Priča o Augustinu Kažotiću
sadašnjost
NEVEN DROZDEK Kršcanska
NEVEN DROZDEK
Nije to mala stvar odabrati kuma!
Lektura:
Gordana Bašić Kedmenec
Korektura: Nera Meštrović
Grafičko uređenje i oprema: Tihomir Turčinović
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14
Za nakladnika: Stjepan Brebrić
Tisak: Og grafika d. o. o.
Naklada: 700
ISBN 978-953-11-1805-7
Tiskano u ožujku 2024.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001219165.
NEVEN DROZDEK
Priča o Augustinu Kažotiću
ILUSTRACIJE
Dario Kukić
Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2024.
Nije to mala stvar odabrati kuma
OSIM SVIH ONIH UOBIČAJENIH ŠKOLSKIH IZAZOVA i životnih
zavrzlama jednog školarca, još jedna važna stvar imala se zbiti te godine. Iako isprva o njoj kod kuće nismo previše često govorili nit' se oko nje osobito uzbuđivali, moje misli nije napuštala te je u njima trajno boravila i uzrokovala mi nemir.
Svatko od nas ima krsnoga kuma ili krsnu kumu koje su nam odabrali roditelji, ta to je jasno. Isto tako nitko se od nas (barem velika većina) ne sjeća samoga čina krštenja, jer su nas krstili dok smo bili bebači. Odrasli pak koji su nas tom prigodom nunali, ljuljuškali, štipkali, mazili i što li sve ne s nama izvodili samo kako plačem ne bismo ‘kvarili’ dostojanstvo svečanog čina, u vrijeme naše krizme izgledaju sasvim drugačije nego na pohranjenim fotografijama i videosnimkama. Primjerice, moj tata imao je gustu crnu kosu i bio suhonjav kao da je pustinjak koji je živio samo od kruha i vode. Čudim se da su mu dopustili da drži živo dijete u rukama, djelovao je tako slabašno kao da mu svaki tren mogu ispasti u krsni zdenac. Danas je pak ćelavac s gustom bradom te ima figuru koja ga čini sposobnim držati u naručju i odraslog čovjeka,
5
a kamoli ne malu bebu. Najveći šok u tom smislu ipak mi izaziva župnik, ako netko misli da župnički posao nije stresan neka izvoli pogledati fotografije s mojeg krštenja! Jedino mama još uvijek može stati u istu rečenicu sa svojom pojavom s ipak ne tako davne fotografije. Danas mi je, doduše, nezamisliva u zelenom kompletu s velikom zlatnom dugmadi te ‘fen-frizurom’, ali svakako joj valja odati priznanje na očuvanome vitkom stasu.
No da se s mode vratim na krštenje i kumove. Ima li itko među nama tko u svojoj riznici sjećanja čuva pohranjen makar i najmanji isječak s toga važnog događaja? Vjerojatno ne, jer ništa drugo osim dude za nas tada nije postojalo niti nam je bilo važno. Krizma ili sveta potvrda pak, sasvim je drugačija stvar, i to iz više razloga. Sada se ne pripremaju roditelji za važnost samog sakramenta i njegova značenja za naš daljnji život, već se pripremamo mi. I ono što je uzrok moje nervoze je to što kum više nije netko koga će roditelji odabrati u moje ime, nego se i ja tu nešto pitam. A nije to mala stvar. Stoga o tome često razmišljam i promatram bliske, drage i dobre osobe koje bi mogle biti prikladne za tu ulogu koja nije samo jednokratna čast već junačka obveza za cijeli život. Pokušavam se oduprijeti napasti da vodim računa o bilo kojem obziru osim o tome da mi kum treba biti netko tko je vjernik, tko nam je blizak i tko će ostati uz nas i u budućnosti, onda kada svečanost završi, a odijelo i kravata zaspe dubokim snom uredno obješeni na vješalici u tami ormara. Eto, i tu se krije problem.
6
NIJE TO MALA STVAR ODABRATI KUMA!
NIJE
Prvi kandidat za kuma otpao je zbog jednog razloga, drugi zbog drugog, a treći… eh, taj treći meni nije po volji jer čovjeka gotovo da i ne poznajem!
8
I tako je nadolazeća krizma u našu obitelj posve neočekivano unijela snažan osjećaj nervoze, a kako se taj važan datum približavao – on je sve više i više rastao. Budući kum kojega nikako nismo uspijevali prepoznati i oko njegova se odabira usuglasiti, odjednom je postao tema bez koje u našem domu gotovo da više nije mogao proći ni jedan jedini dan. TO MALA STVAR ODABRATI KUMA!
Kakav li je to savjet?
NAŠA VELIKA
I LIJEPA
ŽUPNA
CRKVA blaženog Augustina Kažotića smjestila se na prometnoj Vukovarskoj aveniji, u neposrednoj blizini mjesta gdje je moj tata kao đak trećaš nonšalantno ušetao u svjež beton ceste koja se tek gradila. ‘Ušetavanje u beton’ izveo je u svojim prvim trapericama, i to onima po zadnjoj onodobnoj modi. Umjesto da gleda kuda hoda dok prelazi preko gradilišta, lebdio je svijetom snova zamišljajući zadivljene poglede prijatelja na njegovim novim super trapkama, sve dok s obje noge do koljena nije završio u netom postavljenoj brzostiskajućoj betonskoj smjesi. Sva sreća da je toga jutra susjed Dragec kasnio na posao, vidio cijeli događaj iz auta, te ga na vrijeme izvukao jer bi ga u protivnom morali spašavati vatrogasci, policajci, hitna pomoć i tko zna tko li sve ne. Tata kaže da mu je to vjerojatno najtužniji dan u cijelom životu i mislim da ga u potpunosti razumijem.
Na svega nekoliko metara od toga, za moga tatu povijesnog mjesta, i ja sam također okusio gorak okus tuge i razočaranja. Župnik je tražio da na sljedeći susret župne kateheze dođemo s potvrdom o prikladnosti za kumstvo naših budućih kumova, a ja
9
nisam imao što predati. Razočaran spoznajom da ću biti jedini krizmanik koji će se pojaviti bez tražene potvrde, izjurio sam iz pastoralnog centra poput vjetra te se umalo zabio u kapelana koji je postavljao župne oglase. Posve neplanirano skupio sam hrabrost te na njegovo: »Ej, Markić, šta ima?« u jednom dahu iznio svu svoju muku. Bojao sam se da će mu to sve skupa biti smiješno, da će mi reći kako bespotrebno kompliciram i stvaram probleme tamo gdje im nema mjesta, no prevario sam se. »Hmmm,« odgovorio je gladeći se po bradi, »to doista nije laka odluka onome tko ju ispravno razumijeva. Drago mi je da ti o tome tako ozbiljno promišljaš. Hajde, pođi za mnom, imam jednu ideju.«
Ušli smo u sakristiju, a on je iz jedne ladice izvadio nekakav letak i pružio mi ga. Kada sam ga pažljivije promotrio, na prvoj stranici ugledao sam lik blaženog Augustina Kažotića, na poleđini njegov kratak životopis, a unutar letka molitve njemu na čast. »Vidiš, Marko,« obratio mi se kapelan, »ja ne poznajem nikoga od tih ljudi koji se tebi i tvojim roditeljima motaju po mislima kao kandidati za kumstvo, ali blaženi Augustin to s neba puno bolje vidi i puno bolje razumije od nas. Izmoli devetnicu njemu na čast s nakanom da vam ukaže na osobu koja bi bila najbolji izbor za kuma i vjeruj mi da te on neće ostaviti na cjedilu.« Odgovorio sam mu s mlakim i neprikriveno razočaranim »hvala« pa izašao iz sakristije još lošije raspoložen nego što sam bio prije no što smo se sreli. Kako i ne bih, očekivao sam konkretan odgovor, jasnu
10
NIJE TO MALA STVAR ODABRATI KUMA!
uputu, precizan savjet, a ovo što sam dobio nije ni približno bilo ono čemu sam se nadao. Zar bih trebao tražiti pomoć za odabir krizmanog kuma od nekoga tko je živio prije gotovo tisuću godina? Nikakve logike nisam vidio u tome, došavši kući odložio sam letak na stol, zavalio se na trosjed i ispružio koliko sam dug i širok. Od svog tog pritiska koji leži na leđima jednog sedmaša trebalo je predahnuti, ali i to nakratko jer moji samo što nisu stigli s posla, a kada oni dođu – s izležavanjem je gotovo.
11
LI JE TO SAVJET?
KAKAV
Kada te ‘nešto’ pogodi u najtanju zicu…
NE ZNAM JESTE LI IKADA DOŽIVJELI da se neke stvari zbudu
tako kao da su namijenjene baš vama? Ne mislim tu na ništa izvanredno, nego na one uobičajene svakodnevne događaje kod kojih vas nešto posve neočekivano pogodi u najtanju žicu srca. Eto, baš sam to iskusio odmah sljedećeg dana nakon opisanog događaja s kapelanom i njegovim, kako sam tada mislio, očajnim savjetom. Netom nakon što sam doveo svoj radni stol na higijenski i organizacijski prihvatljiv minimum, a letak s molitvama blaženom Augustinu ugurao u najdonju ladicu ladičara (onu u koju stavljam stvari koje ne mislim u skorije vrijeme koristiti), na vrata nam je pokucala mamina bivša kolegica gospođa Iva, vjerojatno posljednja osoba koja uz električno zvono i dalje najavljuje svoj dolazak isključivo koristeći tehniku kucanja rukom o vrata.
Iako nikako nisam volio slušati razgovore odraslih, ovaj put sam u tišini subotnjeg jutra i mimo svoje volje načuo kako je Ivin sin u srednjoj školi upao u loše društvo i kako su se odjednom zaredali
13
brojni problemi. Tražila je gospođa Iva pomoć na sve strane, ali nije pronašla načina kako bi ga dozvala k pameti. Školski psiholozi, rodbina, prijatelji i razni stručnjaci uzalud su se trudili, a ona crpila svoju snagu, trošila živce, vrijeme i novac. Momak je po njezinim riječima tako zaglibio da se činilo kako mu jednostavno nema spasa. I eto toga ‘prsta sudbine’ koji me dirnuo u srce, gospođa Iva ispričala je mojoj mami kako je za svoga sina molila devetnicu svetom Josipu i kako je ubrzo susrela svećenika koji mu je pomogao razgovorom i da su nakon toga sve stvari počele sjedati na svoje mjesto. Momak sada redovno odlazi na srednjoškolski vjeronauk, sredio je ocjene, pronašao prijatelje u župnoj zajednici mladih i sve je krenulo na dobro. Eto, sve do trenutka dok mi se u uho poput čička nije zakačila riječ ‘devetnica’, slušao sam razgovor isključivo zbog pozamašne decibelaže glasa gospođe Ive, no od tog trenutka živo sam bio zainteresiran saznati što se dalje zbivalo…
Imao sam vrlo snažan dojam, iako je gospođa Iva razgovarala s mojom mamom, da su njezine riječi bile upućene zapravo meni. Ustao sam i s osobitom pažnjom izvadio letak s devetnicom blaženom Augustinu te ga stao proučavati. Iako me prilično nerazumljiv tekst devetnice namijenjen odraslima nije ni najmanje privlačio, a sam mi blaženik prema životopisu nije bio ni najmanje blizak, odlučio sam prihvatiti izazov i još iste večeri početi moliti devetnicu s nakanom da mi blaženi Augustin pomogne pronaći dobrog kuma.
14
NIJE TO MALA STVAR ODABRATI KUMA!
Nije to mala stvar odabrati kuma 5
Kakav li je to savjet? 9
Kada te ‘nešto’ pogodi u najtanju zicu… 13
PRVI DAN: Augustinovo djetinjstvo 17
DRUGI DAN: Augustinova mladost 23
TRECI DAN: Augustin apostol 29
CETVRTI DAN: Augustin biskup i pastir 35
Zagrebacko cudo 43
PETI DAN: Augustin i Crkva 49
ŠESTI DAN: Augustin ucitelj 57
Još pokoja o didi Jozini 63
SEDMI DAN: Augustin – obnovitelj Lucere 67
OSMI DAN: Augustinova smrt 75
DEVETI DAN: Štovanje 81
Sestra Augustina 87
Krizma iliti ga sveta potvrda 89
Zupna predstava 95
Maturalac 99
Zivotopis ilustratora 104
Zivotopis autora 105
107
Priča o Augustinu Kažotiću
Odabrati kuma nije tako lak zadatak, pogotovo krizmaniku Marku iz Zagreba. Kandidati »otpadaju« jedan po jedan, vrijeme krizme sve je bliže i bliže, a u Markovu se obitelj uvlači nervoza. Već pomalo očajan, Marko se povjerava župniku koji dolazi na ideju koja se Marku na prvi pogled čini potpuno nekorisnom. Razočaran, s letkom u ruci koji mu je župnik dao, odlazi iz sakristije ne sluteći da ga čekaju nevjerojatni događaji koji će mu ne samo pomoći u odabiru kuma nego će u njegov život, poput čuda, donijeti i sasvim posebnog prijatelja…
»Kada sam otvorio vrata, prepoznao sam ga po velikim i znatizeljnim ocima. Bio je jedan od onih djecaka koje gotovo svakodnevno susrecete i za koje imate dojam kako ih poznajete, a da ih zapravo nikada niste upoznali, pa cak s njima niti razgovarali, ali koje uocavate zbog zaraznog smijeha, nekoga neobicnog oziljka na koljenu ili neposlušne frizure.«
CIJENA: 13,00 €
