Issuu on Google+

Tehnobit

Otkriveni copypaste rituali Povlačenje nečasnih znanstvenih članaka iz stručnih časopisa endemska je pojava u Hrvatskoj. Ipak, ‘muljatora’ ne nedostaje TEKST: MIĆO TATALOVIĆ, MR.SC. FOTO: LIDEROVA ARHIVA

S

kandali o plagijatima u domaćoj akademskoj zajednici gotovo su postali svakodnevnica. Često se čuje i da oni koji su upleteni u takve skandale izlaze iz njih bez mnogo posljedica, čak se ponekada koriste tim istim radovima pri prijavi za novi posao. No malo se čuje o tome kako se takvi nevaljali znanstveni radovi sankcioniraju i pljeve iz znanstvenog zapisa. - Sumnjaju li urednici da je tekst objavljen u njihovom časopisu plagijat, dužni su ispitati slučaj te donijeti zaključak hoće li povući članak iz časopisa - kaže Ksenija Bažardić, asistentica na projektu Učestalost i stavovi o neovlaštenom preuzimanju autorskog vlasništva, sa Sveučilišta u Rijeci. Dodaje da bi povlačenjem članka iz časopisa, članak trebao biti povučen i iz svih citatnih baza u kojima su indeksirani članci iz časopisa, a urednici bi trebali obavijestiti čitateljstvo o razlozima povlačenja članka. Znanstveni rad objavljen u stručnim časopisima glavni je način komunikacije između znanstvenika i temelj znanosti. No čak i uz rigorozni proces recenzije i među takvim radovima se nekad pronađu nepravilnosti nakon objavljivanja – izmišljeni ili lažirani eksperimenti, prepisivanje svoga ili tuđeg rada bez citiranja, manipuliranje podacima i rezultatima i sl. Takvi radovi mogu stajati ostale znanstvenike

10 TEHNOPOLIS

010-014 kopije.indd 10

Znanstvenici koji se odluče na neetičku manipulaciju znanstvenim člancima često to rade kako bi napredovali u karijeri te stekli prestiž i osigurali financije za daljnja istraživanja. Može se očekivati da u društvima koja su više korumpirana, kao što je hrvatsko, više znanstvenika bude korumpirano i sklono takvim postupcima – naročito ako institucije i procesi sankcioniranja nisu na mjestu ili ne rade kako bi trebali. No, koliko ih je, nitko ne broji

koji ih koriste kao temelj svoga istraživanja, mnogo truda, vremena i novca. Upravo zato mnogi svjetski časopisi smatraju važnim povući – retraktirati – takve radove kada se otkriju. No kakvo je stanje u Hrvatskoj? Znanstvenici koji se odluče na neetičku manipulaciju znanstvenim člancima često to rade kako bi napredovali u karijeri te stekli prestiž i osigurali financije za daljnja istraživanja. Može se očekivati da u društvima koja su više korumpirana, kao što je hrvatsko, više znanstvenika bude korumpirano i otvoreno takvim postupcima – naročito ako institucije i procesi sankcioniranja nisu na mjestu ili ne rade kako bi trebali. Tako je, prema nekim analizama, u Kini čak trećina od oko 5000 znanstvenih časopisa iznimno loše kvalitete; služe samo za objavljivanje loših radova koji onda omogućuju znanstvenicima da napreduju u karijeri, te je čak 30% predanih članaka plagijat. Slično je stanje i u Indiji, gdje se u zadnjem desetljeću na svakih 100.000 objavljenih članaka oko 70 njih povuklo zbog plagijata, izmišljanja podataka i sl. U zapadnim zemljama, procjene govore o oko 80 do 400 povučenih članaka godišnje. Dva novinara koji vode blog Retraction Watch koji prati retrakcije znanstvenih radova, u samo godinu dana pronašla su oko 200 retrakcija, čak 90 ih je bilo zasluga jednog jedinog znanstvenika. Razlog postojanja bloga, Retraction Watch, je istražiti kako časopisi i urednici postupaju s retrak-

cijama. Neki recimo objave detaljne retrakcije kojima objasne čitateljima koji dijelovi članka su bili problematični te zašto je članak povučen. Dobar domaći primjer toga je povučeni članak iz Pomorstva, objavljen 2007. i povučen 2008. nakon što je otkriveno da je plagijat. “Obavještavamo naše cijenjeno čitateljstvo da je na našu veliku žalost po prvi put došlo do znanstvenog plagijata koji je objavljen u našem časopisu,” stoji u izjavi, koja onda precizira da je članak o kojem je riječ doslovno prepisan iz tuđeg rada napisanog 2001. U istrazi za ovaj članak sam našao i drugi, pregledni članak koji je autor povučenog članka napisao za Pomorstvo. Nekoliko minuta na svima dostupnim internet programima koji pomažu otkriti plagijate, pronašao sam auto-plagijat objavljen dvije godine kasnije u rumunjskom časopisu objavljenom na instituciji toga autora. Veliki dio članka je doslovce prepisan, zajedno s nekim tipografskim pogreškama (!), bez navođenja članka u Pomorstvu u literaturi. Obavijestio sam uredništvo Pomorstva e-mailom i upitao ih čime su se povodili pri odluci i povlačenju prvoga članka, ali nažalost nisam dobio odgovor. No neki časopisi objave samo podatak da je određeni članak povučen – ostavljajući čitatelje, koji su uglavnom drugi znanstvenici, studenti i novinari – bez detalja, što je problematično. Je li u pitanju samo prepisivanje tuđeg djela, loše ili manipulirane metode ili totalno izmišljeni rezultati informacije su koje

LISTOPAD 2011.

10/25/11 5:45:07 PM


Obja plagija vljene kopij e, ti, bi izaz falsifikati tr e v bal a ti povlač enje tj. sram, isprik i ei retrak prost cij takve ora. No čini u iz javnog sluča se da prstom jeve sramim se u gadna . Baš je ta s o uprijeti tidljiv osobi plagija na. Znamo z ost tore, a a li... Pss neke sst...

TEHNOPOLIS

010-014 kopije.indd 11

LISTOPAD 2011. 11

10/25/11 5:45:09 PM


Tehnobit Čak i uz rigorozni proces recenzije među radovima se nekad pronađu nepravilnosti nakon objavljivanja. Rješenje je u tzv. retrakciji

bi bile jako važne drugim znanstvenicima, no u takvim slučajevima ih ne dobivaju. Drugi problem je način retrakcije – objave povlačenje članka su često skrivene negdje duboko u časopisu te je lako tu informaciju propustiti. Neki članke potom potpuno izbrišu s web-stranice bez objašnjenja zašto članka više nema u tome broju časopisa – ili ga ostave tamo bez indikacije da je kasnije povučen. U oba slučaja znanstvenici i novinari su na gubitku jer mnogi nastave citirati taj članak i nakon retrakcije, koju su propustili pa zbog toga znanost trpi. Kada dođe do retrakcije jednog

U jednom od najgorih slučajeva, onoga njemačkog anesteziologa Joachima Boldta, broj njegovih povučenih članaka ove se godine popeo na 90. U njegovom se slučaju radilo o nedostatku dozvola bioetičkih komisija za eksperimente

članka, često slijedi još nekoliko retrakcija istoga autora. U jednom od najgorih slučajeva, onoga njemačkog anesteziologa Joachima Boldta, broj povučenih članaka ove godine u desetak raznih časopisa popeo se na 90 (!). U njegovom slučaju bila je riječ o nedostatku dozvola bioetičkih komisija za eksperimente koje je provodio – a koje je časopisima predstavljao kao važeće. Najveći takav slučaj u Hrvatskoj je onaj Asima Kurjaka, kod kojega je Odbor za etiku 2007. utvrdio barem deset članaka koji su sadržavali neke prijestupe ili plagijate. “Smatramo da ovoliki broj radova s nekom vrstom prijestupa prihva-

Opasne manipulacije I javnost može trpjeti zbog nepoštovanja pravila o povlačenju spornih znanstvenih članaka. Ako je riječ o članku čije su rezultate mediji prenijeli, a potom nisu bili obaviješteni da je članak povučen i rezultati nevaljani, u medijima i javnoj svijesti ostanu kao ispravni. Upravo je to i glavni razlog zašto povlačenje članaka mora biti otvoreno. Da su obavijesti o povlačenju članaka važne i za medije, svjedoči i slučaj

12 TEHNOPOLIS

010-014 kopije.indd 12

ćenih normi u znanstvenoj publicistici, kao i vremenski raspon pojavnosti istih govori u prilog opetovanom neetičnom znanstvenom publiciranju, koje najvjerojatnije nije rezultat slučaja, niti se može opravdati ispričivom zabludom,” zaključio je odbor. Dva koja su bila objavljena u Croatian Medical Journalu su potom povučena. No tko zna koliko je neotkrivenih Boldtova ili Kurjaka kod nas? Naime, neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije rijetko događaju, čak i kada bi trebale, iz nekoliko razloga. Jedna je da su urednici, na kojima leži odgovornost za povlačenje članaka i ispravljanja literature, često prija-

znanstvenog članka Andrewa Wakefielda objavljenog u britanskom medicinskom časopisu Lancet 1998. koji je uzrokovao globalni pokret protiv cjepiva – iako se kasnije pokazalo da je članak ne samo došao do pogrešnih zaključaka nego i da su podaci bili manipulirani, te je članak povučen, a Wakefieldu dozvola za liječnički rad oduzeta. Upravo su znanstveni novinari igrali važnu ulogu u istraživanju Wakefieldova slučaja i novinarski članak objavljen u British Medical Journalu potpuno je razotkrio Wakefieldovu prevaru. Novinar Brian Deer je za svoj trud osvojio nagradu na British Press Awards ove godine.

LISTOPAD 2011.

10/25/11 5:45:12 PM


telji s autorima članaka koji sadrže pogreške, plagijate i sl. Čak i urednici objavljuju sami svoje članke u časopisima koje uređuju. - Postupanje u slučaju plagijata detaljnije je razrađeno u dokumentu ‘Etički postupnik za urednike’, međutim on nije obvezujući i pretpostavlja dobru volju urednika da se problem plagijata zaista i riješi - kaže Sven Marcelić, asistent na Sveučilištu u Zadru. Drugi razlog je što se kod nas umjesto plagijatora sankcioniraju oni koji ih prijavljuju. Matko Marušić, profesor Medicinskog fakulteta u Splitu, slaže se da se u Hrvatskoj retrakcija doživljava kao osobna uvreda vrijedna nekog tipa osvete i iz tog razloga časopisi ne vole povlačiti radove. Procedure su kod nas također nevjerojatno spore. U slučaju Boldta, čiji je prvi članak povučen u listopadu 2010., uslijedilo je hitro istraživanje njemačkog medicinskog odbora koji je već u veljači 2011. iskazao zabrinutost za neke druge članke, a časopisi u kojima je objavio te članke iskazali su namjeru da ih povuku ako se zaista dokaže da nisu imali valjanu etičku dozvolu. U ožujku 2011. već su svi članci povučeni. Usporedbe radi, Kurjak je prvi put prijavljen fakultetu zbog plagijata još 1991. A članak Zdravka Radmana, znanstvenog savjetnika na Institutu za Filozofiju u Vukovaru, u engleskoj inačici domaćeg časopisa Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, prepoznat je kao plagijat prepisan s interneta, u listopadu 2007., kada je obaviješteno uredništvo, a uskoro i javnost putem Connect::portal internet portala za znanstvenike, a potom i novina. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju tek u svibnju prošle godine – gotovo tri godine kasnije – donosi odluku da je članak zaista plagijat – nešto što se može utvrditi u sat-dva usporedbom članaka i citirane literature – i preporučuje njegovo povlačenje iz časopisa. Puni tekst članka tek tada nestaje iz baze znanstvenih članaka Hrčak Srce, ali njegov sažetak je još uvijek tamo bez ikakve oznake da je povučen, iako je odbor predložio “uredništvu časopisa Synthesis philosophica da izvrše brisanje ovoga članka iz javnog zapisa na za to uobi-

čajen i prihvaćen način”. - S obzirom da je Radman i dalje član savjeta časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica, očito je da uredništvu i nije bilo previše stalo do činjenice da je on objavio jedan plagirani članak u ‘vlastitome’ časopisu - kaže Tomislav Bracanović, docent na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, koji je prvi uočio taj plagijat i obavijestio uredništvo. Bracanović smatra da bi bilo najkorektnije na internetskim stranicama časopisa, uz sam članak koji se povlači, na vidljivome mjestu, navesti da je članak povučen, uz kratko obrazloženje razloga za takav postupak,” kaže Bracanović. “Također bi bilo korektno da se i u nekom od sljedećih tiskanih brojeva časopisa objavi ista kratka obavijest o povlačenju dotičnog članka. Na taj bi način uredništvo, barem djelomično, umanjilo svoju odgovornost za širenje publikacija koje su proizvod znanstvenog nepoštenja. - No činjenica je da je većina domaćih časopisa za filozofiju krajnje

Prema nekim analizama čak trećina od oko 5000 znanstvenih časopisa u Kini iznimno je loše kvalitete; služe samo za objavljivanje loših radova koji onda omogućuju znanstvenicima da napreduju u karijeri, te je čak 30% predanih članaka plagijat. Slično je stanje i u Indiji, gdje se u zadnjem

nesklona baviti se optužbama za plagiranje, a još manje nekog autora proglasiti plagijatorom te objaviti obavijest o povlačenju njegova ili njezina članka – kaže Bracanović. Uredništvo Synthesis philosophicae, kao ni Pomorstva, nije odgovorilo na opetovane upite e-mailom o ovom slučaju niti o politici povlačenja članaka generalno. Radman kaže: “Odbor u mom slučaju nije mogao ustanoviti da se radi o plagiranju… i s obzirom da ne dokazuje plagijat nego ga insinuira za mene nije mjerodavna “. Priznaje da je “napravio tehnički previd”, ali ne priznaje plagijat — no definicija plagijata je i necitiranje izvora, a ne samo preuzimanje ili otuđenje “glavne teze iz drugih izvora” kako Radman misli. Jedna od glavnih baza znanstvenih članaka, PubMed ima posebnu listu povučenih članaka, gdje se nalaze i tri članka povučena iz CMJ,-a kaže Ana Marušić, urednica CMJ-a. “Mi smo jedini hrvatski časopis koji je to napravio,” kaže Marušić, dodajući da su s time i krenuli

TEHNOPOLIS

010-014 kopije.indd 13

LISTOPAD 2011. 13

10/25/11 5:45:13 PM


Tehnobit stanja u časopisima i domaćoj stručnoj literaturi, ali i istraživačko novinarstvo koje bi takve slučajeve moglo i samo otkrivati. Baza Hrčak Srce je svima dostupna i uz malo vremena lako bi se mogli uloviti mnogi plagijati.

a cijaln atici r a p a Jedin o problem ože j i nc a skoj m evide a u Hrvat icama jat an plagi aći na str iku u n et se ra za sokom o b d O vi osti i znan azovanju obr

No za dugoročno popravljanje situacije možda je najveći problem nedostatak edukacije samih urednika i znanstvenika o temi nečasnog djelovanja i o tome kako se nečasni članci povlače. Osim urednika, i autori bi trebali znati kako se nositi u takvim situacijama. Jedini drugi primjer isprike autora je objavljen kao ispravka u časopisu Socijalna ekologija u 2008., kada se autor ispričao zbog, kako kaže, nenamjernog izostavljanja navodnih znakova koje je kasnije otkriveno i prijavljeno kao plagijat. Članak je unatoč tome povučen, s tim da je još uvijek dostupan preko Hrčka Srce ali je uz naslov jasno označeno “Ovaj članak je povučen”. No čak i uz odličnu politiku i način povlačenja plagijata i sličnih nečasnih članaka ostaje problem kako sankcionirati takve znanstvenike? Kakav efekt ima povlačenje članka ako ga njegov autor još uvijek citira pod svojim postignućima i njime se prijavljuje za napredovanje u karijeri?

njihovi problemi – naime zbog učestalih napada i neslaganja s kolegama, ona je nedavno objavila ostavku, zajedno sa većinom uredničkog odbora. Podaci o broju povučenih članaka te veličini problema ne postoje. Među više od 70.000 članaka objavljenih u 265 časopisa dostupnih u bazi Hrčak Srce samo dva su označena kao povučena (prema rezultatima pretrage za ‘retraction’, retarakcija, ‘povučen’). No bar tri retrakcije – one iz CMJ-a – koje su

Neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije rijetko događaju, čak i kada bi trebale. Znaju i razloge

dostupne na PubMed-u nisu bile ažurirane u Hrčku Srce, tako da je moguće da takvih članaka dostupnih preko domaće databaze ima mnogo više. Marcelić kaže da se jedina parcijalna evidencija o problematici plagijata može naći na stranicama Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Ta odbor je između 2006. i 2009. donio mišljenje o samo pet slučajeva. Dakle nedostaju nam ozbiljne akademske analize

Primjer Radmana, ali i Marijana Krivaka, koji je također na forumu Connect::portal optužen za plagiranje u istom časopisu, i kao Radman odgovorio da se ne osjeća krivim, ukazuju na nedostatak odgovornosti u dijelu akademske zajednice za svoje postupke. Jedan sličan primjer je i onaj Tihomira Florijančića, za čiji je doktorski rad odbor za etiku u svibnju 2010. utvrdio da sadrži višestruke prijestupe koje se smatraju ‘znanstvenim nepoštenjem i prijevarom u znanosti’. Florijančić je u međuvremenu postao izvanredni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, a i u novinama je izjavio da se ne osjeća krivim. Fakultet je obaviješten o plagijatu još 2007., no čini se da mu tri godine nije dovoljno da disciplinira svoga djelatnika.

E-adresar retractionwatch.wordpress.com; www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/; hrcak.srce.hr/

14 TEHNOPOLIS

010-014 kopije.indd 14

LISTOPAD 2011.

10/25/11 5:45:16 PM


Povlačenje nečasnih znanstvenih članaka iz stručnih časopisa u Hrvatskoj