Za bolji svijet

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 4

28-Nov-19 9:30:22 AM

Tomislav Ivančić

ZA BOLJI SVIJET 8. izdanje

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2023.

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 4

28-Nov-19 9:30:22 AM

Predgovor

Ova bi knjižica htjela podsjetiti na golema bogatstva kršćanske vjere i na čudesne mogućnosti preobražaja svijeta. Ona nije traktat o blagoslivljanju, nego poticaj na otkopavanje blaga koje leži u našim dušama. Pisana je da bi nam pomogla nadati se protiv svakog beznađa i još nešto temeljno učiniti za suvremeni svijet. Shvatit će je osobito oni koji su već iskusili da Bog čuje njihove molitve i koji su uvidjeli da je za bolji svijet duhovni boj odlučujući.

Autor Zagreb, Velika Gospa 1989.

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 5

28-Nov-19 9:30:22 AM

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 6

28-Nov-19 9:30:22 AM

SADRŽAJ

PREDGOVOR PREMA SLOBODI IZ SUSRETA S BOGOM ŠTO JE »BLAGOSLOV« ZRAČITI BLAGOSLOV NAPAJATI SE BLAGOSLOVOM DIJELITI BLAGOSLOV PLODOVI BLAGOSLOVA Kako primiti blagoslov Kako druge otvoriti blagoslovu DUHOVNA SILA BLAGOSLOVA BLAGOSLIVLJATI RIJEČIMA Neki svetopisamski blagoslovi Crkveni blagoslovi Razni drugi blagoslovi BLAGOSLIVLJATI SRCEM BLAGOSLIVLJATI GESTAMA BLAGOSLIVLJATI SNAGOM SVOJE SLUŽBE BLAGOSLIVLJATI ONE KOJI NAS PROKLINJU BLAGOSLIVLJATI SVIJET

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 7

5 9 15 27 31 38 43 47 47 49 56 62 65 67 76 88 93 103 107 113

28-Nov-19 9:30:22 AM

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 8

28-Nov-19 9:30:22 AM

PREMA SLOBODI

Krajem srpnja, te osobito vruće i sušne 1988. godine, putovao sam vlakom u Rijeku. Novine su javljale da je to već jedanaesta godina kako se događaju osobite erupcije na Suncu, zbog čega su vrućine veće i prijetnje zdravlju učestalije.

Osjećao sam se iscrpljen nesnosnom vrućinom i gotovo bolestan. Izašao sam iz odjeljka vagona na hodnik te promatrao šume i proplanke Korduna.

U meni su se zaredale slike negativnih prijetnji o kojima je pisao tisak...

Ratovi u svijetu ne jenjavaju. Politički i socijalni nemiri posvuda prijete građanskim ratovima.

Glad i trovanja hranom sve su češće pojave. Nagomilavanje opasnog kemijskog i nuklearnog otpada zagađuje sve prostore. Rijeke su onečišćene, zrak je otrovan, pitkih voda ima sve manje, zaraze se javljaju poput pošasti; zbog razaranja zaštitnog zračnog sloja Sunce opasno isijava ultraljubičaste zrake; zbog termoelektrana nestaju jezera. Stručnjaci upozoravaju da je katastrofa na pragu i traže od državnih vlada da hitno nešto poduzmu, opominjući da je, čini se, već sve prekasno.

9

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 9

28-Nov-19 9:30:22 AM

Zbog dimova se toplina zraka prebrzo povećava. Prijeti opasnost da se plodna područja zemlje pretvore u pustinju, a led Sjevernog pola otopi zbog povećavanja topline i tako prouzrokuje opći potop.

Bolesti se ne daju iskorijeniti, a AIDS grabi sve više žrtava. Virusne infekcije sve su češće i opasnije, a prijete i alergije. Nemoral je zahvatio sve slojeve društva, dok se glas poštenih jedva čuje. Terorizam je postao jači od organizirane vojske i milicije; otmice su prečeste, a državni aparati nemoćni. Herbicidi ne uništavaju samo kukolj, nego truju i čovjeka; konzervansi čuvaju hranu, ali razaraju organizam.

Tvornice daju zaposlenje stotinama ljudi, a uništavaju živote tisućama. Zagađujući ambijente, čovjek je sa svih strana opkoljen neprijateljima; kao da je uronio u zlo, a zemlja, kao da je čovjeka stisnula u jedva moguć prostor života i polako ga ubija...

Kamo pobjeći iz te bezizlaznosti, počeo sam razmišljati. Je li to neizbježna mat pozicija? Ima li izlaza?

Kao da sam se odjednom probudio. Pogledao sam iznad šuma i planina, prema nebu. Trgnuo sam se i rekao samom sebi da mora postojati neka nada, ali sam osjećao nemoć da tome povjerujem.

Na dnu srca ipak je nešto počelo rasti; kucalo je da mu otvorim i tražilo da ga saslušam. Mora postojati izlaz! Sigurno postoji još jedno područje kamo čovjek može otići, gdje se može zaštititi, odakle se može roditi novi svijet... Moje misli su me sputavale. Dopustio sam da negativne misli načine u srcu gnijezdo i da tamo nemoć, rezignacija, strah i samosažaljenje legu svoja otrovna jaja.

10

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 10

28-Nov-19 9:30:22 AM

Onda sam otvorio vrata novim, svemoćnim mislima. Dolazile su iz Božje riječi. »Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno« (Rim 12,2). Spontano su mi nailazile druge misli iz Svetog pisma. »Ne budimo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi« (Ef 4,14). Upozoravale su me da pođem Božjim putem: »Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na ‘počela svijeta’, a ne na Krista« (Kol 2,8).

Ali kako se osloboditi negativnih misli? One su ušle u dušu i načinile utvrde; ne daju se van.

Zlo ima neku magičnu moć. Negativne misli imaju fascinantnu snagu kojom nas zarobljavaju.

Dosta je da se zagledamo u svoja samosažaljenja i otkrit ćemo lukavost zla. No tada se sjetih Pavlovih riječi: »Oružje našeg vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu« (2 Kor 10,4-5). Tu je rješenje, izlaz u slobodu u kojoj počinje novi svijet. Kao da je nešto sijevnulo... Pobjeda je tu!

Uvidio sam kako se čovjek može, makar i na čas, zaplesti u prijetnje, loše vijesti i prognoze, te se prepustiti na milost i nemilost bolesti i negativnim mislima; može prestati biti vjernik i postati poklonik negativnoga. U svijest mi je izbila poznata re11

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 11

28-Nov-19 9:30:22 AM

čenica: »Perditio tua, Izrael, ex te – propast tvoja, Izraele, iz tebe dolazi!« Dobro i zlo dolazi iz čovjekova srca. Važno je ono čime je srce ispunjeno.

Treba se odlučiti. A Bog je uvijek tu da nas spasi. »Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi svijeta. Ja sam Bog i nema drugoga. Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete« (Iz 7,9). Prolazile su mi glavom te poruke iz proročkih spisa.

– Tu je Bog! – zvučalo je to najprije nemoćno i nevjerojatno. Još se nešto tome opiralo. Što tu ima Bog činiti, kad smo sami sebi izabrali takav svijet? Zašto bi Bog sada dolazio kao »deus ex machina«? Gdje su, uostalom, djela kojima je Bog u naše vrijeme spasio ljude? Zar dopiru do Boga jau­ ci umirućih, nevino osuđenih, izgladnjelih, obespravljenih, malih i jadnih? I – nije Bog po našoj mjeri; nije on jedan između nas da bi reagirao na naš način; nije on čovjek. Bog ima svoje planove sa svijetom i eto, sve to ide u taj plan. Tu se, dakle, ništa ne može mijenjati. Nisu to bile samo negativne misli nevjernika, nego i negativne misli vjernika. Zlo želi po svaku cijenu ostati u čovjeku i zavladati svijetom.

A onda je nešto u meni započelo odlučnije misliti: što ako Bog želi spasiti i mene i svijet pa čeka na tračak mog povjerenja? Počela je borba na život i smrt... Najprije sam počeo u razmišljanju dokučivati Božju svemoć. Posvijestio sam si da je Bog jači od svih zala, od svih krivnji, od svih uzročnika bolesti, razaranja, mržnje, nemoći i smrti. Bog je svemoćan. Bog je apsolutno dobar; on želi moje dobro. On se raduje mojoj sreći, mo12

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 12

28-Nov-19 9:30:22 AM

me zdravlju, slozi i miru svijeta i nacija. Bog želi samo dobro unatoč zlu koje je oko nas. Zlo nije u njemu, nego u nama. On ga može iz nas iskorijeniti. Bog je naš Otac, učio nas je Isus. Otac razumije djecu i ima sućuti za njih. Dakle moram nakon ovog razmišljanja početi moliti.

Učinilo mi se da sam izgubljeni sin koji je ustao i vraća se Ocu. Shvatio sam da sam se dugo zadržavao na onome što ne koristi, umjesto da molitvom zaveslam u nova područja. Molio sam Gospodina da mi oprosti oklijevanje pred molitvom, odrekao se nepovjerenja prema Bogu i počeo moliti da me izliječi i izvuče iz nagomilanih negativnih misli i slika. Molio sam uporno. Nešto se počelo događati. Sigurnost je ulazila u tijelo i dušu, a nešto čisto, zdravo i svježe počelo je ispunjavati prostor oko mene; kao da je ispod horizonta dolazilo crvenilo, a onda sunce i novi dan.

Na mjesto nemoći slijevala se svemoć. Odjednom sam osjetio da su sva zla nemoćna, a Bog svemoćan. Taj Bog treba moju molitvu da bi najprije mene podigao, uvjerio, iscijelio i osposobio za nova djela. U meni se rađalo povjerenje, a izvana je ulazilo Božje svjetlo i njegova snaga, koji su jačali pouzdanje u njega. Blagoslivljao sam Boga i svijet oko sebe.

Kad sam stigao u Rijeku, osjećao sam se odmoren, svjež i zdrav, ali i uvjeren da svijet ima još jednu šansu i moć, a to je moć molitve. Zahvaljivao sam Bogu što me je uveo u svoj svijet i izveo iz područja u kojem je sve ono neprijateljsko u čovječanstvu i svijetu htjelo u meni ubiti ono najjače 13

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 13

28-Nov-19 9:30:22 AM

i svemoćno – vjeru u Oca, Boga. Zahvaljivao sam Bogu i zaželio napisati nešto o molitvenoj bitki za novi svijet. Shvatio sam da blagoslivljajući mogu spriječiti razaranje svijeta; i još više, pomoći svijetu da bude bolji.

14

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 14

28-Nov-19 9:30:22 AM

IZ SUSRETA S BOGOM

Prvi korak na tom putu za bolji svijet jest istina da Bog postoji i da ga se može susresti. Treba najprije postati svjestan te istine.

Sigurnost da Bog postoji ne stječe se toliko razumom, nego duhovnom sposobnošću. Duhom možemo gotovo sigurno registrirati Božju prisutnost. To je slično kao kad netko dokazuje da je prijatelj u kući, u jednoj od prostorija. On iznosi dokaze da je prijatelj morao stići, da su se čula vrata, da je netko s njime razgovarao, da je hodnik namirisan njegovim mirisima, da je u hodniku njegov šešir i da se čuju njegovi koraci u susjednoj sobi. Sve su to razumski uvjerljivi dokazi, ali to ne daje potpunu sigurnost da je prijatelj stvarno u kući. Tek kad pođemo u susjednu sobu i ugledamo prijatelja, bit ćemo savršeno sigurni da je prijatelj u kući. Razumska sigurnost bila je tu upotpunjena sigurnošću spoznaje očima i ušima.

Slično je s Bogom. Razum može iznijeti argumente da Bog postoji. On nas uvjerava da priroda zahtijeva autora; on nam pokazuje promjenjivi svijet koji traži nepromjenjivi uzrok i prolaznost 15

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 15

28-Nov-19 9:30:22 AM

svega što vapi za neprolaznim početnikom svijeta; pokazuje na čovjekovu savjest kao onu koja ima dovoljan razlog samo u Bogu; ukazuje na osmišljenost i svrhovitost svega što zahtijeva onoga koji je unaprijed postavio cilj svakom sjemenu, organu i organizmu; ukazuje na kretanje koje traži nepokrenutog pokretača. Razum uvjerava da ako Boga nema, onda nema ni čovjeka. Njime spoznajemo da je sigurnije da postoji Bog, nego da postoji čovjek. Ako uopće nešto postoji, onda postoji Bog. Filozofija ga naziva prvim bićem, »primum ens«, – i apsolutnim bićem, nepokrenutim pokretačem, prvom istinom, dobrotom i ljepotom.

Vjernik crpi razumsku potvrdu za svoju vjeru u Boga i u tome što otkriva kako se duh čovjekov ne može smiriti, nego uvijek istražuje i uviđa da mora dalje tražiti. Iza svih otkrića stoji još jedno otkriće; iza ograničenih stvarnosti, neograničeni um.

No vjernik ne vjeruje zato što je do uvjerenja da Bog postoji došao samo razumom, nego zato što je u to postao siguran i prije nego što je počeo razmišljati. Ta je sigurnost slična životnoj sigurnosti: čovjek je siguran da živi i prije nego što o tome razmišlja. Vjera je kao život; odnosno, vjera jest život, tkivo života. Čovjek susreće Boga i prije nego što se proglasi vjernikom, i prije nego što o Bogu razmišlja. Bog je bliži čovjeku nego čovjekovo razumsko doumljivanje o Bogu. Kao što čovjek, hodajući u svjetlu sunčevu, spontano zna da postoji sunce, tako zna da postoji i Bog živeći Božje povjerenje. Čim se rodi, čovjek uživa u povjerenju roditelja i okoline. Sve što su generacije namakle kr16

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 16

28-Nov-19 9:30:22 AM

vavim žuljevima i velikim žrtvama, novorođenče preuzima u posjed samo zato što se rodilo. Odakle mu ta prava? Čovjek jede i pije, iako mu iz hrane i vode prijete bezbrojne opasnosti po zdravlje. Neko iskonsko povjerenje ga nosi da se ne boji. On se prepušta nesvjesnosti spavanja, u uvjerenju da za to vrijeme neće biti ubijen.

Postoji u svakom čovjeku iskonska nada, neko praočekivanje da će sve biti dobro. Postoji i neka čudesna volja za životom, unatoč bolestima i stalnim umiranjima. Sve nas drži nezadrživi optimizam. Odakle to? To je tu; iako je nevidljivo očima, vidljivo je duhovnom osjetilu u čovjeku. Osim razumske spoznaje Boga postoji i intuitivna spoznaja Boga. To je neko gledanje unutarnjim očima. To je sigurnost koju ne znamo izreći i argumentirati pojmovima, ali ona je tu. To je poput prvih principa spoznaje o kojima se ne može sumnjati. Tako npr. ne možemo sumnjati da mi postojimo.

Osim te intuitivne, postoji i vjerska spoznaja. To je duhovna spoznaja. Kao što čovjek očima spoznaje svjetlo, ušima zvuk, opipom tvrdoću, razumom misao, tako i duhom spoznaje duha. A Bog je duh, kaže nam Isus (usp. Iv 4,24). Zbog te duhovne spoznaje vjernik ne vjeruje u Boga zato što bi bez Boga svijet bio neshvatljiv i besmislen, nego zato što je Boga susreo, iskusio, doživio kao stvarnoga, osobnoga i živoga.

Osim toga, čovjek ne doživljava svoju vrijednost zbog toga što bi mu netko od ljudi dao pravo na životne uvjete. On ih ima od nekoga koga prepoznaje u svojoj intuitivnoj i duhovnoj spoznaji.

17

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 17

28-Nov-19 9:30:23 AM

Čovjek je dragocjen, jer ga je Bog stavio na svoju zemlju. Čovjek doživljava da je obdaren tijelom, dušom i životom od nekoga izvan čovječanstva.

Stoga u slučaju bolesti proklinje sudbinu, sluteći da ga u toj sudbini netko čuje; kad je presretan, nehotice govori »hvala Bogu«. Živeći na zemlji, čovjek sebe doživljava u rukama neke svjesne sudbine, kojoj ne može dokučiti krajnje razloge, i na koju je uzaludno bacati kamenje jer ono pada na čovjekovu glavu. Čovjek živi u naručju nekoga tko inscenira i režira njegov život. To je čovjekov osnovni doživljaj.

Bog nije samo netko koga moramo postulirati; izvoditi ga iz postojanja zakona, svijeta, svrhovitosti prirode, savjesti te kontingentnosti svijeta uopće. On nije netko koga nema pa stalno treba dokazivati da bi negdje trebao biti. Bog nije skriven, nedostupan i neshvatljiv, nego je izašao iz skrivenosti, nedostup­ nosti i neshvatljivosti. Bog je pošao ususret čovjeku i otkrio mu se. Ljudi ne samo da zaključuju da bi on trebao postojati, nego su ga »sreli«, »vidjeli« i »otkrili«, te zato govore o njemu. Postoji u ljudima određeno iskustvo Boga. To je iskustvo prisutno u svecima, misticima i prorocima; u događajima židovskog naroda i konačno, u Isusu iz Nazareta.

Mistici ne govore samo o iskustvu Boga kao ljubavi, pratemelja, vatre; ne govore samo o unutarnjoj zahvaćenosti Bogom, o »zgrabljenosti«, o doživljajima blizine, o praiskonu, djelovanju, privlačnosti te o stanovanju božanstva u srcu, nego govore i o osobi Boga. Glasovita je Pascalova izreka, zapisana u njegovu »Memorijalu«: »Ne 18

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 18

28-Nov-19 9:30:23 AM

Bog filozofa, nego Bog živi, Bog Abrahama, Izaka i Jakova.« Ne radi se, dakle, samo o nečemu, o božanstvu, nego prije svega o nekome – o Bogu.

Proroci su bili ljudi koji su odlazili u smrt, ako je trebalo dokazati da ljudima govore Božje poruke. Oni su govorili o tome da ih je Bog pozvao, da im je govorio, da ih je poslao, da moraju govoriti ono što je on naredio. Očito je da su proroci čuli nekoga, a ne nešto; netko ih je uzeo, »zgrabio« i poslao. Oni ne govore samo o nadahnuću iz kojega su govorili nego i o osobi koja im je govorila.

Prema Svetom pismu Starog i Novog zavjeta postoje izvorni proroci u kojima se javlja Bog. Proroci su očito čuli izvorno nadahnuće Božje; nekako su »dodirnuli« Boga, sreli ga i poslušali.

A Bog je namah promijenio njihov život i sačuvao njihove riječi do danas; riječi koje i danas pale, bude, pogađaju i mijenjaju srca.

Događaji u povijesti židovskog naroda, opisani u Bibliji, nadilaze čovjekove moći i ukazuju na Boga koji se kroz njih javlja. Koliko god pokušavali tumačiti te događaje, ostaje nešto što se ne može svesti na bilo koje prirodno razjašnjenje. Taj narod do današnjeg dana nosi na sebi pečat proročke sudbine. On je jedinstven narod, i po izabranju, i po sudbini, i po trpljenju. Taj narod je po sebi i za sebe jedno povijesno čudo. Gotovo dvadeset stoljeća raspršen među narode, opet je sišao u svoju domovinu i izrastao kao narod i kao znak Božjeg naroda.

Osobito iskustvo susreta sa živim Bogom čini događaj, postojanje i život Isusa iz Nazareta. On je pokazao snagu Duha i nadmoćnost ljubavi i do19

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 19

28-Nov-19 9:30:23 AM

bra; pokazao je da je u tome nenadmašiva i jedinstvena osoba povijesti. Za sebe je tvrdio da je Sin Božji, da su Bog Otac i on jedno. Djela su mu se poklapala s riječima. Crkva do danas nosi snagu njegove smrti i uskrsnuća te njegove pobjede nad grijehom, Zlim i patnjom. On nije otklonio patnju niti ju je uklonio iz svijeta, ali ju je prihvatio i pobijedio. Tko god njemu povjeruje, dobiva snagu i sposobnost da »susretne« nepristupačnog Boga.

Tako nastaje sigurnost vjere.

Rekosmo da čovjek vjeruje i prije nego što može razumski objasniti zašto i u koga vjeruje. On ne vjeruje zato što zna da Bog postoji, nego jer ima povjerenje u tu nevidljivu prisutnost. Vjera je prije razumskog znanja. Ona je povjerenje u ljubav, dobrotu, vjernost, vječnost, svetost, ali ne kao u vanvremenske kategorije, nego kao u živu osobu koja je ljubljena i ljubi; osobu koja je dobra, vjerna, vječna i sveta. Postoji iskonsko povjerenje u čovjeku. Čovjek je prvenstveno vjernik. Unatoč svagdanjim umiranjima, patnjama, uzaludnim vapajima i krikovima, on vjeruje u pobjedu povjerenja u dobro i u dobar ishod svega. On sluti da je svjetlo zadnja riječ i pobjeda nad tamom; ali ne neko obično svjetlo, nego osoba kao svjetlost. »Ja sam svjetlost svijeta«, kaže Isus. To povjerenje je nevidljivo, gotovo nestvarno, a ipak je temelj našeg života. Ono je sigurnije i stvarnije od stola i stolice, od zidova kuće, od zemlje po kojoj hodam, od ruke kojom radim i od očiju kojima gledam. Čovjek »hvata« Božju duhovnu prisutnost. Kako čovjek može biti siguran da postoji misao? Tako 20

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 20

28-Nov-19 9:30:23 AM

što misli i hvata misli drugoga. Misli su neopipljive, nevidljive, nečujne, a ipak su tu i tkivo su svega što radimo i gradimo. Kako možemo biti sigurni da postoji zvuk? Ne vidimo ga, ne pipamo i ne mirišemo, a ipak ga hvatamo uhom. Mi se jednostavno vladamo tako kako vjerujemo da vidimo, čujemo i razumijemo. Isto je s vjerom. Duhom »hvatamo« Božju prisutnost i kad se po toj spoznaji vladamo, vidimo da se to događa i da se savršeno uklapa u život. Naime, vjerujući postajem siguran i slobodan, sposoban savladati, katkad upravo nevjerojatno efikasno, zlo, bolesti, mržnju, nepovjerenje i nepravdu. Vjerujući spoznajem da mi je život postao sveobuhvatan, da mogu sve ljude nazvati braćom i u novom mentalitetu živjeti međuljudske odnose; da mogu Boga nazvati ocem i »razumjeti« prirodu, stvari, životinje i svakog čovjeka. Vjerujući postajem dobar, čist, pošten, pravedan, razborit, krotak, radišan, odvažan i svet. Ta povezanost s Bogom u duhu osposobljava ljude, čak i za čudesna djela poput liječenja bolesnih, uskrsnuća mrtvih, tjeranja zlih sila od čovjeka, pomaganja u nevoljama, uvjerljivosti u govoru i mnogo čega drugoga što se vidjelo kod svetaca.

Drugim riječima, čovjek svojim duhom može komunicirati s Bogom kao što razumom komunicira s ljudima. I kao što razumom ne može neposredno predavati misao, nego preko znakova – a to su govor i geste, tako i s Bogom komunicira duhom, preko molitava i obreda kao znakova kojima se izražava čovjekov duh. Molitva je govor duha kao što je riječ govor razuma. Religiozan čovjek 21

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 21

28-Nov-19 9:30:23 AM

je onaj koji je naučio govor duha i koji razumije taj govor. Kao što se uči govorom prenositi misli, tako se uči i duhovno komunicirati preko molitve.

Vjerniku je stoga molitva nešto tako jednostavno, uvjerljivo, istinito i normalno, kao i razgovor s ljudima. Kao što čovjek mora rukama nabaviti hranu da bi utišao glad tijela, tako mora raditi i duhom: moliti, postiti i slušati riječ Božju da bi utišao glad duše.

Da je duhovna stvarnost realna, pokazuju nam ljudi koji mole i tako očituju nadnaravne snage. Čudesni život svetaca je magnet za druge ljude, nešto sasvim realno. Sjetimo se Majke Terezije i njezina djela, koje svi narodi vide i dive mu se. To vide i ateisti. Ona tvrdi da tu snagu dobiva samo po molitvi, od Boga. Uzmimo dalje privlačnost Lurda, Fatime i drugih mjesta, gdje su živjeli sveci. Što je to što mnoge ljude vuče tamo? Kad ne bi bilo nikakvih stvarnih rezultata, nitko ne bi tamo išao. Sam po sebi, psihološki moment očekivanja nije dovoljan. Ima mjesta gdje ljudi mogu sugerirati i antisugerirati, a ipak se ništa ne događa. Na spomenutim mjestima ljudi se zaista promijene ili pak dožive čak i tjelesno ozdravljenje. Što to prijatelje privlači jedne drugima? Što privuče dvoje zaljubljenih? Što je nježnost za kojom svi čeznu? Što oslobađa heroje i mučenike da umru za pravdu, slobodu, mir i ljubav? Što to čovjeku daje snagu da se žrtvuje do kraja? Zašto čovjek može dati, a da ne traži nagradu i pohvalu od ljudi? Što to govori čovjeku o ljepoti prirode, cvijeta, vodopada, dječjih očiju? Što to pripovije22

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 22

28-Nov-19 9:30:23 AM

daju sunce, zvjezdano nebo i prirodni zakoni? Što to govori tišina šume, što otkriva planina, more te osama sobe i crkve? Što nas to pitaju tajne našeg života i prirode? Čovjek nije samo tijelo, nije samo ni stvaralac i davalac, nego prvenstveno primalac. On je dobio život i tijelo, zemlju i prirodu, životinje i svemir, rođenje i smrt, ljubav i mržnju. On je sebi darovan.

Od koga? Odakle je i kamo ide? Tko odlučuje o njegovoj sudbini? Tko ga je zamislio i tko ga nosi?

To nisu samo prazna pitanja i vapaj za odgonetkom; ta pitanja su već odgovor. Ona u sebi nose autora svemira i čovjeka, nose duhovnu prisutnost Boga. Ta pitanja nose u sebi sadržaj odgovora. »Ne bi me tražio da me nisi već našao«, kaže Augustin i tako izriče temeljno iskustvo Boga koje je sadržano u svakom egzistencijalnom čovjekovu pitanju. Čovjek u iskustvu samoga sebe već ima iskustvo Boga. Viktor Frankl, osnivač treće bečke psihoterapijske škole logoterapije, u djelu »Bog podsvijesti« kaže da egzistencijska analiza pokazuje da čovjek nosi Boga u sebi. Ako je on svjesno ateist, onda je podsvjesno vjernik, kaže Frankl. Čovjek potiskuje u podsvijest svoju religioznost. Stoga posvješćivanje te religioznosti donosi duševno zdravlje kao što u psihoanalizi posvješćivanje potisnutih nagona vodi do određenog zdravlja.

Najveći stručnjak za religije, Mircea Eliade, piše: »Sakralno je jedan od elemenata u strukturi čovjekove svijesti, a ne tek jedna od etapa u povijesti te svijesti. Biti čovjek ili točnije – postati čovjek, znači biti religiozan« (M. Eliade, Povijest religi23

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 23

28-Nov-19 9:30:23 AM

oznih ideja, 1976., predgovor). »Čovjek ne može bez odnosa s transcendencijom«, kaže V. Frankl.

Na njoj se zasniva savjest, ta bit autentičnog ljudskog bića. »Za Freuda je podsvijest u prvom redu bila skladište potisnutih nagona. No u zbilji nije podsvjesno jedino ono što je nagonsko, nego je podsvjesno i ono što je duhovno« (Bog podsvijesti, 1980., str. 17).

Ne bi čovjek postojao da ne postoji Bog. To da čovjek i svijet postoje jest najjači dokaz da postoji Bog. Čovjek ne mora postojati, ali Bog mora.

Ako postoji netko i nešto od drugoga, onda mora postojati i netko tko je odvijeka i od samoga sebe. Ako postoji ono što postaje, mora biti onaj koji nije postao, a jest. Ništavilo nije moglo postojati, čim postojim ja. Moralo je oduvijek biti, ne ništavilo nego postojanje egzistencija – nešto ili NETKO. To čovjek kuša, doživljava, spoznaje duhom i zato je nepopravljivo religiozan.

Vjernik kršćanin ima određeno iskustvo Boga.

To je iskustvo vjere, sakramenata, slušanja Božje riječi i molitve. No postoji i izvanredno iskustvo vjere kod mnoštva vjernika. Jedni su do njega došli prihvaćanjem patnje, drugi u specifičnim situacijama u kojima su bili prisiljeni moliti čitavim srcem. Treći su došli do njega nakon mučnih razmišljanja i traženja. Takvim je ljudima došlo svjetlo iz dubina i oni su postali sigurni da Bog postoji, te da će i oni živjeti. Mnoštvo pak vjernika došlo je do iskustva sistematskim duhovnim vodstvom u kojem su čuli Božju riječ, obratili se i mo24

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 24

28-Nov-19 9:30:23 AM

lili, da bi iskusili Božju milost i prisutnost. Njihov se život nakon toga snažno promijenio. Postali su sposobni razumjeti Sveto pismo; osjetili su glad za Božjom riječi i molitvom te postali sigurni u Božju egzistenciju. Njihovi su horizonti ispunjeni Božjim svjetlom. Sposobni su napustiti sve kako bi se približili Bogu. Prestali su griješiti teškim grijesima. Mnogi su se odlučili za redovnički život, ili za misionarski rad, ili za evangelizaciju, ili za rad u Crkvi, a neki su počeli studirati teologiju ili pošli karitativno djelovati.

Svi oni, međutim, govore o sigurnosti da su susreli Boga. Ljudi kojima se ukazao neki nebeski lik govore o ukazanju; mistici govore o vizijama ili viđenjima nebeskih likova, osobito Isusa Krista, dok iskusni kršćani govore poput Abrahama o »viđenju« vjerom te o drugovanju s Bogom »kao da vide nevidljivoga«. Osim toga, iskusni kršćani imaju i neku »drugu snagu«: oni su sposobni izmoliti i mnoge »čudesne« darove; oni su uvjerljivi u svjedočenju, a njihovom prisutnošću mijenjaju se ljudi oko njih; to iskustvo kao »zarazno« prelazi na druge; oni s radošću podnose terete života, križeve i patnju. Oni vide preko horizonata, nose nadu u svijet, imaju djetinje povjerenje u Boga i ne moraju se mučiti s razumskim dokazima o Bogu, jer Boga »susreću« (usp. A. Frossard, Bog postoji, ja sam ga susreo, Izdanje FTI, Zagreb).

Iskustvo vjere je spoznavanje duhom. Ono što ne može razum, može duhovna spoznaja. Pogotovo to može Duh Sveti koji u nama stanuje. To iskustvo je svijest, doživljaj, posvješćenje, pro25

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 25

28-Nov-19 9:30:23 AM

svjetljenje; ono je prodor do duhovne spoznaje.

Molitva je put duhovne spoznaje, put do mudrosti koja nadilazi razum.

Sve su to pozitivni razlozi vjerničke vjere. Crkva je mjesto na kojem je to iskustvo pohranjeno.

Ona je mjesto vjerničke sigurnosti i uvjerljivosti.

Vjernik razumski ne dokučuje do kraja ponore i korijene zla, ali zlo pobjeđuje svojom vjerom.

Povjerenje u Boga mu daje moć da nadiđe patnju i zlo te da u susretu s Bogom doživi pobjedu dobra i ljubavi. On ne tumači zlo, nego ga pobjeđuje kao Isus Krist, koji je patnju i zlo prihvatio i u svom tijelu »ubio«. Za vjernika zlo nije više izvor besmisla. Bog je jači od zla i izvor nade i svjetla.

Vjernik je tako pozvan da razgoni mrak iz svijeta, da zlu oduzme oštricu besmisla, da molitvom i prihvaćanjem križeva pobijedi zlo. Isus nas je učio kako da pobjeđujemo zlo. On je proklinjanju suprotstavio blagoslivljanje, zlostavljanju molitvu, mržnji dobra djela, a neprijatelju ljubav. Patnji je suprotstavio križ, smrt i uskrsnuće; odbačenosti je suprotstavio blaženstva; vezanosti odricanje, a onima koji nas sude, to da mi njih ne sudimo.

Sljedeće bi stranice htjele poći tim putem. One bi nas htjele naučiti ljubiti neprijatelje, dobro činiti onima koji nas mrze, moliti za one koji nas progone, blagoslivljati one koji nas proklinju. Htjele bi nas naučiti blagoslivljati Boga i donositi Božji blagoslov ljudima. A to je najvažnija i najuspješnija molitva. U njoj leži mogućnost izgradnje boljeg svijeta.

26

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 26

28-Nov-19 9:30:23 AM

Za bolji svijet 7. izdanje.indd 4

28-Nov-19 9:30:22 AM