Školski list

PRSTENAC SPECIJALNI BROJ Broj 11

List učenika Osnovne škole Jure Filipovića Barban

2017./2018.

200 godina školstva Barbanštine

SADRŽAJ Poštovani čitatelji, u rukama držite plod velikog truda i rada entuzijasta koji su željeli ovjekovječiti događanja, postignute rezultate, osvrnuti se na bogatu prošlost škole kroz dvjesto godina postojanja.

200 godina barbanske škole Bivši učenici-današnji učitelji Domaće beside Učiteljica s najdužim stažom

3 7 8 11

Ljepota dječjeg stvaralaštva

12

Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli na bilo koji način jer ne bismo uspjeli bez vaše pomoći i podrške.

Strani jezik u školi

16

Uloga učitelja nekada i sada

17

Ugodno čitanje i hvala svima!

Istražili smo

18

Zavičajna nastava Učenička zadruga Književni susret Posjet Vukovaru Terenska nastava izvan Hrvatske

20 22 24 25 26

List učenika Osnovne škole Jure Filipovića Barban

Projekti za poticanje čitanja

28

Barban 150, 52207 Barban

Mali i veliki matematičari

30

E-mail: ured@os-barban.skole.hr

Stem u školi Natjecanja Humanost na djelu Eko-škola Učimo i izvan učionice

31 32 33 34 36

Uspomene s izleta

38

Bez njih se ne može

41

Sjećanje Zabavna stranica Strip

42 43 44

Lijep je to osjećaj! Prisjetiti se događaja i doživljaja koji su obilježili šk. god. 2016./2017. i 2017./2018. Školski list "Prstenac" dodatni je razlog za ponos.

Vaše uredništvo

IMPRESUM Prstenac, br.11

Odgovorna urednica : Smiljana Vale, dipl.učitelj i univ.spec.oec Urednice: Katica Špada i Danijela Grgorinić Suradnici: Marina Kolić i Svjetlana Milotić Učenici novinari: Erik Bariša, Nina Vale, Irena Filipović, Dominik Rojnić, Erik Bulić Fotografije: Danijela Grgorinić, učitelji i učenici Autori likovnih radova s naslovne strane: Mike Butković, Nina Lazarić i Karlo Grgorinić, 1. razred Tisak: Grafika Režanci, Svetvinčenat

2

200 GODINA BARBANSKE ŠKOLE 1818.-2018. Školstvo na Barbanštini utemeljeno je početkom austrijske vladavine 1818. godine.

VAŽNO JE ZNATI O NAŠOJ PRVOJ ŠKOLI Utemeljenje osnovne škole u Barbanu datira iz vremena preuzimanja austrijske uprave nad cijelom Istrom.

Brigu o prvoj školi vodila je 1818. godine općinska uprava na čelu s načelnikom (gosp. Capponi).

Financijsku potporu za uređenje školskog prostora dao je venecijanski plemić conte Luigi Pisani, a školsku struku vodio je i stručne savjete davao tadašnji barbanski kanonik Petar Stanković (Pietro Stancovich).

Prva učionica bila je na katu tadašnje komunalne palače, zgrade općinske uprave na barbanskoj Placi.

1924. uređena je još jedna učionica i u tim je prostorima škola radila do 1935. godine kada je preseljena u novoizgrađenu zgradu.

Slika prve škole na barbanskoj Placi

Učenici prve barbanske škole bili su muška djeca uzrasta od šest do jedanaest godina školskog područja do 4 km udaljenosti.

Prvi učitelj bio je gospodin Giuseppe Golob, a kasnije Domenico Pirona, Tommaso Rutter i Giovanni Malabotich.

Glavni predmet, vjeronauk, bio je na rasporedu svakog dana prvi nastavni sat. Čvrst dokaz da se vjeronauk održavao na hrvatskom jeziku je knjižica „Kratak nauk karstianski“ Petra Stankovića tiskana u Veneciji 1825. Tako je u Barbanu novoutemeljena osnovna škola bila zapravo župna škola kojom je upravljala barbanska Crkva.

Don Petar Stanković bio je prvi vjeroučitelj barbanske škole, ali i savjetnik svim tadašnjim vjeroučiteljima. Ostali satovi bili su posvećeni čitanju, pisanju i računanju. Škola je bila namijenjena širim narodnim slojevima pa su je zvali Narodna ili Pučka škola. Školski tjedan trajao je šest dana, a dnevno se radilo od 3 do 4 školska sata. Školska godina obično je trajala od rujna do lipnja, a u ljetnim mjesecima bio je školski raspust.

Nastavni jezik ovisio je o samom učitelju pa su se neki satovi održavali na hrvatskom, a neki na talijanskom ili njemačkom jeziku.

(podaci preuzeti iz knjige Barbanska škola, Benković, L.)

Zgrada Gornje škole 3

ZANIMLJIVOSTI IZ ŠKOLSKIH SPOMENICA 

1935. otvorena škola „Tito Minitti“ u Dobranima. Djecu potrebnim školskim priborom opskrbljuje princeza Dukesa di Aosta, a školu općina.



14.10.1945. otvara se hrvatska škola. Bila je dovoljno prostrana.



Drva su nabavljena na vrijeme, ali se zbog popravka peći nastava morala prekinuti usred velike zime. Nabavljeno je svjetlo za održavanje večernjih tečajeva. U studenome je svečano otvoren Dom kulture. Otvorenju je prisustvovao Josip Srdoč, kotarski referent za prosvjetu.

U prvo vrijeme nije bilo nastavnih planova. Učio se samo hrvatski jezik. Krajem prvog polugodišta uveo se nastavni plan.

10.veljače 1946. održana je prva priredba pionira na hrvatskom jeziku.

Na roditeljskim sastancima najviše se govorilo o neredovitom pohađanju škole. Djeca su često izostajala radi obavljanja poljskih poslova i služenja po kućama.

Vladanje učenika bilo je odlično. Učenici su najčešće obolijevali od gripe, svraba i kašlja hripavca, a zabilježen je i jedan slučaj tifusa.

U školskoj 1948./1949. godini nije bilo dovoljno nastavnih sredstava i pomagala. Školske 1949./50. radilo se u tri smjene tako da je nastava počinjala već u 7 sati ujutro.

Prvog svibnja učenici su posjetili kino u Barbanu.

Tijekom školske godine 1950./1951. škola ima poteškoća zbog nedostatka prostorija.

1.svibnja 1953. postavljen je kamen temeljac za novu školsku zgradu u Hrbokima Školske godine 1953./1954. učiteljica Zorić Elvira vodi I. i III. razred, a nova učiteljica Milanović Smiljana vodi II. i IV. razred Školske godine 1954./1955. krov je trebalo mjestimično popravljati jer ga je protekle zime odnijela bura. Novost je mali školski vrt u kojem rade i koriste ga sami učenici.

Od 1. veljače do 20. veljače 1956. redovna nastava prekinuta je zbog jake hladnoće pa se na kraju školske godine nastava produžila od 20. lipnja do 1. srpnja. Učiteljica Smiljana Jelčić je radni vijek završila 1988. odlaskom u mirovinu.

Velikodušno nam je omogućila uvid u svoje zabilješke iz kojih smo mnogo saznali o školskom životu i radu. Imala je 20 godina kada je dobila radno mjesto u Narodnoj šestogodišnjoj školi Hrboki. Dok se gradila školska zgrada u Hrbokima, nastava se odvijala u zaseoku Plehuti. Škola



 



     













je tada brojala 66 učenika u 6 razreda. Slaba opremljenost bila je vidljiva na svakom koraku. Školska ploča bila je smještena na tronošcu, a uz nju se nalazilo i računalo s drvenim kuglicama. Na popisu nastavnih predmeta, osim redovnih općeobrazovnih, bili su Krasopis i Ručni rad ( dječaci su izrađivali predmete od drva, a djevojčice plele i šivale).

27. 11. 1979. održan je program povodom Dana Republike i primanje učenika prvih razreda u Savez pionira Jugoslavije. U programu su sudjelovali i vojnici kasarne „Mlin“ iz Pule.

Od 26.-29. 04. 1981. učenici osmih razreda posjetili su Kuću cvijeća u Beogradu, Muzej „25. maj“, Saveznu narodnu skupštinu, Avalu, Jajince, Kalemegdan i Sava centar.

29. 06. 1982. organizirana je razmjena učenika, susret djece Pule i Graza.U sklopu razmjene djece pobratimljenih gradova Pula -Graz (Austrija), u posjeti OŠ Barban boravilo je 32 djece i 5 roditelja jedne škole iz Graza. Djecu iz Graza ugostili su naši učeni -ci 6. razreda i svi učitelji.

1. 2. 1984. učenici i nastavnici naše škole svečano su dočekali i ispratili „Olimpijski plamen“ koji je prošao kroz Barban, a čitav sljedeći tjedan bio je posvećen 14. Zimskim olimpijskim igrama koje su održane 1984. godine u Sarajevu, u tadašnjoj SFR Jugoslaviji.

Učenici 2. razreda ispred Donje škole 1952. godine

4

KRONOLOGIJA 

Školstvo na Barbanštini utemeljeno je početkom austrijske vladavine 1818. godine i trajalo cijelo jedno stoljeće sve do 1918.



Prvo razdoblje barbanske škole datira od utemeljenja 1818. pa do 1875. godine kada je organizirana i radila kao dvorazredna Hrvatska župna škola Barban.



Od 1875. godine radi kao trogodišnja, trorazredna mješovita hrvatska pučka škola Barban i traje do 1918., odnosno do uvođenja petorazredne talijanske osnovne škole 1922.



Talijanska osnovna škola Barban postoji od 1923. do 1943. godine/ Scuola elementare del comune di Barbana d'Istria. Raspadom Austrougarske Monarhije 1918. godine, Istra je došla pod talijansku upravu. Došlo je do promjene ustroja škole. Iz hrvatske trogodišnje škole, postala je petogodišnja Talijanska osnovna škola



U kratkom ratnom razdoblju od 1943. do 1945. godine škola u Barbanu nije radila, ali su diljem Barbanštine djelovale hrvatske narodne tzv. Partizanske škole.



1945. godine mijenja se nastavni jezik. Umjesto talijanskog, nastava se odvija na hrvatskom jeziku.



U školskoj godine 1950./51. četverogodišnja barbanska osnovna škola postaje šestogodišnja.



Od 1991. do 2009. godine nosi naziv Osnovna škola Barban, a 2009. godine naziv je promijenjen u Osnovna škola Jure Filipovića Barban.

Učenici ispred Gornje škole

Učenici u kutama 70-ih i 80-ih godina

Učenici u klupama 1968. 

U školskoj godini 1954./1955. šestogodišnja Narodna škola Barban mijenja se u sedmogodišnju, a sljedeće godine (1956.) postaje osmogodišnja. Tek 1959. dobiva naziv Osnovna škola „Jure Filipović“ Barban.



U razdoblju od 1960. do 1991. godine djelovala je kao osmogodišnja škola pod nazivom Osnovna škola „Jure Filipović“ Barban.

Obnovljena zgrada Donje škole

5

U ŠKOLSKOJ GODINI 2017./2018. DJELUJU SLJEDEĆI UČITELJI I STRUČNI SURADNICI: 

Gordana Kožljan Grgorinić, učiteljica 1. razreda



Melita Griparić, učiteljica 2. razreda



Marina Vičić, učiteljica 3.razreda



Nenad Radola, učitelj 4.razreda



Tina Šarić, učiteljica u Produženom boravku



Katica Špada, učiteljica hrvatskog jezika



Danijela Grgorinić, učiteljica hrvatskog jezika i knjižničarka

 

Eva Bulić, učiteljica likovne kulture Tanja Ranić Rovis, učiteljica likovne kulture



Sanja Knezović-Tomišić, učiteljica glazbene kulture



Lorena Kancijanić, učiteljica engleskog jezika



Kristina Legović, učiteljica engleskog jezika



Marijana Kosturik, učiteljica matematike



Denis Škalic, učitelj matematike



Karolina Dorkić Antolović, učiteljica prirode, biologije i kemije



Leana Šibić, učiteljica prirode



Svjetlana Milotić, učiteljica povijesti



Dejan Tibinac, učitelj geografije



Mirza Salihović, učitelj tehničke kulture i informatike



Nina Mihalić Staničić, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture



Manuela Debeljuh Grubissa, učiteljica talijanskog jezika



Tatjana Petrić Lui, učiteljica talijanskog jezika



Marina Kolić, učiteljica informatike



Aranka Prajz, vjeroučiteljica



Slobodanka Prica, učiteljica fizike



Marina Čalić, pedagoginja



Smiljana Vale, ravnateljica

Dio kolektiva OŠ Jure Filipovića Barban 6

BIVŠI UČENICI – DANAŠNJI UČITELJI Važno je stjecati radne navike i učiti se odgovornosti Učiteljica Marina Vičić radi kao učiteljica razredne nastave. Trenutno podučava 23 učenika trećeg razreda. Nekoliko je godina radila i u produženom boravku.

drugačiji je od klasične nastave, rekla bih bogatiji. U produženom boravku izmjenjuju se igra, učenje i rad.

Atmosfera je drugačija. Učitelj u produženom boravku zapravo je produžena ruka roditeljskog doma.

Je li teško biti učiteljica?

Koje godine ste krenuli u 1. razred?

U prvi razred sam krenula 1995. godine i moja je prva učiteljica bila učiteljica Smiljana Vale, sadašnja ravnateljica. U razredu nas je bilo 24.

Jeste li nosili kute?

Ne, u školi nismo nosili kute.

Jeste li voljeli školu?

Da, rado sam odlazila u školu.

Koji su Vam učitelji ostali u sjećanju?

Svi su mi učitelji ostali u lijepom sjećanju, svatko na svoj način.

Rad s učenicima je zahtjevan. Škola je obrazovna i odgojna ustanova, što povećava odgovornost učitelja.

Današnji učenici su otvoreniji, manje strpljivi i kada naiđu na problem, lako odustaju. Oni bi rado da nešto uspiju bez truda i uloženog vremena pa je učiteljima najvažnije naučiti ih odgovornosti i radnim navikama kao i pristojnom ponašanju. Za sve to potrebno je i voljeti djecu.

Je li školstvo danas drugačije?

Ima i sličnosti i razlika. Iz današnjeg školstva trebalo bi izbaciti ono što je prevaziđeno. Današnja djeca zahtijevaju drugačiji pristup, nove metode i oblike rada.

Koji Vam je predmet bio najdraži?

Najdraži predmet mi je bio Priroda i društvo.

Što biste poručili današnjim učenicima?

Volim boraviti u prirodi otkad sam bila dijete.

Osjećam se dobro na otvorenom. Priroda je najbolje mjesto gdje dijete može razviti svoja čula vidjeti kukce, čuti pjev ptica, osjetiti miris cvijeća, dodirnuti gusjenice ili okusiti kapljicu kiše.

Ono što inače uvijek napominjem. Važno je stjecati radne navike i učiti se odgovornosti. Treba misliti pozitivno, uživati u životu jer školsko doba je najljepše doba.

Što Vas je privuklo pozivu učiteljice?

Tu mi je ljubav prenijela učiteljica razredne nastave koja je tada radila na zamjeni, Dolores Beloč. Sjećam se koliko je zračila toplinom i ljubavlju, bila je zaista prava učiteljica. Ona je ostavila veliki trag u mom životu.

Razgovarala Nina Vale, 6.b razred

Kako je raditi u školi koju ste pohađali?

U školi je ugodno raditi zato jer se često sjetim kako je meni bilo. Moja generacija pohađala je nastavu u staroj školskoj zgradi u središtu Barbana. Iako je ostalo još nekoliko učiteljica koji su meni predavale, mogu reći da je s njima veoma ugodno raditi i surađivati, bez ikakvih neugodnosti zbog promjene uloge, prije sam bila njihova učenica, a sada kolegica. Ponekad se znamo u razgovoru prisjetiti zgoda i nezgoda iz školskih klupa.

Koliko dugo radite u školi?

U školi radim pet godina. Od 2013. do 2015. godine radila sam kao učiteljica u produženom boravku. Posebno i prvo iskustvo stekla sam upravo tada. Rad učitelja u produženom boravku 7

DOMAĆE BESIDE NA BARBANSKOJ PLACI

U DIDOVIMA BRAJDAMI

Na Barbanskoj placi

U didovima brajdami

u vrimena stara

mučeća smokva

Loredani su gospodarili.

dane svoje živi.

Od njihove bogatije

Repci njoj kantaju,

čuda lit je pasalo.

mravinci po njoj laze i je kadičkaju.

Na barbanskoj placi čuda se dice igrevalo,

Od sunca potna,

čuda baloni zatancalo.

Lana Matika, 3.razred Roženice su svirile.

od dažlji mokra, svoju dicu broji dokle he niki ne poji.

Klelo se, smijalo i narikovalo.

Sve je njihovo pasalo.

Nina Vale, 6.b razred

Još samo Palača zgor Place stare štorije povida.

KARIJOLA Mateo Draguzet, 7. razred Zara Učkar, 6.b razred

CVIT Na bršljivoj vetrini zadimljena bukaleta stoji.

Veselja je bilo kad u njoj su se dica kako u vituri igrala.

Cvit na trbuhu njojin

od praha i dima črn,

Kad san u brajde hodija u njoj je ordenje i kapot moj bija.

kroz otprti brkun malo arije ćapiva, vrta i žive pretelje već čuda lit samo gleda.

Karijola moja rijava za čuda tega mi je tribala i valjala.

U ledenoj samini cvit brižan .

Kristina Poljak, 7.razred

U karijoli san jariće da cikaju pelja, i vriće arbete i trafoje za prasce.

Pavel Koroman, 5.razred

Brendon Borula, 7. razred 8

DOMAĆE BESIDE PRED ČETIRISTO LIT U BARBANU Jenega dana, igrajuć se u kortu, san pala i jako udrila z glavon u pitun. Niko veliko svitlo mi je došlo sprid oči, pa san zaspala.

Kad san se zbudila, san vidila da san se tornala u daleku prošlost mojega mista. Tu su bila Vela vrata i zidala se je mala crikvica svetega Antuna. Pošla san na Placu i vidila dicu kako se igraju. Svi su se ćepali za ruke i plesali. Kantali su i skakali. Svi su bili ubučeni u suknene brgeše, duge košulje, a na nogami su imali cavate.

Kad su me vidili, došli su do mene i gledali me od svih kraji.

Ja san imala sobon laptop pa san njin pokazala kako i ča se na njemu more delat. Prenuli su se i gledali u njega kako da su Boga vidili. Na mote i čudnin jezikon su mi rekli da he pratin pa san pošla za njima. Pošli su mi nabrati jabuke i pokazali kadi čuvaju ovce. Jušto ti dan je bila Trka na prstenac. U Barbanu na Placi je bilo puno ljudi. Vidila san i Loredane ki su sidili na visokima stolicami i gledali Trku. Kad je Trka finila, svi su počeli slaviti.

Antonio Pliško, 3.razred

Došlo je škuro. Zaprla su se Vela vrata, a ja san pensala kako se tornati doma. Zaspala san poli mojih malih pretelji, u hiži na slami. Zbudila san se u svojen kortu. Malo me je glava bolila.

Povidala san mami ča san sanjala i da mi je bilo lipo.

Lea Mošnja, 5.razred

Vedran Koroman, 6.b razred

PIŠUPREŠ Kad moj nono brageše si ubuče i pišupreš zapriti ne more trbuh si pogladi i sam sobon kušelja: „Ko ću butigu zapriti,

Karin Kalčić, 4. razred

NONINI FUŽI Nidan ne zna kako moja nona fuže učiniti.

Kad he na pijat stavi nanke se ne ubrneš, i već he ni

moran pojti!“

Bilo ča kad nona pronta vreda s pijata pojde kja.

Nika Kancelar, 5. razred

Nika Kancelar, 5. razred

vreda na dijetu

SUSEDOVA SMOKVA Poli suseda moga smokva reste, joče, tanca.

Mića, raspaljuhana, u kapotu zelenin svaki dan z mravincima i muhami kušelja.

Marta Griparić, 6. razred 9

BIVŠI UČENICI – DANAŠNJI UČITELJI Znanje je jedino imanje koje ti nitko nikada ne može ukrasti Učiteljica Melita Griparić radi kao učiteljica razredne nastave. Trenutno podučava 18 učenika drugog razreda, a i sama je nekada sjedila u klupama barbanske škole.

Koje godine 1. razred?

ste

krenuli

sada u ulozi učiteljice.

Kako je raditi u školi koju ste pohađali?

U početku je bilo vrlo neobično.

Nakon mnogo godina, kada sam ušla u staru školu, prvi puta kao učiteljica, shvatila sam da školska zgrada više nije onako velika kakvom sam je doživljavala kao učenica. Neobično je bilo, ali čast, stati uz bok učiteljici Katici koja mi je i sama jedno vrijeme bila učiteljica, učitelju Franku koji mi je dao prvu, zasluženu, jedinicu u životu. Otkako smo ušli u novu školsku zgradu, osjećaji su se promijenili. Sve je postalo drugačije, isto je ostalo samo ime.

u

U prvi sam razred krenula 1974. godine i moja je prva učiteljica bila Josipa Pina Bašić. Bilo nas je 13 u kombinaciji 1. i 2. razreda.

Jeste li nosili kute?

Jesmo, u to vrijeme kute su bile obavezne i bilo je sasvim normalno pri polasku u školu odjenuti kutu, a u školi obuću zamijeniti crnim „školskim“ papučama. Postojala je i neka vrsta trendovskih kuta pa su tako jedno vrijeme u modi bile duge kute, nešto kasnije kratke. U to vrijeme kute su nosili i učitelji. Pamtim da su naše učiteljice bile poznate po pastelno zelenim, maslinastim kutama. Kute sam nosila svih osam godina osnovne škole, a sjećam se posljednje koja je bila pomalo „šminkerski“ nošena, što znači, obavezno otkopčana Koji su Vam učitelji ostali u sjećanju?

Sjećam se svih mojih učiteljica i učitelja, mogla bih ih redom sve nabrojati. Ali, najupečatljiviji trag ostavila je moja razrednica Ana Paus i svaki susret s njom predstavlja mi veliko zadovoljstvo. U lijepom sjećanju nosim i svoju učiteljicu iz glazbene škole, Silviju Vitaljić koja je kasnije bila učiteljica i u našoj školi.

Koji Vam najdraži?

je

predmet

bio

Matematika, oduvijek. A tu je ljubav još više razvila moja razrednica Ana Paus. Čak sam trebala postati profesor matematike, ali sam se zbog niza okolnosti ipak

odlučila studirati razrednu nastavu.

Kasnije sam zavoljela i kemiju.

Sjećate li se nekog događaja iz školskih klupa?

Zanimljivo je bilo u razredu biti sa slijepim učenikom. Naime, u petom nam se razredu pridružio Silvano Družeta koji je prva četiri razreda pohađao zagrebačku školu za slijepe i slabovidne osobe. Bio je odličan učenik i draga osoba. Tjelesni je radio s nama curama i voljeli smo igrati košarku s njegovom zvučnom loptom. Nažalost, naš školski kolega Silvano više nije s nama, ali zato živi u našim sjećanjima.

Koliko dugo radite u školi?

U našoj Školi radim od rujna 2004. godine. Prije toga sam godinama radila na Labinštini gdje sam prošla sve labinske škole na kraćim i duljim zamjenama, predavajući u razrednoj nastavi, ali i u višim razredima sve predmete osim tjelesnoga.

Je li školstvo danas drugačije?

U odnosu na školstvo s početka mog radnog vijeka, današnje školstvo je uvelike drugačije.

Mnogo se toga promijenilo. Nažalost, ne sve na bolje.

Što Vas je privuklo pozivu učiteljice?

Što biste poručili današnjim učenicima?

Roditelji su mi bili prosvjetari i u našem je domu uvijek bilo udžbenika, knjiga, čitanja, pisanja. Od rođenja živim u ritmu školske, a ne kalendarske godine. Voljela sam mamu promatrati kada je ispravljala ispite i zamišljala sebe u toj ulozi. Voljela sam se igrati učiteljice, a moje su lutke bile vrlo poslušne učenice. Tata me pokušao odgovoriti od učiteljskog poziva, znajući koliko je to odgovoran i zahtjevan posao. Nije uspio i evo mene danas opet u našoj školi,

Moji bivši učenici, a i sadašnji, poruku dobivaju na samom početku školovanja. Zato ću isto poručiti i svima ostalima. Znanje je jedino imanje koje ti nitko nikada ne može ukrasti. Zato učite, bogatite se znanjem. Neka znanje postane vaše najveće imanje!

Razgovarala Nina Vale, 6.b razred

10

UČITELJICA S NAJDULJIM STAŽOM U ŠKOLI Ostanite što dulje u djetinjstvu Svakodnevno je susrećemo na školskim hodnicima, ruku punih knjiga i bilježnica. Obrazovala je brojne generacije učenika naše škole, a neki su od njih sada njezine kolege. To je naša učiteljica hrvatskoga jezika Katica Špada.

prvoj učiteljici Franki Predovan i poštivanje prema ostalim učiteljima odlučilo moj životni poziv.

Posebno ću istaknuti umirovljenu učiteljicu hrvatskog jezika Vilmu Zohil s kojom me i danas vezuje iskreno prijateljstvo.

Koji Vam najdraži?

je

predmet

bio

Voljela sam glazbeni, ali i povijest, hrvatski jezik, zemljopis, likovni.

Gdje ste, nakon osnovne škole, nastavili školovanje?

Upisala sam Opću gimnaziju u Rovinju gdje sam maturirala 1974. godine. Moj je maturalni rad bio „Žminjska čakavština“ i čini se da sam već tada bila svjesna osobite ljubavi i interesa prema zavičajnom govoru. Potom sam u Puli završila Pedagošku akademiju, smjer Hrvatski jezik i književnost- Talijanski jezik i književnost.

U kojim ste školama radili?

Gdje ste završili osnovnu školu?

Osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u OŠ Vladimira Gortana u Žminju. Bile su to lijepe i vesele godine u idiličnom ozračju.

Kako biste opisali vaše školske dane?

Rado ih se i s nostalgijom sjećam.

Bila su to, u odnosu na današnje osnovne škole, drugačija vremena školskih kuta, pješačenja, veselih grupnih igara u školskome dvorištu.

Kakva su Vaša sjećanja na bivše učitelje?

Draga su to sjećanja koja me uvijek ispune toplinom jer svi oni su me, uz obitelj, oblikovali u osobu kakva sam danas. Uz osnovno obrazovanje, uvijek su se nesebično davali i kao ljudi, usađujući vrednote koje su općeljudski pozitivne i sveprisutne.

Mislim da je i ljubav prema mojoj

Moji prvi učiteljski dani bili su Područnoj školi Modrušani i to rad u trokombinaciji. Radila sam i u OŠ Vodnjan, a zatim punih petnaest godina u Područnoj školi Cere pokraj Žminja, u kombiniranim odjeljenjima. Iz tih godina nosim najljepše uspomene na učenike, sredinu i divnu suradnju sa svojom, na žalost prerano preminulom, kolegicom Anicom Jelenić od koje sam puno naučila i postala prava učiteljica. Poslije Cera, dobila sam posao u OŠ Jure Filipovića Barban zahvaljujući i pozivu i podršci bivšeg ravnatelja Ratka Lukšića. Tako je prošlo već dvadeset godina otkako sam u Barbanu, u ovoj školi. Čega se najradije sjećate otkad radite u našoj školi?

Imam puno lijepih uspomena na brojne bivše kolege. Prošlo je dosta generacija učenika i mnogi su od njih već odrasli ljudi, zapo-

sleni, imaju obitelji. Najveća je radost i hvala učitelju kada ga bivši učenik prepozna, sjeti se i srdačno prilazi, kada osjetiš da si i ti nešto ugradio u tu osobu.

Kako Vam je danas raditi, u svijetu informatike i pametnih ploča?

I ja i mnogi drugi morali smo se prilagoditi i uhvatiti korak sa mlađim kolegama. Tako učimo od njih, ali ih svojim bogatim radnim iskustvom i mi možemo mnogočemu naučiti. Jer, učenje nikad ne prestaje i svaki je dan novi izazov.

Koje sve poslove radite, osim redovne nastave?

Dugo vodim Literarno- recitatorsku i dramsku grupu pri školi čije članove pripremam za školske priredbe te literarne smotre i natječaje, a naši su talentirani učenici dvaput bili laureati Čakavskog sabora u Žminju.

Učitelj hrvatskog jezika je često jedan od onih koji organizira kulturnu djelatnost škole, sudjeluje u stvaranju školskog lista, piše Spomenicu škole. Zahvalna sam na svesrdnoj suradnji, pomoći i razumijevanju kolega.

Koja je vaša poruka učenicima?

Podučavajući današnje učenike, sa sjetom se prisjećam prošlih generecija. Sada su neka druga vremena, učenici su okruženi računalima, mobitelima i mikrobitovima u stalnoj jurnjavi svakodnevno prekrcani bezbrojnim informacijama. Zato, draga djeco, zastanite malo, pogledajte koliko ste divni i jedinstveni i koliko je život lijep. Nemojte žuriti s odrastanjem, budite što dulje u djetinjstvu i ne dajte se istjerati iz čarobnog svijeta igre.

Razgovarao Dominik Rojnić, 6.b razred 11

LJEPOTA DJEČJEG STVARALAŠTVA DA SAM JA UČITELJICA Da postanem učiteljica, sve bi bilo teško. U mislima svakoga učenika bila bi samo škola, zadaća, učionica, točnost, sastavci. Naravno, šalim se.

Za tjelesni bi djevojčice bile obučene u rozo, a dječaci u zeleno. Graničar bi trajao od početka do završetka sata. Učenike bih malo ispitivala, ali bi zato puno pisali.

Puno, puno…… Ruke bi im se uvježbale, ali i pamćenje i pamet. Samo o Istri bi učili, a sve drugo pustili. Umjesto spremačica, učenici bi sami prali i brisali.

Ne bih dozvolila nakit, satove s internetom i mobitele.

To bi djeci teško palo. Bila bi to škola prava, bez sprava.

Manuel Pliško, 4.razred

Petra Špadić. 3. razred

Antonio Blažina, 1. razred

Erik Pavlović, 1. razred

Gabriele Doblanović, 1. razred

Nina Privrat, 1. razred Nikol Šverko, 4.razred

DA SAM JA RAVNATELJ Da sam ja ravnatelj, školska pravila bi bila malo drugačija. Nastava bi započinjala u deset sati kako bi se djeca stigla naspavati i pogledati jutarnje crtiće. Mislim da bi tada bila odmornija i spremnija za rad. Uveo bih i dva velika odmora. Prvi bi odmor bio za školski obrok, a drugi zaista odmor kako bi se djeca družila i odmorila.

Svaki bi dan u rasporedu bila tjelesna kultura pa bi se djeca više razgibala i bavila sportom. Likovna i glazbena kultura ne bi se ocjenjivale jer

Ivan Andrijančić, 3.razred

sva djeca nisu podjednako nadarena, a za to nisu kriva. Uveo bih više terenske nastave, školskih izleta i posjeta kinu i kazalištu. Školska zgrada bila bi u žarkim i veselim bojama, a hodnici puni slika. Obavezno bih ugradio klima-uređaje u sve učionice, hodnike i školski hol te bismo svi lakše podnosili vrućine.

Svako dijete imalo bi svoj ormarić pa ne bismo morali svaki dan nositi doma preteške školske

torbe. Sve izvanškolske aktivnosti bile bi besplatne. Nasilje bi u školi bilo strogo zabranjeno i kažnjivo, ali bi nošenje igračaka u nižim razredima bilo dozvoljeno.

Siguran sam da je teško biti ravnatelj, ali smatram da svaka ideja dobro dođe.

David Bariša, 4.razred 12

LJEPOTA DJEČJEG STVARALAŠTVA PROŠLI ŠKOLSKI DANI Moja baka zove se Milena Krelja. Rođena je u Hrbokima gdje i danas živi. Prije udaje prezivala se Duras. Osnovnu školu pohađala je u Barbanu.

Ispričala mi je da su u prošlosti u Barbanu učenici imali dvije školske zgrade, Dolinju školu i Gorinju školu. Dolinju školu pohađali su učenici od petog do osmog razreda, a Gorinju školu niži razredi. Pošto je bilo puno učenika, razredni odjeli imali su paralel-

ke. Baka se rado sjeća svoje razrednice Elide Božac te učitelja Mate, Špadić Slavice, Siđi Viktorije, Sinđer Zdenke i Kolić Milene.

Učitelji su tada bili strogi i smjeli su neposlušnu djecu povući za uho ili udariti šibom po prstima. Učitelje se je tada jako slušalo i uvažavalo. U školi su ponekad imali topli obrok, a ponekad samo panin i čaj. Ona si je od kuće nosila sendvič sa svinjskom mašću i šećerom. Na velikom odmoru izlazili su na dvorište i družili se. Često su igrali graničara i odbojku. U školu su išli pješke, a pošto je od Hrboki do Barbana 5 km, trebalo im je sat vremena. Školske torbe nisu bile teške kao što su današnje.

Svako jutro prije odlaska u školu morala je pustiti krave na pašu. Iako su često bili umorni i pospani, veselo su išli u školu. Učitelj Mate ih je na svom prvom satu naučio pjesmu o matematici. „Matematika, ljuta si ko paprika!

Tko te izmislio, trbuh mu se stisnuo!

Lucija Krelja, 5. razred

Dominik Rojnić, 6.b razred ČAROBNA SMOKVA Bratova i moja smokva rasla je u našem dvorištu. Veliki dio djetinjstva proveli smo na njoj i ispod nje. Razigrana, široka, najsočnijih plodova koje sam ikad okusila. Bila je prastara, posadili su je moj pradjed i prabaka.

Prabaka je često govorila da to nije obična, nego posebna, čarobna smokva. Jednom sam otišla do njenog stabla da uberem zreli plod. Kad sam ga otrgnula sa grane, začula sam glasni jauk. Jako sam se uplašila i tada sam shvatila da je prabaka bila u pravu...to je zaista čarobna smokva.

Otrčala sam kući najbrže što sam mogla. Nikada nisam tako brzo trčala, i od straha i od nestrpljenja da što prije kažem prabaki. No, nisam je našla pa sam se rastužila. Željela sam što više saznati o smokvinim čarobnim svojstvima.

Erik Bariša, 5. razred

Odjednom je k meni doletjela mala pčela i sjela mi na rame. Vidjela sam da želi da je slijedim do stare, čarobne smokve.

U šuštanju njezinih listova razabrala sam najprije ispriku.

Bilo joj je žao što me je uplašila. Probudila sam je iz dubokog, ružnog sna pa mi je bila zahvalna.

Od toga dana često je posjećujem i pričamo o svemu. Čuvam ovu tajnu i uživamo i smokva i ja.

Elena Rojnić, 5. razred

Romina Colić, 7. razred 13

LJEPOTA DJEČJEG STVARALAŠTVA

Nina Andrijančić 2.razred

DOMAĆA ZADAĆA

Radovi učenika 2.razreda

Ah, ta domaća zadaća. Nitko je ne voli. Osim štrebera naravno, ali oni su druga priča. Pogotovo matematika, oni plus minus, pa kad dobijemo cijelu stranicu.

Od toga boli glava. A tek hrvatski, puno kratica, točaka, onaj znak kad vičeš i onaj kad se pitaš, puno crtica, zareza, ma puno svega.

Prijavljivala bih djecu na razna natjecanja kako bi na taj način dobili nagrade, putovanja. Odredila bih da jedan dan u tjednu bude sportski dan u kojemu bismo imali puno sportova za biranje.

Tako bi svatko mogao odabrati sport koji mu najviše odgovara. Također bih dozvolila da svaki učenik sam bira predmete koje će pohađati. Produžila bih trajanje i malih i velikog odmora. Jednom mjesečno organizirala bih Kino-dan u poslijepodnevnim satima. Tada bi djeca zajedno gledala filmove.

Dolazimo do prirode, ali ona je dosadna. Pišemo onako 5.000 stranica, a učiteljica nam kaže: „To je malo! „ Najgora je zadaća u radnoj iz prirode. Ima 15 zadataka, a čini ti se da ih je 15.000. Uglavnom, priroda je katastrofa. Dolazimo do glazbenoga. Učimo o ljudima po imenu: Bach, Mozart itd., ali, „Queen“ i takva muzika, to je umjetnost. U glazbenom malo pišemo, ali puno slušamo, pjevamo i crtamo. Glazbeni zapravo i nije tako loš. Tu je naš talijanski. „Maestra“ nas često pita „lui, lei“ i neke talijanske stvari i riječi. On je i dobar, ali pišemo datum 5 minuta. On je u petak. To je božanstveni dan, talijanski traje dva sata po 45 minuta. Čini se kao jedna godina. Engleski je kratak i zabavan, za neke. Puno slušamo neke riječi i to je engleski. Tu je i tjelesni, on mi je najdraži jer puno trčimo i razgibavamo se. Radimo kolutove naprijed i natrag. To ponekad zna dosaditi. Na likovnom možeš biti Pablo Picasso. To je onaj Španjolac koji je naslikao onu ženu koja sjedi pokraj prozora. Mi je pokušavamo naslikati i to ispadne katastrofa.

Kad bih ja bila ravnateljica, škola bi bila drugačija, zanimljivija i veselija.

Ovdje ću završiti sastavak jer moram napisati zadaću iz matematike, naravno.

KAD BIH JA BILA RAVNATELJICA Kad bih ja bila ravnateljica, djeci bih dozvolila da u školu dođu kasnije kako bi se dobro odmorili i naspavali. Na Dan kućnih ljubimaca djeca bi u školu mogla dovesti svog ljubimca. Kad bi pao snijeg, djeca bi mogla ostati doma jer kod nas snijeg tako rijetko pada.

Lucija Draguzet, 4.razred

Tia Mavrić, 1.razred

Adrian Blažina, 3. razred

Mia Bulić 2.razred 14

LJEPOTA DJEČJEG STVARALAŠTVA LOŠA SREĆA Završni izlet, svaki ga učenik voli i iščekuje cijele godine, pogotovo ako je dvodnevni. Ali, kao da ti netko makne slatkiš ispred nosa ako ne odeš na njega Ja sam Dominik Rojnić i propustio sam upravo takav izlet.

Nedjelja, 24. travnja 2018. Na kraju dana misliš ništa ti se neće dogoditi. Uđeš u sobu i …paf, k´o grom iz vedra neba lupiš se nogom, točnije malim nožnim prstom u kut radnog stola te ne možeš hodati cijeli tjedan. „Koja tlaka!“ povikao sam. Svi su išli na taj izlet i sigurno im je fenomenalno. A ja sam u dosadnom malom selu u dosadnoj svakodnevici i uza sve to sam invalid. Po cijele dane moram ležati i mirovati. Čak ni laptop ni televizija ne mogu ti ne dosaditi. Svih sedam dana sam se toliko sažalijevao da

mislim da sam se sažalio za cijeli život. I naravno, kao vrhunac svega. Čuješ od sestre i ostalih u razredu ovo: „Bilo je odlično! Nikad bolji izlet! Jako mi je žao što nisi bio, bilo je predobro!“ Svi učenici vole usred godine ili „ispita sezone“ biti bolesni, ali ne za ovakve događaje. I kad misliš da je sve najgore prošlo i da ne može biti gore, dođe ti još detaljniji opis izleta s naznačenim vidicima, slikama te raznim anegdotama. Naučio sam napamet televizijski program i pogledao svaki video omiljenog youtubea tri puta. Uhhhhh…!

Eto, to je moja anegdota. Ali kakva bi to bila anegdota bez pouke? E pa pouka nije „Ne sažalijevaj se!“ ili nešto slično nego: „Čuvaj prste i bježi od radnog stola. Tri dana prije izleta sakrij se u kartonsku kutiju!“

Marta Griparić, 6.b razred

Dominik Rojnić, 6. b razred

Masimo Lazarić, 5.razred

NEZGODNA IGRA Unazad nekoliko godina, dok sam još bo malen dječak, roditelji su mi kupili dječju plastičnu pušku. Bio sam na sedmom nebu i s njom sam trčao oko kuće kao muha bez glave i glumio lovca Luku gađajući ptice. Roditelji su mi zabranili da se s puškom igram u kući, ali ja sam smatrao da mi sole pamet te sam tjerao mak na konac.

Jednog sam dana skroz pustio mozak na pašu i počeo se s puškom igrati po našemu dnevnom boravku i naravno, došla maca na vratanca, kad sam plastičnim metkom iz puške naciljao i pogodio ravno u televizor. Ekran televizora se zacrnio, a meni je u istom trenutku pao mrak na oči. Nisam znao da li da dam petama vjetra ili mi je pametnije da se uvučem u mišju rupu kad moji roditelji vide što sam napravio. Mislio sam da će na mene galamiti kao sveti Ilija, ali moji roditelji su bili svjesni da je vuk ionako pojeo magare i da vikom neće vratiti razbijeni televizor. Na kraju smo ipak pronašli zajednički jezik.

Oni su, na žalost, morali kupiti novi televizor, a ja sam znao da će mnogo vode proteći Savom prije no što mi ponovno padne na pamet igrati se puškom u zatvorenom prostoru.

Mihael Žvab, 8. razred

Anika Camlić, 5. razred 15

STRANI JEZIK U ŠKOLI Elementary school Jure Filipovic Barban Todays school is a much better place than it was eight years ago when we started our schooling, and we would like to tell you what we think about that.

Today we don't have paper registers so we can see all our grades at any time on-line. We have a smart blackboard in one of our classrooms and we really like to use it when we learn something new or when we practice and repeat what we have already learnt. Also, we have a projector in almost every classroom so we can watch movies, listen to the songs and we don't have to use a CD player or a blackboard so often. We have delicious hot meals that are prepared in our school kitchen for school lunch. School surroundings is very beautiful and looked after by pupils and teachers from our school.

We are very happy and proud to have our school cooperative “Smokvenjak“ which was founded last year and named after an authentic Istrian plant. In our school cooperative we make homemade olive oil and other handmade products and souvenirs.

People like them very much so we are sattisfied when we make them happy. Our school is included in the International Eco-Schools Programme because we select garbage and care about the environment. Pupils in our school can choose between some fun extracurricular activities like volleyball, majorettes and music school – accordion, piano, violin.

All in all, we think that we are very happy to be a part of our school. Although we will soon finish our schooling here, we will never forget our friends and teachers, and we will always have our memories, wherever we go.

Mihael Žvab, Samanta Filipović, Arian Antić, Jan Isah Kolić, Ian Osip, Rene Kalebić Osip Grade 8

Učenici 8. razreda na Poljudu 16

ULOGA UČITELJA NEKAD I SAD Tijekom povijesti mijenjali su se pristupi učenju i poučavanju, ali škola pod utjecajem društvenih i gospodarskih zahtjeva nije izgubila svoj pedagoško-socijalni i humanističko-kulturni identitet NASTAVA U PROŠLOSTI Škola nekad nije bila obvezna za sve i svakoga. Roditelji nisu imali financijske mogućnosti, mnoga su djeca bila radna snaga.  Nekad roditelji nisu obrazovanje djece shvaćali

ozbiljno, poticali ih na učenje i bili njihova potpora.

 U školi je dugo vremena izbor predmeta bio



sposobnostima i mogućnostima dostigne željene ciljeve, zadaće i razvojne puteve. Naglasak se stavlja na proces učenja, a ne poučavanja što je temeljno polazište za strukturiranje nastave koja će poticati cjelovit razvoj ličnosti i omogućiti pojedincu stjecanje kompetencija potrebnih za cjeloživotno učenje.  Primjenjuje se istraživačka i projektna nastava

ograničen (čitanje, pisanje, računanje, religija, pjevanje) i nije bilo izbornih predmeta.

 problemsko učenje i individualizirani pristup

Učionice su bile velike, hladne prostorije u kojima je bilo i do 100 učenika različitih uzrasta i predznanja. Prevladavale su neudobne drvene klupe u kojima se moralo sjediti uspravno i ravno, usporedo postavljenih stopala i s rukama na stolu (vojnička disciplina).

 Suvremena

učenju i poučavanju.

nastava potiče samousmjereno (samostalno upravljanje procesom učenja) i suradničko učenje (suradnja i komunikacija u nastavnom procesu, pridonosi osjećaju pripadnosti, prihvaćenosti i odgovornosti prema drugima).

 Pisalo se na maloj ploči, nije bilo bilježnica. Uče-

nici su morali biti poslušni, disciplinirani i ponašali su se prema naredbama.



Kažnjavanje je bilo uobičajeno, neposlušne učenike udaralo se šibom (štapom) po prstima i dlanovima. Učenici su često imali i rane.



Nekad je učitelj bio „strah i trepet“, osoba od autoriteta koja je imala zadatak prenijeti znanje učenicima.



Učenici su imali fiksne rodne uloge, dječaci su učili računanje, geometriju i spremali se za razne vještine u tjelesnom odgoju, a djevojčice su učile ručni rad i domaćinstvo kako bi bile uspješne u vođenju domaćinstva.



Školski je sustav nekad bio praktičan i pripremao učenike za namijenjene uloge.

SUVREMENA NASTAVA Tradicionalna nastava usmjerena je na učiteljevo predavanje propisano planom i programom. Uloga učenika je pasivna i ne mogu se na optimalan način razvijati sve kompetencije, a posebno ne kompetencije učenja. Obrazovanje za 21.st. ili cjeloživotno obrazovanje definira se kao aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti.

Suvremena škola se temelji na izgradnji (su) konstruktivističkog i humano – kreativnog kurikuluma u kojem se, uvažavajući trajne vrijednosti, implementiraju nove spoznaje i nadograđuju nova postignuća s ciljem da se svakom omogući da prema vlastitim

 Učitelj preuzima ulogu facilitatora, a učenik po-

staje aktivni, autonomni i odgovorni sudionik nastavnog procesa.

 Važno je primjenjivati različite načine poučava-

nja, nasuprot metodičkoj monokulturi kako bi se svim učenicima pružilo što više mogućnosti za učenje i razvijanje njihovih potencijala.

 Naglasak je na sustavnom praćenju individual-

nog napretka učenika u svim područjima kako bi se osigurao napredak i uspjeh svakog učenika sukladno njegovim sposobnostima, interesima i mogućnostima.

Pripremila pedagoginja Marina Čalić 17

ISTRAŽILI SMO...

E- Dnevnik je web aplikacija za vođenje razredne knjige u elektroničkom obliku. Aplikaciju je izradio CARnet te ona funkcionira kao postojeća razredna knjiga.

Aplikacija e-Dnevnik u našoj se školi koristi od početka školske godine 2017./2018. godine.

Dojmove o e-Dnevniku saznali smo od ravnateljice i učenika.

Osnovne informacije o e-Dnevniku saznali smo od ravnateljice Smiljane Vale Tko je pomogao u financiranju?

Kako za svaku novinu treba omogućiti tehničke preduvjete, tako je bilo i za uvođenje e-Dnevnika. Škola nema osigurana sredstva za nabavku računalne opreme pa smo stoga bili primorani potražiti pomoć ponajprije od naših barbanskih poduzetnika, a potom i šire. Na taj smo način uspjeli donacijama opremiti sve učionice laptopima (i novima i rabljenima) te uvesti bežičnu mrežu za Sportsku dvoranu. Ovim putem zahvaljujemo svim donatorima na pomoći jer bez njih ne bismo uspjeli.

Tko je vodio edukaciju i na koji način?

Edukaciju je vodio administrator e-Dnevnika Mirza Salihović, učitelj informatike i tehničke kulture u našoj školi. Prije uvođenja eDnevnika proveli smo nekoliko edukacija tijekom lipnja, srpnja i kolovoza na kojima su učitelji upoznali i stekli osnovno znanje vezano za korištenje same aplikacije pri čemu se posebno korisnom pokazala aplikacija tzv. testnog eDnevnika koja je predstavljala simulaciju stvarnog e-Dnevnika, ali

je kao takva dozvoljavala razne pokušaje i probne aktivnosti vezane uz povlačenje učenika iz eMatice, dodavanje obveznih i izbornih predmeta, unos sata, ocjene, izostanke, obavještavanje roditelja i sl. Što mislite o e-Dnevniku? Koji je dnevnik jednostavniji za uporabu?

Smatram da je aplikacija eDnevnik vrlo korisna i ima mnogo prednosti u odnosu na papirnate dnevnike. Jedna od prednosti je ta što roditelji imaju pristup svim ocjenama i bilješkama iz svih nastavnih predmeta, koje mogu više puta iščitavati i nisu ograničeni vremenom i terminom individualnih informacija.

Uz postojeće funkcije koje je imala ”plava i zelena knjiga” u papirnatom obliku, također, elektronički oblik poznate "plave i zelene knjige" ima i neke nove funkcionalnosti. Učitelji, uz lak unos ocjena, imaju i jednostavan pregled izostanka, a e-Dnevnik šalje obavijest roditeljima ako je njihovo dijete izostalo s nastave, te koji dan je to bilo. Također, u e-Dnevniku, učitelji imaju uvid u samo svoj predmet, dok razrednici imaju pristup svim podacima o učeniku iz svog razreda.

Po mom mišljenju jednostavniji

za uporabu je e-Dnevnik, iako na samom početku trebalo je prevladati prepreke, svladati sve mogućnosti koje aplikacija nudi. Sada ide sve brže i manje se griješi. Ponekad je sporiji Internet pa učitelji više vremena gube kod prijavljivanja u sustav. Kao i sve, tako i e-Dnevnik ima svojih prednosti i nedostataka i ne, ne bismo se vratili na papirnate dnevnike!

Kako e-Dnevnik utječe na rad učenika?

Mišljenja sam da učenici rade podjednako kao i prije, samo što roditelji imaju sada brži i lakši uvid u ocjene svog djeteta a učenicima je teže zataškati ocjenu. Svakako više paze na odnos prema radu jer sve je zabilježeno u napomeni.

Dolaze li roditelji redovito na informacije bez obzira što imaju uvid o ocjenama u e-Dnevniku?

Roditelji i dalje dolaze na individualne informacije, ali nešto rjeđe nego prije. Vidjet ćemo što će vrijeme pokazati, ali još uvijek je roditeljima stalo kako se njihovo dijete ponaša u školi pa nije razlog dolaska na informacije samo ocjena koju vide putem e-Dnevnika, već i ono što se s njihovim djetetom događa i kako se ponaša u školi.

Pripremila Nina Vale, 6.b razred 18

UČENICI O E-DNEVNIKU U kratkom razgovoru s učenicima koji su ujedno i predsjednici svojih razrednih odjela, saznali smo što misle o e-Dnevniku pri kraju školske godine.

Lucija Žufić, 7.razred Mislim da su papirnati dnevnici bili bolji jer roditelji nisu svakodnevno imali uvid u ocjene.

Na ovaj način poneki roditelji znaju ocjene i prije nego im djeca sama kažu. Kod korištenja eDnevnika u školi, ne volim kada učitelji prilikom ispitivanja koriste opciju slučajnog odabira

Nina Vale, 6.b razred

Sviđa mi se e-Dnevnik jer brzo i mi i roditelji saznajemo sve ocjene, a iz bilježaka je vidljiva naša aktivnost i odnos prema radu. Čini mi se da je i učiteljima puno lakše. Jedino mi se ne sviđa što su papirnati dnevnici trajno sačuvani, a podatci u e-Dnevniku mogli bi nestati.

Papirnati dnevnici su bili u redu, ali i ovako je dobro jer je sve vidljivo, vidi se prosjeke ocjena i rasporede ispita pa se možeš na vrijeme pripremati.

Pavel Koroman, 5. razred

Antonio Maurić, 8. razred Meni je e-Dnevnik super. Sve je brže i jednostavnije i za učenike i za učitelje i za roditelje. Sviđa mi se kada učitelji ispituju slučajnim odabirom i još nisam naišao na nešto što mi se ne sviđa. Drago mi je da smo ga uveli u školu.

U redu je da roditelji sve vide iako ja svojim roditeljima sve iskreno kažem. E-Dnevnik je veliki korak u budućnost. Sviđa mi se slučajni odabir, iako mislim da su neki učenici češće odabrani. Nadam se da nije neka namještaljka. Mislim da je i učiteljima sad lakše, pogotovo kada unose ocjene pa mogu upisati bilješke svima u isto vrijeme, jednim klikom.

Matea Kalčić, 6.a razred

PAMETNA PLOČA - KLASIČNA PLOČA Nabavkom pametnice škola je dobila značajno pomagalo koje je približilo tehnologije 21. stoljeća u poučavanju. Kod obrade nastavnih jedinica vrlo lako se pronalazi slikovni i tekstualni materijal koji zorno predočava većinu ključnih pojmova. Čak i za vrijeme samog sata dovoljno je otvoriti Internet preglednik i pronaći sve što je potrebno, a uz pomoć njezinih alata podcrtati, zaokružiti, prekrižiti pojmove.

Također, neke nastavne teme se obrađuju uz pomoć vrlo popularnog Youtube-a jer se na njemu nalazi ogroman broj i kratkih i dužih dokumentarnih filmova, što na hrvat-

skom što na stranom jeziku (engleskom), pa na taj način učenici imaju nastavu iz dva predmeta. Na ovaj način učenicima je nastava zanimljivija i puno lakše shvate pojmove, pogotovo one koji su apstraktni. Ipak, ne kaže se uzalud da „slika govori više od 1000 riječi“.

Klasična ploča prisutna je u svakoj učionici te učiteljima i učenicima omogućuje rad uz upotrebu krede i spužve.

Pametna ploča u učionici povijesti i geografije 19

ZAVIČAJNA NASTAVA SMOKVA-KRALJICA SUHOZIDA U lipnju 2017. godine izrazili smo interes za uvrštavanje u projekt Institucionalizacija zavičajne nastave.

Odabrali smo temu "Smokva-kraljica suhozida". Idejna nit o nazivu krenula je od loga naše škole koja je Međunarodna eko-škola i naziva učeničke zadruge “Smokvenjak”. Putujući kroz sedamdeset tri sela i zaseoka Barbanštine, pažnju nam je privukla smokva.

Naši su ciljevi bili istražiti, upoznati i očuvati zavičajne vrijednosti i osobitosti, poticati kreativno povezivanje zavičajne nastave s nastavnim programima i implementacija zavičajnih sadržaja u nastavne planove i programe, upoznati autohtonu biljku u zavičaju, uočiti povezanost podneblja i biljne zajednice u zavičaju, upoznati stare običaje, priče i legende vezane uz povijest.

Predavanje o smokvi dr.sc. Željka Prgometa

Projekt se tijekom cijele školske godine provodio kroz mnoge aktivnosti. Učenici su istraživali temu kroz terensku nastavu, predavanja, likovni i literarni izričaj u svim oblicima nastavnih i izvannastavnih aktivnosti. Smokva je crticama iz povijesti ispričala svoju priču čiji je temelj upravo u našem dvorištu, u zasađenim stablima smokava.

Istražujući smokve u Barbanu

SMOKVA U ŠKOLSKOM VRTU Krenuli smo u realizaciju projekta. Uvodno predavanje o smokvi održao je dr.sc.Željko Prgomet, agronom i stručnjak u voćarstvu i maslinarstvu. Govorio je o smokvi i svim njezinim blagodatima. Gospodin Prgomet nas je uveo u svijet smokve putem prezentacije iz koje smo saznali o ljekovitosti smokve, raznim sortama smokava kao i o brojnim proizvodima koje dobivamo od smokve.

Suho lišće smokve kao pripravak za čaj Na poklon je donio i sadnice smokve koje smo zasadili u školskom vrtu. Počastio nas je i smokvenjakom i suhim smokvinim proizvodima. Članovi Učeničke zadruge Smokvenjak izradili su zdjele od gline u obliku smokvinog lista.

20

ZAVIČAJNA NASTAVA U RASADNIKU “SKINK” U sklopu projekta Zavičajne nastave učenici su posjetili rasadnik “Skink” u Rovinju gospodina Željka Prgometa. Gospodin Prgomet je upoznao učenike s načinom razmnožavanja smokvi, vrstama smokava i s cijelim nasadom koji se nalazi u sklopu rasadnika. Učenicima je pokazao i svoju malu meteorološku stanicu koja mu omogućava da u rasadniku održava optimalne uvjete za rast biljaka.

SLIKOVNICA, KUHARICA I RAZGLEDNICE Učenici 8. razreda na nastavi informatike uključili su se u školski projekt zavičajne nastave „Smokva – kraljica suhozida.“ Izrađivali su prezentacije na temu smokve i 200. obljetnice škole u Barbanu. Priključili su im se i učenici 5. razreda kao i Mladi informatičari što je doprinijelo kvalitetnijem radu na samom projektnom zadatku.

Kako aktivnosti na projektima stvaraju spoznaju cjeloživotnog učenja, upravo je svrha stvaranja timova združivanje znanja i vještina svih članova tima, što je vidljivo iz samih uradaka.

Izdvajamo kao najuspješnije: digitalna obrada slikovnice, izrada i digitalna obrada kuharice i promidžbenog letka, stvaranje crteža i fotografija, korištenje web 2.0 alata (izrada igara, prezentacija i stripova), uređivanje videa, izrada QR kodova.

PREZENTACIJA NA FESTIVALU ZAVIČAJNOSTI U projektu zavičajne nastave naša je škola odabrala temu „Smokva-kraljica suhozida.“ Učenike trećeg razreda smokva je inspirirala za izradu slikovnice. Zajedničkim su je snagama napisali, ilustrirali i nazvali je “Tajne barbanske smokve.” Veoma uspješno smokvu smo uklopili i u jedinstvenu kuharicu pod nazivom “Ča se sve more parićat od smokav : smokvina kuharica”. Obogaćena je učeničkim likovnim radovima. Potrudili su se i osmisliti razglednice koje predstavljaju smokvu i kraj u kojem se nalazi. Učenici su upoznali smokvu kroz povijest i književna djela, kroz godišnja doba, istraživali zastupljenost smokve u svojim mjestima i analizirali stari glagoljski grafit u crkvi sv. Jakova u Barbanu u kojem se spominje smokva. Došli smo do spoznaje da je smokva u našem zavičaju kraljica suhozida, tradicionalna, autohtona i cijenjena biljka i projekt prezentirali na Festivalu zavičajnosti u Bujama.

Prezentacija projekta u Bujama

21

UČENIČKA ZADRUGA „SMOKVENJAK“ Učenička zadruga „Smokvenjak“ osnovana je krajem 2016. godine. Voditeljica učeničke zadruge je učiteljica Aranka Prajz, a u sklopu zadruge djeluje nekoliko sekcija: Mladi vrtlari, Cvjećarska grupa, Mali kreativci, Mali tehničari.

CILJEVI UČENIČKE ZADRUGE Primjerenim metodičkim postupcima, pod vodstvom učitelja i vanjskih suradnika, omogućiti razvoj vještina i sposobnosti, steći, produbiti i primjeniti znanja iz područija važnih za cjelokupan proizvodni proces, razvijati i njegovati radne navike, kreativnost i svijest o načinima i potrebi očuvanja prirode kao i njegovanje kulturne baštine.

Učenici su se rado uključili u rad zadruge i počeli donositi materijale za izradu različitih predmeta.

SUDJELOVANJA 

Fešta smokve i smokvenjaka u Barbanu



Hand made festival u Puli



Second hand sajam u Pazinu.



Likovno- literarni natječaj 'Japan u nama'.



Suradnja s Etnografskim muzejem Istre.



Sudjelovali smo u projektu 'Škole za Afriku' te izrađivali razne predmete sa motivima Afrike



Smotra učeničkih zadruga Istarske županije u Oprtlju



Državna smotra učeničkih zadruga u Zadru

22

29. SMOTRA UČENIČKIH ZADRUGA REPUBLIKE HRVATSKE ZADAR 2.10. – 5.10.2017.

U utorak 2.10.2017. krenuli smo prema Zadru zajedno s mentorima i učenicima iz ostalih istarskih osnovnih i srednjih škola koje su dobile priliku sudjelovati na 29.

Smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske. Kad smo stigli u Zadar i smjestili se u Omladinskom hostelu, kratko smo se odmorili i krenuli prema Arsenalu u centru grada gdje nam je prvi zadatak bio pripremiti stol s proizvodima učeničkih zadruga Istarske županije. .

Odmorni i znatiželjni, krenuli smo nakon doručka ponovno u Arsenal gdje smo kreativno uredili naš stol i nestrpljivo čekali komisiju da dođe ocijeniti naše predstavljanje. Iskoristili smo lijepo vrijeme i prošetali do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu i vratili se u Arsenal na ručak. Kada smo došli na red za predstavljanje, komisija je bila veoma zadovoljna. Nakon cijelog dana provedenog u Arsenalu, vratili smo se na večeru i zabavu u hostel.

štand i vratili se u hostel na večeru i još jednu disco večer gdje smo se odlično rasplesali i zabavili. Nije nam se spavalo pa smo zabavu nastavili u sobi družeći se s učenicama iz Oprtlja.

Prebrzo je stiglo i naše posljednje jutro u Zadru, doručak, pakiranje i polazak pre-

ma našim kućama. Put je prošao brzo i ugodno, uživali smo u pogledu na lijepi krajolik.

Stigli smo natrag u Istru u popodnevni satima i tužni, ali i sretni, rastali se s našim novim prijateljima.

Matea Kalčić, 6.a razred

Sljedećeg smo dana prisustvovali svečanosti zatvaranja Smotre i uživali u prigodnom programu (recitacije, pjesme, tradicionalni dalmatinski plesovi). Prošetali smo gradom do crkve svetog Donata i nakon ručka dobili diplome za sudjelovanje na Smotri. Raspremili smo svoj

23

KNJIŽEVNI SUSRET I RAZGOVOR S BOJANOM MEANDŽIJOM U Mjesecu hrvatske knjige posjetila nas je književnica Bojana Meandžija. Rođena je 4. listopada 1978. godine u Karlovcu gdje je i završila Osnovnu školu Braće Seljan. Imala je lijepo i veselo djetinjstvo sve do 4. listopada 1991. godine, kada je na njezin trinaesti rođendan započeo Domovinski rat. On je promijenio moj život i pogled na svijet.

Književnica je sve četiri godine, koliko je i trajao rat, živjela u podrumu jedne zgrade.

Učenicima šestog, sedmog i osmog razreda predstavila je

roman 'Trči! Ne čekaj me'.

Ispričala nam je svoje doživljaje iz rata. Opisala je osjećaj kada ne možeš biti dijete, kada se sve oko tebe ruši i ne znaš hoćeš li preživjeti i znaš da više ništa neće biti isto. U razredu je bilo napeto, ali svi su suosjećali s književnicom i svi su je pozorno slušali. Književnica nam je također pustila zvučne zapise koje je osobno snimila za vrijeme rata.

Irena Filipović, 6.b razred

Na pisanje su me potakla okrutna ratna zbivanja u kojima sam se našla.

Nakon susreta uslijedio je kratki intervju s književnicom. Evo što nam je rekla: Pohađali ste karlovačku OŠ.

Kako pamtite svoje dane u školskim klupama?

Te dane pamtim kao vesele i zaigrane, sve do 4. listopada 1991. godine kada je počeo Domovinski rat.

Kada ste se počeli baviti pisanjem?

Počela sam pisati kada sam naučila svoja prva slova. Pisala sam razne liječničke i kuharske recepte majci i baki.

Kako je Domovinski rat utjecao na vas?

Domovinski rat utjecao je na mene kao i na svu ostalu djecu. Bio je to najgori doživljaj u životu. Nisam mogla biti dijete.

Kako Vam je bilo pisati za vrijeme Domovinskog rata?

Što Vas je potaknulo na pisanje ovog romana?

Bila sam jako prestrašena i taj sam strah iz sebe izbacivala pisanjem. Htjela sam napisati nekoliko rečenica svojoj učiteljici, ali nisam imala papira, pa sam pisala na drvenim letvicama drvarnice, dok su gradom odzvanjale granate. Iz toga je nastao moj roman.

Na pisanje su me potaknula okrutna ratna zbivanja u kojima sam se našla. Trebalo je pronaći načina da se određene stvari zabilježe. Što romanom „Trči! Ne čekaj me!“ poručujete mladima?

Ovim romanom želim poručiti da svi budu sretni i da vole svoju obitelj. Treba biti sretan jer smo slobodni. Divno je kada se možeš nesmetano kretati, izaći iz kuće i prošetati.

Rat to ne dozvoljava.

Pripremili: Nina Vale, 6.b razred Irena Filipović, 6.b razred Erik Bulić, 6..b razred

24

TERENSKA NASTAVA: POSJET VUKOVARU Neka se ratne strahote više nikada ne ponove Pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta učenici osmih razreda Republike Hrvatske tijekom školske godine posjećuju Vukovar, grad heroj iz Domovinskog rata. Na kraju ove školske godine i naša je škola došla na red.

U ponedjeljak, 19.06. oko 11 sati mi osmaši, u pratnji učiteljice hrvatskog jezika Katice Špada, učiteljice povijesti Svjetlane Milotić te razrednika Mirze Salihovića, krenuli smo na put prema Vukovaru. Putovali smo u društvu učenika OŠ Veruda.

Nakon dugog putovanja u večernjim satima stigli smo u Vukovar. Domaćini su nas srdačno dočekali i smjestili u novouređeni pansion „Dubrovnik“ u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata. Tenkovi, raketni bacači, topovi, mine, avioni, transporteri i riječni brodovi u Centru podsjetili su nas na zbivanja u Domovinskom ratu.

Drugog dana nakon doručka imali smo predavanje o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar. Posjetili smo Muzej Vučedolske kulture i Povijesni muzej u dvorcu Eltz. Kasnije smo se vratili u hostel i poslušali još jedno predavanje nakon kojega je održan kviz u kojemu su sudjelovala po dva učenika iz svake škole.

Našu školu uspješno su predstavili Erik Mirković i Illan Pliško te u natjecateljskom duhu pokazali koliko su novoga naučili o Vukovaru i Domovinskom ratu.

U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara, između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, deportirano je iz Vukovarske bolnice te kamionima odvezeno na Ovčaru i potom smaknuto.To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Među žrtvama su bili i francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier te novinar Siniša Glavašević.

Na kraju trodnevne terenske nastave posjetili smo vukovarski Vodotoranj, još jedan simbol stradanja i otpora grada Vukovara. Bio je pogođen s više od 600 neprijateljskih projektila, a upravo je u tijeku njegova obnova.

Bilo nam je lijepo i poučno. Svatko treba otići u Vukovar i čuti priče iz rata ljudi koji su to proživjeli te se i danas bolno prisjećaju svojih najmilijih koje su izgubili, stradalih prijatelja, obitelji, srušenih domova.. Želimo samo jedno, a to je da se ratne strahote više nikada ne ponove!

Elena Zulijan, 8.razred (2017.)

Zadnjeg, ali meni najljepšeg i najzanimljivijeg dana, imali smo priliku uživo vidjeti spomen-obilježja na kojima su još tragovi rata. U krugu Vojarne razgledali smo izložbu mina, slušali predavača o njihovoj razornoj moći i koliko je koja opasna. Vidjeli smo i izložbu fotografija ozlijeđenih vojnika i branitelja Vukovara. Nakon vojarne posjetili smo Groblje tenkova na Trpinjskoj cesti.

Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj, a i u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Na groblju je sahranjeno 938 vukovarskih žrtava ekshumiranih iz masovnih grobnica.

Dojmljiv je bio posjet Vukovarskoj bolnici. Srpski agresor počeo je granatiranje bolnice 15. kolovoza 1991. godine. Do 20. studenoga 1991. godine u bolnici je već bilo zbrinuto 4000 ranjenika. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje je danonoćno radilo, bez dovoljno lijekova, sanitetskog materijala, struje, hrane i vode.

25

TERENSKA NASTAVA Trieste Trieste e` una bella citta` ed e` una citta` di mare nel capoluogo del Friuli Venezia Giulia. L' abbiamo visitata in primavera del 2017. E` una terra di incroci culturali, conosciuta per la bora, un vento forte, per i caffe` storici, per l' arte, la cultura e l' incantevole mare.

Trieste ha una splendida piazza che si chiama Unita` d' Italia, e` la piazza principale della citta`. Un' altra bellezza e` il Canal Grande che e` uno dei luoghi simbolo della citta` e serviva in passato per far arrivare le merci del porto anche in centro via acqua. Il canale e` attraversato da due ponti: il ponte Verde ed il ponte Rosso, sul quale e` possibile vedere la statua di James Joyce.

Le cose da vedere a Trieste sembrano non finire mai, ma non si puo` lasciare la citta` senza aver visitato il castello e la Cattedrale di San Giusto. Il castello venne costruito tra il 1470 e il 1630 sul colle che sovrasta la citta`. Da qui si gode di una bella vista su Trieste. La Cattedrale di San Giusto e` il principale edificio religioso cattolico della citta`. Scendendo da San Giusto ci e` apparso un bel teatro romano, anche se e` piccolo, e` molto rappresentativo dell' epoca romana.

Inoltre, il meraviglioso Castello di Miramare, voluto dalla corte Asburgica quando Trieste era ancora parte del loro regno, e` un luogo di rara bellezza a pochi chilometri dal centro. L' interno del palazzo e` riccamente decorato ed e` diventato un museo storico nel quale e` possibile vedere abiti e oggetti di uso comune dei nobili Asburgo. C' e` anche il parco di Miramare con i suoi ventidue ettari di superficie. E` ricco di piante rare, sculture e laghetti, che scende con ampi gradini verso il mare.

Ma Trieste non e` solo monumenti, chiese, musei e palazzi. Uno dei prodotti di punta di Trieste e` il caffe`.

Il caffe` e` il simbolo della passione tutta triestina e per questo ci sono luoghi d' incontro e di fermenti letterari, dove scrittori e poeti come James Joyce, Italo Svevo, Umberto Saba, politici e uomini d' affari, si riunivano

per letture e dibattiti. Una citta` viva oggi come ieri, da vivere di giorno e di notte.

Gruppo dei giovani traduttori della quinta classe

26

TERENSKA NASTAVA Una citta' che sa sempre racontare storie belissime Padova Un giorno in effetti e` poco per visitare una citta` che, come Padova, ha veramente molto da offrire. Il centro e` davvero caratteristico, non ci si stancherebbe mai di passeggiare tra gli innumerevoli portici, tra negozi, caffetterie, trattorie tipiche e mercati.

E` una citta` a misura d' uomo, visibile e vivace, con bellezze artistiche e angoli caratteristici. Molte sono state le attrazioni di questa citta`, come ad esempio il Prato della Valle, il Palazzo Bo, la Cappella degli Scrovegni, la Basilica di Sant' Antonio, l' Orto Botanico, il Palazzo della Ragione, il caffe` Pedrocchi.

In primavera di quest' anno scolastico abbiamo visitato quest' antica citta` veneta, citta` che vale la pena davvero di visitare.

Abbiamo iniziato con il Prato della Valle che e` la piazza piu` grande di Padova. All' interno si trova un' isola verde, che prende il nome di Isola di Memmia ed e` circondata da un canale ornato da statue che raffigurano celebri personaggi del passato. Il Palazzo Bo e` la sede dell' Universita` degli studi di Padova dal 1943; qui si trova il Teatro Anatomico piu` antico del mondo. L' Universita` di Padova nacque come centro di studi giuridici e solo successivamente fu ampliata ad altre discipline quali medicina, filosofia, teologia e astronomia. La spettacolare Cappella degli Scrovegni e` uno dei piu` preziosi

gioielli di Padova in quanto ospita al suo interno un ciclo di affreschi di Giotto in tutto il suo splendore.

E` stata costruita nell' area dell' antica arena romana, acquistata nel XIV secolo da una ricca famiglia padovana di banchieri, gli Scrovegni. Proseguendo la nostra passeggiata per la citta` siamo stati nella Basilica di Sant' Antonio, detta ''del Santo''. Fu costruita a partire dal 1232 per custodire le spoglie del frate francescano.

Magnifico e` stato l' Orto Botanico che e` patrimonio mondiale dell' Unesco dal 1997. E` il piu` antico orto botanico universitario del mondo, fondato nel 1545 per aiutare gli studenti a riconoscere le piante medicinali. Siamo stati affascinati dai palazzi medievali e le piazze meravigliose. Tra queste ci sono Piazza delle Erbe e Piazza della Frutta che per secoli erano il centro commerciale della citta`, ed ancora oggi sono le sedi del mercato. Le due piazze sono separate dal Palazzo della Ragione. Per fare una pausa breve ci siamo fermati davanti il caffe` Pedrocchi. La specialita` della casa e` il caffe` alla menta, con una cremina verde, e poi ricoperto di cacao. Il caffe` Pedrocchi e` stato il punto d' incontro nel XIX secolo di studenti ed intellettuali che svilupparono idee rivoluzionarie per un' Italia indipendente.

E` impossibile citare tutte le bellezze di Padova.

Una citta` che di giorno si offre al visitatore con le sue strade, piazze affollate e tanta voglia di vivere.

Una citta` che sa sempre raccontare storie bellissime, basta saperle ascoltare.

Gruppo dei giovani traduttori della sesta b classe

Od Barbana do Padove: Putem Petra Stankovića 27

NACIONALNI KVIZ ZA

PROJEKTI ZA POTICANJE ČITANJA

POTICANJE ČITANJA Provodi se u Mjesecu hrvatske knjige (15.10.15.11.). Kviz organiziraju Knjižnice grada Zagreba i Hrvatski centar za dječju knjigu. Tema kviza bila je „Čitanje ne dolazi u pitanje“. Za ovaj kviz učenici su trebali pročitati tri knjige: Maja Brajko -Livaković, Milijunaši, Tihomir Horvat, Mali ratnik i Sanja Pilić, Pošalji mi poruku.

Uslijedilo je on-line rješavanje kviza u knjižnici na kojemu su sudjelovali učenici 6.a razreda Erik Bulić i Dominik Rojnić.

ČITAMO MI, U OBITELJI SVI Već četvrtu godinu za redom uključili smo učenike trećeg razreda u Nacionalni projekt kojega provodi Hrvatska udruga školskih knjižničara.

Cilj je projekta da knjižničari uz potporu roditelja potiču učenike da se zajedničkim čitanjem knjiga i korištenjem novih knjiga lakše usvaja tehnika čitanja i razvija uživanje u čitanju.

Projekt se provodi tako da ruksak s knjigama putuje od učenika do učenika. U ruksaku se nalazi nekoliko knjiga za sve generacije. Učenik piše svoje dojmove u bilježnicu dojmova i svake srijede čita ih drugim učenicima. Po završetku projekta, knjige iz ruksaka ostaju u školskoj knjižnici čime se obogaćuje knjižni fond.

U DRUŠTVU SA SANJAMA Odlažući knjige na police, pažnju su nam privukle zanimljive knjige na temelju kojih je nastala ideja o projektu. Na stolu, jedna pored druge, stajale su knjige Sanje Pilić, Sanje Polak, Sanje Lovrenčić. Poveznica

se u trenu ukazala – bila je to SANJA. Projekt smo nazvali „U društvu sa Sanjama“, a proveden je s učenicama 3.razreda na satovima dodatne nastave iz hrvatskog jezika. Učenice su se najprije upoznale s naslovima knjiga i čitali ulom-

ke, potom izrađivale i pisale čestitke za sve Sanje.

Poslali smo e-mailove Sanjama i vrlo brzo dobili odgovore. Poznate hrvatske književnice odvojile su trenutak svog slobodnog vremena kako bi nas pozdravile i s oduševljenjem prihvatile naš projekt. Učenice su napravile plakate o književnicama, pisale pitanja za intervju, pisale pjesme o Sanjama, ispunile evaluacijske listiće i napisale svoje dojmove o projektu. Njihova najveća želja je da Sanje napišu priču o njima i da se u njoj mogu prepoznati.

Ovim smo malim projektom približili književnike djeci. Oživjeli smo djela naših Sanja čitajući ih i analizirajući ih, a dodatnu nastavu hrvatskog jezika učinili drugačijom i zanimljivom.

Pripremila Danijela Grgorinić, školska knjižničarka

28

BOOKMARK PROJEKT I ove smo godine nastavili s Bookmark projektom u kojem učenici iz naše škole izrađuju straničnike za učenike neke druge škole i obrnuto. Glavni koordinator projekta povezao nas je sa školom Live Oak Middle School iz Luisijane i s njihovom knjižničarkom Amandom Jones. Tema za izradu straničnika bila je Povezivanje kultura i zajednica. Učenici 6. a razreda izradili su straničnike u obliku kravate i predstavili staro hrvatsko pismo glagoljicu, dok su učenici 6. b razreda izradili straničnike u obliku prstenca.

Učenici 6. a razreda sa svojim straničnicima

K nama su pristigli straničnici iz SAD-a s motivima iz njihove države.

LEKTIRA NA DRUGAČIJI NAČIN Ove školske godine učiteljice hrvatskog jezika Katica Špada i Danijela Grgorinić okušale su se u novim načinima obrade lektire.

Poput mnogih učitelja koji se trude osuvremeniti pristup lektiri, i same su primijenile nove metode i pristupe.

Proveli smo anketu među učenicima, istražili što misle o novom načinu obrade pojedinih lektirnih naslova i to prikazali u grafikonu. Učenici su veoma zadovoljni novim načinima obrade lektire u kojima igraju uloge, pripremaju prezentacije i plakate o

djelu, glume filmofile i pripremaju plakate za izvedbu.

Prikazali su lektirne naslove u obliku stripa, ali i prezentirali lektire iz vrećice. U vrećici se treba nalaziti nekoliko predmeta koje učenici povezuju s lektirnim djelom i treba ih znati prezentirati na satu.

Kako je glavni cilj lektire poticanje djeteta na čitanje sa svrhom da zavoli čitanje i stekne navike čitanja, čini nam se da smo na dobrom putu da u tome i uspijemo.

Plakat izradile: Karla Pavlić, Matea Paus i Dorotea Uravić, 6.a razred

Obrada lektire na drugačiji način

40 35 30 25 20 15

10 5 0 a) da

b) ne

Pripremila Nina Vale, 6.b razred

29

MALI I VELIKI MATEMATIČARI Poučavanje matematike postaje sve zanimljivije i djeci i učiteljima. Donosimo djelić matematičke atmosfere iz 8.razreda.

nimljivo je da postoji nekoliko stotina dokaza Pitagorina poučka.

FESTIVAL MATEMATIKE

Učenici 8. razreda uče primjenjivati Pitagorin poučak na pravokutnom trokutu, kvadratu, pravokutniku, rombu i jednakokračnom trapezu kroz rješavanje zadataka. Svoja znanje i vještine iz geometrijske konstrukcije prikazali su kroz izradu Pitagorinog stabla i Spirale drugog korijena.

Što je Pitagorin poučak ?

Trokut kojemu je jedan kut pravi naziva se pravokutni trokut. Njegove stranice imaju posebne nazive. Stranica nasuprot pravog kuta naziva se hipotenuza, a ostale dvije stranice katete. Pravokutan trokut je poseban po tome što za njega vrijedi Pitagorin poučak. Poučak ili teorem je matematička izjava čija se istinitost utvrđuje dokazom.

Učenici 7. i 8. razreda su prvi puta sudjelovali na 12. Festivalu matematike u Puli održanog 5. svibnja 2017. godine, a isto su ponovili i ove godine. Sudjelovali su u ekipnom natjecanju Ekipa za 5+ .Učenici su zadovoljni svojim uspjehom te su pokazali snalažljivost i kreativnost u rješavanju zadataka. Više od 700 učenika iz cijele Hrvatske je sudjelovalo na Festivalu matematike te se uključivanjem učenika naše škole želi i njima približiti matematika na jedan zanimljiv način.

MATEMATIČKI KLOKAN Već dugi niz godina, učenici su uključeni u natjecanje „Matematički klokan“ kojemu je cilj popularizacija matematike među mladima. Iznimno smo ponosni na priznanja i nagrade za 5 učenika naše škole koji bili u 10% najboljih u RH na natjecanju 2017. godine, a isti uspjeh ponovili su i 2018.

DABAR Učenici OŠ Jure Filipovića Barban imali su priliku sudjelovati i na Međunarodnom natjecanju iz informatike i računalnog razmišljanja Dabar. Na Dabru su sudjelovali učenici 2., 3.,4.,5.,6.a, 6.b i 8.razreda. Učenici su se istaknuli u natjecanju i ušli u 10% najboljih u Republici Hrvatskoj: Marin Filipović, (3.r.), Erik Bariša(5.r.), Matea Paus (6.a r.), Erik Bulić (6.b.r.), Arian Antić (8.r.), Gabriel Bahurik (8.r.), Rene Kalebić Osip (8.r.) i Alex Matika (8.r.).

Natjecanje se održalo od 13. do 17. studenog 2017. Gotovo sva pitanja temeljila su se na logičkom razmišljanju i učenicima je bilo jako zanimljivo. Svi sudionici naše škole dobili su priznanja i magnetiće u znaku dabra koje su izradili članovi učeničke zadruge Smokvenjak.

Pripremili Erik Bariša, 5.razred i učiteljica matematike Marijana Kosturik

Pitagorin poučak Površina kvadrata nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka je zbroju površina kvadrata nad katetama tog pravokutnog trokuta .

Pitagora iz Samosa (oko 580. – 500. prije Krista), grčki matematičar i filozof, prvi je dokazao taj poučak.

Pitagorin poučak bio je poznat starim Babiloncima, Egipćanima, Kinezima i Indijcima mnogo godina prije Pitagore. Pitagora je veliki doprinos matematici ostvario i kroz osnivanje matematičke škole koju danas nazivamo Pitagorejskom školom, a njegove sljedbenike Pitagorejcima. Za-

Najuspješniji školski matematičari 30

STEM U ŠKOLI - MICRO:BIT Osnovna škola Jure Filipovića Barban odlučila se dobrovoljno ove školske godine uključiti u projekt ProMikro, koji u skladu s ciljem Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije želi proširiti i unaprijediti primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i obrazovanju, a pokrenula ga je Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet u suradnji s Institutom za razvoj i inovativnost mladih IRIM uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.

U projekt je u našoj školi uključeno pet učitelja iz nastavnih predmeta Informatika, Tehnička kultura, Priroda, Glazbena kultura i Tjelesna i zdravstvena kultura.

Za uključivanje u projekt nije bilo potrebno predznanje.

Za učitelje je provedena edukacija u nekoliko faza na kojoj su učitelji dobili sve potrebne informacije o projektu, edukacijske materijale te stranice za izradu programa. Mikroračunala su u vlasništvu škole, koja ih je posudila učenicima na razdoblje od

godinu dana, odnosno tijekom pohađanja šestog razreda.

Učenici 6.a i 6.b razreda su na satovima primjenjivali mikro: bitove, a u budućem radu koristit će ih na sljedeći način: PRIRODA Na satu prirode micro:bit se može primijeniti za satove ponavljanja na način da se na njegovom ekranu prikazuje određena riječ, odnosno pojam koji učenici trebaju opisati. Može se upotrijebiti i za vrijeme terenske nastave u prirodi npr. za vrijeme određivanja životnih uvjeta na staništu jer se može programirati kao termometar.

TEHNIČKA KULTURA

stvo ili pomagalo za mjerljivije i zornije prikazivanje iskoristivosti energije vode za obavljanje određenog rada. Također se može koristiti s učenicima u vježbama za mjerenje broja punih okretaja tj. rotacija zupčanika ili remenica prilikom obrade nastavne teme „Način djelovanja aparata, uređaja, strojeva i agregata“.

INFORMATIKA Na satu Informatike može se primijeniti prilikom obrade nastavne cjeline Rješavanje problema i programiranje. Primjena programiranja na način da pomoću micro:bita možemo ispisati parne i neparne brojeve kao i višekratnike zadanih brojeva. Zatim se uz pomoć micro:bita može vježbati korištenje naredbi za grananje, konkretno naredba IF-THEN u primjeru „Kockica za čovječe ne ljuti se“.

Na satu Tehničke kulture može se primijeniti za vrijeme praktičnog djela nastavne teme „Crtanje tlocrta učionice“ preračunavajući stvarne mjere tlocrta učionice u mjere prilagodljive crtanju na tehničkom crtežu. Zatim se može iskoristiti u vježbi „Izrada modela vodnog kola“ kao dodatno sred-

31

NAJUSPJEŠNIJI S NATJECANJA Učenici od 4. do 8. razreda, kao prethodnih, i ove su školske godine iskazali veliki interes u provjeri stečenog znanja te su sudjelovali u školskim natjecanjima prema unaprijed sačinjenom vremeniku Kataloga natjecanja i smotri Agencije za odgoj i obrazovanje.

Tijekom siječnja i veljače provedena su natjecanja iz 11 nastavnih područja i to iz: informatike, talijanskog jezika, engleskog jezika, matematike, vjeronauka, geografije, tehničke kulture, povijesti, kemije, biologije i likovne kulture - izložba učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK. Iz nastavnih područja INFORMATIKE, MATEMATIKE,

TEHNIČKE KULTURE I VJERONAUKA naši su učenici pozvani na županijska natjecanja.  Učenik (8.r.) Arian Antić u kategoriji Osnove informatike zauzeo je 11. mjesto  Na županijskom natjecanju iz matematike našu su školu predstavljali učenik (5.r.) Karlo Brunjak i učenik (6.b r.) Erik Bulić.

Karlo je u kategoriji 5. razreda zauzeo 19. mjesto od ukupno 26, a Erik 12. od 19 .  Iz tehničke kulture svoje znanje i vještine iskazala su dva učeni ka 8. razreda u dvije različite kategorije; elektrotehnika – Alex Matika, ostvarivši zapažen rezultat, 7.mjesto te modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina Diego Učkar, 6.mjesto.

 Na županijskom natjecanju iz

vjeronauka – vjeronaučna olimpijada, sudjelovali su učenici Erik Bulić, Dominik Rojnić, Vedran Koroman i Ivan Rojnić i zauzeli 7.mjesto.

MASIMO LAZARIĆ U ŠKOLI STVARALAŠTVA NOVIGRADSKO PROLJEĆE Učenik 5.razreda Masimo Lazarić sudjelovao je u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Donosimo dojmove koje je podijelio s nama.  Koji su tvoji dojmovi s

Novigradskog proljeća?

U Novigradu mi je bilo jako lijepo i naučio sam puno novih stvari i upoznao nove prijatelje.

 U kojoj si radionici sudjelovao?

Sudjelovao sam u slikarskoj radionici kod gospodina Đanina Božića. 

Kako je tekao tvoj radni dan?

Moj radni dan bio je dinamičan.

Ujutro sam crtao 3 sata, zatim sam se mogao odmoriti, pa opet 3 sata crtanja. Uvečer su u hotelu bili organizirani večernji programi i igre, a imali smo i dosta slobodnog vremena.



Kojom si se temom bavio na radionici?

Tema za sve sudionike bila je Godišnja doba. Uradio sam ukupno 8 radova. Uglavnom sam koristio kistove, boju i vodu te naučio kako krep trakom napraviti okvir na slici. 

Misliš li da si uspješno predstavio sebe i Školu?

Mislim da sam bio uspješan. Ponosan sam na svoj likovni rad koji predstavlja sva godišnja doba i koji je izložen u Lapidariju u Novigradu. 

Po čemu ćeš pamtiti sudjelovanje na Novigradskom proljeću?

Svoj boravak u Novigradu pamtit ću po tome što sam se osjećao jako lijepo. Često se dopisujem s novim prijateljima koje sam tamo stekao. Bilo bi lijepo sve opet ponoviti.

Razgovor vodio Erik Bariša, 5. razred 32

HUMANOST NA DJELU SRCE NA DLANU U BARBANU 14.lipnja 2017. pjevački zbor i Vokalna grupa naše škole sudjelovali su na humanitarnom koncertu „Srce na dlanu“ na barbanskoj placi. Prikupljala su se sredstva za Dječji odjel onkologije bolnice Kantrida te liječenje i rehabilitaciju dječaka Masima Bulića.

AKCIJA SOLIDARNOST NA DJELU Učenici i djelatnici OŠ Jure Filipovića Barban sudjelovali su u humanitarnoj sabirnoj akciji "Solidarnost na djelu" u organizaciji Crvenog križa. Od 12. do 31.listopada učenici su prikupljali prehrambene namirnice i higijenske potrepštine. Podjelom novčanih bonova prikupljao se i novac. Ovom su akcijom svi pokazali nesebičnu solidarnost na djelu.

ŠKOLE ZA AFRIKU Učenici aktivno sudjeluju i u projektu „Škole za Afriku“.

Projekt je osmislio Unicef u suradnji s nekoliko zaklada i društava kako bi se prikupila pomoć za djecu iz najugroženijih zemalja Afrike. Zahvaljujući pomoći iz brojnih zemalja, prikupljeno je više od 225 milijuna dolara, brojne su škole izgrađene, a postojeće obnovljene. S problemima afričkog naroda učenici se upoznaju na satovima razrednog odjela. Nekoliko puta godišnje prikuplja se novac koji se uplaćuje na račun Unicefa, a određeni dio sredstava odvaja Učenička zadruga „Smokvenjak“.

CRVENI KRIŽ I PRIHVATILIŠTE ZA BESKUĆNIKE Učenici 3. razreda posjetili su Gradsko društvo Crvenog križa Pula. Kroz zanimljivu radionicu upoznali su se s djelatnostima Crvenog križa, s problematičnim situacijama u kojima se svakodnevno mogu naći i ispravnim načinima kojima mogu riješiti moguće probleme. Posjetili su i Prihvatilište za beskućnike, upoznali se s prostorom u kojem borave, načinom života i problemima koji su ih snašli. Članovi Učeničke zadruge su tijekom prosinca donirali svoje proizvode koje su korisnici prihvatilišta prodavali u sklopu Božićnog sajma u Puli. Na taj su način djeca aktivno doprinijela Prihvatilištu za beskućnike.

ZA MASSIMA Tijekom prosinca 2017. godine u školu je pristigla zamolba za pomoć šesnaestogodišnjem dječaku iz obližnje žminjske škole. Svi učenici i djelatnici uključili su se u akciju i sakupljali novac za Massima.U darivanje su se uključili i članovi Učeničke zadruge „Smokvenjak“ koji su ispred crkve prodavali

svoje radove. Prihod od prodaje namijenijenjen je Massimovu liječenju u Neurorehabilitacijskoj klinici Glavić u Dubrovniku.

33

VIJESTI ŠKOLSKOG SPORTSKOG DRUŠTVA PRSTENAC AKTIVNOSTI ŠKOLSKOG SPORTSKOG DRUŠTVA PRSTENAC Međuškolsko natjecanje u odbojci za dječake Održano je u OŠ Jure Filipovića Barban 30.10.2017. Na natjecanju su sudjelovale 4 ekipe iz Barbana, Marčane, Fažane i Divšići. Nakon odigranih međusobnih utakmica ekipa ŠSD Prstenac osvojila je prvo mjesto i osigurala je sudjelovanje na županijskom natjecanju.



Kros-Atletska utrka Uljanika

Godinama naši učenici ekipno sudjeluju i na međuškolskom natjecanju u krosu te postižu dobre rezultate.

Ističemo Atletsku utrku Uljanika koja se tradicionalno provodi u listopadu svake godine. Ove školske godine uspješan je bio učenik Mihael Antića u kategoriji dječaka 11-12 godina s osvojenim 10.mjestom.

Međuškolsko natjecanje u malom nogometu za dječake 5. i 6. razreda Održano je u OŠ Jure Filipovića Barban 7.2.2018. godine. Na natjecanju je sudjelovalo šest ekipa: Barban, Marčana, Fažana, Svetvinčenat, Krnica i Medulin. Ekipa naše škole zauzela je 1. mjesto, dok je 2. mjesto pripalo ekipi iz OŠ dr. Mate Demarina Medulin, a 3. mjesto ekipi iz OŠ Marčana.

Malonogometna ekipa

EKO ŠKOLA Naša je škola 2010. godine stekla status Međunarodne Eko-škole kao X. generacija Eko-škola. Međunarodne Eko -škole su program osmišljen za provedbu smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš na razini odgojno-obrazovnih ustanova. Nacionalni koordinator Eko-škola u Republici Hrvatskoj je Udruga Lijepa Naša. Međunarodni program Eko-škole je razvila Zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš (Founadtion for Environmental Education – FEE).

Ove smo godine po četvrti puta za redom obnovili status Međunarodne Eko-škole čime smo nakon osam godina rada zaslužili srebrni status. To znači da je naša škola u cijelosti ispunila uvjete iz smjer-

nica za provedbu programa Eko -škole i uredno izvršila sve potrebne radnje za obnavljanje ovog međunarodnog priznanja.

Ove smo školske godine provodili sljedeće eko-aktivnosti u školi i školskom okolišu:   

uređenje školskog okoliša čišćenje i sortiranje lavande rad u učeničkoj zadruzi Smokvenjak  rad na projektu "Smokvakraljica suhozida"  berba maslina oko škole U Zagrebu, 11.5.2018. uslijedila je svečanost obnavljanja statusa, podjela certifikata i zelenih zastava. U lipnju ćemo upriličiti školsku svečanost podizanja zelene zastave.

Sadnja začinskog bilja 34

BERBA MASLINA Masline oko škole, polako, ali sigurno, svake godine daju sve više plodova i sve su veće i ljepše. Čim je vrijeme dozvolilo, krenulo se s berbom maslina. Učenici razredne nastave jedva su dočekali taj dan. Svojim vrijednim malim rukama, kroz dva školska sata, obrali su sve masline oko škole i bili ponosni na sebe. Masline su odložene u kante, a potom su odnesene na preradu.

PRETAKANJE I ČUVANJE MASLINOVOG ULJA Članovi učeničke zadruge pobrinuli su se nabaviti i oslikati boce za maslinovo ulje. Kad je bilo vrijeme, ulje je pretočeno u boce i spremljeno za prodaju.

Osim toga, učenici su pripremali pakiranja za razne čajeve od biljaka koje su prikupljali i sušili.

MALI VRTLARI Mali vrtlari redovito vode brigu o biljkama koje su zasađene u školskom vrtu i o čistoći prostora. Naučili su razlikovati i prepoznati biljke o kojima se brinu. Za Dan planeta Zemlje zasadili su smokve i mini nar i o njima posebno brinu.

Rad Eko-škole olakšala je donacija koju smo dobili putem mjera u okviru Školske sheme. Školi su donirane brojne i raznovrsne sadnice, alat, zemlja i gnojivo, hotel za kukce i dr.

Osim što svakodnevno brinu o održavanju okoliša, mladi ekolozi naučili su mnogo novih stvari o štednji vode i struje i o vremenu potrebnom da se pojedini materijali razgrade u prirodi. Tom prigodom crtali su plakate.

35

UČIMO I IZVAN UČIONICE PROJEKTNI DAN: VODOVOD RAKONEK I TRGET Povodom Dana voda, učenici od 1.do 4. razreda posjetili su vodovod Rakonek u Raši.

Učenike je kroz pogon proveo voditelj –gospodin Kalčić i objasnio im sve o načinima dobivanja pitke vode. Učenici su vidjeli bazene u kojima se voda pročišćava te na kraju razgledavanja i sami mogli kušati vodu koja dolazi do naših stanova.

Nakon razgledavanja vodovoda, učenici su se uputili prema luci Trget. Putem su vidjeli mjesto gdje se rijeka Raša ulijeva u more i utvrdili što je to ušće. Na obali su promatrali more, tražili školjke i kamenčiće i utvrdili svoje znanje o vodi i moru.

ROVINJ: U MUZEJU BATANE I CRKVI SVETE EUFEMIJE Na samoj obali grada Rovinja učenici su posjetili Kuću o batani. Upoznali su se s načinom gradnje batane, s tradicionalnim nazivima batana kao i s mnogim predmetima koji su ribarima potrebni za ulov ribe. Učenici su mogli poslušati izvorni rovinjski govor i napjev poseban u Rovinju.

Put ih je odveo prema Crkvi sv.Eufemije prilikom kojeg su uživali u predivnom pogledu. Ova je crkva najpoznatiji spomenik u Rovinju. Kroz crkvu ih je na veoma zanimljiv i interaktivan način vodio predstavnik župe, koji je brojnim pričama i zanimljivim anegdotama približio muku Svete Fume.

POSJET OPG-u VERE BULIĆ Učenici 2.razreda posjetili su OPG Vere Bulić. Navedeni OPG nalazi se u mjestu Gubavica u okolici Barbana. Kod obitelji Bulić vidjeli smo životinje koje uzgajaju: kokoške, konje, svinje, krave. Imaju i kućne ljubimce-psa i mačke. Sade i raznovrsno povrće: grašak, krumpir, luk i nekoliko voćaka. Vidjeli smo stabla jabuka, krušaka, šljiva i oraha. Imaju i masline od kojih prave ulje i grožđe od kojeg prave vino. Sav višak koji proizvedu prodaju na tržnici u gradu.

Gospođa Vera nas je počastila kolačima i bombonima pa smo se siti i zadovoljni vratili u školu.

Izvješće napisala Tea Rojnić, 2.razred 36

UČIMO I U PRIRODI ZAGREB I HRVATSKO ZAGORJE Od 3. do 5. svibnja 2018. bili smo na trodnevnoj školi u prirodi „Zagreb i Hrvatsko zagorje“ PRVI DAN Kad smo stigli u Zagreb, najprije smo razgledali zagrebačku Katedralu. Katedrala je velika i stalno je u obnovi. Nakon katedrale smo obišli kulu Lotršćak i Kamena vrata. Zatim smo krenuli na Markov trg. Tamo se nalazi crkva sv.

Marka, a na njezinu krovu su četiri grba: grbovi Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Zagreba: u Donjem gradu posjetili smo Muzej iluzija. Tamo je bilo jako zabavno. Onda smo otišli u Tehnički muzej i tamo bili u Planetariju i umjetnom rudniku sv. Barbare.

Onda smo otišli u Školski muzej preko puta Hrvatskog narodnog kazališta. Tamo smo učili pisati krasopisom i vidjeli različite stare predmete.

U Školskom muzeju

Odlaskom u hotel i večerom završio je naš prvi radni dan.

DRUGI DAN Posjetili smo Mariju Bistricu gdje smo učili izrađivati licitarska srca. Potom smo krenuli u Donju Stubicu i vidjeli spomenik Seljačkoj buni. Pogledali smo i staru Gupčevu lipu.

U selu smo ručali i odmorili se, a nakon toga krenuli prema Krapini. Na Hušnjakovu brdu posjetili smo Muzej krapinskih neandertalaca Nakon razgleda Muzeja uz stručno vodstvo, krenuli smo u Dvorac Trakošćan. Dvorac je zaštićena povijesna cjelina. U razgledu dvorca upoznali smo život plemića Drašković kroz stoljeća.

Uslijedio je povratak u Zagreb te večera i noćenje u hotelu. Tako je završio naš drugi dan Škole u prirodi.

TREĆI DAN Nakon napuštanja hotela krenuli smo u posjet Zoološkom vrtu Maksimir. To je naš najveći zoološki vrt. Sudjelovali smo u radionicama u kojima smo na zanimljiv način učili o životinjama i upoznavali ih. Nakon radionica imali smo slobodno vrijeme za šetnju kroz ZOO i upoznavanje sa različitim vrstama životinja.

Izrada licitarskih srca

Poslije ručka otputovali smo u Karlovac. Posjetili smo akvatij „Aquatika“, prvi slatkovodni akvarij u Hrvatskoj. U radionici „Nije ribi život lak“ smo učili kako ljudi ugrožavaju slatkovodni živi svijet i zagađuju rijeke. Bilo nam je zanimljivo raditi plakate od potrganih najlon vrećica i žličica za kavu.

U kasnim popodnevnim satima uslijedio je povratak u Barban.

U ova tri dana Škole u prirodi smo jako puno naučili i obogaćeni novim znanjem spremni smo za rad u učionicama.

Pripremili učenici 4 . razreda

Kod spomenika Matiji Gupcu 37

USPOMENE S IZLETA I VIŠEDNEVNIH EKSKURZIJA TREĆAŠI U ZAGREBU Učenici trećeg razreda proveli su lijep i zabavan dan u Zagrebu u pratnji razredne učiteljice Marine Vičić i vjeroučiteljice Aranke Prajz. Posjetili su Botanički vrt gdje su upoznali brojne biljne vrste. Ručali u restoranu Maksimir te su nakon toga posjetili Zoološki vrt. Prošetali su Zagrebom, obišli uži centar grada (Trg bana Josipa Jelačića, Europski trg, Gornji grad, Markov trg, Kamenita vrata).

Nakon toga uslijedio je posjet Muzeju iluzija gdje su učenici imali priliku istražiti svijet iluzija u kojem se glava nudi na pladnju, ljudi rastu ili se smanjuju pred njihovim očima. Kroz zabavne varke, može se naučiti mnogo, ali istodobno i zabaviti. Nakon cjelodnevnog obilaska uputili su se kući. Zanimljivo je bilo i u autobusu, gdje su se učenici okušali u pričanju viceva i pjevanju. Prepuni dojmova, prikupljenih doživljaja i iskustava stigli su u Barban u večernjim satima.

Učenici 3. razreda su prilikom svog izleta naišli na predstavljanje TZ Južne Istre i svima pokazali kako se gađa prstenac

DVODNEVNA EKSKURZIJA U HRVATSKOM ZAGORJU Nakon dugog iščekivanja, konačno je došao i taj dan. Naša ekskurzija. Krenuli smo 25. travnja zajedno s učenicima šestoga razreda. Prvo nam je odredište bio Kumrovec. Tamo smo razgledali Staro selo te ulazili u kuće koje su uređene kao muzeji. Vidjeli smo prikaze seoskog života, tkalačku radionicu te Vatrogasni dom. Posebno smo razgledali kuću Josipa Broza Tita.

Nakon Kumrovca posjetili smo Krapinu. Uputili smo se u Muzej krapinskog neandertalca na Hušnjakovu brdu. Na početku smo pogledali film o krapinskom neandertalcu, a onda smo krenuli u razgledavanje muzeja gdje su nas oduševili vjerno urađeni kipovi neandertalaca. Izgledali su kao da su živi.

Učenici ispred spomenika Matiji Gupcu i na Hušnjakovu brdu

Napustili smo Krapinu i krenuli prma Gornjoj Stubici. Zaustavili smo se pored znamenite Gupčeve lipe. Ovo je stablo staro preko petsto godina i jedini je živi svjedok Seljačke bune iz 1573. Ispod te je lipe vođa bune Matija Gubec vodio seljake u borbu. U blizini je i predivan Spomenik Matiji Gupcu i Seljačkoj buni.

Prvi je dan ekskurzije završio odlaskom u hotel Terme Jezerčica. Nakon večere i kupanja u bazenima hotela otišli smo na odmor umorni, ali sretni. Drugog dana naše predivne ekskurzije krenuli smo na novo odredište, Dvorac Trakošćan. Velik je, lijep i smješten na uzvisini. Razgledavajući pod stručnim vodstvom ovaj dvorac, saznali smo da je stoljećima pripadao plemićkoj obitelji Drašković.

Krenuli smo prema Varaždinu. Uz autobus su promicale šume i livade prepune zelenila i proljetnog cvijeća.

Varaždin je grad anđela i bicikala. Obišli smo i spomenik biskupu Grguru Ninskom. Potom smo posjetili Muzej kukaca. Stručni vodič nam je pripovijedao o životu kukaca.

Saznali smo zanimljivost da jedna pčela mora doći do deset tisuća cvjetova da bi napravila dva kilograma meda. Posjet Varaždinu smo završili razgledom znamenitog Varaždinskog groblja, jednom od triju najljepših u Europi.

Tekst napisali Mateo Zulijan i Kristina Glavinić, 5.razred

Uslijedio je dugi povratak kući, u Barban. Vratili smo se umorni, ali prepuni dojmova i lijepih uspomena na dva čarobna izletnička dana.

38

USPOMENE S IZLETA I VIŠEDNEVNIH EKSKURZIJA NAŠ MATRALNI IZLET U DALMACIJU Dugo smo čekali taj dan, dan kada napokon krećemo na našu petodnevnu ekskurziju u Dalmaciju.

Toga jutra svi smo bili sretni i uzbuđeni. Nije bilo veselijega autobusa na cestama.

U veselom žamorenju, nakon par sati vožnje, stigli smo do Senja. Popeli smo se na Kulu Nehaj. S vrha kule puca predivan pogled na okolicu i more i brda i grad.

Naše sljedeće odredište bio je kraljevski Nin. U Ninu se nalazi najmanja katedrala na svijetu: crkvica Sv. Križa. Vrlo je zanimljivog oblika i povijesti. Zbog raznih prozorčića i udubina na zidovima nekada je služila kao sat i kalendar. Vidjeli smo i spomenik Grguru Ninskom, poznatom ninskom biskupu.

Nakon Nina posjetili smo Zadar.

Zadar je pun kulturno-povijesnih znamenitosti, a jedna od najpoznatijih je crkva Sv. Donata. Pozdrav suncu je zanimljivost koju se ne viđa svugdje. Onako uz more, stvarno se čini da je tamo kao spomenik suncu.

Morske orgulje jedinstvene su, a proizvode tako lijep zvuk koji se stapa s prirodom i morem. Postavljene uz more bliješte na predivnom ljetnom suncu. Posjetili smo i Mu-

zej iluzija gdje smo se dobro zabavili te krenuli prema hotelu. Četvrtog dana ekskurzije bili smo u Dubrovniku. Onako odvojen na jugu Hrvatske, ograđen visokim zidinama, ima posebnu kulturu i čini se kao država za sebe. Prošetali smo najvećom i najljepšom ulicom: Stradunom. Poseban dojam stiče se time što sve izgleda kao nekada, sve je u kamenu i dobro utvrđeno. Na ulazu Onofrijeva česma iz koje i danas teče pitka voda. Popeli smo se na svjetski poznate zidine. Unatoč vrućini, isplati se. Krovovi kuća izgledaju tako spokojno dok ih žari jako sunce, a visoke zidine brane od neprijatelja. Tamo se nalazi i Knežev dvor u kojemu je nekad zasjedao knez.

Zaštitnik grada je Sv. Vlaho pa se na kraju Straduna nalazi crkva posvećena njemu. Brodom smo otišli i na obližnji otok Lokrum se stvarno čini kao neka zelena oaza mira gdje životinje hodaju bez straha.

Ploveći brodom natrag prema Dubrovniku mogli smo vidjeti taj dobro utvrđen grad iz jedne druge perspektive, kako izgleda iz mora. More je bilo mirno i takva plava boja posebno se stopila sa zelenilom Lokruma i šarenilom staroga grada. Iz Dubrovnika smo se žičarom popeli na Srđ odakle se pruža pogled koji oduzima dah. Sve je kao na dlanu ispruženo ispred nas, moguće je vidjeti cijeli grad, ali i Lokrum. Polako smo završili naš razgled te smo se vratili u hotel.

Zadnjeg dana otišli smo u Split, bijeli, prekrasan grad koji zrači nekom dobrom energijom. Šećući poznatom rivom, onako osunčanom, gledajući u more što se svjetluca na podnevnom suncu, zaista je lijep i čaroban osjećaj.

Zavirili smo malo i u neki duh starine razgledavajući Dioklecijanovu palaču.

Svatko se malo zamisli šetajući tim starim ulicama, razgledavajući Peristil iz rimskoga doba i ostale znamenitosti iz davnih vremena. Svi smo zaželjeli poneku želju kada smo stali pred veliki kip Grgura Ninskog. Dotaknuli smo njegov veliki zlatni palac kojeg obasjava sunce. Posjetili smo i splitski stadion Poljud. Prošetali smo prostorijama gdje su izloženi pehari i nagrade nogometnog kluba Hajduk. Nakon razgleda prostorija Hajduka sa brojnim peharima i priznanjima, uslijedila je grupna fotka za uspomenu. Pri odlasku smo iz daljine pogledima pozdravljali Split, njegovu bijelu rivu i ponosne palme.

Pozdrav sa Splitom je bio pozdrav i sa našom ekskurzijom.

Cijelo putovanje će nam ostati u trajnom sjećanju . Svaki je grad, mjesto i znamenitost posebno na svoj način, sve ima poseban sjaj i ljepotu.

Dugo ćemo pamtiti ovu ekskurziju, rado se i s nostalgijom sjećati nezaboravnih druženja, nestašluka, glupiranja, zgodica i nezgodica, posebnog provoda. Jednom rječju.... očaravajuće!

Samanta Filipović, 8. razred Pogled na Dubrovnik sa Srđa

39

SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE KOLEGE S tugom i poštovanjem sjećamo se naših kolega koji više nisu među nama. Svojim predanim radom ostavili su neizbrisiv trag u brojnim generacijama učenika koje su odgajali i obrazovali.

MILAN SMOLICA Rođen je 10.svibnja 1933. na Poreštini. Radio je kao učitelj razredne nastave u područnim školama od 1.1.1962. do odlaska u mirovinu 24.12.1992. godine. Bio je predan i pravi učitelj. Obrazovao je generacije učenika, često u skromnim radnim uvjetima, potpuno se posvećujući svome zanimanju.

Jedna riječ hvala dosta nije za svu dobrotu što se u vama krije! kojeg je vodila i Školsku učeničku zadrugu.

FUMICA CICERAN SLAVICA ŠPADIĆ Rođena je 18.11.1926. u Bratislavi. U Narodnoj šestogodišnjoj školi Petehi i Grandići učila je djecu u svim predmetima i vještinama, a znalo je tada u tim školama biti po 50-60 učenika. Od 1955. godine pa do svog umirovljenja, Slavica je radila u Matičnoj školi „Jure Filipović“ Barban .

Prve dvije godine u nižim razredima, a ostalo vrijeme u višim razredima gdje je predavala i vodila nastavu povijesti i zemljopisa, upoznavanja društva, moralnog odgoja, ustavnog uređenja, domaćinstva i gospodarstva, u sklopu

Gabriel Dobutović, 2.razred

Rođena je 23.svibnja 1930. godine na Punteri. Obavljala je učiteljsku dužnost skoro 30 godina.

Mnoge je ručice naučila pisati a mnoge male glavice računati. Bila je predana učiteljica i mnogim je generacijama utkala put u bolju i svjetliju budućnost svojim stilom poučavanja.

FRANKO VITALJIĆ Rodio se 19.travnja 1944. u El Shatu. 1964. godine zaposlio se kao učitelj fizičkog odgoja u našoj školi, gdje je i dočekao zasluženu mirovinu. U svom je pedagoškom

Nina Andrijančić, 2.razred

radu razvijao ljubav prema sportu, a posebice prema atletici i košarci.

ESTER ŠVERKO Rođena je 21.kolovoza 1964. godine na Vinežu. Završila je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer matematika i statistika. Zaposlila se 1.listopada 1997. i radila u školi do tragične smrti 17. ožujka 2015. godine. Vrijednim i upornim kreativnim radom nastojala je učenicima što zornije približiti svijet matematike.

BETI RADOLA Rodila se 5.kolovoza 1960. godine u Hrbokima. Diplomirala je na Pedagoškom fakultetu Rijeka, OOUR Pula, studij razredne nastave. Skoro cijeli svoj radni vijek provela je u OŠ Jure Filipovića Barban od 6.listopada 1983. godine do 12.kolovoza 2017. Ljubav prema svom pozivu, a posebice dramsko-scenskom izričaju prenijela je na mnoge generacije učenika.

Karla Kalčić, 2.razred 40

BEZ NJIH SE NE MOŽE U školi rade osobe koje nisu učitelji ni stručni suradnici, ali njihov posao je važan u svakodnevnom školskom životu. Stoga ih kratko predstavljamo.

Voditelji računovodstva: Emina Jakus (umirovljena 11.travnja 2018.) i Rozana Zulijan Tajnica: Rosana Milevoj Bembić Spremačice: Marija Dobran, Nevija Kožljan, Nadija Jelčić i Đeni Milevoj

olakšavaju posao. 

NEVIJA: Pr eseljenje iz star ih zgr ada u novu školsku zagradu bilo je vrlo zahtjevno. Tijekom 2006. do useljenja, održavale su se i stare školske zgrade i nova zgrada.

Kratko smo porazgovarali i s voditeljicom računovodstva Rozanom Zulijan. 

Kuhari: Esmira Salihović i Dean Softić Spremačica Nevija Kožljan radila je u staroj školi, a preseljenjem u novu školsku zgradu nastavila je raditi na istome radnom mjestu. 

Možete li se prisjetiti kako je bilo raditi u staroj školi?

Što Vam je ostalo u sjećanju kao najteži dio posla?

I vi ste bivša učenica barbanske škole. Kakav je osjećaj raditi u školi koju ste pohađali?

ROZANA: J ako mi je lijepo r aditi u školi koju sam pohađala. Svih poznajem i svi poznaju mene.

Ipak, današnja školska zgrada puno je ljepša, modernija, ugodnija za rad i pravo je zadovoljstvo raditi u ovakvim uvjetima.

NEVIJA: Bilo je puno teže r aditi, sve je bilo star o, od parketa do zahoda. Parketi su se strugali žicom, a potom mazali i glancali.





ROZANA: Sjećam se da smo bili veliki r azr ed od čak 34 učenika. Rado se sjećam svojih učitelja od kojih više ni jedan nije djelatnik današnje škole.

Oduvijek sam voljela matematiku i brojeve s kojima se i dalje družim u svakodnevnom radu.

Kako je raditi u novoj školi?

NEVIJA: Veće je zadovoljstvo raditi jer je namještaj nov, a i podove je lakše održavati. Lakše ih je održavati, sada su sredstva za čišćenje sve kvalitetnija pa nam

Čega se najradije sjećate iz vaših školskih dana?

41

ZABAVNA STRANICA Riješi rebuse!

__________

Spoji pojmove!

____

Recipročni broj

__________

______

Pitagorino stablo

____________ Paralelogram

VICEVI O ŠKOLI Kaže Ivica tati : - Tata , tata , ali ja ne želim čitati lektiru ! Dosadna je !

- Smiri se, sine, ti moraš čitati lektiru bez obzira je li dosadna ili nije. Od čitanja nitko nije umro.

Mali Ivica žalosno odgovori : - Tata, zar želiš da ja budem prva žrtva ?

Kaže tata Ivici: -Ako danas iz matematike dobiješ jedinicu, ja i ti se više ne poznajemo!

Kada se Ivica vratio iz škole, tata ga je pitao: -Što si dobio iz matematike?

Ivica:-Tko si ti!

Poslije nastave, pita mama sina: - Perice, što ste danas radili u školi?

- Na kemiji smo radili pokuse s eksplozivnim materijalima.

- Lijepo, a što ćete sutra raditi u školi?

- U kojoj školi?

Prozove učiteljica Ivicu pred ploču i postavi mu zadatak. Ivica odgovori da ga ne zna riješiti, a učiteljica mu kaže: – Pa kako to ne znaš, radili smo to kod Pitagore.

Ivica će na to: – Ja očito nisam bio u školi kad je Pitagora predavao.

42

Pronađi pojmove!

Spoji!

Radovi rađeni na satu matematike i informatike

DVJESTOTA OBLJETNICA ŠKOLSTVA BARBANŠTINE OBILJEŽAVA SE UZ POKROVITELJSTVO MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA SPONZORI:

FERMAL d.o.o.

DE CONTE d.o.o.

AUTO BAGGIO KONTI-TRANS EUNICE d.o.o.

METIS d.d.

I.VEM d.o.o.

ŽELIZAR

AUTOSERVIS FILIPOVIĆ 43

Sin moj, pasalo je čuda lit od kada smo tvoja baba i ja hodili u školu.

Da me niki pita ko bin se stija tornati u ona lita, zajno bin se složija. A sad će ti tvoj did povidat!

A dide, ča su van delali kad niste bili pravi?

Ča stvarno? Nas samo upišu ili viču na nas.

A ča ste vi delali kada ni bilo mobiteli?

Vero nan je bilo lipo.

Znaš Mateo, kad je tvoj tata poša u školu, još su nosili kute kako i mi. U to se vrime to nosilo da bi sva dica bila jednaka. U ono vrime dica su igrala laštik i vajka hi je bilo lipo viditi.

Svako jutro bimo po oven putu hodili. U ono vrime ni bilo kurjer pa smo hodili na noge. Svi smo skopa kušeljali i škercali se. Nisu nan rabili mobiteli kako i vami.

Znaš, dite moje, kad nismo bili pravi, smo pošli u kantun na kolina i nismo se smili dignuti dok nas učiteljica ne pušti.

Eko, tako ti je to bilo u ono vrime.

A kakova je to igra?

A sunce babino, u toj igri bi dvi osobe držale laštik, a drugi su priko njega skakali.

Ben, ćete mučati da van povin do kraja? Ma ča je bilo lipo, niš niste znali ko ne čuvati krave!

Sad ću i ja povidat kako je nan u školi. Dok gremo na kurjeru, svaki na svojen mobitelu sluša pjesme, a kada dojdemo u kurjeru, onda na mobiteli igramo igru, u grupi. Kad dojdemo u školu, mobitele moramo spraviti.

Kako god ubrnete, i u naše i u vaše vrime je lipo živiti! Svaka generacija nan ništo novo donese.

Ma vi ne znate niš ko ne biti na tih mobiteli i delati gluposti.

Vero bin van ja to svima uzela. Ma sve si povida, kad fini škola opet ste na temu. Na brzinu napišete zadaću i mobiteli u ruruke dok ne grete spati.

Napisale i uredile Antonela Biletić i Samanta Filipović, 8. razred