Sveti Ivan Pavao Veliki

Papa Franjo •

Luigi Maria Epicoco

Sveti

Ivan Pavao Veliki

Kršćanska sadašnjost

PA PA FR A N JO LU IGI M A R I A EPICOCO

• S V ETI I VA N PAVAO V ELI K I

POL A ZIŠTA

86

R A ZGOVOR I • S V J E DOČ A NST VA

10

Prijevod Josip Balabanić Lektura i korektura Karmela Prosoli Prijelom Marijan Tkalec Oprema Tomislav Alajbeg

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 isbn 978-953-11-1339-7 Tiskano u rujnu 2020. cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001070957.

PA PA F R A N J O • LU IGI M A R I A EPICOCO

Sveti Ivan

Pavao Veliki

K R Š Ć A N S K A S A DA Š N JO S T ZAGR EB, 2020.

Naslov izvornika: Papa Francesco con Luigi Maria Epicoco, San Giovanni Paolo Magno © EDIZIONI SAN PAOLO s.r.l., 2020 Piazza Soncino, 5 – 20092 Cinisello Balsamo (Milano) – Italia www.edizionisanpaolo.it © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

Predgovor Tijekom više ugodnih razgovora sa Svetim Ocem, od lipnja 2019. do siječnja 2020., glavna tema bio je lik Ivana Pavla II. koji se, kako vrijeme prolazi, sve izraženije pokazuje u svoj svojoj poliedričnosti (mnogostranosti). Dok ove godine proslavljamo stotu obljetnicu njegova rođenja, papa Wojtyła doista nam izgleda kao »Wojtyła Veliki«, i biva sve jasnije zašto je narod okupljen na Trgu svetog Petra na dan njegova ukopa vikao: »Svetac, odmah!« Tijekom ovih otvorenih razgovora često se dotiču neki vidovi koji su zanimljivi i za cijelu Crkvu. Pružila nam se providnosna prilika da prikupimo i neke dragocjene autobiografske podatke o životu pape Franje.

Ako su naša pitanja, općenito govoreći, obuhvatna u širinu, odgovori Svetog Oca pokazuju se kao konkretno (s)mjerodavni, iskreni i prodorni, te daju nazrijeti njegovu začudnu unutarnju slobodu, spojenu s neusiljenom hrabrošću i istinskom franjevačkom jednostavnošću.

5

Predgovor

S motrišta stila, odgovori čuvaju svježinu dijaloga i okus riječî kojima su izgovoreni.

Ovdje skupljamo te mrvice, »preostale ulomke« (Iv 6, 12) učiteljstva pape Franje da »ništa ne propadne« od toga velikog kruha umnoženoga za sve. To je naučavanje koje je Papa pretresao u svojem srcu i svojem umu.

Don Luigi Maria Epicoco Rim, 2. veljače 2020.

Svijećnica, svetkovina Prikazanja Gospodinova u Hramu

6

»Na tebi ću sagraditi Crkvu svoju«

I. »Na tebi ću sagraditi Crkvu svoju« Život nekoga pape uvijek se može podijeliti na dva razdoblja. Prvo čini sve ono što se dogodilo prije izbora za prvosvećenika, drugo je njegov život kao Petra, kao nasljednika apostolskog prvaka.

U osnovi, tako je bilo i s prvim povijesnim Petrom: prije nego što je susreo Isusa, bio je jednostavno Šimun, sin Jonin, galilejski ribar, ali nakon presudnog susreta s Kristom taj se čovjek doslovce promijenio, više nije bio običan ribar. Prema riječi Isusovoj, postao je ribarom ljudi, to jest postao je onaj koji će s vremenom naučiti da bude Stijena, riječ koja je u novom imenu koje mu je Isus dao kada je rekao: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati« (Mt 16, 16).

Svaki čovjek, kao zalog svojega odnosa s Bogom, može prije svega staviti samo svoju ljudskost i svoju krhkost.

A Bog, sa svoje strane, stavlja svoju pouzdanost, svoje milosrđe. Vlastitost je ljubavi Božje da slabost jednog čovjeka 7

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

◆◆◆ U prilici proglašenja blaženim Ivana Pavla II. održali ste

homiliju pod naslovom Ne bojte se radosti. U tom tekstu pozivate da se, po primjeru Ivana Pavla II., ne bojimo, pogotovo da se ne bojimo radosti. Svetosti, može li se bojati radosti?

Da, jer ako nešto činiš misleći na radost, riskiraš razočaranje, pa ako uđeš u taj rizik, osjećaš bojazan pred radošću.

Radost je izbor, ona nastaje od duboke vjere u nekoga koji nas je ljubio i koji je uvijek mislio na dobro našega života.

◆◆◆ Čini se da je radost ključna riječ Vašega pontifikata?

Velik dio mojih dokumenata počinje s riječju radost, jer mislim da je radost najvažnija značajka susreta s uskrsnulim Isusom.

◆◆◆ Čini se da su milosrđe i radost ključne riječi pontifikata Ivana

Pavla II.

Ja sam učio od njega.

86

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

◆◆◆ Svetosti, želim podsjetiti na riječi koje ste izrekli u homiliji u

prilici proglašenja svetim Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.: »Sveti Ivan XXIII. i sveti Ivan Pavao II. imali su hrabrosti gledati u rane Isusove, dodirnuti njegove probijene ruke i njegov proboden bok. Nisu se sramili tijela Kristova, nisu se sablaznili nad njim, nad njegovim križem; nisu se sramili bratova tijela (usp. Iz 58, 7) jer su u svakoj osobi vidjeli Isusa.

Bila su to dva hrabra čovjeka, puna hrabroga, neustrašivoga kazivanja istine, parezije Duha Svetoga, i pružili su Crkvi i svijetu svjedočanstvo o Božjoj dobroti i o Božjemu milosrđu.

Bili su svećenici, biskupi i pape XX. stoljeća. Upoznali su njegove tragedije, ali ih one nisu nadvladale. U njima je Bog bio jači; jača je bila vjera u Isusa Krista Otkupitelja čovjekova i Gospodara povijesti; u njima je jače bilo Božje milosrđe, koje se očituje u onih pet rana; jača je bila materinska blizina Marijina.

U ta dva čovjeka kontemplativca nad ranama Kristovim i svjedokâ njegova milosrđa prebivala je 'živa nada', zajedno s 'radošću neizrecivom i proslavljenom' (usp. 1 Pt 1, 3. 8). Nada i radost koje Krist uskrsnuli daje svojim učenicima, i koje im ništa i nitko ne može oduzeti. Vazmena nada i radost, prošavši kroz talionik lišavanja, oslobađanja, približavanja grješnicima sve do krajnjih granica, sve do povraćanja zbog gorčine toga kaleža. To su nada i radost, koje su dvojica svetih papa primili na dar od uskrsnuloga Gospodina i sa svoje strane obilato njima obdarili Božji narod, na kojima im je on vječno zahvalan.« 87

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

Jeste li ikada mislili da ćete Vi biti papa koji će dvojicu velikih papa proglasiti svetima?

Dakako, nisam na to nikada pomislio, ali mi toga dana još nedostajaše treći, Pavao VI. Još nije bilo čuda (smije se, nap. autora). No radosno sam to učinio poslije.

◆◆◆ Što Vam se najdublje usjeklo u sjećanju na Ivana Pavla II., osobito s obzirom na svetost toga čovjeka?

Bio je on velikan, velik! Sjećam se kako je jednom ovdje u Rimu molio krunicu. Sam sam također molio, duhovno obogaćen gledajući ga kako klečeći moli Gospu, pobožnošću i snagom koja me se duboko dojmila.

Zato sam i ja htio dati svoju izjavu u postupku kanonizacije i u toj sam prilici podcrtao duboku pobožnost prema Gospi, duboko svjedočenje molitvom, nježnošću, normalnošću. Ne smijemo zaboraviti da se taj čovjek, dokle god je mogao, bavio športom, plivanjem, skijanjem. Priča se da ga je jednom kada je skrovito otišao skijati neki dječak prepoznao i da je vikao: Papaaaaa! No to ga nije zasmetalo da se više puta vrati i ponovi vožnju.

Mislim da je veličina toga čovjeka u njegovoj normalnosti. Pokazao nam je da je kršćanstvo normalnost osobe koja živi u dubokom zajedništvu s Kristom. Zato su svaka

88

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

njegova gesta, svaka riječ, svaki izbor uvijek imali mnogo dublju vrijednost i pretvarali se u znak.

◆◆◆ Ivan Pavao II. bio je papa Slaven, podrijetlom iz zemlje s onu stranu željezne zavjese. Vi ste došli iz Latinske Amerike, s druge strane svijeta. Pri odabiru kardinala koje ste ovih godina imenovali svi su primijetili veću internacionalizaciju Kardinalskog zbora. Neki misle da Crkva u ovom povijesnom trenutku postaje zrela za mogućnost da papa stigne iz nekoga neočekivanog dijela svijeta. Što kao prvi latinoamerički papa mislite o dolasku nekog pape iz Azije ili Afrike?

Djelomice sam pročitao jedan članak u kojem se analizira sadašnje stanje u Crkvi i u kojem se, govoreći o meni, doslovce kaže: »Nije jasno kako je taj čovjek izbio na površinu.« Ja bih rekao da ni ja to ne znam jer uvijek je Duh Sveti taj koji nas može iznenaditi.

◆◆◆ Osjećate li zaštitu svetoga Ivana Pavla II., trojice papa koje

ste s radošću proglasili svetima?

Vjerujem da im dajem mnogo posla, pa neki od njih pomišljaju: »Taj momak previše traži nevolje!« (smije se, nap. autora). Posebno mislim na Pavla VI., kojega toliko volim

89

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

i koji mi želi više razboritosti; no općenito uistinu osjećam da me prate i pomažu svojim velikim primjerom i svojim golemim svjedočenjem, u odnosu na koje se osjećam tako sićušnim, jednostavno grješnikom kojemu je oprošteno.*

* Ovo je očita aluzija na temeljni pogled kojim papa Franjo inače vidi svoj život i svoj poziv. O tome se mnogo može pročitati u knjizi njegovih intervjua: PAPA FRANJO, ANTONIO SPADARO, A sada vaša pitanja, Kršćanska sadašnjost, 2019. Na str. 25 on kaže: »'... no kada bih dolazio u Rim, uvijek sam odsjedao u Via della Scrofa. Odonud sam često posjećivao crkvu San Luigi dei Francesi, tamo sam odlazio promatrati Caravaggiovu sliku poziva sv. Mateja.' Počinjem slutiti što mi Papa želi reći. 'Onaj Isusov prst, tako … prema Mateju. Takav sam ja. Tako se osjećam. Poput Mateja.'

I tu Papa postaje odlučan, kao da je uhvatio sliku o sebi koju je bio tražio: Ono što me pogađa jest Matejeva gesta: grabi svoj novac, kao da želi reći: 'Ne, ne mene! Ne, taj novac je moj!' Eto, to sam ja: 'Grešnik na kojega je Gospodin svrnuo svoj pogled.' To je ono što sam rekao kad su me pitali prihvaćam li izbor za prvosvećenika. Zatim prošapta: 'Peccator sum, sed super misericordia et infinita patientia Domini nostri Jesu Christi confisus et in spiritu penitentiae accepto' ('Grješnik sam, ali s pouzdanjem u milosrđe i beskrajnu strpljivost Gospodina našega Isusa Krista te u duhu pokore, prihvaćam', nap. prev.«).

90

Od »raspeća« do smrti, od svetosti do naslijeđa

SADRŽAJ

P R E D G OVOR

stranica 5

I. »NA TEBI ĆU SAGR ADITI CRKVU SVOJU« stranica 7

II. MLADOST, ODGOJ, NAOBR AZBA stranica 25

III. SVEĆENIK stranica 43

IV. UČITELJSTVO IVANA PAVLA II. stranica 57

V. OD »R ASPEĆA« DO SMRTI, OD SVETOSTI DO NASLIJEĐA stranica 79 91

Cijena 100 kn ISBN 978-953-11-1339-7