Otvorite svoje srce. Duhovnost sv. Franje Saleškog

metanoja 220

Prijevod: Jakob Filić Lektura: Gordana Bašić Kedmenec Korektura: Tihomir Hadži-Boškov Prijelom i oprema: Christian T. Belinc

Iz­da­je: Kršćan­ska sa­daš­njost d.o.o., Za­greb, Ma­r u­li­ćev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Ti­sak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.

Naklada: 1000 ISBN 978–953–11–1336–6 Tiskano u rujnu 2020.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001069761.

François Corrignan

Otvorite svoje srce Duhovnost svetog Franje Saleškog

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.

Naslov izvornika: François Corrignan, Mettez votre cœur au large. La spiritualité de François de Sales © 2017, Groupe Elidia Éditions Artège 10, rue Mercoeur - 75011 Paris 9, espace Méditerranée - 66000 Perpignan www.editionsartege.fr © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

Predgovor

O

svetom Franji Saleškom napisane su brojne knjige. Njegova su djela objavljena u dvadeset šest svezaka u izdanju iz Annecyja (Édition d’Annecy, Librairie E. Vitte, Lyon). Tijekom četiri stoljeća koja nas odvajaju od njegova vremena, na svjetlo dana izašle su brojne biografije, znanstveni radovi, specijalizirane studije, kao i djela koja populariziraju njegov nauk.

Zašto svim tim dosad objavljenim djelima pridodati i ovu knjigu?

Jednostavno zato da bi se izrazio jedan od mogućih putova u šetnji duhovnim životom – onaj na salezijanski način.

Nakon opće skupštine Družbe svetog Franje Saleškog posvećene temi duhovnog vodstva, jedan od glavnih zaključaka bio je sljedeći: »Naša Družba ne posjeduje monopol na duhovno vodstvo, ali salezijanski joj duh određuje jedan poseban ton.« Ta je ideja postala polazišnom točkom traganja i promišljanja koje se nadahnjuje djelom i primjerom Franje Saleškog, ali u velikoj mjeri i 5

iskustvom života u različitim zemljama svijeta u kojima sam imao priliku upoznati se s ljudima i skupinama različitih jezika i mentaliteta, a koji u isto vrijeme pokušavaju slijediti salezijanski put.

Ova je knjiga stoga u isto vrijeme plod molitve i proživljenoga, promišljanja i iskustva.

Ona je jednostavan poziv na razmatranje jedne poruke i otkrivanje jednog puta u prijateljskom društvu Franje Saleškog.

6

K r at i c e

UPŽ: Franjo SALEŠKI, Filotea (Uvod u pobožni život), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

RBLJ: Franjo SALEŠKI, Rasprava o Božjoj ljubavi, prvi svezak (I.­‑VI. knjiga), Sestre od Pohođenja Marijina, Zagreb, 1969.; drugi svezak (VII.­‑XII. knjiga), Sestre od Pohođenja Marijina, Zagreb, 1989.

EA:

Édition d’Annecy (Djela svetog Franje Saleškog u 26 svezaka).

LG:

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008.

GS:

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008.

D.C. ili Doc. Cath.: Documentation catholique.

7

Uvod

ŽIVOT FRANJE SALEŠKOG

J

»

a sam Savojac u svakom smislu, kako rođenjem, tako i osjećajem dužnosti.« Tako Franjo Saleški govori o samom sebi. Rođen 21. kolovoza 1567. od majke Françoise de Sionnaz i oca Françoisa de Boisyja u dvorcu obitelji de Sales nedaleko od Thorensa, djetinjstvo provodi u Savoji. U to je vrijeme savojski kraj bio neovisan te je na razmeđu Francuske, Italije i Švicarske tvorio Savojsko vojvodstvo.

Nakon kratkog razdoblja kućnog podučavanja i pohađanja škole La Roche, Franjo s jedanaest godina, u pratnji svog odgajatelja gospodina Déagea odlazi u Pariz, gdje pohađa školu Clermont i postaje učenikom otaca isusovaca, koji ga odgajaju i obrazuju u kršćanskom duhu.

Iz Pariza će se 1588. vratiti s diplomom »slobodnih umijeća«. Ondje proživljava i duboku duhovnu krizu vezanu uz predavanja o pitanju predodređenja i milosti, a vjerojatno i stoga što ga je, pod utjecajem brojnih primjera njegovih su9

J

» a ne pišem ništa što nisam naučio od drugih«,

skromno piše Franjo Saleški u uvodu svoje Rasprave o Božjoj ljubavi. Uistinu, njegov je nauk vjerni odjek evanđelja te izražava zajednički nauk Crkve o svetosti. Pa ipak, kad Franjo predstavlja put svetosti i ohrabruje nas da njime kročimo, on to čini na svoj vlastiti način. Njegova bi se duhovna pedagogija mogla ovako opisati: Treba početi iznutra, Od nutrine koja je vođena razumom, U kojoj prebiva živo sjećanje, Od srca koje je spremno na učenje.

Valja uskladiti život sa srcem, Napredujući korakom koji svi mogu pratiti, U duhu slobode, Kako bi uvijek svjedočili, U vjernosti.

31

1 Početi iznutra

Z

a Franju Saleškog to je u isto vrijeme počelo kršćanskog života i apostolska metoda.

Jasno o tome govori u jednom od poglavlja Uvoda u pobožni život koje se, paradoksalno, bavi »vanjskim mrtvenjem«. Na tome mjestu izražava svoje neslaganje s duhovnicima i duhovnim savjetnicima koji kreću od promjene onoga izvanjskog u životima drugih ili koji im nameću određena životna pravila prije negoli uspiju shvatiti razlog takvim vanjskim okvirima. Za Franju je jedini pravi način započeti od srca. »Što je do mene, Filotea, nikad nisam mogao pristati uz one, koji hoće da poprave čovjeka, pa počinju izvana s vladanjem, odijelom, kosom. Mislim naprotiv, da treba početi iznutra. ’Obratite se k meni od svega srca’ [Jl 1,1], veli Bog; ’Sinko, daj mi svoje srce’ [Izr 23,26]. Da, srce je vrelo djela; kakovo je srce, takova su djela. Božanski 33

Zaručnik ovako poziva dušu: ’Udari me, kao pečat na svoje srce, kao pečat na svoje rame’ [Pj 1,1]« (UPŽ 3,23).

Nužni su i okviri, propisi i vanjska pravila, ali tek poslije, nakon što je srce jednom već osvojeno.

Prvo se valja obratiti srcu.

Zašto?

Najmanje je pet, šest razloga za to u njegovim Djelima izloženo na implicitan ili eksplicitan način.

Prvi je razlog taj da je srce »sjedište i izvor ljubavi« (TLJB 1,10). To znači da ljubav obitava, stanuje u srcu, odnosno u nutarnjoj volji te da iz te volje, iz toga ljudskog srca, izvire kao iz izvora.

Ako je srce okrenuto dobru, ljubav koja u njemu živi također će biti dobra. »Čovjek vrijedi koliko i njegovo srce«, ukratko kaže Franjo Saleški (EA, IX, 250). Čovjek dakle vrijedi onoliko koliko i njegova ljubav, a njegova ljubav onoliko koliko i njegovo srce.

Drugi je razlog to što je srce mjesto sastanka s Bogom. Ta se ideja provlači kroz cijelu Bibliju, a posebice u kontekstu saveza Boga sa svojim narodom i zasebnim pojedincima tog naroda. Poznat je ulomak 31,32–33 iz Jeremije: »Ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim… Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.« Mnogo nam govori i susret Isusa sa Samarijankom (Iv 4,1–24) 34

tijekom kojeg joj on objašnjava da Jeruzalem i gora nisu jedina mjesta na kojima je moguće »klanjati se Ocu«: svatko ga može susresti u svom srcu jer »Bog je Duh«, ili, Franjinim riječima, »Bog je Bog čovjekova srca«. Susret je dakle moguć bilo gdje i bilo kada u dubini vlastitog bića.

Treći je razlog za počinjanje iznutra taj da obraćenje kreće od srca. Evanđelje po svetom Marku započinje Isusovim pozivom na »obraćenje«: »Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1,15).

Upravo srcem prianjamo uz Boga i njegovo Kraljevstvo. Vjernik je osoba čija se nutarnja volja prepušta postupnoj preobrazi u Božju volju, a to podrazumijeva željeti ono što on želi, voljeti ono što on voli.

Franjo o tome svjedoči u molitvi kojom završava petnaesto poglavlje prve knjige Rasprave o Božjoj ljubavi: »Imade vrhovno dobro, o kojemu ja ovisim, imade beskrajan umjetnik, koji je u moju dušu utisnuo tu neutaživu želju za znanjem, tu težnju, koja se ne može zasititi.

Radi toga ja moram čeznuti za njim, ja se moram naprezati i dizati prema njemu, da dosegnem njegovu dobrotu, da se sjedinim s njime.«

Četvrti je razlog taj da je srce središte odluka koje pokreću naš život. Naši su izbori djela volje: velike životne odluke poput odabira za brak ili celibat, 35

Ostavljam vam duh slobode, ali ne one slobode koja isključuje poslušnost, jer je to sloboda kojoj teži svijet; već one koja isključuje nasilje, tjeskobu i sumnju« (Pismo od 14. listopada 1604.). Nije nipošto slučajno da u ishodištu mnogih putova pedagogije i duhovnosti našeg doba nalazimo upravo trag toga učitelja, bez kojeg ne bi bilo jednoga svetog Ivana don Bosca niti heroine »malog puta« svete Terezije od Lisieuxa.

Draga braćo i sestre, u razdoblju kao što je naše koje traži slobodu, također putem nasilja i nemira, ne smije promaći aktualnost toga velikog učitelja duhovnosti i mira, koji predaje svojim učenicima »duh slobode«, one prave slobode, na vrhuncu zadivljujućeg i cjelovitog nauka o stvarnosti ljubavi. Sveti Franjo Saleški uzorni je svjedok kršćanskog humanizma; svojim prisnim stilom, usporedbama koje katkad resi pjesnička lepršavost, podsjeća da čovjek u svojoj dubini nosi čežnju za Bogom i da samo u njemu nalazi pravu radost i svoje puno ostvarenje.

164

Sadržaj

Predgovor Kratice . . .

Uvod . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

9

Život Franje Saleškog .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

I Poruka Franje Saleškog: Svetost za svakoga .

. . .

15

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

17 19 21 24 25

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

29

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

33

Poruka koja iznenađuje Bez iznimki . . . . . . . . . . .

Put ljubavi . . . . . . . . . . .

Ljubiti ponizno . . . . . . . .

Svetost danas . . . . . . . .

II Put Franje Saleškog . .

1

Početi iznutra . .

2

Razum treba vladati .

3

Živo sjećanje

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biblijska stvarnost . . . . . . . . . .

Ljudska i kršćanska stvarnost Poziv na prisjećanje . . . . . . . . . .

4

9

Srce spremno za učenje .

Učiti . . . . . . . . . . . . . .

Učiti od Isusa Krista .

Učiti jedni od drugih .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41 63 63 65 68

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

77

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

77 81 82

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

165

Učiti od prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Učiti od znanosti i modernih otkrića Neki temeljni stavovi . . . . . . . . . . . . . . .

5

Uskladiti život sa srcem

Korak koji svi mogu pratiti .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

95 99 102 104 105 109

. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

123

U duhu slobode .

8

Posvuda svjedočiti . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Svjedočiti životom . . . . . . . . . . . .

Biti zadovoljni s onime što jesmo Obitelj i okolina . . . . . . . . . . . . . . .

Radna sredina . . . . . . . . . . . . . . . .

Udruženi apostolat . . . . . . . . . . .

Novo čovječanstvo . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ljubav bez granica . . . . . . .

Vjernost u svakodnevnom .

Ponizna ljubav . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zaključak Duhovnost Franje Saleškog danas

166

. . . . . . . . . .

85 89 91

109 111 113 115 117 121

7

Vjernost .

. . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . .

Franjo se prilagođava . . . . . . . .

Pokazuje cilj . . . . . . . . . . . . . . . .

Prati svakoga na njegovu putu .

Napreduje »malo­‑pomalo« . . . . .

Vođeni duhom . . . . . . . . . . . . . . . »U dobroj vjeri« . . . . . . . . . . . . . .

9

. . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Tjelesna uvjetovanost . . . . . . . . . .

Mjesto i okolina . . . . . . . . . . . . . . .

Naše doba, vrijeme u kojem živimo .

Zaseban poziv svakog pojedinca . .

6

. . . . . .

. . . . . . . . . . . . .

129 130 132 135 137 139 141 145 145 149 151 155

Benedikt XVI. Opća audijencija Srijeda, 2. ožujka 2011. .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

157

Sveti Franjo Saleški .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

157

168