apart“ filozofija. Taj pristup podrazumijeva da se zatvorenici „sortiraju“ kao čarape već na ulazu u zatvor, tj. da se odmah odredi koji bi bili najrizičniji da se sretnu. U praksi, u kombinaciji s manjkom osoblja i „viškom“ zatvorenih, tj. opterećenim kapacitetom zatvora – to znači da gomila momaka ispod 18 godina može da bude zatvorena po sobama i po 23 sata. Novca nema, finansije su sve tanje svakog dana… a zatvor
je nekad imao biblioteku i niz dnevnih aktivnosti. Sad ne da nema stručnog osoblja da ih sprovodi, nego nema ni čuvara. Dovoljno je da se jedan razboli i da ne dođe na posao, da momci tih dana budu uskraćeni za izlazak iz ćelija. Da, odatle i Bobijev gubitak vjere, ali ne u Boga, kao kod Meri-Luiz… Nego u instituciju. I u sistem čiji je dio duže od dvije decenije, bez kojeg ne zna ni ko je niti ko bi mogao da bude… a osjeća da bi trebalo, da nešto mora da učini sa sopstvenim životom. I da je u njemu zarobljen isto kao i ti dječaci koje čuva iza rešetaka…
Ubica i banda
A dječaci? Ništa manje patnje, bijesa i krivice ne krije se u njihovim očima u odnosu na sezonu s Binom i Grejemom – tim gore što su mladi i što su imali manje vremena da osjete pakao bitisanja. Osjetili su ga, i te kako… I svi su opasno nešto skrivili. A Mekgavern ne traži opravdanja, samo ih posmatra, sluša, vidi, svjedoči… I to je mnogo, mnogo više od onoga što su za tu izgubljenu djecu uradili mnogi. Svakakvih osuđenika ima među njima, ali trojica grabe posebnu pažnju. Na početku ne znate što su im zločini, Mekgavern polako otkriva i pažljivo tempira pronalaske djelića
slagalice… a kod njih trojice radi to tako majstorski, da biste ga najradije smjestili iza tih istih rešetaka zbog tog užeta koje vam sve vrijeme, neradeći, zateže oko grla. Džejms (Luis Makartni) je odličan primjer zatvorenika kojeg vrlo dobro iz filmova znamo – onih koji vječito prave probleme i provociraju autoritet praktično tražeći batine i dodatne kazne. Kod Mekgaverna, pak, taj bunt ima duboko značenje, čak i krije tajno u vezi s pitanjem mladićeve krivice. Jer za Džejmsa nijednom nećete dobiti precizan odgovor na pitanje zbog čega je usmrtio rođenog brata s invaliditetom. I ta „nedorečenost“ jaka je taman onoliko koliko i totalno suprotne reakcije njegovih roditelja, oca koji više ne može ni da ga pogleda i majke koja samo želi da ga zagrli, koja pronalazi snagu da mu oprosti jer ne može da podnese da izgubi oba sina. Mnogo sentimentalnija priča vrti se oko Pitera (Oli Maknalti), (pre)mladog oca koji se našao u tragično pogrešnom društvu i dozvolio bandi nasilnih liverpulskih momaka da ga uvuku u uličnu svađu zbog koje će stariji, nedužni čovjek završiti dva metra pod zemljom. Napolju, ostavio je maloljetnu ljubav života i tek rođenog si-
Emocionalno najrazornija i za narativ najvažnija priča, pak, povjerena je Kristoferu kojeg igra Čukvubuikem Molokvu, fantastičan u vrlo zahtjevnoj roli koja bi morala da mu donese Baftu i lansira veliku karijeru. Mladić, čije će se lično ime „premetnuti“ u Ušindi, dovešće u iskušenje likove s obje strane rešetaka – od Bobija, Meri-Luiz i njihovog kolege, prilično problematičnog čuvara Fredija Dženingsa (upečatljivi Danijel Rajan), preko suda i biološke majke koju nije vidio od rođenja, do mladih pritvorenika s kojima druguje ili ratuje, a na čije će sudbine uticati ono što će mu se dogoditi u finišu prve epizode. U trećoj sezoni serije „Time“, uopšte nije pitanje kako svi ovi ljudi preživljavaju, nego mogu li uopšte preživjeti još jedan dan. Ne samo u zatvoru, nego i van njega. Jer nema te zatvorske kazne koja se može mjeriti s robijanjem života. Ako vam sve ovo trenutno zvuči premračno, pregorko i previše, samo treba da se sjetite
Objektiv 23
Neđelja, 1. novembar 2026.
ntno, juće
Važna agenda
Kreator serije „Time“ uvijek prilazi likovima empatično, radoznalo. Ne mrzi ih, ne osuđuje ih, ma čak i ne pretpostavlja da išta zna o njima prije nego što ih osmotri… Uvijek, ali naročito onda kada su na dnu, kada su najgori, kad bi svako drugi skrenuo zgađeni pogled. Dok to radi, Mekgavern nam radiotimes.com
da čija je ovo serija. Jer sva filozofija, teologija, sociologija, metafizika bitisanja kod Džimija Mekgaverna staje u – keep on keeping on. Kad si bez nade, kad si na dnu, kad ne možeš ni pola koraka, ni sekundu više – baš tada nastavi dalje. Tada se najviše broji. I samo tako se pobjeđuje, samo tako se
može doći do nečega lijepog, samo tako se može probuditi i nešto plemenito. Malo je, premalo je potrebno za tragediju – i u zatvorskim institucijama i u društvu koje sve manje mari za druge. I u trećoj sezoni to znate i osjećate; nasilje i katastrofu sve vrijeme čekate i očekujete, a uvijek budu šokantni kada se dogode. Svaki put vas iznenade i to je gotovo potpuno nevjerovatno. Treba to znati i umjeti, a malo ko ga zna i umije kao Mekgavern.
radiotimes.com
Oli Maknalti iznosi dobrog, tragično zalutalog momka
radiotimes.com
Čukvubuikem Molokvu u ulozi koja bi morala da mu lansira karijeru
Luis Makartni zadužen za mladića koji je ubio brata s invaliditetom
okreće ogledalo. I da, vidi nas kao krivce. Ali ne, ne sudi ni nama. Samo nas pita – stameno i jasno – da li je ovo najbolje i najviše što možemo da uradimo. I vidimo li uopšte svoj dio krivice za sve čemu svjedočimo na ekranu… Za sve to vrijeme, naravno, „Time“ nijednom ne djeluje i ne zvuči kao politički pamflet. Nije ovo agitprop, nego serija s agendom – razlika je ogromna. No, da postoji, da je bitna, da se tiče i cerebralnosti i saosjećanja i pisanja sa srcem na pravom mjestu, možete da vidite samo kada ovakve teme radi majstor poput Mekgaverna. Koliko god i treća sezona bila porazna, istovremeno, kao i uvijek kod Mekgaverna, ostavlja i prostora za nadu. Metastazirajući očaj mladih koji ne mogu naprijed, koji nemaju budućnost, koji ne znaju za bolje – nalik je paklu, ali ipak je suštinski čistilište. I mjesto gdje se i najteža krivica može sprati i zbaciti s leđa kada uspiješ da pronađeš oslonac, nešto stvarno za što se možeš uhvatiti. Zbog toga su institucionalna podrška, ispružena ruka, emocionalna i socijalna inteligencija, samilost i saosjećanje, način na koji se s počiniteljima najtežih zločina razgovara i kako im se prilazi – toliko važni. I zato je tako bitna i ta naizgled jednostavna poruka i kobajagi prosti naziv serije. Jer sve što zaista imamo i čim možemo da upravljamo – to je vrijeme koje nam je dato.
Moralno čistilište
Ne, neće „Time“ odjeknuti kao „Adolescence“ – nema ni striming platformu koja je popularna kao Netfliks, niti istinski podvižnički format (sve epizode tamo su snimljene iz jednog kadra) zbog kojeg bi se riječ o seriji proširila od usta do usta, od posta do posta brzinom svjetlosti. Ipak, iako nije revolucionarna, apsolutno je zaslužila da je tretiramo kao takvu. Previše je aktuelna da za sve nas ne bi bila i apsolutno šokantna, urgentna i ranjavajuća. A koliko zahtijeva globalnu pažnju zbog uspona incel pokreta i „pandemije“ toksične muškosti, toliko ište i nacionalnu zbog prijeko potrebne reforme zatvorskog sistema. Od tada smo viši prijatelji… Do te je mjere intenzivna i ova Mekgavernova sezona, da prosto ne znate da li je dobro što je posljednja. Makar ju je tako, kao oproštajnu, najavio. S jedne strane, toliko je mučna teritorija na koju vas spuštava svojim užetom – da kraj zvuči kao olakšanje. S druge, istine koje zbori toliko su važne, da vam se čini da ćemo svi skupa sjutra nestati ako nam Mekgavern ne došapne gdje griješimo, kud treba da krenemo, kako da se prestrojimo… U glavu mi pamet ućeraste. S „Time“ ili bez nje, pak, idemo dalje. Ostavio nam je Mekgavern i za ove tri sezone furioznih a krhkih lekcija napretek.
imdb.com
aslužuje, iako neće, da odjekne kao „Adolescence“
Iskusni Stenli Tuči razmrdava i narativ i mlade kolege
Piše: Marko Stojiljković Između žanrova trilera i komedije koji umnogome zavise od tajminga u pisanju, režijskoj postavci i glumačkoj egzekuciji postoji i idealan spoj u obliku filmova o pljački ili prevari – i to ne bi trebalo da nas čudi. Oni od trilera uzimaju napetost, a od situacione i „skrubol“ komedije mehaniku zapleta i razgaljivanje gledalaca kao ultimativni cilj. Filmovi o pljačkama ne uzimaju se previše ozbiljno, što im je često i olakšavajuća okolnost. Rupe u zapletu i nelogični preokreti mogu da se ignorišu sve dok cela stvar dobro „vozi“ i dok je gledanje prijatno. Čini se, dakle, da recept za uspeh postoji, ali i da se mora i dodatno „začiniti“ kako od filma do filma ne bismo imali utisak da su baš svi isti. U slučaju filma „Masterplan“, čiju režiju potpisuje francuski autor Toma Vensan, žanrovska forumula je solidno sprovedena, a varijacije u smislu začina makar pokušane. Krajnji rezultat je gledljiv, relativno zabavan film koji ipak ne unosi previše inovacija u podžanr.
Pariska misija
Kao i Vensanov prethodni uradak „Role Play“ (2024), „Masterplan“ je ušao u globalnu distribuciju preko Amazonovog striming servisa. Režiser podiže očekivanja već uvodom koji prkosi preovlađujućoj logici „drugog ekrana“, pa gledaoce zapravo tera da pomno prate što se događa. U pitanju je paralelna montaža dve sekvence pljačke u kojima je dijalog sveden na minimum i uopšte ne objašnjava potencijalno nepažljivim gledaocima šta se dešava na ekranu. S jedne strane, Kjara (Simona Tabasko, viđena u HBO hit-antologiji „The White Lotus“) se oslanja na tehnologiju i hakerske vešti-
Masterplan
Glavni adut filma je, naravno, Stenli Tuči – odličan glumac i vrlo simpatičan čovjek, naročito kada kuva i skuplja recepte od italijanskih bakica. Uvijek je dobar izbor za uloge slatkorječivih prevaranata
ne, ali i glumu i zavođenje kako bi opelješila metu u Rimu. S druge, u Parizu, Džej (Viktor Belmondo, unuk slavnog Žan -Pola) je vešt provalnik koji je u stanju da upadne u stan neprimećen, uzme šta je naumio i brzinski pobegne. Njih dvoje upoznaće se tokom zajedničke „misije“ provale u vilu na jezeru Komo koja im je stigla preko aplikacije koju oboje koriste. Uprkos međusobnom podbadanju i nadmetanju, moraju da sarađuju kako bi upali unutra. Tamo ih, pak, čeka stariji gospodin Kevendiš (Stenli Tuči) koji im poručuje tri stvari. Prva je, očekivano, da su prošli test. Druga, svakako manje očekivana jeste informacija da su njih dvoje brat i sestra, te da im je Kevendiš, i sam legendarni lopov, otac. Treća je da ima novu misiju u koju želi da ih uključi. U pitanju je krađa „Mona Lize“ iz Luvra. Ulog je veliki, vremena je malo, plan je hrabar i lukav: trebalo bi iskoristiti dan, tj. noć štrajka zaposlenika muzeja, provaliti kroz tunel koji ide ispod Sene, te pogasiti svetla i onesposobiti nadzor na tačno onoliko vremena da se slika ukrade i zameni, a da niko ne posumnja. To je, dakle, posao za organizatora, provalnika i hakerku ali, kako to obično biva, u igri je i mnogo nepoznatih faktora. Pitanje je ko kome i koliko može zaista da veruje.
Lagani ton
Glavni adut filma je, naravno, Stenli Tuči – vrlo simpatičan čovek, naročito kada kuva i
skuplja recepte od italijanskih bakica, ali i glumac od formata sposoban da se u tren oka pretvori u čudaka ili psihopatu. Kao takav, idealan je izbor za uloge slatkorečivih prevaranata. Dvoje mlađih, međutim, nisu na istom nivou. Doduše, solidni su, a imaju i energije ako ih sagledate zasebno. Zajedničkom hemijom se ipak ne mogu pohvaliti – i to malo što je ima bolje se ocrtava u nadmetanju nego u saradnji. To je, opet, delimično greška i scenarističkog trija (Đakomo Durci, Alesandro Fabri, Alberto Vinjati) koji nije detaljno razvio likove, ali i prilično školske Vensanove režije. Pozitivna je vest da su i scenario i režija funkcionalni, te da autorski tim demonstrira osećaj za dosetku – od aplikacije za lopove i provalnike, preko visokog uloga i hrabrog plana pljačke globalno najpoznatije i najbrižljivije čuvane umetnine na svetu, do poznate konstatacije da je među lopovima malo časti, čak i kada su familija. Generalni ton je dovoljno lagan i osvežavajuće neozbiljan da je moguće progutati i preterane eksplikacije, ali i neke nagle a očekivane obrte. Same scene i sekvence akcija izvedene su pažljivo, ali i režiserski radosno. Na kraju, „Masterplan“ nije „masterpis“ u svetu u kojem već imamo kultni „The Sting“ (Džordž Roj Hil, 1973) ili filmski serijal „Ocean‘s“, ali jeste vredan jednog neobaveznog gledanja.
24 Objektiv
Neđelja, 1. novembar 2026.
Aleksandar Đuravčević – od Titograda, preko izbjegličkog broda, do najvećih njujorških muzeja
Ono što čovjek ponese
*** Vrijedi odmah preskočiti nekoliko decenija, tek da znamo o kome govorimo, jer Crna Gora uglavnom ne zna za Aleksandra Đuravčevića. Mladić koji je preko izbjeglištva u Firenci stigao do Njujorka i našao se već 2000. na prvom umjetničkom samitu „Greater New York“ u Metropoliten muzeju… Izlagao je i u onoj najdivnijoj „Uffizi“ galeriji koja u Firenci bdi nad djelima Botičelija i Mikelanđela, a njegovi radovi ušli su u zbirke Metropolitena (MoMA); muzeja Bruklinu, kao i u Bostonu; njujorške Javne biblioteke, Harvarda, Univerziteta Kolumbija…! Ali vjerujte, nije naročito zanimljivo nabrajati dokle je Aleksandar Đuravčević stigao. Mnogo je bitnije i uzbudljivije vidjeti šta je sve sa sobom donio. Balkan u njegovoj umjetnosti nije ni razglednica, ni pejzaž, niti folklor. Ne mora ga ni označiti zastavom da bismo znali da je tu; vraća se kao nepouzdano sjećanje, nasilje kojem je neko prisustvovao pa se potrudio da ga zaboravi… Kao porodična pripadnost koju nije lako objasniti; religija, tijelo, krv i smrt. I ponekad, sasvim neočekivano… kao miris mlijeka uhvaćen u irskom pabu. A prije nego što je sve to postalo umjetnost… Pa, jedan od u svijetu najpoznatijih modernih umjetnika iz Crne Gore namjeravao je da postane ljekar. Pripremajući se za medicinu, pasionirano je crtao anatomiju, samo što su njegovi crteži, kako će kasnije kazati u velikom intervjuu za „Brooklyn Rail“, postajali sve manje anatomski, sve više ekspresivni.
*** Vrijeme za bezbrižno studiranje curilo je, rapidno, niz prste… Rat je počeo 1991; Aleksandar je naprečac mobilisan. Roditelji i brat Nikola već te godine odlaze u Njujork; Nikola je vojni rok trebalo da služi upravo u Vukovaru, gradu koji će ubrzo postati jedan od glavni simbola ratnog razaranja. Aleksandar ostaje, ali situacija, prema njegovim riječima, izmiče kontroli. Nakon samo dvije godine na Akademiji, donosi odluku da i on pođe iz Crne Gore. A način na koji je otišao… Pa, kao scena iz filma. Pamte to svi koji su proživljavali stvarnost naših devedesetih: granice su bile zatvorene. Jedan krod krenuo je iz Crne Gore prema Italiji po ljekove za bolnice i apoteke. Preko poznanstva njegovog oca s direktorom luke, Đuravčević i još petorica mladića ukrcani su na gotovo prazan humanitarni brod. Osim njih, bila je tu samo posada.
Na italijanskoj strani sačekao ih je čovjek u uniformi. Uzeo im je pasoše, proveo ih dalje bez pečata, odveo do željezničke stanice. I rekao samo: „Buona fortuna, ragazzi!“ Značilo je više: spašavajte se sami. Đuravčević ni mnogo godina kasnije nije znao niti je mogao sebi da objasni, kako je sve to zapravo bilo organizovano. U Firenci se našao bez pečata u pasošu; da bi mogao da nastavi studije morao je da dobije legalni status izbjeglice. Pohađao je Akademiju lijepih umjetnosti, a zatim dobi stipendiju za grafiku u čuvenom Il Bizonteu. Italijanski, ili tačnije, firentinski – učio je radeći na uličnim pijacama. Po završetku studija – odmah asistent u nastavi! Poslije četiri godine u Toskani, pošao je kod najbližih u Njujork; tamo je i ostao. Pohađao je „Pratt Institute“, otvorio grafičku radionicu, sarađivao s važnim licima američke umjetničke scene… a potom i predavao na Pratu i Hanter koledžu. Ma, još je bio student kada je Njujorška javna biblioteka otkupila serijal njegovih radova! Već 2000. uslijedili su „Greater New York“, pa Bruklinski muzej – i prva
artribune.com
Balkan u njegovim djelima nije ni razglednica, ni pejzaž, ni folklor. Ne mora ga ni označiti zastavom da bismo znali da je tu; vraća se kao nepouzdano sjećanje, kao nasilje koje se neko potrudio da zaboravi… Kao pripadnost koju nije lako objasniti
Aleksandar Đuravčević
samostalna izložba u Čelsiju. Metropoliten kasnije otkupljuje njegove grafike; izlaže ih već 2004. godine. *** I dosta nabrajalica! Jer veliki američki muzeji, međutim, nijesu iz njegovih radova izbri-
Another Winter“ (2006-2007)
sali ono od čega je otišao. Daleko od toga. Đuravčević je odrastao na razmeđu identiteta: njegova mama je Crnogorka, pravoslavka; otac Albanac, katolik. U radu „Identity“ gotovo je duhovito sabrao tu nesnađenost, neizvodivost, nemogućnost da čovjek drugima objasni ko je. Jer Albanci su ga, naravno, smatrali Crnogorcem; Crnogorci, opet, Albancem; Italijani Slovenom; Latinoamerikanci Italijanom; Francuzi opet svojim… Promijenite granicu, jezik ili kontinent – i neko će vam već pronaći novi identitet. Uzeti mjeru, ubaciti vas u kalup. Možda baš zbog toga kod Aleksandra sjećanje nikada nije pouzdana arhiva. Đuravčević se uvijek pita da li dvoje ljudi koji su prisustvovali istom događaju zaista pamte isti događaj. Jer svako novo prisjećanje malo promijeni prethodno, dok na kraju više nijesmo sasvim sigurni, sjećamo li se onoga što se dogodilo ili posljednje verzije vlastitog sjećanja… A tu vam je negdje i definicija postmoderne. brooklynrail.com
Pab u Irskoj i svježe pomuženo mlijeko… Mnogo godina nakon što je otišao iz Crne Gore, taj miris bio je dovoljan za povratak: pamtio je zemlju, travu, staračke ruke na obrazu, dah čitavog tog svijeta… Iz kojeg će, početkom devedesetih, morati da ode – kao izbjeglica. Prije nego što će sjećanja te Podgorice pretvoriti u svjetski važnu umjetnost. Mnogo kasnije pričao je kako je imao 13 ili 14 godina kada je kamerom u istom tom Titogradu djetinjstva snimao borbe pasa. Tada i u tom vremenu, bio je to gotovo dječački produžetak uličnih tuča, koji će tokom jugoslovenskog haosa devedesetih postati ozbiljno klađenje na krv i smrt. Kasnije, u Americi, taj isti snimak pronaći će mjesto u njegovom radu, kao i onaj miris mlijeka… Kao i mnogo toga šta dijete, kada odlazi, još i ne zna da nosi sa sobom.
Umjetnici u porodici nagovarali su ga da odustane od medicine; konačno ga je „slomila“ godina provedena u Jugoslovenskoj narodnoj armiji… To je iskustvo koje, vrlo prosto i bez detaljisanja, opisuje kao traumatično. Umjesto medicine, dakle, odabrao je umjetnost i 1990. otpočeo studije na Cetinju.
artsy.com
Piše: Stojan Stamenić
Instalacija „Empire“ (2021) u Galeriji „Totah“
Đuravčevićev petokanalni video „Red“, stvaran između 1992. i 2002, gotovo je laboratorija takvog pamćenja. Narovi na stolu; ruke koje ih čiste, cijeđenje plodova… Klanje teleta. I na kraju – borba pasa, koju je snimio kao dječak u Titogradu. Sve povezuje crvena: boja ploda, religijskog rituala, krvi, žrtvovanja, nasilja… Najbanalnije svakodnevne slike – i smrt, stoje jedna uz drugu. U drugom radu, vrata su sastavljena od sjećanja na crkve i katedrale iz Firence i Crne Gore. Te dvije geografije, za njega, više se ne mogu razdvojiti… Unutrašnjost prostorije je spaljena; spolja je obična šperploča. Kao da je i emigrantsko pamćenje upravo takvo: spolja nova adresa, a unutra trag požara… Onog koji niko drugi ne vidi. *** Đuravčević, kaže to i sam, na neki način vidi sebe kao svjedoka društva u kojem je odrastao. Govori o Crnoj Gori osamdesetih kao o nasilnom prostoru; pominje plemensko nasljeđe, komunizam koji je pokušao da ga preoblikuje… Pa i o raspadu sistema kada se, zajedno s ratom, pojavilo prvo brutalno gomilanje kapitala: ubijanje i otimanje. „Ovo je sada moje“. Samo što u Aleksandrovom svijetu Balkan nikada nije samo optužnica. To je i zemlja, trava, mlijeko iz djetinjstva; Borhes kojeg je čitao s 14 ili 15 godina… Pa pometnja jezika, vjera i identiteta; mjesto koje čovjek može napustiti, ali ga ne može jednostavno izvaditi iz sebe. Prvi put se u Crnu Goru vratio 2002. godine, poslije decenije odsustva. Povratak je očigledno nešto pokrenuo: nakon njega je zatvorio grafičku radionicu u Njujorku i ponovo se okrenuo skulpturi i instalaciji. Lijepih 13 godina kasnije, krug se zatvorio na gotovo suviše uredan način. Mladić koji je iz Crne Gore otišao humanitarnim brodom, bez pečata u pasošu, kao izbjeglica… Predstavljao je Crnu Goru 2015. na Venecijanskom bijenalu. Ta izložba se zvala „Ti ricordi / Sjećaš li se / You Remember“… Kod Aleksandra Đuravčevića to, naravno, nikada nije jednostavno pitanje. A mnogo bi tačnije bilo: čega se sjećaš, koliko se toga zaista dogodilo baš tako… I koliko si, poslije svih ovih godina, od toga napravio sebe? I eto ih, nakon svega, neka djela titogradskog djeteta u njujorškom Metropolitenu – da nam šapuću koliko je sve to stravično lijepo. •
Objektiv 25
Neđelja, 1. novembar 2026.
Dvije decenije albuma „Back to Black“ koji je proslavio Ejmi Vajnhaus
Piše: Stojan STAMENIĆ
Predskazanje sudbine crne dame
Dok ju je Mark Ronson slušao u studiju kako pakuje vokale za album, prisjetio se njenih riječi, skoro komičnog štosa… Naravno, na svoj račun. „Prilično je tužno, zar ne…?“ Kad i ove jeseni „Back to Black“ sklizne do refrena kao umoran suvi list, prstom već možete upirati u glavnog i odgovornog; osumnjičenog i okuženog. Ime mu je Blejk Filder-Sivil.
faroutmagazine.co.uk
Blejk se vratio Čovjek kojem se Ejmi vraća- bivšoj, Ejmi je la, od kojeg je bježala, za kojeg se udala, od kojeg je mora- ostala na svojoj la da pobjegne… Negdje usput, strani priče. I nema u tornadu loših životnih izbotu nikakve „velike ra, stigla je i Blejkova odluka da se vrati bivšoj. Dio muzič- balade“. Cijeli ke istorije, a već znamo što za album više djeluje istoriju ponekad znači korisna katastrofa. kao privatno Ejmi Vajnhaus tada je ostala izgovorena sama. Blejk je otišao staroj ljubavi, a ona se vratila svom „cr- rečenica, uzdah nilu“. I nakon 20 godina, njemu ili ispovijest na račun neka ide inicijalna kapisla. A za sve što je potom ek- pred najboljim splodiralo bio bi, ipak, previprijateljem še laka meta… Ejmina muzika ZGARIŠTE LJUBAVI
me bilo humora. „Rehab“ sada zvuči kao jezivo proročanstvo spram Ejmine strašne sudbine, ali 2006. bila je bezobrazno smiješna pjesma. Nastala je, inače, iz anegdote. Ejmi je Ronsonu pričala kako su je bliski ljudi nagovarali da pođe na odvikavanje završavajući priču s onim „no, no, no“. I Mark je čuo refren prije nego što je shvatila da ga je upravo napisala! I tako je od čupave životne epizode i ličnog spoticanja napravljen jedan od najzaraznijih pop singlova od početka ovog nam vijeka.
ISPOVIJEST VARALICE
Da, tu je počela nelagoda koja ni 20 godina ne može da ukloni. Jer te 2006. publika je mogla da pjeva „no, no, no“ s osmijehom… Sada znamo kraj priče. Znamo da će ista žena postati plijen tabloida; da će njeni padovi, metaforički i bukvalni, biti fotografisani; njena zavisnost pretvorena u javnu zabavu… I da će umrijeti 2011, s 27 godina, nakon stida i očaja od jednog beogradskog koncerta, koji može ići samo na naš račun.
Ejmi Vajnhaus – provokativna, ranjena, komična i bolno stvarna
E, zbog svega toga, ne može se „Rehab“ više nikad i nikako vratiti njenoj prvobitnoj lakoći. Ejmina šala ostala je ista; promijenili smo se mi koji sada znamo njen punchline. Slično se dogodilo cijelom albumu. „You Know I’m No Good“ nekada je bila fantastično mangupska ispovijest žene koja ne pokušava da od sebe napravi nevinu stranu u ljubavnom brodolomu. Uhvaćena je u prevari, laže, vara, pije i unaprijed priznaje ono što naslov već kaže. U najboljim pjesmama, Ejmi je uvijek nemilosrdnija prema sebi nego prema muškarcima! Zbog toga „Back to Black“ nikada nije bila „obična ploča o kretenu koji joj je slomio srce“. U „Me & Mr Jones“ može čak sebi da dopu-
amazon.com
ipak je bila stvar mnogo delikatnijeg, oholijeg oružja. Sada znamo: „Back to Black“, objavljen u smiraj oktobra 2006, odavno više nije samo veliki album. To je jedna od onih ploča koje pružaju novo lice pop muzici. Pod udarima uragana slomljenog srca, Ejmi je tada probala da se zaštiti i naoruža girl-group melodramom; navukla je i Motown, i doowop oklop; potegla i analogne bubnjeve i zajahala The Shangri Las duh… I sve ih je stopila sa psovkama, sa seksom, dogorelim džointima, seizmičkim mamurlucima. Jer, sve je to bila stvarnost na zgarištu jedne ljubavi. I da, imala je samo 23 godine. Znate li kako je svijet prije dvije decenije osjetio „Back to Black“? Već u prvom tekstu tog oktobra 2006. kritičar Gardijana zapisao je: „Soul klasik 21. vijeka“. Sada, dvije decenije kasnije, to manje djeluje kao kritičarski hvalospjev, više kao rana dijagnoza. Sve je bilo spakovano bez ceremonije i pompe. Ejmi je Marku Ronsonu pričala o pjesmama koju voli, puštala mu The Shangri-Las muziku četiri Njujorčanke iz šezdesetih koje su je fascinirale… I svirala je gitaru. A Mark? Oko njenih pjesama počeo je da zida mali zvučni vremeplov. U bruklinskom „Daptone“ studiju našao se i Dap-Kings, bend Šeron Džons sastavljen od strašnih muzičara koji nijesu morali da glume šezdesete, nego su ih godinama svirali kao da se nikada nijesu ni završile. A drugu polovinu priče iznio je Salam Remi, za Ejmi mnogo više od saradnika, još od početka. I iznad svega toga… Taj glas. Kao da je preživio tri razvoda prije doručka, iako mu cijenjena vlasnica još nema ni 24 godine. Najčudnije i najbolje od svega? Pa, koliko je tada u svemu to-
Omot ploče objavljene u oktobru 2006.
sti da bude bijesna zato što je zbog nekoga propustila koncert Slik Rika, dok se misteriozni gospodin Džouns krije iza imena repera Naza, tj. Nasira Džonsa. Na ploči na kojoj priziva Bili Holidej, Motown i Spektora, Ejmi Vajnhaus lagano i bez problema – bavi se i hiphop jezikom ulice! I tu leži tajna zbog koje „Back to Black“ nikada nije postao kostimirana zabava u stilu šezdesetih… Instrumenti su mogli biti iz 1965, ali Ejmi nikako nije mogla. Ona je zvjerka našeg vremena.
DRHTAVI GLAS
E, onda dolazi naslovna pjesma… I zabava se gasi. „Back to Black“ počinje kao jeka vrata koja se polako zatvaraju. Blejk se vratio bivšoj; Ejmi je ostala na svojoj strani priče. I nema tu ni traga osjećaja da neko piše „veliku baladu“. Ta muzika više liči na privatno izgovorenu rečenicu, uzdah, ispovijest i priznanje pred najboljim prijateljem – kojem su slučajno dodati bubnjevi, drhtava zvona i prateći vokali. Kada je Ronson, mnogo kasnije, gledao snimak Ejmi kako u studiju završava vokale, prisjetio se njenih riječi, gotovo komičnog komen-
tara, nakon svega. „Prilično je tužno, zar ne?“ Jeste. I za još 20 godina i 20 vjekova svjedočićemo jednako da jeste. Ali Ejmi nam nikada neće dozvoliti da u svemu tome ne čujemo – i štos. Odatle u pjesmi „Tears Dry on Their Own“ taj kostur Motown klasika „Ain’t No Mountain High Enough“ – kao savršena demonstracija njenog talenta, šarma i sposobnosti da i najtužniju stvar obuče za izlazak. Pa da joj čak štosno stoji. Dok taj tekst pokušava da se pomiri s krajem veze… Muzika već cupka niz ulicu. U „Love Is a Losing Game“ Ejmi već ide drugim putem. Naslov kaže gotovo sve što će pjesma sama dokazati: Princ ju je obožavao i dugo izvodio, a Ejmi mu se 2007. pridružila na bini… Teško da ima boljeg dokaza u njenom katalogu da veliki glas ne mora uvijek da demonstrira silu. Nekad je dovoljno samo da zvuči kao da se jedva drži… I onda shvatite još jednu neobičnu stvar: da cijela ta planina od ploče traje samo malo više od pola sata! Deset pjesama na izvornom britanskom izdanju, gotovo nijedna dovoljno duga da stigne da joj dosadi sopstvena nesreća. Kao stari soul singlovi kojima se divimo: naprečac uđe, pogodi gdje treba i izađe van.
BEZ POVRATKA
Onda je svijet poludio. „Back to Black“ postao je globalni fenomen, a Ejmi Vajnhaus, londonska šizika nevjerovatnog glasa – svjetska zvijezda. Ulovila je pet Gremija, uključuju-
ći i one za video i pjesmu godine za „Rehab“, kao i nagradu za najbolju novu umjetnicu. Zbog problema s američkom vizom nije bila u Los Anđelesu; pjevala je iz Londona, preko satelita… A kada su pročitali njeno ime, nekoliko sekundi izgledala je kao djevojka kojoj se dogodilo nešto preveliko da bi odmah razumjela šta. Uspjeh ploče i umorno, nepovratno propadanje osobe koja ju je napravila odvijali su se gotovo istovremeno… To je najtužnije od svega. Dok su stizale nagrade, naslovnice i milioni prodatih primjeraka, tabloidima je bilo mnogo unosnije da fotografišu Ejmi kako pada nego da pišu o tome kako pjeva. Pet godina nakon objave albuma, 23. jula 2011, pronađena je mrtva u svojoj kući u Kamdenu. Javnost je godinama gledala kako joj se približava baš taj i takav kraj – dovoljno sporo da od njega napravi zabavu, a onda i dovoljno naglo da se pravi iznenađena.
GALAKTIČKA SCENA
Zato bi bilo nepravedno stati tamo gdje se Ejmina biografija najlakše završava – s Blejkom, drogom, alkoholom i Klubom 27. Redosljed bi morao da bude obrnut: jer, prije nego što je postala sinonim za muzičku tragediju, bila je nevjerovatna autorka. Žena koja je u dvije-tri rečenice mogla da rasplete kosmos od karaktera, galaktičku scenu za čitav propali odnos. Pa onda i pjevačica koja je mogla da zvuči pola vijeka starije od vremena u kojem živi, a da nijednog trenutka ne djeluje kao imitatorka. E, tek onda dolaze Blejk, flaše, paparaci, otkazani koncerti… Dvije decenije kasnije, najveća gorčina trijumfalnog albuma „Back to Black“ ogleda se upravo u tome – što je proces konačno obrnut. Jer, ako zavrtite ploču, Blejk će se pojaviti već nakon nekoliko minuta… „Rehab“ će djelovati mnogo strašnije nego što je zvučao 2006, a u naslovnoj pjesmi čućemo onaj kraj koji Ejmi tada još nije mogla znati. I u ponekom stihu tražiti predskazanja, kojih možda nikad nije ni bilo. I onda će udariti bubanj. Spustiće će se bas poput guste magle; Dap-Kings će svirati kao da je 1963… I kroz njih će se probiti taj glas, strašna propovijed djevojke iz Londona. Bezobrazne, ranjene, komične – i strašno, užasno i bolno žive. I u nekoliko minuta, za vas i Ejmi, opet neće biti bitno kako se priča završila. Biće važno samo koliko je početak bio lijep…
26 Oglasi i obavještenja
Neđelja, 1. novembar 2026.
Cjenovnik čitulja Formati
Cijene OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
15€
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
33€
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
35€
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
55€
1/36
do 20 riječi (1 slika)
15€
1/20
do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
18€
1/18
do 40 riječi (1 slika)
20€
1/12
do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
27€
1/6
do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
70€
1/5
do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
100€
1/4
do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
160€
1/2
do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
275€
1/1
do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
500€
1/9
1/8
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Oglasi i obavještenja 27
Neđelja, 1. novembar 2026. 19
Дана 31. октобра 2026. послије дуге и тешке болести у 62. години преминуо је наш вољени
5
9
Posljednji pozdrav mom ujaku
Дана 31. октобра 2026. године престало је да куца племенито срце нашег драгог
RIZU ALKOVIĆU
ДРАГИША Милорада ВУЈИЧИЋ Саучешће примамо у капели у Горњем Пољу 1. новембра од 11 до 16 часова и 2. новембра од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на мјесном гробљу. Цвијеће се не прилаже. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга ВАЊА, ћерка МАРИЈА, син ЗОРАН, брат ДРАГАН, сестра МИКА, браћа од стричева РАДОМИР и МИЛЕТА, сестрић МЛАЂЕН, сестре од стрица МИЛКА, РАКА, ЉИЉА, ЉЕПА, БРАНКА и АНА, снаха ЦИЦА и остала многобројна родбина
БРАНКА - МИЋЕ Слобовог ЂУРОВИЋА Саучешће примамо у капели код Никољ цркве 31. октобра од 12 до 20 часова и 1. новембра од 9 до 14 часова, када се креће за Вуковце, гдје ће се обавити сахрана у породичној гробници.
Zauvijek tvoj sestrić ESAD
ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга СНЕЖАНА, синови ВУК и ПРЕДРАГ, снаха АНЂЕЛА, брат МИЛИВОЈЕ - ПУРА са породицом, сестра НАТАША, сестре од стричева СЛАВКА и МИЛАНКА, тетке СОЊА и БРАНКА и остала родбина ЂУРОВИЋ S tugom se opraštamo od drage tetke
Ostajem bez tebe i tvoje podrške.
8
Prestalo je da kuca plemenito srce
RIZO ALKOVIĆ Brate moj, počivaj u miru, dok živim ja živjećeš i ti.
MUNIRA i DANO
13
18
Posljednji pozdrav prijateljici
MILENE
Uvijek si bila nježna, predusretljiva, draga… Rado ćemo te nositi u srcima i sjećati se.
Tuguju: porodica pokojnog brata NIKOLE MARINOVIĆA
LEPI POPOVIĆ 16
Posljednji pozdrav dragom bratu od tetke
MIŠKO BOLJEVIĆ sa porodicom
VLADU VUJOVIĆU VESKO i ZORAN CRVENICA sa porodicama 1
Navršavaju se tri godine od smrti našeg dragog
6
Navršava se godinu dana od smrti naše voljene
BRANISLAVA pok. Mirka LAZOVIĆA
MILENE PRAVILOVIĆ Vole te tvoji najmiliji.
Majka DARINKA, brat SAŠA sa porodicom
Navršava se tužna godina dana od kada nisi sa nama. Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već samo bolnu spoznaju da nam neizmjerno nedostaješ u svakom trenutku. Tvoj plemeniti lik , dobrota i ljubav koju si nam pružila zauvijek će živjeti u našim srcima. Sa ponosom i tugom čuvamo sjećanja i uspomenu na tebe. Tvoji sin RADOVAN, snaha TAJANA i unuk MAŠAN
28 Oglasi i obavještenja
Neđelja, 1. novembar 2026. 14
17
10 godina
Dana 3. novembra 2026. godine navršava se godina dana od kada nije sa nama
Navršava se i 4 godine od smrti
MIJA
VOJISLAVKA pok. Radenka ŠUĆUR rođena NIKČEVIĆ
i
NADE
VULIĆEVIĆ Teško je pronaći riječi kojima bismo opisali prazninu koju ste ostavili za sobom. Oče, tvoja ljubav, snaga i dobrota zauvijek će biti naš oslonac i uspomena. Draga tetka, tvoja toplina, pažnja i ljubav ostaće urezane u našim srcima. Nedostajete u svakom danu kada bismo poželjeli da ste pored nas. Vrijeme ne briše uspomene nit umanjuje ljubav prema vama. Vaši: DRAGANA, VASO, ANA, MILENA, BOŽO i JOVANA
Uspomenu na tebe čuvamo sa ljubavlju i poštovanjem.
Sin VASILIJE sa porodicom ŠUĆUR
15
10
Navršava se godina dana od smrti našeg dragog
SJEĆANJE
MILISAVA ŠĆEPANOVIĆA
dr MARKO KOTRI Prošla je godina, a ljubav, sjećanje i poštovanje ostaju, čuvajući najljepše uspomene na tvoju dobrotu i plemenitost. Čuvamo te od zaborava.
20 godina je prošlo, ali uspomena na našeg dragog druga, uglednog doktora i velikog humanistu ne blijedi. Pamtimo te po dobroti, iskrenom prijateljstvu, nepokolebljivom prkosu prema nepravdi i iskrenoj ljubavi prema Crnoj Gori. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i sjećanjima.
Kćerka SVETLANA sa porodicom
23
Najbolji naš Bata
SLOBODAN MARKOVIĆ
Prošla je godina, godina nedostajanja, puna tuge i praznine. Ipak, znam da si ponosan na nas, koliko i mi sa ponosom izgovaramo tvoje ime. Znamo da si našao svoj mir, a mi osjećamo tvoje prisustvo i podr-
EVROPSKI SAVEZ NIKŠIĆA
šku svakog dana. Volimo te i nikada te nećemo zaboraviti!
Tvoji PAVLE i MAJA 4
Tužno i bolno sjećanje na našu malu
MARTINU
Bol se ne piše na papiru već se nosi u srcu i osjeća u duši. Nek te u tišini vječnog mira prati naša ljubav. Tvoj osmijeh čuvaćemo od zaborava. Baba MARICA, ujak MARKO, ujna MAJA
24
Navršava se godina dana od smrti naše drage supruge, majke, snahe, svekrve i babe
NEVENKA DRAGIŠIĆ
Tvoj lik, tvoja čestita i plemenita duša, tvoje srce u kome je bilo mjesta za sve nas, ostaće nam u trajnom sjećanju. U neđelju, 1. novembra, u 10 časova, porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću. Tvoja PORODICA
Oglasi i obavještenja 29
Neđelja, 1. novembar 2026. 7
Godina je od odlaska naše majke
VIDA
i
21
19 od kada nas je napustio naš otac
IVANOVIĆ
2
Godina dana je od kada nas je napustila naša ćerka
BAJO
Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti osjećaj gubitka vašim odlaskom, zajedno sa tugom nosimo duboku zahvalnost što smo vas imali.
Vaša djeca: DEJAN, DANILO i DANIJELA - LELA
GAJO
MILODARKA – GARA
Godina je proletjela, a tvoja ljubav i uspomene su uvijek sa nama. Hvala ti za svu dobrotu, ljubav i lijepe trenutke koje si dijelila s nama. Zauvijek ćeš biti dio naših srca.
Godina dana je od kada nijesi sa nama, od kada nas ne srijećeš i ne pratiš punog srca i tople duše. Nedostaješ u svim trenucima i u svakoj uspomeni koju smo trebali da dijelimo zajedno. Iako nijesi sa nama osjećamo te u svakom danu i spominjemo sa ponosom.
BILJA, DARKO i PETAR
Počivaj u miru, vole te tvoji roditelji RAJKA i VASKO 20
11
Tužno sjećanje 1. 11. 2024 – 1. 11. 2026.
MILAN Andrijin BIGOVIĆ
GAJO
Dvije su godine naše neizmjerne tuge i bola, ali i neizmjernog ponosa što smo te imali kao smjernog supružnika, pravog vaspitača i dičnog uzora. Za života dragi i voljeni kao što si bio ti ne umiru, već se samo sele u neki bolji svijet i naša topla sjećanja. VJEČNA TI SLAVA I HVALA.
Otkako te nema, dani su izgubili onu svoju bezbrižnu radost i lakoću. I dalje se smijemo, radujemo, živimo… ali ništa više nije sasvim isto. Nedostaju tvoja toplina, osmijeh, dobrota i bezuslovna podrška. Onaj poseban osjećaj sigurnosti jer smo znali da si uvijek tu. I u najljepšim trenucima ostaje praznina koju si ostavila za sobom. Nedostaješ svakog dana, u svim onim malim trenucima koji su nekada bili tako jednostavni, a tako lijepi. Zauvijek moja sestra!
TVOJA PORODICA
BILJA 12
Godina dana od smrti moje
GARE Godina je prošla, ali nedostaješ isto kao prvog dana. Nedostaješ u svemu, u malim stvarima, u velikim trenucima, u običnim danima, u svemu što više nije isto. Nedostaješ i to je najteže. Zauvijek moja, zauvijek voljena, nikad zaboravljena, Gajo. Sestra LIDIJA sa porodicom
3
Godina dana je od kada nas je napustila moja sestra
GARA
Kroz ljubav i sjećanje ostaješ dio mene zauvijek.
Brat MIJO
22
Moja
GAGA Beskrajno ti hvala za svu ljubav, pažnju i toplinu koju si mi pružala od malih nogu. Za svaki zagrljaj, osmijeh i svaki trenutak kada si bila uz mene. Bio sam srećan što sam odrastao uz tebe. Mnogo mi nedostaješ i zauvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu. Tvoj PEKA
30 Oglasi i obavještenja Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: vanja pustahija
REDAKCIJSKI KOLEGIJUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić
politika
SRĐAN POPOVIĆ
ekonomija
jelena martinović
društvo
Jovan Nikitović
kultura
dragica šaković
crnom gorom
Urednici ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
nikola sekulić
hronika podgorice jovan terzić
arena
slobodan čukić
feljton i arhiv
marko milošević
dizajn
dragan mijatović
fotografija
LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
portal pobjede Urednik Bojan Đurišić
Zamjenica urednika Ana Popović
OBJEKTIV Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
TELEFON
020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Neđelja, 1. novembar 2026.
Marketing
Neđelja, 1. novembar 2026.
NAŠA I VJEČNA Specijalna publikacija povodom 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore Publikacija predstavlja sveobuhvatno svjedočanstvo o dvodecenijskom razvoju, uspjesima i izazovima od 2006. godine. Kroz bogat tekstualni sadržaj i autentične fotografije, čitaoci će proći kroz ključne političke, ekonomske, društvene, kulturne i sportske momente savremene Crne Gore. Postavljena na temeljima neprolazne istine da je Crna Gora naša jedina svetinja, ali i na čvrstom i neraskidivom stubu njenog istorijskog antifašizma, publikacija je i skup analitičkih tekstova o dvodecenijskom hodu moderne države kroz vrijeme, iskušenja i istorijske trijumfe i izazove.
CIJENA 5 eura
Djelo služi kao trajan dokument i podsjetnik za generacije koje dolaze o važnosti očuvanja državnog identiteta. Pozivamo vas da kroz stranice ove monografije zajedno proslavimo dvadeset godina ponosa, suvereniteta i zajedničkog građenja evropske budućnosti. Publikacija se može kupiti u prostorijama Oglasnog odjeljenja Pobjede, Bulevar revolucije 15, Podgorica
Staniša M. Ivanović
Atlantida je pored nas
Posebna vrijednost knjige sadržana je u činjenici da autor ne odgovara na pitanje - Đe je Atlantida bila i što je uzrokovalo njen nestanak, nego odgovara i na koje je regije naše planete „ova nekada visoko razvijena civilizacija bacila zrake svoje svjetlosti“. Akademik Sreten Perović Izvod iz recenzije
31
32 Marketing
Neđelja, 1. novembar 2026.