Naša majka Zemlja - Kršćansko čitanje ekoloških izazova (Niz: razmjena darova, sv. 2)

EKU MENA 

r a z mj ena darov a 2

Prijevod Tomislav Kasi Lektura i korektura Karmela Prosoli Grafičko uređenje Marijan Tkalec Oprema Christian T. Belinc

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1309-0 Tiskano u travnju 2020.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001059877.

Papa Franjo

Naša majka Zemlja Kršćansko čitanje ekoloških izazova Predgovor EKUMENSKI PATRIJARH BARTOLOMEJ

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2020.

Predgovor

Predgovor

† Bartolomej Nadbiskup carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Kada smo odlučili, kao znak spontane ekumenske solidarnosti, sudjelovati na misi uvođenja pape Franje u službu, u ožujku 2013., nismo mogli zamisliti beskonačne dimenzije službe vjerne evanđeoskim načelima i pravilima, koje će proizaći iz našeg bratstva i prijateljstva.

Bili smo doista duboko uvjereni u značenje i sakralnost naših napora oko dijaloga u ljubavi i istini u pogledu ponovnog uspostavljanja jedinstva i zajedništva ako smo učenici Gospodina, 5

Predgovor

koji je molio da svi budu jedno (usp. Iv 17, 21), i u to smo bili uključeni s entuzijazmom. Unatoč tomu, nismo mogli zamisliti globalne posljedice jednoga vjerodostojnog služenja za ljudska prava i socijalnu pravdu, koje su proizašle iz naše ljubavi i brige za Božje stvorenje.

Jedva godinu dana poslije, u svibnju 2014., započeli smo s papom Franjom zajedničko hodočašće u Jeruzalem kako bismo komemorirali i proslavili pedesetu obljetnicu otkako su naši časni prethodnici, ekumenski patrijarh Atenagora i papa Pavao VI., 1964. godine pristigli tamo kako bi se susreli. Dok je kontekst događaja bio ekumenski, pozornost je bila usmjerena na vjerske progone i patnje na Srednjem istoku.

Susreti molitve i mira istog karaktera održani su u Vatikanu (2014.), Istanbulu (2014.), Asizu (2016.), Kairu (2017.) i Bariju (2018.) U Svetoj zemlji smo, uz to, zajedno izjavili: Premda smo još na putu prema punom zajedništvu, odsada imamo obvezu pružiti zajedničko svjedočanstvo Božje ljubavi prema svima, surađujući u služenju ljudskom rodu, osobito s obzirom […] na promicanje mira i općeg dobra, na odgovor na bijedu koja nastavlja pogađati naš svijet. […]

Duboko smo uvjereni da budućnost obitelji čo6

Predgovor

vječanstva ovisi i o tome kako ćemo znati čuvati, mudro i s ljubavlju, s pravednošću i jednakošću, dar stvorenoga što nam ga je Bog povjerio. […] Želimo izraziti svoju zajedničku duboku zabrinutost za položaj kršćana na Bliskom istoku i za njihovo pravo da ostanu građani svojih domovina u punom smislu. […] Duboko smo uvjereni da su jedino moguće sredstvo postizanja mira ne oružje, nego dijalog, opraštanje i pomirenje.1

U travnju 2016. susreli smo se s papom Franjom i nadbiskupom Hyeronimusom iz Atene na grčkom otoku Lezbosu, u blizini turske obale, da bismo se osobno susreli s izbjeglicama koje su ugrozile svoj život prelazeći preko Egejskog mora kako bi pobjegle od progona i siromaštva te dospjele u Europu. Mnogi su izgubili život i svoje obitelji tijekom putovanja. Izrazili smo svoju solidarnost i potporu glede njihove zaštite, sigurnosti i njihovih prava. Također smo donijeli Zajedničku izjavu o moralnoj obvezi prihvaćanja tih izbjeglica, u kojoj smo izjavili:

1

Zajednička izjava svetog oca Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., Jeruzalem, 25. svibnja 2014., 5–8.

7

Predgovor

Ne može se ignorirati kolosalna humanitarna kriza koju su stvorili širenje nasilja i oružanih sukoba, progon i prisilno raseljavanje vjerskih i etničkih manjina te izgon obitelji iz njihovih domova, kršeći njihovo ljudsko dostojanstvo, temeljna prava i slobode. Tragedija prisilnog raseljavanja milijuna ljudi u temeljima je kriza humanosti, a kao odgovor potrebni su solidarnost, suosjećanje, velikodušnost i hitno praktično djelovanje. S Lezbosa pozivamo međunarodnu zajednicu da hrabro odgovori na tu golemu humanitarnu krizu i njezine temeljne uzroke, putem diplomatskih, političkih i karitativnih inicijativa te zajedničkim nastojanjima, kako na Bliskom istoku tako i u Europi.2

U rujnu 2017., na Svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu, koji je Ekumenski patrijarh uveo već 1989. godine, papa Franjo i Naša ponizna osoba sastavili smo povijesnu Zajedničku izjavu o svetosti Božjeg stvorenja i važnosti njegove zaštite od nas ljudi. Dvije godine nakon objavljivanja enciklike Laudato si’ pape Franje 2

8

Zajednička izjava Njegove Svetosti Bartolomeja, ekumenskog carigradskog patrijarha, Njegove Svetosti Hyeronimusa, nadbiskupa Atene i cijele Grčke te svetog oca Franje, Lezbos, 16. travnja 2016.

Predgovor

svečano smo proglasili vjernim kršćanima, kao i političkim liderima, da utjecaj klimatskih promjena pogađa ponajprije one koji grcaju u siromaštvu u svakom kutku svijeta. Naša obveza da se odgovorno služimo zemaljskim dobrima podrazumijeva prepoznavanje i poštovanje svih ljudi i svih živih bića. Hitan poziv i izazov da se skrbimo o stvorenom svijetu poziv su čitavom čovječanstvu da radi na održivom i cjelovitom razvoju. […] Uvjereni smo da nema iskrenog i trajnog rješenja za izazov ekološke krize i klimatskih promjena bez složnog i kolektivnog odgovora, bez zajedničke odgovornosti u kojoj će se voditi računa i o do sada učinjenom, te bez davanja prioriteta solidarnosti i služenju.3

Posljednjih godina mnogo se toga dogodilo unutar naših Crkava, kao i na bilateralnoj razini između Pravoslavne i Rimokatoličke crkve. Tako smo naučili da postoji uska veza između ekumenskog dijaloga i brige za okoliš.

Došli smo do shvaćanja da, osim ekumenizma

3

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja za Svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu, 1. rujna 2017.

9

Predgovor

dijaloga među raznim kršćanskim vjeroispovijestima te ekumenizma mučeništva u kojem imaju udjela žrtve vjerske diskriminacije i nasilja, postoji i ekumenizam okoliša pred svjetskim klimatskim promjenama, koji sa sobom nosi implikacije i posljedice golemih razmjera za cijeli naš planet i njegove stanovnike.

To znači da kršćanski život i kršćansko služenje nikada ne možemo svesti na naše male interese ili duhovne brige. Ne možemo zanemariti svoju zadaću i svoju odgovornost da preobrazimo stvorenje raspravljajući o našim sebičnim stilovima života i mijenjajući njih i naše pohlepno trošenje svjetskih resursa. Način na koji se odnosimo prema materijalnim stvarima izravno odražava način na koji se odnosimo prema Bogu. I pozornost s kojom se odnosimo prema stvarima Zemlje jasno pokazuje sakralnost koju prepoznajemo u nebeskim stvarnostima. Nije riječ o pitanju koje nas se tiče samo kao pojedinaca, nego i kao zajednice i društva u cijelosti.

Istina je ta da moramo tretirati prirodu s istim strahopoštovanjem i s istim divljenjem koje pokazujemo u ponašanju prema ljudskim bićima. Kako bismo popravili stanje, pozva10

Predgovor

ni smo vratiti se asketskom i euharistijskom stilu života, to jest, biti zahvalni dajući Bogu slavu za dar stvorenja i u isto vrijeme imajući poštovanja dok preuzimamo vlastitu osobnu odgovornost unutar i u korist mreže odnosâ u stvorenju. Pozvani smo trajno se podsjećati da naša svjetska ekonomija postaje jednostavno prevelika za kapacitet koji naš planet ima za njezino održavanje i podnošenje.

Osim toga, stajališta i ponašanja prema stvorenome izravno utječu i zrcale se u našim stajalištima i ponašanjima prema drugim osobama.

Zapravo, naše djelovanje na području ekologije mjeri se u konačnici svojim učinkom na ljude, osobito na siromašne. A Crkva koja zaboravlja moliti za prirodni okoliš, Crkva je koja odbija ponuditi hranu i piće čovječanstvu koje pati. U isto vrijeme, društvo koje zanemaruje poslanje brige za sve ljude, društvo je koje loše postupa s Božjim autentičnim stvorenjem, kojemu priroda pripada. Poslije svega, briga za okoliš uključuje također brigu za ljudske probleme siromaštva, gladi i žeđi. Ta veza snažno dolazi do izražaja u prispodobi o posljednjem sudu, kada Isus kaže: »Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me« (Mt 25, 35).

11

Predgovor

Izvor našeg optimizma sastoji se, pak, u činjenici da nismo sami u našem odgovoru i našoj odgovornosti u korist zaštite ljudskog dostojanstva i zaštite Božjeg stvorenja. Nemamo samo sigurnost Gospodinove milosti nego također imamo solidarnost naše braće i naših sestara. To je ono što smo naučili iz našeg odnosa s ljubljenim papom Franjom, s kojim dijelimo napor oko nade za sve narode i radost za ozdravljenje našeg planeta.

Kao Božji sluge u ljubavi, držimo da je jedna od naših moralnih obveza odgovoriti na globalne patnje i budućim naraštajima ostaviti u baštinu održivi svijet, kao što je stvoren i željen od našeg Stvoritelja punoga ljubavi.

12

Naša majka Zemlja

odgovorno društveno djelovanje, dovode do susretanja osoba, ponajprije mladih, iz različitih vjerskih okruženja. Kršćani i oni koji to nisu, vjernici i ljudi dobre volje, trebaju biti ujedinjeni u iskazivanju milosrđa našemu zajedničkom domu – Zemlji – i potpuno vrjednovati svijet u kojem živimo kao mjesto dijeljenja i zajedništva.

Zemlja vapi …

Ovom porukom obnavljam dijalog sa svakom osobom koja živi na ovom planetu glede patnji koje muče siromašne i uništavanja okoliša. Bog nam je darovao bujni vrt, a mi ga pretvaramo u prostranstvo koje onečišćuje »odviše ruševina, pustoši i prljavštine« (Laudato si’, 161). Ne možemo se predati ili biti ravnodušni prema gubitku bioraznolikosti i uništenju ekosustava, često izazvanih našim neodgovornim i sebičnim ponašanjima.

Zbog nas na tisuće vrsta više neće slaviti Boga samim svojim postojanjem niti nam prenijeti svoju poruku. Nemamo pravo to činiti (isto, 33).

Planet se nastavlja zagrijavati, jednim dijelom zbog ljudske aktivnosti: 2015. godina bila 62

Nagovori, audijencije i homilije

je najtoplija dosad zabilježena, a 2016. će vjerojatno biti još toplija. To izaziva suše, poplave, požare i sve veće meteorološke ekstreme.

Klimatske promjene pridonose i mučnoj krizi prisilnih migranata. Siromasi svijeta, makar su najmanje odgovorni za klimatske promjene, najranjiviji su i već trpe njihove posljedice.

Kao što cjelovita ekologija pokazuje, ljudska bića duboko su vezana jedna s drugima i sa svim stvorenim. Kada loše postupamo s prirodom, loše postupamo i s ljudskim bićima.

Istodobno, svako stvorenje ima svoju vlastitu unutarnju vrijednost koju treba poštovati. Poslušajmo »i vapaj Zemlje i vapaj siromašnih« (isto, 49), i nastojmo pozorno razumjeti kako možemo osigurati primjeren i pravodoban odgovor.

… jer smo sagriješili Bog nam je darovao zemlju da ju obrađujemo i čuvamo (usp. Post 2, 15) s poštovanjem i uravnoteženošću. Obrađivati ju »previše« – to jest iskorištavati ju na kratkovidan i sebičan način – i čuvati ju premalo, grijeh je. Dragi ekumenski patrijarh Bartolomej hrabro je i 63

Naša majka Zemlja

proročki u više navrata iznio na vidjelo naše grijehe protiv stvorenoga: to što ljudska bića uništavaju biološku raznolikost u Božjem stvorenju; to što ljudska bića kompromitiraju integritet Zemlje i pridonose klimatskim promjenama, lišavajući ju njezinih prirodnih šuma ili uništavajući njezina vlažna područja; to što ljudi truju vodu, tlo, zrak: sve su to grijesi. Zapravo, zločin protiv prirode je zločin protiv nas samih i grijeh protiv Boga.7

Pred onim što se događa u našem domu, neka Jubilej milosrđa uzmogne pozvati vjerne kršćane na »duboko unutarnje obraćenje« (Laudato si’, 217), pospješeno na osobit način sakramentom pokore. U ovoj Godini jubileja učimo moliti Božje milosrđe za grijehe protiv stvorenoga koje dosad nismo znali prepoznati i ispovjediti; i nastojmo učiniti konkretne korake na putu ekološkog obraćenja, koje zahtijeva jasnu svijest o našoj odgovornosti prema samima sebi, bližnjemu, svemu stvorenomu i Stvoritelju (usp. isto, 10; 229).

7

64

Nagovor u Santa Barbari, Kalifornija, 8. studenoga 1997.

Nagovori, audijencije i homilije

Ispit savjesti i kajanje Prvi korak na tom putu uvijek je ispit savjesti, koji podrazumijeva zahvalnost i besplatnost, to jest priznanje da je svijet dar Očeve ljubavi i da smo pozvani u skrovitosti oponašati njegovu velikodušnost u požrtvovnosti i dobrim djelima […]. To također uključuje brižnu svijest da nismo odvojeni od ostalih stvorenja, nego da s ostalim živim bićima na svijetu tvorimo divno sveopće zajedništvo.

Vjernik ne promatra svijet izvana, nego iznutra, svjestan vezâ kojima nas je Otac povezao sa svim bićima (isto, 220).

Ovom Ocu punom milosrđa i dobrote, koji iščekuje povratak svakoga svojega djeteta, možemo se obratiti prepoznavajući naše grijehe protiv stvorenog svijeta, siromašnih te budućih naraštaja. »U mjeri u kojoj svi mi uzrokujemo male ekološke štete«, pozvani smo prepoznati »naš doprinos izobličavanju i uništavanju okoliša«.8 Ovo je prvi korak na putu obraćenja.

8

BARTOLOMEJ I., Poruka za Dan molitve za očuvanje

stvorenoga svijeta, 1. rujna 2012.

65

Naša majka Zemlja

Godine 2000., koja je također bila jubilarna godina, moj prethodnik Ivan Pavao II. pozvao je katolike da daju zadovoljštinu za vjersku nesnošljivost, prošlu i sadašnju, kao i za nepravde nanesene Židovima, ženama, domorodcima, imigrantima, siromašnima i nerođenima. U ovom Izvanrednom jubileju milosrđa pozivam sve da učine isto. Kao pojedinci, već naviknuti na stilove života koji su posljedica bilo krivo shvaćene kulture blagostanja bilo »neuredne želje da se troši više nego što je stvarno potrebno« (isto, 123), i kao sudionici sustava »koji je nametnuo logiku profita pod svaku cijenu, bez razmišljanja o društvenoj isključenosti ili uništavanju prirode«,9 pokajmo se za zlo koje činimo našemu zajedničkom domu.

Nakon ozbiljnog ispita savjesti i vođeni tim kajanjem, možemo ispovjediti svoje grijehe protiv Stvoritelja, protiv stvorenog svijeta, protiv naše braće i sestara. »Katekizam Katoličke Crkve vidi ispovjedaonicu kao mjesto u kojem nas istina oslobađa za susret.«10 Znamo da je 9

10

66

Nagovor na II. svjetskom susretu pučkih pokreta, Santa Cruz de la Sierra, Bolivija, 9. srpnja 2015.

Treće razmatranje, Duhovna obnova u prigodi Jubileja svećenikâ, bazilika sv. Pavla izvan zidina, 2. lipnja 2016.

Nagovori, audijencije i homilije

Bog »veći od našega grijeha«,11 od svih grijeha, uključujući i one protiv stvorenoga. Ispovijedamo ih jer smo se pokajali i želimo se promijeniti. Božja milosrdna milost koju primamo u sakramentu pomoći će nam u tome.

Promijeniti smjer Ispit savjesti, pokajanje i ispovijed Ocu bogatomu milosrđem vode k čvrstoj odluci o promjeni života. To se treba pretočiti u konkretna stajališta i ponašanja, koja će očitovati više poštovanja prema stvorenome, kao što su, primjerice, pozorna uporaba plastike i papira, nerasipanje vode, hrane i električne energije, odvajanje otpada, postupanje s pozornošću prema drugim živim bićima, služenje javnim prijevozom i korištenje istog automobila za prijevoz više osoba, i tako dalje (usp. Laudato si’, 211). Ne trebamo misliti da su ti napori premali da bi se poboljšao svijet.

Ta djela »u krilu ove zemlje rađaju dobro koje se, iako nevidljivo, neizbježno sve više širi« (isto, 212) i potiču »proročki i kontemplativan način

11

Audijencija, 30. ožujka 2016.

67

Sadržaj

Sadržaj

Predgovor ........................................................................ 5

Cjelovita vizija ...............................................................13 Globalna suradnja ..................................................... 15 Vrijednost rada .......................................................... 16 Čuvati zajam naše djece ............................................ 17

Od epohalnog izazova do globalne prilike ........... 19 Onečišćenje i klimatske promjene Klima i opće dobro ............................................... 21 Gubitak bioraznolikosti ............................................. 26 Odgajati za savez između čovječanstva i okoliša ...... 34

Nagovori, audijencije i homilije ............................... 41 Čuvajmo Krista u svojem životu .............................. 43 Stvoreni svijet je najljepši Božji dar .......................... 45 Čuvati ljudski život, čuvati planet ............................ 49 Duhovne motivacije za brigu o stvorenom svijetu ...... 56 Imajmo milosrđa prema našemu zajedničkom domu ..................................................................... 60 Zemlja vapi … .......................................................... 62 … jer smo sagriješili .................................................. 63 Ispit savjesti i kajanje ................................................ 65

127

Sadržaj

Promijeniti smjer ..................................................... 67 Novo djelo milosrđa ................................................. 69 Na kraju, molimo! ................................................... 71 Osobno, društveno i ekološko obraćenje .................. 73 Pravo na vodu .......................................................... 76 Novi načini života ................................................... 80 Voda koja daje život ................................................ 83 Prema Zemlji se treba odnositi s nježnošću ............ 89 Vjera, uključivost i održivi razvoj ........................... 93 Održivost i uključivost ...................................... 93 Cjeloviti razvoj .................................................... 94 Ciljevi (dijalog i obveze) ..................................... 97 Sve je povezano ................................................... 97 Indijanske populacije ......................................... 100 Zaključci ............................................................. 101 Čuvanje zajedničkog doma ekumenski je izazov ..... 103

Velika nada ................................................................ 111 Svijet stvoren kao dar .............................................. 113 Da bismo živjeli kao dar i otkrili prisutnost ........... 114 Čovjekova sudbina određuje sudbinu svijeta .......... 115 Katastrofa okoliša: aspekt krize našeg vremena .... 116 Kulturalni izazov .................................................... 117 Ponovno krenuti od oprosta .................................... 120 Mogući put .............................................................. 121 Učiti od liturgije ....................................................... 122 Euharistija nas uči da dodirujemo svijet s ljubavlju ............................................................ 124 Velika nada .............................................................. 125

128