Moja Crkva u svjetlu papâ. Od Pija XII. do Franje

Helmut Krätzl MOJA CRKVA U SVJETLU PAPÂ Od Pija XII. do Franje

POLAZIŠTA

SVEZAK 93

MOJA CRKVA U SVJETLU PAPÂ OD PIJA XII. DO FRANJE

Helmut Krätzl

Moja Crkva u svjetlu papâ Od Pija XII. do Franje

Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2022.

Naslov izvornika: Helmut Krätzl, Meine Kirche im Licht der Päpste. Von Pius XII. bis Franziskus © 2016 Tyrolia–Verlag, Innsbruck – Vienna © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2022.

Prijevod: Mato Balić Lektura: Gordana Bašić Kedmenec Korektura: Tihomir Hadži-Boškov Grafičko uređenje i oprema: Christian T. Belinc Fotografije: Arhiv Helmut Krätzl (str. 117 dolje, 121, 125 dolje, 128 dolje) Arhiv Verlagsanstalt Tyrolia (str. 9, 27, 45, 73, 81, 114–116, 117 gore, 118–120, 122–124, 126–127) Kathbild.at / Christoph Hurnaus (str. 131, 169) Wikimedia Alfredo Borba (str. 129) Wikimedia Ricardo Stuckert / PR-Agencia Brasil (str. 128 gore)

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Kerschoffset Zagreb d. o. o.

Naklada: 1000 ISBN 978–953–11­–1652–7 Tiskano u siječnju 2022.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001121690.

Predgovor

Dana 29. lipnja 2014. slavio sam dijamantni svećenički ju‑ bilej. Na misi zahvalnici ja sam propovijedao. Mislio sam tada na pape koje sam doživio za svojih 60 svećeničkih go‑ dina, od Pija XII. do sadašnjega pape Franje. S obzirom na moj 85. rođendan 23. listopada 2016. i moj četrdeseto‑ godišnji biskupski jubilej 20. studenoga 2017., želio sam sada ta sjećanja produbiti u jednoj knjizi. Posljednjih go‑ dina izašlo je više knjiga o posljednjim papama. U prvom redu je Marco Politi, zacijelo jedan od najboljih poznavate‑ lja Vatikana, vrlo iscrpno i kritički portretirao Benedikta XVI. te, zajedno s Carlom Bernsteinom, Ivana Pavla II., na kraju čak i pomalo zabrinuto papu Franju u svojoj knji‑ zi »Franjo među vukovima«. Svu sedmoricu papa opisao je na vrlo osoban način švicarski teolog Hans Küng. Cr‑ kveni povjesničar Jörg Ernesti napisao je vrlo dubok ži‑ votopis Pavla VI., a Josef Gelmi predstavio je Franju kao »suprotan lik u odnosu na prošlost«. Upozorili su me da u krugu tih istaknutih autora ne pišem još jednu knjigu o papama. Ipak vjerujem da iz svojih osobnih susreta s neki‑ ma od tih papa te iz dugogodišnjeg iskustva u biskupskoj konferenciji o tim papama koje sam doživio te osobito o odnosu pojedinih papa prema Crkvi u Austriji mogu dati neke nadopune.

Pri istraživanjima za ovu knjigu došla mi je misao da dadnem riječ i drugim svjedocima toga vremena iz kruga mojih poznanika. Huberta Gaisbauera, s kojim sam već 5

uobličio neke knjige, zamolio sam da napiše nešto o Ivanu XXIII. On je sam već napisao dvije vrlo dojmljive knjige o njemu i svojim slikovitim jezikom dopunjuje moja izlaga‑ nja. Osim toga, do pred njegovu smrt održavao je kontakt s kardinalom Lorisom F. Capovillom, nekadašnjim tajni‑ kom Ivana XXIII. Za osobna sjećanja na Pavla VI. zamolio sam kardinala Karl­‑Josefa Raubera. Zajedno smo u Rimu studirali crkve‑ no pravo. On je zatim ostvario diplomatsku karijeru i bio je tajnik nadbiskupa Giovannija Benellija, koji je imao važnu ulogu u pontifikatu Pavla VI. Kako jedan poljski biskup vidi utjecaj vladavine Ivana Pavla II. na Poljsku i na svjetsku Crkvu, pitao sam Alfonsa Nossola, nekadašnjega biskupa Opolea. Povezuje nas dugo dobro prijateljstvo.

Slučajno sam saznao da se oko kardinala Carla Mar‑ tinija, nekadašnjeg predsjednika Vijeća europskih biskup‑ skih konferencija, i generalnog tajnika toga vijeća Ive Füre‑ ra, oformio krug biskupa, koji je ponajprije tražio putove za ubrzanje nužnih obnova u Crkvi te je potkraj pontifi‑ kata Ivana Pavla II. razmišljao o njegovu nasljedniku. Ivo Fürer, poslije biskup u St. Gallenu, također je moj kolega sa studija u Rimu te sam ga zamolio da mi dostavi infor‑ macije o tom krugu biskupa u St. Gallenu. Poslao mi je vrlo zanimljiv dosje s odobrenjem da ga u ovoj knjizi obja‑ vim. Taj krug u St. Gallenu tražio je tada alternativu Jo‑ sephu Ratzingeru, koji je u konklavama nakon smrti Ivana Pavla II. imao jaku skupinu iza sebe.

Ono što sam u 62 godine kao svećenik i u 40 godina kao biskup mogao doživjeti u Crkvi ispunja me velikom za‑ hvalnošću. Put Crkve sada pod papom Franjom želio bih s 6

velikim nutarnjim sudjelovanjem pratiti svojim molitvama i možda još na neki način ljudima, posebno mladima, pre‑ nijeti radost zbog te Crkve i ohrabriti ih da se založe za nju.

Radovao bih se ako bi ova knjiga u tome pomogla.

Beč, u rujnu 2016.

Helmut Krätzl

7

Franjo 17. prosinca 1936.

1958.

13. prosinca 1969.

Jorge Mario Bergoglio Rođen u Buenos Airesu (Argentina) Ulazak u isusovački red Svećeničko ređenje u Buenos Airesu

1973. – 1979.

Provincijal argentinske provincije isusovačko-

1980. – 1986.

Rektor Teološkog fakulteta u San Miguelu

ga reda 20. svibnja 1992.

Biskupsko ređenje (pomoćni biskup) u Buenos Airesu

3. lipnja 1997.

Imenovan biskupom koadjutorom Buenos

1998. – 2013.

Nadbiskup Buenos Airesa

Airesa

168

21. veljače 2001.

Imenovan kardinalom

13. ožujka 2013.

Izabran za papu

Franjo izabran 2013.

Papa koji Crkvu obvezuje na novo buđenje

S papom Franjom još nisam imao osobnoga kontakta, ali osjećam mu se duhovno vrlo blizu u mnogim pogledima.

On je Ivanu XXIII. sličan u svojoj ljudskosti, prirodnosti i odlučnosti krenuti u novo – pa i protiv očitog protivljenja iz Kurije.

Papa Franjo za mene je treći papa koji se intenzivno bavio koncilskim izjavama. Ivan XXIII. hrabro je sazvao koncil, Pavao VI. ga je nastavio i mučno priveo kraju. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. su, naprotiv, propustili tu ob‑ novu nakon Koncila dosljedno promicati, a ponešto su i usporili ili čak opozvali. Franjo, naprotiv, ukazuje na pro‑ puste i nastoji da se ostvari ono što još nedostaje. S veli‑ kom znatiželjom i pun nade pratim stoga crkveni kurs sada­šnjega pape. Nakon tolikih godina moga svećeničkoga života, papa Franjo još jednom proširuje moju sliku o Cr‑ kvi, opravdava moj neumorni trud da uvijek iznova Koncil dozivam u sjećanje i jača me da i nadalje pokazujem što je »u skoku« Koncila bilo ometeno ili zakočeno i da upozora‑ vam na obnovu koje još nema.

169

Izbor za papu tek u drugom pokušaju Kao što je već rečeno, argentinski kardinal Jorge Mario Bergo‑ glio već je u konklavama 2005. navodno dobio 40 glasova, ali se u korist Ratzingera povukao, kako se ne bi povećao raskol u kardinalskom kolegiju. Zatim je u konklavama iz 2013. kar‑ dinal Bergoglio sam upozorio na sebe zapaženim govorom prilikom generalne kongregacije u pred­‑konklavama.1 Stra‑ stveno je pozvao Crkvu na novu evangelizaciju, za što treba napustiti svoje zaštićene prostore i poći na »periferije«. Pod »periferijama« Bergoglio nije mislio samo na geografske ru‑ bove nego i na egzistecijalne kao što su grijeh, trpljenje, ne‑ pravda, nepoznavanje odnosno preziranje vjere te na rubna područja mišljenja i svake bijede. Ako Crkva ne izlazi van, nego se usredotočuje na sebe samu, postaje bolesna. Razlog lošega stanja u instituciji Crkve tijekom vremena Bergoglio vidi u njezinoj okrenutosti sebi, u nekoj vrsti »teološkog nar‑ cizma«.

Kao sljedećega papu stoga si želi čovjeka koji bi – pro‑ žet kontemplacijom i klanjanjem Isusu Kristu – pomogao Crkvi da izađe iz sebe kako bi ljudima na egzistencijal‑ nim periferijama naviještanjem evanđelja donijela utjehu i nadu.

Dana 13. ožujka 2013. kardinal Jorge Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, u petome izbornom krugu u konklavama izabran je za papu. Izabrao je papinsko ime Franjo.

Rukopis je objavio kubanski kardinal Jaime Ortega s izričitim Ber‑ gogliovim dopuštenjem.

1

170

Papa kod kojega je mnogo toga drukčije Kada je Jorge Mario Bergoglio kao novi papa stupio u lođu bazilike svetoga Petra, mnogo toga je bilo drukčije nego na‑ kon prijašnjih izbora papa. Bio je prvi papa iz Latinske Ame‑ rike i, šaleći se, rekao je: »Moja subraća, kardinali, po­šli su gotovo na kraj svijeta da bi ga doveli.« Nakon 182 godine papa je opet bio redovnik,2 prvi put isusovac, i Bergoglio je bio prvi papa koji je uzeo ime Franjo.

Sve to nije me se toliko dojmilo kao prve riječi koje je izgovorio. Nakon zadivljujuće opuštena pozdrava »Dobra večer«, Franjo je rekao: »Znate, zadaća konklava bila je da dadne rimskoga biskupa.«3 Bio sam zadivljen i radostan da nijednom riječju nije spomenuo papinsku službu, nego je naglasio ranokršćansku sliku o rimskom biskupu, koji »predsjeda u ljubavi« svim drugim Crkvama. Novoizabra‑ ni papa gleda svoju službu dakle posve u tom smislu: »Za‑ počnimo put rimske Crkve, koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama: put bratstva, ljubavi, uzajamnoga povjerenja.« Privrženost ekumenizmu kakva se do sada još nikada nije čula od nekoga novoizabranog pape.

Zatim mi je upalo u oči jednostavno ruho: samo bije‑ li talar, bez inače uobičajenog papinskog ogrtača (moce‑ te). Na kraju naglašava svoj budući put: »Biskup i narod« zajedno, kako je to nazvao. I to je odmah izrazio kada je mnogobrojne okupljene na Trgu sv. Petra najprije zamolio Posljednji redovnik na papinskom prijestolju bio je 1831. pripad‑ nik ogranka benediktinskog reda iz Camaldolija/Italija (OSBCam) Grgur XVI. 3 Prvi papin nagovor, dokumentiran u: Generalsekretariat der österreichischen Bischofskonferenz, Schriftenreihe »Die österreichi­ schen Bischöfe«, sv. 13,49.

2

171

za njihov blagoslov, prije no što im je podijelio svečani pa‑ pinski blagoslov.

Drukčije od svojih prethodnika, Franjo se nije uselio u papinsku palaču, nego si je uzeo stan u vatikanskom go‑ stinjcu Santa Marta. Tamo sam i ja već češće stanovao. Htio je biti među ljudima, ne sam, nego lako dostupan. U kape‑ li Santa Marta slavi također svakodnevno, ako nije negdje vani, svetu misu i propovijeda, kao što čini revan župnik.

Naravno, mediji su znatiželjni i njegove riječi dale su povoda za neka različita tumačenja.4 Papa Franjo objašnjava Crkvu zornim slikama Papa opisuje Crkvu dijelom neobičnim slikama i time tako‑ đer izražava kako bi se morala obnoviti. Te slike susrećemo u njegovim nagovorima i propovijedima, na vrlo osobnoj ra‑ zini u intervjuu s isusovcem Antonijem Spadarom,5 ali i u službenim tekstovima kao što je apostolsko pismo Evangelii gaudium. »Slika Crkve koja mi se sviđa jest slika svetoga naroda Božjega«

Papa Franjo postavlja se svjesno iza nove koncilske slike o Crkvi. Crkva, to nije hijerarhija, nego su svi kršteni. »Narod je subjekt. A Crkva je taj narod Božji na putu povijesti«, kaže I izdavačke kuće objavljuju te propovijedi, kao npr.: Papst Franzi‑ skus, Predigten aus den Morgenmessen in Santa Marta, Freiburg – Basel – Beč, 2014.

5 Intervju 19. kolovoza 2013. Njemački prijevod: A. SPADARO, Das Intervju mit Papst Franziskus.

4

172

Sadržaj

Predgovor

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

PIO XII. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Papa s kojim je završilo razdoblje papa koji su se zvali Pio IVAN XXIII. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Papa koji je širom otvorio vrata Crkve Hubert Gaisbauer o dobrom papi – »papa buono«. . . . . . . . . 40 PAVAO VI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Papa koji je spasio Koncil i bio više no samo »papa koji je govorio o piluli« Kako je kardinal Karl­‑Josef Rauber doživio papu Pavla VI. . . . 67 IVAN PAVAO I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 3 Papa koji se smiješio do posljednjeg otkucaja srca IVAN PAVAO II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Papa čije je djelovanje prema van bilo od svjetskoga značenja, ali se premalo trudio oko unutarcrkvene obnove Kako je biskup Alfons Nossol uspostavio prvi kontakt s Karolom Wojtylom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Skupina iz St. Gallena traži alternativu za Ratzingera . . . . . 110 195

Slikovni prilog

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

BENEDIKT XVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Papa koji se trudio oko jedinstva vjere i razuma

131

FRANJO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 Papa koji Crkvu obvezuje na novo buđenje Popis literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Kazalo osoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

196

191

198