Page 1

Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović VESNA DODIKOVIĆ-JURKOVIĆ, JASMINA HAVRANEK, DAVORKA ANDROIĆ, GORAN BRIŠKI, IVANKA ARLOVIĆ Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb vdjurkov@azvo.hr

SUSTAVI OSIGURAVANJA KVALITETE NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA U HRVATSKOJ Stručni rad/Professional paper Sažetak Sva visoka učilišta u Hrvatskoj obavezna su ustrojiti sustave osiguravanja kvalitete u skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN, br. 45/09). U zemljama koje su dio Europskog prostora visokog obrazovanja prihvaćeno je načelo da su visoka učilišta primarno odgovorna za kvalitetu svih aktivnosti koje provode. Očekuje se da visoka učilišta izgrađuju unutarnju kulturu kvalitete koja doprinosi ostvarenju njihove vizije razvoja i boljoj prepoznatljivosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Agencija za znanost i visoko obrazovanje je u prvom ciklusu vanjskih vrednovanja nakon usvajanja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju završila postupak vanjske prosudbe sustava osiguravanja kvalitete javnih sveučilišta u Hrvatskoj. Dva su javna sveučilišta ispunila kriterije Agencije vezane uz ESG standarde i njihovim je sustavima osiguravanja kvalitete dodijeljen certifikat u trajanju od pet godina. Sustavi osiguravanja kvalitete ostalih javnih sveučilišta bit će predmetom ponovljene vanjske prosudbe u razdoblju od 18 mjeseci. Rezultati vanjske prosudbe ukazuju na potrebu daljnjeg kontinuiranog razvoja svijesti o važnosti unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete uz prepoznavanje dodane vrijednosti kojom sustavi osiguravanja kvalitete doprinose razvoju suvremenih sveučilišta. Ključne riječi: sustavi osiguravanja kvalitete javnih sveučilišta, vanjska prosudba 1. UVOD Znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje predstavljaju djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni su dio međunarodnog, posebno europskoga, znanstvenoga, umjetničkog i obrazovnog prostora. Posljednje desetljeće obilježila je harmonizacija hrvatskog prostora visokog obrazovanja s Europskim prostorom visokog obrazovanja kako bi se u njemu ravnopravno participiralo. Važnu ulogu pri tome imalo je usvajanje Standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja1 (dalje u tekstu: ESG) i njihova implementacija na nacionalnim razinama pa tako i u Hrvatskoj. Navedeni dokument sastoji se od tri dijela. Prvi dio namijenjen je unutarnjem osiguravanju kvalitete visokih učilišta, drugi vanjskom osiguravanju kvalitete visokog obrazovanja, a treći osiguravanju kvalitete agencija koje djeluju unutar Europskog prostora visokog obrazovanja. Uz standarde su navedene i smjernice za osiguravanja kvalitete te implementaciju standarda. Treba imati na umu da je osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u fokusu interesa ne samo u Europi već u cijelom svijetu. To je odraz velikog povećanja privatnih i javnih visokih učilišta. Uz to, Europa je postavile razvojne ciljeve nastojeći se razviti u gospodarstvo temeljeno na znanju. S tim u vezi su i očekivanja da europsko visoko obrazovanje vodi brigu o kvaliteti ponuđenih studijskih programa i stečenih kvalifikacija.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 104 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović Reformu sustava visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj je pratila i omogućila izmjena zakonodavnog okvira. Prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), obvezu ustroja sustava kvalitete imala su visoka učilišta u sastavu sveučilišta, dok veleučilišta i visoke škole Zakon nije obvezivao. U skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09), sva visoka učilišta i znanstvene organizacije obavezne su ustrojiti interne sustave osiguravanja kvalitete (u daljnjem tekstu: SOK) koji su predmetom unutarnjeg i vanjskog vrednovanja. Načelo da su visoka učilišta primarno odgovorna za kvalitetu svih svojih aktivnosti prihvaćeno je među svim zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije pa tako i u Republici Hrvatskoj. Visoka su učilišta potaknuta da sustavno vode brigu o kvaliteti svih aktivnosti koje provode, uz istovremeno promicanje dogovorenih zajedničkih vrijednosti. To iziskuje kontinuirane napore na razvoju interne kulture kvalitete, kako na individualnoj tako i na institucionalnoj razini. Pitanje učinkovitog osiguravanja kvalitete za sveučilišta postaje jedno od temeljnih izazova u posljednjem desetljeću. Zakonom o osiguravanju kvalitete hrvatska su sveučilišta dobila ovlasti samoakreditacije sveučilišnih programa, što je dodatno pojačalo njihovu odgovornost za kvalitetu kvalifikacija koje izdaju te studijskih programa koje izvode. Suvremena sveučilišta, pa tako i hrvatska, djeluju u okruženju punom svakodnevnih izazova. Koliko i na koji način ustrojeni sustavi osiguravanja kvalitete podupiru uspješno rukovođenje visokim učilištima i pri tome omogućuju njihovu transformaciju? Budući da ustrojeni sustavi osiguravanja kvalitete na hrvatskim sveučilištima nemaju dugu tradiciju, pitanje je koliko su trenutno moguće institucionalne promjene temeljene na inicijativama koje pokreću ustrojeni sustavi osiguravanja kvalitete. Ovo pitanje posebno je interesantno djelatnicima praktičarima zaduženim za osiguravanje kvalitete na institucionalnoj razini. Vanjsko vrednovanje stupnja razvijenosti i učinkovitosti ustrojenih sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje, postupkom vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguravanja kvalitete visokih učilišta u RH (u daljnjem tekstu: vanjska prosudba). Postupkom vanjske prosudbe procjenjuje se implementacija ESG standarda u praksi, prema kriterijima Agencije. Postupak je temeljen na „enhancement led“ principu. Jedan od temeljnih ishoda je unaprijediti unutarnju kulturu kvalitete vrednovanih visokih učilišta i ciljano potaknuti unapređenja kako bi se otklonile uočene kritične točke i slabosti, uz istovremeno poticanje postojeće dobre prakse. Sinergijom unutarnjih i vanjskih vrednovanja želi se potaknuti institucionalno i osobno istraživanje te na temelju prikupljenih podataka, uz korištenje analitičkih metoda, unaprijediti politike i praksu na visokim učilištima i u sustavu visokog obrazovanja, a naročito iskustvo studiranja na hrvatskim visokim učilištima. Agencija za znanost i visoko obrazovanje prošla je postupak vanjskog vrednovanja i zadovoljila kriterije za punopravno članstvo u ENQA-i (Europska udruga agencija za osiguravanje kvalitete) i EQAR-u (Europski registar za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanje) te time ima ovlasti djelovati u cijelom Europskom prostoru visokog obrazovanja. To ujedno znači da kvalifikacija stečena na visokim učilištima koje je Agencija akreditirala imaju svoju vjerodostojnost na europskom tržištu rada. To je važno za Republiku Hrvatsku članicu Europske unije, a i njezine građane. 2. OSNIVANJE SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA SVEUČILIŠTIMA Briga o kvaliteti studiranja na hrvatskim sveučilištima ima dugu tradiciju koja se formalizirala ustrojem sustava osiguravanja kvalitete i prije usvajanja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju koji je obvezao sva visoka učilišta, pa tako i sveučilišta, da ustroje interne jedinice osiguravanja kvalitete. Svrha je uspostaviti zajednička načela,

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 105 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović kriterije i mjerila vrednovanja kvalitete rada, uz razvoj institucijskih mehanizama koji će omogućiti osiguravanje i unapređivanje kvalitete u skladu s ESG standardima te promicanje standarda profesionalnog razvoja. Na razini sveučilišta ustrojene su integrirane jedinice za osiguravanje kvalitete u čijem sastavu su i tijela pod nazivom Povjerenstva, Odbor, Glavni odbor ili Centar za unaprjeđenje kvalitete. Ta tijela provode strateško planiranje i donose odluke o postupcima i smjernicama osiguravanja i unapređivanja kvalitete u svojoj domeni te koordiniraju rad ostalih tijela u sustavu. Ona su uz to i savjetodavna tijela Senata i/ili Rektorskog kolegija koja predlažu plan aktivnosti u područja osiguravanja kvalitete te potiču inovacije i razvoj. U sustave osiguravanja kvalitete aktivno su uključeni unutarnji i vanjski dionici, što je regulirano Statutom i Pravilnicima osiguravanja kvalitete. Visoka su učilišta slijedila smjernice Agencije pa u tijelima osiguravanja kvalitete svoje predstavnike imaju nastavnici, suradnici, studenti, administrativno-tehničko osoblje i vanjski dionici. Javnost rada i podataka o radu na razini cijelog sveučilišta i pojedinih sastavnica uređena je dokumentima sveučilišta i sastavnica. Pri tome se očekuje da javno budu dostupni podaci i pokazatelji kvalitete navedeni u smjernicama uz pojedine ESG standarde koji se odnose na visoka učilišta. Sustavi osiguravanja kvalitete i uz njih vezane inicijative vezane su uz unapređivanje temeljnih aktivnosti sveučilišta - poučavanje, učenje i istraživanje - kako bi se uz rješavanje određenih problema omogućio razvoj kompetitivnih prednosti sveučilišta i ostvarivanje strateških ciljeva. Implementacija ESG standarda potaknula je sveučilišta na usvajanje i javno objavljivanje politika kvalitete. Način na koji je ovaj dokument izrađen, usvojen i iskomuniciran među dionicima sveučilišta odražava se na njegovu implementaciju u svakodnevnom radu dionika sveučilišta. Prepoznavanje vlastitog doprinosa realizaciji politike kvalitete sveučilišta različito je kod raznovrsnih grupa dionika. Pokazalo se da je potrebno uložiti dodatne napore za promociju politike kvalitete među dionicima sveučilišta, kako bi oni mogli kvalitetno doprinijeti njezinoj realizaciji. Ostvarenje politike kvalitete vezano je uz ostvarenje dogovorenih ciljeva kvalitete. Hrvatska sveučilišta nemaju iskustva i tradiciju izrade strateških dokumenta. Pisanje kvalitetnih strateških dokumenta bio je jedan od izazova s kojim su se naša sveučilišta suočila. Iščekivanje donošenja nacionalnih strateških dokumenata prolongiralo je donošenje dokumenata na sveučilišnoj razini, a to se odrazilo i na promišljanja o daljnjem strateškom razvoju sastavnica sveučilišta. Kako donošenje strateških dokumenata donosi i obavezu njihove realizacije, sveučilišta su se našla suočena s novom odgovornošću; izradom godišnjih operativnih planova i izvješćivanju o njihovoj realizaciji. Bio je to „novi realizam“ za upravu i menadžere kvalitete. Kod dijela akademske zajednice ove su aktivnosti percipirane kao teret i dodatno administriranje. Potrebno je stoga bilo predstaviti dodanu vrijednost učinkovitog funkcioniranja sustava osiguravanja kvalitete i motivirati dionike da se aktivno uključe u dogovorene aktivnosti. Sveučilišta su se istovremeno našla suočena s pojačanim interesom države i javnosti o kvaliteti svojih temeljnih aktivnosti i ocjeni vlastitog doprinosa razvoju društva i gospodarskom oporavku u kriznim vremenima. Na razini sveučilišta izrađeni su priručnici osiguravanja kvalitete koji su vodiči dionicima sustava osiguravanja kvalitete o standardima, procesima, rezultatima i ishodima procesa, njihovoj ulozi i odgovornostima u sustavu. U priručnicima je navedena i postojeća dobra praksa te pokazatelji kvalitete, što predstavlja važan doprinos razvoju interne kulture kvalitete2 i omogućuje lakše prepoznavanje dodane vrijednosti uvođenja i funkcioniranja sustava osiguravanja kvalitete.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 106 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović Prolazeći kroz prve verzije osnovnih dokumenata sustava osiguravanja kvalitete uočena je potreba za ujednačavanjem terminologije3 i izmjenama kako bi se izbjegle uočene nedosljednosti i nejasnoće. Funkcionalnost, svrsishodnost i učinkovitost sveučilišnih sustava osiguravanja kvalitete vrednovana je po prvi put provedenim postupcima unutarnje prosudbe. Postupak je proveden po načelu „peer reviewa“. Postupak su provela povjerenstva za unutarnju prosudbu, u čijem su sastavu bili zastupljeni predstavnici nastavnog i administrativnog osoblja, studenata, a ponegdje i gospodarstvenika. Sam postupak definiran je u sveučilišnim priručnicima kvalitete, a završio je usvajanjem i objavom izvješća koja su sadržavala ocjenu stupnja razvijenosti i učinkovitosti ustrojenih sustava osiguravanja kvalitete, uz preporuke za poboljšanje u idućem razdoblju. To je potaknulo dodatne rasprave o svrsi uvođenja sustava osiguravanja kvalitete, načinima na koje demonstrirati postojeću kvalitetu studiranja i znanstveno-istraživačke djelatnosti te zajedničko razumijevanje što je potrebno napraviti da bi se ostvarili razvojni prioriteti. Tablica 1: Pregled ustroja sustava osiguravanja kvalitete na javnim sveučilištima u Hrvatskoj. Naziv sveučilišta Sveučilište u Dubrovniku

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Godina ustroja SOK

2009.

2005.

2007.

Sveučilište u Rijeci 2004.

Sveučilište u Splitu

2007.

Naziv glavnog tijela koje upravlja jedinicom OK Povjerenstvo za unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete

Odbor za unaprjeđivanje i osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku Glavni odbor za kvalitetu Sveučilišta Odbor za kvalitetu Sveučilišta u Rijeci Centar za unapređenje kvalitete

Puni naziv pravilnika Pravilnik o unutarnjem sustavu osiguravanja i unapređivanja kvalitete Sveučilišta u Dubrovniku Pravilnik o ustroju i djelovanju sustava za osiguravanje kvalitete Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Pravilnik o sustavu za kvalitetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Pravilnik o sustavu osiguravanja i unapređivanja kvalitete Sveučilišta u Rijeci Pravilnik o ustroju i ulozi sustava upravljanja kvalitetom Sveučilišta u Splitu

Puni naziv priručnika

Priručnik kvalitete

Provedena unutarnja prosudba

DA

DA Priručnik kvalitete

Priručnik kvalitete Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Sveučilište u Rijeci- Priručnik za kvalitetu studiranja Priručnik osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Splitu

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

DA

DA

DA

- 107 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović Sveučilište u Zadru

2004.

Povjerenstvo za unaprjeđivanje kvalitete

Sveučilište u Zagrebu

-

Odbor za upravljanje kvalitetom

Pravilnik o sustavu osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete Sveučilišta u Zadru Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete na Sveučilištu u Zagrebu

Priručnik kvalitete na Sveučilištu u Zadru Priručnik za osiguravanje kvalitete na Sveučilištu u Zagrebu

DA

DA

3. VANJSKA PROSUDBA SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA U HRVATSKOJ Postupak vanjske prosudbe AZVO provodi radi utvrđivanja učinkovitosti i stupnja razvijenosti sustava osiguravanja kvalitete visokih učilišta, u skladu sa čl. 4. i čl. 23. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i Pravilnikom o postupku vanjske neovisne periodične prosudbe unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Postupak se provodi u petogodišnjem ciklusu prema ESG standardima i kriterijima AZVO-a. Postupak provode stručnjaci za vanjsku prosudbu čijem obrazovanju AZVO trajno posvećuje posebnu pozornost. Stručnjaci za vanjsku prosudbu prolaze osnovnu edukaciju koja se sastoji od jednodnevnog seminara, a mjesec dana kasnije i jednodnevne radionice. Uspješno završena edukacija osnova je za izdavanje certifikata polaznicima edukacije koji se potom uvrštavaju u AZVO bazu stručnjaka za vanjsku prosudbu. Certificirani stručnjaci imaju trajnu obavezu daljnje edukacije; AZVO svake godine organizira godišnju radionicu za sve certificirane auditore radi unapređenja njihovih kompetencija te praćenja trendova i dobre prakse u području visokog obrazovanja i znanosti, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Vjerodostojnost postupka temelji se na radu peteročlanih stručnih povjerenstava koja u svom sastavu imaju predstavnike domaćih i stranih profesora, studenata, gospodarstvenika i Agencije, što doprinosi objektivnoj ocjeni sveukupne učinkovitosti vrednovanih sustava osiguravanja kvalitete. Svi članovi povjerenstva za vanjsku prosudbu dužni su u svome radu pridržavati se etičkih načela Agencije, čuvati tajnost podataka tijekom i po završetku postupka vanjske prosudbe te konsenzusom donositi odluke i preporuke za poboljšanje. Postupak vanjske prosudbe sadrži četiri osnovne faze: fazu planiranja koja sadrži i dostavljanje potrebne dokumentacije visokog učilišta, uključujući i izvješće o unutarnjoj prosudbi koje je samoevaluacijski dokument visokog učilišta; posjet visokom učilištu i izradu prvog izvješća s preporukama za poboljšanje za fazu naknadnog praćenja; fazu naknadnog praćenja u trajanju od 6 mjeseci, koja završava izradom analize učinkovitosti provedenih aktivnosti, te završno izvješće koje sadrži konačnu ocjenu stupnja razvijenosti i učinkovitosti vrednovanog sustava osiguravanja kvalitete, uz preporuke za razvoj sustava do iduće vanjske prosudbe. Tijekom 2013. godine završen je postupak vanjske prosudbe za pet od šest javnih sveučilišta obuhvaćenih Godišnjim planom vanjske prosudbe za 2012. godinu. Povjerenstva za vanjsku prosudbu posjetila su pet sveučilišta tijekom 2012., a svi su postupci završeni do kraja 2013. godine. Jedno sveučilište (Sveučilište u Splitu) službeno je zatražilo odgodu posjeta povjerenstva do proljeća 2013. te postupak još nije završen. Sustav osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Dubrovniku bio je predmetom vanjske prosudbe tijekom 2011. i 2012. godine. Na provedene postupke nije bilo žalbi. Završne ocjene vrednovanih sustava osiguravanja kvalitete javnih sveučilišta prikazane su u Tablici 2.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 108 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović Tablica 2. Rezultati ocjene učinkovitosti SOK-a javnih sveučilišta prema ESG standardima i Kriterijima za vanjsku prosudbu AZVO

Visoko učilište Sveučilište Dubrovniku Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Sveučilište u Rijeci Sveučilište u Splitu Sveučilište u Zadru Sveučilište u Zagrebu

ESG 1.1.

ESG 1.2.1.

ESG 1.2.2.

ESG 1.3.

ESG 1.4.

ESG 1.5.

ESG 1.6.

ESG 1.7.

POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

POČETNA FAZA

POČETNA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA / NAPREDNA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA / RAZVIJENA FAZA

NAPREDNA FAZA

Ukupna ocjena SOKa RAZVIJENA FAZA/ CERTIFIKAT POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA FAZA/ CERTIFIKAT

U TIJEKU POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA / RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA FAZA

RAZVIJENA / NAPREDNA FAZA RAZVIJENA FAZA

POČETNA / RAZVIJENA FAZA POČETNA / RAZVIJENA FAZA

Sustavi osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Dubrovniku i Rijeci ocijenjeni su razvijenom fazom te su time ispunili uvjete za izdavanje certifikata koji su im dodijeljeni. Stupanj razvijenosti i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta u Zagrebu ocijenjeni su prijelaznom ocjenom između početne i razvijene faze razvoja. Akreditacijski savjet usvojio je preporuke stručnih povjerenstava da navedena visoka učilišta budu predmetom ponovljene vanjske prosudbe nakon 18 mjeseci. Uskoro se očekuje i završetak postupka vanjske prosudbe Sveučilišta u Splitu. Iako su samo dva sveučilišta zadovoljila kriterije za dobivanje certifikata, tijekom postupaka vanjske prosudbe zamijećen je niz primjera dobre prakse na sveučilištima: osnovni dokumenti sustava usvojeni su i objavljeni, ustalili su se redoviti sastanci svih tijela za osiguravanje kvalitete te je njihov rad transparentan, definirani su sustavi vrijednosti sveučilišta te vizije razvoja s mjerljivim ciljevima i pokazateljima kvalitete, u radu sustava osiguravanja kvalitete sudjeluju različite skupine dionika, ustrojene su baze podataka koje prate veliki dio aktivnosti sveučilišta, potaknuto je povezivanje unutarinstitucijskog istraživanja s unapređenjima i razvojem, uspostavljen je sustav nagrađivanja djelatnika i studenata, sinergijom unutarnjih i različitih vrsta vanjskih vrednovanja prepoznaju se kritične točke u sustavu i poduzimaju se mjere za ciljano poboljšavanje, itd. Također je uočen i niz izazova s kojima su sveučilišta suočena: pitanje motivacije dionika radi prevladavanja otpora uvođenju novina i promjena, nedostatan međuinstitucionalan transfer dobre prakse i znanja u području osiguravanja kvalitete, neujednačena terminologija u dokumentima SOK-a, neusklađena sa zakonodavnim okvirom, nejasni i nestabilni uvjeti financiranja SOK-a, nepostojanje radnih mjesta za ljude zadužene za sustav osiguravanja kvalitete na sastavnicama sveučilišta, čime je upitna mogućnost profesionalizacije sustava, percepcija takvih funkcija kao „kontrolorskih“, nedostatna objektivnost pri provođenju postupka unutarnje prosudbe, nekoordinirano upravljanje informacijskim sustavima i nedostatno razvijena unutarnja komunikacija, nedostatno korištenje mrežnih stranica uz nedovoljnu dostupnost izlaznih pokazatelja, analiza i trendova.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 109 -


Vesna Dodiković-Jurković, Jasmina Havranek, Davorka Androić, Goran Briški, Ivanka Arlović

4. Zaključak Sustav osiguravanja kvalitete na visokim učilištima instrument je kojim se razvija kultura kvalitete. Razvojem sustava omogućava se praćenje i analiza svih aktivnosti koje visoko učilište provodi u visokom obrazovanju, ponašanje i komunikacija svih dionika, prijenos znanja, suradnja s alumnima i društvom u cjelini, što je od presudne važnosti za razvoj kulture kvalitete. Vanjsko vrednovanje sustava osiguravanja kvalitete novi je postupak vrednovanja u hrvatskom prostoru visokog obrazovanja. Agencija za znanost i visoko obrazovanje pokrenula je prvi ciklus vanjske prosudbe 2010. godine. Završetkom prvog ciklusa 2015. analizirat će se postojeće stanje i učinkovitost sustava za sva visoka učilišta u RH, no već su i sad vidljivi pozitivni pomaci, prije svega u većoj osviještenosti visokih učilišta o vlastitoj odgovornosti za trajno poboljšavanje i unapređivanje kvalitete studijskih programa i ostalih djelatnosti koje izvode. Time se ispunjava svrha uspostave sustava unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete u sustavu visokog obrazovanja i znanosti što doprinosi kreiranju razvojnih politika temeljnih na prikupljenim podacima i dokazima. LITERATURA [1] Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, 3. izdanje, ENQA, http://www.enqa.eu/wp-content/uploads/2013/06/ESG_3edition-2.pdf , Helsinki 2009. [2] Examining Quality Culture, Part II: Processes and Tools – Participation, Ownership and Bureaucracy, EUA, Brussels, 2011. [3] Pojmovnik osnovnih termina i definicija u području osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju, AZVO, https://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/Pojmovnik.doc, Zagreb 2007.

QA SYSTEMS AT PUBLIC UNIVERSITIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA Summary The Act on Quality Assurance in Science and Higher Education (OG 45/09) stipulates that all higher education institutions (HEIs) in the Republic of Croatia should develop quality assurance systems. It is acknowledged in the countries within the European Higher Education Area (EHEA) that primary responsibility for quality assurance in higher education lies with each institution itself. It is expected that HEIs commit themselves to the development of an internal quality culture that leads to realisation of their vision of development and better recognition at national and international levels. In the first cycle of the external audit, after the adoption of the Act on Quality Assurance in Science and Higher Education, the Agency for Science and Higher Education (ASHE) assessed the efficiency of the internal quality assurance systems of all public universities in the Republic of Croatia. Two of the public universities evaluated have met the ASHE requirements in accordance with the Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area (ESG) and received audit certificates that are valid for five years. The QA systems of other public universities will have to undergo repeated external audit within a period of 18 months. The results of the external audit indicate that there is a need to continually raise awareness on the importance of internal and external QA; furthermore, it is necessary to recognise the added value of QA systems for the development of modern universities. Key words: quality assurance systems of public universities, external audit

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 110 -

SUSTAVI OSIGURAVANJA KVALITETE NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA U HRVATSKOJ  

14. Hrvatska konferencija o kvaliteti www.kvaliteta.net