Issuu on Google+

Prof. dr. sc. MARKO BEŠKER Fakultet političkih znanosti, Zagreb oskar@zg.tel.hr

UPRAVLJANJE RIZICIMA FAKTOR KONKURENTNOSTI POSLOVNIH SUSTAVA Ključne riječi: Sigurnost, sigurnost i kvaliteta, sustav menadžmenta sigurnosti, upravljanje sigurnošću, čimbenici sigurnosti, rizik i upravljanje rizicima. Sažetak Kod brojnih menadžera postoje dvojbe da li pri izgradnji i implementaciji sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2000 istovremeno treba ili ne treba implementirati zahtjeve sustava menadžmenta sigurnosti te upravljanja rizicima i sigurnosnim procesima dilema je koje ne bi trebalo biti. Značenje upravljanja rizicima u visokoj je povezanosti s poslovanjem organizacije i njenom konkurentnošću, a što se u najvećoj mjeri provodi kroz sustav upravljanja kvalitetom. Razlozi ne implementiranja sigurnosti u sustav upravljanja vežu se najčešće za tobože «prevelike» troškove koji nastaju pri implementaciji ovih sustava i procesa upravljanja. Takve tvrdnje su potpuno pogrešne jer je veoma lako dokazivo da je jeftinije ulagati u razvoj otpornosti prema ugrožavanjima - rizicima nego sanirati njihove posljedice. Ovakvi dokazi rezultiraju porukom da su sigurnost kao i kvaliteta u konačnici besplatne pa prema tome i upravljanje takvim sustavima i procesima jednako je opravdano za jednostavne i složene poslovne sustave. U radu i prezentaciji pokazuju se rezultati organiziranog djelovanja menadžmenta na faktore rizika – ugrožavanja i izvlači se poruka, da je sigurnost nezaobilazan čimbenik sustava upravljanja kvalitetom u svim poslovnim sustavima. Očito je da ne bi trebalo biti dvojbe da se u svim segmentima upravljanja moraju razvijati sustavi za menadžment sigurnosti te sigurnosni procesi, jer ta ulaganja su u konačnici za organizaciju i pojedinca besplatna. Također se konstatira da je vrlo visoka korelacija između održivog razvoja i održive sigurnosti u svakoj organizaciji. U zabludi su svi oni koji zagovaraju da će u svojoj organizaciji implementirati cjelovit sustav upravljanja kvalitetom bez integracije upravljanja sigurnošću u taj isti sustav upravljanja.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Uvod Promišljanje učinkovitog načina upravljanja kvalitetom teško je pa i nemoguće ako se ta razmatranja ne dovode u vezu s upravljanjem sigurnošću ljudi i dobara to jest upravljanjem rizicima u poslovnim procesima i sustavima. Sigurnost i/ili nesigurnost je jedan od značajnih izvora i oblika stvaranja ne kvalitete, a to nas upućuje na nužnost upravljanja rizicima u svim poslovnom sustavima i poslovnim procesima. Svako izdvojeno promatranje kvalitete bez njenog dovođenja u kontekst s upravljanjem rizicima u pravilu se svodi na palijativne - korektivne mjere i aktivnosti koje problem ne mogu riješiti trajno. S druge strane da bi se učinkovito upravljalo rizicima treba poznavati faktore koji izravno i neizravno utječu na intenzitet sigurnosti – nesigurnosti ljudi i dobara u poslovnom sustavu. To su razlozi da se u ovom radu izabrao metodološki okvir s kojim ćemo pokušati pojasniti pristupe u identifikaciji faktora koji određuju intenzitet rizika od ugrožavanja ljudi i dobara koje izravno utječu na kvalitetu proizvoda i usluga kao rezultantu svakog poslovnog procesa, odnosno kao segment svakog sustava upravljanja. Naravno, zbog ograničenja koja su nužna u ovakvim radovima cilj rada je sveden samo na određenje pristupa upravljanja rizicima (sigurnošću - nesigurnošću koja je pratilac poslovnih procesa i sustava upravljanja kvalitetom) te izvođenje odnosa između troškova upravljanja rizicima i troškova ne kvalitete koja je vrlo često posljedica lošeg upravljanja rizicima. Osnovni je cilj ovoga rada da doprinese teoriji i praksi u ukupnom nastojanju da se intenzivnije bavimo upravljanju rizicima, a time da se unaprijede sustavi upravljanja kvalitetom. Što je to upravljanje sigurnosnim rizicima u sustavu upravljanja kvalitetom? U traženju odgovora na pitanje što je to upravljanje sigurnosnim rizicima bilo je nužno sigurnost dovesti u vezu s upravljanje kvalitetom, jer je danas u teoriji i praksi potpuno prihvaćena i dokazana teza da je sigurnost osnovni čimbenik kvalitete življenja, društvenih i poslovnih sustava, društvenih i poslovnih procesa te kvalitete proizvoda i usluga. Otuda je opravdano u određenju upravljanja sigurnosnim rizicima prihvatiti Demingov1 upravljački krug što je u osnovi sustava normi ISO 9000:2000ff, ISO 14000ff i OHSAS 18001 te drugih normi koje su osnova suvremenih sustava upravljanja. Pojednostavljeno rečeno upravljati sigurnosnim rizicima prema Deming-ovom upravljačkom krugu, znači u organizaciji identificirati izvore mogućih rizika (ugrožavanja), procijeniti potencijalne učinke tih ugrožavanja i planirati adekvatne mjere i aktivnosti za njihovo smanjivanje i/ili eliminiranje, planove primijeniti u praksi, kontrolirati učinkovitost i primjerenost planova, poboljšavati praksu i postojeća planska rješenja. Upravljanje prema Deming-ovom krugu je trajna aktivnost koja rezultira stalnim poboljšanjima stanja sigurnosti tj. suzbijanja i sprečavanja izvorišta rizika koja izravno i neizravno djeluje na kvalitetu proizvoda i usluga, odnosno poslovnih procesa u kojima se one stvaraju. Shema 1. Primjena Deming-ova kruga na upravljanje rizicima Poboljšavati praksu upravljanja rizicima i postojeća planska rješenja. Kontrolirati učinkovitost i primjerenost planova.

A

P

C

D

Identificirati izvore ugrožavanja, procijeniti moguće učinke tih ugrožavanja i planirati adekvatne mjere i aktivnosti za njihovo smanjivanje i/ili eliminiranje. Uz adekvatnu organizaciju planove primijeniti u praksi.

1

E.W. Deming (1900-1993) američki znanstvenik koji je postavio temelje moderne teorije kvalitete, i utvrdio osnove upravljačkog kruga.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Sigurnost 2 osnovna čovjekova potreba Poseban značaj sigurnosti čovjeka u hijerarhiji njegovih osnovnih egzistencijalnih potreba vezan je za činjenice koje govore o čovjekovoj prirodnoj težnje življenju bez straha, zaštićenosti od ugrožavanja, potrebi za stalnošću reda i poretka u kom živi, predviđanju događanja, osiguranja od nepredvidivih situacija i dr. U današnjem vremenu kada se ukupnom kvalitetom nastoje ispuniti sve te čovjekove osnovne potrebe nužno je sustavno onemogućiti djelovanje destrukcije i time povećati učinkovitosti postojećih sustava zaštite i sigurnosti. Iz prednjeg je moguće zaključiti da je iznalaženje efikasnih načina upravljanja sigurnosnim rizicima praktički nemoguće bez dobrog sustava upravljanja kvalitetom. Zbog složenosti fenomena sigurnosnih rizika, potrebno ih je izučavati s legalnog, moralnog, gospodarskog i socio-psihološkog aspekta. Samo u takvom pristupu možemo očekivati potpunija rješenja primjenjiva u praksi upravljanja kvalitetom. S druge strane sigurnost treba proučavati kao funkciju, stanje i ustroj svake organizacije i njenog dijela, uključivo i poslovne procese, te na taj način postizati sigurnosne ciljeve-ciljeve kvalitete. Iz danih konstatacija jasna je poruka da upravljanju sigurnosnim rizicima u teoriji i praksi treba pristupati multidisciplinarno jer bilo koji drugi uži pristup ne može dati željene rezultate. Put do efikasnog suzbijanja i/ili sprečavanja svih destrukcija u ukupnoj reprodukciji života, a posebno u sustavu upravljanja kvalitetom nužno je vezana za poznavanje prirode ugrožavanja (rizika) koje se javljaju u konkretnoj sredini i objektu organizacije te faktora koji određuju njihov intenzitet. To je prvi korak koji vodi do pravilne identifikacije izvora rizika čime se otvara mogućnost njihovog procjenjivanja u svim upravljačkim fazama. Mi ćemo u ovom radu ilustracije vezati za nekvalitetu kao posljedicu lošeg upravljanja rizicima iako su zakonitosti ugrožavanja u prirodi i društvu i posljedice koje iz toga proističu mnogo složenije. Destrukcija kao posljedica lošeg upravljanja rizicima Da li smo razmišljali u kojoj mjeri neka zajednica ili gospodarski subjekt ne postiže očekivani gospodarski i ukupni razvitak zbog velikih učinaka destrukcije i/ili entropije u njenoj ukupnoj djelatnosti. Naravno da jesmo, ali najčešće o tome razmišljamo u momentima kada treba sanirati nastale posljedice destrukcije i/ili entropije koja je do tog dovela. Iza toga u pravilu život nastavljamo ne mijenjajući politiku i uobičajenu praksu upravljanja sigurnosnim rizicima te zajednice ili gospodarskog subjekta. Zašto se tako ponašamo? Odgovor je u najvećoj mjeri vezan za nedovoljnu razvijenost sustava upravljanja sigurnosnim rizicima te zbog nedovoljnog poznavanja prirode ugrožavanja i niske efikasnosti zaštite od njih. Tome naravno doprinosi to što se sigurnosni rizici teško predviđaju, ne događaju se svakodnevno, pa je i poduzimanje nekih aktivnosti koje bi bile u funkciji prevencije ugrožavanja. Očito je najlakše sve odgađati za «bolja vremena». Naravno, tu je i negativna praksa koja polazi od pretpostavke da se ugrožavanja neće baš nama dogoditi. Te pogreške promatrane u desetogodišnjem periodu u pravilu rezultiraju troškovima nekoliko puta većim nego bi bilo ulaganje u prevenciju koja bi znatno umanjila, a vrlo često i spriječila ugrožavanja. U pravilu praksa je da se u takvim analizama ne iskazuju indirektni gubici nastali zbog učinaka destrukcije kao ni sve posljedice zbog gubitka ljudskih života ili oštećenja njihova zdravlja. Iz literature je poznato, da često, neka društvena zajednica ili gospodarski subjekt ne uspijevaju slijediti razvitak drugih zbog visokih negativnih učinaka destrukcije i/ili entropije sustava upravljanja u kojem funkcioniraju. Gubitak je posljedica nesposobnosti menadžmenta da kvalitetno upravlja sigurnosnim rizicima i na taj način da se suzbiju i/ili spriječe učinci ugrožavanja koji rezultiraju nekvalitetom. 2

U razmatranju pitanja sigurnosti misli se kako na individualnu tako i na kolektivnu sigurnost organizacije,

njenih zaposlenika, korisnika proizvoda i usluga i građana u okružju organizacije.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Odnosi takvih procesa prikazani su na shemi 2. Shema 2. Interakcija čimbenika razvitka Čimbenici reprodukcije u sustavu upravljanja

U KVALITETA G ZAŠTITA SPORT R O EKONOMIKA KULTURA ZNANOSTŽ A TEHNIKA V TEHNOLOGIJA A UPRAVLJANJE N J A Procesi i odnosi

Gubitak zbog destrukcije i entropije ZAŠTITA

U G R O Ž A V A N J A Stvarno

P O S T I G N U Ć E

Moguće

Analiza interakcije čimbenika razvitka koji se odvijaju u poslovnim procesima organizacije pokazuje rezultat kao dva stanja. Prvo stanje uvjetno možemo nazvati upravljano i kontrolirano, a drugo stanje loše upravljano i nekontrolirano. Upravljano stanje je cilj kojem težimo jer tada se sinergijski učinak čimbenika razvitka u dovoljnoj mjeri prenosi u ukupna postignuća u sustavu upravljanja kvalitetom. U takvoj situaciji su gubici pozitivne (konstruktivne) energije minimalni (nesukladnosti su male). Nedvojbeno je da su dobro planirane i provedene preventivne mjere i aktivnosti umanjile ili potpuno eliminirale učinke izvora ugrožavanja koja izazivanu nesukladnosti u sustavu upravljanja kvalitetom. Analiza3 učinaka 1650 nastalih destrukcija u toku jedne godine u jednom hrvatskom koncernu nedvojbeno pokazuju linearnu ovisnost između ulaganja u upravljanje rizicima kao preventivu i učinaka nastalih destrukcija. Iz toga se može izvući zaključak da nema dvojbe o isplativosti ulaganja u razvitak efikasnog sustava upravljanja sigurnošću u sustavu upravljanja kvalitetom. Loše upravljano stanje rizicima je u izravnoj linearnoj ovisnosti s ulaganjem u razvitak sustava upravljanja sigurnošću, a obrnuto razmjerno učincima ugrožavanja koje je posljedica destrukcije. Poveže li se to s učincima interakcije čimbenika razvitka tada ukupni sinergijski učinak čimbenika reprodukcije ne dostiže moguću razinu postignuća jer su učinci destrukcije i entropije u sustavu upravljanja izazvali takve posljedice da su nastale štete i gubici zaustavili planirani gospodarski i ukupni razvitak. Nastali su troškovi zbog nesigurnosti (nekvalitete) i oni su uzrokovali apsolutnu nekvalitetu poslovanja u toj organizaciji. Ta nekvaliteta se dalje reflektira na stvaranje novih oblika ugrožavanja čime se zatvara krug nekvalitete. Prisjetimo li se naše društvene i gospodarske stvarnosti neće biti teško, i bez velikih znanstvenih istraživanja, uočiti što je uzrok a što posljedica, te koliki je utjecaj lošeg upravljanja rizicima da nam se tako brzo urušilo prilično visoko razvijeno gospodarstvo pa i učinkovitost društvenih institucija. Problem postaje još zanimljiviji kada smo svjedoci situacije da mnoge tvrtke propadaju iako imaju na zidu istaknut certifikat kvalitete. O čemu se tu radi vrijedno bi bilo šire raspravljati i izvući pouke.

3

M. Bešker, Metodika procjenjivanja, planiranja i provođenja planova praćenja i sprečavanja akcidentalnih događaja.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Upravljanje sigurnosnim rizicima i faktori ugrožavanja Nedovoljna razvijenost kvalitetnih metodoloških osnova i pristupa procjenjivanju ugrožavanja4 a time i daljnjeg planiranja preventivnih i operativnih sigurnosnih mjera i aktivnosti i aspekata zaštite produciraju unutar analiziranih sustava upravljanja sigurnošću evidentnu neučinkovitost. Da nije tako mnoga ugrožavanja u situaciji kada postoje elementi sustava upravljanja sigurnošću u sustavu upravljanja kvalitetom bila bi preventivno ublažena ili spriječena čime bi se umanjile ili eliminirale posljedice destrukcije. Ako je to tako dalo bi se zaključiti da sadašnje metodološke osnove koje koristimo u izgradnji sustava upravljanja kvalitetom ne djeluju dovoljno pouzdano pa samim tim se umanjuje učinkovitost postojećih sustava upravljanja. U čemu je suštinska pogreška? Prvo, u postojećoj literaturi, metodološkim osnovama, zakonskim propisima i normama koje upućuju na upravljanje rizicima čemu je u osnovi procjenjivanje opasnosti evidentna je opća pojmovna zbrka jer je i postojeći kategorijalni aparat nedovoljno egzaktan. Takvo stanje zamagljuje prave pristupe ovom nadasve osjetljivom i vrlo važnom poslu. Naime, brojne metodologije i upute koje se preporučaju i koriste se za izradu procjena u području upravljanja rizicima, a prateći su dio zakona ili smjernica često govore o procjeni opasnosti kao konačnoj veličini u procjeni rizika umjesto jednom od čimbenika bitnom za procjenu rizika od nečega ili nekoga u našem slučaju od učinaka destrukcije i/ili entropije u sustavu upravljanja kvalitetom. Da li je to posebno važno? Da li to unosi značajnije probleme u upravljanju rizicima? Na postavljena pitanja ćemo pokušati dati egzaktne odgovore. To posebno važno. Ugroženost kao rezultat nedovoljno dobrog upravljanja rizicima je rezultat procesa ugrožavanja čiji intenzitet zavisi od kvalitete upravljanja procesom planiranja i provođenja sigurnosnih mjera i aktivnosti, u našem slučaju procesa planiranja i provođenja mjera i aktivnosti protiv učinaka destrukcije i/ili entropije u sustavu upravljanja kvalitetom. Intenzitet ugrožavanja ovisan je od faktora koji određuju konkretno ugrožavanja na konkretnom objektu u određenom prostoru i vremenu. Na te faktore ugrožavanja može se utjecati dobrim upravljanjem rizicima što podrazumijeva posebnu organizaciju i mjere u sustavu upravljanja kvalitetom. Ti faktori su: opasnosti od ugrožavanja (O), izloženosti opasnostima (Iz) i otpornosti na ugrožavanja (Ot). Tek rezultanta tih međuodnosa kao izlaz iz procesa je intenzitet ugroženosti ili rizik ugrožavanja. Grafički prikaz faktora ugrožavanja može se predočiti na slijedeći način. Relativni rizik ugrožavanja procjenjuje se posebnim 1 Iz O O× I metodologijama korištenjem algoritma

R=

z

Ot

Ot

0

1

1 Da li i u kojoj mjeri mi upravljamo tim procesima ovisi od stupnja uspješnosti kontroliranja procesnih parametara (O, Iz, Ot) i ostalih zahtjeva poslovnog procesa. Da bi se procesom uspješno upravljalo njega treba: imenovati, opisati, uspostaviti, odrediti mu mehanizme, pravila po kojima se odvija i kontrole u procesu, te mjeriti parametre koji se koriste pri njegovom upravljanju. Pored toga menadžment mora poznavati metode i tehnike upravljanja poslovnim procesima, a svi zaposleni u procesu i partneri da budu dovoljno kompetentni za zadaće koje im se dodjeljuju.

4

Oskar, Centar za razvoj i kvalitetu Zagreb, Analize stanja upravljanja kvalitetom i sigurnošću, provedene u 10 organizacija u Republici Hrvatskoj u vremenu od 1997. do 2002.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Graf 1. Prikaz procesa (primjer)

ULAZ Zahtjevi za sigurnošću

PRAVILA i kontrole

Planiranje i provođenje suzbijanja i sprečavanja požara MEHANIZMI Resursi i partneri

IZLAZ Ispunjenje zahtjeva za sigurnošću

R

Polazišta za bilo koja planiranja upravljanja rizicima u upravljanju poslovnim procesom ili u sustavu upravljanja kvalitetom vezano je za izradu kvalitetne procjene ugroženosti (rizika). U toj procjeni je veoma važno imati u vidu ovisnost rizika ugrožavanja (R) od faktora ugrožavanja; opasnosti od ugrožavanja (O), izloženosti opasnostima (Iz) i otpornosti na ugrožavanja (Ot) . U cilju predočenja tih međuodnosa i zakonitosti daju se grafički prikazi tendencija rizika ugrožavanja u uvjetima upravljanja faktorima ugrožavanja i prikazi tendencija rizika u uvjetima izjednačavanja pojmova opasnosti i ugroženosti. Graf 2. Tendencije rizika ugrožavanja u uvjetima držanja kontroliranim faktore (O) i (Io) na razini 0.50 1,00 0,90 0,80 0,70 0,60 0,50 0,40 0,30 0,20 0,10 0,00 0,00

0,10

0,20

0,30

0,40

0,50

0,60

0,70

0,80

0,90

1,00

OT

Očito je da se rizik ugrožavanja u ovako kontroliranim uvjetima ponaša po zakonitosti logaritamske krivulje. Porastom faktora otpornosti rizik ugrožavanja pada prema nuli, ali je nikada ne doseže, što znači da rizik ugrožavanja u sustavu upravljanja kvalitetom postoji sve dok kontrolirani faktori ne dosegnu minimalnu vrijednost tj. jedan od njih mora biti 0. S druge strane smanjenjem intenziteta faktora otpornosti (Ot) na ugrožavanja, rizik ugrožavanja logaritamski teži beskonačnosti što znači da su praktički nastali nekontrolirani uvjeti za pojavu ugrožavanja bez obzira na držanje pod kontrolom ostalih faktora ugroženosti (O) i (Io). Ove spoznaje su od neobične važnosti u težnji menadžmenta da se ovlada nekvalitetom u sustavu upravljanja jer su posljedice njegova djelovanja takve da se ne smije dopuštati bilo kakva površnost u upravljanju tim procesom. Postojeće metodologije procjene sigurnosnih i EKO rizika naprosto ne omogućavaju ovakve analize jer u svojim pristupima ne akceptiraju sve faktore ugrožavanja.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


U slijedećoj analizi zadržali smo u prvoj fazi kontrolirane intenzitete faktora opasnosti (O) na razini prosječnosti (0,50) a varirali produkt (O*Iz), a u drugoj fazi kontrolirali smo intenzitete faktora otpornosti na ugrožavanja (Ot) na razini prosječnosti (0,50) a varirali izloženosti ugrožavanju (I). Rezultate simulacija dajemo na grafikonu 3. Graf 3. Različitosti značenja faktora ugrožavanja 2,500 2,000

R

1,500 R1

1,000

R2 0,500 0,000 0,00

0,25

0,50

0,75

1,00

1,25

1,50

1,75

2,00

2,25

2,50

O*I (I)

Iz prve i druge simulacije vidljivo je da pod uvjetima kontroliranih otpornosti na ugrožavanja na razini prosječnosti Ot = 0.50, a istovremeno variranih produkata opasnosti i izloženosti ugrožavanju (O*Iz) i pod uvjetima kontroliranih opasnosti i otpornosti na ugrožavanja na razini prosječnosti Ot = 0.50, a variranih izloženosti ugrožavanju (Iz) dobiveni R1 linearno je manji nekoliko puta od R2, a to upućuje na zaključak da je faktor otpornosti najznačajniji faktor u procjeni ugroženosti. To se naravno u potpunosti poklapa s značenjem čovjekovog imuniteta u borbi protiv ugrožavanja zdravlja raznim bolestima. U svim simulacijama korišten je algoritam

R=

O× Iz Ot

.

Ako se žele pod istim uvjetima odrediti prioriteti nekog od faktora rizika ugrožavanja tada se koristi algoritam

R= P

O× Iz Ot

* Vj*Vr gdje Vj označava vjerojatnost pojave rizika, a Vr označava

procijenjenu vrijednost konkretnog objekta sa stajališta posljedica ugrožavanja. U ukupnosti ovakvog pristupa procjeni ugroženosti (izračunu rizika ugrožavanja) nalazi se još niz pojedinosti koje zaslužuju pažnju, ali za ovaj rad su dovoljne i ovakve naznake. To su samo neke naznake prema kojima se može, bar djelomično, razumjeti zašto se u našim organizacijama kvalitetno ne upravlja rizicima. Gdje su izlazi iz situacije? Ovdje je nemoguće sve elaborirati što bi moglo pridonijeti promjeni stanja, ali se pouzdano zna da bi značajne učinke postigli ako bi se temeljito educirali menadžeri organizacija, savjetnici u području kvalitete i auditori sustava upravljanja. Zaključak Tražeći odgovor na pitanje što nam može povećati konkurentnost na zajedničkom tržištu nema dvojbe da je to kvaliteta sustava upravljanja, gdje presudnu ulogu ima upravljanje sigurnosnim i

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


EKO rizicima. U kojoj mjeri smo to osvijestili nije nam nepoznanica, ali u kojoj mjeri smo spremni mijenjati sebe i svoj način rada je nepoznanica. Nema sumnje da dolazi trenutak kada ćemo, svi skupa, polagati ispit pred javnošću tržišta te bi nam se moglo dogoditi da se klijenti i kupci savjetničkih i auditorskih organizacija upitaju da li su možda prevareni od svojih savjetnika i/ili auditora jer im nisu dovoljno pomogli da osvijeste značaj upravljanja rizicima. Razvoj suvremenih sustava upravljanje rizicima i poslovnim procesima u sustavu upravljanja kvalitetom veliki je izazov menadžmentu u težnji da raspoloživim znanjima i procesnim alatima maksimalno umanje učinke različitih ugrožavanja, ukupnog poslovanja, ljudi, proizvoda, okoliša i drugih vrijednosti. Optimalno upravljanje sigurnosnim rizicima može se postići samo u integriranim sustavima upravljanja u čijoj je osnovi upravljanje kvalitetom. Pored razvoja suvremenih sustava upravljanja i poslovnih procesa za uspješno suprotstavljanje ugrožavanjima potrebna su nova znanja menadžera iz područja upravljanja sigurnosnim rizicima te adekvatni alati za implementaciju tih znanja u sustav upravljanja. Korištenje suvremenih spoznaja o upravljanju sigurnosnim rizicima, naravno uz korištenje suvremenih metoda i tehnika rada te metoda i tehnika u procesu donošenja odluka temeljem činjenica mogu se postići i ovakvo visoko postavljeni ciljevi kvalitete. Svaki voluntarizam i formalizmi u upravljanju sigurnosnim rizicima, a time i sustavom kvalitete nužno su novi izvori ugrožavanja. Prema tome, jedan od bitnih elemenata upravljanja sigurnosnim rizicima u sustavu upravljanja kvalitetom vezan je za sustav školovanja i izobrazbe menadžera jer nedostatak znanja iz upravljanja sigurnošću i nedovoljne razine motiviranosti za ova pitanja kao i nedovoljno pozitivni stavovi prema upravljanju sigurnosnim rizicima u sustavu kvalitete velika su prepreka ispravnim pristupima ovim za sada najvažnijim zadacima u sustavu upravljanja kvalitetom.

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


Literatura: Marko Bešker, Metodika procjenjivanja, planiranja i provođenja planova praćenja i sprečavanja akcidentalnih događaja u OUR-a , Poseban prilog časopisu " ONO i DSZ" broj 208/87. "Poslovna politika" Beograd, Beograd, 1987. Marko Bešker; Kako procjenjivati ugroženost od elementarnih nepogoda i tehničkih nesreća, "Godišnjak civilne zaštite 91", Zagreb 1991. str.l56 do l60. Marko Bešker; Zaštita provođenja projekata, "Bezbednost i društvena samozaštita "Beograd, br.5/89, str.2025. Marko Bešker; Zaštita na radu u sustavu kvalitete prema ISO 9000. Sigurnost, ZIRS, Zagreb, 1997. Marko Bešker; Metodologija procjene sigurnosnih rizika-skripta, Oskar, Zagreb 1996. Marko Bešker i Josip Čiček; Upravljanje EKO rizicima-skripta, Oskar, Zagreb 2003. Marko Bešker, Rezultati znanstveno istraživačkog projekta «SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM U HRVATSKOM GOSPODARSTVU», ZAGREB, 1996-2004; Projekt podržava Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Crosby Philip, Quality Is Free, A Mentor Book, 1983. Deming Eduard, Out of The Crisis, MIT,1986. Nenad Injac, MALA ENCIKLOPEDIJA KVALITETE, Moderna povijest kvalitete, Oskar, Zagreb 1996. OSKAR, Centar za razvoj i kvalitetu, Zagreb, 10 Analiza stanja upravljanja kvalitetom i sigurnošću u organizacijama Republike Hrvatske, Zagreb, od 1997-2004. Serije normi ISO 9000:2000, ISO 14000, ISO 17799, OHSAS 18001, ISO 17799 i BS 7799-2

5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI


UPRAVLJANJE RIZICIMA FAKTOR KONKURENTNOSTI POSLOVNIH SUSTAVA