Bilten broj 15

Bilten Udruge »fra Grga Vilić« Prof. dr. Marica Petrović Filozofski fakultet, Tuzla Predsjednica ogranka Matice hrvatske, Tuzla

Uvodnik U Odžaku su ozbiljno shvatili pisanje Biltena. Kada je, sa suradnicima, započeo ovaj zanimljivi lokalni publicistički pothvat, nije bilo izvjesno do koje će mjere on naići na zanimanje svojih zemljaka kojih je mnogo više izvan »staroga kraja«, nego u zavičaju.

Jer, kao što piše pokrovitelj Ilija Kovačević, Posavljaci se sve više odrođuju.

U četvrtoj godini izlaženja, pred širokom posavskom publikom šesnaest je stranica 15. broja Biltena Udruge fra Grga Vilić. Pred nama je ozbiljan, prihvaćen i podržan projekt u kojemu nema jeftinoga politiziranja.

Uz citirani stih u pohvalu kardinala Puljića, nalazi se opaska: takva se pjesma-zahvalnica ne pjeva nijednom hrvatskom političaru iz Bosne i Hercegovine. Sapienti sat!

Tu je i razgovor s domaćim sinom, đakonom Antoniom Mikulićem. Novi je svećenik danas u Posavini – vijest! Radosna za one koji ne gube nadu; žalosna za one koji nisu tako planirali s Posavinom i Posavljacima.

O pok. svilajskom župniku fra Petru Andrijaniću (1955.-2014.) pišu Ivo Lubina, fra Anto Zrakić i Blaž Kovačević.

Razgovor s Janjom Gašparević opisala je Matija Knežević-Marković. Prilog je zanimljiv i s jezičnoga stajališta, jer †Janja priča domlječkim (domaljevačkim) govorom.

Ilija Džepina prilog započinje stihovima koje svaki bosanski Hrvat pjeva rodnom selu.

Ilija ih je prilagodio svome Plehanu.

Bilten

Najvažniji su sadržaji u ovome broju vezani za izvješća o sudjelovanju na konferenciji u Istambulu. Na tom je skupu govoreno o posljedicama odžačke bitke iz 1945. godine, a priložen je i razgovor s Askerom Kartarıem.

Opisan je i važan međunarodni posjet Odžaku. Najavljena je i odluka Udruge da u svibnju 2015. na međunarodnoj razini obilježi 70. obljetnicu odžačke bitke iz 1945.

Da zaključimo: Bilten Udruge fra Grga Vilić vrlo uspješno donosi kratka izvješća o važnim događajima. Čitateljima želimo blagoslovljene Božićne blagdane i sretnu Novu 2015. godinu! ▪

Lijevo: Božić 2014. godine Pećnik kraj Modriče

Dolje: Marko Jurendić

Stari dobri običaji nestaju diljem Bosanske Posavine. Srećom, javljaju se i lijepi novi običaji. U Pećniku se već treću godinu nakon mise polnoćke župljani okupljaju ispred crkve, uz vatru, mezu, šargiju, kuhano vino i rakiju. To sve priređuje Pećničanin Marko (Tadije) Jurendić, kojemu sumještani pjevahu: »Lijepo ime Marko, Marko! Bog ga živio!«

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 1 od 16

Pokrovitelj Biltena: Ilija Kovačević Napomena: Pokrovitelj plaća troškove tiskanja Biltena.

Zahvaljujući pokrovitelju, sve primjerke tiskanoga Biltena čitatelji dobivaju besplatno.

U ovom broju predstavljamo životni put i vrijednosti Ilije Kovačevića. Rođen je 12. srpnja 1966. u Vrbovcu (općina Odžak) od oca pok.

Ive i majke Anđe (rođene Guberac). Završio je srednju školu u Odžaku (smjer automehaničar). Nakon odsluženja vojnog roka sa studentskom vizom odlazi na rad u Švicarsku gdje ostaje 26 godina. Ima kćerkicu Andreu i sina Ivana koji je diplomirao i radi u banci (u Švicarskoj). Ilija u zavičaj dolazi za blagdane (Uskrs, Božić, blagoslov polja) i na odmor. On piše i pjesme. Objavljujemo Ilijinu pjesmu posvećenu umrlom ocu (29. 8. 2013.), sa slikom na kojoj se vide dva spomenika: ocu i baki. Slijedi Ilijina životna poruka.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

__________________________ BiH je jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, a Švicarska jedna od najbogatijih u svijetu. Za prvu me veže ljubav, a za drugu egzistencija. Kao i većina naših ljudi, maštao sam o povratku u zavičaj prije mirovine.

Neki su postigli i više nego su sanjali, ali se osjećaju prazni. Kukaju i jadikuju. Čudni su putovi Božji. Na našim putovima ima stvari koje nas uspore ili preusmjere. Većina nas iz dijaspore odlazi u mirovinu dosta ranije, narušena zdravlja. I sada žive negdje drugdje.

Poruka članovima ove Udruge i čitateljima Biltena: sjetimo se propovijedī, savjetā i riječī utjehe pokojnog fra Grge Vilića. On je ponosno isticao da potječe iz Bosanske Posavine. Unatoč visokoj naobrazbi ostao je ono što jest: iskren i otvoren prema nemoćnima i siromašnima. Ta lijepa svojstva krase i ovu Udrugu koja okuplja sve Posavce.

Vratimo se sebi i svome. Jer mi ne bježimo od neimaštine i nezaposlenosti; mi bježimo sami od sebe. ▪ Tebi, dragi oče Sad kad dođo’ rodnom kraju bijela ruka suze briše: stara majka sama čeka; tebe, oče, nema više.

Otišo si, dragi oče, sad počivaš spokoj mira.

Još osjećam tvoj zagrljaj, tvoja ruka kak me dira.

Sve ostade iza tebe, sve me na te, oče, sjeća: u parku je stara klupa, tvoje voće i drveća.

S ljubavlju si rezo lozu, oko voća si radio.

Ko da brine sad o parku?

Svojom rukom ti sadio.

Molit ću se dragom Bogu, na tvom grobu palit sv’jeću.

Obećanje što ti dadoh zaboravit, oče, neću.

Najvrjednije stvari su život kao Božji dar, zdravlje i sreća, koja se (poput ljubavi) uvećava kada se dijeli s drugima.

Moj odnos prema novcu? Novac je najtraženija roba, ali nije moj jedini cilj. Ciljeve ostvarujem i na druge načine. U životu ne robujem materijalnom. Svijet bi bio puno bolji kada bi oni koji imaju dosta novca ostali onakvi kakvi su bili prije stjecanja novca.

Bilten

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 2 od 16

Da nam nije našeg kardinala, ne bi Bosna Hrvata imala!

Tako pjevaju Hrvati u BiH Takvu pjesmu zahvalnicu ne pjevaju nijednom hrvatskom političaru iz BiH. Kardinal Vinko Puljić (na slici) najjači je protivnik politike zvane »Bosna bez Hrvata«.

Isticanja pisana kosim slovima su dodana.1

O papi Franji mogu reći da sam ga vrlo ugodno doživio kao kardinala. […] Poglavito mi je u sjećanju moj prvi susret s njim kao Papom kada mi je u Sikstinskoj kapeli odmah rekao – dakle, znao mi je ime – »A ti dolaziš iz trpeće Crkve.« […]

Jeste li mogli doživjeti da je kardinalska čast i kroz Vašu osobu nekako veća vani nego u samoj domovini? Stječe se dojam da ako netko nešto dobro napiše o kardinalu, odmah će se naći barem trojica koji će to nastojati obezvrijediti.

Pa tu ima nešto u prvom redu kod nas Hrvata da mi ne znamo vrjednovati darove Božje u svojoj sredini. U BiH je uvijek bilo da čim netko iskoči, odmah postane sumnjiv.

Tako da jesam doživio različite stvari. Poglavito 2000., ʻ01., ʻ02., ʻ03. Vrlo teška šikaniranja lokalnih i državnih i nekih crkvenih struktura. To su bila teška vremena. […]

U javnosti vani – zaista ste dobro primijetili – ljudi su nevjerojatno puno držali do mojih stavova i mišljenja. U tom smislu dobio sam i jako puno priznanja. Zahvalan sam svima koji su mi ih dali, ali nikada nisam na njima gradio nikakvu svoju neku veličinu. Ja ostajem ono što jesam. Istina, dobio sam tri počasna doktorata, priznanja za mir... ovdje se puno o tomu ne govori, ali vani su to ljudi cijenili. Poglavito u Italiji, i u Crkvi i politici, vrjednuju moju ulogu u Bosni i Hercegovini.

1

Ovdje prenosimo (s dopuštenjem direktora sarajevskoga Katoličkoga tjednika Miroslava Ćavara) dijelove intervjua glavnoga urednika Josipa Vajdnera s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim, »Najveći je izazov da prepoznamo svoje korijenje, obnovimo sve u Kristu i da ponovno iz toga panja proklija mladica života«, Katolički tjednik, 30. studenoga 2014., str. 8-11.

Bilten

Javljaju li se proporcionalno časti i protivne snage i izazovi? I što bi u Vašem slučaju bile ove protivne snage?

Da budem iskren, nikada o tomu nisam ni razmišljao. Jednostavno sam shvatio da ako čovjek istinski nešto po savjesti radi, nužno će biti i suprotnosti. Na ovom je svijetu trajna borba između dobra i zla. Ali je vrlo opasno ako ne otkrijem na kojoj sam strani, tj. ako ne otkrijem da sam na strani dobra, a protiv zla. Stoga kada doživim oporbu i suprotnosti, pa i izravni napad, moram svoju savjest preispitivati tražeći da vidim jesam li na Božjem putu. Ako je nečiji napad zapravo obrambeni mehanizam, onda to lako podnosim jer shvaćam da nije do mene. No, ako sam ja dao povoda, onda moram i vidjeti što mogu učiniti da to ispravim.

Jeste li doživjeli da je politika, u smislu onih koji obavljaju taj posao, kroz proteklih 20 godina bila »na suprotnoj strani«?

Da, da. Vrlo često. Vrlo često. Kad sam, recimo, zauzeo stav da ću sa svima razgovarati, onda su mnogi to znali zloporabiti, poglavito kada su navodili ono što nisam rekao. Zato sam pokušao ne ići napadanjem, nego ukazujući na stvari. Kad sam vidio da ne ide korektnim putem, onda sam se znao povući, sačekati povoljan trenutak. […] Nekoć su mi ljudi pomogli praviti analizu. Sad su ti ljudi pokojni i u zadnje vrijeme imam sve manje sposobnih političkih analitičara. Međutim, kada je riječ o politici, često se zaustavimo

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 3 od 16

na lokalnoj razini. U zadnje vrijeme mogli ste primijetiti da vrlo često kritiziram međunarodnu politiku jer sam neke stvari saznao, a još ne mogu sve kazati. […]

Možemo li, onda, reći da ipak postoji neka viša sila u toj politici?

Ja bih rekao: interes. Recimo, kad bismo sve utjecajne silnice mogli analizirati, vidjeli bismo kako se sve razvijalo od početka rata do danas. Mogli bismo, onda, ustvrditi kako je pogrešno kazati da su samo lokalni političari krivi za rat. Oni jesu bili uporabljeni, ali za plan koji je puno širi.

Druga stvar, iza svega toga se krije jedna čudna politika. Možete naći da sam o tomu upozoravao još tijekom rata. Onda su me neki zapadni biskupi čudno gledali i rekli da pretjerujem. Tada sam spominjao da je vrlo opasna linija u javnosti prema Katoličkoj Crkvi. I danas upozoravam da mi moramo biti hrabriji i utjecajniji ugrađujući svoje katoličko uvjerenje u javnosti. Vidim da drugi imaju sredstva po kojima to žele srušiti.

iz ove zemlje. Ljudima bi trebalo probuditi tu svijest. […]

Ako bi se analizirale Vaše homilije i govori, zasigurno bismo našli da često upozoravate na »korijenje«. Zašto i ima li to odjeka?

Moja poruka ipak premalo obuhvaća javno mnijenje jer politika i masmediji su utjecajniji. Zašto ukazujem na korijenje? Pa počet ću od toga da je katolički narod sa svojim jezikom na ovim prostorima najstariji. I to je naše korijenje i toga se ne trebamo stidjeti.

To što je Osmansko Carstvo sve porušilo, to ne znači da nas nije bilo. Druga stvar, i nakon Osmanlija mi smo se obnavljali i zaživjeli, unatoč svim progonima koje smo doživjeli u vrijeme »stare« i komunističke Jugoslavije. I preživjeli smo. Sada nam je najedanput opralo pamet da ne možemo preživjeti. I to je smišljena akcija, ali i o tomu još ne mogu govoriti javno […]. ▪

U takvu ozračju kako onda doživljavate ovu zemlju Bosnu i Hercegovinu? Katkad se čini da su Hrvati u njoj najzbunjeniji narod.

Da. Zašto je to tako, može se naširoko elaborirati. Najprije je rat doprinio tomu da mi nismo imali potporu osigurati si jednaka prava u mirovnom sporazumu. I to je veliki promašaj. Sada pokojni Richard Holbrooke i ja smo se sastali kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum. Tada mi je on, kad sam uputio žestoku kritiku, otvoreno rekao: »Ti si u pravu, ali mi imamo moć.« To je pošteno priznao. Tu je zapravo problem, što mi nismo imali potporu te moći, a drugo, nismo imali ljude koji će razvijati strategiju. Također ni danas mi kao narod nemamo strategije. Niti smo mi, kao Crkva, dovoljno utkali svoja načela morala u kreiranje zdravih stavova. To moramo samokritički istaknuti. Mi smo najmanje pastoralizirali političare i gospodarstvenike. To je naš propust. Međutim, ova Bosna i Hercegovina je, zajedno s drugima, naša zemlja. Ja se ovdje osjećam »kod kuće«. I kamo god odem, ponijet ću da sam

Bilten

Vinko kardinal Puljić u Bobovcu na »XIII. molitvenom danu za Domovinu i XI. hodočašću oružanih i redarstvenih snaga Bosne i Hercegovine« »Ni vjetar, ni hladno vrijeme, nisu mogli pomrsiti nakane mnogih pristiglih na mjesto gdje je nekada bio srednjovjekovni grad-utvrda Bosanskoga kraljevstva da mole i budu okupljeni na izvoru svojih korijena. U tome je svjetlu Vinko kardinal Puljić pozdravio nazočne, pozvavši ih da utvrde svoju vjeru na mjestu naših korijena. Već je preraslo u tradiciju da se sveta misa za Domovinu, na ovome mjestu, slavi subotom koja je najbliža danu smrti posljednje bosanske kraljice. Ovaj je put Molitveni pohod pao na sam dan smrti kraljice Katarine koju hrvatski narod u BiH, poglavito zahvaljujući bosanskim franjevcima, časti kao blaženicu, premda je Crkva nikada nije službeno beatificirala.«2

2

M. Bosankić, »Na Bobovcu održan XIII. molitveni dan za Domovinu i XI. hodočašće oružanih i redarstvenih snaga BiH«, objavljeno 25. 10. 2014. na http://www.hrvatski-dom.com.

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 4 od 16

Đakon Antonio Mikulić Potočani kraj Odžaka, BiH | Zagreb

Napomena: Antonio Mikulić rođen je 19. srpnja 1986. u Doboju (Bosna i Hercegovina). Sin je Zdenka Mikulića i Anastazije r. Čalušić. Kršten je u župi sv. Ante Padovanskog u Potočanima, općina Odžak gdje i živi do početka rata u BiH. U Zagreb dolazi 1992. na područje župe Predragocjene Krvi Isusove, Kozari Bok. Nakon završetka srednje trgovačke škole upisuje se na Filozofski fakultet Družbe Isusove na zagrebačkom Jordanovcu. Tu nakon studija filozofije upisuje teologiju na Filozofsko-teološkom institutu koju diplomira u listopadu ove godine. Raspoređen je na đakonsku praksu u Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pomaže vojnom kapelanu u vršenju pastoralnih aktivnosti. Uz to pripomaže u samostanu i župi u Remetama svojim đakoniranjem i dijeljenjem sakramenata. Očekuje kasnije raspoređivanje na pastoralne djelatnosti u Policijskoj akademiji u Zagrebu. Organizaciju svoje mlade mise povjerio je Jozi Blaževiću Jokanu (članu Upravnog odbora Udruge »fra Grga Vilić«). Mlada će misa biti slavljena na svetu Anu (26. 7. 2015.) na njivi Antonieva djeda Jure Čalušića Túnjinōg u Potočanima.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

__________________________

Još kao dječak bio sam ponosan što mogu služiti Bogu kao ministrant. Shvaćao sam to na dječji način. Nakon faze ministriranja i dalje sam išao u Crkvu, ali sam interese usmjeravao prema povijesti, vojsci i sportu.

Kao mladić sam pohađao srednju školu, izlazio, navijao za Dinamo i živio u velikom gradu Zagrebu. Nije mi bilo ni na kraj pameti biti pozvan od Isusa Krista i slijediti ga kao njegov svećenik. Poziv je postojao odranije, ali ga nisam prepoznavao. On je sazrijevao i postupno se otkrivao. Jasnoću poziva doživio sam upisom na filozofski studij kod isusovaca. Nisam upisao željeni studij povijesti. Da ne bih pauzirao godinu, upisujem filozofiju. Isusovci imaju specifičan odnos prema studentima. Oduševljen njihovim načinom predavanja, apostolata i pristupa mladima, sve sam više čitao knjige o svetom Ignaciju, Franji Ksaverskom i drugima. Ali

Bilten

sam još uvijek sebe vidio kao obiteljskog čovjeka. Ipak, uranjajući u molitvene meditacije, redovite svete mise, razgovore sa duhovnikom i ispovjednikom, moji se životni planovi polagano mijenjaju.

Tada srećem svećenika isusovca koji radi kao vojni kapelan. Pojašnjava mi da postoje svećenici koji služe i Bogu i domovini. Ostajem zapanjen: mogu biti svećenik i u vojsci! Moj mladi život dobiva smisao u nečemu dotad teško zamislivom: biti svećenik!

Nakon godine razmišljanja, javljam se u Vojni ordinarijat i postajem njihov bogoslov.

Postmoderni svijet dovodi sve u sumnju.

Zbog skepticizma i relativizma, tvrdnje o istini, ljepoti i moralu postaju stvari individualnog izbora. Danas ljudi uzimaju ono što im se sviđa, a odbacuju ono što ne odgovara njihovu »stilu života«. Boga zamjenjuju mali egoistični bogovi. Iz toga se rađa New age, koji sve vjerske istine i religije stavlja u isti koš, a pod krinkom tolerancije i jednakosti miješa nespojive istine i izvlači ono što odgovara nekim strukturama ili pojedincima.

New age-ovska »tolerancija« je otvorena za svašta, i na religijskom i na spolnom području. Takav je stav nespojiv s kršćanskim pogledom na svijet, moral i Božje zakone.

U kršćanstvu, tolerirati ne znači slijepo pristajati na nečije krive nauke. Sv. pismo opominje da nam je dužnost upozoravati i naučavati Boga koji je put, istina i život. Pod diktaturom materijalizma i konzumerizma, Boga stavljaju u drugi plan. Na prijestolje štovanja uzdižu čovjekovo tijelo, mladost, spolne nastranosti i obožavanje životinja.

Licemjerje tog »tolerantnog« i »humanog« trenda vidi se u potpori pobačaju: ubojstvo nerođenog djeteta gleda se kao vađenje pokvarenog zuba kod zubara. Nasuprot takvim trendovima, vjera u Boga nudi stalnost ukorijenjenu u zdravoj tradiciji, narodu, običajima i obiteljskim vrijednostima.

Moj je put trajao 7 godina i nije bio lagan.

Ali Bog daje snagu i milost da svladamo prepreke koje život ili mi sami postavljamo na tom putu. ▪

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 5 od 16

† Mr. sc. fra Petar Andrijanić (1955.–2014.)

Napomena: Udruga »fra Grga Vilić« je 2. rujna 2012. snimila (digitalnom kamerom) razgovor sa svilajskim župnikom mr. sc. fra Petrom Andrijanićem za arhiv Udruge. Fra Pero je kao dopredsjednik skupštine bio aktivan u Udruzi od njezina osnutka (2010.). Bio je član uredništva i suradnik Biltena Udruge. Fra Pero je 28. prosinca 2014., nakon kraće bolesti, preminuo.

Udruga je vijest o njegovoj smrti objavila na više posavskih portala. Ovdje objavljujemo dijelove te vijesti. Tu su i skraćeni prilozi koje su o fra Peri napisala tri njegova susjeda, prijatelja i djelatna člana naše Udruge: Blaž Kovačević, fra Anto Zrakić i Ivo Lubina.

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

__________________________

»Fra Petar Andrijanić se rodio 06. 09. 1955. u Vrbovcu (u zaseoku Vrbovački Brezik, župa Potočani) od oca Ilije i majke Ivke rođ. Ćutunić. Krstio ga je potočanski župnik fra Miroslav Krajinović 10. rujna 1955. godine.3 Prva četiri razreda osnovne škole pohađa u Vrbovcu, a druga četiri u Donjem Svilaju.

Nakon toga odlazi u franjevačko sjemenište u Visokom 1970. godine.

Završava franjevačku klasičnu gimnaziju i prelazi u novicijat koji je 15. 07. 1974. vraćen s Humca u Hercegovini u Visoko. Nakon novicijata služi vojni rok u Zemunu i nastavlja teološki studij u Sarajevu (1976.1982.). Bio je vrijedan i probitačan student.

Jednom je zgodom tijekom studentske godine sa skupinom studenata i čak jednim profesorom otišao u Zagreb i tamo za tri dana položio civilnu gimnaziju i dobio diplomu.

Svečane zavjete je položio 26. 04. 1981. Za đakona ga je zaredio Vrhbosanski nadbiskup dr. Marko Jozinović 5. srpnja 1981., a za svećenika 19. ožujka 1982. u Sarajevu. U Ljubljani je diplomirao teologiju. Nakon toga upisuje postdiplomski i magistrira sa radnjom »Sadržaji i metode katehetskih djela fra Augustina Miletića« i »Katekizmi kod Hrvata od ranog srednjeg vijeka do danas«.

3

Mat. krštenih, sv. VIII., str. 64, br. 58.

Bilten

Kao mlad svećenik služio je kao župni vikar u Rami (1982.), Breškama (1982.-1984.), Foči (1984.-1985.), Bugojnu (1985.-1988.) i Dubravama (1988.-1991.).

Godine 1991. postaje župnik u Svilaju. Ambiciozan, društven i poslovan, neumorno radi u zavičaju. U srpnju 1992. mora s narodom u progonstvo. Kratko vrijeme provodi kod župnika u Slavonskom Svilaju, a nešto duže u Donjim Andrijevcima kod župnika vlč. Nikice Mihaljevića. Skupa sa vlč. Nikicom priređuje dvije knjižice za ministrante: Kakav ministrant II.4 i Čitač.5 Ostale godine izbjeglištva provodi u franjevačkom samostanu u Našicama.

Po povratku na porušena ognjišta župe Svilaj (od veljače 1996.), s neizrecivim trudom i požrtvovnošću podigao je privremeni župni stan, novu župnu crkvu u Svilaju (vidi donju sliku) te obnovio filijalnu crkvu u Vrbovcu.

Fra Petar Andrijanić pokazuje unutrašnjost svilajske crkve, kip sv. Ante (djelo Josipa Marinovića) i sliku Vladimira Blažanovića. (Snimljeno 2. rujna 2012. Izvor: Arhiv Udruge.)

Fra Pero je još kao sjemeništarac naučio svirati harmonij, harmoniku, klavir i orgulje.

Kad se tome doda čist i jak glas te dobar sluh, može se ubrojiti među sposobnije fratre i na tom području pastorala.

Dosta je uradio i na modernizaciji župnih kancelarijskih potreba, zaštiti matica i njihoKakav ministrant II. Priredili mgr. Pero Andrijanić i Nikica Mihaljević. (Andrijevci: Župni ured, 1995.), 78 stranica.

5 Čitač – priručnik za čitače. Priredili mgr. Pero Andrijanić i Nikica Mihaljević. (Andrijevci: Župni ured, 1996.), 80 stranica.

4

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 6 od 16

voj digitalizaciji. Od donacije vlade RH uredio je kompjutorsku učionicu i na crkvenoj galeriji u Svilaju napravio postav folklornoga blaga našega kraja, koje je skoro potpuno stradalo u razornom ratu.

Godine 2003. postavljen je za župnika u Sivšu, gdje ostaje do 2012. Tijekom devet godina načinio je velike zahvate na župnoj kući i na filijalnim crkvama u Blaževcima i Omanjskoj, kao i na grobljima Bobare, Sivša i Alibegovci, gdje je sagradio nove grobljanske kapelice. I u Sivši je uradio dosta posla u području pastoralnog programa i na zaštiti starih župnih matica. U vrijeme njegova župnikovanja u Sivši i njegovom angažiranošću izašla je monografija Župa Sivša.6 U redovnim provincijskim razmještajima 2012. godine fra Petar je namješten ponovno u župu Svilaj. Tu se angažira da uredi novu župnu crkvu i novi stambeni prostor župne kuće i pastoralnog centra. Koncem studenog 2014. godine doživio je prvi moždani udar, koji se ponovio nekoliko puta tijekom mjesec dana. Preminuo je u Općoj bolnici u Slavonskom Brodu 28. prosinca 2014. Pokopan je u groblju svojih predaka u Vrbovcu 31. 12.

2014. godine. Svetu misu zadušnicu u svilajskoj župnoj crkvi predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju provincijala Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana, gvardijana s Plehana fra Ilije Kovačevića, četrdesetak svećenika, časnih sestara i velikog broja vjernika i prijatelja.« Fra Anto Zrakić »Fra Petar Andrijanić je sklonost ka sportu pokazivao još za školskih dana. Više puta je nastupao za FK “Polet” iz Vrbovca, a volio je zaigrati i odbojku. U Teniskom klubu “Iskra” iz Bugojna 1985. godine počinje vrlo uspješno igrati tenis, a nastavlja za vrijeme izgnanstva u TK “Našice”. U svojoj katego6

Župa Sivša: monografija. Ilija Ivkić (urednik); fra Petar Andrijanić, Anto Bonić, Ivica Budulica Strikan, Mijo Grgić, Josip Lukić, Ilija Ivkić, Ivica Krajina, Milijana Krajina, Augustin Mandić, Jozo Matošević, Magdalena Penava, fra Andrija Zirdum, fra Anto Zrakić (autori). (Usora: HKD Napredak: Župni ured Sivša, 2007.)

Bilten

riji bio je prvak klupskih turnira od 2004. do 2006. godine. Prvi je pobjednik Memorijalnog teniskog turnira “Mladen Ivanković Braco” u Vrbovcu, a mnogo je turnira uspješno odigrao u Doboju, Vinkovcima, Orašju, Bosanskom Šamcu i Našicama. U ratom porušenoj i opustošenoj župi, fra Pero nije samo obnavljao vjerske objekte već i svestrano pomagao povratak prognanih mještana. Organizirao je karitativnu pomoć, bio i materijalna i duhovna potpora stradalim Svilajcima i Vrbovčanima. Fra Pero je bio pokretač i akter bezbroj akcija u župi. Obnova električnih i telefonskih instalacija, uređenje Centralnog groblja, postavljanje rasvjete i izgradnja mrtvačnice samo su neke u nizu.« Ivo Lubina

Fra Petar Andrijanić i Josip Vidović, ministar u Vladi Županije Posavske, na teniskom igralištu.

(Snimio: Ivo Lubina)

»Moja je povezanost sa pokojnim fra Perom dugogodišnja. Igrali smo nogomet kod crkve u Potočanima. U Sarajevu smo se viđali i susretali u gradu i na bazenu za vrijeme školovanja. Naši su djedovi Juro i Ilija (rijetki koji su preživjeli drugi svjetski rat) gajili dobre odnose do smrti. Perina mama Ivka je prva velikodušno pomogla mojoj sestri Stani, koja je zbog poplave u svibnju 2014. sve materijalno izgubila u Vojskovi. [...] Gledam u svjež grob i čitam na vijencima posljednje pozdrave fra Peri od teniskog kluba “Našice” i od udruge “fra Grga Vilić”.« Blaž Kovačević

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 7 od 16

Fra Pero je, uz redovite župničke obveze, radio i na nekoliko pisanih projekata. O svojim je planovima razgovarao sa članovima Upravnog odbora Udruge, čak i tijekom boravka u bolnicama (prvo u Odžaku, a zatim u Slavonskom Brodu). Fra Pero je posebice isticao svoja tri projekta.

Prvi je projekt bio vezan uz stradanje ljudi iz podvučijačkoga kraja tijekom posljednjega rata. Fra Pero je kanio tiskati ratnu kroniku Svilaja i Podvučijaka (Odžaka), od početka rata (1992.) do povratka u zavičaj iz četverogodišnjega progonstva zbog srpske okupacije (1992.-1996.). Nekadašnja je župa Podvučijak postojala od 1742. do 1855. god. Podvučijak je 1742. imao samo dva sela: Svilaj (126 župljana) i Pećnik (221 vjernika).7

(Jukić je tijekom drugoga svjetskog rata bio zamjenik ministra vanjskih poslova u izbjegličkoj vladi Kraljevine Jugoslavije, a na Zapadu je objavio i zapaženu knjigu Propast [Kraljevine] Jugoslavije. 8) Fra Pero je rekao da očekuje još samo neke dokumente i slike od Jukićeve rodbine iz Amerike pa da završi tekst za Udrugu »fra Grga Vilić«.

Treći je fra Perin projekt bio pretiskati (u obliku knjige) članke o duhovnoj obnovi koje je on bio objavio u Posavskom glasniku (od 1993.). U tom je glasilu fra Pero 1997. godine pisao i o smrti: »Svaki čovjek će prije ili kasnije iskusiti smrt. Gorka i teška je to pomisao za onoga tko je previše vezan za uživanje životnih dobara. [...] Vjerujemo da smrt ne ruši i uništava čitavog čovjeka. Jedan dio osobnosti ostaje na životu. [...] Smrt pravednika znači ulazak u vječni počinak, u mir i svjetlost kojoj nema kraja. Nada u besmrtnost i uskrsnuće kod Isusa Krista ima čvrste osnove i izvjesnu budućnost.« »Čovjek otvoren životu, prihvaća smrt nečim normalnim. Vjernika smrt nikada ne smije iznenaditi, on uvijek mora biti pripravan.«

Nakon posljednjega rata u Bosansku se Posavinu vratila manjina prijeratnih Hrvata. Danas u selu Pećniku kraj Modriče (RS) ima manje žitelja nego 1742. godine! Na slici su Pećničani povratnici: Ana Šišić (lijevo); Ruža Jurendić Socinca (u sredini, s maramom) i Jakov Šišić Joe [Džo], Anin suprug (desno). U pozadini je devastirana kuća Marka (Alojzija) Jurendića. (Snimljeno 10. listopada 2014.)

Drugi fra Perin projekt bio je pisanje povijesti izgradnje savskoga nasipa u Svilaju. Gradnju nasipa je bio započeo Ilija Jukić, istaknuti član Radićeve Hrvatske seljačke stranke.

7

Od stare župe Podvučijak nastalo je devet današnjih župa: Prud, Gornja Dubica, Balegovac (Novo Selo), Odžak, Pećnik, Potočani, Vlaška Mala, Svilaj i Brusnica. Vidjeti fra Anto Zrakić, »Kronika župe Podvučijak«, u knjizi Podvučijak: zemlja i ljudi.

Urednik i suautor: fra Grga Vilić. (Potočani: Dokumentacijski centar Podvučijak; Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.), str. 56-88.

Bilten

»Kršćani su oduvijek svoj ovozemaljski život smatrali hodom koji vodi kroz smrt u drugi, bolji, ljepši i bogatiji život u vječnosti.

Jedinu prtljagu koju mogu ponijeti na taj put bez povratka su dobra djela: milosrđe, ljubav i praštanje.«9 Fra Pero nije bio navezan na uživanje životnih dobara, a bio je pravedan. Neka rodna zemlja Bosanske Posavine ostane ovom dobrom pravedniku laka sve do uskrsnuća tijela.

Udruga će nastojati, fra Peri u čast i spomen, dovršiti i objaviti barem neke od njegovih započetih projekata. ▪ Ilija Jukić, The Fall of Yugoslavia. (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1974.), 315 stranica.

9 Fra Petar Andrijanić, [o smrti,] Posavski glasnik (Orašje), 30. listopada 1997., str. 6-7.

8

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 8 od 16

† Janji Gašparević u spomen

Napomena: Janja je rođena 12. rujna 1933. od oca Mate Perišića i majke Kate (r. Ćošković). Rođena je u Domaljevcu kraj Bos. Šamca, gdje je provela i većinu života. Janjini su roditelji dobili jedanaestero djece, od kojih je troje umrlo u ranoj dobi. Janja je radila odmalena: okopavala je kukuruz od svoje desete godine.

Uspješno je završila tromjesečni tečaj za opismenjavanje. Bila je praktična katolkinja, trećoredica. Od svih blagdana najviše je voljela sv. Anu. Udala se za Marka Gašparevića, prakaratora. S Markom je bila »najsretnija u životu« sve do njegove smrti (2008.). Ima četvero djece (sinove Peju i Ivu te kćeri Anu i Nadu), 9 unučadi i 6 praunučadi. Najžalosnija je bila kada joj je umrla majka. U svibnju 2014. preživjela je veliku poplavu. Preminula je 20. rujna 2014. u 81. godini.

Dana 28. lipnja 2013. bili smo u Janjinoj kući u Domaljevcu. U sobi – starinski namještaj, a na zidu obiteljske slike. Sjedimo za stolom ispod velike uokvirene slike. Janja ima tradicionalnu crnu posavsku »svenosnu« nošnju: suknju, kecelju i maramu (koja je podvezana drugačije nego kod ženā iz odžačkih i modričkih sela). Digitalnom kamerom snimamo Janjinu životnu priču za projekt »Usmena povijest Bosanske Posavine« Udruge »fra Grga Vilić«. Slijede Janjine riječi o životu koji je bio nalik životima mnogih majki iz Bosanske Posavine. Janja govori »po-domlječki«. Naša pojašnjenja su dodana [unutar uglatih zagrada]. dr. med. Matija Knežević-Marković, članica Upravnog odbora Udruge »fra Grga Vilić«

»Imali smo ovce, konje… Kad otac odijelio se od braće, ondak je imo samo dvanes duluma zemlje. I kupovana i zemlja. I onda šta smo još radili: kad bi kamara, od ote marve đubreta, unda otac izveze na njivu. A mi onda, nas djecu naredi da nošamo sepet i mećemo [stajsko gnojivo] đe će ȍnō ostat zrno. I vjerujte: nek je sušna godina, zna urodit ope! Valjda ono đubre držĩ vlagu; ne gorĩ! […] To je se zvalo šȁkānje [stavljanje šakom gnojiva u zemlju].« »Imali smo [domaće sorte jabuka]: njâkē grȁđānke, imali smo njake čȁjēvke, imali smo njake šarùnike i lubèničārke.« »Imali smo [tkalački] stan. Ja sam uradila ručnog rada na [za] sedamdeset žena.« »Mislila sam da [od žalosti] neću moć ostat živa kad mi je mater umrla.« A kad si bila najsretnija, najveselija u životu? »Bila sam kad sam došla za njega. On je bio iskren čoek. Bio zadovoljan posve, moj Marko, nema govora. Nema govora: čoek je bio. I svaki ne zna nješta naprȁvit, on naprȁvī: i sikȅrīšte, i matȉčīšte, i naprȁvī metlu.« [Janja je napisala i pjesmu učitelju, koji je držao tečaj za opismenjavanje:] »Čiča Mȁta, ti naš učitelju, ti si našu ispunio želju!

Naučȉ nas čitȁti, pisȁti, računȁti, pa ćemo mi više znati!«

___________________________________ [Upitala sam Janju:] Koji su ti poslovi bili najteži raditi kad si bila mala?

Janja Gašparević: »Ama baš nijedni nisu bili teški. Bog mi dao: i zemlju crnu radila. Pa baš mi je mila zemlja. I jedna žena kaže vako, pričaju većinom po selu: “Crna zemljo, ko ćȅ te orȁti, ko ćȅ te kopȁti?

Ja ću vazda u tebi ležȁti!”«

Bilten

[Janja otvara veliku bilježnicu debelih smeđih korica. Traži svoje ratne bilješke i kaže:] »Napisano za sat vremena, kad je moj Pejo [Janjin sin, danas poznati politički analitičar] bio na liniji [u domovinskom ratu]. Došo da nas vidi, i po liniji ódō, i Krešo.« Ko je napiso? »Ja napisala. […] Ima više stranica; jab onu prvu da nađem.« ▪

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 9 od 16

Magistar strojarstva Ilija Džepina Član Suda časti Udruge »fra Grga Vilić« Predsjednik Udruge »Plehan«, Sl. Brod

Oj, Plehanu, moraću te slikat: ne mogu te zaboravit nikad!

Napomena: Ilija Džepina pokazuje kako bogatstvo može ići uz darežljivost i pomaganje drugima.10 Ilija je predsjednik Udruge »Plehan« u Slavonskom Brodu.

Samozatajan je u pomaganju raznim posavskim udrugama, a napose povratnicima na Plehan. Svake godine Ilija i njegova supruga Marica pripreme i dovezu (često o vlastitu trošku) Božićne darove povratnicima na Plehan. Ovdje donosimo osnovne podatke o radu Udruge »Plehan« i o poratnom stanju derventske Posavine. Podatci su preuzeti iz Ilijina govora prigodom predstavljanja knjige Pabirci o Ivanki Bubalo, Plehanu i Žeravcu fra Ivana Ćurića (8. travnja 2014. u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu).

Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«

__________________________ Fra Ivan Ćurić rođen je 1946. u Poljarima, župa Plehan, općina Derventa, od oca Luke i majke Kate. Njegovi roditelji su imali jedanaestero djece: 6 kćeri i 5 sinova. Hvala Bogu, svi su živi i zdravi. Otac Luka je umro.

Majka Kata danas živi u Slavonskom Brodu i ima 90 godina. Ivanove sestre Manda i Anđa su časne sestre.

Znamo da su posavski roditelji imali puno djece. Bosanska Posavina je bila rasadnik svećeničkih i redovničkih zvanja i barem u tome nikada nije oskudijevala. Čak je prednjačila ispred drugih krajeva u duhovnim zvanjima. Kada je Bog nekoga pozvao u redovnice i svećenike, njihovim je obiteljima to bila nagrada za svu muku i trud.

10

Više podataka o životu i radu Ilije Džepine može se pročitati u Biltenu broj 13 (Ilija je tada bio pokrovitelj Biltena).

Bilten

Fra Ivan Ćurić je osnovnu školu pohađao u Poljarima i Božincima, gimnaziju u Visokom, a teologiju u Sarajevu. Mladu misu proslavio je 1971. na Plehanu. Službovao je Ivan u mnogim župama: Plehan, Foča, Sivša, Breške, Dobretić, Koraće i Žeravac. Ratna događanja 1992. natjerala su Ivana da sa svećenicima iz Plehana, Žeravca i Koraća napusti Posavinu i dođe u Slavonski Brod.

Utočište im pružiše braća franjevci iz velike crkve u Slavonskom Brodu. Ovim putem im još jednom zahvaljujem.

Punih šest godina franjevci Bosanske Posavine bili su u progonstvu sa svojim pukom, ali su cijelo vrijeme osluškivali što se događa sa Posavinom. Dana 14. prosinca 1995. potpisan je Daytonski sporazum u Parizu.

Moćnici svijeta učinili su veliku nepravdu prema hrvatskom narodu u Bosni i Bosanskoj Posavini. Manjinski srpski narod u ovom kraju dobio je 2/3 Posavine.

Fra Ivan Ćurić sa još četvoricom ljudi dolazi na Plehan 2. srpnja 1998. Koje li simbolike: točno na dan rušenja plehanskog samostana 2. srpnja 1992. godine!

Prognani franjevci i redovnice bili su tražili dozvolu od srpskih vlasti za prvi posjet (poslije progonstva od srpnja 1992.) zaposjednutom plehanskom kraju, župi Foča kod Doboja, Plehanu i Žeravcu. Naravno, dozvolu nisu dobili pa su na put krenuli na vlastitu odgovornost. Došli su od strane Doboja.

Kao promatrači s njima su bila dva člana međunarodne civilne policije IPTF. Na četrdesetak kilometara uokolo nije bilo ni jedne zgrade pod krovom osim pogdjekoje pušnice u koju rušitelji nisu dirali uglavnom iz – praznovjerja. Svi putovi bili su zarasli u trnje i šiblje, a o njivama da i ne govorim. Ivan je tada pitao svoje sugrađane, među kojima je bio i njegov brat Marko, da li oni ovaj dolazak na Plehan mogu smatrati povratkom. Ukoliko se svi suglase, moraju prenoćiti na Plehanu tako da se više ne može dogoditi da nitko ne noćuje na Plehanu. Svi su se složili da se taj datum može računati kao dan povratka.

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 10 od 16

Ivan se vratio u Slavonski Brod da donese deke (da se imaju čime pokriti) i kanistre s pitkom vodom (jer su svi bunari bili zatrovani i onečišćeni). Svi koji su se usudili krenuti u tu početnu avanturu (ama baš svi!) stanovali su na Plehanu. Počelo se od neporušene pušnice, samostanskog podruma koji je prokišnjavao, jednog kontejnera i dviju drvenih kućica. Tek se na kraju došlo do nekoliko soba opremljenih u bivšoj samostanskoj štali.

Dugo su se vremena u samostanu hranili svi koji su boravili na Plehanu ili nešto radili oko svojih kuća. Zapravo, cijela župa je stanovala na jednom mjestu, i za istim stolom blagovala. Trebalo je doista biti strpljiv, uporan i odan svome uvjerenju da je to pravi put.

I put se otvorio; sve je krenulo u pozitivnom pravcu. Plehan iz onog vremena ima sada sasvim novo lice. Naša je zadaća da to lice njegujemo, umivamo, »dogonimo« i poljubcima blagoslivljamo. Sa idejom o izgradnji nove crkve i počecima gradnje, osnivaju se udruge. Među njima je i Udruga »Plehan« iz Slavonskog Broda, koja je osnovana 2004.

Ove godine Udruga slavi vrijedan jubilej: deset godina svoga postojanja.

Osnovna zadaća Udruge »Plehan« svih ovih godina bila je pomoć obnovi u zavičaju. Prije svega trebalo je obnoviti simbol toga kraja – simbol vjerskog, kulturnog, pa i nacionalnog – obnoviti odnosno izgraditi novu crkvu svetog Marka evanđelista na Plehanu.

Odmah po registraciji Udruga je sudjelovala na spašavanju umjetnina plehanskog kraja zahvaćenih poplavom u Slavonskom Brodu.

Potom je Udruga organizirala izložbu i aukciju darovanih umjetničkih djela radi namicanja sredstava za daljnju gradnju crkve sv.

Marka na Plehanu. Udruga »Plehan« svake godine pred Božić organizira »Plehansku večer« čiji sav prihod odlazi za izgradnju crkve.

Udruga »Plehan« je u Sl. Brodu organizirala predstavu »Korak do Bosne« (život bosan-

Bilten

Na 10. »Plehanskoj večeri« (13. prosinca 2014. u dvorani »Kristal« u Sl. Brodu) bilo je oko 120 gostiju. Za stolom (s plavom kravatom) sjedi dr. med. Mirko Duspara, Posavac rodom iz Dervente, gradonačelnik Slavonskog Broda u više mandata. U pozadini: Ilija Džepina (stoji kraj zvučnika i pozdravlja goste) i fra Mirko Majdandžić (stoji s gitarom).

skog franjevca Ivana Franje Jukića) u izvedbi studenata Franjevačke teologije iz Sarajeva. Predstava je izvedena u Kazališno-koncertnoj dvorani »Ivana Brlić-Mažuranić«.

Prihod od ulaznica i darove sponzora Udruga je proslijedila za gradnju crkve.

Udruga »Plehan« je imala i posredničku ulogu između donatorā i investitorā. Udruga već petu godinu zaredom priprema i poklanja Božićne pakete za povratnike u plehansku župu. Udruga je, kao suorganizator sa Gradskom knjižnicom Slavonski Brod, do sada promovirala i nekoliko knjiga.

Tim akcijama pribavljena su znatna novčana sredstva za gradnju crkve sv. Marka na Plehanu. Crkva je i simbol kulturnog središta i ponos Hrvata Bosanske Posavine. Udruga »Plehan« nastoji očuvati od zaborava uspomenu na Plehan. Osim toga nastoji pokazati svijetu i mlađim generacijama kroz što su sve prošli i naš kraj i njegovi ljudi. ▪ Na »10. Plehanskoj večeri« gvardijan plehanskog samostana fra Ilija Kovačević dobio je na tomboli kopačke Vedrana Ćorluke. Lijevo je Vedranov otac Jozo Joskan, rodom iz Modrana.

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 11 od 16

O odžačkoj bitci 1945. na carigradskoj konferenciji Sedma međunarodna konferencija antropologa jugoistočne Europe održana je od 18. do 20. rujna 2014. u Istanbulu (Carigradu).

U radu konferencije sudjelovala je i Udruga »fra Grga Vilić«.

Sponzori carigradske konferencije bili su: domaćin konferencije, sveučilište Kadir Has iz Istanbula (na slici), Zaklada Wenner-Gren iz New Yorka, Südosteuropa-Gesellschaft iz Münchena te Turska promidžbena zaklada iz Ankare. Predsjednik Organizacijskog odbora bio je prof. dr. Asker Kartarı sa sveučilišta Kadir Has iz Istanbula.

Sveučilište Kadir Has, Istanbul (Turska)

Službeni jezik skupa bio je engleski. Tema konferencije bila je »Kulture u krizi«. Sudionici su raspravljali o »doživljavanju i suočavanju s nemirima i katastrofama u jugoistočnoj Europi«.

Razmatrana je kriza u raznim područjima života: u obitelji, narodu, vjerskim zajednicama, tijekom rata i u miru; razni oblici patnje (bol, siromaštvo, nezaposlenost); čovjekovo uništavanje prirodnoga okoliša; poplave i druge prirodne katastrofe.

Program konferencije s imenima izlagača i izlaganja mogu se vidjeti na internetu, na http://sites.khas.edu.tr/inasea//pdf/conferenc e7-program.pdf. Sažetci svih izlaganja tiskani su u posebnoj knjizi na engleskom jeziku (vidjeti naslovnicu knjige na idućoj stranici).

U Istanbulu je šest istraživača izlagalo o Bosni i Hercegovini: dr. Dunja Brozović Rončević (Hrvatska), dr. Özgür Dirim Özkan (Turska), dr. Danijela Birt Katić (Hrvatska), dr. Miha Kozorog (Slovenija), dr. Andréa Carolina Schvartz Peres (Brazil) i mr. sc.

Anto Knežević (Bosna i Hercegovina).11

Izlaganje o bitci za Odžak 1945.

Predsjednik udruge »fra Grga Vilić« govorio je o »25. svibnju 1945. u Odžaku u Bosni: različiti pogledi na zadnju bitku drugoga svjetskog rata u Europi«, u zakašnjelom ratu.

Naveo je podatke o odžačkoj bitci iz 1945. objavljene u socijalističkoj Jugoslaviji, a i rezultate povijesnih istraživanja nakon demokratskih promjena 1990. Glavni dio izlaganja sadržavao je podatke koje je prikupila Udruga »fra Grga Vilić«, u sklopu projekta »Usmena povijest Bosanske Posavine«.12 Bitka za Odžak i Vlašku Malu je vođena od 17. travnja do 25. svibnja 1945. godine. Partizanski topovi tjednima su granatirali Odžak i nekoliko sela u ravnici. Zbog srušena mosta između Bosanskog i Slavonskog Broda, sudjelovao je manji broj tenkova od traženog. Partizani osvajanje Odžaka i sela Vlaške Male nazivaju »oslobođenje«, za branitelje to je bio »pad«, dok neke od preko dvije tisuće hrvatskih udovica osvajanje Vlaške Male zovu »prȉvrāt« (prevrat).

12

11

O sadržaju šest istanbulskih izlaganja vezanih uz BiH vidjeti u tekstu Ante Kneževića, »Bosna i Hercegovina na istanbulskoj konferenciji antropologa jugoistočne Europe«, Bosna franciscana, god. XXII. (2014.), br. 41, Sarajevo, str. 403-405.

Bilten

U projektu se snimaju (digitalnom kamerom) stariji Posavci i Posavke koji odgovaraju i na pitanja o drugom svjetskom ratu.

Sustavno se prikupljaju i svjedočanstva očevidaca iz odžačkoga kraja koji su preživjeli tragediju koncem svibnja 1945. godine.

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 12 od 16

U borbama su sudjelovali i partizanski ratni zrakoplovi (sovjetski Iljušini Il-2 i njemački Junkeri Ju 87). Oni su od 21. do 24. svibnja bombardirali Odžak i okolna sela (Prud, Dubicu, Balegovac i Mrku Adu), a napose bunkere u Vlaškoj Mali. Pretpostavlja se da je u operaciji sudjelovalo oko 20 tisuća partizana.

Rovovske su borbe bile krvave. Neki su vojni položaji prelazili iz ruke u ruku po šest puta. U višetjednim borbama partizani su izgubili cijele baterije topova i stotine minobacača i mitraljeza. Pretrpjeli su i teške gubitke u ljudstvu. Tako je za samo četiri dana (od 23. do 27. travnja) samo jedna partizanska jedinica (16. muslimanska brigada) izgubila preko 200 ljudi, uključujući i 30 oficira.

Srpski izvori obično navode veliki broj srpskih žrtava s općine Odžak, a umanjuju broj ostalih žrtava. Živko Tadić i Milan Lj. Borojević izračunali su da su na općini Odžak kao »žrtve fašističkog terora« poginuli 1151 Srbin, 71 Hrvat i 55 Bošnjaka.13 Opkoljeno odžačko područje (oko 100 km2) u svibnju 1945. branilo je oko dvije tisuće relativno dobro naoružanih i utvrđenih vojnika. Partizanski izvori nazivaju vlaškomalske branitelje »branioci«.14 Obranom su rukovodili mjesni zapovjednici Petar Rajkovačić (smješten u Vlaškoj Mali) i Ivan Čalušić (Potočani, Odžak). Većina izvora (i jugoslavenskih, i srpskih, i bošnjačkih, i hrvatskih) nazivaju branitelje »ustašama«.

Međutim, sami sudionici vlaškomalske obrane tvrde da su oni bili domobrani. Branitelj Ivo Zečević iz Gornje Dubice svjedoči: »Svi koji su dolazili na odsustvo iz domobrana ostajali su kod kuće i priključili se Petru Rajkovači ili Ivanu Čalušiću«.15 Živko Tadić i Milan Lj. Borojević, Knjiga drugova: otrgnuti od zaborava. (Šamac: Opštinski odbor SUBNOR-a; Modriča: Srpski kulturni centar, 2008.), str. 146.

14 »Izvještaj štaba 27. udarne divizije od 5. juna 1945. štabu 6. armije JA o likvidaciji ustaških uporišta na prostoru između rijeka Bosne i Save i Odžaka.« Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom IV, knjiga 34. Borbe u Bosni i Hercegovini 1945. godine. (Beograd: Vojnoistorijski institut, 1974.), str. 926.

15 Vidjeti iskaz Ive Zečevića u: fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja.

(Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 393.

13

Bilten

Branitelj Nediljko Majić iz Vlaške Male kaže: »U nas ovde nije bilo ustaša. Mi smo svi bili u domobranstvu. Svi!« Ivan Nujić pojašnjava da ih je »vodio Petar Rajkovačić. On je bio ovde [u Vlaškoj Mali], a Ivan Čalušić vodio u Potočanima. Al su to posle preimenovali da su ustaše, a to nisu ustaše. To su mještani branili sebe. Tako im ime nadiveno, i tako to zapisano i òstalo. I gotovo!«16 Fra Grga Vilić u knjizi Vrijeme stradanja (2005.) donosi popis svih izginulih branitelja i civila, kao i svjedočanstva preživjelih. Od 1941. do 1945. izginulo je (osim 672 hrvatska civila i 148 pripadnika raznih oružanih postrojaba) ukupno 2449 mjesnih domobrana i 106 mjesnih ustaša. Ukupan broj hrvatskih žrtava iz odžačkoga kraja iznosi 3375 ljudi. Fra Grgini su dokumenti srušili mit o zadnjoj bitci drugoga svjetskog rata u Europi kao sukobu između »partizana i ustaša«.

Jasno je da skupina od stotinjak do dvjesto ustaša ne bi mogla pet tjedana pružati otpor partizanskoj armiji od 20 tisuća vojnika.

16

Iskazi Nediljka Majića i Ivana Nujića iz Vlaške Male u dokumentarnom filmu »Odžak – pouka povijesti« na DVD-u. Scenario i režija: Mario Raguž. (Zagreb: HTV, svibanj 2007.).

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 13 od 16

Posljedice odžačke bitke iz 1945.

Tijekom izlaganja u Istanbulu izneseni su i podatci o posljedicama bitke. To su bile političke, gospodarske, psihološke, obrazovne i jezične posljedice. U odžačkom je kraju ostalo 2035 hrvatskih udovica koje su se morale brinuti za brojnu djecu.

Nakon izlaganja prikazan je kraći dokumentarni film sa svjedočanstvima troje očevidaca koji su preživjeli 25. svibanj 1945. godine.

Film je prikazan s engleskim titlovima. Film je rezultat projekta »Usmena povijest Bosanske Posavine« koji provodi Udruga »fra Grga Vilić«. Projekt suuređuje i članica Upravnog odbora, dr. med. Matija Knežević-Marković, koja je također sudjelovala na konferenciji u Istanbulu. Udruga je realizirala film u suradnji s agencijom PARADZIK | VISUALS.

7. Jesu li ljudi koje je Udruga intervjuirala govorili javno (prije intervjuā) u lokalnoj zajednici o svojim traumatičnim iskustvima iz 1945. godine?

Predsjednik Udruge je odgovorio na postavljena pitanja. Na kraju se moglo zaključiti da je istanbulsko izlaganje o zadnjoj bitci u Europi važno zbog barem dva razloga.

Kao prvo, opovrgnuta je općeprihvaćena (a netočna) tvrdnja da su odžački branitelji iz svibnja 1945. bili ustaše. Dokumenti pokazuju da je odnos između izginulih mjesnih domobrana i ustaša bio 23 prema 1.17 Drugo, ova je tema (koliko je udruzi »fra Grga Vilić« poznato) prvi puta predstavljena na međunarodnoj konferenciji. Tako je izlaganje bilo izloženo prijeko potrebnoj kritičkoj prosudbi stranih istraživača.18

Zaključci izlaganja Razgovor s prof. dr. Askerom Kartarıem Nakon izlaganja i dokumentarnog filma otvorena je rasprava. U raspravi su sudjelovali isključivo stranci (iz nekoliko država). Evo svih pitanja koja su zanimala strance: 1. Jesu li ljudi koje su partizani likvidirali po automatizmu prikazivani kao ustaše?

2. Jesu li članovi obitelji izginulih ustaša bili nakon svibnja 1945. otpremani u kažnjeničke, radne logore?

3. Jesu li članovi obitelji izginulih ustaša imali pristup javnim službama u Titovoj Jugoslaviji?

Nakon konferencije predsjednik Udruge je razgovarao s predsjednikom Organizacijskoga odbora, prof. dr. Askerom Kartarıem. Domaćin je izjavio da je na konferenciji sudjelovalo 138 znanstvenika iz zemalja jugoistočne Europe, Njemačke, Švicarske, Amerike, Italije itd. Jedan od ciljeva konferencije bio je međusobno povezati mlađe znanstvenike.

Prof. Kartarı je, u ime svojega sveučilišta, pozvao na suradnju i druge ustanove, uključujući i moguće partnere-sveučilišta iz Bosne i Hercegovine. ▪

4. Je li sjećanje na događaje iz 1945. bilo važno u javnom govoru tijekom ratnih 1990-ih godina?

5. Jesu li ideološki sukobi iz drugoga svjetskog rata (partizani protiv ustaša) prisutni i u današnjim javnim i intelektualnim raspravama u BiH i Hrvatskoj?

6. Koje su godine odžački Hrvati počeli obilježavati »Dane sjećanja« na svoje žrtve iz svibnja 1945. godine?

Bilten

Prof. dr. Asker Kartarı Točna je tvrdnja balegovačkoga župnika vlč. Matije Šimića (koji je rodom iz Vlaške Male) da se u odžačkom kraju nalazi »najveće grobište hrvatskih domobrana na prostorima Hrvatske i prostorima Bosne i Hercegovine«. Vidjeti članak vlč. Šimića u tekstu »Sjećanje na žrtve hrvatskih domobrana« objavljenom na http://www.zupa-novoselo-balegovac.com.

18 Više podataka o carigradskom izlaganju može se naći na mrežnoj stranici Udruge »fra Grga Vilić«: http://fra-grgapodvucsjak.com.

17

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 14 od 16

Visoki zapadni dužnosnici posjetili Odžak U utorak, 4. studenoga 2014. godine dva su visoka zapadna dužnosnika posjetila Odžak.

Prvi je bio dr. pravnih znanosti i dr. ekonomije Ludwig Roas iz Luzerna. Dr. Roas obnaša dužnost počasnog konzula Bosne i Hercegovine u Švicarskoj.

Drugi visoki dužnosnik je umirovljeni njemački general NATO-a Manfred Opel. Ovaj je magistar znanosti i diplomirani inženjer zrakoplovstva služio i kao načelnik »Strateškog planiranja« u NATO-ovu sjedištu u Bruxellesu. U svojoj bogatoj karijeri general Manfred Opel bio je i član njemačkoga Bundestaga. Gospodin Opel ima razvijene i poslovne veze na Dalekom istoku.

Visoke zapadne goste u Odžaku su dočekala dva domaćina. Prvi je bio dipl. pravnik Pero Radić, predsjedatelj Općinskoga vijeća. Drugi je domaćin bio predsjednik udruge »fra Grga Vilić«.

Gosti su se kraće vrijeme zadržali u odžačkom hotelu »Euro«. Nakon toga otišli su u restoran »Nova lađa«, koji se nalazi u odžačkom selu Novi Grad. Restoran je smješten neposredno uz budući savski most na međunarodnom cestovnom koridoru 5c.

U ugodnu i prijateljskom ozračju, tijekom radnoga ručka, razgovarali su o nekoliko tema. Važnije teme koje su razmatrali bile su: – zapadna ulaganja u zajedničke projekte; – podizanje obrazovne razine i stručnoradne osposobljenosti mladih u Bosni i Hercegovini; – nužnost aktivnoga vladanja engleskim jezikom u BiH; – Bosna i Hercegovina pred izazovima euroatlantskih integracija; – potreba prekogranične suradnje s Hrvatskom i Europskom Unijom.

Bilten

Gosp. Pero Radić (sada zastupnik Skupštine Županije Posavske) upoznao je goste s aktualnim stanjem na općini. Govorio je o mogućim rješenjima te o potrebi ulaganja u lokalno gospodarstvo, kako bi se na području općine zadržali i mladi, obrazovani ljudi.

Goste je zanimala i povijest odžačkoga kraja, a napose pad Vlaške Male 25. svibnja 1945. godine. Na zamolbu gostiju, predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« je opisao i operaciju likvidiranja skupine preživjelih vlaškomalskih branitelja početkom 1947. g. Rekao je da je o toj temi Zoran Dujak napisao knjigu Plandišće. Knjiga će biti predstavljena javnosti u svibnju 2015. godine, prigodom međunarodnog obilježavanja 70. godišnjice zadnje bitke drugoga svjetskog rata u Europi.

U razgovoru su gosti istaknuli važnost novih, demokratskih inicijativa koje bi državu brže vodile prema razvoju. Oni su izrazili spremnost da pruže potporu, političku i financijsku, i dužnosnicima lokalne razine.

Gosti su uživali i u prekrasnu pogledu na mirni tok rijeke Save koja spaja dvije države: Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Često su isticali: »Pa vama je Europska Unija odmah preko puta!« Posjet su pripremili članovi bosanskoposavske dijaspore u Švicarskoj, Marinko Anđelić i Ilija Kovačević (pokrovitelj ovoga Biltena).

Razgovorima je nazočio i Blaž Kovačević.

Blaž je Ilijin brat i jedan od najdjelatnijih članova Udruge »fra Grga Vilić«. ▪

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 15 od 16

Međunarodno obilježavanje 70. godine od

Bitke za Odžak (25. 5. 1945.)

U odžačkom selu Vlaška Mala vođena je 25. svibnja 1945. zadnja bitka drugog svjetskog rata u Europi. Udruga »fra Grga Vilić« planira obilježiti taj događaj u svibnju 2015. sa više sadržaja. Program obilježavanja: 1. Međunarodna konferencija »History and Peace« (»Povijest i mir«).

2. Predstavljanje knjige Plandišće Zorana Dujaka (Udruga je sunakladnik knjige).

3. »Odžački kraj šargijom opjevan« (izvođači: Zoran Dujak i prijatelji).

4. Prikaz Udruginog dokumentarnog filma »Iskazi preživjelih 25. svibnja 1945.« 5. Izložba »Predmeti i slike iz drugoga svjetskog rata u Bosanskoj Posavini«.

6. Izložba »2035 odžačkih udovica u žalosti i vjeri: od krunica do svetih slika«.

7. Predstavljanje Udrugine knjige (oko 100 stranica) Vlaškomalska bitka 1945.

Uvod u tu istraživačku knjigu, pod naslovom »Vlaškomalska bitka 25. svibnja 1945. godine«, već je završen. Uvod ima 16 stranica teksta i bit će postavljen na internet. ▪

Bilten

Udruge građana »fra Grga Vilić« Predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević email: antoknez@gmail.com | mob. 063 233 966 Predsjednik skupštine Udruge dipl. oec. Anto Kovačević email: akovacevic@filmoteka.hr Dopredsjednik skupštine Udruge † mr. sc. fra Petar Andrijanićh Upravni odbor Udruge Jozo Blažević Jokan ▪ Anto Knežević (predsjednik) ▪ Ivo Lubina Dino ▪ dr. med. Matija Knežević-Marković ▪ fra Petar Matanović ▪ inž. Pavo Vilić ▪ fra Anto Zrakić Povjerenici Udruge Ilija Blažević Ico (Švicarska) ▪ prof. dr. Ivo Grgić (Hrvatska) Tajnica Udruge Helena Jelušić Email Udruge helenajelusic1998@gmail.com Nadzorni odbor Udruge dipl. ing. Mijo Ćosić ▪ dipl. pravnik Ivo Matić ▪ dipl. ing. Suljo Tahirović Sud časti Udruge dipl. pravnik Tomislav Božić ▪ Ilija Džepina, Univ. spec. mech. dipl. ing.

▪ fra Mladen Jozić ID number Udruge: 4254124190009 Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd BiH Bank Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo, BiH Bank account number: 1610250029510066 Swift Code: RZBABA2S IBAN Code: BA391611250000640197 Full beneficiary name: Fra Grga Vilic Udruga gradjana Full beneficiary address: Potocani bb Odzak Bilten uređuju † mr. sc. fra Petar Andrijanić ▪ Anto Knežević ▪ Ivo Lubina Dino

Pokrovitelji Biltena Slavko Knežević ▪ Mato Đogaš Vinkov ▪ Ilija Džepina ▪ Mijo Ćosić ▪ Ilija Kovačević Tisak Promedia, Modriča email: promedia.rs@gmail.com Mrežna stranica (web) http://fra-grga-podvucsjak.com Mrežnu stranicu održava Informatička agencija PARADZIK | VISUALS Elektronske verzije Udruginih publikacija dostupne su na gornjoj mrežnoj stranici Udruge i na portalu »Župa Potočani« (Švicarska): http://www.zupapotocani.ch.

Zarobljeni vlaškomalski branitelji u Odžaku 27. svibnja 1945. godine19 19

Fotografija se nalazi u arhivu Vojnoistorijskog instituta (AVII) u Beogradu, inv. br. 10429; E-18/24.

Bilten

Logo Udruge Goran Bačić Adresa Društveni dom Jošava Potočani bb ▪ 76290 Odžak Bosna i Hercegovina

Udruge »fra Grga Vilić« | broj 15 | god. IV. | zima 2014.-2015. | str. 16 od 16