Mišljenje i djelovanje - O znanju, društvu i vrijednostima

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 2

12/14/2016 10:31:45 PM

Nenad Malović

MIŠLJENJE I DJELOVANJE O znanju, društvu i vrijednostima

Zagreb, 2016.

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 3

12/14/2016 10:31:45 PM

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Nenad Malović, Mišljenje i djelovanje. O znanju, društvu i vrijednos ma Biblioteka: Monographia Knjiga 2.

Izdavač: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Suizdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Za izdavača: Prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Nakladnici: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Za nakladnike: Prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjos d.o.o Urednik: Prof. dr. sc. Tonči Matulić Recenzen : Prof. dr. sc. Josip Oslić Prof. dr. sc. Tonči Matulić Lektura: Đurđica Katanec, prof.

Korektura: Dan Đaković Julija Prpić Prijelom i grafičko oblikovanje: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Naklada: 500 ISBN: 978-953-11-1044-0 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950051.

Copyright © Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 4

12/14/2016 10:31:45 PM

SADRŽAJ Predgovor.......................................................................................................................... 9

O NE ZNANJU (Zlo)uporabljivost (ne)znanja .................................................................................. 13 Uvod ....................................................................................................................... 13 1. Znanstvene revolucije i traganje za is nom ................................................. 14 2. Takozvano „društvo znanja“ i instrumentalizacija znanja ......................... 16 3. E ka i opravdanost humanis čkih znanos .................................................. 20 4. Moralna vrijednost znanja ............................................................................... 23 Zaključak – znanje o neznanju ............................................................................. 25

Ideja kršćanske filozofije ........................................................................................... 27 Uvod ....................................................................................................................... 27 1. Kršćanska filozofija – povijesna stvarnost ...................................................... 28 2. Kršćanska filozofija – poteškoće s objek vnošću i subjek vnošću znanos .................................................................................................................... 33 3. Izazov i zadaća za „kršćansku filozofiju“ ......................................................... 41 Na kraju: „kršćanska filozofija“ – „drveno željezo“ ili legi mni način filozofiranja? ...................................................................................................... 43

Kontemplacija i simboli – metoda i govor filozofije ....................................... 45 Uvod ....................................................................................................................... 45 1. Polazište i po caj traženju is ne: egzistencijalna napetost ......................... 46 2. Tražitelj: bios theoreƟkos ................................................................................. 52 3. Filozofija svijes : intencionalnost i luminoznost ........................................... 55 4. Kontemplacija: put (methodos) spoznaje ...................................................... 58 5. Exkurs: Bremenitost egzistencijalnog značenja simbola naspram ograničenog značenja pojma ........................................................................... 63 Umjesto zaključka: po caj ................................................................................... 69

5

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 5

12/14/2016 10:31:46 PM

O POLITICI I RELIGIJI Država – za opće dobro.............................................................................................. 73 Uvod ....................................................................................................................... 73 1. Država ................................................................................................................ 73 2. Opće dobro........................................................................................................ 75 Zaključak ................................................................................................................ 79

Kršćanstvo u susretu s političkim teorijama...................................................... 81 Uvod ....................................................................................................................... 81 1. Kršćanstvo.......................................................................................................... 81 2. Poli čka teorija ................................................................................................. 82 3. Trostruka autonomnost moderne demokracije ............................................ 85 4. „Sukobljeno društvo“ i potreba temelja integracije ..................................... 87 5. Komunitaris čki pokušaj rješenja ................................................................... 90 6. Mogućnos doprinosa kršćanskih Crkava u pluralis čkoj državi ................ 92

Političke religije u djelu Erica Voegelina ............................................................. 99 Uvod: glavne misli Voegelinove poli čke filozofije ........................................... 99 1. Poli čke religije ............................................................................................... 101 2. Poli čka religija – gnoza – zamjena za religiju............................................. 103 3. Voegelin i suvremeni duhovni pokre ......................................................... 105

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

Eric Voegelin: temelji demokracije...................................................................... 107 Uvod ..................................................................................................................... 107 1. Eric Voegelin: tri pa reprezentacije ............................................................ 109 2. Što društvo čini demokratskim? ................................................................... 113 Zaključak .............................................................................................................. 117

6

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 6

12/14/2016 10:31:46 PM

SADRŽAJ

O VRIJEDNOSTIMA Ljudsko dostojanstvo između znanosti i svjetonazora ................................ 121 Uvod ..................................................................................................................... 121 1. Potreba filozofske antropologije ................................................................... 122 2. Čovjek kao osoba ............................................................................................ 125 3. Ključna uloga svjetonazora ............................................................................ 128 4. Ljudska prava i e čke implikacije ljudskog dostojanstva............................ 131

Diktatura zdravlja i stečaj života .......................................................................... 135 Uvod – što opažamo na razini svakodnevne pojavnos ? ............................... 135 1. Kult zdravlja i ljepote: omne ens sanum et pulchrum est .......................... 137 2. Zdravlje kao kvazireligija: religijske prakse sa zdravstvenim ciljem .......... 140 3. Zdravlje – najviša vrijednost? ........................................................................ 144 4. Bolest i (ovisna) starost .................................................................................. 146 Zaključak .............................................................................................................. 147

Ima li nade u današnjoj filozofiji?........................................................................ 149 Uvod .................................................................................................................... 149 1. Nada u povijes filozofije .............................................................................. 150 2. Marksizam i/ili kršćanstvo ............................................................................. 154 3. Nada i suvremeni čovjek ................................................................................ 158 Umjesto zaključka – nada .................................................................................. 160

Korištena literatura ................................................................................................... 163 Sažetak ........................................................................................................................... 185 Summary ....................................................................................................................... 191 Bilješka o ranije objavljenim tekstovima .......................................................... 199 Bilješka o autoru ........................................................................................................ 200

7

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 7

12/14/2016 10:31:46 PM

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 8

12/14/2016 10:31:46 PM

PREDGOVOR Dva su temeljna poticaja utjecala na nastanak ove knjige. Jedan proizlazi iz praćenja aktualnih tema simpozija i diskusija filozofske i teološke akademske zajednice posljednjih nekoliko godina. Drugi proizlazi iz želje da se neke od tih tema osvijetle iz perspektive autora koji je većini čitateljstva hrvatskoga govornog područja terra incognita. Podnaslov knjige – O znanju, društvu i vrijednostima – sugerira tri tematske cjeline u okviru kojih su teme obrađene. Naslov – Mišljenje i djelovanje – ističe dvije osnovne vlastitosti čovjeka kao bića u kojemu su one nužno i eminentno povezane.

Način pristupa temama jest filozofsko promišljanje. Pri tom sam nastojao, s obzirom na stil, gdje god je to bilo moguće, izbjegavati „tvrdi govor profesionalne filozofije“, kako bi (za)misao pretočena u riječi u jasnijem i „ukusnijem“ obliku pronašla put i do onog kruga čitatelja koji ne pripada uskom zboru akademskih filozofa, nego koji kao tražitelji i ljubitelji mudrosti podvrgavaju svoja uvjerenja testu izazova koje pred njih stavlja „suzna dolina“ koju nastanjuju. Opredjeljenje za takav stil vođeno je vlastitim razumijevanjem filozofije i filozofiranja kao specifične i univerzalne ljudske djelatnosti, koja započinje već čudesnim i začuđenim djetinjim pitanjem „zašto?“. Nadam se da opredjeljenje za takav način pisanja ne umanjuje „filozofski“ doprinos promišljanju o izabranim temama.

U više tekstova predstavlja se misao Erica Voegelina, njemačko-američkog filozofa, politologa, povjesničara i, možemo reći, – budući da iz svojih promišljanja ne isključuje Boga – teologa. Rođen je 1901. godine u Kölnu.

Odrastao je i studirao u Beču, odakle 1938. godine, zbog Hitlerova pripojenja Austrije Njemačkoj, emigrira u Sjedinjene Američke Države. 1958. godine pozvan je u München, gdje utemeljuje Institut za političke znanosti te se 1969. godine, nakon umirovljenja, vraća u Sjedinjene Američke Države, u Stanford, gdje umire 1985. godine. S obzirom na opseg njegove pisane ostavštine, širinu područja i broj znanstvenih disciplina koje je svojim istraživanjima obuhvatio te dubinu njegove misli, držim nepravednim i neopravdanim njegovo – de facto – „nepostojanje“ na zvjezdanom nebu hrvatske intelektualne zajednice. U nadi da će buduće uvjetovanosti prostora i vremena omogućiti da svjetlo dana u obliku knjige ugleda i sustavni uvod u njegov život i njegovo djelo, ovdje mi je namjera ponuditi – podrazumijeva 9

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 9

12/14/2016 10:31:46 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

se, fragmentarno i, s obzirom na širinu i dubinu njegove misli, nedostatno – „predokus“ njegovih misli „razasutih“ u spletu pojedinih tema koje u naše vrijeme „pokreću“ akademsku zajednicu.

Svaki pokušaj da se u predloženim tekstovima „prepozna“ neki „sustav“ bilo kojeg predznaka bio bi pretenciozan već zbog fragmentarnog karaktera sadržaja knjige kao cjeline, ali i pojedinačnih tekstova, u kojima su neke važne teme tek usputno dotaknute zbog unutarnjih granica tekstova određenih „glavnim“ temama. Pokušaj otkrivanja filozofskog sustava bio bi, osim toga, protivan i mojoj namjeri i mojem stavu, koji je sukladan Voegelinovu, da je stvarnost previše složena i u sebi paradoksalna da bi se mogla zatvoriti u okvire sustava, pa makar iz perspektive mogućeg autora mogućeg sustava takva (pretenciozna) tendencija i postojala. Svaki je sustav u sebi zatvoren, ograničen i „mrtav“, dok je stvarnost „živa“ i dinamična te neprestano nudi nove poticaje i izazove koji zahtijevaju permanentan rad na korekciji vlastitih stavova i uvida. Pod tim vidom i ovo je nedovršena knjiga, a zaključne misli pojedinih tekstova predstavljaju „uhvaćeni trenutak skoka“ bez ikakve želje za konačnošću. Čak i ondje gdje bi se iz kojeg mu drago razloga mogao steći takav dojam, ne mogu se pronaći ponuđena rješenja nego tek skromni prilozi raspravama.

Budući da se ovdje radi o tekstovima koji se mogu čitati po izboru – knjiga se ne mora čitati držeći se strogo redoslijeda stranica od najnižeg broja prema najvišem – smatrao sam prikladnim kritičkom aparatu svakoga teksta pristupiti kao zasebnoj cjelini, a ne kontinuirano na razini knjige. Vjerujem da takav pristup tekst čini „prozračnijim“ i olakšava čitanje.

Također, bilo je nemoguće izbjeći neka ponavljanja i „vraćanja na uvijek isto“. To se osobito tiče onih tekstova koji iz različitih perspektiva razlažu misao Erica Voegelina. Ponavljanja treba razumjeti na tragu želje da tekstovi međusobno budu neovisni te se pojavljuju ondje gdje se to činilo potrebnim zbog boljeg razumijevanja konteksta nekih teza i pretpostavki pojedinačnih tekstova. U isto vrijeme, ponavljanja predstavljaju i određenu unutarnju poveznicu svih tekstova na razni knjige.

Svima koji su mi dali podršku i „trpjeli me“ u različitim fazama nastanka ovoga djela, bilo profesionalno, bilo ljudski, bilo diskusijama, bilo šutljivom provokacijom, bilo savjetima, bilo konstruktivnim kritikama, bilo izravno, bilo neizravno, izričem nedovoljnu, ali punu srca riječ – hvala.

Nenad Malović 10

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 10

12/14/2016 10:31:46 PM

O (NE)ZNANJU

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 11

12/14/2016 10:31:46 PM

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 12

12/14/2016 10:31:46 PM

(ZLO)UPORABLJIVOST (NE)ZNANJA Uvod Svako je povijesno razdoblje označeno određenim razumijevanjem i tipom znanja. Nalazimo se u vremenu prijelaza iz znanstvene u informatičku epohu.1 Karakteristika znanja u informatičkoj epohi više nije sustavni prikaz stvarnosti, još manje spoznaja stvarnosti pod vidom istine, nego izolirano, fragmentarno i enciklopedijski skupljeno znanje. Nositelj toga znanja je, naravno, računalo – njegov jezik i njegova logika. Računala, internet, mikročipovi, baze podataka s nevjerojatnim kapacitetima i mogućnošću da se ti podaci za nekoliko sekundi pretraže s bilo kojeg mjesta na svijetu u potpunosti mijenjaju naš život. Još nikada nije bilo moguće da itko s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme može dobiti toliko informacija o doslovno svemu i svačemu.2 Eksponencijalno množenje informacija u beskonačno stvara, doduše, i nove probleme: stvaranje novih ujedno znači i brzo zastarijevanje i nadilaženje starih informacija i inovacija; sve je izraženiji problem pronalaženja kriterija za selekciju u potrazi za informacijama o određenoj temi. Svi koji se služe mrežnim tražilicama dobro poznaju onaj osjećaj kad se nakon pretraživanja određenog pojma sjedi pred ekranom sa šumom stranica na istu temu i velikim upitnikom u glavi glede stvarne vrijednosti pojedinih stranica. Donošenje odluke o izabiranju ove ili one mrežne stranice s traženim informacijama već pretpostavlja određeno znanje o predmetu, koje bi nam trebalo olakšati procjenu vrijednosti određenih informacija. Znanje u kojem se čovjek ne može orijentirati ne ispunjava svoju svrhu. Dosadašnje znanje odlikovalo se sustavnošću – sustavima i podsustavima, hijerarhijskom uređenošću, preglednošću u obli1

2

Smjena epoha ne događa se na način da prethodna „preko noći“ prestaje, a sljedeća isto tako započinje, nego na način prožimanja karakteristika prethodne s karakteristikama sljedeće. Znanstvena se metoda temelji na vjerovanju da svijet funkcionira po određenim zakonima, a znanje se sastoji u znanstvenosti – osobito se ovdje misli na prirodne znanosti – tj. u stvaranju sustava različitih znanja o svijetu. Znanje o prirodi rabi se kako bi čovjek, upoznajući prirodne zakone, pomoću tehnike sebi podvrgao i prilagodio okolinu u kojoj živi. Cilj takve znanosti je učiniti život lakšim i ugodnijim.

Usp. Karen GLOY, Von der Weisheit zur Wissenschaft. Eine Genealogie und Typologie der Wissensformen, Freiburg – München, 2007., 9-10.

13

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 13

12/14/2016 10:31:46 PM

ku klasifikacije i specifikacije, osobito jasnoćom bitnoga i rubnoga pa je i kretanje kroz takve sustave znanja bilo omogućeno jednostavnim praćenjem unutarnje logike. Moderno znanje čini se kao jednostavno gomilanje izoliranih podataka čime se stvara fragmentarno i nesustavno znanje.3 No prije nego pobliže promotrimo suvremenu situaciju, kratko ćemo se osvrnuti na razvoj razumijevanja znanja.

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

1. Znanstvene revolucije i traganje za istinom I u prošlosti su se događale promjene u znanju, uglavnom uvjetovane pojavom novih medija i komunikacijskih tehnologija. U dvadesetom stoljeću nastao je i izraz „znanstvena revolucija“4, očigledno potaknut brzim promjenama u kratkim vremenskim razdobljima. Iako su se promjene tijekom povijesti događale sporije nego u naše doba, čini se da ipak nije pretjerano koristiti termin „revolucija“, s obzirom na to da se radi o značajnim promjenama u području stvaranja i distribucije znanja. Prva revolucija bila bi prijelaz s usmene na pismenu kulturu znanja. Usmena kultura znanja označava prenošenje znanja, tj. životnoga iskustva potrebnog prije svega za preživljavanje sa starijih članova velikih obiteljskih ili plemenskih zajednica koji su imali status autoriteta na mlađe generacije. Prijelazom na pismenu kulturu znanja razvio se novi stalež onih koji su bili osposobljeni čitati i pisati – pismoznanaca, u početku govorimo o dvorskim službenicima i svećenstvu. Pismo se najprije koristilo za stvaranje popisa imovine, a tijekom vremena te liste predmeta proširile su se i na druga područja. Druga revolucija je izum tiskarskoga stroja, koji je „srušio“ cijenu knjiga i omogućio brže širenje znanja i pismenosti tako da pismenost prestaje biti privilegij vrlo uskog kruga ljudi. Treća revolucija povezana je s izumom računala.5 Internet, elektronska pošta i svakodnevne inovacije na tom području nisu promijenile samo tip znanja nego i mjesto i način stjecanja znanja.

3 4

5

Usp. Karen GLOY, Von der Weisheit zur Wissenschaft, 10.

Skovao ga je britanski povjesničar i filozof povijesti Herbert Butterfield u 1949. godine objavljenom djelu Origins of Modern Science. 1300-1800.

Naravno da je između ta tri velika koraka bilo mnogo malih (prepisivačnice/ rukokopiraonice, radio, telefon, faks, kino, televizija), no ovdje ne možemo opširnije ulaziti u detaljniju analizu toga razvoja. Više o tome, s referencama na značajniju literaturu vidi: Karen GLOY, Von der Weisheit zur Wissenschaft, 12-18.

14

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 14

12/14/2016 10:31:46 PM

6

7

O NE ZNANJU

Danas se tijekom studija rjeđe ide u knjižnicu, učenje na daljinu omogućuje studiranje bez neposrednog kontakta nastavnika i studenata. Na (mrežnim) enciklopedijama više ne rade stručnjaci, nego praktički tko god želi – što nam pokazuje primjer wikipedije. Kompjutorizirano znanje je fragmentirano, ne postoji više velika cjelina u okviru koje bi određeni dio znanja imao svoje mjesto i smisao, nego se prema volji može manipulirati djelićima znanja u obliku kratkih informacija. To pak za posljedicu ima površnost znanja. Jer takve kratke informacije se brzo usvajaju i prilagođavaju, ali se i lako zaborave.6 Dosad spomenuti tipovi znanja izdvojeni su obzirom na količinu informacija. Već je iz toga moguće iščitati i određenu uporabljivost te način uporabe takvog znanja. Međutim, još važnije od toga količinskog aspekta je pitanje kvalitete i vrijednosti znanja. Čemu znanje? Koja je svrha znanja? Antički je ideal da je znanje svrha samom sebi.7 Težnja za znanjem je izraz specifično ljudskoga, ona je dio ljudske naravi. Ipak, to znanje nikad nije u zrakopraznom prostoru, nego je povezano s ljudskim djelovanjem. „Izvorni“ filozofi rekli bi da je cilj znanja mudrost, samospoznaja, razumijevanje sebe samoga i svijeta u kojem živimo. A želja za znanjem usmjerena je prema spoznaji istine koja nadilazi pojedine znanstvene discipline koje se bave samo isječcima stvarnosti i to pod određenim vidom. Znanje je više od informacije, ono nam daje mogućnost da u moru informacija prepoznamo onu informaciju ili ono novo znanje koje ima određenu vrijednost za spoznaju istine. A ta teoretska istina važna je za čovjekovo praktično djelovanje i to ne samo u smislu njegovih vještina i sposobnosti nego osobito u smislu etičnosti ljudskog djelovanja. Dobro, lijepo i istinito su za antičkog filozofa samo razlikovane, Usp. Konrad Paul LIESSMANN, Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja, Zagreb, 2008., 8.

Jean-François LYOTARD ispravno je naslutio kada 1979. godine piše: „Odsada možemo očekivati jedno snažno izvanjštenje znanja u odnosu na ’poznavatelja’, na kojem god se stupnju u procesu saznavanja ovaj nalazio. Staro načelo koje tvrdi da je stjecanje znanja neodvojivo od obrazovanja (Bildung) duha, čak i osobe, zastarijeva i zastarjet će. Odnos dobavljača i korisnika znanja prema tome znanju koje dobavljaju odnosno koriste stremi i sve će više stremiti k tome, da poprimi oblik koji već ima odnos proizvođača i potrošača potrošačke robe prema toj robi koju proizvode odnosno troše, naime, oblik vrijednosti. Znanje jest i bit će proizvođeno kako bi se prodavalo, ono jest i bit će korišteno kako bi ga se vrednovalo u nekoj novoj proizvodnji, u oba slučaja kako bi bilo razmijenjeno. Ono prestaje biti samo sebi svrhom, gubi svoju ’uporabnu vrijednost’.“ Jean-François LYOTARD, Postmoderno stanje. Izvještaj o znanju, Zagreb, 2005., 4.

15

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 15

12/14/2016 10:31:46 PM

ali ne i podijeljene strane jednog jedinog uma – Kant će kasnije razlikovati teoretski, praktični i estetski um, ali nikad fragmentirano, nego se tu uvijek radi o jedinstvu jednoga ljudskoga uma. Zato i tvrdi da se odgovor na pitanje „Što mogu znati?“ ne može pronaći izvan konteksta ljudskoga života i odvojeno od pitanja o čovjeku. Znanje uključuje spoznaju i dobra i ljepote i istine. Ako znanju ipak u tom kontekstu želimo odrediti svrhu, onda možemo najopćenitije reći da je to dobro čovjeka. Odgovor je na prvi pogled jednostavan i jasan, međutim, stvari se kompliciraju kad se pitamo: „A što je dobro za čovjeka?“8 Je li to samo razvijanje sposobnosti za što efikasnije postizanje uspjeha u različitim područjima ljudskoga života koja su povezana s profitom i tehničkim napretkom ili pak je dobro ono što uključuje i čovjekovu etičku, estetičku i religioznu dimenziju? Je li to nešto što se može preračunati u valutu ili pak nešto što se ipak ne da izraziti novčanim iznosom? Odnosi li se znanje samo na instrumentalni um usmjeren jednostrano na sredstva pogodna za postizanje „mjerljivog“ uspjeha ili uključuje i supstancijalni um koji slijedi dobre ciljeve? Nadalje, ako dobro čovjeka uključuje i čovjekovu etičku dimenziju, tj. ako se znanje povezuje s vrijednostima do kojih dolazi supstancijalni um, a najviše vrijednosti nalazimo kroz čitavu povijest filozofije, javljaju se novi problemi koji ovise od polaznih koncepcija o tome što je osoba, što su istinske potrebe čovjeka, itd., dakle problemi povezani s antropološkim i ontološkim pretpostavkama i polazištima.9

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

2. Takozvano „društvo znanja“ i instrumentalizacija znanja Danas se i u Hrvatskoj govori o društvu znanja.10 Čini se da je znanje nešto što se cijeni. No, to je tako samo na prvi pogled, kako je to pokazao 8

Kada se danas govori o tome što je dobro za čovjeka, misli se na vrijednosti prema kojima bi čovjek trebao ugraditi svoj život kako bi njegov život bio smislen u specifično ljudskom smislu.

9 Usp. Axel WÜSTENHUBE, Zur Relevanz der Hermeneutik für einen Begriff pragmatischer Rationalität, u: Karen GLOY (ur.), Rationalitätstypen, Freiburg – München, 1999., 71-87. Ovdje: 75. Vidi također: Mario RADOVAN, O instrumentalnom i integrativnom znanju, u: Igor ČATIĆ (ur.), Filozofija i tehnika, Zagreb, 2003., 219-227.

10 Pojam se u politici i znanosti intenzivnije rabi od devedesetih godina prošlog stoljeća, a sam koncept društva znanja nastao je u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošloga stoljeća. Usp. Martin HEIDENREICH, Merkmale der Wissensgesellschaft, u: http://www.sozialstruktur.uni-oldenburg.de/dokumente/blk.pdf (28. 02.2013.)

16

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 16

12/14/2016 10:31:46 PM

11

O NE ZNANJU

bečki filozof Konrad Paul Liessmann. Ako malo pogledamo tendencije u određivanju kriterija npr. upisnih kvota ili opravdanja pojedinih studijskim programa, onda se uvijek postavlja pitanje tržišta. Postoji li na tržištu potreba za određenom strukom odnosno za određenim znanjem? Jasno je da tu osobito loše prolaze humanističke znanosti. Jer znanje, ali ne samo znanje nego i nositelj toga znanja ili tih vještina, pretvara se u tržišnu robu. Znanje je roba koja se proizvodi i koja ima određenu vrijednost prema načelu ponude i potražnje. Znanje stoji u funkciji tržišne utakmice. U prvom planu ne stoji odgovorna ljudska osoba, nego jačanje tržišne konkurentnosti. Tako se znanje pretvara u sredstvo za borbu na tržištu, određuje se cijena znanja, a želja za spoznajom istine, što je prvotni smisao i pokretač potrage za znanjem, se potpuno gubi iz vida.11 Jasno je da se ovdje radi o, uvjetno rečeno, „zadovoljenju“ samo jednog aspekta ljudskoga života, koji je za čovjekovo ostvarenje potreban – jer nezaposlenost dira u bît čovjekove mogućnosti i potrebe za stvaranjem – ali nije dostatan i ne može zadovoljiti ili pokriti sve ono što čovjeka čini čovjekom. Takva situacija jedna je od posljedica znanstveno-tehničke civilizacije u kojoj živimo. Ako to povežemo s razmrvljenošću znanja kako je prikazano u trećem - kompjutoriziranom tipu znanja, vidimo da je situacija još nezgodnija: već spomenuta površnost i inflacija informacija povezana s čovjekovom prisiljenošću da zadovolji minimalne uvjete za život, a za što mu je potreban posao, rezultira još većim udaljavanjem od izvornog smisla znanja. Da ne govorimo o tome da se znanje koje se ne može dobro prodati proglasi besmislenim. Tržište rada diktira koje znanje tj. koje znanstveno područje ima vrijednost, a koje nema. Nažalost, takav način razmišljanja sve više obuzima javnost te se i humanistički fakulteti, pritisnuti pri odre„Natjecateljski orijentirano polazište nalazi, međutim, selekcijske kriterije znanja u šansama za njegovo ekonomsko, političko ili barem medijsko korištenje; samo ovo zadnje, uostalom trenutačno jamči preživljavanje društvenih i humanističkih znanosti.

Budući da je znanje odvojeno od individualnih i socijalnih obrazovnih procesa, može ga se tretirati kao tvar koja ostaje u optjecaju, ili se pak odstranjuje samo prema kriterijima primjenjivosti. Zbog toga postoji i menadžment znanja. [...] ’Menadžment znanja’ u međuvremenu općenito slovi kao novi spasonosni nauk kad se radi o pitanjima znanja. Menadžer znanja ne zamjenjuje samo obrazovnog stručnjaka; pedagoga - pa čak i znanstvenika – sve više treba razumijevati kao menadžera znanja. Ta je predodžba moguća samo zato što je društvo znanja eliminiralo odnos znanja prema istini. [...] Umjesto o spoznaji riječ je o Best practice. I tako se briše razlika koja razlučuje znanje kao epistemijski postupak od ostalih strategija ovladavanja svijetom.“ Konrad Paul LIESSMANN, Teorija neobrazovanosti, 127-128.

17

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 17

12/14/2016 10:31:46 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

đivanju upisnih kvota, sve više nastoje rukovoditi logikom tržišta. Što je razumljivo i pošteno, jer primum vivere, deinde philosophari. U ovom kontekstu važno je skrenuti pozornost na to kamo nas je sve skupa doveo mentalitet funkcionalnosti znanja promatran isključivo iz perspektive prirodnih i tehničkih znanosti kroz prizmu profita. To znači da se o znanju tj. o tome koje znanje je poželjno i koje vrijedi prenijeti na sljedeće generacije, a koje se s druge strane može zanemariti, odlučuje s vanjskih pozicija, a ne iz znanja samoga – shvaćena u izvornom smislu. Uglavnom se sve svodi na mogućnost korištenja znanja u ekonomiji, politici i donekle medijima. Humanističko i društveno znanje ima donekle šanse u ovim posljednjima.12 Glavni kriterij korisnosti znanja je njegova primjenjivost.

Pa se tako govori o „menadžmentu znanja“13. Znanje i talenti stavljaju se u službu povećanja tržišnog potencijala. Budući da glavna karakteristika znanja više nije spoznaja istine (i dobra i ljepote), znanje se pretvara u sirovinu i informacije koje su potrebne za funkcioniranje nekoga poduzeća.

Tržišno usmjerena istraživanja i razvoj tehnike podliježu „načelu optimalizacije performansi“ tj. maksimalizaciji ishoda uz istovremeno minimaliziranje unosa. Povezivanje tehnike i kapitala stvara savez dvaju segmenata koji se međusobno održavaju i pogoduju međusobnom razvoju. Umjesto istinitoga, lijepoga, pravednoga na vrhu ljestvice „vrijednosti“ stoji „učinkovito – neki tehnički ‘potez’ je ‘dobar’ kada dobro djeluje i/ili kada troši manje no neki drugi. [...] Igre znanstvenog jezika postat će igre bogatih, ili najbogatiji ima najviše mogućnosti da bude u pravu. Nastaje izjednačavanje bogatstva, učinkovitosti i istine.“14

12

O ulozi humanističkih znanosti u sveučilišnom sustavu te njihovom značenju za „njegu“ društva vidi: Ante PAŽANIN, Integrativna uloga duhovnih znanosti, u: Društvena istraživanja 4 (1995.) 2-3, 189.-197. O „katastrofalnom“ ekonomiziranju visokoga obrazovanja na primjeru Ujedinjenog Kraljevstva vidi: Richard F. GOMBRICH, British Higher Education Policy in the last Twenty Years: The Murder of Profesion, u: INDOLOGY: Resources for Indological Scholarship, http://indology.info/papers/gombrich. (27.11.2012.) Otisnuto kao dodatak u: HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO, 21. Dani Frane Petrića (programska knjižica), Zagreb, 2012., 195.-223.; Richard F. GOMBRICH, Why Has British Education Gone So Wrong, and Why Can’t We Stop the Rot? Popper’s Nightmare, u: HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO, 21. Dani Frane Petrića (programska knjižica), Zagreb, 2012., 224.-231.

13 Konrad Paul LIESSMANN, Teorija neobrazovanosti, 128.

14 Jean-François LYOTARD, Postmoderno stanje, 64-65.

18

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 18

12/14/2016 10:31:46 PM

15 16

O NE ZNANJU

S pitanjem istine nestaje i pitanje razumijevanja – također jedna od karakteristika onoga što mislimo kad kažemo „izvorno znanje“. Svi npr. koristimo računalo bez razumijevanja računalnog jezika na kojem je napisan program. Ako je znanje samo praktična primjena informacija za neko poduzeće, onda je ono definirano ciljem poduzeća, a ne traženjem istine.

Znanje, a s njime i obrazovanje, nisu više cilj nego sredstvo za prosperitetna tržišta, kvalifikacije za radno mjesto, mobilnost usluga, rast gospodarstva. I tako dugo dok su ti kriteriji ispunjeni, ta znanja ne zahtijevaju daljnja promišljanja. Repovi menadžmenta zavukli su se i u akademsku zajednicu koja bi trebala biti „čuvarica znanja“. Naime, Power point je program izvorno napravljen za menadžere.15 A gdje se sve više koristi? U nastavi. Štoviše, korištenje „tehničkih pomagala“ u nastavi može nastavniku, u procjeni njegova rada, donijeti pozitivne bodove. Daleko od toga da je program neprikladan za neke znanosti. Ali u okviru većine humanističkih znanosti takve prezentacije ponekad djeluju kao otvorena uvreda inteligencije slušatelja i gubitak predavačke kulture. Projiciraju se jednostavne rečenice i „bombastični“ pojmovi koji se zatim čitaju naglas. I da to opet povežemo s trećim tipom znanja s početka ovoga promišljanja: što je više tehnike, blještavila, svjetlucanja, slikica, projektora, dijagrama, to je manje misaonog sadržaja koji preko riječi dopire do slušatelja.16 Tome treba pridodati i činjenicu da se i kvaliteta percepcije slušatelja mijenja u skladu s promjenama informatičkog doba. Jesu li oni, s obzirom na svakodnevnu multimedijalnu naviknutost oka, sposobni slušati misaono (monotono) predavanje bez slika i boja?

Moguće je da sve dosad rečeno zvuči tendenciozno. No, uzmemo li u obzir promjenu smjera prijedloga Zakona o visokom obrazovanju posljednjih godina u Hrvatskoj u vezi zahtjeva za samofinanciranjem i povezivanjem fakulteta s gospodarskim subjektima, ne preostaje nam ništa drugo nego zaključiti da tržište određuje sudbinu visokoga školstva. Jasno je da humanističke znanosti – u većoj mjeri nego društvene – u takvom okruženju ne stoje dobro. Filozofija, teologija, povijest, književnost i slične discipline ne utječu direktno na razvoj gospodarstva (a pri tom „koštaju“).

Informacija s jedne od radionica e-učenja organiziranih u SRCE-u u Zagrebu.

Liessmann poentira takvo stanje stvari načelom: Ne spoznaj! Usp. Konrad Paul LIESSMANN, Teorija neobrazovanosti, 127.

19

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 19

12/14/2016 10:31:47 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

Do takvog razvoja događaja, a to je temeljna zloporaba znanja iz koje proizlaze sve konkretne, pojedinačne zloporabe, došlo je i zbog raspadanja iskonskoga jedinstva znanja u antičkom smislu teorije i prakse (mudrost), a pri čemu je važnu ulogu imala instrumentalizacija znanja u okviru prirodnih i tehničkih znanosti s njihovim zahtjevom da se jedino znanostima koje se temelje na eksperimentalno-matematičkoj metodi može priznati znanstvenost. Svakodnevna uporaba pojma znanosti u smislu samo eksperimentalnih znanosti pokazuje uspješnost toga zahtjeva. Kad se u novinama pročita „znanost“ – tko uopće pomisli na teologiju ili filozofiju? Ili barem književnost, filologiju ili povijest? Takva redukcija znanosti i njenih ciljeva isključuje iz spoznajnog procesa bitna pitanja koja se tiču čovjekove egzistencije i smisla obzirom na cjelinu života i svijeta u kojem čovjek živi. Ta pak pitanja nisu samo zabava radoznalog intelekta nego i životna nužnost. Rascjepkanost znanja u neskladu je s cjelinom stvarnosti koja je multidimenzionalna. Edgar Morin stoga zagovara „pertinentnu spoznaju“17 čije je glavno obilježje usklađivanje znanja i stvarnosti. Pri tom do izražaja moraju doći četiri elementa: kontekst u koji je potrebno staviti činjenice i informacije; globalnost u smislu cjeline sastavljena od dijelova koji su s tom cjelinom povezani na organizacijski način; multidimenzionalnost koja ne dopušta razdvajanje kako dijelova iz cjeline tako i dijelova jednih od drugih; kompleksnost koja sadrži različite elemente koji čine cjelinu i koji su međusobno nerazdvojni.18 Da bi čovjek izbjegao situaciju u kojoj posjeduje veliko znanje o pojedinostima, a nikakvo ili malo o cjelini stvarnosti, neophodan je zaokret u stavu o korisnosti znanja. Znanje koje se priznaje kao znanje samo ako je u službi napretka povezanog s profitom i tehnikom, kao i znanje usmjereno samo na područje primjene pretvara se u svoju suprotnost – čovjeka ne oslobađa nego ga zarobljava.

3. Etika i opravdanost humanističkih znanosti Ruku pod ruku s cijepanjem jedinstva znanja ide i stalno kašnjenje etike, obzirom na brzi razvoj i dostignuća tehničkoga uma. Tako se na jednom međunarodnom kongresu o Kantu pojavilo pitanje: „Moramo li znati 17

Edgar MORIN, Odgoj za budućnost. Sedam temeljnih spoznaja u odgoju za budućnost, Zagreb, 2002., 42.

18 Usp. Edgar MORIN, Odgoj za budućnost, 42-45.

20

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 20

12/14/2016 10:31:47 PM

O NE ZNANJU

sve što možemo znati?“19 To pitanje uključuje sljedeće pitanje: „Moramo li činiti sve što znamo?“ Današnji tip znanstvenoga znanja dopušta neograničeno istraživanje. Granice istraživanja su uglavnom praktične naravi, što je još veći izazov za nadilaženjem granica. Prirodoznanstveno znanje može se proširiti u beskonačno, kako u beskonačno velika prostranstva svemira, tako u beskonačno mala prostranstva atomarnih i subatomarnih struktura. Znanosti nitko ne želi postavljati granice. Ipak, znanstvena zajednica poznaje pojedince ili grupe znanstvenika koji su si sami postavili granice, kao što su to učinili njemački fizičari Werner Heisenberg i Carl Friedrich von Weizsäcker (Stockholmski protokoli) koji nisu htjeli raditi na stvaranju atomske bombe. Slična je stvar s istraživanjima genetičkog koda i uporabom tih znanja za gensku manipulaciju. Istraživanja i širenje rezultata istraživanja ne mogu zaustaviti ni privatne inicijative ni državne direktive. Tip znanstvenoga znanja koji se zbog mogućnosti formaliziranja i kvantificiranja može objektivirati i spremiti u knjige, na čipove i u baze podataka i time stajati svima na raspolaganju, uz odvajanje od osobnog iskustva subjekta, tj. čovjeka, sa sobom donio je i odvajanje od etičke odgovornosti. Svi prigovori etičke naravi, bilo da dolaze iz religijski motiviranih ili sekularno humanističkih tabora, za znanost su nedopušteno miješanje izvana.20 Tu se najbolje vidi posljedica „čupanja“ teoretskog segmenta znanja iz jedinstvene teoretsko-praktične cjeline koja u središtu čuva čovjeka kao osobu – posljedice su još gore ako kao bitnu odrednicu osobe uzmemo i otvorenost za transcendenciju. Odvajanje teoretskog znanja od etike otvorilo je mogućnosti manipulacije. U tom smislu takva zloporaba teoretskoga znanja ima za posljedicu redukciju stvarnosti koja uključuje zatvorenost spram transcendencije i zatvorenost u vlastito ja.

U toj trgovini pojedinačnih spoznaja različitih disciplina, posebnu pozornost valja usmjeriti prema vjeronauku. Vjeronauk u školi ne bi smio postati samo jedna od njih. Važna uloga vjeroučitelja u školi bila bi upravo to da učenicima pomognu da kroz niz predmeta koje imaju postanu svjesni cjeline i jedinstvenosti znanja. Jasno je da to nije lako i da za to nije dovoljno biti pobožan (ili glumiti pobožnost) i „vrtjeti“ krunice – iako je i to važno – nego treba imati i teoretsko znanje koje će se onda pokazati 19

Kongres se održao u Sao Paulu 2005., a pitanje je u okviru svoga predavanja postavio Oskar Negt. Vidi: Karen GLOY, Von der Weisheit zur Wissenschaft, 101.

20 Usp. Karen GLOY, Von der Weisheit zur Wissenschaft, 101-102.

21

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 21

12/14/2016 10:31:47 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

i u odnosu prema učenicima. Važna zadaća, između ostalih ili poglavito vjeroučitelja, jest sve ono što djeca uče stavljati u kontekst cjeline života i usmjeravati prema onom konačnom smislu i učenja i znanja. Jednostavno rečeno: čuvati ideal znanja koje uključuje istinu, ljepotu i dobrotu. U društvu u kojem se znanje prodaje i kupuje takav pristup može, naravno, biti smetnja.

Naravno da to nije jedina zadaća i samo vjeroučitelja. Uopće, humanističke (duhovne) znanosti imaju svoju nezamjenjivu ulogu u procesu „osmišljavanja“ ljudskosti. Brzi razvoj i napredak prirodnih i tehničkih znanosti izazov je, osobito na sveučilišnoj tj. institucionalnoj razini, humanističkim znanostima koje se moraju nanovo dokazati. Samo žalovanje nad vlastitom sudbinom neće ništa promijeniti. Humanističke znanosti ne donose materijalnu zaradu i od male su koristi za društvo. Takvo se stajalište često zastupa u javnosti, osobito u vrijeme gospodarskih kriza. Svoje postojanje trebale bi opravdati društvenom relevantnošću. To je moguće ako se pokažu izvorištima ideja za nove sustave i načine mišljenja u istraživanju i predaji znanja jer je oboje važno za svijet u kojem čovjek živi. Takvi sustavi mišljenja tvore platformu, tlo na kojem se može razviti diskurs koji će nadići pojedine znanstvene discipline ili fakultete, a što je zadaća upravo humanističkih znanosti. Humanističke znanosti mogle bi poslužiti kao točka u kojoj će se iskristalizirati novo samorazumijevanje znanosti i njihove uloge u suvremenom svijetu. Pitanje snalaženja čovjeka u kompleksnim društvima ni danas se ne može riješiti bez prosvjetiteljske i obrazovne funkcije humanističkih znanosti. Pri tom osobito značenje treba pridati njihovu doprinosu stvaranju etičkih temelja za odgovorno ponašanje u društvu. Nadalje, stvarnost pluralističkog društva nameće potrebu za artikuliranjem onoga što je svima zajedničko.21 Ostale znanstvene discipline rade svoj dio posla, sukladno svom formalnom objektu i svojim 21

Razumljivo je da takvom pothvatu ne pomažu uske definicije pojmova koji se rabe pri artikuliranju zajedničkoga, nego – polazeći od kompleksnosti stvarnosti – transdisciplinarne rasprave trebale bi rabiti „kompleksne pojmove“ koji su svjesno višeznačni i kao takvi omogućuju sudjelovanje u raspravi sudionika iz različitih disciplina, pri čemu, tijekom rasprave, kompleksni pojmovi nadopunjuju svoj sadržaj. Usp. Niels GOTTSCHALK-MAZOUZ, Was ist Wissen? Überlegungen zu einem Komplexbegriff an der Schnittstelle von Philosophie und Sozialwissenschaften, u: Sabine AMMON – Corinna HEINEKE – Kirsten SELBMANN (ur.), Wissen in Bewegung. Dominanz, Synergien und Emanzipation in den Praxen der ’Wissensgesellschaft’, Weilerswist, 2007., 21-40.

22

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 22

12/14/2016 10:31:47 PM

O NE ZNANJU

metodama. Ono što danas nedostaje, a zadaća je humanističkih znanosti, jest stvaranje sinteze. Na taj način različite znanosti mogle bi pridonijeti rješavanju ili barem ublažavanju društvenih problema. Predradnje u tom smjeru već postoje u različitim disciplinama, ali nedostaje diferencirana i interdisciplinarna sinteza. Sustavna marginalizacija humanističkih znanosti taj proces sinteze i usmjerenosti prema cjelini mogla bi spriječiti. Naravno da bavljenje društvenim problemima nije samo pitanje humanističkih znanosti, ali one u tome imaju nezamjenjivu ulogu. Naime, humanističke znanosti usmjerene su transdisciplinarno, integrativno i dijaloški. Kao refleksivne discipline oblikuju kulturu i nude kritički potencijal protiv bilo kakve ideologije ili pokušaja ideologiziranja partikularnih stvarnosti.22

4. Moralna vrijednost znanja Je li neko znanje dobro ili zlo ovisi o njegovoj uporabi. Ima mnogo pozitivnih uporaba znanja koje nam olakšavaju svakodnevni život. Na svakom koraku. Problem je kad se znanje stavi u službu egoističnih interesa – moći i profita. Uporaba znanja pak se ne odnosi samo na onu razinu zna li netko upotrijebiti svoje znanje da bi postigao neki cilj – recimo, fizičar koji rabi znanje da bi stvorio atomsku bombu – nego je od osobite važnosti uporaba znanja ili sposobnost uporabe znanja u smislu moralne odgovornosti i sposobnosti moralne procjene posljedica koje bi mogle nastati određenom uporabom znanja. Ako je netko svjestan da su te posljedice loše, onda se radi o zlouporabi znanja. Sposobnost za moralnu procjenu vlastitog djelovanja koje je rezultat primjene određenog znanja trebalo bi se stjecati paralelno sa stjecanjem samoga znanja, a to je odgoj. Forsiranje paradigme tzv. neutralnog znanja u školama zapravo implicira odsutnost odgojne komponente. Ako se gleda cjelina ljudske osobe i ljudskoga života, neutralno znanje ne postoji jer svako znanje u sebi sadrži mogućnost dobrog ili zlog djelovanja. U tom kontekstu možemo razumjeti i onu Baconovu „znanje je moć“: ta moć može biti moć koja razara i moć koja iz22

Usp. Helmut REINALTER – Peter J. BRENNER, Vorwort, u: Helmut REINALTER – Peter J. BRENNER (ur.), Lexikon der Geisteswissenschaften. Sachbegriffe – Disziplinen – Personen, Wien – Köln – Weimar, 2011., v-x. Ovdje: vi. O opasnostima svrgavanja istine iz ideoloških razloga i u tim okvirima važnosti kršćanske antroplogije vidi: Željko PAVIĆ, Detroniziranje istine i ideja katoličkog sveučilišta u filozofiji Dietricha von Hildebranda, u: Obnovljeni život 57 (2002.) 2, 155-180.

23

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 23

12/14/2016 10:31:47 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

građuje. Činjenica da je netko „lumen“ ili da je izvrstan znanstvenik na svom području, ne govori nam ništa o njegovu moralnom statusu. Samo predmetno znanje nije izvor morala ni drugih osobina ili kompetencija.

Važan dio akademskog obrazovanja je stoga „razvijanje estetskih i moralnih senzibilnosti, onoga što se staromodno nazivalo izgradnjom osobnosti“.23 Obrazovanje u sebi uvijek uključuje, uz razvijanje sposobnosti prosudbe, i određeno kultiviranje, tj. oblikovanje i njegovanje osjećaja, a tu spada i smisao za lijepo, koji nije važan samo za osmišljavanje slobodnoga vremena nego je nužan za prepoznavanje vrijednosti stvari po sebi, a ne samo obzirom na njenu rentabilnost, zatim razvoj osjećaja za pravednost i primjerenost. Upravo taj smisao za primjereno, za pravi izbor riječi, za razlikovanje bitnoga od izraza medijske histerije za Liessmanna je trenutno nedovoljno razvijen. „To obrazovanje, te senzibilnosti, sposobnost primjerene prosudbe jedva da se mogu prenijeti ili dobiti u didaktiziranom, kurikularno organiziranom obliku. Ne radi se o kompetencijama koje se mogu pokazati na testu, a još manje se radi o obrazovnim standardima bilo koje vrste. Naprotiv: Ovdje se radi o onim dimenzijama obrazovnih procesa u kojima odlučujuću ulogu igraju individualnost, slučaj, doživljaji i iskustva i susreti. Upravo na sveučilištima nije riječ o tehničkom prenošenju znanja, nego i o tome da nastavnici i profesori pokažu svoj stav, habitus ili gestu, što često jače djeluje i više daje nego jedna ili druga Power point prezentacija.“24 Ne radi se, dakle, samo o razvijanju individualnih talenata i vještina u smislu profesije i stjecanja što konkurentnijih kompetencija za tržište rada, nego i o razvoju specifično ljudskih sposobnosti koje nisu ograničene na pojedince, nego oblikuju čovjeka kao čovjeka.25 Pri tom važnu ulogu igraju vrijednosti koje pred čovjekom stoje kao ideali kojima teži. Dobro kojemu čovjek teži ili bi trebao težiti je i vrijedno. U okviru školovanja, kao vrednote koje imaju svoju vrijednost po sebi uglavnom se 23

Konrad Paul LIESSMANN, Akademische Bildung. Ein Leitfaden für neue Eliten, u: Recherche – Zeitung für Wissenschaft, http://recherche-online.net/liessmann-akademische-bildung.html (27.10.2012.) Otisnuto kao dodatak u: HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO, 21. Dani Frane Petrića (programska knjižica), Zagreb, 2012., 232.-237. Ovdje: 236.

24 Konrad Paul LIESSMANN, Akademische Bildung. Ein Leitfaden für neue Eliten, 237.

25 O suvremenoj diskusiji o pitanju esencijalno ljudskoga usp. Kirsten MEYER, Bildung, Berlin – Boston, 2011., 92-99.

24

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 24

12/14/2016 10:31:47 PM

O NE ZNANJU

spominju autonomija, estetika i znanje. Meyer razlikuje intrinzične vrijednosti, inherentne vrijednosti i vrijedna (vrijednosna) iskustva, pri tom svjesno zaobilazeći moralne vrijednosti.26 Ne ulazeći ovdje dublje u problematiku vrednota niti u problematiku pojedinačnih vrijednosti koje bi se u situaciji vrijednosnog pluralizma mogle etablirati kao općeprihvaćene, zadržat ćemo se samo na konstataciji da moralna vrijednost znanja ovisi o čovjeku koji određeno znanje rabi tj. o tome kojem vrijednosnom usmjerenju je predao svoj život.

Gadamer kaže da se znanost rabi po volji. „Doista je bît moderne znanosti da stalno obogaćuje zalihu znanja za različite primjene. Svi problemi društvene i humane odgovornosti znanosti, koje od Hirošime neodgodivo nosimo na našoj savjesti, imaju svoju oštrinu u tomu da je posljedica metodske dosljednosti moderne znanosti ne biti u stanju ovladati svrhama u koje se primjenjuju njezine spoznaje, kao što ona ovladava samim stanjima stvari.“27 Upravo zbog toga što uporaba znanja ovisi o ljudskoj volji, nije svejedno – iskustvo nas to uči – kako će svoju ulogu odigrati humanističke znanosti tj. hoće li se uspjeti probiti kao svojevrsni korektiv tehnike i njene težnje da se ono što je moguće doista i učini.

Zaključak – znanje o neznanju Gotovo jednaku važnost kao znanje ima i neznanje. S jedne strane, neznanje možemo promatrati kao propust u stjecanju znanja, a za koji u određenoj mjeri možemo biti odgovorni, a s druge strane svijest o neznanju (a neznanje je neograničeno, za razliku od znanja koje je ograničeno) može nas potaknuti na oprez pri uporabi znanja, osobito onda kad je nemoguće predvidjeti sve posljedice te uporabe. Iako nas neznanje moralno ne obvezuje (ako ga nismo sami skrivili), ono ipak u čovjekovu djelovanju, s obzirom na posljedice, igra važnu ulogu kao i znanje i dobro je toga biti svjestan. Čovjek svjestan vlastitoga neznanja, a to je osobito slučaj kod onih koji mnogo znaju (Sokrat: znam da ništa ne znam), neće prema znanju koje ima zauzeti stav gospodara i koristiti to znanje iz pozicije moći za postizanje vlastitih ciljeva na štetu drugih, nego će prema znanju zauzeti stav poniznosti, koji, naravno uključuje i odgovornost – a 26 27

Usp. Kirsten MEYER, Bildung, 45-60.

Hans-Georg GADAMER, Čitanka, Zagreb, 2002., 101.

25

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 25

12/14/2016 10:31:47 PM

NENAD MALOVIĆ MIŠLJENJE I DJELOVANJE

to zovemo savjest – svjestan da, koliko god znanja posjedovao, da ga to znanje neizmjerno nadilazi, čak i ako se u obzir ne uzme činjenica neznanja. Stoga se možemo složiti s Morinom kada govori o važnosti svijesti o tome da svaka spoznaja u sebi sadržava i opasnost zablude i iluzije. „Najveća bi zabluda bila da se podcijeni problem zablude, a najveća iluzija da se podcijeni problem iluzije. Prepoznavanje zablude i iluzije tim je teži što se pogreška i iluzija uopće ne daju prepoznati kao takve.“28 Stoga bi i zadaća odgoja bila, uz poticanje spoznaje, stalno poticanje na oprez pred zabludama i iluzijama.

Zaključno možemo reći da, govoreći o znanju, ne smijemo zanemariti okvir ljudskoga života kojem je čovjek dužan dati smisao. Iz perspektive odgovorne osobe svrha znanja je ponajprije opće razumijevanje čovjekove egzistencije i njegova razvitka. Ljudski život ne karakterizira samo predmetno znanje tj. teoretsko znanje o nečemu i praktično znanje kako to teoretsko znanje mogu upotrijebiti u tehničkom smislu čistog činjenja, već su za ljudski život važni i savjest, moral, estetika. Ako se znanje stavi u suodnos s njima, onda je i vjerojatnost i mogućnost zlouporabe znanja manja.

28

Edgar MORIN, Odgoj za budućnost, 25. Morin razlikuje mentalne zablude, intelektualne zablude, zablude razuma i paradigmatsku zaslijepljenost koju naziva Ahilovom petom spoznaje. Isto, 25-33.

26

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 26

12/14/2016 10:31:47 PM

IDEJA KRŠĆANSKE FILOZOFIJE Uvod Već na prvim stranicama Uvođenja u metafiziku, u svojim razmišljanjima o pitanju svih pitanja tj. zašto uopće nešto postoji, umjesto da radije nije ništa, Heidegger piše: „‘Kršćanska filozofija’ je drveno željezo i nesporazum. Postoji, doduše, misaono pitajuće razrađivanje iskustva svijeta na kršćanski način tj. vjere. To je onda teologija. Samo vremena koja sama više pravo ne vjeruju u istinsku veličinu zadaće teologije, dolaze do štetnog mišljenja da bi tobožnjim osvježenjem uz pomoć filozofije teologija mogla nešto dobiti ili bi se čak mogla zamijeniti i učiniti ukusnijom potrebi vremena. Za izvornu kršćansku vjeru filozofija je ludost.“1 Prema tome, kršćani mogu samo hiniti da filozofiraju jer nikada ne mogu na autentičan način postaviti pitanje svih pitanja. S druge strane, u travnju 1953. novine Die Zeit objavile su jedan članak Josefa Piepera pod naslovom „Sva je filozofija kršćanska“.2 Članak je sažetak njegovih misli iz jedne diskusije na bavarskom radiju o pitanju „Postoji li nekršćanska filozofija?“ Za naše promišljanje u ovom djelu dovoljna je već sama činjenica da je pitanje postavljeno na takav način, a ne u obliku „Postoji li kršćanska filozofija?“.

Nadalje, u enciklici Fides et ratio, u broju 49 čitamo: „Crkva ne izlaže svoju vlastitu filozofiju niti preporuča bilo koju pojedinačnu filozofiju na štetu drugih. Duboki razlog ove odmjerenosti leži u tome što filozofija, čak i onda kada stupa u odnos s teologijom, mora djelovati u skladu sa svojim metodama i pravilima; inače ne bi bilo jamstva da se ona kreće prema istini i da teži k njoj u procesu koji treba provjeravati razumom. Od male bi pomoći bila neka filozofija koja ne bi proizlazila od razuma koji postupa prema svojim vlastitim načelima i osobitim metodologijama. Glavna stvar pri tom i korijen samostalnosti nalazi se u tome što razum po svojoj na-

1

2

Martin HEIDEGGER, Einführung in die Metaphysik, (Gesamtausgabe, Band 40), Frankfurt am Main, 1983., 9.

Joseph PIEPER, Alle Philosophie ist christlich, u: Die Zeit, 2. IV. 1953., 3. Iz arhiva ZEIT ONLINE: http://www.zeit.de/1953/14/alle-philosophie-ist-christlich (11. II. 2014.)

27

KBF_Malovic_Misljenje_djelovanje.indd 27

12/14/2016 10:31:47 PM