SJEĆANJA

štenjem svih imenovanja stečenih poslije 10. siječnja 1941., izgubila status docenta. Na mjesečnom sastanku HLZ-a 15. studenoga 1945. govorila je o socijalnom radu Dječje klinike u okviru akcije „Seljačke sloge“ za vrijeme Banovine Hrvatske. U raspravi na sastanku posvećenom zaštiti majki i djece (glavni izvjestitelj prof. Dragišić) 21. prosinca 1945. prikazala je dvoje dojenčadi primljene na kliniku zbog teških flegmona i izliječenih primjenom penicilina, a 15. veljače 1946. prikazala je bolesnika s larvom migrans izliječenog smrzavanjem. Rješenjem ministra narodnog zdravlja premještena je 3. svibnja 1946. u svojstvu v. d. šefa Odjela za dječje bolesti u Bolnici milosrdnih sestara u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Upitno je je li taj premještaj proveden, jer u detaljnom prikazu povijesti tog Odjela, temeljenom na Arhivu Bolnice, uopće ne spominju dr. Kovačević, a navode da je Odjel 1946. preuzela, u svojstvu šefa, dr. Feđa Fišer-Sartorijus (1901. – 1990.) koja je do tada (1945. - 1946.) rukovodila Dječjim odjelom Zakladne bolnice na Rebru.

Novim ministrovim dekretom, svega nekoliko mjeseci poslije, premještena je dr. Kovačević u Rijeku jer u tome gradu tada nije bilo specijalista pedijatara. Dana 1. listopada 1946. preuzela je Dječji odsjek Opće bolnice „Braća dr. Sobol“ smješten u paviljonu u kojem su nekada liječeni bolesnici od tuberkuloze. U „Dječjem tjednu“ u Rijeci, 7. lipnja 1947., svečano je otvoren Odjel za dječje bolesti s tri pododjela, svaki s prostranom terasom za sunčanje. Tom je prigodom dr. Kovačević održala predavanje „Tjelesni i duševni razvoj djeteta“. U početku je, uz šest bolničarki i pet pomoćnih djevojaka, bila jedina liječnica na samostalnom dječjem odjelu od 75 bolničkih postelja. Uskoro joj se iz Zagreba pridružio suprug dr. Mate Ivanović, Dubrov-

Dr. Nada Kovačević (stoji treća s lijeva) među suradnicima prof. Mayerhofera

čanin, koji je nakon studija u Gracu i Beču te nakon promocije 1940. radio na Dječjoj klinici u Zagrebu. Na skupštini Udruženja liječnika Rijeke, Hrvatskoga primorja i Gorskog kotara utemeljena je 26. rujna 1947. podružnica HLZ-a, a dr. Kovačević je izabrana u prvu upravu i povjerena joj je funkcija knjižničarke. U siječanjskome broju LV-a 1948. godine, posvećenome 25-oj obljetnici Dječje klinike u Zagrebu i 70-om rođendanu prof. Mayerhofera, objavljeno je 14 članaka kojima su autori bili 13 pedijatara povezanih s Klinikom, no među njima nije bilo mjesta za dr. Kovačević.

Od 1. siječnja do 31. kolovoza 1949. na Dječjem odjelu dr. Nade Kovačević u Rijeci liječeno je ukupno 105 pacijenata (84 do godinu dana i 21 do navršene tri godine života). U bolnicu ih je primljeno zbog alimentarne intoksikacije 61, enterokolitisa 18, atrofije 17 i akutne dispepsije 9. Umrlo ih je ukupno 35 (27 od alimentarne intoksikacije i 8 od atrofije). Zahvaljujući stipendiji UNICEF-a dr. Kovačević je boravila na usavršavanju kod prof. Guida Fanconija (1892. - 1990.) u Zürichu.

Dr. Kovačević je iz Rijeke premještena 1952. u Dječji odjel bolnice u Dubrovniku koji je od osnutka, u jednoj sobi internog odjela, 1948. godine vodila dr. Katarina Carić-Anzulović (1920. -2013.). Dr. Mate Ivanović je 12. siječnja 1953. preuzeo Dječji dispanzer u Gružu, u zgradi bivše „Dubrovačke plovidbe“ na Batali. Prelazak dr. Kovačević u Dubrovnik zbio se u vrijeme nastojanja na izgradnji nove veće bolnice na Boninovu. Na novom Dječjem odjelu bilo je moguće ustrojiti pododjele s timovima mlađih liječnika koji su se, dodatno educirani, mogli baviti subspecijalizacijama. U Upravnom odboru Udruženja pedijatara Jugoslavije izabranom na Drugom kongresu pedijatara FNRJ u Ohridu 28. rujna 1955. dr. Kovačević je predstavljala Hrvatsku do skupštine

udruženja 10. travnja 1959. u Beogradu. Sudjelujući u Splitu u obilježavanju 50. obljetnice osnutka „Slobodne organizacije liječnika Dalmacije“ (od 27. do 29. listopada 1957.) održala je predavanje o bolesnicima s kala-azarom liječenima u bolnici u Dubrovniku od 1948. do 1957. godine (objavljen iste godine u LV-u). U časopisu „Jugoslavenska pedijatrija“, glasilu Udruženja pedijatara FNRJ, koje je 1958. pokrenuo i do kraja života uređivao prof. dr. Niko Skrivaneli (1900. - 1962.), bila je članica šireg uredničkog odbora. To je ostala i nakon što je dužnost glavnog urednika 18. siječnja 1963. preuzeo prof. dr. Petar Erak (1915. - 1977.). U lipnju 1961. u LV-u je objavljen članak dr. Kovačević u suradnji sa dr. Petrom Kačićem (1926. - 2003.), radiologom iz dubrovačke bolnice, a potom su 1963. slijedila dva zajednička članka u „Jugoslavenskoj pedijatriji“. U siječnju 1966. u LV-u je objavljen članak dr. Kovačević i dr. None Nikolić, šefice odjela za interne bolesti u Dubrovniku. Hematološke analize učinjene su u Laboratoriju dr. Inge Črepinko (1923. - 2012.) u bolnici „Dr. Ozren Novosel“. Na sastanku pedijatara Dalmacije u Šibeniku 27. studenoga 1965., u prigodi obilježavanja 20. obljetnice osnutka Dječjeg odjela šibenske bolnice, dr. Kovačević je govorila je o učestalosti, kliničkoj slici i liječenju bronhiolitisa, poprativši izlaganje vrlo zanimljivim vlastitim opažanjima. Sljedećem sastanku pedijatara Dalmacije u Dubrovniku 19. studenoga 1966. bila je dr. Kovačević jedan od domaćina. Prikazala je djecu liječenu na odjelu bolnice u Dubrovniku od 1959. do 1965. i sudjelovala u raspravi o drugim predavanjima. Njezina tema na sastanku pedijatara Dalmacije 13. lipnja 1970. u Splitu bila je „Aplasio femoris utriusque“. Pri utemeljenju Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 26. veljače 1971. bila je među prvih 85 članova.

Dr. Nada Kovačević-Ivanović (sjedi prva s desna) među kolegama iz Opće bolnice u Rijeci

Nakon umirovljenja imala je više vremena za svoju sklonost slikanju, posebice akvarelima s motivima suvremenog Dubrovnika. Njezina smrt, nakon kratkog bolovanja, u Dubrovniku 2. studenoga 1996., popraćena je toplim sjećanjem u LV-u, a u lokalnom tjedniku objavljen je tekst govora u ime kolega, poštovatelja i pacijenata prigodom posljednjeg ispraćaja na groblju u Dubrovniku. Iza njezinih godina rada ostalo je više tisuća, nekada malih, bolesnika i njihovih obitelji kojima je pomagala. Članstvo u liječničkim udrugama, sudjelovanje na liječničkim sastancima i petnaestak članaka o problemima koji su je okupirali u radu i načinima njihova riješavanja pokazuju osviješćenu potrebu, usvojenu radom na klinici, kritičkog analiziranja vlastitih rezultata.

Slučaj ductus omphaloentericus persistens. Liječ vjesn 1938; 60:229-30. Slučaj ustilaginizma. Liječ vjesn 1940; 62:395-6. Slučaj Addisonove bolesti kod 11-godišnje djevojčice. Liječ vjesn 1942; 64:411-2. Arachnodactylia i distopija ventriculi thoracalis. Liječ vjesn 1942; 64:432-4. (Mayerhofer E) Eine Enterokokken Endemie bei Säuglingen und grösseren Kindern. Annales Paediatrici 1943;161 (Mayerhofer E) Obća epidemiologija crievnih infekcija, a napose enterokoknih, njihova klinika i terapija albucidom u djetinjstvu. Liječ vjesn 1943; 65:249-52. (Tomić-Karović K) Bacterium enteritidis Gärtner als Ursache einer Meningitis. Wien klin Wchnschr 1943; 56:716-7. Uzgoj dojenčadi u Hrvatskoj. Liječ vjesn 1944; 66:1-4. Liečenje intestinalnih toksikoza dojenčadi. Liječ vjesn 1944; 66:88-92. O duševnom i tjelesnom odgoju djeteta. Sestr vjesn 1944; 3:5-9. Terapija rahitisa koncentriranim D2 vitaminom. Liječ vjesn 1946; 68:185-9. Osvrt na slučajeve kala-azara kod djece liječene u dubrovačkoj bolnici od god. 1948. do danas. Liječ vjesn 1957;79:523-8. (Kačić P) Postpneumonične pseudociste (pneumocele) kod djece. Liječ vjesn 1961; 83:611-7.

(Kačić P, Carić K, Ivanišin J) Dijagnostička vrijednost 24-satnog pneumoencefalograma kod djece sa znakovima oštećenja centralnog nervnog sistema. Jugoslav ped 1963; 6:31-43. (Kačić P) Slučaj Albers-Schönbergove bolesti (Osteopetrosis). Jugoslav ped 1963; 6:191-7.

(Nikolić N) Neonatalna leukoza. Liječ vjesn 1966; 88:41-4.