Živjeti u Brodu 1920.

Život prije stotinu i jednu godinu u Slavonskom Brodu bio je isprepleten brojnim političkim i društvenim događajima o kojima saznajemo u novinama iz 1920. godine, Hrvatskoj zajednici i Brodskim novinama.

Hrvatska zajednica bila je tjednik za politiku i narodno gospodarstvo koji se s vremenom sve više otvoreno suprotstavljao vladi. Uz prevladavajuća politička pitanja, novine su, što je nama zanimljivo, izvještavale i o svakodnevnim događajima. Poput, u prvim mjesecima, poziva Dobrovoljnog vatrogasnog društva na ples s tombolom u Kasini (a prihod od plesa bit će namijenjen nabavi motorne štrcaljke), zatim krađe u gostioni Josipa Cviića na Klasijama u ožujku te pucnjave po policiji i ubojstva sumnjivca koji je pucao. Održana je izložba Slavka Tomerlina, a hotel Jankomir oglašavao je “izvrsnu domaću kuhinju, sobe za spavanje, dobru kapljicu i solidnu poslugu”.

Važan događaj su svakako bili izbori za gradsko zastupstvo za koje Hrvatska zajednica nudi dokaz o manipulaciji, prava glasa žena su bila veoma skučena, a “borilo se” između građana i radnika. Broj u travnju donosi rezultate tih izbora (9 zastupnika građanskih stranaka i 15 komunista ušlo u gradsko zastupstvo), kao i pobjedu nogometnog kluba Marsonija nad Gradjanskim klubom s 12 : 0, ali ne hvaleći igru Marsonije. Svibanj donosi ekskluzivu da novi gradonačelnik

Stevo Bublić ima godišnju plaću od 42000 kruna te želi aludirati da su Brođani uvelike pogriješili izabirući njega i radikalizam na izborima.

U svibnju je otvoreno savsko kupalište, s posebnim terminima za muškarce i za žene, a u srpnju je svečanom bakljadom i povorkom kroz grad proslavljen imendan i rođendan Njegovog Veličanstva kralja Petra I. Karađorđevića. Jedna od srpanjskih naslovnica donosi opširan članak o potrebi obnove i moderne izgradnje gradske bolnice. Tijekom ljeta priređena su dva glazbena gostovanja – Trija Ormezovski te Olge Šurin-Krinske, primadone Kijevske opere, uz klavirsku pratnju Aleksija Strahova (čak dva koncerta, u Centralu i Kasini).

Posebno je zanimljivo pratiti oglase – u malom oglasniku prodaju se malinov sok, zemlja, platno, radničke košulje, vino, odijela, kovački alat, traže se naučnici, prodavačice, stanovi, šivaći stroj, oglašavaju se ženidba-udaja, prodaje se violina Steiner, a mliječno brašno Nestle može se dobiti u trgovini Barbirović i Dobrički. Čak su se i datumi, odnosno promjene godišnjih doba oglašavale novinama. Tako doznajemo da ljetno vrijeme završava 30. rujna.

U ranu jesen Jozo Benčević postao je novi gradski kotarski liječnik. Započela je nova školska godina, a s njom i novi/stari problemi – pomanj-

Nedavno je vatrogasno društvo u Brodu n. S. ustanovilo glazbu (limenih glazbala), koja već liepo napreduje. Manjak je na glazbalima i novcu, kojim bi se mogle razne potrebštine namaći... Umoljavaju se stoga svi gradjani bez razlike da bi novcem, instrumentima (guslama i inim glazbalima) ili drugim darovima pomogli ovaj pothvat. Vatrogasno je društvo pripravno i otkupiti instrumente od pojedinaca, a poklonjene prima sa osobitom zahvalnošću. Učenici za (limenu) glazbu primaju se svaki dan. Darove prima tajnik g. Šandor Holujević. Gradjani napried! kanje prostorija, a neke su škole čak bez krova.

Ove novine u studenom daju izvještaj s velikog izbornog sastanka Hrvatske zajednice. Bliže se izbori pa tako i Hrvatska zajednica pokušava prikupiti glasove uz pomoć novina (npr. “Tko na izborima dne 28. studenoga o.g. ne glasuje za Hrvatsku Zajednicu, taj podupire ili kakvu nemoguću sanjarsku politiku ili izdaje Hrvatstvo”, ili “Tko hoće Jugoslaviju, federativnu i zadovoljnu – glasati za Hrvatsku Zajednicu”).

Brodske novine u vlasništvu su Demokratske stranke Srba, Hrvata i Slovenaca. Oni se također te godine spremaju za izbore te već u prvom siječanjskom broju pišu o njima. Zanimljivo je primijetiti jednu naslovnicu s velikim naslovom “Hinko Hinković”. Naime, novine prenose da Hinko Hinković piše u varaždinskom Slobodnom građaninu kako se razočarao novom državom nakon što se vratio iz Amerike. No, Brodske novine stoje na strani države u ovom i brojnim sličnim događajima dok Hrvatska zajednica radi suprotno, odnosno zalažu se za suverenitet Hrvatske. Brodske novine ih često zbog toga “bockaju” na sarkastičan i šaljiv način.

Na izvanrednoj gradskoj sjednici 6. siječnja kao jedina točka dnevnog reda bila je molba Jugoslavenske tvornice vagona, lokomotiva i željeznih mostova koja je od grada tražila razne olakšice u svrhu podignuća tvornice – dobili su pustaru Marac za tvornice, dio pustare Dimović za stanove radnika te oprost od gradskog nameta na 20 godina. S veljačom je počela izgradnja još jedne telefonske linije Zagreb – Beograd, stigli su vagoni kristalnog šećera i petrojela za građane, a gđica. Lela Benčević zaručila se s Lackom Ratkovićem iz Zagreba (“Čestitamo”; u srpnju će se vjenčati, što je isto oglašeno!). Brodske novine jedine donose vijest o smrti Josipa Stane, poznatoga brodskog violončelista svjetskoga glasa.

Zanimljiv je naslov “Šta se sve krade” iz ožujka. Tako su u Beču ukradene klupe, na groblju iskopan metalni lijes i ukraden, u Pragu table od pleha što služe za oglase. HPD Davor “apelira i dalje na naše rodoljubne građane” da im se pridruže kao članovi, a ako netko želi učiti francuski jezik može se prijaviti kod Hinka Schulmanna. Učenici realne gimnazije priredili su koncert, a Radnička prosvjetna sekcija Diletanata priređuje predstavu Pljusak, veselu seljačku igru autora Pecije Petrovića i redatelja Žarka Moačanina, čiji će prihod ići za obnovu Radničkog pjevačkog zbora. U travnju se ističe oglas o zabrani prodaje alkoholnih pića na dan održavanja izbora – prema naredbi bana Hrvatske i Slavonije. Izvještava se o izborima u Češkoj i Slovačkoj, o štrajku željezničara u cijeloj zemlji, a spominje se (često!) i Mita Mitrović kao “omiljeni gostioničar i svratištar” koji u svom lokalu Tri gavrana priređuje “veselo veče s igrankom i nagradom” – janje na ražnju!

U svibnju je odigrana kazališna predstava, Moliereov Umišljeni bolesnik, u izvedbi Varaždinskog kazališta, a novine kritiziraju slabu posjećenost. Isto tako žalci su upućeni čišćenju grada, govori se o “Molinarijevom smetlištu”, klupe u Klasiji treba popraviti i postaviti nove, popraviti asfalt na Jelačićevom trgu, više čistiti ulice i prati od prašine.

Tijekom lipnja opširno se piše o velikom događaju – prolasku regenta Aleksandra kroz Brod na njegovom putu prema Zagrebu. Novine detaljno izvješćuju o njegovom petnaestominutnom (!) boravku u Brodu i dočeku mnogih brodskih društava. U srpnju se piše o novoosnovanom Lovačkom klubu Brod, održanim završnim ispitima u nižim pučkim školama (u 1919./1920. pohađalo je 444 učenika u 7 odjeljenja; za prijelaz u viši razred bilo je 328 sposobnih, 116 nesposobnih – neispitanih čak 47 za koje se, osim nekolicine bolesnih, ne može ustanoviti zašto ne polaze školu) i činjenici da dječačka škola i nakon 100 godina još nema svoju zgradu.

Novine donose i razne glazbene molbe, poput molbe orguljaša za povišenje naknade koja je odbijena, ili molbe niže pučke škole gradskom poglavarstvu za nabavku jednog glazbala (glasovira ili pijanina). Pa ako poglavarstvo ne odobri, mole se svi (roditelji, trgovci, tvrtke, banke) da “doprinesu ma i najmanji obol u svrhu uzgoja naše mladeži u toj lijepoj umjetnosti”. A Sokolsko društvo uputilo je u više navrata javnu zahvalu Maksi Weineru koji im redovito popravlja sprave i materijalno ih daruje. Julija Sitzer iz Zagreba objavljuje oglas da je odsjela u Brodu u hotelu Central i da prima narudžbe steznika, samo po mjeri, te da ostaje samo nekoliko dana!

Brodske novine se puno više bave lokalnim temama i događajima. Samo prateći oglase mogla bi se ispričati fantastična priča o gradu na Savi. Svoje djelatnosti i usluge oglašavaju Ljekarna

Sv. Trojstva, slikar soba i napisa, ličilac i pozlatar David Frank, prvi brodski zubotehnički laboratorij (1911.) Felixa Grškovića (liječnik dr. S. Kun), Banka i mjenjačnica Brdarić i drug, parfumerija Venus, braća Predmersky sa daskama za podove, prva brodska parna bojadisaona i čistiona (1888.) Jovana Moačanina i sinova, remenar i sedlar Martin Hum, mesar i kobasičar Dragutin Nemčik, krznarska radionica Ljudevita Kampfnera, fijakersko poduzeće Kum Risto, otpremni ured i carinsko posredovanje Emila Eichhorna, pekarna Nikole Stojkovića, advokatska kancelarija Jovana Radakovića, Makso Samlaić sa strojno bravarskom i mehaničkom radionicom,

U centru grada bilo je mnoštvo trgovačkih i obrtničkih radnji limarija Sandora Kohna, tiskara i knjigovežnica Schulmann, novoosnovana Autotaksa za gradski i vanjski promet (stajalište je na Jelačićevom trgu ili u Mesićevoj ulici 39), Rudolf Spitzer s trgovinom pomodne robe, cipele Bata, brodsko kino Apollo oglašava projekcije filmova… i tako dalje, i tako dalje.

S krajem godine, nešto su veselije teme na repertoaru. Ševčikov gudalački kvartet priređuje koncert u kinu Apollo, Jerolim Miše predavanje o likovnoj umjetnosti u Prosvjetnom klubu, a za one koji vole plesati, otvara se plesni tečaj u trajanju od šest tjedana u dvorani Kasine (podučava Adam Hingemann). Židovsko gospojinsko društvo priređuje čajanku, HPD Davor koncert s gospođicom Ljubicom Sekulić kao solisticom, a velik događaj odvit će se u organizaciji Hrvatskog gospojinskog dobrotvornog društva – bit će to Silvestrovo veče u Kasini na kojem će pjevati zbor Davora, na violončelu svirati g. Zlatko pl. Derenčin, uz pratnju na glasoviru gđ. pl. Derenčin, svirat će i đački tamburaški zbor, ples gospođica uvježbao je već spomenuti Hingemann, sudjelovat će vatrogasna glazba, a bit će uprizorena i živa slika Svanuće mladog ljeta po nacrtu Jerolima Miše. Pravi prednovogodišnji spektakl!

“Gradsko poglavarstvo u Brodu objavljuje: Naredbom zdravstvenog odsjeka zemaljske vlade za Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje je 19. X. “dan čistoće”. Upozorava se pučanstvo, da će toga dana obilaziti gradom posebno povjerenstvo te pregledavati trgove, ulice, škole, dvorišta, stanove, osobito radničke u tvornicama, radione i druge javne lokale, nadalje izloge, trgovine, prozore i vrata kuća, želježničke i parobrodarske stanice i dr. Umoljava se pučanstvo, da posveti ozbiljnu pažnju na čim savršeniju čistoću, kako bi ovaj dan bio “dan čistoće” a i da povjerenstva ne budu prisiljena uporabiti stroge ustanove i kazne čl. 112. o zdravstvu.

“Hrvatska zajednica”, 16. listopada 1920.

No, vratimo se još zakratko na mjesec listopad 1920. godine, zanimljiv po Tadijanovićevoj prvoj službenoj pjesmi Lutanje koju je upravo tada napisao u brodskom franjevačkom samostanu. Brodske novine toga mjeseca donose također jednu pjesmu, no pomalo drukčijeg svjetonazora. Naime, Stjepan Rašl iz Podvinja napisao je Pesmu jedne jugoslavenske duše, koja nema “poetičnih pretenzija ali sa osjećajem prave ljubavi za narodno jedinstvo”. Nastavljaju prozivati Hrvatsku zajednicu za raznorazne stvari te donose i izvješće o štrajkovima širom Slavonije. Ujedno od 20. listopada počinju izlaziti dva puta tjedno, zbog većih potreba svojih čitatelja. Hrvatska zajednica donosi izvješće čega ima sve u Brodu te završava pomalo sarkastičnom rečenicom: „Na koncu ima u Brodu i jedno balavo piskaralo Brodskih Novina“. Donose vijest da je odobreno gradilište na Jelačićevom trgu (Korzo!) za izgradnju Prve hrvatske štedionice, molbu vatrogasnog društva svim građanima da novcem, instrumentima ili drugim darovima pomognu novoosnovanu vatrogasnu glazbu.

Zapravo se u mjesecu listopadu ništa posebno ne mijenja. Iz sitnih vijesti i oglasa može se iščitati bogat, zanimljiv, uzbudljiv život građana. Ali, u novinama su ionako većinom politika, rasprava i prozivke. Tadijanović kao da se izolira od toga. To je neshvatljiva duša umjetnika i pjesnika petnaestogodišnjaka, kojeg je teško razumjeti, a još teže usporediti s tadašnjom situacijom, barem onakvom kakva nam se prikazuje u novinama.

Osim političkih, mučile su Brođane i druge stvari poput utrka biciklista po pločnicima ili molba društvu koje je posudilo tambure od društva Davor da ih vrate ili će biti zatražene sudbenim putem. A bilo je i neobičnih situacija – “Znanja i ravnanja radi!” – roditelji Fürst neće više financirati svoga rastrošnoga sina. Doista se nekada sve oglašavalo preko novina. Što bi tek bilo da su Dragutin Tadijanović i njegovi suvremenici imali mobitele? Pa gdje bi im bio kraj?

O Lutanju

Bilješke o Tadijanovićevoj pjesmi