Lena Andersson, Namjerno zanemarivanje, I. poglavlje

Lena Andersson Namjerno zanemarivanje

Andersson KB.indd 1

22/10/19 19:56

Biblioteka Cicero Naslov izvornika Lena Andersson EGENMÄKTIGT FÖRFARANDE – en roman om kärlek Copyright © Lena Andersson 2013 Published by agreement with Hedlund Agency © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2019.

Sufinancirano sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa

The European Commission support for the production of this publication does not constitute an endorsement of the contents which reflects the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsi­ble for any use which may be made of the information contained therein.

Potpora Europske komisije izdavanju ove publikacije ne uključuje podršku njezinu sadržaju, koji isključivo odražava stavove autora, i Europska komisija ne može preuzeti odgovornost za način korištenja informacija koje publikacija sadržava.

Knjiga je tiskana uz novčanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Andersson KB.indd 2

22/10/19 19:56

Lena Andersson

Namjerno zanemarivanje Roman o ljubavi Sa švedskoga prevela Željka Černok

Zagreb, listopad 2019.

Andersson KB.indd 3

22/10/19 19:56

Onaj koji… protuzakonito uzima i koristi ili pak pronevjeri, bit će osuđen za namjerno zanemarivanje… Isto će vrijediti i ako netko bez pronevjere, postavljanjem ili razbijanjem brave ili slično, nezakonito naruši tuđi posjed ili ako nasilno ili prijetnjom nasiljem sprječava drugoga u obnašanju prava da nešto zadrži ili uzme. Švedski zakon 8 poglavlje 8 §

Andersson KB.indd 5

22/10/19 19:56

Ester Nilsson zvala se ta osoba. Bila je pjesnikinja i esejistica koja je do svoje trideset i prve godine već napisala osam sadržajnih knjižica. Svojeglavih po jednima, zaigranih po drugima, većina ljudi nije ni čula za nju.

S katastrofalnom preciznošću opažala je stvarnost iz svoje svijesti i živjela u stremljenju da je svijet takav kakvim ga je ona doživljavala. Ili točnije rečeno, da su ljudi napravljeni tako da mogu doživjeti svijet onakvim kakav jest, samo ako su dovoljno pažljivi i ne lažu sami sebi. Subjektivno je objektivno, a objektivno subjektivno. Tome je, barem, ona težila.

Znala je da potraga za istom takvom preciznošću u jeziku predstavlja ograničenje, ali svejedno je tome stremila, s obzirom da je sve drugo olakšavalo intelektualno muljanje i izvlačenje; dakle, olakšavalo život ljudima koji ne prate pažljivo u kakvom su stvari suodnosu i kako ih treba jezično predstaviti.

7

Andersson KB.indd 7

22/10/19 19:56

Svejedno se uvijek iznova bila prisiljena suočiti s time da riječi samo otprilike opisuju ono što bi trebale. Isto vrijedi i za misli, koje iako su sazdane na sistematiziranim opažanjima i jeziku, nisu tako pouzdane kao što se žele predstaviti.

Taj zastrašujući rascjep između misli i riječi, želje i izraza, stvarnosti i onoga nestvarnoga, te što raste u tom rascjepu, ono je o čemu govori ova priča.

Otkada je Ester Nilsson u dobi od osamnaest godina shvatila da se život u osnovi sastoji u tome kako odagnati dosadu, te u tu svrhu samostalno otkrila jezik i ideje, nije osjećala nikakvo nezadovoljstvo u životu, vrlo rijetko čak ni običnu potištenost. Neprestano je radila na dekodiranju osobina svijeta i ljudi. Studirala je filozofiju na sveučilištu u Stockholmu i otkada je završila svoju disertaciju u kojoj je pokušala spojiti ono anglosaksonsko s francuskim, dakle primijenila minimalizam i logiku analitičke škole na obuhvatnije shvaćanje života kontinentalne škole, radila je kao slobodna umjetnica.

Od toga dana kad je pronašla jezik i ideje i shvatila što je njen zadatak, odrekla se skupog života, jela jeftino, pazila na kontracepciju, putovala racionalno, nikada nije imala dugove ni prema bankama niti prema fizičkim osobama i nije se dovodila u situacije koje bi je odvlačile od onoga čemu je htjela posvetiti svoje vrijeme; čitanja, razmišljanja, pisanja i razgovaranja.

8

Andersson KB.indd 8

22/10/19 19:56

Trinaest je godina tako živjela, više od pola tog vremena u harmoničnoj i stabilnoj vezi s muškarcem koji ju je puštao na miru i istovremeno zadovoljavao njene tjelesne i mentalne potrebe.

A onda je stigao taj telefonski poziv.

9

Andersson KB.indd 9

22/10/19 19:56

Telefonski je poziv stigao početkom lipnja. Muškarac s druge strane veze pitao ju je bi li htjela zadnjeg vikenda u listopadu održati predavanje o umjetniku Hugu Rasku. Njegov način kombiniranja pokretnih slika i teksta svi su smatrali veličanstvenim i originalnim. Uz to je bio cijenjen po svom moralnom patosu u današnjim površnim vremenima. Dok su drugi samo govorili o sebi, on je govorio o odgovornosti i solidarnosti, tako su to opisivali njegovi poklonici.

Predavanje od trideset minuta, uobičajen honorar.

Ester je bila na Sankt Eriksplanu kad joj je zazvonio mobitel. Bilo je kasno poslijepodne i sunce je sjalo intenzivno i bilo tako nisko na nebu da ju je bolo u oči. Kad se vratila kući ponosno je rekla za tu ponudu muškarcu s kojim je živjela i koji se zvao Per. Hugo Rask bio je umjetnik kojega su oboje vrlo cijenili.

Ljeto je prošlo i stigla je jesen. Život Ester Nilsson išao je svojim uobičajenim tokom. Nekoliko tjedana prije 11

Andersson KB.indd 11

22/10/19 19:56

dogovorenog termina počela je pobliže proučavati djelo Huga Raska, te pročitala tekstove koje je već napisala o njemu. „Umjetnik koji se ne bavi društvom i ljudskoj izloženosti teškom životu, ne zavređuje da ga se zove umjetnikom“, bila je jedna od njegovih izjava koja je često citirana.

Njeno se predavanje trebalo održati u subotu. U nedjelju prije toga sjela je i počela pisati. Mora početi na vrijeme, znala je to, kako bi uspjela izbjeći uopćene formulacije, standardizirano razmišljanje koje se okamenilo u općenite fraze.

Ester Nilsson namjeravala je napisati fantastičan govor.

Hugo Rask će ostati zadivljen kad je čuje. Svaki umjetnik i pogotovo prosvjetitelj poput njega otvoren je za snagu formulacija i njihov erotski potencijal.

Svakim danom dok je pisala predavanje rastao je osjećaj povezanosti sa subjektom. Osjećaj se kretao od poštovanja u nedjelju do odavanja časti u utorak, do četvrtka je osjećala neku prigušenu čežnju, a u petak teško nedostajanje.

Pokazalo se da je osoba sposobna osjećati da joj netko nedostaje iako ga je srela samo u svojoj mašti.

Nije voljela čovjeka kojeg je stvorila u svom tekstu, jer ona ga nije stvorila, postojao je i prije. Ali riječi su bile njene i obgrlile su i milovale njegovo djelo, koje je bilo on.

12

Andersson KB.indd 12

22/10/19 19:56

Seminar o životu i dosadašnjem djelu Huga Raska započeo je u subotu u jedan sat poslijepodne. Osim nje, trebao je govoriti i jedan kritičar umjetnosti, a zatim grupa stručnjaka o „umjetnikovoj odgovornosti prema društvu“.

Grupa je dogovorila da se nađu petnaest minuta prije početka. Zrak je još uvijek bio topao, a Ester je bila odjevena u tanki sivi kaput čija joj je tkanina lijepo padala preko nogu, kao da je skup, i bio je, ali kupila ga je na sniženju. Prebacila ga je preko naslona stolca pokraj sebe.

Kad je Hugo Rask ušao u prostoriju, odabrao je upravo taj stolac za sjedenje iako su drugi bili slobodni. Ali prvo je prstima uhvatio njen kaput i premjestio ga u prozorsku nišu. Kako je prstima obgrlio tkaninu i pokret kojim je premjestio, nikada nije vidjela da je itko ikada dodirnuo neku stvar na senzualniji način. U nježnosti pokreta postojala je apsolutna ljubaznost, tjelesni izraz savršene pažljivosti.

13

Andersson KB.indd 13

22/10/19 19:56

Ako netko tako dodiruje stvari i tkanine, onda ta osoba posjeduje jedinstvenu nježnost i osjećajnost, pomislila je Ester Nilsson.

Tijekom predavanja sjedio je u prvom redu i sve intenzivno pratio. Koncentracija u prostoriji bila je velika među tih stotinu pedeset osoba u publici koji su kupili ulaznice.

Nakon svega ozarenog je lica prišao Ester i zahvalio joj time što ju je uhvatio za obje ruke i poljubio u obraze.

– Nikada me netko tko me ne poznaje nije razumio toliko duboko i toliko precizno.

U njoj je šumilo i šuštalo i nije uspijevala pratiti predavanje koje je slijedilo. Samo je mislila na zahvalnost koju je vidjela na njegovu licu.

Kad je u pet sati program završio, držala se blizu njega pokušavajući izgledati drukčije od onoga kako se osjećala.

Umjetnikov je sin bio tamo, mladić s bradom, kukičanom kapom i direktnog i spontanog načina obraćanja.

Pohvalio je njeno predavanje i rekao da bi svi troje trebali otići na piće. To je Ester Nilsson htjela najviše od svega na svijetu. Da ove večeri ode na pivo s Hugom Raskom, njen bi život bio savršen.

Ali mora kući.

Brat joj je došao u posjet iz inozemstva i imala je dogovorenu večeru s njim i ocem. Brat dolazi jednom godišnje tako da to nije mogla odgoditi.

– Možda neki drugi put. – rekao je Hugo.

14

Andersson KB.indd 14

22/10/19 19:56

– Bilo kada. – rekla je Ester prigušeno kako bi sakrila svoje duševno stanje.

– Možeš koji dan svratiti do mog ateljea i posuditi one DVD-e koje nemaš.

– Javit ću ti se oko toga. – rekla je Ester još prigušenije.

– Stvarno je bilo lijepo to tvoje predavanje. Dirnut sam.

– Hvala. Samo sam rekla istinu.

– Istina. – rekao je. To je ono što tražimo, i ti i ja. Zar ne?

– Da, tako je. – odgovorila mu je.

Za vrijeme večere sa svojim partnerom, bratom i ocem, Ester je ispunio težak osjećaj čežnje za tim da je negdje drugdje. Čulo joj se to po tonu glasa i vidjelo po sjaju u očima. Primijetila je to, ali nije mogla promijeniti ni ton, ni sjaj. Htjela je pričati samo o Hugu Rasku i njegovoj umjetnosti i o tome o čemu su razgovarali na predavanju.

Jednom je prilikom bila negativna i narugala se umjetniku na neprirodno grub, ali istovremeno i iskren način.

To bi bio jasan znak onima koji su je pozorno gledali. Ali nitko oko stola nije je naročito pozorno gledao.

Osjećala se vrlo usamljeno i beskrajno umorna. U samo nekoliko sati, ili još od nedjelje kad je počela pisanjem stvarati Huga Raska u sebi, ili kao posljedica dugog raspada, Ester je postala stranac svom partneru. Cijela je ona bila samo jedan veliki nedostatak.

15

Andersson KB.indd 15

22/10/19 19:56

Razmišljala je kako će to biti prijateljstvo i duhovno zajedništvo. Umjetnik će upoznati nju i Pera i dolaziti kod njih na večeru. Raspravljat će o velikim pitanjima i razvijati se kao osobe kroz te razgovore. Ništa se neće promijeniti, samo obogatiti.

Različite je realnosti moguće integrirati jednu u drugu samo korak po korak. Nije moguće ni na jedan drugi način. Nalazila se na drugom koraku.

16

Andersson KB.indd 16

22/10/19 19:56