U potrazi za osmišljenom starošću. Prilog antropologiji starosti

Slavica Dodig

U POTRAZI

ZA OSMIŠLJENOM

STAROŠĆU

1 Kršćanska sadašnjost

1

Slavica Dodig U POTRAZI ZA OSMIŠLJENOM STAROŠĆU

1

Lektura: Sead Muhamedagić Korektura: Josipa Dragičević Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Tihomir Turčinović Slika na naslovnici: Gerrit Dou, Starica koja čita (oko 1631.)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1555-1 (tiskano izdanje) 978-953-11-1647-3 (digitalno izdanje) Tiskano u rujnu 2021.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001107760.

2

Slavica Dodig

U potrazi za osmišljenom starošću Prilog antropologiji starosti

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

ZAGREB, 2021.

3

4

Pjesma riječnog ribara1 Starim sve više i više, sve manje bivaju ribe, i kormorani ginu, glasan je rijeke šum.

Starim sve više i više, služi me sluh sve bolje, grad krhotine šalje, glasan je rijeke šum.

Starim sve više i više, brodovi idu sve brže, vrtlozi sve su manji, glasan je rijeke šum.

Starim sve više i više, noge su mi sve kruće, svjetlije su poljane, glasan je rijeke šum.

Starim sve više i više, a daždevnjaci pište, i magle sve su gušće, glasan je rijeke šum.

Theodor Kramer

1

Prepjev Sead Muhamedagić.

5

6

Predgovor Kada nakon postupnog i vidljivog rasta i razvoja kroz djetinjstvo, mladalaštvo i odraslu dob čovjekove tjelesne i umne sposobnosti dostignu vršnu individualnu razinu, započinje njihovo, najprije neprimjetno, a potom i sve vidljivije propadanje. Za razliku od te biološke ili fiziološke starosti, kronološka starost odnosi se na broj proživljenih godina, a funkcionalna starost podrazumijeva sposobnosti svake osobe da pridonosi društvu u kojem živi. Čovjek se kroz cijelu znanu prapovijest i povijest bavio starošću i duljinom života, s trajnom težnjom da što duže ostane mlad i zdrav te da otkrije mogući spasonosni eliksir života, koji bi mu osigurao dugovječnost i besmrtnost. Strah od starenja nije bio samo strah od slabljenja brojnih životnih funkcija, nego je uvijek bio strah od bolesti, nemoći, usamljenosti, a napose od smrti. Danas, kad se ljudski vijek znatno produljio, svakome je jasno da nije važna samo dugovječnost, trajanje u vremenu, nego su bitni sadržaji i smisao takva dugovječnog života te dragocjeni tragovi što ih čovjek ostavlja u životima drugih.

Znanstvenici iz područja biomedicine desetljećima pokušavaju odgovoriti na dva pitanja koja se odnose na biokemiju starenja: Zašto i kako neki organizam stari? Tijekom godina razvijale su se mnoge teorije o starenju i o životnom vijeku, ali se nijedna od njih nije uspjela dokazati, tako da bi bilo bolje govoriti o hipotezama o starenju. Tisuće znanstve7

nih radova objavljenih zadnjih sedamdesetak godina ponudilo je više od 300 bioloških hipoteza o starenju, ali nijedna nema dovoljnu prediktivnu snagu objasniti većinu procesa koji vode k starenju. Osim mnogobrojnih bioloških teorija starenja, zadnjih se godina raspravlja i o različitim sociološkim teorijama starenja, koje bi trebale objasniti promjene odnosa pojedinca i društva tijekom starenja. Psihološke teorije starenja pokušavaju doći do spoznaje kako se s vremenom mijenja ponašanje pojedinca i što dovodi do promjene ponašanja starijih osoba.

Može biti neobično što je znatan dio ove knjige o starosti posvećen biblijskim tekstovima, ali treba biti svjestan neizmjernog utjecaja biblijske ostavštine na cjelokupan život zapadne civilizacije. Svi ćemo se složiti da je Biblija najprevođenija i najčitanija knjiga. Dijelovi Biblije prevedeni su na oko 3380 od 7111 poznatih jezika, a cjelovita Biblija prevedena je na 698 jezika, među njima i na hrvatski. Što je nama Biblija? Neki će reći da je Biblija povijesni dokument jednog vremena i jednog prostora. Smatraju je i filozofskom knjigom. Mnogi će potpuno argumentirano ustvrditi da je Biblija i književno djelo, jer sadrži različite književne vrste, služi se mitskim govorom, puna je pripovijesti, govora, pisama, prispodoba, bajki, basni, legendi, pisama, pjesama; obiluje metaforama, slikopisnim i uvjerljivim opisima brojnih događanja.

Katkada se čitatelj ne može oteti dojmu da su biblijski pisci opisivali događaje tako uvjerljivo kao da su bili živi svjedoci vremena i događanja o kojima pišu. Štoviše, čitatelj se kojiput osjeća živim svjedokom opisanih zbivanja. Moglo bi se reći da je Biblija na specifičan način i iskrena knjiga, jer nikog ne uljepšava. Čovjek je onakav kakav jest, sa svim pozitivnim 8

i negativnim osobinama. Tisućama godina Biblija nadahnjuje brojne književnike, pjesnike, slikare, kipare, arhitekte, filmske umjetnike, skladatelje. Možemo li zamisliti književnost ili slikarstvo bez biblijskih likova ili glazbu bez biblijske inspiracije? Ne možemo. Možemo li zamisliti vizuru krajolika bez sakralnih objekata inspiriranih Biblijom? Teško. Neki će prepoznati da je Biblija i knjiga odnosa, ne samo odnosa između čovjeka i Boga, kako misle vjernici, nego i odnosa između čovjeka i čovjeka. Ona je knjiga s ključem, jer se može čitati kroz različite aspekte, a u njezinim živopisnim tekstovima svatko – vjernik, ateist i agnostik – može pronaći neku važnu misao i poruku, čak i na osobnoj razini. Za vjernike, bilo židove ili kršćane, Biblija je Božja poruka ili Božja oporuka. Objedinila je židovsku (Tora) i kršćansku (Stari i Novi zavjet) tradiciju i postala inspiracija za islamsku tradiciju ispisanu u tekstovima Kur’ana. Ti dobro poznati drevni zapisi jasno progovaraju o nužnom poštivanju starijih osoba.

Pravu raspravu o starenju i starosti započeo je poznati antički liječnik Hipokrat, postavljajući pitanja o tome je li starost prirodno ili patološko stanje organizma i propitujući što je zdravlje, koji su uzroci bolesti i kako bolest utječe na starenje. Njemu su se pridružili filozofi i teolozi, koji su, svaki sa svog motrišta, pridonijeli raspravi o starenju i starosti.

Prozni pisci i pjesnici kroz stoljeća ostavljaju vrijedan trag o svojem specifičnom pogledu na starost. Vrijeme znanosti otvorilo je put novim znanstvenim granama, gerontologiji, gerijatriji, antropologiji starenja, sociodemografiji, kad se shvatilo da su starijim osobama potrebni stručnjaci koji će ih liječiti te stručnjaci koji će proučavati njihove potrebe i položaj u društvu.

9

Stariji ljudi osjetljiva su i ranjiva skupina nekog društva, što osobito dolazi do izražaja u izvanrednim situacijama, u kojima se može ocijeniti čovječnost pojedinca i ljudskost zajednice. Starijim je osobama potrebna pažnja i briga njihovih bližnjih, ali i skrb cjelokupne zajednice.

Jedan od apsurda pandemije teške bolesti uzrokovane novim koronavirusom (COVID-19), koja je 2020. godine potpuno promijenila sliku svijeta, jest da se virus okomio na kronične bolesnike i starije, upravo na one osobe kojima na raznorazne načine pokušavamo vratiti zdravlje i kojima svakojakim pripravcima silno želimo produljiti život. Taj novi koronavirus, između već svima dobro poznatih posljedica, utječe i na demografsku sliku svijeta.

U vrijeme demografskog starenja zapadnog društva i tendencije daljnjeg produljenja ljudskog vijeka, društvo će se sve više baviti starenjem i poboljšanjem života starijih članova društva, kako bi svaki pojedinac mogao dati smisao svojim danima i godinama. Društvo koje njeguje dugoročnu brigu o starijim osobama pokazuje samoobnavljajuću sposobnost razvijanja humanog društva, što u konačnici znači da ima svijest i o vlastitoj budućnosti. Ova knjiga trebala bi biti skroman doprinos na tom putu.

Zahvaljujem direktoru Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepanu Brebriću na ukazanom povjerenju, Dariju Bumbaru, dipl. theol. na suradnji, grafičkom uredniku Tihomiru Turčinoviću na ideji i izvedbi naslovnice te svim djelatnicima koji su pridonijeli konačnom izgledu knjige.

10

Starenje i starost Tko je čovjek?

Čovjek je u fizičkom i metafizičkom smislu jedinstveno i najsavršenije zemaljsko biće. Njegovo fizičko tijelo sadrži elemente koji se mogu naći u prirodi, a ustrojstvo tijela čini ga jedinstvenim zemaljskim stvorom, jedinstvenim pozemljarom. Kao fizičko biće rađa se, živi, množi se, stvara i umire. Kao metafizičko biće čovjek nadilazi materijalnu stvarnost jer je on, koji čini jedinstvo tijela, duše i duha, u stanju razumom spoznati vlastiti bitak, svoje prirodne osobine, nagone i potrebe, svoju osjetilnost, svoju osobnost, dakle, svoje jastvo i svoje sebstvo, a djelomično i osobnost drugog čovjeka. Budući da je biće dijaloga, komunicira sa svime što ga okružuje. Duša je obdarena sviješću, voljom i osjećajima i predstavlja čovjekov emocionalni i intelektualni identitet. Duša povezuje tijelo s duhom. Kao duhovno biće čovjek osjeća potrebu za duhovnošću.

Antropologija kao znanstvena disciplina s različitih motrišta proučava ljudsku cjelovitost. Dok fizička antropologi11

ja proučava morfološke, anatomske, fiziološke, psihičke osobine čovjeka, filozofska se antropologija bavi proučavanjem ljudske biti, ljudske duše i duha, odnosno cjelovite tjelesne i netjelesne, duhovne ljudske stvarnosti. Životni vijek

Ne tako davno starija je dob bila povlastica pojedinaca, a danas gotovo da je sudbina većine stanovništva. Razlog produljenja ljudskoga životnog vijeka kroz povijest krije se u postupnom smanjivanju stope smrtnosti novorođenčadi i male djece, poboljšanju životnih uvjeta uz istodobno pronalaženje i primjenu lijekova za liječenje kako infektivnih bolesti tako i onih teških, većinom smrtonosnih.

Temeljem istraživanja pronađenih dijelova kostura, osobito zubā, znanstvenici su procijenili da je u mlađem kamenom dobu, neolitiku, 50 % djece jedva doživljavalo dob od 12 do 14 godina. Dob od 50 godina nije dočekalo ni 10 % stanovništva. Sustavno registriranje rođenja i smrti stanovništva započelo je u Švedskoj 1750. godine, a u Engleskoj 1833. godine, što je omogućilo praćenje demografske slike društva.

Dok su još prije stotinjak godina ljudi živjeli u prosjeku 30 do 40 godina, čovjek današnjice živi tridesetak godina duže nego što je živio prije dva stoljeća (tablica 1).

12

Tablica 1. Prosječni životni vijek u različitim prapovijesnim i povijesnim razdobljima Povijesno razdoblje

Prosječni životni vijek * (godine)

Paleolitik

33

Neolitik

20 – 33

Brončano i željezno doba

28 – 36

Drevni Egipat

30 – 34 x

Drevna Grčka

37 – 41

Drevni Rim**

20 – 30

Srednji vijek

40

Početak XVIII. stoljeća

30

Početak XIX. stoljeća

30 – 40

Prva polovica XX. stoljeća

60

Druga polovica XX. stoljeća

62

Početak XXI. stoljeća

71,5

* Očekivana prosječna dob procijenjena je temeljem preživljavanja 15-godišnjaka, što znači da u procjenu nisu uključena mala djeca čija je smrtnost bila velika; nisu prikazani rezultati u pojedinim svjetskim područjima, nego podatci na svjetskoj razini; x Žene su prosječno živjele 30 godina, a muškarci 34 godine; ** Podaci su načinjeni pomoću računalnih modela.

Očekivano trajanje života linearno se produžuje kako u zemljama s velikim dohotkom tako i u zemljama s malim i srednjim dohotkom. U zemljama s velikim dohotkom očekivano trajanje života se produljuje zbog smanjenja smrtnosti među starijim osobama, a u zemljama s malim 13

i srednjim prihodima produljenje ljudskog života rezultat je smanjenja smrtnosti u djetinjstvu, uključujući i novorođenačku smrtnost te zbog uspješne prevencije i liječenja mnogih, prvenstveno infektivnih bolesti. Prema nekim istraživanjima samo oko 10 % žena umire do 65. godine života, a isti se postotak odnosi na muškarce do 55. godine života. Danas nestvarno djeluje podatak da je sredinom prošlog stoljeća 10 % žena umiralo u dobi do 35. godine, a muškaraca do 20. godine života.

Broj stogodišnjaka je u postupnom porastu. Prema podacima iz 2017. u Europi je bilo 17,3 stogodišnjaka na 100 000 stanovnika. Japan je zemlja s najvećim udjelom stogodišnjaka u populaciji.2 Budući da se danas u razvijenim zemljama broj stogodišnjaka povećava otprilike 5,5 % godišnje, broj stogodišnjaka se udvostručuje svakih 13 godina.

Proučavanjem različitih obilježja stogodišnjaka znanstvenici nastoje otkriti razloge njihove dugovječnosti.

Ustanovljeno je da je, zbog produljenja životnog vijeka i smanjenja broja novorođenih, udio starijih osoba u zapadnom svijetu u trajnom porastu. Ti trendovi prisutni su i u Hrvatskoj, a mogli bi biti još nepovoljniji, jer podaci o socijalnom sterilitetu iz 2006. pokazuju da u Hrvatskoj ima čak 15 – 20 % nerotkinja, čemu razlog nije samo neplodnost brakova nego i osobna odluka. Sa strahom se gleda u budućnost, tim više što će iseljavanje osoba generativne dobi utjecati na dobnu strukturu hrvatskog stanovništva. Procjenjuje se da će 2051. u Hrvatskoj biti 3 456 866 stanov2

nika.

14

Omjer stogodišnjaka bio je 2010. godine 347 na milijun stanov-

nika (prema popisu 2011. bilo ih je 4 284 889), s udjelom starijeg stanovništva od 31 %. Tih problema demografskog starenja zapadna kultura gotovo da nije imala do XX. stoljeća, jer se u obiteljima rađalo više djece, a životni vijek bio je kraći.

Utjecaj spola na životni vijek

Razvoj svake biološke vrste ima za cilj produljenje vlastite vrste. Glavnu ulogu u tom evolucijskom procesu uglavnom imaju ženke, koje su dugovječnije od mužjaka,3 a u nekoj populaciji postoji i njihova brojčana prevlast. Radi održanja nužne ravnoteže potrebno je da jedan mužjak ostvaruje brojno potomstvo s više ženki (poliginija), osim kod monogamnih veza kod ptica. Ženke su dugovječnije i zbog toga što se kroz dulje vrijeme moraju brinuti o potomcima. Žene žive prosječno tri do četiri godine duže nego muškarci, što se povezuje s djelovanjem ženskih i muških hormona (estrogena odnosno testosterona), te znatnim utjecajem vanjskih čimbenika, počevši od načina prehrane, izloženosti štetnim agensima (pušenje, alkohol) i drugim okolnostima (npr. nesreće, ubojstva, samoubojstva, ratovi).

Kronološko i biološko starenje

Nakon rođenja ljudsko biće raste i sazrijeva kroz razdoblje djetinjstva i mladalaštva do odrasle dobi, a zatim prola3

Iznimku čine sove i kratkorepi majmuni – titiji iz porodice Pithe-

ciidae.

15

zi kroz različite trajne degenerativne procese koji smanjuju sposobnost preživljavanja i konačno dovode do smrti. Iako čovjek raste i razvija se od začeća, istodobno započinje i proces starenja. Prema današnjim normama čovjek nakon 65. godine života ulazi u doba starosti. Među stručnjacima postoji suglasje da se može govoriti o kronološkoj, biološkoj (fiziološkoj) i funkcionalnoj starosti. Kronološka starost podrazumijeva broj proživljenih godina, biološka se starost odnosi na tjelesne funkcije povezane s dobi svakog pojedinca, a funkcionalna starost govori o sposobnostima svake osobe da pridonosi društvu u kojem živi.

Zbog produljenja životnog vijeka starenje se također pomiče prema starijoj dobi, pa je demografska klasifikacija starosti u današnje vrijeme dobila nove okvire. Prema njima se starosna dob može podijeliti u tri razdoblja – rano, srednje i kasno starosno doba (tablica 2).

Tablica 2. Starosna razdoblja i njihove osobitosti Dob (godine) 65 – 75 76 – 90 > 90

16

Starosno razdoblje

Opće značajke

Rana starost (mlađe stara osoba) Srednja starost (srednje stara osoba) Kasna starost, dugovječnost (staro stara osoba)

Razdoblje početne involucije ljudskih fizičkih sposobnosti Razdoblje daljnje involucije ljudskih motoričkih funkcija Razdoblje pada ljudskih fizičkih sposobnosti

Biomedicinske znanosti i starenje

Svaki organizam živi u stalnoj borbi s vanjskim i unutarnjim agensima koji ga mogu oštetiti. Tijekom starenja iscrpljuju se fiziološki mehanizmi koji se suprotstavljaju tim nebrojenim, više ili manje štetnim tvarima. Bez vlastitih obrambenih mehanizama život živih bića bio bi iznimno kratak, jer bi nakupljanje štetnih tvari oštetilo stanične elemente i njihovu funkciju, što bi u konačnici dovelo do oštećenja različitih tkiva i ubrzanog (sekundarnog) starenja cijelog organizma.

Razvitak objektivnih, znanstvenih metoda omogućio je da se o različitim razdobljima života, pa tako i o starenju i starosti može razmišljati temeljem istraživanja, a ne samo temeljem subjektivnih promatranja osobina pojedinih pojava.

Imajući u vidu biokemijske procese starenja, znanstvenici pokušavaju odgovoriti na neka osnovna pitanja: Što je starenje?

Zašto starimo? Kako starimo? Kada započinje proces starenja? Starimo li zbog bolesti ili su bolesti posljedica starenja?

Možemo li starenje odgoditi? Da se radi o teškim pitanjima pokazuju brojne teorije/hipoteze (do sada objavljenih njih više od 300), a mogu se očekivati i nove. Općenito ih se može svrstati u dvije skupine: teorije koje uključuju genetski programirano starenje i teorije o oštećenju stanica štetnim agensima (uglavnom slobodnim radikalima) i trajnom upalom.

Sa stručno-znanstvenog motrišta o starenju se može govoriti na različite načine. Biomedicinske znanosti definiraju starenje kao vremenski povezano nepovratno proliferativno pogoršanje onih fizioloških procesa organizma koji podržavaju čovjekovu plodnost, a u konačnici opstanak. Posljedica 17

procesa starenja je progresivan gubitak fiziološke cjelovitosti i narušene funkcije tkiva i organa. Stručnjaci s područja društvenih znanosti ovo razdoblje nazivaju primarnim starenjem.

Starenje je unutarnja karakteristika svih živih bića. Svakako iznenađujuće djeluje paradoksalni podatak da biokemijski proces starenja pojedinačnih stanica – senescencija,4 započinje već tijekom embrionalnog razvoja, što zbog genetski programiranog starenja, što zbog vanjskih utjecaja štetnih tvari koje do čeda dolaze preko majčine krvi. Zahvaljujući vlastitim i majčinim obrambenim mehanizmima, proces biološkog starenja se zaustavlja. Tijekom prenatalnog i postnatalnog života organizam razvija različite biokemijske putove, ne bi li zaustavio biološko starenje i uklonio pojedine stanice zahvaćene akutnom senescencijom. Budući da je čovjek stalno izložen djelovanju štetnih tvari, ravnoteža biokemijskih procesa počinje se narušavati u trenutku kad se intrinzični obrambeni procesi počinju iscrpljivati. Normalno, fiziološko starenje uzrokovano kroničnom senescencijom u početku nije vidljivo, ali postaje jasno da čovjek stari kad se pojave specifična fenotipska obilježja kao što su povećanje indeksa tjelesne mase, spuštanje kapaka i vanjskoga očnog kuta, proširenje nosa, opuštanje usana. Osim toga, normalno sta4

Senescencija (lat. senex; eng. senescence – starenje) ili biološko starenje je nepovratan oblik dugoročnog mirovanja staničnog ciklusa, uzrokovan pretjeranim unutarstaničnim ili izvanstaničnim stresom ili oštećenjem. Uzrokovano je oksidacijskim stresom, skraćivanjem odnosno oštećenjem telomera, oštećenjem DNK, poremećenom funkcijom mitohondrija, razgradnjom kromatina, upalom, epigenetskom disregulacijom, djelovanjem onkogena. Dodig, S., Čepelak, I., 2019.

18

renje podrazumijeva senzorne promjene (slabljenje oštrine vida, njuha, okusa, sluha, probleme s gutanjem), vrtoglavicu, nesanicu, slabljenje mišića, smanjenu pokretljivost, drhtav rukopis, smanjenu elastičnost kože, gubitak pigmenta kose, hrapav i drhtav glas, a do izražaja dolaze kognitivne i socijalne promjene.5 Dok su fenotipska obilježja i neki biokemijski biomarkeri starosti poznati, znanstvenici još tragaju za pouzdanim, specifičnim, standardiziranim biomarkerima senescencije, kako bi se što ranije mogli uočiti biokemijski procesi starenja, a u konačnici istražiti mogućnost terapije kojom bi se ti procesi usporili, dok bi se ljudski vijek produljio. Zadaća je senoterapeutika6 da spriječe nakupljanje senescentnih stanica i omoguće njihovo uklanjanje. Godinu 2019. obilježila su preliminarna istraživanja mogućih senoterapeutika, ali još uvijek na tržištu nema odobrenih preparata.

Starenje i bolesti

Akutne infekcije i upale, prisutne u čovjeka od njegova rođenja do smrti, a koje su u mladosti uspješno i brzo izliječene, ostavljaju u starijoj dobi teže posljedice zbog oslabljenoga imunosnog odgovora. U starijoj se dobi može govoriti o dvjema vrstama bolesti. To su bolesti ovisne o dobi odnosno o procesima starenja (engl. age-related/dependent diseases) i bolesti povezane s dobi (engl. age-associated diseases).

Patogeneza bolesti ovisnih o dobi uključuje osnovne proce5

Starenje podrazumijeva progresivni sveopći poremećaj funkcija cijelog organizma, koji rezultira gubitkom adaptacijskog odgovora na stres i povećanom vjerojatnošću smrti. Čepelak, I., Dodig, S., 2019.

6 Lijekovi protiv starenja, engl. anti-aging drugs.

19

se starenja, a među njih se mogu svrstati koronarna bolest srca, cerebrovaskularna bolest, dijabetes tipa II, osteoporoza, osteoartritis, bolesti bubrega i gastrointestinalnog sustava, Alzheimerova i Parkinsonova bolest. Pobol od tih bolesti i njima uzrokovana smrtnost povećavaju se eksponencijalno s godinama. Bolesti povezane s dobi nisu nužno povezane s procesima starenja. Pojavljuju se uglavnom u starijoj dobi, ali se sa starenjem njihova učestalost ne povećava razmjerno dobi. Primjeri takvih bolesti su giht, multipla skleroza, amiotrofična lateralna skleroza, autoimunosne bolesti i mnogi, ali ne svi karcinomi. U pozadini svih promjena koje se događaju tijekom starenja tri su ključna čimbenika: senescencija, imunosno starenje i upala.

Različite aspekte starenja i starosti ispituju stručnjaci iz područja gerontologije i gerijatrije. Dok gerontolozi proučavaju biološke, psihološke i društvene procese povezane sa starenjem, uži specijalisti biogerontolozi istražuju biologiju starenja i dugovječnosti. Postavljanje dijagnoze, liječenje bolesnika starije životne dobi pripada posebnoj grani medicine, gerijatriji.

Vjerojatnost umiranja u zreloj dobi povećava se eksponencijalno – udvostručuje se svakih osam godina. Iz toga slijedi da je vjerojatnost umiranja osobe u dobi od npr. 55 godina dvostruko veća nego kad je osoba bila u dobi od 47 godina, a u toj dobi ponovno dvostruko veća nego kad je bila u dobi od 39 godina. Osobe starije od 65 godina umiru zbog infektivnih bolesti, nesreća, demencije, oštećenja srca, cerebrovaskularnih bolesti, a smrtnost se u tom razdoblju povećava s dobi. Istodobno se smrtnost od malignih bolesti i akutnog infarkta miokarda znatno ne povećava, a manja je 20

nego u dobi između 30. i 55. godine. Štoviše, smrtnost od malignih bolesti smanjuje se u tijeku starosnog razdoblja.

Vršna pojavnost pojedinačnih malignih bolesti događa se u dobi od 60. do 64. godine, a pojavnost višestrukih karcinoma između 80. i 84. godine života.

21

22

Povijesni pogled na starost Položaj starijih u zemljama drevnoga Bliskog istoka

Mezopotamija

Mezopotamska je civilizacija po mnogim svojim segmentima bila ishodište civilizacijskih tekovina ostalih zemalja, kako susjednih (npr. Sirije, Palestine, Egipta) tako i onih udaljenijih (npr. Indije). Mladost, snaga, spolna moć i pomlađivanje bile su teme koje su svoje mjesto našle i u životu drevnih naroda.

Mezopotamci su život slikovito opisivali kao putovanje cestom, na čijem se kraju nalazi smrt. Čovjekov su život u početku podijelili na dva razdoblja – doba djetinjstva i odraslu dob. Nakon te prvotne dvojne podjele životnog vijeka otišli su korak dalje te čovjekov život promatrali kroz različite skupine ljudi. To su djeca, odrasli muškarci i žene te ostarjeli muškarci i žene.7 U srednjem babilonskom razdoblju (1595.–1000. pr.

Kr.) tu su podjelu proširili, dodajući joj adolescente. Iskustvo je pokazalo da svako čovjekovo razdoblje ima svoje osobitosti, 7

Rivkah, H., 2003.

23

tako da su u VII. st. pr. Kr. učinili precizniju podjelu odrasle dobi u šest razdoblja (izraženih kao srednja dob), opisujući osnovne karakteristike spomenutog razdoblja: – četrdeset godina – sretno razdoblje, vrhunac života;8 – pedeset godina – kratki život; – šezdeset godina – zrelost, muškost, junaštvo; – sedamdeset godina – dugi život; – osamdeset godina – staro doba, sijeda kosa; – devedeset godina – izuzetno staro doba. Životni vijek robova bio je znatno kraći. Robovi koji su živjeli u teškim uvjetima umirali su oko 40. godine života, a oni koji su živjeli u povoljnijim uvjetima mogli su živjeti i do 68. godine života. Mezopotamci su željeli živjeti toliko dugo da uzmognu vidjeti sijedu kosu i bradu jednog od svojih unuka. U drevnim se književnim djelima iz 2400. godine pr. Kr. spominje da bi idealno bilo kad bi čovjek u zdravlju doživio 120 godina života.

Stariji su ljudi na prostoru drevne Mezopotamije bili veoma cijenjeni, o čemu govori i podatak da su 3000 godina pr. Kr. u gradovima postojali javni uredi za starije osobe (ab-ba iri = šibut alim), štoviše i posebni uredi za starije žene (nam-um-ma) koje više nisu mogle raditi. U uredima je radio vijećnik posvećen zaštiti obitelji, brizi za udovice i brizi za roditelje.9 Starije osobe koje više nisu bile radno sposob8

Nije se odnosilo na žene, jer je to razdoblje kad se okončava ženino fertilno razdoblje.

9 Stol, M., Vleeming, S. P. The Care of the Elderly in the Ancient Near East. Brill 1998. Udovice su prema Hamurabijevu zakoniku, koji je nastao između 1755. i 1750. pr. Kr., bile zaštićene.

24

Sadržaj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7

STARENJE I STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Tko je čovjek? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Životni vijek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Utjecaj spola na životni vijek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kronološko i biološko starenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biomedicinske znanosti i starenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Starenje i bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11 11 12 15 15 17 19

POVIJESNI POGLED NA STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Položaj starijih u zemljama drevnoga Bliskog istoka . . . . . . . . . . . .

Mezopotamija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Egipat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Grčka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Starije osobe u Europi od srednjeg vijeka do XX. stoljeća . . . . . . . .

Srednji vijek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Renesansa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vrijeme znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Filozofsko-antropološki pogled na starenje i starost . . . . . . . . . . . . .

Teološko i antropološko shvaćanje starenja i starosti . . . . . . . . . . . .

Starost u književnim djelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biblijska slika starosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Životni vijek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Dugovječnost praotaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Grijeh i dužina života praotaca i pramajki . . . . . . . . . . . . . . . . .

Starosna razdoblja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

23 23 23 25 29 31 33 33 37 39 41 49 57 68 69 70 75 81

153

Vremešne osobe u Starom zavjetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Starješine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Mudraci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Proroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Vremešne osobe u Novom zavjetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Isusovi suvremenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Udovice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Isusovi učenici i nasljedovatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Obilježja starenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Znanje, razboritost i mudrost starijih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Starost kao nagrada za pravedan život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Umirovljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Odnos prema starijima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Starost i bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Starost i smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Poruke biblijskih staraca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Tora – Biblija – Kur’an . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 EPILOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

U zrcalu starosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uloga društvene zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Osmišljena starost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Starenje i duhovnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pred vratima smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

117 118 120 122 126 129

Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

154

1