6 minute read

Little Island Park / Heatherwick Studio

U konstrukciji paviljona korišteni su materijali britanske proizvodnje, odabrani zbog tamnih boja i teksturiranih površina. Zakrivljena donja strana nadstrešnice bila je presvučena ogledalima, koja je reflektovala promjenu u danu, svjetlu, klimi, događaju, te je na taj način arhitektura uvijek postajala promjenljiva, što je jedan od osnovnih stavova Escobedo. Kao najzreliji pristup i nasjlojevitiji kada je u pitanju realizacija, ističem Serpentine Pavilion 2019 dizajniran od strane Junya Ishigami-ja, japanskog arhitekte koji je dobitnik Zlatnog lava 2010. godine, proslavljen je po eksperimentalnim strukturama koje tumače tradicionalne arhitektonske konvencije i odražavaju prirodne pojave. Ishigamijev dizajn kao vodeći motiv uzima krovove, i njihovu specifičnu materijalizaciju - crijepove, kako bi se stvorio jedan krov nadstrešnice koji je izgledao kao da izranja iz tla okolnog parka, kreirajući prostor – pećinu za razmišljanje. Na ovaj načlin, autor nadopunjavanja tradicionalne elelemente savremenim metodologijama i konceptima, i kreira veoma pamtljiv i efektan paviljon koji svaki posjetilac može doživjeti kao djelimično svoj, jer ga svako na neki način posjeduje u svom pređašnjem iskustvu. Prvi među paviljonima, izgrađenim na vodi na serpentinskom jezeru u Hyde parku, bio je paviljon (2020) dizajnerskog tima Christo and Jeanne-Claude pozant pod nazivom: The London Mastaba. Christo i njegova pokojna supruga Jeanne-Claude, među najpoznatijim su svjetskim umjetnicima, poznati po svojim ambicioznim umjetničkim radovima velikih razmjera koji mijenjaju i fizički oblik i vizuelni izgled mjesta za kratak vremenski period. Mastaba, jedan od najefektnijih paviljona, izrađena je od šarenih naslaganih bačvi, plutala Serpentinskim jezerom nešto više od 3 mjeseca. Njegov geometrijski oblik proizilazi iz drevnih mastaba, koje potiču iz prvih urbanih civilizacija Mesopotamije. Londonska Mastaba sastojala se od 7.506 vodoravno naslaganih bačvi na plutajućoj platformi, visine 20 metara, širine 30 metara i dužine 40 metara. Podkonstrukcija koja podupire bačvu sastojala se od skele i čeličnog okvira koji je bio povezan sa plutajućom platformom. Njegov veoma provokativan i akontekstualan kolorit, ali i lokacija, činili su ga velikom turističkom atrakcijom te godine. Nedavno, 11.juna svečano je otvoren najnoviji ovogodišnji Serpentine paviljon (2021), koji je dizajnirala praksa Counterspace sa sjedištem u Johannesburgu, u režiji Sumayye Vally. Iako je vodeći koncept paviljona bio upravo korištenje održivih i recikliranih materijala i to 90% recikliranog građevinskog otpada i otpada od rušenja, paviljon već nailazi na kritiku javnosti, zbog upotrebe betona, jer je 95 kubnih metara betona izliveno u zemlju da bi se izgradio paviljon. Dizajn je zasnovan na „prostorima za okupljanje i mjestima u zajednici oko grada’’. Ovaj ženski tim arhitektica, koristi inovativne i tradicionalne tehnike gradnje za stvaranje kombinacije niskotehnoloških i visokotehnoloških održivih metoda.

Na kraju, nakon pregleda dvadeset paviljona efemerne arhitekture u realizaciji Serpentine Gallery, da se zaključiti, da privremene strukture danas mogu postati jedan od vodećih medijuma arhitektonske komunikacije i odražavanja stavova autora na zadati kontekst. Tome ide u prilog i velika posjećenost i zainteresovanost publike za ovu temu, ali i mogućnost njegove mobilnosti i izmještanja iz jednog u drugi prostor, pri čemu se kreira uvijek novo ,,čitanje’’ i razumijevanja autorskog koncepta. Većina gore navedenih paviljona, danas se nalazi u vlasništvu velikih korporacija, galerija, gradova ali i moćnih pojedinaca, koji su na aukciji otkupili paviljone koji se danas nalaze u njihovim parterima, holovima, javnim prostorima.

Advertisement

Podaci i fotografije: https://www.serpentinegalleries.org/

Counterspace, 2021 Christo and Jeanne-Claude, 2020

NEDAVNO, 11. JUNA SVEČANO JE OTVOREN NAJNOVIJI OVOGODIŠNJI SERPENTINE PAVILJON (2021), KOJI JE DIZAJNIRALA PRAKSA COUNTERSPACE SA SJEDIŠTEM U JOHANNESBURGU, U REŽIJI SUMAYYE VALLY. IAKO JE VODEĆI KONCEPT PAVILJONA BIO UPRAVO KORIŠTENJE ODRŽIVIH I RECIKLIRANIH MATERIJALA I TO 90% RECIKLIRANOG GRAĐEVINSKOG OTPADA I OTPADA OD RUŠENJA, PAVILJON VEĆ NAILAZI NA KRITIKU JAVNOSTI, ZBOG UPOTREBE BETONA, JER JE 95 KUBNIH METARA BETONA IZLIVENO U ZEMLJU DA BI SE IZGRADIO PAVILJON.

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

URBANI PARKOVI

GRADOVE PRIVLAČE NJIHOVA BLISTAVA SVJETLA, NJIHOVE UŽURBANE ULICE I NJIHOVI DINAMIČNI KULTURNI SPOJEVI. ALI PONEKAD NAM JE POTREBAN ODMOR OD BUKE, GUŽVE, URBANOSTI SVEGA TOGA. A KAD PRONAĐEMO ZELENI PROSTOR - UŠUŠKAN IZMEĐU ZGRADA, KOJI IZRASTA OD ZIDA I CVJETA NA OBNOVLJENOM ZEMLJIŠTU - OTKRIVA SE DRUGA STRANA GRADA. ONI POMAŽU U BORBI PROTIV ZAGAĐENJA, PODSTIČU BIODIVERZITET U GRADSKIM CENTRIMA I POMAŽU U KONTROLI TEMPERATURE I VLAŽNOSTI. ZELENE ZONE U GRADSKIM CENTRIMA TAKOĐE SU KLJUČNE ZA SOCIJALNU KOHEZIJU. KONCEPT URBANOG PARKA KAO OTVORENOG PROSTORA ZA ZAJEDNICU NASTAO JE U 19. VIJEKU, ALI SU TOLIKO VITALNI DA SU U GRADOVIMA ŠIROM SVIJETA. POGLEDAJTE NAŠ IZBOR URBANIH PARKOVA KOJI NUDE OAZU MIRA I ZDRAVLJA.

PARK I OSTRVSKO POZORIŠTE

MALO OSTRVO JE JAVNI PARK KOJI JE ORGANIZOVAN NA TRI NOVA PROSTORA ZA PERFORMANSE NA RIJECI HADSON. DIZAJNIRAN KAO UTOČIŠTE ZA LJUDE I DIVLJE ŽIVOTINJE, TO JE ZELENA OAZA KOJU IZNAD VODE DRŽE SKULPTURALNE PLANTAŽE I NALAZI SE NA SAMO NEKOLIKO MINUTA HODA OD DONJE ZAPADNE STRANE MENHETNA.

FOTO: TIMOTHY SCHENCK

Trebalo je osam godina da Heatherwick realizuje projekat. Prvobitno nazvan Pier 55, projekat je prvi put predložen 2014. godine, a podržali su ga medijski mogul Barri Diller i njegova supruga, modna dizajnerka Diane von Furstenberg. Izgradnja je započeta 2016. godine, ali je zaustavljena godinu dana kasnije nakon legalnog lobiranja lokalnih kampanja. Ali projekat je ponovo pokrenut 2019. godine pod novim imenom Malo ostrvo.

Studio Heatherwick su pozvali filantrop Barri Diller i Hudson River Park Trust da osmisle paviljon za novo pristanište na jugozapadu Menhetna. Umjesto da dizajniraju ukrasni predmet koji će sjedeti u parku rijeke Hudson, dizajnerski tim je vidio priliku da preispita šta bi moglo biti pristanište. Polazna tačka nije bila

BETONSKI STUBOVI

Britanski dizajner Thomas koristio je 132 betonska stuba postavljena na rijeci Hudson za podršku parku Malo ostrvo i mjestu performansa, koje je otvoreno u Njujorku.

RAZNOVRSNOST BILJAKA

Betonska ploča izlivena na mjestu povezuje sve montažne elemente. Vrhovi su napravljeni od prefabrikovanih „latica“ koje čine posude širine šest metara napunjene zemljom. MNLA je za projekat odabrala 400 vrsta biljaka i 100 vrsta drveća, strateški sadeći zimzelene biljke kako bi zaustavila vjetar iz rijeke koji je uznemiravao ljude dok su šetali parkom. struktura, već doživljaj za posjetioce: uzbuđenje boravka nad vodom, osjećaj napuštanja grada i utonuća u zelenilo - inspirisan Central Park-om, gdje je moguće zaboraviti da ste usred najgušće naseljenog grada Sjedinjenih Država. Pristaništa su tradicionalno bila ravna kako bi brodovi mogli pristati. Za razliku od ravnih ulica Menhetna, dizajnerski tim je želio da stvori novu topografiju grada, koja bi mogla da se uzdigne da oblikuje razne prostore. Heatherwick Studio zamišljao je pristanište kao cjelovito iskustvo; jedan kohezivni objekat, a ne kao nepovezane zalijepljene elemente. Umjesto stubova koji drže palubu, oni postaju paluba - protežu se u žardinjere koje se spajaju stvarajući površinu parka. Visina stubova varira kako bi se stvorile konture parka: ugao pristaništa podignut je kako bi sunčeva svjetlost mogla doći do morskog staništa, a rub pada kako bi se definisala brda, vidikovci i izrezbario prirodni amfiteatar za performanse. Na taj su način pristanište i njegova noseća konstrukcija jedno. Sadilice ili ‘posude’ ispunjene su s više od stotinu različitih vrsta autohtonih