Velika očekivanja

Ivana Habuš Kraljević

Tko nam je i kada rekao da mora biti savršeno? Zbog čega nam je važno da bude besprijekorno i kako su perfekcionističke težnje postale dio našeg života? Je li to zbilja neophodno? Zašto nas to čini (ne)zadovoljnima? I što drugi doista trebaju od nas?

Umoru obaveza i ritmu obiteljskog života lako je pomiješati prioritete i sitničaviti oko naoko važnih, ali zapravo manje važnih stvari. I dok uviđamo da ne možemo sve, često se odričemo ili zanemarujemo pogrešne stvari, stvarajući od detalja prioritet, očekujući isti angažman od drugih, gubeći iz vida širu sliku, naše razlike, svoje i tuđe potrebe – sve dok ne puknemo. Kontroliranje, nadgledanje, pregledavanje, nadzor da bi se dosegao uzor, da bismo sve o svemu znali, da bismo u sve imali uvid, kako bi svi sve dobro obavili, kako bi ispravno razmišljali, kako bi nam svima bilo bolje… Ustvari mi se tako osjećamo bolje, nama treba nadzor nad vlastitim životom, kontrola u našim rukama, uspješnost u našim ulogama, vrijednost koju predstavljamo drugima i koju drugi vide i cijene. Kontrolirajuća ponašanja često dolaze iz dobrih namjera. No tanka je granica između naše potrebe i potreba onih koje kontroliramo. Takvo ponašanje drugi mogu tolerirati neko vrijeme, a samo rijetki svo vrijeme. Ono gotovo uvijek dovodi do narušavanja odnosa. Nečija pobuna je glasna i sveprisutna. Nečija je tiha i neopažena, sve do jednog dana. Kontrola je boljka mnogih partnerskih odnosa, nadomjestak za povjerenje, prisila na uključivanje, provjera kvalitete obavljenog ili neki drugi uzrok i način na koji se može očitovati. Kontrolu lako zamjenjujemo za odgovornost pa odgovornošću pravdamo kontroliranje. Partnera, kolega, djece. Osoba koje nisu slobodne od nas i spremne su duže trpjeti. Rijetko kad pokušavamo kontrolirati prijatelje. Za roditeljsku kontrolu postoje opravdani razlozi u mlađoj dječjoj dobi, no ti razlozi nestaju iz godine u

godinu, a roditelji uporno ustraju. Prepuštanje djetetu odgovornosti prateći razvoj njegovih sposobnosti znači ne ometati prirodno i prijeko potrebno osamostaljivanje. Ono se ne događa preko noći u godini koju mi smatramo prikladnom, ono dolazi u malim koracima svakodnevno, koracima koje često previđamo. Naša uloga roditelja ne treba uvijek biti ista, a ako to prepoznajemo tada nas dijete nakon potpunog trebanja jednog dana više neće trebati. Uživajte u procesu dok traje, ne zaustavljajući proces odrastanja. Odrasle ljude ne trebamo kontrolirati, s njima možemo razgovarati, pregovarati, tražiti kompromise (i s naše strane) i rješenja, stjecati povjerenje u njihovu odgovornost i samostalnost, otpuštati svoja nerealna očekivanja, napuštati ideju da se na taj način potvrđujemo kao vrijedni odnosa, ljubavi i poštovanja. Toga jesmo vrijedni. Još vredniji ako drugi ljudi pored nas slobodno dišu. Očekivanja su neophodna i potrebna pa ipak unesrećuju mnoge ljude i kvare mnoge odnose. Objašnjenje se nalazi u odgovoru na pitanje od kuda dolaze ili točnije rečeno, od koga dolaze naša očekivanja? Sazdana su od očekivanja koja su drugi imali od nas i prenosili nam. Najjači doprinos dali su naši roditelji kroz naše djetinjstvo i mladost. Kumovalo je društvo u kojem živimo, njegove norme i vrijednosti prenošene kroz obrazovni sustav, kulturu i medije. Mnogi od nas su svjesno ili nesvjesno internalizirali vrijednosti i očekivanja drugih, mnogi se još uvijek sjećaju svih sukoba i svoje borbe za sebe, od koje je netko pobjegao, a netko odustao. Ta očekivanja su ono s čim se uspoređujemo, mjerilo (ne)uspjeha i izvor osjećaja da nismo dorasli, da nismo dovoljno dobri, izvor naših postupaka drukčijih od onih koje bismo možda radili da smo naučili slušati sebe, a ne druge. Paradoksalno je što isto to radimo djeci: usmjeravamo ih prema našim očekivanjima, našim uvjerenjima, našim strahovima i našim željama za njihovu bolju budućnost. A taj proces vodi u istom smjeru: gubitka njihovog vlastitog glasa, zanemarivanja vlastitih vrijednosti i želja, osjećaja nedovoljnosti zbog usporedbe s ciljem koji nije njihov. Dobre namjere su vodile naše roditelje, dobre namjere vode i nas. No zbog njih ponekad radimo previše i prelazimo granicu druge osobe kao što su drugi prelazili našu. Očekivanje prosjeka, očekivanje nadprosječnog, očekivanje drugačijeg, očekivanje istog, očekivanje višeg, očekivanje manjeg, kritike i usporedbe izrečene putem od silne brige i ljubavi – na kraju bole. I oduzimaju nam priliku da damo najljepše što možemo dati – osjećaj prihvaćenosti, uvaženosti i osjećaj vrijednosti onih koje najviše volimo – upravo takvih kakvi jesu. Iz tih osjećaja rastu odnosi, najzabavniji trenuci, najučinkovitija utjeha i motivirajuća podrška. Ako želimo nekoga mijenjati, mijenjajmo sebe. Pronađimo ponovo sebe i pustimo druge da čine to isto. Očekivanja koja proizlaze iz naše osobnosti, naših vrijednosti i naših želja najbolji su motivator i pokretač dugotrajnog zadovoljstva s ostvarenim. Dopustimo si da ulažemo manje truda u stvari, a više u ono doista važno što nas povezuje i što jedino ne bismo smjeli zanemariti – naše odnose.

Centar za roditelje Klubko info@klubko.hr www.klubko.hr

Lana Novota, mag. kineziologije

Rast i razvoj su procesi koje tijelo prolazi na putu od rođenja do odrasle dobi: rast se odnosi na povećanje dimenzija tijela i promjenama u strukturi pojedinih tkiva i organa, dok je razvoj vezan za sazrijevanje pojedinih tkiva, organa i cijelog organizma.

Mozak ima sposobnost fizičkih, kemijskih i strukturalnih promjena pod utjecajem vanjskih podražaja i doživljaja iz

okoline. Stimulacija koju dijete dobiva značajno utječe na motorički razvoj, ali i na razvoj cjelokupnog živčanog sustava posebno u prve tri godine života. Rast i razvoj su najintenzivniji u prve 3 godine života, posebno razvoj mozga koji s navršene 3 godine doseže 80% volumena kakvog će imati u odrasloj dobi. Primjerice do 5. godine je razvijeno 90% težine mozga (1500g), a završava razvojem u isto vrijeme i kod muškaraca i žena u dvadesetoj godini života (novija saznanja pomiču tu granicu prema polovini dvadesetih, kada se dovršava emocionalno sazrijevanje). Funkcionalnost mozga razvija se tako što se neuroni međusobno povezuju sinapsama i što više sinapsa postoji, to je veća sposobnost rješavanja problema. U razdoblju do 7. godine, a posebno u dobi između 2. i 4. godine stvara se velik broj novih veza između neurona. U usporedbi s odraslim mozgom, mozak u dobi od 3 godine ima dvostruko više međusobnih veza među neuronima koji se nalaze u kori velikog mozga. Iskustvo je ono što je glavni stimulans za razvoj, gradnju mreže sinapsi i rješavanje problema, odnosno intelekt. Djeca se razvijaju kroz aktivnost i kroz kretanje. Svaki put kada dijete pokušava dotaknuti zanimljiv predmet, kada vidi nešto novo, osjeti nešto novo, doživi nešto novo javljaju se sitni električni potencijali u mozgu, koji povezuju neurone u mrežu. Svaki neurološki centar mora se moći povezati s mišićem kako bi se kretnja mogla proizvesti. Svaki stimulans nema odmah opipljivu reakciju, ali njegov izostanak loše utječe na kasnije usvajanje senzomotoričkih funkcija. Stručnjaci tvrde, a praksa sve više potvrđuje da izostanak i lošiji razvoj eferentnih živaca koji su odgovorni za mišićne kontrakcije uzrokuje poremećaj kognitivnih i motoričkih funkcija. Upravo stoga se u novije vrijeme i koristi naziv ”psihomotorni razvoj” kako bi se naglasila poveznica između ta dva sustava, koji su od rođenja u međuovisnosti i zajedno se razvijaju. Kada beba dođe na svijet, potreban joj je dodir i blizina osobe koja o njoj brine i njeguje je. Uskoro ljubav i sigurnost dolaze na prvo mjesto, kao preduvjet svih ostalih iskustava. Kako beba raste, počinje vidjeti, čuti, osjećati opipom i okusom svijet oko sebe. Svim svojim osjetilima ona uči i usvaja važne informacije iz okoline. Osjetila omogućavaju znatiželju, a znatiželja i želja za istraživanjem, otkrivanjem i za postignućem koje se razvijaju (misaone funkcije) tjeraju od prvih mjeseci bebu na pokret. Laiku je teško prepoznati sve važne trzaje i pokušaje. Potrebno je još nekoliko mjeseci i puno pokušaja da bi pokreti zadobili finoću, da bi mozak uspio natjerati mišiće da učine što je zamislio, jer mišići nisu bili spremni kad i on – njima treba vremena da ojačaju i otud toliko pokušaja za jedan uspješan preokret na trbuh! Taj proces koji beba prolazi je neprocjenjiv.

Prilike za pokušaje, uspjehe i neuspjehe, radost postignućem i frustracije, ključne su za zdrav i neometan razvoj ljudskog bića. Katkad se odraslima čine nevažnima, a katkad za njih nemaju vremena, strpljenja ili prostora u današnjem ritmu i načinu života – bebe su premalo slobodne od svih pomagala. Kako bi olakšali sebi dok istovremeno ispunjavaju sve obaveze i brinu o bebi, roditelji često posežu za svime što im može olakšati taj nedvojbeno naporan period života. No danas nas najnovija saznanja o razvoju djece tjeraju na promjenu i u našem djelovanju s bebom. Uz svu našu ljubav i njegu, bebi treba i prostor za slobodno kretanje, jer djeca se motorički razvijaju krećući se. Kod kuće treba bebi omogućiti vrijeme na ravnoj čvrstoj podlozi, a pod je najsigurnije mjesto za to. Na žalost kod nas nema puno drugih prostora gdje roditelji mogu prakticirati isto, no također je važno naglasiti da su upravo oni ti koji to mogu promijeniti. Nemojte zbog jednog prijekog pogleda svojoj bebi uskratiti pola sata aktivnosti i rastezanja – u parku, šoping centru, muzeju, gdje god nema realne opasnosti, a prašina i malo zemlje to nisu. Život u gradu i u stanu nije optimalan, ali na roditeljima je da uzmu najbolje od onoga što im se nudi i dozvole svom djetetu da se okreće, gmiže, puže, hoda, skače, trči, penje se… Djeca nisu hiperaktivna jer traže kretanje, već često postaju hiperaktivna jer im je ono onemogućeno. Djeca (urednog razvoja) koja ispoljavaju svoju energiju i koriste svoje tijelo aktivno većinu budnog vremena, sama u za to primjerenoj dobi razvijaju veću sposobnost mirne igre i bolju pažnju i koncentraciju. Želite budućeg odlikaša i knjigoljupca? Pustite ga da skače, pleše, vrti se! To mu je sada posao, upravo uči najvažnije stvari u životu!

Centar za roditelje Klubko info@klubko.hr www.klubko.hr

Dijete već u dobi od 6 mjeseci počinje pokazivati zanimanje za drugu djecu te ostvaruje kontakt s njima gledanjem, gugutanjem, smiješenjem, dodirivanjem.

Udobi od 6 mjeseci, kontakti s vršnjacima su rijetki, jednostavni i kratkotrajni. Između druge i pete godine života proširuju se odnosi s vršnjacima te za većinu djece, vršnjaci postaju društveni sustav drugi po važnosti, odmah iza obitelji. Prva prijateljstva počinju se razvijati nakon treće godine kroz slučajne ili namjerne interakcije, djeca uče kako se družiti s drugima. U tom odnosu uče da je važno imati prijatelja i biti prijatelj, kako rješavati probleme, kako se staviti u položaj druge osobe, o vrijednostima, moralnim prosudbama, spolnim ulogama, imitaciji odraslih… Uz svoje prijatelje osjećaju se sigurnije te im taj odnos pomaže da izgrade sliku o sebi kao poželjnoj osobi u društvu. A što se onda događa s djecom koja nemaju prijatelja? Uzmimo za primjer djevojčicu Laru, 6 godina. Lari je svakodnevno odlaženje u vrtić, veliki problem. Nije se uklopila, nema prijatelja, ne igra se ni s kim, druga djeca je ne pozivaju na rođendane. Iako je dobro i pristojno dijete, ona se stalno nalazi u sjeni. Često dane u vrtiću provodi po strani, promatrajući drugu djecu kako se igraju, želeći se uključiti u njihovu igru, ali ne zna kako. Danas Lara više ne želi ići u vrtić, ne raduje se i usamljena je. Terapija igrom može pomoći djeci koja nemaju prijatelja tako što im može pomoći da postanu samopouzdanija, da razviju bolju sliku o sebi i svoj doživljaj okoline. Kako? Pogledajmo kako bi se terapija igrom mogla odvijati na Larinom primjeru. U sobi namijenjenoj za terapiju igrom, Lara odabire igrati se s kućom za lutke. Uzela je figurice obitelji i stavila ih je spavati. Kada je došlo „jutro“, Lara je svaku lutkicu stavila u jedan kraj kuće: tata je gledao televiziju, mama je kuhala, sestra se igrala u svojoj sobi, a Lara s mačićima u drugoj sobi.

Tatjana Gjurković, mag. psihologije, psihoterapeutkinja, supervizorica, edukatorica

Budući da je Lara u svojoj igri zastala, terapeut je uzeo dvije figurica djevojčica s namjerom da glume Larine vršnjakinje. Lara je prihvatila terapeutov dodatak u igri, kao i poziv djevojčica da se Lara igra s njima. Ubrzo, Lara je predložila (na terapeutovo pitanje „čega bi se mogle igrati“) igranje skrivača. Larina figurica djevojčice je brojala, terapeutove „djevojčice“ su se sakrile. Kada ih je Larina figurica pronašla, „djevojčice“ su je optužile da je varalica (to je također Larina uputa terapeutu kako će djevojčice reagirati kada ih pronađe). Za Laru i njezinu figurica, to je bilo previše, pa je odlučila da joj je dosta igre i da sada ide doma. Iz Larinih riječi i igre, može se zaključiti da ima loše mišljenje o sebi, da se brzo povlači u sebe te da se ne zna zauzeti za sebe. U nastavku terapije, terapeut predlaže Lari da joj pokaže kako izgleda igralište. Lara je složila igralište, smjestila figurice druge djece na jedan kraj igrališta i sebe na drugi kraj igrališta. Terapeut je pitao Laru postoji li ijedno „dijete“ na tom igralištu koje bi se igralo s Larom. Lara je rekla da bi se jedna „djevojčica“ igrala jer je dobra, ali ne kada su druge njezine prijateljice u blizini jer ona (Lara) nije dovoljno „cool“ za igru. Uz terapeutov poticaj (ovakva seansa odvila bi se kada je dijete upoznalo terapeuta i steklo osjećaj sigurnosti u njega), Lara je vježbala pristupanje drugoj „djeci“ pitajući ih „bi li se igrao sa mnom?“. Terapeut je odgovarao za figurice vršnjaka, onako kako je Lara rekla da bi stvarno odgovarali, a to je bio odgovor „ne, ne želim se igrati s tobom danas“. Budući da je bilo vidljivo da Lara niti u igri ne može zamisliti da bi se netko igrao s njom, terapeut je upitao je li moguće da bi se netko igrao s Larom sutradan. Ona je rekla da je to moguće i tako je započelo njezino putovanje k prihvaćanju da je i ona poželjna za igru, pronalasku nekog djeteta za koje procjenjuje da bi se igralo s njom i konačno uživanje u prijateljstvu.

Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr tel: 5813 604 www.terapijaigrom.hr www.centarproventus.hr

Ziaja Med je specijalizirana dermokozmetička linija razvijena kao sveobuhvatni program njege krojen prema potrebama zahtjevne, netolerantne, osjetljive i disfunkcionalne kože. Svi tretmani udovoljavaju specifičnim potrebama pojedinog tipa ili stanja kože, učinkovito ublažavaju simptome i imaju preventivno djelovanje. Preporučuju se kao nadopuna tretmana preporučenih od strane dermatologa.

Svi proizvodi su dostupni u odabranim dm-drogerie markt prodavaonicama i na „najnježnijoj online trgovini“ shop.clarusacta.hr

Period trudnoće te prvi mjeseci s bebom mogu biti izazovni, a u moru dostupnih informacija i proizvoda, ponekad je teže pronaći one koji su nam najpotrebniji. Upravo zato dm se pobrinuo da slatko iščekivanje te period uhodavanja s vašom bebom prođe što lakše te je za vas pripremio prigodne pakete s raznim pogodnostima i poklonima koje možete preuzeti u dm-u od 1. veljače, uz predočenje kartice dm active beauty.

PAKET ZA TRUDNICE Svaka žena koja prolazi ili je prošla trudnoću zna da je izraz „drugo stanje“ precizan opis tih devet mjeseci tijekom kojih se u ženskom tijelu razvija novi život. Kako bi vam bio podrška u tom uzbudljivom, ali na trenutke zbunjujućem periodu, dm je pripremio paket za trudnice u kojemu ćete pronaći torbu, savjetnik za buduće roditelje, knjižicu s brojnim pogodnostima, Biobaza radosnicu i Biobaza kremu za njegu tijela u trudnoći. U knjižici vas očekuje 30 kupona uz koje ćete još brže ostvariti veće uštede pri kupnji u dm-u. Među njima se nalazi kupon za ostvarivanje 10x više bodova na ukupnu kupnju, ali i kupon za 300 dodatnih bodova pri kupnji baby seta za njegu Avent. U knjižici vas čekaju i kuponi za popuste pri kupnji kod dm-ovih partnera, pa tako možete ostvariti 25 % popusta pri kupnji jastuka za trudnice i dojilje, 20 % popusta pri kupnji klokanice, ali i 200 kuna popusta za zdravstvene preglede.

PAKET DOBRODOŠLICE Premda je drugo stanje iza vas, prvi dani s bebom nose niz promjena i nove navike. Uz malu bebu ne preostaje puno slobodnog vremena, no pokušajte uhvatiti koji trenutak predaha, a kada izađete u prvu šetnju, možda nađete vremena da odete i do najbližeg dm-a i preuzmete besplatan paket dobrodošlice u kojemu vas čekaju pelene Pampers Premium Care veličine 2-5 kg, vlažne maramice Pampers new baby, čestitka, savjetnik za vas i vašu bebu te knjižica s pogodnostima. Ako vam je to ipak prevelik pothvat (vjerujte, može biti), ne brinite, jer i tata može preuzeti paket. U knjižici s pogodnostima pronaći ćete 37 kupona za ostvarivanje višestrukih i dodatnih bodova pri kupnji neophodnih proizvoda, kao što su pelene Double Care Violeta i proizvodi za njegu Mixa baby. Prve i najnježnije trenutke sa svojom bebom možete ovjekovječiti uz Cewe fotoknjigu i, uz kupon, ostvariti 30x više bodova. Naravno, dm misli i na mame, pa se u knjižici nalaze kuponi za ostvarivanje višestrukih bodova na proizvode za njegu kose, njegu lica i na dekorativnu kozmetiku. A kada budete planirali kupnju, ne zaboravite da vas u knjižici čekaju i kuponi za uštede pri kupnji kod dmovih partnera. Vjerujemo da će vam dm svojom bogatom ponudom proizvoda za bebe i djecu (i mame i tate), biti vjeran partner u roditeljskoj ulozi. Više informacija o dmovim pogodnostima za trudnice i bebe otkrijte na web stranici: Za najljepši početak | dm Hrvatska, a stručne i edukativne sadržaje već sada potražite u emisiji dm bebeceda na dm-ovom YouTube kanalu.

Yvette Kalaba, psihologinja, Gordana Galetić, soc.pedagog i psihoterapeut

Svako dijete se rađa s potencijalom genijalca, a na nama je da se taj intelektualni, emotivni, socijalni i motorički potencijal izrazi.

Uprvih 6 godina života mozak se razvija nevjerojatnom brzinom te se stvara vrlo mnogo veza (sinapsi) između neurona u mozgu. Upravo u tom razdoblju stvaraju se čvrsti temelji za razvijanje kasnijih znanja i sposobnosti, a koliko su godine prije polaska u školu važne, govori i informacija da se čak 75% neuronskih veza stvara do 7. godine života, odnosno njih 50% do 5. godine. Neurokognitivna znanost je zadnjih godina jako napredovala dok su pedagoške metode koje se koriste u odgoju i obrazovanju djece i dalje većinom zastarjele. Stoga je vrlo bitno da se roditelji educiraju kako bi od prvog dana znali svojem djetetu pružiti razvojno stimulirajuću okolinu koja će kasnije utjecati na djetetove sposobnosti i kvalitetu života. Djeci je igra prirodna aktivnost, u njoj uživaju i kao takvu ju je vrlo lako iskoristiti za učenje. Djeca mogu, igrajući se, naučiti sve što im želimo prenijeti, a uz to razmišljaju, razvijaju svoj istraživački duh, kreativnost, nove ideje te povezuju znanje. Istraživanja su pokazala da djeca najviše uče kada su opuštena i kada im je zabavno. Takva činjenica ne vrijedi samo za djecu već i za odrasle, a znanja koja steknemo na takav način, ostaju dugoročno. Pjevanje, plesanje, bojanje, likovne aktivnosti, klasifikacija, serijacija i drugo, aktivnosti su koje su nužne djetetu od najranije dobi, a sve ih možemo raditi kroz igru i zabavu. Roditelji često, imajući najbolju namjeru da zaštite svoje dijete, ograničavaju dijete u igranju na način da mu ne dozvoljavaju previše trčanja i skakanja. No upravo trčanje, skakanje, vrtnja i ostale

motoričke aktivnosti od krucijalne su važnosti za zdrav rast i razvoj djeteta. Dozvolite svojem djetetu da se vrti, skače, trči po različitim podlogama, nema veze što će se možda uprljati, jer upravo tako će postati puno spretnije i inteligentnije u kasnijem životu. Istraživanja su pokazala da su današnja djeca i do 30% motorički slabija, a jedan od bitnijih razloga je taj što se manje kreću. Iako je tehnologija donijela velike napretke društva, u nekim segmentima nas je i unazadila. Vrlo je jasno da dijete ne možemo u potpunosti ograničiti od modernih tehnologija, no mnogi roditelji se pitaju gdje postaviti granicu. Neupitna je činjenica kako je gledanje u ekrane štetno za dijete te periodi gledanja u ekrane trebaju trajati što je kraće moguće, a u najranijoj dobi bi ih trebalo u potpunosti izbjegavati jer kako tvrde neki znanstvenici, ono doslovno „pali mozak“. Najbolje je dogovoriti s djetetom određeno vrijeme, na primjer 15 minuta na dan i toga se čvrsto držati bez obzira što dijete traži još. Umjesto toga, predložite odlazak u park ili osmislite neku drugu aktivnost koja će okupirati dječju pažnju.

Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ Bartolovo 10, Rijeka www.centarsreca.hr www.facebook.com/CentarSreca www.facebook.com/bracnosavjetovanje www.instagram.com/centar.sreca_hr

Često sami roditelji kod djece primjećuju da im je pažnja kratka… nisu sigurni koliko treba trajati pažnja njihova djeteta s obzirom na kronološku dob te je li ta pažnja unutar granica ili nije. Da bi pojasnili kad dijete ima skraćenu pažnju ili je pak uredna, prvo trebamo znati što je pažnja, razvoj same pažnje te ukoliko je ona skraćena kako poraditi na njoj.

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje te se često koristi i izraz koncentracija – koncentriranje naše

svijesti jest srž pažnje. Ono što je važno jest da pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta. Kako dijete raste, tako se pojačava sama pažnja, što znači da se povećava trajanje pažnje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće skrenuti, a primjer je da ako malom djetetu damo igračku, ta sama igračka može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je s druge strane, starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje. Starija djeca bez teškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak i pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka. Važno je napomenuti da je pažnja kod svakog djeteta urođena te je potrebno samo da se nešto zanimljivo dogodi kako bi se uključio okidač koji će privući djetetovu pažnju i probuditi njegova osjetila. To može biti bilo koji podražaj, neki novi miris, zvuk, okus, slika. Kod manjeg djeteta pažnja nije odraz njegove volje i odluke, već je usmjerena prema onome što ga neposredno privlači, što mu je na neki način zanimljivo. Kod predškolaraca pažnja je prvenstveno usmjerena prema sadržajima koji ga emocionalno privlače i koji su mu zanimljivi kao što su to igračke i crtići. Važno je znati da je djetetova pažnja u ovoj dobi kratka i lako je može omesti bilo kakav vanjski podražaj poput pokreta, zvuka, slike. Svakako treba imati na umu individualne razlike u razvoju pažnje kod djece. Svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći poticanjem razvoja pažnje.

RAZVOJ PAŽNJE KOD DJETETA Na pažnju se izravno može djelovati okolinom te se ona može postupno povećavati u domu punom ljubavi i sigurnom vezom između roditelja i djeteta. Takvi uvjeti omogućuju da se djeca već od rane dobi mogu intenzivno i ustrajno igrati. Postoji velika važnost igre, jer kroz nju dijete uči slijediti pravila. Roditelji trebaju na svaki način poticati koncentriranu igru, ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja ako je svo u igri. Ako ga stalno prekidate (ručak, spavanje), ponovo započeta aktivnost nije više zanimljiva i ne može se završiti s istom pažnjom. U takvim situacijama poželjno je upozoriti dijete koliko mu je još vremena ostalo za igru. Djeca vole stalnost i predvidljivost, jer im daje osjećaj sigurnosti. Informacije koje dajete djetetu neka budu jasne

i jednoznačne. Roditelji trebaju dati vrijeme djetetu te im se posvetiti. Što im se roditelj više posvećuje, to će bolje protjecati njihov cjelokupni razvoj. Pravovremeni odlazak na spavanje i ustajanje, redovito pranje zubića, spremanje obuće, pospremanje igračaka, navike su koje treba podržavati i vlastitim primjerom. Vrlo je važno napomenuti da na pažnju utječe i ono što jedemo.

AKTIVNOSTI ZA POTICANJE PAŽNJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

 slagalice – domino s brojevima ili slikama, puzzle, memory, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku  bojanje bojanki  pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedi dvije (ili više) slika – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano  precrtavanje različitih predložaka – prvo

jednostavnijih, a kasnije i složenijih  zadaci opažanja – promatrati tijek radnje ili događaja (dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije postaviti pitanja)  zadaci razvrstavanja– razvrstavanje kockica, pomaganje razvrstavanja posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica i sl.  opisivanje svog dana  čitanje i pričanje priča.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222

Čak 65% dece ima imaginarnog prijatelja, a najčešće se javlja kod djece između 2,5 i 3,5 godine, a faza imaginarnog prijatelja može trajati čak do 9. godine. U predškolskoj dobi se češće javlja kod djevojčica nego kod dječaka, dok je u školskoj dobi ova „faza“ podjednaka kod djece oba spola. Imaginarni prijatelji mogu se pojaviti u više oblika (ljudskom, životinjskom), može ih biti i više od jednoga. Iako pojavom imaginarnih prijatelja kod svog djeteta, roditelji mogu biti zbunjeni i zabrinuti, Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

pokazalo se da je aktivna igra uloga koja se manifestira kroz igru s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta te mu pomaže u svladavanju vlastitih osjećaja koje ne razumije. Jedno istraživanje također je pokazalo da najčešće “prijatelje” izmišljaju djeca koja imaju sposobnost uživiti se u poziciju drugog. Često su upravo ta djeca socijalno inteligentna, imaju manje kompleksa i uživaju u društvu. Postojanje imaginarnog prijatelja zapravo ukazuje na zrelost djeteta te mu omogućuje bolji emocionalni i kognitivni razvoj, kao i razvoj kreativnosti. Djelomičnu odgovornost za pojavu izmišljenih prijatelja imamo i mi odrasli jer od malena djeci dajemo plišane životinjice, pričamo bajke, pokazujemo im crtiće i filmove prepune izmišljenih likova. Izmišljeni prijatelj često nadoknađuje neku potrebu djeteta što ne znači nužno da roditelji nešto krivo rade ili ne ispunjavaju djetetove potrebe. Dijete si primjerice može nadoknaditi prijatelja koji se možda odselio u drugi grad. Imaginarni prijatelji mogu se javiti kod jedinaca i prvorođene djece uslijed usamljenosti ili nedostatka vršnjaka unutar

obitelji. No, isto tako može se javiti kod djece kada dobiju brata ili sestru, jer je tada uglavnom većina pažnje usmjerena na novog člana. Ako je dijete bilo izloženo nekoj stresnoj situaciji, ono se može kroz igru s imaginarnim prijateljem suočavati s novonastalom situacijom. Naime, djeca ne mogu sve svoje osjećaje shvatiti i izraziti riječima pa frustracije koje imaju u sebi često prenose na vanjski objekt odnosno u ovom slučaju na imaginarnog prijatelja. Iz svega navedenog, evidentno je da je pojava imaginarnog prijatelja u životu djeteta zapravo korisna te bi se i roditelji trebali opustiti oko toga te prihvatiti prijatelja kao da je stvaran (imajte na umu da je on djetetu zaista stvaran). Ako roditelji odbijaju vjerovati djetetu te ne uvažavaju djetetovog prijatelja koji je njemu važan i dijete se osjeća odbačenim.

Izmišljeni prijatelj najčešće nestaje odjednom, onako kako je i došao. Kada je dijete dovoljno staro i može artikulirati svoje osjećaje, prijatelj će izgubiti svoju funkciju, a dijete će ga zamijeniti pravim prijateljima. Pažnju treba obratiti ako se prijatelj zadrži i nakon djetetova polaska u školu, ako sputava razvojne aktivnosti djeteta kao što su igra, škola, odnosi s vršnjacima – u tom slučaju roditelji bi se trebali obratiti stručnjaku.

budisvoj.eu

Ziaja med je specijalizirana dermokozmetička linija razvijena kao sveobuhvatni program njege krojen prema potrebama zahtjevne, netolerantne, osjetljive i disfunkcionalne kože. Svi proizvodi ove linije su veganski i sadrže moćnu kombinaciju aktivnih sastojaka koji imaju sinergijsko djelovanje i pomno su odabrani zbog svoje visoke učinkovitosti i podnošljivosti. Do 99% sastojaka je prirodnog podrijetla i ne izazivaju iritacije kod netolerantne kože.

Prema aktualnim istraživanjima oko 2% ukupne populacije boluje od atopijskog dermatitisa. To je bolest koja najčešće pogađa djecu i mlade, a sve češće se javlja i kod odraslih. Najčešći uzročnici su alergije, kontakt s nadražujućim materijalima i metalima kao što su npr. vuna, najlon, nikal i izlaganje nadražujućim sredstvima (deterdžentima, omekšivačima, sapunima...). Premda za atopijski dermatitis ne postoji lijek, simptomi se mogu ublažiti pravilnom njegom. Ziaja

učinkovito hidratizira, omekšava, smanjuje suhoću i grubost kože. Linija je prilagođena bebama, djeci i odraslima te smanjuje prekomjeran svrbež te osjećaj peckanja i crvenilo. Redovitom uporabom proizvoda, osim što se značajno ublažavaju simptomi, značajno se produžava i trajanje razdoblja između izbijanja simptoma.

https://shop.clarusacta.hr/ Osim formule za atopijski dermatitis u ponudi su i Ziaja med formule s aktivnim vitaminom C i hijaluronskom kiselinom (anti-age tretman namijenjen prevenciji preranog starenja kože), med anti-imperfections formula protiv nepravilnosti i za njegu masne i mješovite kože, Ziaja med brightening formula za posvjetljivanje kože s pigmentacijskim mrljama uzrokovanim prekomjernim izlaganjem suncu, hormonalnim promjenama tijekom trudnoće, fotoosjetljivim lijekovima ili starenjem kože. Ziaja med UVA/UVB zaštitna formula SPF50+ tretman je s fotostabilnim filterima za osjetljivu kožu sklonu opeklinama od sunca i fotoalergijama s tamnim mrljama. Bazira se na novoj generaciji fotostabilnih sustava filtera koji apsorbiraju širok spektar UV zraka te sprječava opekline od sunca i tamne mrlje. Dolaskom toplijih dana proizvodi sa zaštitnim faktorom postaju prioritet, stoga smo sigurni kako će ova formula sigurno postati vaš prvi izbor SPF zaštite.

Proizvodi su dostupni u odabranim dm – drogerie markt prodavaonicama te na „najnježnijoj online trgovini“ shop.clarusacta.hr.