Pablo Remon
PREVARANTI (odlomak) KRIPTOMNEZIJA (AUTOR)
PRVA SCENA AUTOR: Zdravo, šta ima? Kako ste? Nadam se da ste dobro. Sad počinje drugi deo. Počinje sa mnom. Ja sam pisac. Pisac, onaj pravi koji je stvorio delo koje gledate. Da, znam. Znam. To komplikuje stvari. Predstavlja prekid, parentezu. Suočen s tim, samo mogu unapred da se izvinim. Godinama sam profesor kreativnog pisanja, pa sam upoznat s rizikom koji nosi ovakav potez: prvo, to da se pisac pojavi u delu. To je baš onako… Osim toga, neću se više ni pojavljivati. Sad sam s vama nekih petnaest minuta, četrnaest i po, kao na poslednjim probama, i ja se više ne pojavljujem. Kasnije ćemo nastaviti s pričama o glumici i reditelju. Kad mi neki učenik dođe i predloži ovako nešto u delu, kažem mu: „O ovome… razmisli”. Ne, ali ozbiljno. „Dobro razmisli”. Šta ja radim ovde? Istina je da sam prinuđen. I ne mislim na neku dramsku ili narativnu obavezu, jer nje, zapravo, nema. Mislim na onu pravnu obavezu. Ovde sam zbog rešenja Suda za zaštitu konkurencije i intelektualne svojine, koje se odnosi na optužbe za plagijat koje su se pojavile u raznim medijima. Verovatno su vam poznate, a ako nisu, možete ih lako pronaći na internetu. Optužen sam da sam plagirao čitave fragmente ovog dela. Želim čvrsto da negiram ovu optužbu i saopštim svoju verziju dešavanja. DRUGA SCENA AUTOR: U januaru 2021. godine Nacionalni dramski centar poziva me da napišem jedan komad. Baš ovaj koji čitate: Prevaranti. NDC 1: Mi, kao uprava NDC-a, voleli bismo da ovde predstavimo tvoj rad. NDC 2: Bila bi nam čast. NDC 1: I više od časti. Bila bi privilegija, bila bi… NDC 2: Bilo bi nešto što daje smisao, ne samo našem programu, to svakako, nego verovatno i našim karijerama…