Vjetrovi Ratova

lomače. Osjećali su da je njihova dužnost prema Bogu iznad ljudskih naredbi, i da čovjek nema prava da gospodari nad njihovom savješću. To je načelo koje svatko nosi u sebi, i koje nitko ne može da iskorijeni.”233 {VB 243.1}

Kad se u Evropi pročula vijest da postoji jedna zemlja gdje svatko može da uživa plod svoga truda i da živi po svojoj savjesti, hiljade njih su pohitali u Novi Svijet. Kolonije su se brzo umnožavale. „Naročitim zakonom kolonija Masačusets je pružala dobar prijem i pomoć kršćanima svih nacija, koji su bježali preko Atlanskog oceana da izbjegnu ratove, glad ili ugnjetavanje svojih progonitelja. Tako su, po zakonu, ove izbjeglice i prognanici postali gosti države.”234 U toku dvadeset godina od prvog iskrcavanja u Plimautu, hiljade novih doseljenika se nastanilo u Novoj Engleskoj. {VB 243.2}

Da bi postigli svoj željeni ideal, ovi doseljenici su bili zadovoljni da marljivim i štedljivim životom osiguraju sebi najpotrebnija sredstva za život. Od zemlje su očekivali samo najskromniji plod svoga rada. Nisu se dali obmanuti bilo kakvim zlatnim izgledima budućnosti. Bili su zadovoljni polaganim ali stalnim napretkom svoje društvene zajednica. Strpljivo su podnosili odricanja života u pustinji, zalivali su svojim suzama i znojem svog čela drvo slobode koje je pustilo svoje korijene duboko u zemlju. {VB 243.3}

Biblija je bila temelj njihove vjere, izvor mudrosti i ustav slobode. Njena načela su se marljivo proučavala u domu, u školi i u crkvi, i njeni plodovi su se pokazali u blagostanju, obrazovanosti, moralnoj čistoti i umjetnosti. Mogao je netko živjeti godinama u puritanskoj koloniji, „a da ne sretne nijednog pijanicu, da ne čuje ni jedne psovke i ne vidi ni jednog prosjaka”.235 To je bio dokaz da su biblijska načela najsigurnije jamstvo narodne veličine. Slabe i zabačene kolonije prerasle su u savez moćnih država, i svijet je sa čuđenjem gledao kako se u miru razvija „crkva bez pape i država bez kralja”. {VB 243.4}

Ali neprestano su sve veće mase ljudi dolazile u Ameriku, podstreknute sasvim drugim pobudama od onih koje su dovele prve putnike. Iako su jednostavna vjera i čisti život imali veliki utjecaj, taj je utjecaj ipak sve više slabio, što se više povećavao broj onih koji su tražili samo materijalne koristi. {VB 244.1}

Princip prvih kolonija: da samo članovi crkve imaju pravo glasa i da samo oni mogu zauzimati položaje u građanskoj upravi — donio je teške posljedice. Ove mjere uvedene su kao sredstva da se sačuva čistota države, ali one su prouzrokovale propast crkve. Pošto je ispovijedanje vjere bio uvjet da se dobije pravo glasa i pravo na službu, mnogi su se priključili crkvi, vođeni isključivo materijalnim ciljevima, ne doživjevši promjenu srca. Tako su se, malo po malo, crkve punile neobrađenim ljudima; čak i među propovjednicima je bilo takvih koji su iznosili lažno učenje i nisu ništa znali o preporadajućoj sili Svetog Duha. Opet se pokazalo ono što se tako često moglo vidjeti u historiji crkve od Konstantinovih dana do danas: kako ne valja podizati crkvu uz pomoć države i pozivati svjetovnu’ vlast da podupre evanđelje onoga koji je rekao: „Moje carstva nije od ovoga