DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 1
30.10.2014 15:02:24
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 2
30.10.2014 15:02:29
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 1
30.10.2014 15:02:30
Program VINCENCO BELLINI Norma – “Casta diva...”
Elena Moşuc i Hor
GOACHINO ROSSINI L’Italiana in Algeri – Uvertira
Orkestar
GAETANO DONIZETTI Anna Bolena – “Al dolce guidami... Coppia iniqua”
Elena Moşuc i Hor
Lucia di Lammermoor – “Per te d’immenso... Per poco fra le tenebre”
Amir Saračević i Hor
Lucia di Lammermoor – “Il dolce suono...Ardon gl’incensi...Spargi d’amaro pianto”
Elena Moşuc i Hor
**** GIUSEPPE VERDI Rigoletto – “Gualtier Malde! ... Caro nome”
Elena Moşuc i muški hor
La Traviata – Hor ciganki i matadora
Hor
La Traviata – “E strano...Sempre libera”
Elena Moşuc i Amir Saračević
Nabucco – “Va pensiero...”
Hor
Il Trovatore – “D’amor sull’ali rosee... Miserere ...Tu vedrai” Elena Moşuc, Amir Saračević i Muški Hor
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 2
30.10.2014 15:02:32
Koncert opernih arija
Elena Moşuc Rumunija
Sopranistica Elena Moşuc (Iasi, Rumunija, 1964) školovala se na konzervatoriju George Enescu u rodnom gradu. Prije završetka studija kao izuzetno nadarena pjevačica dobila je priliku pred lokalnom publikom izvesti uloge Kraljice noći (Mozartova Čarobna frula), Lucije (Donizettijeva Lucia di Lammermoor), Gilde (Verdijev Rigoletto) i Violette (Verdijeva La Traviata). Godine 1991. osvojila je prve nagrade na pjevačkom takmičenju u organizaciji njemačkog televizijskog programa ARD u Minhenu i takmičenju u Monte Carlu. Četiri godine poslije primila je ugledno priznanje Premio Bellini d’Oro, 2002. Premio Zenatello di Verona, 2004. Premio Verdi di Modena i Premio Verdi di Verona. Nakon cijelog niza priznanja i nagrada širom Evrope, 2005.
godine rumunjski predsjednik joj dodjeljuje najprestižniju nacionalnu umjetničku nagradu. Elenu Moşuc, osim publike i stručnih žirija, voli i kritika. Godine 2009. zasluženo je preuzela nagradu Lina Pagliughi: Siola d’Oro koju dodjeljuju talijanski kritičari zajedno sa specijalnim priznanjem predsjednika Republike Italije Giorgia Napolitana. Svestrana umjetnica iste je godine doktorirala s disertacijom Tema ludila u talijanskoj operi prve polovine 19. stoljeća, u rodnoj Rumuniji proglašena je ženom godine, a 2010. i počasnom građanskom rodnog Iasija. Od samog početka karijere često je bila povezana sa opernom kućom u Zürichu u kojoj je izvela uloge Kraljice noći, Donna Anne, Lucije di Lammermoor, Luise Miller, Musette, Olympije
i mnogih drugih, te je sarađivala sa uglednim dirigentima i pjevačima kao što su Nikolaus Harnoncourt, Plácido Domingo, Franz Welser-Möst, Carlo Rizzi, Vladimir Fedoseyev, Ralf Weikert, Alan Gilbert, Nello Santi, Paolo Carignani, Marcelo Viotti, Leo Nucci, José Cura, Roberto Ala gna... Gostuje u opernim kućama evropskih i svjetskih prijestolnica poput Pariza, Beča, Amsterdama, Londona, Rima, Tokija i drugih, a koncertno nastupa na poziv sir Colina Davisa, Jamesa Conlona, Davida Zinmana, Brune Campanella, Leopolda Hagera, Pinchasa Steinberga, Gustava Dudamela... Brojni uspjesi u svjetskim opernim kućama po put Bavarske državne opere, Deutsche Oper u Berlinu, Teatro Filarmonico u Veroni, Teatro La 3
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 3
30.10.2014 15:02:36
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
Fenice, Bečke državne opere, Hamburške državne opere, Teatro alla Scala u Milanu Eleni Moşuc pomogli su u gradnji reputacije jedne od najsvestranijih i najizražajnijih sopranistica današnjice. Njene recentne operne uspješnice realizirane su mahom u Operi u Zürichu, te Berlinskoj državnoj operi kroz debitantne uloge Norme, Mimi i Marije Stuarde, ali i kroz posljednje izvedbe uloga Violette, Gilde, Lucije, Olympije koje su obilježile njenu pjevačku karijeru u kućama poput Nove izraelske opere, Bečke državne
opere, Nacionalnog teatra u Tokiju, Bavarske državne opere, Teatra alla Scala u Milanu (uz maestra Lorina Maazela u Verdijevoj La Traviata), te Metropolitan opere u New Yorku. Njena diskografija je iznimno bogata, te obuhvata ne samo solističke albume Au jardin de mon Coeur, Mozart Portrait, Notre Amour (inspirisan tradicionalnim zvucima njene domovine), te Donizetti Heroines, već i snimke izvedbe Brunettijevog Stabat Mater, te album With Compliments (izvedbe Händelovih arija uz Zürich
Chamber Orchestra). Među posljednjim nosačima zvuka ističe se snimak Mahlerove Druge simfonije pod dirigentskom palicom maestra Valerija Gergieva. Učestvovala je i u brojnim produkcijama opera uobličenih u DVD format, i to kao Musetta u operi La Boheme, Gilda s Leom Nuccijem u Rigolettu, Zabrineta u Arijadni na Naxosu i Kraljica noći u Čarobnoj fruli, a u produkciji BBC-a učestvovala je i u snimanju televizijske mini-serije The Genious of Mozart.
4
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 4
30.10.2014 15:02:39
Koncert opernih arija
O djelima Ploviti beskrajnim prostranstvima ljudske kreativnosti gotovo je nemoguće bez prolaska i zaustavljanja u dubokim zaljevima, lagunama opernog stvaralaštva, jednog od najkompleksnijih i najutjecajnijih muzičkih žanrova. Opera je muzičko-scenski oblik u kojem se, od njenog nastanka krajem 16. stoljeća, sa manjim ili većim uspjehom nastoje, u duhu ideala antičke tragedije, sjediniti različita umijeća i umjetnosti u jedno cjelovito umjetničko dostignuće. To je ujedno i muzički žanr koji u svojoj osnovi nosi neupitan status društveno angažirane umjetnosti. Njeni autori su kroz historiju vješto pronalazili načine da operom komentarišu, kritikuju, osuđuju, veličaju, ismijavaju, dižu prašinu, potpiruju vatru, podstiču revoluciju, pobuđuju
sumnju, postavljaju pitanja, traže odgovore, te najavljuju brojna politička i društvena dešavanja. Tako raznolik spektar društvenih uloga posebno je uočljiv tokom 19. stoljeća, zlatnog doba razvoja opere u njenoj domovini, središtu njenog romantičarskog procvata, Italiji. Operno stvaralaštvo prve polovine stoljeća bilo je gotovo u potpunosti u znaku izuzetno popularnog bel canto opernog stila koji su do vrhunca doveli talijanski majstori Gioachino Rossini (1792–1868), Gaetano Donizetti (1797–1848) i Vincenzo Bellini (1801–1835). U literaturi su vrlo često površno okarakterisani kao kompozitori mediteranskog duha i temperamenta, specifični po ljepoti i bezbrižnosti svoje muzike, naizgled izolovani od svih tadašnjih društvenih dešavanja
sa kojima se Evropa susretala, od želje Talijana za ujedinjenjem, preko brojnih ustanaka, do posljedica Napoleonovih ratnih pohoda. Njihov život u Parizu u očima njihovih tadašnjih kritičara, među kojima je bio i čuveni francuski kompozitor Hector Berlioz, kao da ih je učinio još indiferentnijim prema svemu što ih je okruživalo. Međutim, nije teško zagrebati ispod površine i vrlo brzo uvidjeti da se ispod ukrasnih vrpci u koje su “umotane” te bezbrižne melodije krije čitav niz društvenih kritika, umjetničkih pobuna, te neslaganja sa politikom vremena. Kod Rossinija to je evidentno kroz neprikriveni cinizam, repetitivnost, te dramatska, čak i pretjerana crescenda, dok Donizetti uspješno kreira krinku satkanu od efekata 5
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 5
30.10.2014 15:02:45
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
i patetike uz primijetnu dozu melanholije da skrije opernom radnjom ilustriranu kritiku evropske svakodnevice. Vincenzo Bellini poznat je kao instinktivni melanholični lirik, če sto hvaljen zbog svojih upečatljivih melodija, ali i kritikovan zbog povremenog nemarnog odnosa prema tretmanu teksta u svojim djelima. Melanholija se često navodila kao glavna karakteristika njegovog kompozitorskog stila, vješto pretočena u melodije dugog daha koje su osvajale tadašnji operni auditorij. I vrhunski majstori operne umjetnosti, Guiseppe Verdi i Richard Wagner divili su se Bellinijevim melodijama. Čak je Wagner inspiraciju za tzv. beskrajnu melodiju, jednu od glavnih karakteristika svog izraza, pronašao u Bellinijevoj neprikosnovenoj vještini izrade melodije. Njegova najznačajnija opera je svakako opera Norma nastala 1831. godine. Nakon us pjeha Mjesečarke, Bellini kreira izuzetno kompleksan ženski lik, kojem pridaje jednu od najznačajnijih solističkih dionica
kolaraturnog soprana u opernoj literaturi. Proročica Norma time postaje kultnom ženskom opernom ličnošću naročito kroz čuvenu cavatinu Casta diva, jednu od najpoznatijih sopranskih arija u historiji opere. Ovu ariju karakteriše tipično bellinijevski duga melodija, koja zahtijeva suptilnu ekspresiju, ali i impresivne tehničke sposobnosti sopranistice, ne samo u pjevačkom, već i u glumačkom smislu kroz prenošenje kompleksnih psiholoških stanja lika.
pisana je kao operna dramma giocoso u dva čina. Prema libretu Angela Anellija, Rossini kreira muzičku radnju punu spletki, ljubavnih peripetija, u kojoj ne propušta priliku da se simbolički, kroz lik Talijanke Isabelle i njeno obećanje da će osloboditi talijanske robove iz Alžira, osvrne i na tadašnju političku situaciju u Italiji. Opera je premijerno izvedena u Teatro San Benedetto u Veneciji 1813. godine, te je doživjela veliki uspjeh i mladom Rossiniju otvorila vrata svjetske slave.
Uz Bellinija, Gioachino Rossini, veseo, duhovit i dosjetljiv talijanski kompozitor, s pravom se naziva majstorom opernog žanra. Do 38. godine života uspio je komponovati čak 39 opera, među kojima su i njegova remek-djela, opere Seviljski berberin i William Tell, nakon čega u potpunosti odustaje od opernog žanra. Opere je komponovao sa velikom lakoćom, za što mu je ponekad trebalo i samo dvadeset dana, zbog čega je vrlo često postajao meta kritičara, u prvom redu Berlioza. Opera L’italiana in Algeri (1813)
Sličnom lakoćom u komponovanju opere vladao je i Rossinijev savremenik, Gaetano Donizetti. Tokom svoje izuzetno uspješne karijere, ovaj talijanski kompozitor napisao je oko 70 opera, od kojih je njih oko 50 premijerno izvedeno u Napulju pod okriljem Teatra San Carlo. Među njegovim najboljim ostvarenjiima posebno se ističu opere L’elisir d’amore i Lucia di Lammermoor u kojima je dočarana istinska priroda Donizettijevog umjetničkog bića. Veliki međunarodni uspjeh Donizetti je postigao izvedbom
6
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 6
30.10.2014 15:02:46
Koncert opernih arija
opere Anna Bolena 1830. godine. To je njegova prva opera u kojoj obrađuje tematiku perioda vladavine Tudora u Engleskoj, koje će postati njegovim značajnim izvorom inspiracije i rezultirati mnoštvom opera koje su oduševljavale tadašnju evropsku publiku fasciniranu uzbudljivom poviješću Engleske. To je ujedno i prva opera seria kojom je Donizetti osigurao vlastiti ugled u Italiji. Uz libretistu Felicea Romanija, Donizetti je uspješno kreirao dramu ljubavi, junaštva, nepravde, vješto prikazavši vlastite izražajne i tehničke sposobnosti posebno kroz tretman orkestra. Opera je premijerno izvedena u Teatro Carcano u Milanu, a u naslovnoj ulozi nastupila je čuvena tadašnja sopranistica Giuditta Pasta izvodeći niz zahtjevnih arija čija kulminacija dolazi vatrenom arijom na samom kraju djela. Nakon opere Anna Bolena, zanimljivi ženski likovi postaju stalna Donizettijeva inspiracija. Nakon uspješne opere Lucrezia Borgia, očaran čuvenim romanom The Bride of Lammermoor Sir Waltera Scotta odlučuje radnju nove
opere posvetiti upravo glavnom ženskom liku ovog proznog djela. Zahvaljujući peru sposobnog Salvatorea Cammarana, koji uspješno prilagođava Scottov roman, 1835. godine nastaje Donizettijevo remek-djelo Lucia di Lammermoor. Ovim djelom talijanski kompozitor jasno daje do znanja da je majstor širokih, ekspresivnih, ali odmjerenih i uobličenih poteza, kojima kreira i solističke dionice na nivou velikih formi. To je posebno uočljivo kroz čuvenu ariju Lucijinog ludila, u kojoj, nakon što ubija Artura, čovjeka za kojeg se udala bez svoje volje, pred svatovima, u prizoru ludila Lucia naglas mašta o vjenčanju sa Edgarom, svojom pravom ljubavi. Uz čuvenu Casta diva iz Bellinijeve Norme, arija Lucijinog ludila jedna je od najzahtjevnijih arija koloraturnog soprana, pogotovo kada se pored vokalnih zahtjeva, uzme u obzir i činjenica da je riječ o dramatičnom prizoru kompleksne psihološke dimenzije, uokvirenom u veliku formu. Opera je premijerno izvedena u Teatro San Carlo u Napulju 1835. godine.
I bez sumnje je put kojim su hrabro krenuli velikani talijanske opere prve polovine 19. stoljeća Rossini, Donizetti i Bellini, morao rezultirati u ličnosti koja je obilježila cjelokupnu historiju opernog žanra, kompozitora koja je našao idealan balans između umjetnosti i stvarnosti, kreirajući univerzalno umjetnička djela snažnog društvenog angažmana. Muzički genij, vrhunski kompozitor, reformator i revolucionar, sjedinjen je u jednom imenu zapamćenom kao najznačajnijim u historiji, imenu Giuseppea Verdija (1813– 1901). Ovaj majstor opere, porijeklom iz sela Le Roncole u blizini Parme, uspio je ostvariti jednu od najimpresivnijih kompozitorskih karijera, kreirajući djela za vječnost u kojima je, kako Marija Barbieri piše “zadržao u punoj mjeri čistoću melodijske linije i na tome zdravom temelju gradio je zgradu operne umjetnosti”. Majstor je i orkestracije, te se sa takvom lakoćom igra instrumentalnim bojama da postiže jedinstven specifičan efekat muzičke boje, tzv. tinta musicale. No, ni u jednom trenutku Verdi ne bježi 7
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 7
30.10.2014 15:02:48
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
od drame, podređujući je mu-
opere koja je Verdija u očima
u historiji, čuveni Rigoletto, koji
zici, naprotiv, stvara i razrađuje
Talijana učinila revolucionarom,
nosi potresnu priču shakespeari-
kompleksne radnje uz detaljnu
junakom Risorgimenta, te bor-
janskog duha kao nosilac realiz-
psihološku karakterizaciju likova,
cem za dugo iščekivano ujedinje-
ma na opernoj sceni. Čuvena arija
uvijek zadržavajući onaj element
nje Italije.
Gilde, Rigolettove kćerke, jedine
ljudskog u svemu što je radio. Verdijeva prva opera Oberto, grof svetog Bonifaca nastaje 1839. godine. Zahvaljujući čuvenom intendantu Bartolomeu Marelliju
Operom Nabucco Verdiju su otvorena potpuno nova vrata do tada još neistraženog svijeta opere, koji je on hrabro i postepeno ot-
koji je Verdiju ponudio libreto
krivao svakim svojim novim dje-
“zrake svjetla u surovom životu dvorske lude”, Caro nome jedna je od najljepših sopranskih dionica u cjelokupnom Verdijevom stvaralaštvu, naravno, uz proslavljene arije lika Violette iz
za operu Nabucco, njenom prai-
lom. To je posebno uočljivo kroz
zvedbom u La Scali 1942. godine
tri Verdijeva remek-djela nastala
počinje sjajna internacionalna
u periodu od 1851. do 1853. go-
karijera ovog talijanskog kom-
dine, koja su donijela mnoštvo
pozitora koja će trajati sve do
inovacija u ovaj muzički žanr, te
posljednjeg majstorovog djela,
su i danas najznačajniji segmenti
opere Falstaff, praizvedene 1893.
opernih repertoara svih svjetskih
godine. Opera Nabucco nastala je
opernih kuća. Prva među njima
Nakon
1841. godine i već prvim izvođe-
bila je opera Rigoletto praizve-
Verdi se odlučuje vratiti u Buss
njem doživjela ogroman uspjeh.
dena 1851. godine. Oduševljen
eto u potrazi za novim izvorom
Verdi je i sam tvrdio da je ova
likovima dvorske lude Tribouleta
inspiracije za svoje naredno
opera trajno učvrstila njegovu
i njegove kćerke Gilde iz čuvene
djelo. Tu se susreće sa najzna-
reputaciju uspješnog opernog
Hugoove drame Le roi s’amuse
čajnijim djelom španske roman-
kompozitora. Opera je zasnovana
(Kralj se zabavlja), Verdi se javio
tičarske književnosti, viteškom
na starozavjetnoj priči o protjeri-
svom dugogodišnjem prijatelju i
dramom El Trovador Antonija
vanju Jevreja iz Izraela i njihovom
libretisti Francescu Maria Piaveu
Garcie Gutiérreza. Mnoštvo ideja
odvođenju u ropstvo u Babilon,
sa idejom da kreiraju operu za ve-
Verdi nestrpljivo predstavlja pje-
kod vladara Nabukodonosora.
necijanski Teatro La Fenice. Tako
sniku Salvatoreu Cammaranu,
Opera je pisana u 4 čina, a čuve-
je nastao jedan od najutjecajni-
nekadašnjem libretisti Gaetana
ni Hor Jevreja Va pensiero, jedan
jih, najkompleksnijih, te zasigur-
Donizettija, koji prijedlog sve-
je od najčešće izvođenih dijelova
no najznačajnijih opernih likova
srdno prihvata i počinje rad na
opere La Traviata. Ova “opera nad operama”, kako se često na vodi u literaturi, remek-djelo je nastalo u samo četrdesetak dana, te uz ogroman uspjeh izvedeno u venecijanskom Teatro La Fenice. praizvedbe
Rigoletta,
8
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 8
30.10.2014 15:02:49
Koncert opernih arija
libretu za operu Il Trovatore. No, 1852. Cammarano umire, a rad na libretu završava napuljski pjesnik Leone Emanuele Bardare. U samo četiri mjeseca Verdi komponuje jedno od najpjevnijih opernih djela, “rijeku muzike od prve do zadnje note”, kako navodi maestro Ricardo Mutti. Radnja opere smještena je u Aragón 15. stoljeća. Među glavnim likovima ističe se sopranski lik Leonore de Sargasto, dvorske dame sa dvora Fernanda I od Aragóna, zaljubljene u trubadura Manrica. Posebno očaravajuća je arija iz prve scene četvtog čina D’amour sull’ali rosee koju lik Leonore izvodi moleći grofa Lunu da oslobodi Manrica iz zatvora. Opera je premijerno izvedena u Tatro Apollo u Rimu 1853. godine, te je, kao i njena prethodnica, doživjela impresivan uspjeh.
Impresivan niz opera koja su obilježile njegovu karijeru Verdi nastavlja još jednim remek-djelom. Ovaj put kao predložak koristi čuveni roman francuskog autora Alexandera Dumasa-sina, tragičnu ljubavnu priču pariške kurtizane, objavljenu pod nazivom Dama s kamelijama. Tematika koja pobuđuje burne reakcije društva, te izaziva gotovo neminovnu tadašnju cenzuru, u potpunosti je očarao Verdija, koji je u samo 4 sedmice komponovao jedno od najizvođenijih opernih djela ikada, operu La Traviata. Radnju smješta u Pariz i njegovu okolinu oko 1700. godine, te kreira zvukom, bojom i karakterom iznimno bogato djelo. Čuvena verdijevska tinta musicale u La Traviati poprima tople nijanse, kroz pomalo patetični zvuk gudača koji postaje glavno zvučno obilježje ove muzičke drame.
Lik Violette, pariške kurtizane koja radi istinske ljubavi odlučuje promijeniti svoj život, donosi svu psihološku slojevitost tipičnu za Verdijeve junake. Unutrašnje borbe i dileme glavnog lika najslikovitije prikazuju sopranske arije među kojima se posebno ističe velika arija Sempre libera na kraju prvog čina koja je i učinila Violettu kultnim opernim likom, te jednom od njzahtjevnijih ženskih opernih uloga. Opera je premijerno izvedena 1853. godine u Teatro La Fenice u Veneciji gdje je doživjela veliki neuspjeh, te naišla na brojne oštre kritike i osude venecijanske javnosti. No, kada se podignuta prašina slegla, Verdi operu nudi drugom venecijanskom pozorištu, Teatro San Benedetto, u kojem izvedba La Traviate doživljava potpuni trijumf.
9
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 9
30.10.2014 15:02:51
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
Ivo Lipanović
Hrvatska
Ivo Lipanović istaknuti je hrvatski dirigent. Dirigovanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Igora Gjadrova, te kod Lovre pl. Matačića. Dirigentsku karijeru započinje 1986. godine osvajanjem prve nagrade na takmičenju mladih dirigenata u Zagrebu, a potom i angažmanom u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu od 1992. do 1998. godine. Osim Opere, maestro Lipanović u Splitu djeluje i kao umjetnički direktor festivala Splitsko ljeto, te vrlo često diriguje na brojnim koncertima, baletima i opernim izvedbama uz orkestre kao što su orkestar Opere HNK Zagreb, Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Zagrebačka filharmonija, Simfonijskim orkestar HRT-a, Dubrovački simfonijski orkestar, te Varaždinski komorni orkestar.
Od 1995. aktivno nastupa kao dirigent i van granica Hrvatske. Tu se ističu nastupi u Seoulu (Verdijev Don Carlos), Državnoj operi u Ankari (Orffova Carmina burana, Bizetova Carmen i dr), u Cagliariju, u Nici (Evgenij Onjegin Čajkovskog), u Njemačkoj operi u Berlinu (Orffova Carmina burana, Verdijev Falstaff), u Bresciji (Puccinijeva Madame Butterfly), te nastupi sa Simfonijskim orke strom Beneventa, MDR sim fonijskim orkestrom iz Leipzi ga, Slovenskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Slovenske radio televizije, te Sarajevskom filharmonijom. Sa rađivao je sa mnogim istaknutim umjetnicima poput pijaniste Alda Ciccolinija (1996. godine u Veroni), sopranistice Barbare Hendricks, te opernih zvijezda Denyce
Graves, José Carrerasa i Inve Mule, s kojima je nastupio na koncertima Zagrebačke filharmonije. U martu 2000. godine dirigira premijerom Evgenija Onjegina u Opera de Nice sa velikim opernim zvijezdama Barbarom Hendricks, Vladimirom Chernovim, Zoranom Todorovichem i Matti Salmine nom, dok nakon uspješnog debuta u oktobru 1999. u Deutsche Oper u Berlinu s Orffovom Car minom buranom, biva ponovno angažiran, te s velikim uspjehom, na dan Verdijeve smrti, 27. januara 2001. godine, diriguje svečanom predstavom Falstaffa u toj poznatoj opernoj kući. U periodu od 2001. do 2003. djelovao je kao muzički rukovodilac Državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je nagrade “Milka Trnina” Hrvatskog društva
10
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 10
30.10.2014 15:02:55
Koncert opernih arija
glazbenih umjetnika za 2003. godinu. Među značajna umjetnička postignuća spadaju i nastupi u Bresci 2004. gdje diriguje operom Madama Butterfly u povodu 100-te obljetnice konačne verzije te Puccinijeve partiture s ansamblima veronske Arene, a u Teatro Filarmonico u Veroni, 2005. godine postavlja novu produkciju Verdijeve Traviate. Godine 2009. u Teatro Vittorio Emanuelle u
Messini diriguje premijernom izvedbom Bizetove Carmen, a u Rijeci praizvodi novu domaću operu Alfija Kabilja Casanova u Istri. U julu 2010. premijerno di-
Zajedno sa Invom Mulom i Zagrebačkom filharmonijom snimio je i CD Il bel sogno sa arijama Gounoda, Masseneta, Puccinija i Verdija za Virgin records. Djeluje
riguje simfonijskim koncertima i operama Cavalleria rusticana i Pagliacci na festivalu Luglio musicale Trapanese na Siciliji, da bi slijedeće godine dirigovao premijerom Puccinijeve Tosce. Za Muzički Bienale Zagreb, praizvodi operu Maršal hrvatskog kompozitora Silvija Foretića.
kao docent i stalni gost-dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu. U posljednje vrijeme često nastupa u hrvatskim opernim kućama, te u Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu, dirigujući brojne operne premijere.
Amir Saračević Bosna i Hercegovina
Amir Saračević, tenor, rođen je 1982. godine u Mostaru. Pjevanjem se bavi od 2005. godine, te nastupa kao član Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu. U Operi je nastupao u više tenorskih uloga: Lensky u operi Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog, Rinuccio u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija, Ernesto u Do-
nizettijevoj operi Don Pasquale, Remendado u Bizetovoj Carmen, Alfredo u Verdijevoj operi La Traviata. Osim opernih uloga, Amir Saračević je kao solista nastupio u izvedbama djela poput Mozartovog Requiema, Beethovenove Devete simfonije, Saint-Saënsovog Božićnog oratorija, Brittenovog War requiema, te na kon-
certnoj izvedbi Purcellove opere King Arthur. Posebno se ističu njegovi nastupi u finalu takmičenja Klassikmania u Beču, nastup na cjelovečernjem koncertu u Londonu, te niz koncerata realizovanih u Republici Hrvatskoj u saradnji sa maestrom Ivom Lipanovićem.
11
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 11
30.10.2014 15:02:59
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
Hor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu Bosna i Hercegovina
Osnivanje Opere Narodnog po-
funkcioniranju opere kao cjeline.
za visoki umjetnički dojam u
zorišta u Sarajevu 1946. godine
Hor, svakako i orkestar, stubovi
Ljubljani (Križanke) za operu
bio je historijski događaj nemjer-
su svake opere, što je slučaj i sa
Turandot. Hor je ostvario mnogo-
ljive vrijednosti za kulturnu hi-
sarajevskim horom o čijoj brojno-
brojna gostovanja u inostranstvu
storiju i razvoj muzičke kulture
sti i kvaliteti ovisi i kvalitet oper-
(Italija, Austrija, Njemačka, Izrael,
u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
nog repertoara.
Turska), a 1976. godine muški dio
Početak rada Opere inicirao je obnavljanje Sarajevske filharmo-
Hor Opere, kao i drugi operni an-
ansambla je, među svim združenim horovima iz bivše Jugoslavije,
nije i osnivanje Muzičke akade-
sambli, prošao je nekoliko faza
mije u Sarajevu, institucija koje
u svom razvoju koje korespondi-
su uz Operu trasirale put razvoja
raju sa rastom i razvojem sara-
muzičke kulture i umjetnosti u
jevske Opere u cjelini. Prva faza
Bosni i Hercegovini. Hor opere
završila je izbijanjem agresije na
Narodnog pozorišta u Sarajevu
Bosnu i Hercegovinu 1992. godi-
bio je dio ovog velikog projekta
ne do kada se sarajevska Opere
započetog prije više od šezdeset
afirmirala kao vrlo respektabilno
Repertoar hora Opere obuhvata
godina. Osnovan kao jedan od
izvođačko tijelo priredivši 156
značajna djela svjetske operne
ansambala Opere Narodnog po-
opernih i operetskih predstava i
literature, ali i nekoliko doma-
zorišta, hor su mahom činili pje-
koncerata. U ovom periodu hor je
ćih ostvarenja. Od 1996. godine
vači-amateri, ali je zahvaljujući
primio nekoliko značajnih prizna-
obnovljeni hor Opere je ostvario
intenzivnom radu ansambla i di-
nja kao što su Šestoaprilska na-
desetine nastupa u operama i
rigenata, hor brzo stekao potreb-
grada grada Sarajeva za Carminu
operetama, premijernim i repri-
nu rutinu preuzevši važnu ulogu u
buranu Carla Orffa i priznanje
znim predstavama, standardnog
dobio posebno priznanje za nastup u Trubaduru izvedenom u pulskoj Areni. Uspon hora Opere naglo je prekinut 1992. godine čime je završio i prvi period u njegovoj historiji.
12
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 12
30.10.2014 15:03:03
Koncert opernih arija
opernog repertoara s operama
izvodio Mozartov Requiem (1997)
dirigentskom palicom maestra
Verdija (Il Trovatore, Un Ballo in
i Rossinijev Stabat Mater (1998),
Uroša Lajovica (2013. godine).
Maschera, Nabucco, La Traviata,
te niz prigodnih koncerata kao što
Jedan od njihovih najznačajni-
Rigoletto),
(Tosca,
su koncert povodom 250-godiš-
jih nastupa je i učešće u izved-
Gianni Schicchi, La Boheme),
njice rođenja Mozarta (2006), gala
bi Orffove Carmine burane na
Mascagnija (Cavalleria rustica-
koncert povodom 60-godišnji-
otvaranju 62. Ljubljana Festivala
na), Mozarta (Le nozze di Figaro),
ce Opere NPS i 85-godišnjice NP
na Kongresnom trgu u Ljubljani
Rossinija (Il Barbiere di Seviglia),
(2006), izvođenje Carmine burane
1.7.2014. godine. Pored saradnje
Donizettija (Don Pasquale, L’elisir
Carla Orffa povodom obilježava-
s orkestrom Sarajevske filhar-
d’amore),
i
nja 85-godišnjice Sarajevske fil-
monije, hor Opere je ostvario i
Čajkovskog (Evgenije Onjegin)
harmonije u dvorani Zetra (2008)
i operetama Straussa (Šišmiš) i
i tradicionalnim Ramazanskim
Lehara (Vesela udovica). Uz djela
(1998, 2011) i Božićnim koncerti-
hrvatskih i jednog slovenačkog
ma (2008, 2009). Posebno treba
kompozitora, Zajca (Nikola Šubić
izdvojiti gostovanje hora Opere u
Zrinjski), Gotovca (Ero s onoga
Osijeku prilikom kojeg je izveden
svijeta) i Vaude (Ježeva kućica),
Haydnov oratorij Stvaranje svjeta
postavljene su četiri opere bosan-
(2009) i koncert povodom 35-go-
skohercegovačkih kompozitora,
dišnjice umjetničkog rada Ivice
Horozića (Hasanaginica, Aska i
Šarića uz učešće zbora Opere
vuk), Čavlovića (Srebreničanke) i
Hrvatskog narodnog kazališta
Puccinija
Bizeta
(Carmen)
nekoliko
zajedničkih
projeka-
ta s Muzičkom akademijom u Sarajevu i Dramom i Baletom Narodnog pozorišta. Hor Opere priredio je i nekoliko samostalnih koncerata, i to koncert pod nazivom Muzika na vodi s djelima baroknih majstora Händela, Vivaldija i Corellija održan 16.05.2005. i koncert priređen u znak sjećanja na kompozi-
Osmanagića (Alma).
kada je izveden Verdijev Requiem
Uz standardnu ulogu opernog
sarađuje i sa Fondacijom za mu-
hora u opernim predstavama,
zičke umjetnosti u realizaciji
Hor Opere je bio i ostao izvorište
hor Opere redovno nastupa sa-
projekata DoReMi&Vi (koncert
najboljih pjevača i pjevačica u
mostalno i uz saradnju drugih
sa Denyce Graves 2012. i koncert
Bosni i Hercegovini, iz čijih redo-
muzičkih institucija i to prven-
sa Željkom Lučićem 2013. godi-
va se od osnivanja do danas po-
stveno Sarajevske filharmonije. U
ne), te festivala Sarajevske veče-
punjava ansambl solista Opere.
saradnji s ovom institucijom hor
ri muzike (SVEM), na čijem je 19.
U ovom horu ponikli su brojni
Opere ostvario je vrlo značajne
izdanju hor učestvovao u izved-
epizodisti, solisti i prvaci Opere
koncertne nastupe na kojima je
bi Orffove Carmine burane pod
Narodnog pozorišta u Sarajevu,
(2010). Od 2012. godine hor Opere
tore Pozajića i Stahuljaka održan 14.12.2009.
13
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 13
30.10.2014 15:03:07
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
koji su u horu Opere pjevali kao studenti Muzičke akademije ili kao mladi još neafirmisani umjetnici. To je jedini profesionalni hor u Bosni i Hercegovini sa stručno profiliranim članicama i članovima sa kojima su radili stručnjaci kao što su Mladen Stahuljak, Kajdi Krunoslav, Ognjen Bomoštar i
Dario Vučić. Danas hor Opere broji pedeset članova i radi pod vodstvom Danijela Žontara. Bogata historija ovog ansambla, ali i kvalitet i predanost u radu trenutnog ansambla i njegovog voditelja, preduslov su uspješne umjetničke djelatnosti. Nadamo
se da će hor Opere održati visoki umjetnički renome stjecan decenijama predanog kulturnog i umjetničkog rada. dr. Fatima Hadžić
Sarajevska filharmonija
Bosna i Hercegovina
Sarajevska filharmonija prvi je
decenije djelovanja u sredini gdje
Filharmoničnog udruženja, koji
profesionalno organizovan simfo-
se društvena dešavanja nemilo-
je uglavnom bio sastavljen od na-
nijski orkestar na području Bosne
srdno odražavaju na kulturne pri-
stavnika Oblasne muzičke škole.
i Hercegovine, a svoje je korijene
like, Filharmonija je nekoliko puta
Članovi Kvarteta su bili Josip
imala već u ansamblima koji su
bila primorana iznova ispisivati
Hladek i dr. Josip Goldberg (violi-
se formirali tokom austrougar-
stranice svoje historije.
ne), Jakov Sternberg (viola), Beluš Jungić (violončelo) i Klemens
ske vladavine na tlu naše države. Od 1923. godine, postojanje
Prve ideje o formiranju jednog
Menšik (klavir). Prvi koncert odr-
ovog filharmonijskog orkestra u
profesionalnog ansambla u bo-
žan je 15.04.1920. godine u dvora-
BiH predstavlja jedan od stubo-
sanskohercegovačkoj
prijestol-
ni sarajevskog kina Imperijal. Ovi
va muzičke kulture i instituciju
nici koji bi izvodio umjetničku
mali, ali značajni koraci vodili su
muziciranja od fundamentalnog
muziku zapadnoevropskog tipa
do održavanja osnivačke skupšti-
značaja za sarajevsku i bosan-
potekle su iz Oblasne muzičke
ne Sarajevske filharmonije koja
skohercegovačku sredinu. Brojeći
škole. Tako je formiran Kvartet
se desila 6. jula tri godine kasnije,
14
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 14
30.10.2014 15:03:10
Koncert opernih arija
a za novog predsjednika imenovan je Bogdan Milanković. Pod krilaticom “što više i što bolje muzike”, organizacioni odbor je krenuo sa realizovanjem zadataka kako bi novoformirani ansambl što prije počeo sa aktivnostima. Prvi koncert održan je 24. oktobra 1923. godine. Solist na klaviru bio je Klemens Menšik, a dirigovali su Aleksandar Lukinić i Josip Rožđalovski. Na programu su bili Uvertira za operu Porin Vatroslava Lisinskog, Klavirski koncert u g molu Felixa MendelssohnaBartholdyja, te Druga simfonija Ludwig van Beethovena. U periodu od 1941. godine, orkestrom su dirigovali Beluš Jungić, Maks Unger, Aleksandar Lukinić, Josip Rožđalovski, Edo Křenek i Oskar Danon. U ovom periodu Filharmonija je obilježila godišnjice značajnih kompozitora kao što su stogodišnjica B. Smetane, F. Schuberta i Beethovena. Zbog ratnih dešavanja, u periodu od 1941. do 1945. godine, Filharmonija je obustavila rad i 1948. godine ponovo nastavlja sa svojim aktivnostima. Osnovni
zadaci Sarajevske filharmonije tada su definisani nastojanjima da se izvodi simfonijska muzika domaćih i stranih autora, da se podstiče stvaranje novih djela simfonijske muzike, doprinosi uzdizanju kvalitetnih muzičkih umjetnika, zadovoljavanju kulturnih potreba građana i u tome sarađuje sa drugim institucijama i ustanovama u svrhu podizanja muzičke kulture i razvoja muzičkog života. Prvi koncert Sarajevske filharmonije poslije Drugog svjetskog rata održan je 20. oktobra 1948. godine, dirigovao je Oskar Danon, a solist je bio Antonio Janigro, violončelista iz Zagreba. Na programu su bili Uvertira za operu Ruslan i Ljudmila M. I. Glinke, Koncert za violončelo i orkestar A. Dvoraka, Šarka B. Smetane, Noć na golom brdu M. Musorgskog i Plesovi iz baleta Ohridska legenda S. Hristića. Politika rada Filharmonije u ovom periodu bila je da se prednost daje domaćim dirigentima, dok su manji broj koncerata dirigovali gostujući dirigenti. Direktori Filharmonije
u ovom periodu su bili: Tihomir Mirić (1948–1973), Teodor Roma nić (1974–1976), Mirko Janjčić (1976–1984), Vladimir Maunagić (1984–1988), Miroslav Homen (1988–1989) i Ninoslav Verber (1990–1992). Sarajevskom filhar monijom su dirigovali Ivan Štaj cer, Mladen Pozajić, Teodor Ro manić, Miroslav Homen, Oskar Danon, Julio Marić, Dragiša Sa vić, Radivoj Spasić, Boris Papan dopulo i brojni drugi. U odnosu na period djelovanja prije 1941. godine, Sarajevska filharmonija je značajno proširila svoj repertoar izvodeći djela ne samo stranih već i jugoslavenskih i bosanskohercegovačkih kompozitora. S tim u vezi treba spomenuti vrlo plodnu saradnju sa Udruženjem kompozitora BiH zahvaljujući čemu su se na koncertnom repertoaru redovito nalazila djela domaćih autora. Godina 1992. označila je početak agresije na Bosnu i Hercegovinu, te samim time i destrukciju svega što je građeno prethodnih decenija. Tako je i Sarajevska filharmonija prekinula sa radom dvije
15
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 15
30.10.2014 15:03:13
Subota, 8. novembar 2014, Narodno pozorište u Sarajevu
godine i pri tome pretrpjela velike materijalne, ali i ljudske gubitke. Svojevrsnu prekretnicu u radu Filharmonije predstavljao je koncert održan 19. juna 1994. godine kada su pod dirigentskom palicom velikog Zubina Mehte u razrušenoj Vijećnici izveli Mozartov Requiem. Kao solisti nastupili su Jose Carreras, Ruggero Raimondi, Cecilia Gasdia i Ildiko Komlosi. Iste godine Sarajevska filharmonija održava koncerte u Italiji, a narednih godina nižu
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 16
se gostovanja u Austriji, Turskoj, Češkoj, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji. Nakon završetka rata, Sarajevska filharmonija se u kadrovskom smislu obnavlja, a nastojanjima uprave na čijem su čelu bili Emir Nuhanović (1994– 2008), a potom Samra Gulamović (od 2008), ostvareni su značajni nastupi u zemlji i inozemstvu. Veličanstvenim koncertom u olimpijskoj dvorani Zetra 11. oktobra 2008. godine, Sarajevska filharmonija je obilježila 85 godina
postojanja i rada. Tom prilikom je izvedena popularna Carmina burana Carla Orffa pod dirigentskom palicom Julia Marića. Proslavljajući svoju 90-godišnjicu 2013. godine, Sarajevska filharmonija nastavila je težiti ka ciljevima postavljenim u začetku svoje djelatnosti, ostavši tako jedan od svjetionika bh. kulturne scene i svakako jedna od najvažnijih karika u lancu sarajevskog i bosanskohercegovačkog muzičkog života.
30.10.2014 15:03:14
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 17
30.10.2014 15:03:17
DoReMi&Vi - Elena Mosuc - podloge - final.indd 18
30.10.2014 15:03:18