Issuu on Google+

 

Ljubinka Kljaić, Petra Jelić LJUBINKA KLJAIĆ Infosistem d.d., Zagreb ljkljaic@infosistem.hr PETRA JELIĆ Veleučilište Marko Marulić, Knin pjelic@veleknin.hr

ODRŽIVO UPRAVLJANJE RAZVOJEM NA LOKALNOJ RAZINI Stručni rad / Professional paper Sažetak Svaka država, regija, županija, grad ili općina teži unaprijeđenju kvalitete života svojih stanovnika i gospodarskom razvoju. Razvoj kojim se upravlja ima jasnu strukturu, vidljiv slijed i poveznicu između strategija i planova na svim razinama. Država tako izrađuje strategije razvoja, dokumente koji daju smjernice za razvitak ključnih grana gospodarstva te definira područja od nacionalnog interesa. Sukladno tome planiranje razvoja se spušta na regionalnu i naposljetku na lokalnu razinu. Bez jasnog planiranja na lokalnoj razini, razvoj postaje neodrživ, prepušta se stihiji i ne odvija se u željenom smjeru. Održivim planiranjem i upravljanjem prepoznaju se potrebe društva za razvojem u svim njegovim aspektima, izbjegava se neadekvatna gospodarska koordinacija, nekompatibilnost gospodarskih subjekata, neadekvatna socijalna politika, te se osigurava očuvanje okoliša kao najvrijednijeg resursa jednog područja. U razvijenim zemljama održivo upravljanje lokalnim područjima postaje učestala praksa dok u nerazvijenim i zemljama u razvoju ovakvo upravljanje još uvijek nije pravilo. Rad ima za cilj pokazati značaj postojanja i implementacije kvalitetnog sustava održivog upravljanja lokalnim razvojem te posljedice nepostojanja istog. Ključne riječi: održivo upravljanje, lokalni razvoj, strategija 1. UVOD U svijetlu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, gotovo cijelo posljednje desteljeće raste značaj primjene načela i trendova suvremenih disciplina ekonomije i integracije u europsko gospodarstvo. Kroz disciplinu Lokalnog ekonomskog razvoja (LER) i održivo upravljanje razvojem naglašava se značaj lokalnih zajednica i različitih interesnih skupina za kreiranje razvojne politike i jačanje konkurentnosti lokalnog područja. Dolazi do promjena u modelima planiranja: smanjuje se ovisnost gradova i općina o središnjoj vlasti koja je donedavno donosila gospodarske planove za razvoj lokalnih zajednica i jača uloga lokalnih vlasti i njihov utjecaj na smjer vlastitog razvoja. Značajno je za naglasati i ulogu građana, koja se također mijenja; pruža im se, kroz različite udruge civilnog društva i inicijative nevladinog sektora, sve više mogućnosti za aktivno sudjelovanje u planiranju i odlučivanju o razvoju područja na kojem žive. Dobijanjem više odgovornosti i prostora za utjecaj na razvoj lokalnog područja, lokalni akteri suočili su se s nizom problema; od nepostojanja adekvatnih resursa za upravljanje razvojem (ljudskih, financijskih, infrastrukturnih i institucionalnih) do nepoznavanja metodologija planiranja i upravljanja razvojem. To je većinu gradova i općina, osim onih proaktivnih sa  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 161 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić dostatnim resursima, prisililo na traženje i usvajanje modela upravljanja adekvatnih za njihovu lokalnu zajednicu. Različite mogućnosti, okolnosti i uvjeti koji vladaju na području pojedine lokalne jedinice uvjetovali su i uspostavu različitih sustava upravljanja. Upravljanje lokalnim razvojem trebalo bi, osim uspostave partnerstva između javnog, privatnog i civilnog sektora, strateškog planiranja te identifikacije ciljeva, prioriteta, instrumenata, programa i razvojnih projekata, obuhvatiti i usklađivanje s nacionionalnom i regionalnom razvojnom politikom te različitim sektorskim politikama (industrija, zapošljavanje, socijalna politika, obrazovanje, turizam, okoliš...). 2. USPOSTAVA SUSTAVA UPRAVLJANJA LOKALNIM RAZVOJEM Iz primjera dobre prakse upravljanja razvojem vidljivo je da lokalni ekonomski razvoj treba uvijek biti vođen strategijom. U idealnim slučajevima, sustav upravljanja lokalnim razvojem ima temelje u strategiji razvoja koja je dio sveobuhvatnog plana razvoja te uključuje gospodarske, društvene i ekološke komponente. Nadalje, jednom uspostavljeni sustav u fokus stavlja jačanje lokalne ekonomije i izgradnju lokalnih kapaciteta za razvoj. U razvijenim državama, na lokalnoj razini, i sami građani se uključuju u procese planiranja pa je ključno da cilj programa razvoja, uz sve ostale uobičajene ciljeve, poput prostornog planiranja, izgradnje adekvatnih sadržaja, gospodarskog razvoja i zaštite okoliša, bude i jačanje zajednice. Na ovaj način, stvara se sustav koji uključuje dogovor i suradnju više partnera te se omogućuje kvalitetnije sudjelovanje svih interesnih skupina u razvojnim programima. Razvoj bi stoga trebao podrazumijevati razvoj potencijala lokalnog stanovništva te stvaranje boljih prostornih i gospodarskih uvjeta lokalnog područja.[1] Svrha lokalnog ekonomskog razvoja je izgraditi gospodarske kapacitete lokalnog područja kako bi se poboljšala budućnost i kvaliteta života stanovništva i gospodarskog sektora. To je proces kroz koji javni, poslovni i nevladin sektor sklapaju partnerstvo kako bi stvorili bolje uvjete za gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta.[2] Kroz taj proces stvara se i provodi dinamična kultura poduzetništva te nova zajednica i poslovno okružje u kojem je moguće najbolje iskoristiti lokalne resurse kako bi se zadržala postojeća razina zaposlenosti ali i stvorila potreba za novim poslovima. Ključ uspjeha lokalnog ekonomskog razvoja je koordinacija sudionika razvoja te postojanje jasne strategije i politike lokalnog ekonomskog razvoja kako bi se povećala konkurentnost lokalnog područja.[3] Nadalje, upravljanje gospodarskim razvojem po modelu odozgo prema dolje, uz korištenje tradicionalnih instrumenata ekonomskog razvoja, postaje sve manje učinkovito. Gradovi i općine suočavaju se sa poteškoćama i izazovima na lokalnoj, nacionalnoj ali i na globalnoj razini i moraju se sami boriti protiv negativnih aspekata globalizacije i gospodarskog razvoja; odljeva kapitala i investicija, migracija stanovništva i velikih nejednakosti u razvoju pojedinih gradova, općina i regija. Obzirom na smanjen utjecaj države, nacionalne politike se tako usmjeravaju na lokalnu razinu. Kako bi upravljanje razvojem bilo dugoročno stabilno i održivo, potrebno je uzeti u obzir 3 dimenzije: 1. Gospodarsku i ekonomsku učinkovitost. Rezultat upravljanja razvojem trebaju biti nove investicije, otvaranje radnih mjesta, te porast prihoda i novostvorene vrijednosti; 2. Društvenu odgovornost. Temelj razvoja moraju biti utvrđeni ciljevi lokalne zajednice; razvoj mora osigurati jednaka prava i uključenost stanovnika i svih interesnih skupina (poduzetnici, nevladin sektor i institucije civilnog društva, itd...); 3. Zaštitu okoliša. Okoliš, prirodno, kulturno i tradicijsko naselje lokalne zajednice trebaju biti očuvani unatoč gospodarskom razvoju; razvoj ne smije uništavati „kapital područja“ i perspektive za buduće generacije.[4] Osnovu za izgradnju sustava održivog upravljanja lokalnim razvojem predstavlja postojanje adekvatnih lokalnih resursa i strateškog dokumenta na lokalnoj razini. Lokalna strategija  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 162 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić razvoja treba biti usklađena sa dokumentima višeg reda (Slika 1) uz uzimanje u obzir specifičnosti lokalnog područja i lokalnih okolnosti. Definiranje strateških razvojnih ciljeva, prioriteta, programa i razvojnih projekata započinje usklađivanjem sa županijskim, sektorskim, nacionalnim te politikama i smjernicama Europske unije. Slika 1: Usklađenost lokalne strategije sa dokumentima višega reda

Izvor: Prikaz autora P.Jelić. Za gradove i općine u Republici Hrvatskoj, s obzirom na postojanje županijskih razvojnih strategija te operativnih programa i smjernica za većinu gospodarskih sektora, ispunjeni su preduvjeti za učinkovito upravljanje vlastitim razvojem. Potrebno je da lokalna samouprava postane inicijator razvojnih aktivnosti te da iste koordinira i usmjerava. U uspostavi sustava upravljanja razvojem, osobito su važne slijedeće aktivnosti koje treba provesti lokalna vlast: − Umrežavanje nositelja razvoja i lokalnih aktera te izgradnja partnerstva sa tijelima županijske i nacionalne vlasti; − Definiranje vizije razvoja, strateških ciljeva i prioriteta, programa i razvojnih projekata; − Motiviranje lokalnih dionika za uključivanje u razvojne aktivnosti i programe; − Priprema i provedba razvojnih projekata te razvijanje infrastrukture za razvoj ljudskih resursa i poduzetničkih aktivnosti.[5] Kreatori politika i razvojnih programa prigodom pripreme planova lokalnog razvoja moraju u obzir uzeti lokalne okolnosti:[6] − Pojedinci u regiji već rade na poboljšanju stanja u regiji; − Stanovništvo se okuplja oko određenih tema i uključuje veći broj ljudi u svoj djelokrug rada s ciljem poboljšanja stanja; − Stanovništvo može najlakše sudjelovati u razvoju, odnosno programima razvoja svog kraja kroz neprofitini sektor. Usvajanje pristupa održivog razvoja je cjelovit i dugoročan način ostvarivanja ciljeva. Prema izučavanju postojeće dobre prakse izdvajaju se ključni elementi koji omogućavaju upravljanje razvojem na lokalnoj razini i razini lokalnog strateškog partnerstva (Tabela 1). Za uspjeh sustava upravljanja značajno je i kontinuirano educiranje i informiranje ključnih aktera te izgradnja njihovih vrijednosti, stavova, znanja i vještina potrebnih za održivo upravljanje.

 

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 163 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić Tabela 1: Ključni elementi potrebni za održivo upravljanje lokalnim razvojem Element Vodstvo

Stavovi

Kultura

Stručna znanja

Struktura upravljanja

Alati

Resursi

Opis − Razvoj vodstva kroz stvaranje strateških lokalnih partnerstva − Provedba programa edukacije za lokalne vlasti i predstavnike lokalnih aktera − Podizanje svijesti o lokalnom razvoju i razvoj partnerskih mreža − Otvorenost prema novim pristupima razvoju i izgradnja pozitivnih stavova prema planiranju − Informiranje o primjerima dobre prakse i promicanje pristupa „što planiranje i upravljanje predstavlja za lokalnu zajednicu“ − Poticanje poštovanja, zajedničkih napora i kolaboracije − Uključivanje partnera iz različitih sektora i spremnost na prilagodbe i kompromise − Organizacija radionica za partnere kroz proces planiranja razvoja − Razvoj ključnih generičkih vještina za upravljanje razvojem i promoviranje boljeg donošenja odluka − Dugoročno planiranje, strateško promišljanje, integracija politika, uključenost i partnerski rad − Odgovarajuća tehnička znanja i vještine − Uspostava strukture i vodstva za lokalno planiranje − Povezivanje ključnih strateških dokumenata − Revizija postojećih struktura kako bi se poboljšalo upravljanje − Uspostava radne skupine za planiranje razvoja uz alokaciju potrebnih resursa − Korištenje alata za održivi razvoj (alati za procjenu, planiranje, komunikaciju) − Korištenje povezanih alata kako bi se potakla integracija politika razvoja i uključenost lokalnih dionika − Identifikacija i alokacija adekvatnih resursa − Kreativan partnerski rad uz uspostavu voditelja radnih skupina − Korištenje eksternih izvora financiranja za podršku upravljanju

Izvor: Prema Sustainable Development Commission, Local decision-making and sustainable development, London, p. 9. Sustavi održivog upravljanja lokalnim razvojem jačaju kapacitete, poboljšavaju investicijsku klimu te povećavaju produktivnost i konkurentnost lokalnih poduzetnika i radne snage. Potrebno je pritom imati na umu specifičnosti pojedinog područja koje ili pospješuju ili smanjuju potencijal njegovog razvoja i koje određuju prednosti i nedostatke tog područja u odnosu na okolinu. U vremenima velikih izazova za gradove i općine, upravo su ekonomske, društvene i fizičke karakteristike lokalnog područja, temeljni element za osmišljavanje i provedbu aktivnosti odživog upravljanja razvojem tog područja.[7] 2.1. Uloge i odgovornosti u upravljanju lokalnim razvojem Održivo upravljanje lokalnim razvojem zahtjeva pristup skrojen prema specifičnim uvjetima pojedine lokalne sredine; integriran pristup koji obuhvaća društvena, okolišna, gospodarska i pitanja fizičkog okruženja te dostupne i planirane infrastrukture. Pažljivo razrađena strategija lokalnog razvoja treba stoga biti izrađena uz participaciju svih relevantnih partnera i utemeljena na zajedničkoj viziji. Nadalje, potrebno je da postoje utjecajni i učinkoviti lokalni lideri koji imaju kredibilitet, koji su sposobni izvršiti proces planiranja i ujediniti sve ključne  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 164 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić dionike te provesti strategiju razvoja, odnosno upravljati razvojem. Potrebno je isto tako da postoji politička, financijska i tehnička podrška sa ostalih razina vlasti kako bi rezultati upravljačkog procesa bili optimalni. Sudionici planiranja razvoja, predstavnici različitih interesnih skupina u općinima i gradovima (Slika 2) trebaju raspraviti o snagama lokalnog područja koje treba iskoristiti i pojačati, slabostima koje treba prevladati, prilikama koje treba iskoristiti te prijetnjama koje treba izbjeći i čiji utjecaj treba minimizirati. Općenito, prikazane sudionike možemo promatrati kao pripadnike javnog, privatnog i društvenog sektora (zajednice). Slika 2: Sudionici planiranja lokalnog razvoja

Izvor: Prikaz autora P.Jelić. Jedinice lokalne samouprave; gradovi i općine, nositelji su brojnih administrativnih funkcija te predstavljaju temeljnu razinu na kojoj se planira i upravlja lokalnim razvojem. Kako je definirano Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi[8], gradovi i općine zaduženi su za uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša te protupožarnu i civilnu zaštitu. Iz perspektive upravljanja, osobito je važna uloga i odgovornost gradova i općina u procesima planiranja i implementacije politika lokalnog razvoja; pripremi strateških dokumenata, koordinaciji i poticanju interesnih skupina da se uključe u prioritetne razvojne aktivnosti te osiguravanju uvjeta na institucionalnoj razini kako bi se navedeno ostvarilo. Nadalje, značajna je uloga jedinica lokalne samouprave u planiranju financijskih sredstava za provedbu razvojnih projekata, bilo da se radi o proračunskim ili donorskim sredstvima (fondovi Europske unije, sredstva Svjetske banke i slični izvori). Jedan od osnovnih rezultata učinkovitog upravljanja lokalnim razvojem je stvaranje povoljnijih uvjeta za razvoj i poslovanje privatnog sektora na lokalnoj razini i šire. Javni sektor stoga treba planirati lokalni gospodarski razvoj usko surađujući sa predstavnicima privatnog sektora, omogućiti im da iznesu svoje probleme i potrebe te da sudjeluju u identifikaciji prioritetnih projekata. U današnje vrijeme javlja se i sve više interesnih skupina i organizacija civilnog društva koje zahtjevaju poštivanje svog prava na veću ulogu u procesu upravljanja i odlučivanja.  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 165 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić Uključivanjem predstavnika zajednice i civilnog sektora u planiranje lokalnog razvoja, istima se omogućuje aktivno sudjelovanje u definiranju, provedbi i nadzoru provođenja strateških planova upravljanja. Na taj način osigurava se konsenzus između članova te transparentnost samog procesa planiranja.[9] Predstavnici civilnog društva osobito su važni obzirom na njihovu ulogu u informiranju i educiranju javnosti o pitanjima razvoja lokalnog područja. Kroz uspostavu partnerstva za planiranje lokalnog razvoja lakše se prikupljaju relevantne informacije, problemi se sagledavaju iz različitih perspektiva i potreba te se lakše postiže suglasnost o strategiji razvoja lokalnog područja. Partnerstva između javnog, privatnog i civilnog sektora, osobito je važno postići u području identifikacije zajedničkih interesa, stvaranju uvjeta za sudjelovanje u zajedničkom donošenju odluka vezanih za planiranje razvojnih projekata i potrebnih promjena, zajedničkog sudjelovanja u provedbi razvojnih aktivnosti te evaluaciji i praćenju provedbe strategija razvoja. 3.

PROCES ODLUČIVANJA I PLANIRANJA

Lokalni ekonomski razvoj (LER) je proces usmjeren ka uspostavljanju i održavaju dinamične poduzetničke kulture i stvaranju takve zajednice i poslovnog okružjenja koje treba osigurati veću kvalitetu života za sve u zajednici. Sposobnost zajednice za ostvarenje tog cilja ovisi o stanju razumijevanja procesa LER-a i strateškom djelovanju u promjenjivom tržišnom gospodarstvu te rastu konkurentnosti. Strategija LER-a, u idealnom slučaju, može činiti sastavni dio šireg strateškog plana razvoja koji uključuje i socijalne i ekološke komponente.Vremenski okvir za LER strategiju je tri do osam godina i uključuje godišnje provedbene planove.[10] Proces strateškog planiranja LER-a obično ima pet faza, a logičan slijed je prikazan je u tabeli 2. Strateško planiranje je fleksibilan proces što pretpostavlja prilagodbu okolnostima i specifičnim lokalnim potrebama, moguću izmjenu u prethodnoj odnosno u naknadnoj fazi, a u cilju rješavanje problema. Tabela 2: Slijed faza procesa strateškog planiranja LER-a LOKALNI EKONOMSKI RAZVOJ PET FAZA Faza 1. Organiziranje interesnih skupina Faza 4. Provedba strategije Faza 2. Procjena lokalnog gospodarstva Faza 5. Revizija strategije Faza 3. Izrada strategije Izvor: Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4. Tijekom prve faze, u ranom stupnju donošenja strateških smjernica razvoja, potrebno je postići dogovore na razini institucija i ostalih dionika uključenih u upravljanje lokalnim razvojem. Radna skupina za lokalni razvoj trebala bi biti uspostavljena na razini grada ili općine. Uspješan razvoj lokalnog gospodrastva zahtjeva uključenost javnog, nevladinog i privatnog sektora, a proces strateškog planiranja razvoja započinje identifikacijom ljudi, javnih institucija, industrijskih sektora, poduzeća, profesionalnih organizacija, edukacijskih ustanova i ostalih skupina koje čine i utječu na lokalno gospodarstvo. Vještine, iskustva i resursi koje svaka od navedenih skupina dionika ima na raspolaganju doprinose cjelokupnom procesu strateškog planiranja. Uspostavom čvrstih poveznica i organizacijskih struktura za podršku planiranju razvoja stvaraju se dugoročna javno – privatno – nevladina partnerstva.  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 166 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić Uspostava i podrška ovakvim partnerstvima često predstavlja izazov i ključni faktor za određivanje učinkovitosti nastojanja da se uspostavi lokalna razvojna strategija. Kroz fazu procjene lokalnog gospodarstva, ključno je poznavanje karakteristika lokalnog područja kako bi se dionici usuglasili oko realne, praktične i ostvarive strategije razvoja. Da bi se došlo do ključnih podataka, učinkovita procjena trebala bi započeti s preliminarnim pregledom postojećih gospodarskih aktivnosti te kvantitativnim i kvalitativnim podacima o postojećim gospodarskim strukturama i trendovima razvoja poslovanja, proizvodnje, zaposlenosti, dostupnih vještina i ostalih podataka koji mogu pomoći u identifikaciji strateškog smjera razvoja. Potrebno je procjeniti koje informacije su relevantne, potrebne i dostupne i prepoznati informacije koje nedostaju, ne postoje ili su nejasne. Za identifikaciju ključnih podataka o lokalnom području može se koristiti nekoliko alata, uključujući SWOT analizu, benchmarking i regionalne gospodraske indikatore. Procjenom lokalnog gospodarstva: − identificirati će se javni, privatni i nevladini resursi; − prikupiti će se i analizirati postojeće ili nove ključne kvantitativne i kvalitativne informacije te − uspostaviti sustavi za upravljanje podacima za buduće korištenje, praćenje i procjenu. Tijekom ove faze također je važno upoznati se sa resursima i aktivnostima susjednih gradova i općina, kako bi se napravila komparativna analiza i kako bi se prepoznali potencijali i prilike za razvoj. Razina i opsežnost podataka koji se prikupljaju ovise uvelike o njihovoj dostupnosti i budžetu grada ili općine. U mnogim zemljama u razvoju, ovakvi podaci dostupni su na nacionalnoj razini, a prikupljanje podataka za lokalno područje je često skupo i nedostupno gradovima i općinama s ograničenim budžetima. U takvim slučajevim, potrebno je sagledati različite metode i pristupe, poput korištenja poslovnih i društvenih grupa i mreža te provođenja intervjua i anketa. Kroz izradu strateškog plana razvoja cilj je postići integrirani pristup strateškom planiranju lokalnog razvoja. U osmišljavanju strategije, stručnjaci za lokalni razvoj i predstavnici glavnih dionika lokalnog područja trebaju postići ravnotežu između razvoja lokalnog gospodarstva, društvenih potreba i očuvanja okoliša. Strateški planovi najčešće se sastoje od slijedećih komponenti: − Vizije – konsenzus dionika o željenom smjeru razvoja lokalnog područja − Ciljeva i prioriteta – željeni rezultati procesa planiranja razvoja utemeljeni na cjelokupnoj viziji, prioriteti utvrđuju standarde provedbe i ciljane aktivnosti za dostizanje pojedinog cilja (vremenski su određeni i mjerljivi) − Programa – utvrđeni pristupi za postizanje realnih ciljeva razvoja (vremenski su određeni i mjerljivi) − Projekata i akcijskih planova – provode određene komponente programa, moraju biti uspostavljeni prema prioritetima, uz naznačene troškove provedbe (vremenski su određeni i mjerljivi) Nakon izrade, slijedi faza implementacije strategije. Kao sveobuhvatan dokument koji u sebi sadrži kratkoročno, srednjeročno i dugoročno planirane aktivnosti, strategija lokalnog razvoja utemeljuje plan za unaprijeđenje ekonomskih, infrastrukturnih, socijalnih i okolišnih karakteristika lokalnog područja te upućuje na izazove i na prilike za razvoj istih. Plan implementacije trebao bi biti popraćen akcijskim planom za svaki pojedini projekt. On iznosi potrebe za financijskim i ljudskim resursima te se osvrće na institucionalne i proceduralne implikacije provedbe strategije lokalnog razvoja. Implementacijski plan je integrirani programski dokument koji ima za cilj usmjeravanje strategije razvoja i koji osigurava da programi i projekti međusobno ne konkuriraju za resurse i podršku te olakšava praćenje učinkovitosti upravljanja lokalnim razvojem. Kroz rok od jedne do tri godine, dobar plan  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 167 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić implementacije rezultirat će učinkovitijim korištenjem budžetskih sredstava i ostalih resursa. Akcijski planovi za specifične projekte pružaju detalje o projektu te uključuju hijerarhiju zadataka, odgovorne osobe/institucije, realno vrijeme provedbe, financijske troškove, angažman ljudskih resursa, izvore financiranja, očekivane učinke i rezultate, načine mjerenja učinkovitosti i napretka svakog projekta. Iako se planovi strateškog razvoja izrađuju na rok od tri godine, jednom godišnje potrebno je provesti reviziju strateškog plana kako bi se isti uskladio sa novonastalim situacijama koje utječu na razvoj lokalnog područja. Nakon tri godine, dolazi do opsežne revizije i strategija se u potpunosti modificira i unaprijeđuje. Kroz godišnje revizije, potrebno je uzeti u obzir resurse koji su gradu ili općini dostupni za implementaciju strategije i upravljanje razvojem te uključiti indikatore za praćenje i evaluaciju razvoja lokalnog gospodarstva. Revizija strateškog plana treba uključivati, gdje god je to moguće, inpute, outpute, rezultate i utjecaje te stupanj sudjelovanja interesnih skupina u procesu implementacije strategije. Na ovaj način, lokalni čelnici i donositelji odluka mogu prilagoditi strateški plan promjenjenim lokalnim okolnostima te mogu prepoznati nove programe i projekte ukoliko se neki od postojećih završe ili ukoliko se pokažu neadekvatnima.[11] 3.1. Posljedice neadekvatnog upravljanja Na gradovima i općinama leži velika odgovornost za postizanje i očuvanje konkurentosti lokalnog područja. „Spuštanjem“ procesa odlučivanja s nacionalnih i regionalnih na lokalnu razinu, povećava se uspješnost jedinica lokalne samouprave u upravljanju vlastitim razvojem. Obzirom na brze promjene na globalnoj razini, uloga države u izgradnji konkurentnosti i prepoznatljivosti pojedinog lokalnog područja je sve manja. Adekvatno upravljanje na lokalnoj razini omogućava bolje korištenje lokalnih resursa, inicijativa i znanja, potiče konkurentnost lokalnih poduzetnika te, kroz aktivnosti praćenja, pruža bolji pristup relevantnim informacijama te snagama i slabostima lokalnog područja i njegovih aktera. Na taj način se omogućava efikasnije upravljanje razvojem i zadovoljenje specifičnih potreba lokalnog stanovništva. Ukoliko nije uspostavljen adekvatan sustav upravljanja lokalnim razvojem, jedna od posljedica može biti neprepoznavanje razvojnih inicijativa i nedostatak podrške za iste. Neovisno o formalnim i zakonskim obvezama neadekvatno upravljanje lokalnim razvojem može imati brojne negativne posljedice za lokalne vlasti, njihove partnere u procesu planiranja i za lokalno stanovništvo. Uslijed nedostatka planiranja i uključivanja interesnih strana, izostaje efekt vodstva lokalne zajednice te riskiraju nepovjerenje stanovništva i pad ugleda. Posljedica lošeg upravljanja i planiranja razvoja često je i neusklađenost postavljenih prioriteta i ciljeva lokalne uprave sa stvarnim, specifičnim potrebama stanovništva i poslovne zajednice, što dugoročno može dovesti do odljeva stanovnika i smanjenja gospodarskih aktivnosti i konkurentnosti lokalnog područja. Nadalje, može doći i do nedostatka motivacije i inicijative od strane javnosti i poduzetnika da sudjeluju u razvojnim aktivnostima i projektima. S druge strane, bez jasnog smjera razvoja, dolazi do projekata i investicija koje su nepotrebne i neefikasne, a ponekad i štetne za lokalno područje te „dupliciranja“ aktivnosti koje obavlja privatni i javni sektor, čime razvoj postaje neodrživ. Stoga je potrebno razviti sustav upravljanja razvojem lokalnog područja i mehanizme koji bi ublažili i umanjili navedene posljedice, a neke i u potpunosti uklonili. Često će sustav upravljanja razvojem biti različit za svaku pojedinu općinu ili grad, prilagođen specifičnim potrebama i resursima (financijskim, ljudskim, infrastrukturnim, institucionalnim, prirodnim...), koje isti ima za provedbu razvojnih projekata. Aktivna uključenost lokalne  

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 168 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić uprave i interesnih skupina u planiranje te stalni dijalog između javnog, privatnog i civilnog sektora preduvjet je postojanja adekvatnog sustava upravljanja lokalnim razvojem. 4. ZAKLJUČAK Upravljanje razvojem na lokalnoj razini značajno je za postizanje održivosti lokalnog područja te poboljšanje kvalitete života. Neovisno o nekolicini ograničenja s nacionalne i lokalne razine za upravljanje razvojem, mnoge jedinice lokalne samouprave napravile su značajne korake u uspostavi sustava upravljanja razvojem. Model upravljanja, koji uključuje partnerstvo između javnog, privatnog i civilnog sektora, pruža mogućnost svim interesnim skupinama za identifikaciju vlastitih potreba i priliku za lobiranje za vlastite interese. Učinkovit sustav upravljanja lokalnim razvojem omogućuje navedenim skupinama aktivno sudjelovanje u planiranju i provedbi lokalnih strategija. Nadalje, takav sustav omogućuje lokalnim vlastima da u suradnji s partnerima osmisle korisne alate i metode za planiranje i upravljanje vlastitim razvojem te minimizira nerazumijevanje i negativne stavove građana i poslovne zajednice o strateškim smjernicama razvoja i procesima upravljanja. Funkcije različitih sudionika planiranja razvoja postaju sve jasnije; od lokalnih vlasti, koje su pokretači lokalnog razvoja, do građana i poduzetnika kojima se pruža mogućnost kreiranja i iniciranja razvojnih projekata. Izazov i dalje predstavlja informiranje i educiranje svih interesnih skupina kako bi postali osvješteniji i stekli znanja i vještine ključne za prepoznavanje razvojnih potreba te za moderiranje, koordiniranje i vođenje provedbe prioritetnih aktivnosti i projekata. Značajni elementi učinkovitog upravljanja su praćenje i evaluacija aktivnosti i projekata koji se provode te vrednovanje rezultata istih. U praćenje i evaluaciju trebaju biti uključeni svi dionici, kako bi se osigurala transparentnost upravljačkog procesa i opravdalo trošenje proračunskog novca te kako bi konkretni rezultati projekata i njihovi učinci za lokalnu zajednicu bili jasno vidljivi. LITERATURA [1] Laginja, I. (2001), Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice: razvitak ovisi upravo o vašem udjelu, Odraz: Zagreb, p.15. [2] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 1. [3] Denona Bogović, N. (2008), Menadžment u javnom sektoru: Lokalni ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Rijeka, p. 3. [4] http://www.og-corping.hr/lokalni-i-ruralni-razvoj.html [5] http://www.og-corping.hr/lokalni-i-ruralni-razvoj/upravljanje-lokalnim-razvojem.html [6] Laginja, I. (2001), Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice: razvitak ovisi upravo o vašem udjelu, Odraz: Zagreb, p.19. [7] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 1-2. [8] Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01 - vjerodostojno tumačenje; 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) [9] Denona Bogović, N. (2008), Menadžment u javnom sektoru: Lokalni ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Rijeka, p. 14. [10] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4.

 

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 169 -


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić [11] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4-10.

SUSTAINABLE MANAGEMENT OF LOCAL DEVELOPMENT Summary Every country, region, county, town or municipality aims at improving the quality of life of its inhabitants, and at enhancing local development. Managed development is characterized by a clear structure, continuity and relation between strategies and plans at every level. Development strategies, documents indicating development guidelines for key sectors of the economy, and those defining national interests, are created at national level. In accordance with these, development strategies are drafted at regional and local level. Without clear local planning, development becomes unsustainable and possibly takes an undesired direction. Sustainable planning and management enables identification of a society’s developmental needs in all areas, avoids inadequate economic coordination, incompatibility of economic subjects and inadequate social politics, and it enables preservation of the environment as a crucial resource of every region. Sustainable management of the local area is becoming quite common in developed countries, while this is not the case in undeveloped and developing countries. The paper aims to demonstrate the significance of the existence and implementation of a quality system for sustainable management of local development, and the consequences of the lack of existence of such a system. Keywords: sustainable management, local development, strategy

 

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 170 -


ODRŽIVO UPRAVLJANJE RAZVOJEM NA LOKALNOJ RAZINI